| T O P I C R E V I E W |
| Vlaadisha |
Posted - 06/05/2021 : 22:59:16
Ima jedna teorija koju bih hteo da testiramo, a glasi da čitaoci preferiraju stripove koji su izlazili u periodu deset godina pre i deset godina nakon što su počeli da čitaju iste. Na primer, prvi strip pročitate sa sedam, recimo tamo negde 1983. godine, pa vam je danas sve pre 1973. i posle 1993. nekako manje blisko, na bilo koji način.
Teorija se odnosi pre svega na dugovečne serijale, ali može i šire, na razne škole, stilove itd, samo da ne mešamo babe i žabe.
Samo uzmite u obzir da kod nas stripovi nisu uvek izlazili u realnom vremenu. |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| fler |
Posted - 08/05/2021 : 15:36:07
Pa .. razmišljao sam o pitanju iz ankete, i zaključujem da kod mene nije tako,
odnosno dao sam glas opciji be.
Čitam svašta, različitih škola i vremena izdavanja (uz to i gledam, slušam, igram .. po sličnom ključu) -
nema sad sistematskog fokusa na određeni period niti žanr (ono, "samo Zagor, zauvijek"),
nego je u kroničnom nedostatku vremena uvijek nekako stihijski
i po sistemu što u datom trenutku padne pod ruku.
Imam brojne rupe, nekakve antologijske naslove
koje iz raznih razloga nisam popratio kako su izlazili (ili nisam ni bio prisutan),
pa se to isprepliće s praćenjem naslova koji trenutno izlaze ..
a bome i pojedine stripove volim ponoviti.
A sam ukus se mijenjao kroz godine i usmjeravao ovisno već o tome što sam čitao;
neću reći da je "formiran" jer stalno otkrivam nešto novo prethodno promašeno
(plus, uvijek dolaze i nove stvari kojima ću rado dati priliku
ako utvrdim da valjaju .. iako, što idemo dalje,
šanse za nekakvom istinskom originalnošću su sve manje - ako ih uopće ima - ali, to je već druga tema)
pa je to zapravo konstantan proces,
ali sam naravno razvio sklonost određenim temama/autorima.
Kao i nemogućnost (jednakog) uživanja u banalnostima iz mlađih dana ..
Blekove, Markove itd. s kojima je sve počelo danas ne mogu doživjeti,
i preferiram ostaviti ih u ladici nostalgije, da si ne pokvarima (drage) uspomene.
Vraćam se nazad na početak priče i samu teoriju:
da, ti stripovi mi jesu bili bliski u određenom periodu
tijekom osamdesetih, dok nisam znao za bolje (tj. imao uvid u "širu sliku")
i bio uopće sposoban pojmiti nekakvu - uvjetno rečeno - istinsku kvalitetu -
ali sam se odmaknuo kako sam otkrivao koješta drugo.
S druge strane, mnoge stvari koje su mi danas fenomenalne
u to doba vjerojatno ne bih ni pogledao zbog sasvim drugačijih kriterija.
A igre, filmovi, glazba .. tu bi se tek dalo svašta nadrobiti,
no otprilike je sličan princip. |
| ridiculus |
Posted - 07/05/2021 : 23:27:22
quote:
Originally posted by Vlaadisha
Naravno da je car
Jeste, ali dok je carevao drugi su pisali i crtali "njegove" najbolje radove! Dobro smo se zabavljali dok je bio javno lice - pardon, glavni urednik - Heavy Metala!  |
| Poli |
Posted - 07/05/2021 : 23:15:11
quote:
Originally posted by Vlaadisha
Naravno da je car, ne mogu da verujem da ima samo jedan glas. 
Kad se moze ostaviti samo jedan...  
|
| alexts |
Posted - 07/05/2021 : 21:57:03
quote:
Originally posted by Vlaadisha
Ima jedna teorija koju bih hteo da testiramo, a glasi da čitaoci preferiraju stripove koji su izlazili u periodu deset godina pre i deset godina nakon što su počeli da čitaju iste. Na primer, prvi strip pročitate sa sedam, recimo tamo negde 1983. godine, pa vam je danas sve pre 1973. i posle 1993. nekako manje blisko, na bilo koji način.
Teorija se odnosi pre svega na dugovečne serijale, ali može i šire, na razne škole, stilove itd, samo da ne mešamo babe i žabe.
