| T O P I C R E V I E W |
| doom |
Posted - 29/08/2021 : 14:18:19
Vec dugo vremena zelim zapoceti analizu ove epizode u kojoj mislim da ima puno vise nego sto se na prvi pogled cini, ali nisam sasvim siguran koja pitanja uopce postaviti da bi dobili odgovore na sve sto nam je Boselli ponudio. Realno radi se o prici koja je ostala u sjeni Demona ludila i Vjecne magije, ali kvalitetom i izvedbom vrlo vjerovatno bi se mogla ugurati izmedju te dvije price. Nazalost, sanse za nastavak ove price su skoro pa nikakve jer je Burattini sa svojim kasnijim pricama o Hellingenu izmijenio i ponistio sve sto je mogao. Ostaje nada jedino da ce se netko jednog dana na isti nacin ponijeti prema Burattinijevom radu kao sto se on ponio prema svojim prethodnicima. Malo je reci kako je njegovo djelovanje povratak na status quo - jer sa Burattinijevim pricama Hellingen je vracen natrag svojim korijenima pa tako danasnja omladina i potencijalni novi citaoci u dvadesetoj godini 21. stoljeca mogu ocekivati da uzivaju u jeftinim i naivnim reciklazama prva tri pojavljivanja Hellingena iz sezdesetih i sedamdesetih godina, dok je sav kasniji rad Nolitte i Bosellija (pa cak i Sclavija u jednoj mjeri) sada samo mrlja koja nestaje.
No, necemo sada trositi rijeci na Burattinija i njegovo nerazumijevanje najosnovnijih stvari.
-------------------------------------
Nije tajna da Boselli cesto u bavljenju vlastitim motivima zna sakriti/izgubiti emotivnu stranu price (na koju je dobar dio citatelja navikao u “klasicnim” Zagorovim pricama) na racun vizualnog efekta i samog prikaza pustolovine. Posljedicno tome na njegov racun nerijetko stizu kritike o zagusenosti i prenatrpanosti radnje i likova. Sjene u Darkwoodu nisu izuzetak od toga, no, da se ne povedemo odmah za jednom stranom price, treba spomenuti kako se Boselli takodjer zna vjesto koristiti osmisljanjem nekoliko razlicitih podzapleta kojima se ne nazire odmah premisa.
Ovo je vec ipak malo drukciji Zagor. Da ne kazem zahtjevniji. Ono sto ovdje najvise donosi prevagu na racun cijele price su detalji. Ovdje je sve bitno. U detaljima se daju naslutiti pojedini motivi oko kojih Boselli zapravo gradi siru pricu koja nadilazi granice ova cetiri broja. Ovaj koncept je svakako novitet na Zagoru i odstupa od onoga na sto smo dosada (dotada) navikli. Nazalost, o daljnjem razvoju, a kamoli raspletu tih podzapleta ne mozemo puno reci jer ih nismo nikada ni dobili.
Vec od prologa Boselli se sluzi lijepim scenskim slikama da stvori blagi ugodjaj epskog dogadjaja. Wendigo razgovara sa necim sto prakticki ne postoji u ljudskoj sferi razumijevanja, Hellingen je tek jedva primjetan šum. Takodjer ti prijelazi izmedju sna/svjetova izmedju pjesnika i Hellingena su jako vjesto ispremješani; nisu banalno postavljeni i organski se nastavljaju jedan na drugoga. Tako nakon sto se pjesnik onesvijesti i napusti svijet u kojem se do malopre nalazio, mi se ponovno vracamo na mjesto dogadjaja i zacuje se glas: “nemojte ga odvesti”… I tu ide moje prvo pitanje; Zanimljiva je premisa koju nam Boselli ovdje nudi; jeli moguce u nekoj vrsti opijenosti uci u neciji tudji san/svijet; u ovom slucaju Hellingenov raj!? Moze li se na neki nacin na nekoj razini stvarnost ispremijesati sa pricom? Ovdje bih citirao jos jednog poznatog pjesnika Charlesa Baudelairea: “Da ne biste osećali strašno breme Vremena koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji, treba da se opijate bez predaha. A čime? Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja. Ali opijajte se. Pa ako se katkad , na stepeništu kakve palate, na zelenoj travi u nekom jarku, u sumornoj samoći svoje sobe probudite, kad je pijanstvo već popustilo ili nestalo, zapitajte vetar, talas, zvezdu, pticu, časovnik, sve što juri, sve što kruži, sve što huči, sve što peva, sve što govori, zapitajte koji je čas; i vjetar, talas, zvezda, ptica, časovnik, odgovoriće vam: "Čas je da se opijate!'' “
Kako Baudelaire kaze, ne radi se o vrsti i samom opijatu kao takvom. Radi se o tome da osoba samo bude opijena. Da, Ravena nalazimo sa bocom u ruci, ali on nije opijen vinom, nego pricom. Zato je meni ova scena tako jaka u okvirima citavog serijala, i Boselli je ovdje fantasticno poentirao.
Uvlacenje drugih osoba u vlastitu pricu/snove i nije mozda toliko originalno samo po sebi (vidjeli smo npr. kod Bourgeonove Druzine od sumraka mada sasvim sigurno nije ni potpuno kvalitetno iskoristeno cak ni u nekom drugom mediju), ali je svakako novitet na Zagoru.
Da ne bude zabune, ne potenciram ovdje odmah odvijanje kompletne radnje na razini snova, na kraju krajeva izmedju Ravena i Hellingena u ovom dijelu nema interakcije, vec Raven samo koraca Hellingenovim rajem tj. stanjem svijesti. Ali ono sto zelim naglasiti je da ovakve trenutke treba uhvatiti (a u ovoj prici ih ima podosta, treba oci drzati otvorenima, a ne sve suditi na razini shvacanja ovo mi se svidja, a ovo mi se ne svidja. Zato Bosellijeve premise u ovoj epizodi ostaju preskocene i neshvacene kao i sam pjesnik.). Ja sam na prologu odmah zastao, znao sam da ima tu nesto osim pukog dogadjaja, ali nikako si nisam mogao objasniti ove Bosellijeve replike izmedju redova.
Kao sto sam vec rekao, ovdje je sve vazno. Usudio bih se cak reci da je ovo skoro pa filmski scenario. Znaju doprijeti kritike o prevelikoj razduzenosti price, ali to se ne treba uzeti toliko u obzir kao presudan argument kada se uzme u obzir da svi dogadjaji vode ka izgradnji pozornice za glavne anti junake. Uostalom i kod samog Zagora se mogu naci price sa savrsenim poduzim uvodima koji sluze za uspostavljanje nekakve melankolicne/tjeskobne atmosfere (Bozica mjeseca, Vampir), a i kod samih filmova ima slicnih primjera (potc 2 - dead man’s chest, lord of the rings). Ali nebih se sada toliko bavio tim stvarima, bitniji su motivi koji se provlace kroz epizodu.
Konstrukcija pripovijedanja; dijalozi i naracija su na visokoj razini, ovdje nema vise toliko praznog hoda kao u prosjecnoj zagorovoj epizodi. Recenice su smislenije i nisu toliko isklisejizirane (ustaljene). Sve glavne likove je vrlo lako zamisliti u pozicijama u kojima se nalaze gdje Boselli vrlo homogeno vodi naraciju kroz prizmu svakog od njih, a najvise agenta Ravena. Dobro, vecina tih opisa i referenci je preuzeta direktno od radova E.A.Poea, ali to ne umanjuje njihovu vrijednost ako se koriste na pravi nacin. (Sto nam opet Burattini dokazuje sa svojim besmislenim koristenjem Ravena u novijim epizodama gdje mora ukazati na to koliko je proracunat u svojim postupcima pa tako sam Raven djeluje kao neka hodajuca enciklopedija sa hrpom informacija za Zagora, a ne kao lik koji stvarno postoji.) Tako da uzimajuci u obzir nastavke dogadjaja sa likovima iz ove price, Bosellijeva izvedba sa svakim novim citanjem sve vise raste. Scene se lijepo nadopunjuju izmedju zbilje i snova tj. stvarnosti i price, ne banalizira se sve po principu “sve je bio samo san, malo smo se zabavili u nocnoj mori, a sada ide ono pravo”.
