| T O P I C R E V I E W |
| stinky |
Posted - 23/11/2024 : 14:39:29
U posljednje vrijeme, ozbiljno se bavim dušom. I tako se sjetim da pogledam ono neozbiljnije bavljenje, Sclavijevo bavljenje dušom u Killexima.
Killexov mozak i Killexov povratak ne stoje nešto među DD uspješnicama. No, kažem, mene je izričito zanimala tema duše. Sclavi je lijepo poantirao, i tu nema greške. Problem je što izvedba ne valja ni u jednom ni u drugom slučaju, pa su u stripovskom smislu ove priče polubezveze. Ali možda ta rastresenost u vođenju priče prije svega ima veze s time što on, zapravo, ne razumije jasno svoju poantu. Jer, jedna stvar je deklarativno nešto govoriti, a druga imati to na raspolaganju, iliti što se kaže: integrirano u vlastitu osobu, što je isto što i imati takvu dušu.
Možda će ovo što kažem biti jasnije kroz raspravu.
Pisati ovakve priče o duši koja je ljubav, a pri tome prikazivati raskomadano meso, žile, mozak, krv, rezati ljude i pričati besmislice, to je upravo nemoć da ono što tvrdim stavim u smirene i sabrane tokove misli. Sclavi je inače baš ta nemoć sabranosti, odluke, što u konačnici znači i života. Njemu sve bježi iz okvira, pušta na sve strane, a ovdje je kroz naskroz izvan balansa i nije u stanju jasno i precizno voditi priču tamo gdje bi htio.
Za razliku od Spocka, ja mislim da je ono dobro u Killexu ona viša ideja, traganje za dušom, dok je ono bezvezno hanikanibalizacija ili pak u nastavku prebacivanje na snuff i još gore, na imigrante, fašizaciju povijesti i ostale Sclavijeve angažmane. Iako su ti Killex-jaganjci teško smeće, opet je u tom svađanju priče na stripovski arhetip "junak protiv zlikovca" proizašlo baš ono stripovsko, i u tom smislu, publici ta linija može biti ono naj. No, Sclavijeva ambicija u prvoj priči je daleko viša od tog arhetipa, i zapravo i jest ono što je predmet mog interesiranja za Killexa.
Na koji način je on spojio te dvije stvari, komadanje ljudi i traganje za dušom, to je samo po sebi svojevrsni nonsens, ali opet, kada se odvije njegova životna putanja iliti kako nam se on ogolio kroz serijal DD, nema greške. To je on, to je njegova duša. Ta duša se bori. Paradoksi svijeta jesu preveliki za Sclavijevo poimanje, on ih savladati ne može. Ali sama borba, sam impuls koji vrca iz njega, i koji on tako zdušno baca na papir iznova i iznova, to je ipak nešto. Vrijedi.
Toliko za uvod.
U studenome mjesecu, ništa nije bolje nego se ohrabriti u potragu za dušom. U tome smislu, ja tebe tražim štioče. Ponovi Killexe, pa dođi i izvedi na čistac dušu. A ja ću ispričati što je duša i koje su Sclavijeve greške, koja je Kikijeva greška u promatranju doktora Killexa, i što je to Sclaviju ostalo skriveno u samom njegovom stripu.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| stinky |
Posted - 26/11/2024 : 19:38:05
quote:
Originally posted by doom
Čemu, možda i životu i smrti?
Evo primjera iz epizode Netko nas doziva odozgo; tamo djevojčica umire , dok ovdje dječak nastavlja živjeti, ali se provlači naizgled isti zaključak. Iako je umrla, ona će nastaviti živjeti u njihovim sjećanjima.
Tako je, ljubav je odgovor i u životu, ali ja sad želim svrnuti pozornost na glavnu Sclavijevu temu, a to je: kako se nositi s time da čovjek umire.
I ova epizoda koju si istaknuo, jedna od boljih, jest traženje odgovora na to pitanje, zašto smrt, zašto umrijeti.
Ponovit ćemo i Netko nas zove odozgo.
Htio sam jasno dati do znanja, da one posljednje tri njegove priče (Lift za pakao, Nakon duge šutnje, U misteriju) sve se vrte oko traženja odgovora na činjenicu smrti. Znači, to mu je glavna tema, to mu je preokupacija. Kao da se ne može pomiriti sam sa sobom, pokušava na svaki mogući način pronaći serum besmrtnosti... i onda, jer takvoga nema, očajava i okreće pilu naopaku, pa želi druge uvjeriti da ne postoji dokaz... duše, nema komunikacije s duhovima, nitko ne može izbjeći Strašni Sud itd. Zapravo, to sve je i točno, ali zakazivanje je postavljanje iliti prevađanje ove egzistencijalne problematike na ravan mikroskopa i instrumentalno-tehničkog razuma. "Dokaz" i "egzistencija" su različiti slojevi, i ta se dva problema drugačije argumentiraju: metode pristupa jednom problemu drugačije su od metodike drugog. Zato je Sclavijeva argumentacija - za razliku od njegovog stava o ljubavi - pogrešna. On nije uvjerljiv niti suvereno vlada područjem duše, Boga, života, osim što, ipak na kraju krajeva, ne odustaje od ljubavi i ističe tu ljubav kao antitezu smrti. No, to je čisto intelektualni stav, ne i životni, jer inače se ne bi stalno rušio i uvijek počinjao iznova: a jel ima dokaza duše, a jel pobjeđuje ljubav smrt itd.