Ima 100-tinu primera, samo kod mene lično, zašto ova teorija nije tačna. Na primer, mnoge omiljene stripove sam čitao 10 godina posle početka čitanja stripova.
Ali ima nešto vezano za boldovani deo, što može da ima svoju jasnu logiku.
Ako sam ja zavoleo NEŠTO (serijal, žanr, vrstu stripova, školu, politiku izdavača...) u mladosti, zavoleo sam to jer je takvo&takvo, zbog tadašnjih osobina.
Ako se "stvar" promeni, evolutivno ili zbog naglijih izdavačko-uređivačkih intervencija, da li sam ja dužan da budem i dalje ljubitelj tog nečeg, što je sada promenjeno?
Čini li mene automatski nedostatak želje za praćenjem promena i uživanjem u istim, zastarelim i zaostalim u vremenu?
S druge strane, da li me dalje praćenje i jednako ili veće uživanje u modernijim pristupima čini savremenijom i up-to-date osobom?
Odgovori su mogući, samo ako se prethodno vidi, da li su promene išle u pravcu koji je za mene bio poželjan ili u suprotnom.
Primer:
Bio sam ljubitelj Diznijevih dugometražnih crtanih filmova.
Još 80-ih znali smo za kompjutersku animaciju, iz filmova Tron i The Last Starfighter ili onog spota Dire Straits (kockastog) - Money for Nothing.
Da me je neko pitao onda - U kom pravcu želiš da se razvijaju Diznijevi crtaći? Da li bi voleo da se kompjuterska animacija razvija i da svi budu animirani kompjuterski?, moj odgovor bi bio:
Želim da se razvijaju tako što će u nekim od njih biti i ozbiljnijih sadržaja za odrasle i realističnijeg crteža, ali nikako da više ne budu crtani ručno. Neka se kompjuterska animacija razvija, ali neka Diznijevi dugometražni crtaći ostanu pri klasičnoj animaciji.
Promena je došla - u smeru koji nisam želeo, niti ima realističnije animacije za odrasle, niti ima više klasične animacije. Ima 100% kompjuterski animiranih filmova za klince; all ages.
I sad, to što više volim stare crtane filmove, ne znači da nisam bio sposoban da se promenim u skladu sa vremenom, nego je promena otišla prema željama drugih, a ne mene.
Ja sad aktivno slušam jazz, a kao klinac nisam. Sledim svoja interesovanja i ukus, a ne nametnut potrebama masa i tržišta. |
| jaki |
Posted - 07/05/2021 : 21:38:49
Image i novci....
Plivalo se u lovi,kupovali se ferariji,svasta nesto a puno njih je prosjek ljuti a neki ni to:)
(Liefeld i njegov awesome).
Prvi put sam neku njegovu sliku/kadar (youngblood najavu)vidija u reviji comic shop news 91.godine i ta mi je bila ono vauuu.Nakòn nekoliko godina kad sam čitao taj strip,to je jedini kadar da je valjao.Sve ostalo je škart. |
| ridiculus |
Posted - 07/05/2021 : 20:58:55
quote:
Originally posted by Vlaadisha
quote:
Originally posted by ridiculus
Todd McFarlane
Za mene se Spider-Man završio kad je on preuzeo oko 300. broja.
McFarlane je stilski dosta kopirao Michaela Goldena i Arthura Adamsa, pa mi je još jedan od boljih u toj prvoj postavi Image-a. Ali Liefeld i Silvestri (koji je u početku karijere kopirao Simonsona - zasta ne znam šta mu se kasnije desilo!  ) su neka donja granica ambisa koji nema dno, a Larsen je opet priča za sebe i meni ubedljivo najbolji iz cele te ekipe. (I bez dlake na jeziku; pomenuo je na Twitteru pre neki dan da ga je Liefeld blokirao!  )
quote:
A dokle možeš da ideš unazad? Meni je pravilo pokaži, ne kaži nekakva crvena linija.
U kom smislu? Koliko mogu da idem u prošlost stripa, a da uživam u njemu? Zavisi od mnogih faktora - prezentacija nije problem, uvek mogu da se prilagodim. Ali, u američkom stripu (koji nisu novinske trake), odgovor je verovatno Kurtzman, Krigstein i ta ekipa. EC. Ili bar njihov deo. Plus Carl Barks i neki Diznijevi stripovi. Pomenuo sam Zlatne godine Mikija Mausa ali zapravo nisam čitao Barksa u detinjstvu - to je došlo kasnije. 90-ih, mislim.