Ulazak u prostor samog svemira/granice izmedju svjetova moguce da nekima djeluje olako pristupacno od strane Bosellija. U kolikoj je to mjeri stvarno lose? Neznam bas koliko se u Bosellijevom post-modernom pisanju sa koristenjem razlicitih motiva iz knjiga ima vremena za istrazivanja nepoznatih domena kao u doba zlatnog perioda Zagora. Kao i u danasnjem zivotu; ima li se vremena za pazljivo otkrivanje noviteta? Cini mi se kako je proslo vrijeme zacudjenosti idejama koje su krasile Nolittinog Zagora. Nemamo vise vremena biti zacudjeni sa premisom bezvremenskog prostora kao sto smo to radili sa ukletom zemljom na preko stotinu stranica. Tu kod Bosellija izostaje daljnja razrada ubacenog motiva, kao da mu je on sam po sebi dovoljan. Ovdje citatelji vec mogu izgubiti strpljenje (s pravom?), sto je pretpostavljam razlog neprihvacenosti ove price (uz naravno to sto je nastavak Demona ludila).
Ova epizoda nudi jako puno potencijalnih pitanja, a malo odgovora (sto nije ni za zacuditi ako je Boselli planirao nastavke). Kao sto sam spomenuo, u ovoj prici se moze desiti da olako prijedjemo preko odredjenih premisa koje nam pisac (svojom krivnjom) indirektno pokazuje. Bosellijev nacin pripovijedanja ponekad moze biti jednako los koliko i dobar; da bi uvidjeli elemente poput odnosa Hellingenove znanosti, Wendigove magije i Ravenove poezije (i onoga sto sam Hellingen uopce misli o Wendigovom svijetu u kojem se odjednom nasao, kako ce njegova znanost i sve ono sto je dotada vrijedilo objasniti sam pojam pakla, cudovista, tekeli-li, zarobljavanja u pricu, prostor za medjudimenzijske letove, vjecno bjelilo, gdje smo mi i nasa uloga u svemu tome itd.) trebamo dosta duboko kopati ispod puke fabule i akcije. Ovo vise nisu bas jednostavne teme za pojmiti, a Boselli ih je upakirao u nekoliko desetaka stranica.
Da se razumijemo, nije to uopce lose zamisljeno, Boselli ima dobre ideje, samo sto su njegove ideje postavljene cisto fabularno (vani), dok je kod Nolitte to sve prozivljeno u nekako punijem smislu katarze (unutra). Mada dvoboj u svemiru nudi isto neki oblik produhovljenja, samo ne toliko za nas citatelje koliko za likove poput Ravena i njegov dozivljaj price. A prica nikako nije prazna i lisena dubine. Nije tesko zakljuciti da takav oblik desavanja do velikog broja ljudi lakse dopire direktno kroz sliku avanture gdje Zagor ubija zombije i ostala cudovista, lovi Hellingena, spasava Chica, juri tamo-vamo, dok ono ispod ostaje nezamijeceno. Tu se Boselliju moze zamjeriti vec spomenuta (ne)razrada vlastitih motiva pa izgleda kao da Boselli opet pretjeruje sa svojim razbacanim zamislima.
---------------------------------------------------
Zasto bas Hellingen?
Sad dolazimo do jos jednog pitanja; cesto nailazim na komentare kako je na Zagoru sad sve nebitno kad Wendigo moze ozivjeti koga god pozeli. Ali mislim da ne trebamo gledati situaciju tako povrsno i doslovno. Zasto je bas Hellingen odabran, a ne netko drugi? Mozda upravo zbog demona ludila; jer kako Wendigo sam kaze: “ti vise nisi ljudsko bice”. Samim time mozemo jos konkretnije gledati na tu Bosellijevu recenicu; jer Hellingen vise nije covjek, ali nije ni demon - tek nam ustvari ostaje to za vidjeti. (Vraticemo se na ovo.) Mozda je zapravo jedino Hellingen dostojan tog uskrsnuca. Ako se vratimo na trenutak na demona ludila, Hellingenova mrznja je bila tako velika da ju je zapravo na jedan nacin ozivio. Njegova mrznja je bila tolika da ga je u tome Wendigo prepoznao, nekoga tko je dostojan samog vraga - ali ne po pitanju ciste snage ili materijalne katastrofe koju je nacinio, vec po pitanju stanja duha (jos jedna ideja nadogradnje Hellingenova lika, doduse isto nerazradjena/neobjasnjena od strane pisca, ali sasvim dovoljan argument za potencijalnu raspravu).
U konacnici, i sam Wendigo kaze: “i ti si mi, dok si bio ziv, dao mnogo zadovoljstva”.
Epilog je, kao i ono sto mu je prethodilo, smisleno povezan i od velikog znacaja za (ondasnju) buducnost Zagora. Od bezbriznog Darkwooda, Baze Drugdje do Wendigovog pakla. Zanimljivo je vidjeti kako ostali agenti sumnjaju u istinitost Ravenovog izvjestaja. Ta scena, kao i uostalom sve druge u ovoj epizodi, nije tu sasvim slucajno tek tako da Boselli popuni prostor. (Koliko smo ustvari mudri i sto zapravo znamo o onome sto se dogadja bez naseg znanja.) Takodjer Boselli koristi taj prostor da dodatno produbi kontinuitet serijala (“cudni kult na obali Mainea”).
Ovdje slijedi jos jedno pitanje. Kraj u Wendigovom kraljevstvu moze imati i neko drukcije znacenje nego sto se na prvu da zakljuciti. Wendigo kaze: “tvoja je mrznja velika, ali mora jos porasti… tek tada izgubit ces i posljednji djelic covjecnosti i postat ces demon mojeg ranga”. Iz ovoga se nekako vise namece da pakao za Hellingena i nije toliko kazna koliko neka vrsta nagrade. Mozda je to mjesto gdje on jednostavno pripada. Kao da Wendigo zeli dati Hellingenu jos vise moci. A ne zaboravimo da u ovoj epizodi Hellingen ima vise moci u svojim rukama nego ikada dosada. Neznam, Wendigovi motivi mi i nisu skroz jasni u ovoj prici; iz njegovih replika da se izvuci neka vrst mazohisticke motivacije, kao da se ne vodi iskljucivo osvetnickim porivima prema Hellingenu nakon sto ga je ovaj odbacio. Jacanje mrznje koja je po Wendigovim rijecima nedovoljno velika u ovom trenutku da bi na kraju eventualno postali demoni istoga ranga. U svrhu cega? Sto Wendigo dobiva time? Jasno je da je htio iskoristiti Hellingena u borbi protiv Zagora, ali Zagor je ovdje tek jedan djelic slagalice. Ovo su jos neki od ocitih razloga da je ovo ustvari uvertira u duzi ciklus prica (i razlog zasto zavrsnicu koja je, ruku na srce cesto slaba kod Bosellija ovaj put ne treba gledati ostro pod povecalom). Kompletan taj dijalog izmedju njih dvojice, kao i u prologu je perfektan, filmski: “zasto mi ovo pokazujes?” kako rece Hellingen - Boselli nam kroz Ferrijev crtez pokazuje jedno, ali je li to uistinu ono sto on i misli?