Grozničavi, opsesivni strah od smrti u Sclavija:
Lift za pakao = ne možeš nikamo uteći, ni u koji svijet, ni u koju dimenziju, ni na koji kat. Svi ti svjetovi, dimenzije i katovi su samo jedna ultimativna dimenzija aka šesti kat, tj. kat Strašnog Suda, odnosno smrti. (oko Lifta za pakao je bilo puno buke i velikih riječi, i postavljalo se teorije, koje su fine, ali u osnovi, te teorije su grandiozna nebitnost. zamisli da Sclavija okupira pitanje uredništva DD-a, treba li dati slobodu Barbatovoj ili on mora nadzirati i vući konce... to je nevažna problematika, to je fanovska razina i irelevantna u odnosu na životna pitanja. ne, ljudi moji, Lift na pakao treba objasniti JEDNOSTAVNO, jer kad svedeš na jednostavno, tada si našao bit i našao si ono što je važno. a važna je, što se tiče Sclavija, njegova opsesija temom smrti i to vam je čitava priča oko Lifta za pakao: čovjek ne može uteći nikamo, on neminovno umire = to je definicija stripa Lift za pakao i kao takva, ona je univerzalna (može je čitati i razumjeti bilo tko, odnosno, onaj pretpostavljeni čitatelj viših stremljenja, dok teoriju o sukobu autora mogu razumjeti samo insajderi i ona i znači samo tom uskom krugu. međutim, pravo djelo obuhvaća više, dohvaća široki krug, a Sclavi ima ovu sposobnost pravljenja pravih djela)
Nakon duge šutnje = smrt razdvaja i one najpovezanije. ima li dokaza da povezanost transcendira i smrt? traže se odgovori u 1.znanosti 2.na rubu znanosti 3.religiji 4.institucijama civilnog sektora i onda 5.ljubavi
U misteriju = smrt je neminovna. Schopenhauer: svijet je moja predodžba. kada umire "ja" umire zapravo čitav svijet. je li smrt kraj svih krajeva, ništavilo?
|
| Salkan |
Posted - 26/11/2024 : 18:58:07
Da, pitanje svih pitanja o Sclaviju je:
DA LI ON TRAŽI SMISAO ILI TRAŽI SPAS?
:) |
| stinky |
Posted - 26/11/2024 : 18:56:38
Zanimljiva ti je ova antiteza s ponorom:)
Oooo, ponovit ću tu epizodu, nje se baš i ne sjećam pretjerano. Pa ćemo vidjeti je li on tu istaknuo ponor ili je opet ponudio ljubav kao izlaz iz ponora.
... ali već i ovaj zadnji kadar koji si stavio upućuje da nije ostao na ponoru, nego imaš klasiku: zagrljaj, galebove, zajedništvo, i vjerujem ,sve to kao prevladavanje ponora. No, više kad pročitam. |
| Salkan |
Posted - 26/11/2024 : 18:41:40
Teza: "Sclavi traži smisao i nalazi dušu u ljubavi"
Antiteza: epizoda "Ponor" (SD#42):
Sclavi traži smisao i u najcrnjim ponorima.
Nalazi ga na površini, sa širokim otvorenim nebom, u bilo kakvom pokušaju ljubavi, ali svakako u poštovanju, razumijevanju i komforu koji to spajanje izaziva.
1.sinteza: Sclavi traži smisao.
2.sinteza: Dijelom ga nalazi u ljubavi.
3.sinteza: Nejak je da to prevali preko svoje sujete.
4.sinteza: Njegova potreba za pronalaskom smisla nije izvorna, iskonska, čista, nego potragu za smislom vidi kao lijek protiv svog duševnog stanja.
Hajde, Hegele  |
| doom |
Posted - 26/11/2024 : 17:54:42
Čemu, možda i životu i smrti?
Evo primjera iz epizode Netko nas doziva odozgo; tamo djevojčica umire , dok ovdje dječak nastavlja živjeti, ali se provlači naizgled isti zaključak. Iako je umrla, ona će nastaviti živjeti u njihovim sjećanjima.
 |
| stinky |
Posted - 26/11/2024 : 15:59:39
Evo prve slike, da ponovo podvučemo Sclavijevo rješenje. Paralela traganja za dušom u Killexu i traganja za dušom, samo sada kao opipljivi trag, kao fizički dokaz onoga što ostaje nakon smrti, odnosno kada se po tradicionalnom učenju duša odvaja od tijela, tj. u epizodi Nakon duge šutnje to je potraga za fizičkim dokazom duha.
Nakon duge šutnje:
Killex:
Ovdje se možemo osvjedočiti da je Sclavijevo rješenje isto, gotovo identični kadrovi, a luk između tih dviju epizoda je skoro 20 godina.
Rješenje je ljubav, i to je Sclavijev odlučan odgovor.
Čemu je rješenje ljubav?
Da bismo to pravilno shvatili, moramo na pravi način razumjeti ove priče koje analiziramo, a zapravo i osnovnu temu DD serijala. Pa ćemo se vratiti opet korak unatrag.
|
| stinky |
Posted - 25/11/2024 : 20:58:31
Da, tema pomalo poprima prave obrise i ima izgleda da se pretvori u ultimativnu temu o Sclaviju i DD. Nisam to ni namjeravao, zanimala me duša i prenijeti nekoliko crtica o stvari, no, sad se već pomalo naziru konture cjelokupnog sagledavanja Sclavija i zapravo čitavog Dylana Doga, i to u onome što je tu najbitnije.
Zato ponovo pozivam fanove, da se uključe. DD ima nekakvu solidnu bazu, pa bi to trebalo kapitalizirati. Jer, šalu na stranu, ljudi moji, tko zna kada ćete imati ovakvu priliku da sa znalcem u naponu snage, koji je sada u stanju davati životne opuse, utvrdite što je to Dylan Dog, što je njegov tvorac htio reći.
;)))
Dovoljno je samo ponoviti ovih par ključnih priča koje spominjemo, ili pak artikulirati vlastite spoznaje, možda i na nekim drugim pričama. Na kraju će sve biti sklopljeno u veliki mozaik, u veliku značajnu priču o stripu Dylan Dog.
|
| stinky |
Posted - 25/11/2024 : 20:42:24
Dobra ti je ta paralela s kanibalizmom, samo bih ovako preformulirao: nije takav način potrage za dušom bez razloga i mogli bismo sad ići u veliku širinu, pa utvrditi da se u raznim kulturama, na raznim stranama svijeta duša povezuje sa krvi, mesom. Jer, duša je izvedenica od glagola disati, što upućuje na ogromnu povezanost sa tijelom, ali - živim tijelom. U osnovi, najbolje kako si možeš predstaviti što duša znači, ako bismo pokušali sad najkraću definiciju, onda je to - životna sila.
