| T O P I C R E V I E W |
| morski |
Posted - 06/02/2017 : 20:34:17
Dakle, interesuje me da čujem odvojena mišljenja o ovoj dvojici autora kao scenaristima (pošto znamo da je Ambrosini i crtač) prvenstveno na njihovim autorskim serijalima (Brendon & Morgan Lost / Napoleone & Jan Dix).
To mogu biti i neke paralele sa serijalom Dylan Dog, vaše i tuđe ocene, kritike, recenzije, šta god može pomoći da se neupućenom malo bolje približi poetika njihovih radova van prethodno pomenutog serijala.
Hvala. |
| 8 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| SSM |
Posted - 09/02/2017 : 21:58:04
quote:
Originally posted by morski
u poredjenju sa radom na DD-u, to bi bilo - gde?
Brendon je vjerovatno najlošiji strip izašao iz Bonellija. Može se uporediti sa lošijim epizodama Dylan Doga, pogotovo onima koje je pisao dotični, ili možda Ruju. Samo što kod Dilana svako malo naidje dobra epizoda, ovdje to nije slučaj. Morgana nisam čitao, ali vjeruj mi da nemam volje nakon Brendona više ikada čitati Chiaverottija. |
| morski |
Posted - 09/02/2017 : 20:12:31
okej, hvala vam. ovako sam nesto i pretpostavljao da cu da cujem 
ostaje mi ambrosini koji mi je broj 3 na dd-u, pa bih mu pruzio sansu sa njegovim serijalima, ali ne znam kakvi su, kao sto vec rekoh... |
| Sarghan |
Posted - 09/02/2017 : 18:12:11
Meni se također čini da se Chiaverotti prilagođavao i Sclaviju i Castelliju (a i pitanje je koliko su oni i/ili tadašnji urednici prepravljali i prilagođavali njegove scenarije za Dylana/Martina), ali se unatoč tome jasno moglo vidjeti da Chiaverotti naginje trash i splatter pričama sa vrlo apsurdnim i over-the-top scenama ubojstva. Također je kod Dylana pokušavao pisati filozofska razmišljanja/teme u Sclavijevom stilu, ali su ta razmišljanja u većini slučajeva bila samo (zbrzane) minijature koje većinom nisu bile povezane s tematikom cijele priče. Sclavi je neka filozofska razmišljanja detaljnije provlačio kroz cijele priče, ali su ona bila u skladu s temom cijele priče. Chiaverottijeva razmišljanja su većinom poput zaključka iznešena u jednoj sceni te su djelovala kao nešto što je ubacio da zadovolji normu od 96 stranica.
Što se tiče njegovih autorskih serijala, tamo mi djeluje puno slobodniji, mada i dalje naginje tim trash i splatter ubojstvima (osobito kod Brendona). U Morganu je puno zreliji u tom pogledu te mu djelovi priča djeluju povezanije i smislenije s cjelokupnom cjelinom. Mada, moguće da je to također i zbog settinga i razlike među svijetovima. Ipak, glavna šablona je u određenoj mjeri dosta slična (npr. oba glavna lika su mu donekle neka vrsta lovca na ubojice).
Brendonov svijet je neka kombinacija post-apokaliptičnog i fantasy svijeta (što se tiče njegovih stanovnika) i tu Chiaverotti nastavlja u stilu scenarija koje je pisao za Dylana, mada je u početnim pričama izvedba puno lošija (tu ga, kao glavnog autora, nitko nije nadgledao i prepravljao mu priče). U kasnijim pričama je to bolje, ali ponekad zna izgubiti konce i otići previše u širinu pa sve djeluje nedorečeno i kao da nije u potpunosti iskorišten potencijal svijeta s toliko puno mogućnosti.
Morganov svijet je puno prizemljeniji i brutalniji, sličniji realnijem svijetu te čak i postoji neki sitan kontinuitet u obliku razvoja likova. Vjerojatno je to razlog (uz puno veće scenarističko iskustvo) zbog kojeg Chiaverottijeve priče za Morgana djeluje zrelije i kompaktnije: jer nema toliko puno mogućnosti kao u Brendonovom svijetu. To donekle nadomjestuje filozofskim razmišljanjima i pristupu priči kao kod Dylana zbog čega je u tom pogledu dosta sličan Sclaviju iz ranijih Dylanovih priča. Ipak, izvedba tih djelova i dalje nije u Sclavijevom rangu, no to ne znači da je loše izvedeno. Štoviše, najzanimljivije mi je bilo vidjeti kako je Chiaverotti u Morganu napravio zreliji "remake" svoje starije priča s Dylana (ideja i izveda 9. broja "Megamultipleks" su me užasno jako podsjetili na "Granicu"(SD #44) koju je napisao za Dylana).
Osobno su mi i Brendon i Morgan u najmanju ruku zabavni. I kod jednog i kod drugog zna biti i odličnih i slabih priča, ali definitivno nema gluposti u stilu njegovih najgorih priča na Dylanu. Unatoč tome, njegov rad na Dylanu mi je bolji nego na Brendonu. Na Morganu mi je još bolji, mada je to možda više zbog zanimljivijeg settinga svijeta.
tl;dr: Brendon < Chiaverottijev Dylan < Morgan
(uz napomenu da je Brendon puno bolji od najgorih Chiaverottijevih priča na Dylanu, ali nema baš puno stvarno odličnih i pamtljivih priča) |
| karlitos |
Posted - 07/02/2017 : 22:15:35
quote:
Originally posted by morski
u poredjenju sa radom na DD-u, to bi bilo - gde?
Na Dylanu je pisao manje više sve prosječne trash-slasher priče (iako je bilo par odličnih), pa mislim da mu je Morgan Lost scenaristički puno bolji. Brendona nisam toliko čitao, no na Dylanu mi je ipak draži |
| morski |
Posted - 07/02/2017 : 21:22:10
u poredjenju sa radom na DD-u, to bi bilo - gde? |
| karlitos |
Posted - 07/02/2017 : 10:26:37
Na Morganu Lostu je odličan, radi orginalne i napete priče. Što se tiče Brendona, tamo je solidan, no puno slabiji nego na Morganu Lostu. |
| morski |
Posted - 06/02/2017 : 23:53:31
pa i meni je, sto se tice dylan dog-a, barem. na martin mystere-u mi deluje da se malo prilagodio castelli-ju, pa me to onda vuce na pomisao da je verovatno slicno radio na dd serijalu u odnosu na sclavi-ja. zato me zanima kakav je na svojim, samostalnim serijalima.
neko ce reci: "kupi, pa vidi sam." hocu, planiram, ali mi se ne talozi lom na policama sa kojim posle ne znam sta cu, ako ne utvrdim da je to ono sto mi treba, nesto cemu cu moci da se vracam narednih godina. |
| dzoni |
Posted - 06/02/2017 : 23:35:43
chiaverotti mi je super u svim serijalima i pricama koje je radio... |
|
|