Opet kazem, sve je ovdje bitno, skoro pa svaki detalj je vazan. Boselli je mogao i drukcije izvesti ovo, ali nije. I dobro je da nije.
Da zakljucim, prica je dosta zahtjevna za razumjeti izvan svoje cisto fabularne radnje. Treba se citati vise puta kao i Demon ludila i Vjecna magija. Boselli se posluzio sa nekim novitetima za Zagora koji nadilaze dotadasnja uobicajena scenaristicka rjesenja. I uglavnom mu je to uspjelo.
Obavijen ljubavi, poezijom, jezom i fantazijom, Dvoboj u svemiru je skriveni dragulj koji nikada nije u potpunosti zasjao unutar Zagorovog serijala.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Tonka24 |
Posted - 13/06/2024 : 23:08:03
Meni je ovo najbolji Zagor. |
| going going |
Posted - 13/06/2024 : 20:49:30
Da prekopiram svoj osvrt i u odgovarajucu temu pa cu se narednih dana nadovezati na neke stvari kad sve detaljno procitam sta se pisalo ranije.
quote:
Originally posted by going going
 
 
Senke nad Darkvudom
Boselli/Ferri
Nakon decenije, odlucio sam da obnovim gradivo.
Sesto Helingenovo pojavljivanje. Bosseli na vrhuncu snage. Ferri maestralan. Bosseli nakon izuzetno kvalitetnog niza povezanih prica koji danas uopsteno nazivamo Severnoamericka odiseja, vraca Zagora i Cika u Darkvud gde ih ceka neopisivi uzas i pretnja opstanka Darkvuda i SAD a i citavog sveta u vidu Helingena i Vendiga.
Bosseli maestralno nadovezuje svog Helingena na Nolitinog, nazivajuci Sclavijeve Divove dobra i zla ,,najvecom besmislicom koju sam ikada cuo! `` kako kaze sam Ciko u razgovoru sa Zagorom i prijateljima tokom vecere ispred kolibe u mocvari Mo Hi La. I mislim da je to i najpametniji postupak pri vracanju Helingena, nemoguce je napisati bilo sta o Helingenu nakon Demona ludila, ali ako tu pricu ignorisemo i kazemo da je bila smestena u drugom univerzumu izbegli smo tu zamku. Kad vec mora da se vrati Helingen onda bolje neka se vrati ovako kako ga je Bosseli vratio, uz pomoc Wendiga i spajajuci dve omiljene Bosselijeve pojave nauku i magiju koje su skoro uvek suprotstavljene jedna drugoj spojivsi ih i ujedinivsi ih da ozive Helingena.
Cela storija je uokvirena omazima delima E A Poa koji je kljucni lik, odnosno njegova podsvest materijalizovana u gavrana, koji ce pomoci Zagoru i zajedno s njim spasiti svet. Zavrsna borba u svemiru je nesto najludje i najbolje sto sam procitao u novotalasnom Zagoru od kad su se pojavili Buratini i Boseli. I sve te poveznice na Vudu osvetu, Nestalog istrazivaca, najava Morske strave, uvlacenje tajne baze Drugde , sve to cini jedan novi opipljivi povezani svet koji funkcionise kao niz blokbasterskih filmova. Oseca se kontinuitet jedne velike price koja je pokrenuta i koja se ne moze zavrsiti do velikog obracuna i sjajno je sto su u tu pricu inkorporirani svi vazniji elementi u Zagorovom serijalu u tom trenutku dakle: Stari bogovi (Kraken i Crv iz Carstva Song Haja), Kain, Atlantida i Mu, Mari Lavo, Dambalah, Sedam gradova Cibole, tajna baza Drugde i na kraju Crni plamen i Vendigo i u to je ukljucen i Helingen. Sjajno je sve to vodio Bosseli i stvarno je steta sto nikada nije napisao nastavak svog Helingena jer je ocigledno bilo jasno da nas ocekuje konacni sukob sa Vendigom gde ce nekako morati biti ukljucen i Helingen.
Bilo je govora ovde na forumu o tom planiranom nastavku (mislim da je Pijani Patak pisao o tome) ali ne mogu sada da nadjem to, govorka se da je Bosselijev Helingen izazvao mnogo negativnih komentara sto od citalaca sto unutar same redakcije pa je nastavak te price stopiran da li od strane urednistva ili je sam Bosseli odustao ne zna se. Ali neopisiva je steta to. Neopisiva steta je sto je Bosseli napustio serijal, sto ga nisu pustili tada da uradi sve sto je zeleo i isprica sve sto je hteo do kraja pa nek posle toga ide na Teksa i ostane na njemu koliko hoce.
Manjkavosti ove price su nepovezanost Lutkara i tog dela price sa ostatkom, ne vidim povezanost, sta ce Helingenu ona deca da namame Zagora u Zamak kad je on svakako vec krenuo tamo, kao i bezvezne sekvence unutar zamka gde se helingen besmisleno poigrava Cikom i Zagorom sa onim glupavim zamkama, tu malo opada tempo, ali ocigledno je Bosseli hteo nekako da popuni broj strana dok ne dodje do finalnog sukoba u svemiru i nad prostoru.
A sekvence u svemiru su remek delo, Zagorov napad agorafobije, putovanje kroz naddimenzionalni prostor, pojavljivanje nekakvog entiteta cuvara vrata haosa, oslobadjanje Vendiga, potpuno ludilo. Nikad do tada a nikad ni posle toga Zagor nije dostigao takve kosmicke visine, koje otvaraju mogucnosti i za nekakvu svemirsku odiseju, ja ne bih imao nista protiv. Osim u Demonima Ludila tu je Zagor otisao jos dalje u metafiziku i metanaraciju.
Da nema tih odredjenih navedenih manjkavosti u scenariju i u par trenutaka je delovalo kao da Bosseli ne zna gde ce s pricom, da malo luta, dok je ne dovede do zavrsnice, da nema toga bila bi ovo perfektna prica, ali svakako je odlicna i jedna od najboljih.
Prica: 10
Scenario: 8
Crtez: 10
Naslovne strane: 10
94%
|
| doom |
Posted - 28/02/2022 : 21:10:19
Da, i ja sam isto pomislio; sve gora od gore novosti. Pogotovo kad se uzme u obzir sta je sve Burattini napravio kasnije. Ovaj zadnji njegov Hellingen je jos losiji od prethodnog. A cini se da je i Boselli svjestan situacije, ali se ocito ne planira upletati. Stvarno steta da trosi svoj talent na Texa dok Zagora Rauch i Burattini upropastavaju.
Cini se da je Bonelli po stare dane bio dosta tvrdoglav, negdje se to isplatilo, ali u Bosellijevom slucaju mislim da je pogrijesio.
(Najjace mi je gore kako jedan talijanski fan pise kako je Burattini morao popravljati stvari nakon Sclavija i Bosellija, to ti sve govori o stanju na talijanskim forumima.)
Sjecam se da je solar jednom napisao kako bi Boselli bio zainteresiran da napise nastavak Hurona, ali samo ako ce mu Burattini dati Prisca za crtaca. Iz njegove poruke da se zakljuciti da je odustao zbog rada na Texu i Dampyru.
|
| going going |
Posted - 28/02/2022 : 20:54:58
quote:
Originally posted by doom
Jos par natuknica od Bosellija:
-nastavak dvoboja u svemiru je planiran, ali Sergio Bonelli nije htio jos jedan povratak Hellingena u kratkom vremenskom razmaku
-Boselli je imao namjeru da vrati Hellingena u "nasu" stvarnost, mozda jedno vrijeme drzati Wendiga kao zajednickog neprijatelja, ali nemoze nista vise reci sa sigurnoscu jer se ne sjeca, nisu mu ostale nikakve pismene biljeske
-planirao je povratak Ravena i Baze Drugdje, ali je Sergio Bonelli bio protiv toga
-nije planirao nikakvo povezivanje Hellingena sa sagom o Atlantidi
-nista od nastavka "Hurona" sto vjerovatno znaci da se ni Prisco nece vracati da crta Zagora
Uf, sve porazavajuce i razocaravajuce vesti. Voleo bih da sam video tog sledeceg Bosselijevog Helingena jer je bilo jasno da je Dvoboj u svemiru iako zaokruzena prica vapela za nastavkom i pripremala teren za epski nastavak.