Izvedenica na -ja jest *duša, čemu je prvotno značenje "dihanje, životna sila", Hrvatski etimološki rječnik
Riječ ψυχή izvodi se od glagola ψύχω 'disati, dihati'
Ne znam je li ovdje potrebno ulaziti u opširno objašnjavanje o duši, i zašto je ona povezana s ovim gledištima za koje si ti rekao da su banalizacija. Ali, nije da su banalizacija, ima dobrih razloga, nego su - promašivanje. Bilo bi svakako zanimljivo i ovako proširiti temu, pa da vam kažem svoja saznanja, tj. gledišta nekih relevantnih filozofa o duši i vezu s tematom "kanibalizam". Čak vjerujem da bi i to zanimalo mnoge diskutante, čisto da dobiju jedan uvod u problematiku duše. No, vidjet ćemo, hoćemo li se tako širiti na sve strane.
Uglavnom, Sclavi je - s pravom - odbacio takvo gledište i on nije povjerovao da se duša nalazi u krvi i žlijezdama.
On je tu protivstavio ljubav. O tome sam načeo u gornjem postu. Kako on tu zakazuje i nema postojanost, što je ključno za ljubav.
To njegovo zakazivanje, može se pratiti i u priči s kojom se vratio nakon duge šutnje. Ti si dobro stavio da je i ovdje Sclavi postavio istu jednadžbu: ljubav kao spas. No, ta njegova jednadžba ostaje baš to - jednadžba. To znači, apstraktan stav, bez faktičnog izvršenja u životnom sklopu. A UPRAVO O TOME SE RADI!! Ne da čovjek dođe do apstraktnog stava i ljubavi u mislima, nego da to provede u stvarnom životu. Ljubav se mora izvesti iz uma, jer imati ljubav čisto u jednom umskom stavu, to je isto kao i imati ljubav zarobljenu. Mora se izvesti van, osloboditi u konkretno. "Konkretno" odmah znači i razne neugodnosti, i tu je točka na kojoj Sclavi pada. On bi ono apstraktno, opće, svijet pravde, jedan umski posložen takozvani humani svijet. No, "konkretno" doslovno znači ono srašteno, jer to jesu prave stvari: sraštene, tj. složene stvari, spojene od raznoraznih okolnosti. Tako je prava, zbiljska, konkretna iliti sraštena ljubav takva ljubav koja se sastoji od uspona i padova, i prolazi se kroz neugodnosti i svakakve žalce i oštrice. Sva ozbiljnost života počiva na tome, na prolasku kroz ono bolno.
A ovo bi Sclavi htio odstraniti, ne shvaćajući da time odstranjuje i život. On vidi, i to jesu njegove priče, da se spajaju suprotnosti, i otuda, recimo sad, naš Killex: lik koji je najgori ubojica i istovremeno doveden do blaženosti. Sclavi ima u pričama te najveće ekstreme, no, nikako da to uzme ozbiljno i shvati samoga sebe. Nego se uvijek vraća na impotentno, na jalovo moraliziranje i propovijedanje o nepravdama svijeta, pa svijet ništa ne valja, Bog nije dobar, jer ljudi umiru itd.
Okej,
sad je ovo bio onako općenit uvod u Sclavija i što bi fanovi trebali gledati kao ključno kod njega. Budemo sutra dali više đusa, baš o priči koju si opisao - Nakon duge šutnje. Pokazat ćemo, specijalno za pcoru (ako nađemo skenove), kroz dojmljive kadrove onu formulu koje se Sclavi drži, ljubav kao spas. I objasnit ćemo ponovo, kako to kod njega ostaje samo apstraktan stav, jer nema snage da provede, i onda se uvijek vraća, ili bolje rečeno pada opet na onu točku koju je već prevladao: pada na poziciju krvi i mesa, i jedna od najprominentnijih priča o Sclavijevoj, gotovo grozničavoj potrebi za opipljivim, fizičkim dokazom duše, jest upravo ta njegova povratnička priča Nakon duge šutnje.
Usput budi rečeno, ta povratnička priča Nakon duge šutnje je dosta dobra ritma, čak upečatljive likovnosti i kadrova, i rekao bih - najuspjelija od tri njegove zadnje: Lift za pakao, U misteriju i Nakon duge šutnje.
Lift za pakao je isto upečatljivih kadrova, ali po meni, slabije snage od ove. U misteriju je staračka nemoć, totalno impotentna izvedba, praktički kao da je samo strpao fusnote u epizodu i sad je to cijeli strip. No, sve tri priče su o istoj opsesiji, strahu od smrti. O tome više u našim narednim druženjima, ljudi.
|
| Salkan |
Posted - 25/11/2024 : 19:02:55
Sad mi pade nešto na pamet, stinky & ostali, a vezano za Killexa, kanibalizam itd.
Ne mogu a da ovakvo banaliziranje "potrage za dušom" ne povežem sa egipćanskim božanstvom Ammitom, a koje je izvorna referenca korištena kroz istoriju pri opisu najbrutalnijih ubica, koji su pokušavali jesti duše svojih žrtava u tim potragama. Evo nekih iz stripskog svijeta:
1. Millerov Kevin iz Sin Cityja;
2. Ludi doktor Gull iz Mooreovog From hell;
3. Pa eto, da spomenemo i glavnu spojku koja bi vodila do Killexa, dr.Lectera.
Sclavi odlično zna gdje je granica razuma i zato, djelimično, abolira Killexa dajući mu prosvijetljenje, odnosno citirane Dylanove kadrove "duša = ljubav", a ne "duša = žlijezde, tijelo, meso". I iz te perspektive ideja za stvaranje priča o Killexu ima debeli alibi, a sigurno je da se Sclavi između svojih muka morao dosjetiti i ovih sitnica da udari po osjetljivoj materiji i izazove reakciju.
I dalje ne sporim da je moćno zaokružio ideju, ali da je izvedba ta koja je omanula.
Nasuprot tome, ponovio sam Nakon duge šutnje i moram priznati da mi se više sviđa nego onda kada je izašla u prodaju. Sada se iz ove pozicije i sa mnoštvom novih saznanja može izvući i geometrija kojom se Sclavi poslužio da "progovori nakon duge šutnje". Dijametralno suprotni smjerovi dvaju likova, koji bi se apsolutno mogli povezati sa njim samim, dodirna tačka u okršaju ljubav kao spas/alkohol i očaj kao kraj, mnoštvo minijatura, sitnih detalja u scenama koje na prva čitanja jednostavno promaknu, sada su puno jasnija. Recimo scena u crkvi, kada Owen pita Spasitelja: "Zašto meni ne govoriš?", zaboravljajući da su ljudi ti koji se trebaju obratiti za savjet Bogu i zamoliti ga za oprost. Ili recimo Dylanovi dijalozi sa Owenom dok su još u istoj sferi, dok funkcionišu uz flašu, u saznanju da im se putanje odvajaju...