Steta i sto nismo videli jos jedan povratak Rejvena i tajne baze Drugde u Bosselijevom izvodjenju. Steta sto je za takve neke stvari Nolitta bio tako konzervativan, a najgore sto je dopustio donekle i onda nije dopustio jos malo odnosno da se to nastavi. Stvarno steta. A vidite kolko se Burattini razmahao samo par godina nakon Serdjove smrti s Helingenima i s Bazom Drugde i Rejvenom, non stop ih vraca i spominje.
Nisam ni znao da je planirana prica koja ce sluziti kao nastavak Hjurona i da ce je crtati Prisco! Zasto je Bosseli od toga odustao? To me je mozda i najvise od svega razocaralo, jer deluje kao najrealnije izvodiva stvar u sadasnjem trenutku, em bi se Bosseli vratio nakon bas dugogo vremena Zagiju, em bi vratio sa sobom i odlicnog crtaca. |
| doom |
Posted - 28/02/2022 : 20:43:33
Jos par natuknica od Bosellija:
-nastavak dvoboja u svemiru je planiran, ali Sergio Bonelli nije htio jos jedan povratak Hellingena u kratkom vremenskom razmaku
-Boselli je imao namjeru da vrati Hellingena u "nasu" stvarnost, mozda jedno vrijeme drzati Wendiga kao zajednickog neprijatelja, ali nemoze nista vise reci sa sigurnoscu jer se ne sjeca, nisu mu ostale nikakve pismene biljeske
-planirao je povratak Ravena i Baze Drugdje, ali je Sergio Bonelli bio protiv toga
-nije planirao nikakvo povezivanje Hellingena sa sagom o Atlantidi
-nista od nastavka "Hurona" sto vjerovatno znaci da se ni Prisco nece vracati da crta Zagora |
| going going |
Posted - 28/02/2022 : 20:30:54
quote:
Originally posted by doom
Evo konacno malo zanimljivih vijesti u vezi Hellingena, oglasio se i sam Boselli ovaj put i cini se nije zadovoljan sa Burattinijevim nastavcima i opcenito stanjem u Zagoru:
quote:
Prvo je jedan talijanski fan napisao ovo: Well, Kiki Manito, Wendigo and her Hellingen, in short, hit rock bottom. Then Burattini had to jump through hoops to fix a few things ...
Na sto Boselli odgovara: Seriously ?, Did he put them back in place ??? !! ??? I love Moreno, but ...
Zatim ide komentar jos jednog fana: The protests of some somewhat biased readers have blocked the returns of various enemies. Obviously Hellingen would have got rid of Wendigo, Boselli also said so, but some readers have passed it off as someone else's merit.
Boselli: This is true.
I was about to reply to the other reader: "because I had already written it"
But that's not the case, I realized that Sergio had had enough of Hellingen, so ...
The irony of the previous answer (or sarcasm, but I hope not, I didn't mean to be bad) is that I disagree with certain ultra-fantastic current developments of Zagor, and with all due respect to Moreno who is a friend and a great cartoonist, I hate when they are attributed to me.
If anything, it can be said that I used some updates from Tiziano and that Moreno used characters from him (from Tiz) and mine. But the development of these and the fantasy plots is all about him (him or Rauch) and I have nothing to do with it! I certainly would have done it differently, which is obvious, right? Everyone has his style of him and makes his choices. the predecessors have no faults or particular responsibilities. The fantastic was cleared by Nolitta. Then everyone does it in his own way and is solely responsible for what he writes or signs or produces ..
Jako interesantno. Pa nek priskoci Bosseli ponovo malo da pomogne. Cini mi se da su se i on i Piccineli uzeleli Zagora. |
| emirem |
Posted - 28/02/2022 : 19:59:49
Eto, svaki urednik ima svoje stilove i svoje izbore. A prethodnici ne snose krivicu i odgovornost.
|
| doom |
Posted - 28/02/2022 : 18:48:11
Evo konacno malo zanimljivih vijesti u vezi Hellingena, oglasio se i sam Boselli ovaj put i cini se nije zadovoljan sa Burattinijevim nastavcima i opcenito stanjem u Zagoru:
quote:
Prvo je jedan talijanski fan napisao ovo: Well, Kiki Manito, Wendigo and her Hellingen, in short, hit rock bottom. Then Burattini had to jump through hoops to fix a few things ...
Na sto Boselli odgovara: Seriously ?, Did he put them back in place ??? !! ??? I love Moreno, but ...
Zatim ide komentar jos jednog fana: The protests of some somewhat biased readers have blocked the returns of various enemies. Obviously Hellingen would have got rid of Wendigo, Boselli also said so, but some readers have passed it off as someone else's merit.
Boselli: This is true.
I was about to reply to the other reader: "because I had already written it"
But that's not the case, I realized that Sergio had had enough of Hellingen, so ...
The irony of the previous answer (or sarcasm, but I hope not, I didn't mean to be bad) is that I disagree with certain ultra-fantastic current developments of Zagor, and with all due respect to Moreno who is a friend and a great cartoonist, I hate when they are attributed to me.
If anything, it can be said that I used some updates from Tiziano and that Moreno used characters from him (from Tiz) and mine. But the development of these and the fantasy plots is all about him (him or Rauch) and I have nothing to do with it! I certainly would have done it differently, which is obvious, right? Everyone has his style of him and makes his choices. the predecessors have no faults or particular responsibilities. The fantastic was cleared by Nolitta. Then everyone does it in his own way and is solely responsible for what he writes or signs or produces ..
|
| Ted Miller |
Posted - 22/02/2022 : 19:36:12
Jako dobar post, vratit cu se jos par puta procitati ga, zasad sam citao sam prvi pricu i Boselijevu u četiri broja sto je izdavala SD.
I tada je meni Wendigo također djelovao kao Zagorov ultimativni neprijatelj i najveće zlo |
| emirem |
Posted - 22/02/2022 : 19:33:17
Evo i ja skoro vene precvikao zamisljajuci kraj legende..
Ma ok to sve, dobro zamisljeno, ali danas je sve moguce ,cak i da neki scenarista napravi reboot onih buretovih prica i da se vrati ta storija na kolosijek i dadne doza suvislosti i dasak fantazije koja se jos moze nekako probaviti.
Ja sam si cupao kosu kad sam citao one Termiće sa Nataanija, sad nosim siltericu od sramote. 😋
|
| prop_ovednik |
Posted - 22/02/2022 : 18:04:02
Čak sam i suzu pustio zamišljajući ovaj kraj... |
| SlajeR |
Posted - 22/02/2022 : 16:40:15
odavno nisam pročitao duži post.. :D Definitivno su priče s Helingenom posle Boselija čist promašaj i potpuno nepotrebne, toliko da i ovaj tvoj siže nastavka deluje puno zanimljivije. |
| Qwertz |
Posted - 22/02/2022 : 12:39:01
Hellingen
Potaknut čitanjem svih 8 avantura u kojima se pojavljuje ludi profesor Hellingen, odlučih napisati kratak osvrt na njegova pojavljivanja. Ne mogu ne primijetiti da se kod Hellingena vidi jaka uporaba stilskog izražajnog sredstva postupnog pojačavanja početnog dojma, poznatog kao gradacija. Kod Nolitte, u prva dva broja, Hellingen je bio običan ludi znanstvenik koji je oko sebe okupio par bandita i želio je, koristeći svoje izume, pokoriti svijet. Jedan od njih bio je i titan, divovski robot koji je mogao uništavati sve pred sobom. Ipak, Zagor tu koristi silu i tjera Hellingena da potpopi svoju kreaciju u jezeru. Također, Hellingenov laboratorij završava u plamenu i svi smo pomislili da je Hellingen mrtav te da ga više nećemo vidjeti.
U drugom susretu, Hellingen je ponovno fokusiran na svojeg titana i namjerava ga pronaći na dnu jezera pomoću podmornice. Ne biste vjerovali, nije uspio i ponovno je izgubio život. Kapetan Fishleg ga je probio harpunom i ovoga smo puta vidjeli Hellingenovo truplo.
Nismo ga vidjeli dugo vremena, sve do povratka kući nakon prve odiseje po Americi. Upravo u toj epizodi Hellingen "evoluira" u veću prijetnju. Naime, pomoću svojih dalekodometnih raketa i uz podršku pukovnika Kraizera, prijeti da će dignuti u zrak Washington i nasilno preuzeti vlast. Tu po prvi puta pokazuje svoje prikrivene sadističke osobine, u scenama gdje nemilosrdno muči Zagora. Nakon novog poraza koji je Zagor skrivio, natjeravši ga da vlastite rakete okrene protiv sebe, Hellingen gubi razum i završava u ludnici Skylab.
Upravo nakon vremena provedenog u Skylabu, Hellingen postaje još veća prijetnja. Saznajemo kako ga je ludilo popustilo kada je stupio u kontakt s izvanzemaljskom vrstom Akkronijanaca. Po prvi se puta nije okružio ljudima, već je uzeo za saveznike napredne izvanzemaljce koje je smatrao razvijenijima i moćnijima od ljudi. Također, uspio je staviti Zagora pod svoju kontrolu mentalnim programatorom. Baš kada je sve djelovalo izgubljeno, Chico slučajno oslobađa sebe i Zagora utjecaja tih programatora i tada kreće jedan od najepskijih djelova cijelog serijala. Zagor od čuvara svete indijanske pećine Kekouka dobiva oružje kojim je sveti junak Rakum porazio Akkronijance u prvom susretu. Naravno, radi se o štitu te luku i strijeli kojima Zagor nanosi težak poraz vanzemaljcima i tjera ih na bijeg. Nakon što je ostao sam, Hellingen je primoran na potez očajnika. Zatvara se u kabinu čiju pravu svrhu ni on sam nije znao i....
UMIRE!!!
Da, Hellingen je mrtav. Ali, smrt za njega nije kraj. Barem ju on isprva nije tako shvatio. Saznajemo da je nakon smrti lutao ništavilom, sve dok nije stigao do velikog svemirskog broda. On to nije shvatio, ali taj brod trebao je biti njegov pakao, ili njegov raj, kako god hoćete. Upravo je u tom brodu mogao ostati u vječnom počinku, daleko od svega što ga je ikad mučilo. Ipak, želja za osvetom nije mu dala mira i to je rezultiralo jednom od najboljih Zagorovih epizoda svih vremena. Hellingen zbog mržnje nije mogao ostati mirno mrtav. Odlučio je osvetiti mu se za sve loše što mu se ikada dogodilo. Hellingenova namjera bila je potpuno srušiti Zagorov svijet. Krenuo je s nekim laganim izluđivanjima, ali postajalo je sve gore i gore. Ipak, Akoto je uspio prividno izlječiti Zagorovo ludilo nakon iznimno zbunjujućih scena u pećini. Ipak, samo je postalo još gore i doživjeli smo mnoge šokove. Čak je izgledalo da su se Akkronijanci vratili. (Ipak, bio je to samo Ikar la Plume). Uskoro, usljedio je novi šok. Perry je nestao i u hologramskoj poruci govori da ga samo Zagor može spasiti, ali zakasnio je. Zakasnio je i Titan je probuđen. Nitko ga ne može zaustaviti, osim možda Zagora. Ipak, Titan je poslužio samo kao prijelazno sredstvo za stvaranje užasa. Hellingen se opet vratio. Ispričao nam je priču o brodu i pokazao svoje nove, poludemonske sposobnosti. Vojnici ga ubrzo ubijaju i čini se da nad Darkwoodom ponovno može zasjati mir. Ipak, uslijedio je novi šok - Tonka je mrtav. Izgleda da ludilo još nije prestalo!!!
Da, uistinu, Hellingen nastavlja sa svojim osvetom. Ovoga puta indirektno; Tonka je ubijen od strane mladog plemenskog ratnika Shalaka. Zagor je u šoku, ali saznaje da je Tonka ubijen u poštenom dvoboju. Shalak uskoro saziva sastanak poglavica na kojem ih poziva u rat. Zagor je, dakako, planirao svoj novi spektakularni ulazak na scenu, ali otkriven je. Shalak ga, na opći šok čitatelja ubija. Sclavi, naravno ne dopušta da Zagor tako lako umre i otkriva nam da je ipak živ, alj na kraju snaga. Chico odlazi po doktora, ali Zagora već liječi vrač Mohawka. Nakon nekog vremena, Zagor opet staje na noge, ali njegov iscjelitelj je ubijen. Još jedna žrtva. Tada, strip postaje surovo realističan i prikazuje masakre nad Indijancima koji su se stvarno dogodili. Preživjeli Indijanci formiraju veliku vojsku, a na njeno čelo stupa Zagor. Nakon krvave i bolne bitke, Zagor odlazi do Hellingenovog groba i tamo, poražen, čini samoubojstvo. Tada osobno upoznaje Kikija Manitua, lika koji predstavlja iskonsko dobro. Saznajemo od njega da se Akoto žrtvovao za Zagorov život i spas cijelog svijeta. Zagor, bijesan, puca po Hellingenovom grobu. On tada ustaje i dolazi do borbe između Zagora - diva dobra i Hellingena - diva zla. Već tu, njihova borba dobiva veće razmjere i nakon poraza, Hellingen se miri s činjenicom da je umro i odlazi na vječni počinak i pozdravlja nas po posljednji put. Ovo je trebalo biti zadnje Hellingenovo pojavljivanje, njegova priča je ovdje zaokružena i ispričano je sve što se imalo za reći. Nikako nije mogao biti veće zlo od onog koje je prikazao ovdje.