Ima tu zaista svega interesantnog. Nema nikakve dvojbe da je Sclavi sa Nakon duge šutnje odgovorio na provokacije i prozivanja i zauzeo se za svog sina, a sigurno je i to da je dao smjernice vladajućoj oligarhiji u DD staffu kako da se ponašaju i kako da rade sa Dylanom - ako se iko od njih usudi razumjeti šta Dylanov otac želi.
Obje epizode, i Killex i Šutnja su jako bitne za cijeli serijal i određeni bljeskovi u kojima se da osjetiti puno prostora za manevrisanje i dalje stvaranje. |
| stinky |
Posted - 25/11/2024 : 12:52:40
quote:
Originally posted by pcoro
Naravno da volim, ovo mi izgleda vrhunski. Zapravo puno ovih slika koje stavljaš izgledaju puno bolje nego se sjećam, čak i ideja stripa mi je oduvijek zvučala vrhunski ali opet se sjećam stripa kao beznadno lošeg.. Nemam ga doma, ne megu tek tako provjeriti.
Budeš provjerio, pa javi.
Sad će ti se to podići. Jer, ovo što kažeš: kada se povežemo, pa stavimo na raspravu i postavljamo značenje određenim djelima, onda stvari poprimaju oblik i postaju značajnije.
Zato ja uvijek naglašavam da je za punu strip uživanciju važan, čak ključan ovaj sastojak rasprave. Privatna konzumacija u četiri zida, i gledanje na polici, to je nekakav početak, ali nije dovoljno. Mora biti kultna strana - ali da sad ne davim što je to "kult" - odnosno, zajednica, povezivanje u duhu, a to je isto što i lijepa, prijateljska rasprava.
|
| pcoro |
Posted - 25/11/2024 : 12:36:05
quote:
Originally posted by stinky
Ovo je i stripovski odličan kadar (volim ovakve tobože treš kadrove - a i pcoro bi trebao voljeti ovakve scene, jer to jesu najnavlastitiji strip momenti, kada tip koji je kakti vrhunski stručnjak i enormni anatom, fiziolog, kirurg etc. biva predstavljen hellingen-style, u pozi velikog svećenika drži kolosalne govore i pretvara se istovremeno u pelivana), dakle, i odličan stripovski kadar, ali i rudimentarno shvaćanje što bi to mogla biti duša:
Naravno da volim, ovo mi izgleda vrhunski. Zapravo puno ovih slika koje stavljaš izgledaju puno bolje nego se sjećam, čak i ideja stripa mi je oduvijek zvučala vrhunski ali opet se sjećam stripa kao beznadno lošeg.. Nemam ga doma, ne megu tek tako provjeriti. |
| stinky |
Posted - 25/11/2024 : 12:08:25
Znači, ustanovili smo da je Sclavi suprotstavio Killexa i Dylana, i tu je manje bitna denotacija, tj. taj prvi stripovski sloj gdje se Dylan bori protiv Killexa kao junak protiv zlikovca, nego je važnija konotacija na temu duše: Killex je vrhunski stručnjak i savršeno poznaje anatomiju, no Dylan je onaj kod kojega je "baš ono što Killex traži". Hoću reći, Sclavi ističe Dylana kao onoga koji ostvaruje veze sa ženama i u tom smislu, kaže Sclavi, ima ključ za dušu. Ostvarivanje ovih veza sa ženama, Sclavi zove ljubav.
Ponovo vadim važne kadrove u tom smislu:
Možda je naslutio kada je oteo Joy, govori Sclavi, međutim, nema ključ:
E sad, je li taj ključ ovo na što se Sclavi stalno vraća kroz ama baš svaku epizodu, to valja raspraviti.
Sclavi je jasno rekao da se duša nalazi negdje drugdje, ne u žlijezdama, nego u ljubavi. Ali ovu veliku riječ "ljubav", ja bih rekao da stalno iznova ruši, jer bagatelizira.
Može li se ljubav realizirati tako kako nam on to prikazuje iz epizode u epizodu. Pa, baš i ne. Jer, ljubav više spada u postojanost, nego u frenetično izmjenjivanje žena. Čini se da Sclavi ne razlikuje osjećaj i srce. Osjećaj je nešto nestalno, i slučajno. Da, osjećaji dolaze brzo, te brzo i nestaju, i frekvencija tu jest ono što Sclavi prikazuje u pričama: tražim nešto, non-stop i to se frenetično izmjenjuje ako se baziram na osjećaju. Međutim, srce je nešto drugo, i u simboličkom smislu srce jest duša. U srcu je osjećaj primiren, tu se on smiruje i prelazi u postojanost. Zato srce ima stalnost i ljubav izlazi iz srca, ne iz pukog osjećaja. Ova stalnost ne ovisi ni o čemu, ne ovisi onda o osjećajima koji nastaju i nestaju, nego im mora biti nadređena. Srce je viša instanca, a kao duša ona je, kako se jednom izrazio Schelling, mjesto rapporta čovjeka i Boga. Iz ovoga rapporta onda proizlazi poredak i tek tu se onda i može nadrediti bujici osjećaja i držati vjernost, tj. stalnost.
Zato što se Sclavi nije digao do čitave te zgrade ljubavi, on stalno pada i sam se u sebi ruši iznova u nestalnosti pukih osjećaja. Nekakvo rudimentarno razumijevanje ima, jer je suprotstavio Dylana Killexu, i to baš na odlučnom mjestu. No, onda ne čini daljnji korak, nego mu "ključ" ostaje seks i brze izmjene. Dok seks ima mjesto samo unutar čitave zgrade ljubavi, inače je puka animalnost, tj. baš ono što je on predbacio Killexu: da traži na pogrešnim mjestima.
Ovo je i stripovski odličan kadar (volim ovakve tobože treš kadrove - a i pcoro bi trebao voljeti ovakve scene, jer to jesu najnavlastitiji strip momenti, kada tip koji je kakti vrhunski stručnjak i enormni anatom, fiziolog, kirurg etc. biva predstavljen hellingen-style, u pozi velikog svećenika drži kolosalne govore i pretvara se istovremeno u pelivana), dakle, i odličan stripovski kadar, ali i rudimentarno shvaćanje što bi to mogla biti duša:
"Želio sam te od prvog trenutka kada sam te vidio", govori Killex i Sclavi već tu u rudimentima daje naslutiti gdje se krije duša. Želio sam te, odnosno, Killex se zaljubio a da ne zna. Zaljubio i povezao , i na kraju će onda, u drugom nastavku, kontemplirati u nenarušenu mira skrovitoga mjesta, te ravnati stvarima, da bi na koncu učinio to što duša jest: daje život, ili da sad kažemo na skroz običnom, svakodnevnom jeziku - duša je pomagati drugima. Killex je, naposljetku, taj koji pomaže, dok su Dylan i Joy divljali, i osvetnički krenuli u pohod.
Ovu blaženost, koju je na neki način stavio u Killexa, Sclavi nije jasno razumio i nije sagledao sve te implikacije. Nego je dalje nastavi lutati, tražiti "ljubav" i tražiti fizičke dokaze besmrtnosti. A o tome ćemo još pričati.
|
| stinky |
Posted - 25/11/2024 : 11:30:41
bok, sonor
jel pratiš ti još DD, što kažeš na Killexa? |
| sonor |
Posted - 24/11/2024 : 21:05:35
Priznajem da su mi falili tvoji topici Stinky 😀 |
| stinky |
Posted - 24/11/2024 : 19:21:35
Povukao si dobru paralelu. Killex i Hellingen.
Sclaviju Killex nije na udaru, kako je to mislio kiky. Ma kakvi, jer Killex ne spada u red doktora, znanstvenika, psihijatara i slične ekipe koja jest na udaru. Killex je veći od tih sitnih riba: on je apsolutan. To je zanimljivo kako kod Sclavija naizgled negativci, nadrastaju obična ljudska shvaćanja i postaju apsolutni: Xabaras, Killex, pa i Hellingen.
Ovi tragaju za krajnjim stvarima i probijaju granice u koje bi se moglo smjestiti obično ljudsko shvaćanje. Xabaras je najveći neprijatelj, ali i otac. Killex od ludog doktora koljača, postaje nepokretni pokretač radnje i doživljava svojevrsnu apoteozu.
Pogledaj još jednom ovaj kadar:
Killex nestaje, ali iz dubokog mraka ništavila, sve frca. Naravno, ovo je dvosmislena slika, jer ljudi zapravo slave Novu godinu i vatromet, no, sve je stavljeno u kontekst stvaranja. Ovakve stvari su ono najbolje od Sclavija, gdje on spaja razne ekstreme, i povezuje simbole: vatromet se pretapa u stvaranje, stvaranje u vatromet.
I Hellingen u neku ruku slično stvara svjetove. Sclavi voli te najjače kontraste, i čak je u tome na tragu nečemu. Jer, onaj koji je sposoban za zlo, sposoban je i za dobro. To je jedna te ista sposobnost, i u tom smislu su dobro i zlo isto. Tu Sclavi ulazi u tu duboku spekulaciju, i da se pratiti ambivalentan stav prema Killexu, Xabarasu itd.
Međutim,
ono što je sad tu čudno, jest to da je on na početku svoje karijere upravo predbacio Hellingenu da ne želi prihvatiti da je mrtav. Znači, on je tu trebao i morao samo rasti i dati najbolje radove na temu smrtnosti, a dogodilo se suprotno: sve je više očajavao i nije se mogao primiriti. Nije mogao prihvatiti i nositi se s tom najvećom ljudskom tajnom, da je čovjek smrtan. Nego je, na ovaj ili onaj način, tražio neki oslonac, neki dokaz života poslije smrti ili samu besmrtnost. Hellingena je upravo pobijedio tako da mu Zagor kaže da je mrtav, da je umro i da se treba smiriti. A posljednje priče na DD su mu unezvijereno traženje oslonca, hvatanje za slamku. Treba čitati te njegove izvedbe, i onda raspraviti, da se shvati promašivanje: to kako je on napisao, nije muževno suočavanje s tom neugodnom stvari, sa smrću. Zato Platon kaže da je čitava filozofija zapravo priprema za smrt, pri tome misli, sabrano, trezveno i postojano sagledavanje i, koliko je to moguće, smireno te dostojanstveno suočavanje.
Drugi pol, koji izvire iz ove "negativne" strane, onda je "pozitivan", potvrđivanje života, odnosno - ljubav. Ti si počeo o Sclavijevom gledanju, ali greška se sastoji drugdje. O tome kasnije, sutra.
|
| doom |
Posted - 24/11/2024 : 18:20:15
Obično uzimamo Dylan=Sclavi. Ta potraga za besmrtnosti mi djeluje kao ono što smo pričali o Bosellijevom Hellingenu. Killex je nešto kao Dylanov Hellingen (barem u početku). On želi taj faktor x/duh svesti na mehaniku. Kao cjepivo koje ćemo uzeti da postanemo besmrtni. To se provlači još od prvog broja sa Xabarasom. Budući da Sclavi uvijek piše o potrazi za besmrtnosti, može li se onda također reći Sclavi=Killex. Tu je isto i ona priča da Sclavi nekada svoje stavove iznosi kroz Dylana, a nekada kroz druge likove.
Killex je uspio transcendirati i može se reći da Sclavi zna što treba napraviti. U epizodi Onkraj smrti Dylan kaže doviđenja, a ne zbogom. Ove slike sa Dylanom i Blochom, te gore sa Killexovim nestajanjem, to su slike gdje Sclavi daje transcedenciju. Ali kakve su to slike, što izlazi iz njih? Sjeta, tuga, usamljenost. Dječak je ozdravio, ali tu nema radosti. Iako je netko uz nas, svejedno smo sami, kao da to nije stvarno nego duhovi koje zamišljamo.
Ljubav se može najjače iskazati kroz najteže situacije, kao što je ova scena u bolnici, ali i dalje tu nešto ne štima. Sclavi kao da na samu ljubav gleda kao na patnju. |
| stinky |
Posted - 24/11/2024 : 17:29:02
Hvala, doom, no hajmo mi o DD i Sclaviju.