Ipak, Boselli je spasio serijal i zaslužio je priliku da i on napiše nešto na temu Hellingena. Smatram da je njegova epizoda stvarno trebala biti zadnje pojavljivanje Hellingena u Zagoru. Zašto? Ovoga puta, Hellingen je uparen s Wendigom, čistim zlom, Indijanskim demonom koji predstavlja sve loše na ovom svijetu. Pomoću Hellingena, želi se osvetiti Zagoru. Zajedno stoluju u dvorcu na planini Nataani koji su nastanili. Također, Darkwood je pun svakakvih demona i uskrsnutih zlikovaca. Posebno vrijedi istaknuti kralja orlova, Bena Stevensa koji od ljudi stvara kentaure i onog jezivog lutkara sa svojim demonskim lutkicama. Uz pomoć Edgara Alana Poea, Zagor upada u dvorac i tamani sve demone. Na kraju dolazi do velikog dvoboja između Zagora i Hellingena u svemiru. Ipak, Hellingen radi jednu ključnu grešku i odbacuje Wendiga te želi sam poraziti Zagora. Tu grešku nije smio počiniti i za kaznu je završio u paklu, okružen demonima. Sam završetak stripa nam nagovješta da je Boselli ovdje planirao umiroviti Hellingena i koristiti Wendiga kao novog arhineprijatelja. Mislim da bi to bila ispravna odluka, iz više razloga:
1) Hellingen je već rekao sve što je imao za reći i stvarno više nema mogućnosti da se uz njega napiše nešto svježe, uzbudljivo i neviđeno. To nam Burattini posebno pokazuje svojim Hellingenima 7 i 8 u kojima se ne događa apsolutno ništa logično i vezano uz sam kontinuitet prošlih događaja. Samo nam je ispričao njegovu životnu priču i u tome ga je degradirao na bezveznog rasista, iako rasizam nije bio u Nolittinim karakteristikama koje je namjenio Hellingenu. Također, korstio je nekakvo kloniranje u strojevima Akkronijanaca jer nije imao znanja da nastavi priču nakon Bosellija. On je, zapravo, uzeo Nolittinog Hellingena koji je umro u Akkronijanskoj kabini i na temelju njega je napravio oko 600 stranica stripa. Nažalost, nije nam donio ništa novo, već je samo originalnog Nolittinog Hellingena, odnosno njegov klon, poslao u Wendigov pakao, zajedno s Bosellijevim. Potpuno nepotrebno, ako se mene pita.
2)Wendigo bi, po meni, trebao biti glavni antagonist serijala. Zašto to mislim i kako bih to realizirao, saznajte u drugom djelu teksta koji će uskoro uslijediti.
Wendigo
U prethodnom djelu svojeg osvrta fokusirao sam se na Hellingena i epizode u kojima se on pojavljuje. Iskreno smatram da je njegov lik trebalo umiroviti nakon Bosellijeve epizode. Na samom kraju toga stripa, Wendigo promatra Zagora i govori da je Hellingen od sada samo jedan demon u njegovom brojnom stadu. Dakle, Boselli je sve idealno naštimao za Wendiga da postane centralna negativna ličnost serijala, kao istinsko oličenje sveg zla u svijetu. Čak i Burattini na kraju svojeg, po meni potpuno nepotrebnog, Hellingena 7 koristi prizivanje Wendiga za razrješenje situacije. Iz toga proizlazi jednostavna logička jednadžba koja ukazuje na to da je Wendigo veće zlo i od samog Hellingena. Tu bi bilo poželjno upotrijebiti neku povezanost s specijalom Crni plamen i onim djelom gdje krv junaka Wakana može štetiti Wendigu. Ukoliko bismo odlučili biti krajnje brutalni, serijal bi se mogao i završiti nekom epskom borbom protiv Wendiga gdje bi Zagor na kraju dao svoj život za spas cijelog svijeta. Ipak, ako ne želimo ići u toliku krajnost, mogli bismo sve završiti na drukčiji način.
Finale serijala?!
Dakle, da se razumijemo, ne bi to nužno trebao biti kraj serijala, ali definitivno kraj sage sa Hellingenom. Sve bi se moglo događati na više lokacija, kroz nekakvu epsku, višedjelnu epizodu. Vidjeli bismo Wendigov pakao u kojem se nalazi Bosellijev Hellingen, zajedno s Burattinijevim, odnosno Nolittinim. Tamo bi Wendigo okupio sve demone i mrtve Zagorove protivnike, kako bi zajedno uništili Zemlju i osvetili se Zagoru. Ponovno bi stupili u kontakt s Akkronijancima i pokrenuli sveopću invaziju i uništenje, najprije Darkwooda, pa zatim ostatka svijeta. To bi moglo biti epski, jelda?
Situacija bi u početku izgledala izgubljeno. Kekouk je odavno mrtav, mrtav je i Akoto, ne zna se gdje je nestalo sveto oružje. U bitkama bi Indijanci najvjerojatnije bili masakrirani, ali ni vojska ne bi bila u mogućnosti puno pomoći. Wendigo bi se smjestio u onaj dvorac na brdu Nataani i od tamo zapovijedao svojim demonima. Ubrzo bi Zagor, nakon puno muke, stigao u dvorac. Tamo bi se dogodilo nešto neočekivano - Hellingen bi ga ubio hitcem iz pištolja. Tada bi, Chico očajnički pokušao napasti Hellingena koji bi nanišanio i njega. Wendigo bi tada zaustavio Hellingena i naredio mu da ostavi Chica na životu da pokopa Zagora.
Chico bi tada, u suzama razmišljao kako i gdje pokopati Zagora. Neki random Indijanac bi tada predložio da ga spale, prema običajima Indijanaca, jer je pokojni, unatoč bijeloj koži, bio veliki zaštitnik i prijatelj Indijanaca. U emotivnim scenama, koje bi se protezale na 50-ak stranica vidjeli bismo sprovod i flashbackove s najjunačkijim Zagorovim pothvatima. Sve bi odisalo nekom generalnom depresijom, kao u nekim epizodama Dylana Doga. Serijal bi tada završio...
Šalim se. Radnja bi se prebacila u svijet mrtvih, s druge strane Duginog mosta iz broja 400. Zagor bi se tamo susreo s brojnim mrtvim prijateljima i ne bi se sjećao onoga što se dogodilo na Zemlji. Odjednom bi začuo glas koji ga doziva, bio bi to Kiki Manitu koji mu pokazuje prizore koji se odvijaju na Zemlji. Sve bi bilo jako mračno, vidjeli bismo teror koji Hellingen i Wendigo provodili nad ljudima. Tu bi čak mogla proći i ona Burattinijeva glupost s višim i nižim rasama. Bijelci bi bili samo robovi Wendigu i Hellingenu, dok bi "niže rase" bile hrana demonima, ili tako nešto. Akkronijanci bi također bili uključeni kao nekakvi provoditelji terora koji bi spriječavali svaku mogućnost pobune.
Zagor bi tada zaplakao, kao u onoj legendarnoj sceni u Demonima ludila. Kiki Manitu bi tada izveo neku magiju i ujedinio se sa Zagorom u jedno (auu, ovo zvuči malo homoseksualno ). Uglavnom, Zagor bi tada postao pravi Manituov poslanik i vratio bi se na Zemlju leteći na orlu. Usljedila bi epska bitka u kojoj bi Zagor porazio nekoliko demona i uskrslih protivnika. Tada bi došlo vrijeme za susret Zagora i Hellingena koji je na kraju postao samo Wendigov potrčko. Nakon kratkog verbalnog sukoba, došlo bi vrijeme za obračun u kojem bi Hellingen izgubio. Vidjevši ishod dvoboja, Wendigo bi konačno, po zadnji put ubio Hellingena. Zatim bi došlo do velike bitke Zagora i Wendiga. Zagor bi koristio sveto Rakumovo oružje i nekakve posebne moći koje bi mu dao Kiki. Također, tu bi njegova sjekira, simbol pravde i ravnopravnosti svih rasa, odigrala veliku ulogu. Manitu bi svu svoju moć usmjerio u nju i Wendigo bi počeo slabiti. Ipak, sjekira bi nekako pukla, u trenutku kad je Wendigo na izmaku snaga. Zagor bi tada požrtvovno prerezao vene i svojom krvlju uništio Wendiga.
Sunce bi simbolično zasjalo i jedan bi orao proletio nad njime. Tada bi Kiki Manitu došao nad beživotno Zagorovo tijelo i zatresao ga s nekakvim riječima tipa: sada si ispunio svoju sudbinu i dokazao da si pravi Manituov poslanik.