Ne može se suosjećati apstraktno, baš tako kako to Sclavi često postavlja kroz svoje priče. Po meni, to je jako pogrešno, inzistirati na toj apstraktnoj humanosti. Kako ne mogu suosjećati s "čovječanstvom", tako ne mogu ni sa Sclavijem. Jer ga ne znam, i on je zapravo apstraktan. Znam njegove priče, stripove i o tome onda govorim. Takav odnos (kroz stripove) ipak nije onaj puni odnos, koji se uspostavlja s onima koje znaš. U puni, zbiljski, pravi odnos ulazi sve: lik, stas, držanje, kretnje, govor, pogled, tisuće malih stvari koje dolaze u struji života. Ideja je tek s time manifestirana, a ne da bi se tu radilo samo o nečemu logičkome, ili da bi se čovjek mogao izraziti umno, u smislu nekakvog pojma.
Zato nema straha da bi se nekoga moglo poništiti pričom o njegovim umnim djelima. Jer, stripovi su to: posložene misli. S time ne treba suosjećati. Zapravo je i smisao da ulaziš u te tokove misli, razumijevaš ih = to je, na neki način, poistovjećivanje. To su idealna poistovjećivanja, u duhu i time si uspostavio odnos. Kažem, takav ne ide u puninu, jer izostaje prava egzistencija. Ali si izašao u susret, poistovjetio se u duhu, tako da razumiješ što ovaj poručuje. S time se onda slažeš ili ne. Nije tako da se moraš složiti. Možeš se i ne složiti. To je također pošteno.
Sad, ti kažeš, ali taj drugi ima težak život itd. Možda, ali to i dalje nije razlog da se slažeš s njime. U prostoru egzistencije, takvome onda ne namećeš, ne ispravljaš mu zablude pod svaku cijenu, ako ovaj to ne može podnijeti. U prostoru apstraktne borbe ideja, nema razloga da ga štediš. Jer se tu ipak ne radi o osobnome, nego o njegovim mislima. Kako on sebi daje slobodu da stavlja svoje misli u zajednički prostor (javnost), ti imaš jednako takvo pravo. To su idejne borbe, odnosno, one su neizbježne u svijetu. Tko se ne suprotstavlja tuđim idejama, taj nije slobodan. Sloboda bez suprotstavljanja je drveno željezo, odnosno, nema je. Na idejnom planu, sloboda je neograničena. Na egzistencijalnom ne, jer tu ulazi više toga, pa i milost itd. Često je odustati od svog prava bolje rješenje, punije, no, to ovisi o konkretnim okolnostima i tisućitim sitnim žilicama kojima je zbilja isprepletena.
I da se sad vratimo na Sclavija.
Ne mogu ja s njime suosjećati na ovoj razini na kojoj ga jedino znam, u njegovim stripovima. Te njegove misli, koje je on pustio u opticaj, ne mogu mene obvezivati da mu "puštam". Ne, nego: "ti si rekao to, stari moj, ali to ti nije tako, nego ovako". To je fer, jer jedan i drugi samo sukobljavamo misli, odnosno, neograničeni prostor.
Konkretno, ono kako se meni Sclavi predstavio kroz svoje djelo, ja čak moram tu izaći i ne smijem to prešutjeti. Jer, njegova temeljna nit vodilja je pogrešna. To je smisao često navođene Platonove osude umjetnosti. Ne radi se o tome, nego Platon zapravo kaže: ne možemo pustiti bilo koga da govori što hoće, odnosno da kvari ljude. Onaj se poziva na slobodu stvaranja, ovaj se poziva na višu slobodu: dovođenja stvari u red.
Sclavi je kroz ovih 40-tak godina uznemiren praktički jednom jedinom stvari: a zašto ne mogu živjeti vječno? Kada gledam sve te njegove priče unatrag, s ovih pozicija gdje sam sada, pokazuje se da on grozničava traga za serumom besmrtnosti. Isprva su te priče uobličene mladalačkim poletom i snagom arhetipskih stripovskih postavki akcije u borbe protiv zlikovaca. I onda luk ide do skoro pukih kontemplacija o smislu života, o duši i duhovima. Posljednje dvije priče su mu to očajničko traganje za slamkom, naći nešto za što se držati. Tj. to je Nakon duge šutnje, dok je zadnja priča, U misteriju, nekakva bizarna utjeha u stilu: sve će nestati, pa se tješim ništavilom. Ako nema mene, barem nema ni ničega drugoga.
Da, u tom smislu si on pokušava pomoći. I to je okej. No, njegovo znanje i njegovo postavljanje tih stvari, to je ono što ja sporim. On postavlja prava pitanja, ali odgovori do kojih se diže nisu na razini. Možemo krenuti od čega god.
Evo, hajmo ljubav.
Pogledaj kako on dobro stavlja problematiku duše na liniji Killex - Dylan. Killex traži dušu u tijelu, u žlijezdama i komada ljude ne bi li našao to pokretalo života. Ali čitavo vrijeme je tu Dylan i Sclavi samom postavkom Dylana koji se povezao s onom ženskom, daje do znanja da je Killex na krivom tragu. Sclavi to, dosta promišljeno, daje kroz Killexova usta:
Možda baš kod Dylana nađe, i onda idu odlučni kadrovi:
Znači, tu je Sclavi odgovorio samome sebi: duša nije žlijezda, duša je prije ljubav.
Do tuda, sve pet.
Ali kako Sclavi onda banalizira, prostituira i bagatelizira tu svoju veliku riječ "ljubav", o tome ćemo razgovarati.
|
| doom |
Posted - 24/11/2024 : 13:47:27
Stinky je nešto neuobičajeno blagonaklon prema Sclaviju danas :)
Stinky, ja držim da mi svi od tebe možemo samo učiti. Iz toga uglavnom proizlaze nesporazumi i svađe po forumu. Na onoj random gluposti od šit liste forumaša se zakačilo njih 20, tobože uvrijeđeni ironiziraju kako su nisko na listi, a ovdje gdje treba nešto napisati ih nešto ne vidim.
Opet, koliko god to bila prednost, "znati sve" je u neku ruku i nedostatak. Kad bi se ti recimo sa njima upustio u dužu raspravu kao sa franom, ja mislim da bi ti na kraju i Schellinga, i Nolittu, i Thompsona proglasio nemačima pojma :)
Meni je žao da ti ne možeš barem pokušati suosjećati sa Sclavijem (ili možeš, malo sam iznenađen ovom temom jer si zadnjih godina baš jako kritizirao Sclavija, možda i više nego npr. Burattinija i ostale scenariste koji uopće ni ne naziru pitanja koja Sclavi postavlja). Sclavi ne može izvršiti transcedenciju, ali barem je u stanju postaviti prava pitanja, što je u današnjem svijetu ipak pothvat koji vrijedi cijeniti. Sclavijev život je jedna velika tragedija, i treba imati snage živjeti takvim životom. On nije zao u tom smislu, i on si zapravo ŽELI POMOĆI, ali ne može, ili ne zna. Tj. možda i zna (tu također može upasti ovo što ti kažeš, Killex je razumio, ali Sclavi nije, ali ja mislim da su svi ti likovi koji se pojavljuju u pričama na neki način Sclavi), ako povučemo paralelu sa stotim brojem serijala. Tu je zanimljivo pitanje o kojem često razmišljam; da je Sclaviju dozvoljeno završiti serijal Pričom o Dylanu Dogu gdje se Dylan konačno oslobađa tog eskapizma, znači li to da bi se i Sclavi oslobodio svojih užasa? Vjerojatno ne, vanjski svijet ga ne pušta, nego bi ih samo nastavio proživljavati sam, bez Dylana. Ali opet, zanimljiva tema za promisliti.
quote:
di je to, kaj je to?
koje izdanje?
https://www.fibra.hr/katalog/izdanja/batman-47-sismiseva-sjena/960/ |
| stinky |
Posted - 24/11/2024 : 08:22:15
 |
| stinky |
Posted - 24/11/2024 : 08:19:45
haha, sad vidim, ova babetina nosi hrvatske kockice
jedna od najiritantnijih ženetina u DD-u. s takvim likovima, teško je uraditi pravu stvar. |
| stinky |
Posted - 24/11/2024 : 08:17:32
quote:
Originally posted by pcoro
sad je u ovom Batman/Dilan Dog crossoveru Rechioni vrati Kilexa
di je to, kaj je to?
koje izdanje?
daj ponovi Killexa, pa ispričaj kako sad vidiš
 |
| pcoro |
Posted - 23/11/2024 : 19:30:12
quote:
Originally posted by stinky
(usput, jedan pravi, ne kažem prosječni, nego pravi egzemplar pasioniranog strip čitača je pcoro. Pcoro može testirati kakva je ovo priča, Killexov povratak. Gotovo sam siguran da je njemu to dosadno, jer se tu luta s beskućnicima, Hitlerom, bolesnim opsjednutim klincom i suludim redateljima horor filmova, a sve kulminira nepokretnim mumificiranim Killexom koji stvara svjetove. iako je ova ideja, mislim, ova posljednja koju sam naveo, kolosalna, za pcoru bi sve to bilo labavo, i u osnovi, nema pravog ritma)
Potvrđujem. Kilexi su mi bili neopisivi treš i patetika. Oba.. sad je u ovom Batman/Dilan Dog crossoveru Rechioni vrati Kilexa kao najgoreg Dilanovog neprijatelja pa sam se čudio - kud se sjetio baš te kopije Hanibala Lectera |
| stinky |
Posted - 23/11/2024 : 19:25:28
quote:
Originally posted by Salkan
Međutim, kako približiti važnost "moći kreacije" običnom čovjeku?
Sclavi je solidno približio običnom čovjeku, jer je doslovno rekao: duša se ne nalazi u mozgu, u žlijezdi, u mesu, nego u ljubavi. Recimo da takva poanta je prijemčiva za ljude.
No, čitatelji mu nisu honorirali ovu poantu, jer izvedba šepa. Pogotovo je neshvaćen ostao drugi dio, Killexov povratak. A meni izgleda da je ostao neshvaćen i samom Sclaviju.
Jer, ako uopće svedemo taj drugi dio na priču, onda je on postavio tako da čitavo vrijeme jurimo za Killexom, i čitatelj samo čeka finalni obračun, kada junak eliminira glavnog negativca. Sclavi ide dotle da poguruje onu žensku i Dylana da se ostave filozofiranja, da poduzmu inicijativu i da jasno označe Killexa kao metu. Ona doslovno izriče kulminaciju: Idemo ga ubiti!
Ona je izvan sebe, jer mali je bolestan, u komi i za sve krivi Killexa.
Međutim, događa se to da je jedini sabran i smiren sam Killex i on je taj koji prvo pomaže da se riješi slučaj ludih horor filmaša, a onda zapravo i očita lekciju toj histeričnoj možemo-babetini, te ulazimo u jedno od čudnijih Sclavijevih finala, za koje nisam siguran da je njemu transparentno. Više mi nalikuje da je on tu poput negdašnjih Pitijinih svećenica, kroz koje se znamenovalo ono što jest. Killex kaže:
I onda je pokazano što je to duša:
Zatim je Killex nestao zauvijek:
Znači, imamo finale čitave te potrage za dušom, u kojemu Killex tvrdi da je naposljetku došao do toga što to duša jest, pa poklanja klincu život, a on sam nestaje zauvijek.
Na kraju, dakle, Killex više nije hanikanibaliziran, nego praktički nasljeduje Isusa. On je shvatio što jest, jer to je duša, ono što jest, i čitava stvar se stavlja na čin žrtve. Killex, za razliku od vreve svijeta i ludih filmaša, u nepokretnom miru svoga doma u pupku svijeta kontemplira i ozbiljno shvaća ono što mu je Dylan rekao u prvome dijelu, te svoju spoznaju realizira u činu žrtve: dječak dobiva život, Killex isparuje, a sve skupa je dovedeno u paralelu stvaranja: Bog izgovara Riječ i iz Tame Svjetlo. Vidjeti priložene slike.
Taj finale valja, no kažem, nisam siguran koliko je Sclaviju transparentno to što je uradio, jer sve skupa više nalikuje božanskom ludilu u Delfima.