To bi bio kraj epizode, ali ostaje mi mala dilema. Treba li vratiti Zagora i sve završiti sretno, ili baciti čitatelje u depresiju? Ma, ajde, neka bude sretno. Kiki bi ponovno izveo neku magiju i vratio Zagora u život. Na kraju, vidjeli bismo Zagora na nekom brijegu usred Darkwooda kako sve promatra i govori: "Zlo je pobjeđeno, a ako se ponovno vrati, ja ću ga čekati". Tada bismo u suzama zatvorili strip 
|
| Poncho |
Posted - 29/09/2021 : 10:26:30
Možda Hellingen ne može pobjediti Poeovu maštu i duh al može Burinu i Rauchovu jer ovi su lišeni i jednog i drugog. Sve je to jedna žabokrečina duha. |
| going going |
Posted - 29/09/2021 : 03:11:58
quote:
Originally posted by doom
quote:
Originally posted by going going
Uf, Rauch se bas bruka ovom izjavom. Ne treba sebi zadavati takva ogranicenja, mozemo da imamo nove smele interpretacije i modernijeg Zagora (pa to ga je upravo i spaslo i podiglo tiraze 90ih godina) kao sto s vremena na vreme moze da se napravi neka epizoda koja je omaž korenima serijala, tradiciji i nasledju epopeje koja traje 60 godina. U americkom stripu je glavna stvar ko pise i crta junaka, a ne koji je junak u pitanju. Ili barem ja tako biram sta citam. Pa i u Francuskoj imamo novu interpretaciju Talicnog Toma itd.
Ironija je u tome sto on uopce nije svjestan toga, dapace, nekolicina ljudi na talijanskim forumima mu salutira ove izjave. Mi svi zapravo ovisimo o utjecaju takvih matorih pojedinaca koji su ostali zarobljeni u sedamdesetima i vjerovatno nikada nisu citali nista drugo osim zagora i texa. A da sada mi krenemo u argumentaciju sa njima prozvali bi nas hejterima jer Burattini, Rauch i ta nekolicina fanova koje oni slusaju nerazumiju najelementarnije stvari.
Citao sam malo sad ljudi u italiji djele Rauchu pohvale za ovu novu pricu sa vampirom, a tek mu bila izasla prva sveska, jebote kao da je napisao fellowship of the ring pa mu trebamo odmah na 1/3 price bacati hvalospjeve. A naravno nitko od te ekipe ne umije napisati vise od dvije recenice na temu price i zasto smatraju da je dobra. Sta reci nego totalna debilana.
Takva situacija je krajnje porazavajuca. Skup par forumasa i ,,ljubitelja" Zagora koji su u medjuvremenu postali i privatni prijatelji sa Burattinijem i Rauchom de facto upravljaju serijalom umesto pravog urednika. Mislim da je evidentno da se Zagoru pise crno ako ne dodje do promene glavnog urednika u doglednom periodu. Desi se jako dobra prica poput Zombija u Darkvudu (i ostalih Marollinih i Bisijevih) ili u hr trenutno aktuelne Ljudi-zmije, ali to je retkost i izuzetak od pravila.
Najsuludije od svega mi je da su Odiseje neisplative i onda uzmu Evropsku odiseju i saseku je na svega izgleda 5 ili 6 svezaka samo sa Rakosijem. Ludilo.
Kao jedini trenutan izlaz vidim da Marolla postane glavni urednik ili barem glavni scenarista i da se dovede nove sveze krvi prvo scenaristicke a onda i crtacke (ili vratiti stare majstore kako se zna i ume Andreuccija, Rubinija, Priscoa, Piccija, onog Grka koji je radio probne table za Zagija a sad je na Teksu) i raditi na uspostavljanju Zagorovog imidza kao drugog najdugovecnijeg serijala njihove izdavacke kuce, raditi agresivniji marketing i dovoditi nove autore ili stare majstore koji ce privuci i nekog novog citaoca, jer ne zivi se od matoraca u penziji, barem ne dugorocno gledano. |
| doom |
Posted - 28/09/2021 : 18:51:44
quote:
Originally posted by going going
Uf, Rauch se bas bruka ovom izjavom. Ne treba sebi zadavati takva ogranicenja, mozemo da imamo nove smele interpretacije i modernijeg Zagora (pa to ga je upravo i spaslo i podiglo tiraze 90ih godina) kao sto s vremena na vreme moze da se napravi neka epizoda koja je omaž korenima serijala, tradiciji i nasledju epopeje koja traje 60 godina. U americkom stripu je glavna stvar ko pise i crta junaka, a ne koji je junak u pitanju. Ili barem ja tako biram sta citam. Pa i u Francuskoj imamo novu interpretaciju Talicnog Toma itd.
Ironija je u tome sto on uopce nije svjestan toga, dapace, nekolicina ljudi na talijanskim forumima mu salutira ove izjave. Mi svi zapravo ovisimo o utjecaju takvih matorih pojedinaca koji su ostali zarobljeni u sedamdesetima i vjerovatno nikada nisu citali nista drugo osim zagora i texa. A da sada mi krenemo u argumentaciju sa njima prozvali bi nas hejterima jer Burattini, Rauch i ta nekolicina fanova koje oni slusaju nerazumiju najelementarnije stvari.
Citao sam malo sad ljudi u italiji djele Rauchu pohvale za ovu novu pricu sa vampirom, a tek mu bila izasla prva sveska, jebote kao da je napisao fellowship of the ring pa mu trebamo odmah na 1/3 price bacati hvalospjeve. A naravno nitko od te ekipe ne umije napisati vise od dvije recenice na temu price i zasto smatraju da je dobra. Sta reci nego totalna debilana. |
| Poncho |
Posted - 28/09/2021 : 15:40:34
quote:
Originally posted by doom
@stinky, ovo je vec direktniji odgovor, sada sve nekako djeluje dosta jasnije. Mozda sam ja otisao previse u sirinu van ova cetiri stripovska broja.
Ali ova idejna strana me je bas nekako poklopila, zato i je toliko dobra prica, jer je ta idejna strana na neki nacin prevagnula. Jer malo je takvih prica kod kojih ta strana prevagne, malo koji autori znaju graditi van cisto fabularnog pravca i nekakvog vanjskog generalnog zapleta. A takav nacin gradjenja price dosta krasi i Bosellija pa zato mozda ovo djeluje nekako nesvakidasnje. Nakon sto taj kalkulantsko-instrumentalni um zapravo poklekne pred samim ljudskim duhom(odlicno konstantirano), nadalje Hellingen ovisi o izvanjskom efektu. Na neki nacin je ovo mali trijumf Bosellija nad samim sobom. Mozda ne izgleda sve tako cvrsto jer se Boselli opet razbacao sa svojim motivima pa se ideja gubi u razradi, ali i dalje njezina vrijednost stoji.
Doduse nisam dugo citao istrazivaca, vudu i morsku stravu i tamo se vise gradilo oko samog Zagora, dok je ovdje Zagor standardan.
Evo da jos malo produbimo pricu, kako kazes; I Hellingen to ne može nadmašiti, ne može ovladati, njegovi instrumenti i aparati ne pobjeđuju Ravena, pjesnika, nego štoviše, ovaj ovladava njime, uđe u njegovu svijest, zarobi mu um., mozda sada ovo nadilazi pitanje ove zagorove price, ali sto mislis zasto je tako?