Jer, on je tog preobraženog Killexa jasno označio kao nečovjeka, stavio na njega metu i vikao: Idemo ga ubiti! U isto vrijeme je tvrdio da svijet ne valja, povijest je kanalizacija i zbir nepravdi, a za sve su krivi zli desničari i Trump koji je Hitler i najveće zlo u povijesti.
Ove simplifikacije jako odudaraju od one metafizičke spoznaje, od onog nadahnutog božanskog ludila, jer se takve banalizacije, pa ma kako ti učitao svo zlo svijeta u Hitlera, osjećaju kao nešto slučajno. Nijedan čovjek, ma kakav bio, ne može na njemu počivati svo zlo svijeta, i uvijek ostaje namještenost i slučajnost takvih pokušaja.
Naprotiv, da jedan zlikovac takvog kalibra poput Killexa, da on dohvaća princip života, podaruje život i čini žrtvu, tu se obvezatnije govori o tome što je čovjek i što je svijet. Objediniti u liku kakav je Killex takvu putanju, tu je Sclavi nadmašio samoga sebe i nije čak ni shvatio što je napisao.
Ako je ovo moguće u svijetu, ako jedan Killex može doseći takvu preobrazbu, onda otpada dosadno cendranje s lijevih pozicija da svijet ne valja, da zapravo ništa ne valja i da moramo čekati novi milenij kako bismo popravili ---- ne znam što. Tu implikaciju svoje vlastite priče Sclavi nije jasno razumio. A da ju je razumio, onda bi, vjerujem otpalo i lutanje u izvedbi. Stvari bi držao jasnima i suvereno vodio od A do B.
Killex bi skočio među remek-djela. Ovako ostaje kao smušena bludnja, s poticajnim iskrama.
|
| Salkan |
Posted - 23/11/2024 : 16:19:52
Naravno
Imao je Sclavi fenomenalne okršaje sa "ostatkom svijeta" na temu "moći stvaranja" - a ja nekako mislim da je ta ideja najefektnije i najbolje odrađena tamo u onom specijalcu "Klub strave i užasa", za mene genijalnoj epizodi koja je neuporediva sa većinom priča u kompletnom Dylanovom serijalu.
Međutim, kako približiti važnost "moći kreacije" običnom čovjeku?
Ja sam skoro na poslu izgubio sagovornike - deklarisane, lafo ateiste - na tu temu. Od moći stvaranja došli smo do toga kako oni nisu spremni, iako u svojim 40im godinama, da uopšte pojme ili barem definišu da osim materijalnog postoji i nešto Drugo. Ja kažem, eto neću to zvati Duhovno, jer vas vrijeđa :) , ali recite mi, šta je to? Kako je moguće da se nikad niste upitali? Kako je moguće da se češete po stomaku i mudima dok gledate tv, trujete ono malo mozga što nije oboljelo raznoraznim otrovima, a nemate snage da se upitate?
Od tad se samo pozdravljamo na hodnicima, i to je super. Ja sam isp'o lud, oni su bombona.
Killex ima nesreću neoriginalnosti, ali je ideja imputiranja gorepomenute moći sjajna, iako isprana na Sclavijevoj listi, ali i dalje bitna i sjajna.
Kontam šta govoriš, čekamo reakcije
:) |
| stinky |
Posted - 23/11/2024 : 16:03:37
quote:
Originally posted by Salkan
Izvedba u drugom dijelu je strašno loša, jer jednostavno nema smisla prosječnom čitaču.
Ma to se slažemo.
Izvedbe su, u obje te priče, slabe. Pogotovo je ta druga, kako kažeš, prosječnom strip fanu, dosadna. Jer, čovjeku je više dosadno slušati nekakve angažirane teme i blebetanje o jadnim imigrantima.
(usput, jedan pravi, ne kažem prosječni, nego pravi egzemplar pasioniranog strip čitača je pcoro. Pcoro može testirati kakva je ovo priča, Killexov povratak. Gotovo sam siguran da je njemu to dosadno, jer se tu luta s beskućnicima, Hitlerom, bolesnim opsjednutim klincom i suludim redateljima horor filmova, a sve kulminira nepokretnim mumificiranim Killexom koji stvara svjetove. iako je ova ideja, mislim, ova posljednja koju sam naveo, kolosalna, za pcoru bi sve to bilo labavo, i u osnovi, nema pravog ritma)
Međutim,
sama ideja je tu bistrija i Killex koji postaje stvaratelj svjetova, koji ravna svime iz svoje malene kućice, neometan vrevom i komešanjima, te je postavljen kao pomagač u rješavanju ludih horor filmadžija, te još više, iscjelitelj dječaka, to je možda previše za strip čitatelje, ali je ujedno i ono najbolje od Sclavija.
Koliko je sam taj Sclavi svjestan da je i on sam "ludi horor filmadžija", jer upravo on piše te boleštine i sudjeluje u perverznom voajerizmu nasilja i klanja, sad, to se iz same priče ne da iščitati. Osim ako uzmemo da je u toj priči izašlo na javu njegovo duboko nesvjesno, pa je prokazivao glupe medije i glupe filmaše koji perpetuiraju vražju spiralu zla, a ustvari je on sam koji to radi. Jer, DD seks i nasilje jest upravo to i taj se sloj ne može previdjeti. Kad uzmeš neku DD priču, ono prvo što te pogađa jest eksploatacija, krv i komadanje.
No, u svoj toj prvoloptaškoj eksploataciji, u tom bluđenju i lutanju, Sclavijevi impulsi da se izbori, da se izvuče iz dreka, da prevlada, to je ipak autentično. I onda vrijedi.
Tako i u ovoj priči, premda je klošarska, premda je dosadna i premda je promašena u smislu da ako si shvatio da nije bitno meso, nije prava stvarnost ono osjetilno, nego si tragao za dušom i našao da je zbilja ono iza, ono imaterijalno, onda više ne možeš stavljati posljednju riječ na to da je povijest zbir nepravdi i klanja... znači, usprkos tim brojnim greškama, vrpoljiti se i boriti, staviti jednog mumificiranog Killexa u kontekst stvaranja (vidi sliku koju sam stavio gore), to ipak čini da život probija i to su ti impulsi kroz koje Sclavi zamuckuje, ali ipak i zamuckujući pokazuje na stvar. |
|
|