Da, Boselli je posao od dobre tocke da u covjeku nije samo racionalnost, ali gdje i u cemu ta racionalnost vise ne moze prevladati?
zato je Boselli odličan scenarist, priča funkcionira i kao akcijski epski spektakl ali i ima svoju dubinu, ima utemeljenje na jednoj drugoj razini. |
| logo111 |
Posted - 28/09/2021 : 13:49:48
Zato imaju Audace program pa tamo neka trpaju tu tzv. "progresiju". |
| Poncho |
Posted - 28/09/2021 : 13:45:53
Problem je u razlikovanju pojmova. Osnovna postavka se mora poštivat, duh lika. Samo nekima se miješa modernizacija, tradicionalizam, progresija, crno, bijelo, sve je to jedan miš maš i zbunjoza.
Rauch je antitalent, scenarist koji se tu vrzma već petnestak godina a nitko nije zapamtio nijednu njegovu scenu ili priču, jedan teški filler od autora. Jasno on uopće ne razumije Zagora što svjedoče i njegove izjave. Druga krajnost je stav da je progresija nekakav eko gay friendly Zagor koji skuplja otpad po Darkwoodu.
What we have here is failure to communicate. |
| Spock |
Posted - 28/09/2021 : 13:10:01
quote:
Originally posted by logo111
Samo mi još treba tamo neki modno osviješteni i emancipirani Zagor koji se bavi zaštitom dupina u svijetu i feminizmom, a u predasima borbe za gay prva u indijanskim plemenima reciklira i razvrstava otpad u cilju postizanja samo održivog razvoja Darkwooda.
  |
| logo111 |
Posted - 28/09/2021 : 12:44:31
Dobar je Rauch. Daj bože da je i na Mister NO-u bio "temo neki Rauch" poslije afričke sage da zaustavi moderniziranje i eksperimentiranje sa junakom koji je doveo do pada i konačnog gašenja serijala.
Ipak na Zagoru u ovakvoj "tradicionalnijoj postavci" izlazi dosta zanimljivih epizoda kao što su samo u posljednje vrijeme "Povratak zimske zmije", "Ljudi zmije", zombiji i još dosta toga.
Samo mi još treba tamo neki modno osviješteni i emancipirani Zagor koji se bavi zaštitom dupina u svijetu i feminizmom, a u predasima borbe za gay prva u indijanskim plemenima reciklira i razvrstava otpad u cilju postizanja samo održivog razvoja Darkwooda.
|
| Cromwell |
Posted - 28/09/2021 : 11:52:51
Kakav luzer, vidi se da je totalno pao pod Buretov utjecaj, a nekad je bio vrlo perspektivan.
Neki dan sam čitao Sjene nad Golden Baby i baš se primjeti ta tranzicija; čikove gluposti i sporedni događaji koji nemaju nikakvu funkciju u priči.
Onako kako je Buretu fetiš na padanje u provaliju i borba sa random životinjom tako i Rauchu to postaju nesmiješni gegovi sa hranom i neprirodna isčuđavanja i usklici na sve i svašta kao da se zaboravilo da ima povijest od preko 700 epizoda od kojih je barem polovica "natprirodnih". Tipa Zagoru i Čiku dođu zmije u kolibu i ovi samo "Tisuću mu skalpova ovo je nemoguće!" "Caramba i carambita ovo je horror, noćna mora!". Jebote ko da su pred samim Belzebubom. Usiljeni fejk generički šablonski dijelovi koji se tamo nalaze samo zato JER SE TREBAJU TAMO NAĆI. Ista glupost kao i sa Burattinijem.
I onda pročitam Ljudi zmije i vidim da bi taj Rauch čak i bio dobar da Bure napokon odjebe od mjesta urednika.
Al drek. Do tada ostaje samo nada da će se u Audace ediciji dati slobodne ruke nekom hrabrom scenaristu. |
| prop_ovednik |
Posted - 28/09/2021 : 08:04:01
Pao mi je Rauch u očima debelo - da je istina ovo što on kaže, nikad novog Zagora i epizoda kao "Sedam gradova Cibole", "Kraken", itd...
Ali rekao bih da izjava savršeno ocrtava Zagora današnjice - reciklaža starih ideja i starih likova kako bi pucao nostalgiju ljudima. S druge strane, ima nekih priča koje tek dolaze (ili su došle) kao "Sjene nad Golden Baby", "Povratak Zimske Zmije" ili ovi zombiji koje su dobro napisane. Problem je samo u tome što, kad pogledaš, sve te epizode nose pečat prošlosti i nemaju praktički nove likove... |
| going going |
Posted - 28/09/2021 : 01:14:13
quote:
Originally posted by doom
quote:
Originally posted by Poncho
Da imali smo dobru pripremu za ciejle nove sage, no nažalost sve je kasnije izbanalizirano i zgaženo kad je Boselli otišao. Možda bolje da se cijela tematika ostavi na miru da spava, poput Hellingena.
Pa ta tema zapravo i je ostavljena da pociva, Boselli je otisao, a ostali su nesposobni raditi bilo sta sto ne odrzava status quo.
Pazite sad ovu izjavu od Raucha od prije koji mjesec:
Clearly any author tends to write what he likes. But if an author writes about someone else's or already existing character, who ALREADY has an audience, the priority changes and then he is OBLIGED to write first what the reader likes of that character. If it does so, it will be successful. Otherwise it risks making a flop. It seems obvious to me.
Znaci prema Rauchu, Zagor i svi likovi su vec od ranije definirani i pisac se treba drzati onoga sto je vec poznato i sto citatelji (infantilni talijanski muskarci pred penzijom) odobravaju i vole. Znaci scenaristi se trebaju drzati vec postojecih postavki jer inace riskiraju da strip bude flop. I sta vise reci na to? I onda neki kazu da Rauch treba biti glavni urednik serijala. Zato se sve ideje i likovi recikliraju, zapleti ponavljaju, a jedina promjena je ona u nomenklaturi mjesta i popratnih likova.
_________________
Uf, Rauch se bas bruka ovom izjavom. Ne treba sebi zadavati takva ogranicenja, mozemo da imamo nove smele interpretacije i modernijeg Zagora (pa to ga je upravo i spaslo i podiglo tiraze 90ih godina) kao sto s vremena na vreme moze da se napravi neka epizoda koja je omaž korenima serijala, tradiciji i nasledju epopeje koja traje 60 godina. U americkom stripu je glavna stvar ko pise i crta junaka, a ne koji je junak u pitanju. Ili barem ja tako biram sta citam. Pa i u Francuskoj imamo novu interpretaciju Talicnog Toma itd. |
| doom |
Posted - 27/09/2021 : 23:09:22
quote:
Originally posted by Poncho
Da imali smo dobru pripremu za ciejle nove sage, no nažalost sve je kasnije izbanalizirano i zgaženo kad je Boselli otišao. Možda bolje da se cijela tematika ostavi na miru da spava, poput Hellingena.
Pa ta tema zapravo i je ostavljena da pociva, Boselli je otisao, a ostali su nesposobni raditi bilo sta sto ne odrzava status quo.
Pazite sad ovu izjavu od Raucha od prije koji mjesec:
Clearly any author tends to write what he likes. But if an author writes about someone else's or already existing character, who ALREADY has an audience, the priority changes and then he is OBLIGED to write first what the reader likes of that character. If it does so, it will be successful. Otherwise it risks making a flop. It seems obvious to me.
Znaci prema Rauchu, Zagor i svi likovi su vec od ranije definirani i pisac se treba drzati onoga sto je vec poznato i sto citatelji (infantilni talijanski muskarci pred penzijom) odobravaju i vole. Znaci scenaristi se trebaju drzati vec postojecih postavki jer inace riskiraju da strip bude flop. I sta vise reci na to? I onda neki kazu da Rauch treba biti glavni urednik serijala. Zato se sve ideje i likovi recikliraju, zapleti ponavljaju, a jedina promjena je ona u nomenklaturi mjesta i popratnih likova.
_________________ |
|
|