Ali za nove generacije Kurtzman bi bio suviše hermetičan. Moderna zabava se bazira na sentimentalnosti (a ovde ne koristim reč u lošem smislu, već opisno), a on je prilazio pričama skoro dokumentaristički, sa distance, poput filmova 70-ih.
Nemam ništa protiv ni kada se kaže, a ne pokaže - reč se sastoji od hiljadu slika i tako to  - samo ne podnosim kada se radi oba istovremeno. |
| naker |
Posted - 07/05/2021 : 20:33:50
Uglavnom se slažem sa izrečenom teorijom, po mojoj računici bi to bio period 1984 - 2004 i čast izuzecima ali generalno imam problem sa stripovima kada siđem ispod '80tih
Što se tiče gornjeg praga tu je već druga priča i ne znam da li je zbog toga što sam imao sreće prilikom biranja ali nemam problem da pratim aktuelne serijale / stripove |
| Vlaadisha |
Posted - 07/05/2021 : 20:06:32
quote:
Originally posted by ridiculus
Todd McFarlane
Za mene se Spider-Man završio kad je on preuzeo oko 300. broja. Od Romite do Zecka po meni je to isti strip sa oscilacijama u kvalitetu. Posle sam se vratio sa JMS - jer je to bio logični pravac - i opet odjavio sa OMD. Pratim najnoviji run samo zato što se tematski oslanja na sedamdesete. A Ditko me više zanima kao zanatlija nego kao autor.quote:
Dakle, strip je svakako u specifičnoj situaciji i ne treba ga porediti sa drugim medijima. Baziran je na pravilima koja su se kodifikovala pre 50 i kusur godina, i malo toga ima novog. Prominentnost spleševa i duplih spredova ("hvala", Image, još jednom), dekompresija koja nam uglavnom pruža uvid u to kako da pripovedači - da citiram jednog cenjenog kritičara - "prikažu ništa kao nešto", i kolor koji prevazilazi sve što su pre 50 godina sanjali ali još nije siguran u svoju funkciju u mediju zasnovanom na liniji (dakle, crno-beloj estetici) su jedine bitne promene.
A dokle možeš da ideš unazad? Meni je pravilo pokaži, ne kaži nekakva crvena linija. |
| ridiculus |
Posted - 07/05/2021 : 19:45:47
quote:
Originally posted by Vlaadisha
HoMM3 forever
U sam centar!
Već 10 godina raspravljam sa ljudima da je "HoMM3 never (again)", iako sam ih i ja cepao do besvesti kada su izašli.
Ali slično važi i za mnoge stare RPG-ove.
Što se tiče stripa, dok pričamo o američkom mejnstrimu, momci iz Image-a su ubili svaku teoriju o napretku... John Paul Leon, jedan od najvećih u svojoj generaciji (ako ne i najveći, po sudu njegovih kolega) umire, i njegova porodica mora da pokrene kampanju za finansiranje ćerkinog obrazovanja, dok Todd McFarlane lagodno može da proda mnoge svoje originalne table za šestocifrene brojke. Drugim rečima, kada publika počne da određuje koje su poželjne vrednosti u umetnosti, sve odlazi dođavola. Takvih tendencija danas ima u svim medijima, ali nigde nisu toliko dominantne.
Dakle, strip je svakako u specifičnoj situaciji i ne treba ga porediti sa drugim medijima. Baziran je na pravilima koja su se kodifikovala pre 50 i kusur godina, i malo toga ima novog. Prominentnost spleševa i duplih spredova ("hvala", Image, još jednom), dekompresija koja nam uglavnom pruža uvid u to kako da pripovedači - da citiram jednog cenjenog kritičara - "prikažu ništa kao nešto", i kolor koji prevazilazi sve što su pre 50 godina sanjali ali još nije siguran u svoju funkciju u mediju zasnovanom na liniji (dakle, crno-beloj estetici) su jedine bitne promene.
Zato treba gledati nezavisne radove, a ne "mejnstrim", koji je mrtav, samo toga još nije svestan. |
| Shaner |
Posted - 07/05/2021 : 19:27:54
quote:
Originally posted by Vlaadisha
quote:
bar pola moje generacije konstantno kuka kako su najbolje bile igre koje smo igrali kad smo bili mladi .
HoMM3 forever
Tako je! Kad se samo sjetim tih dana...
|
| Tonto |
Posted - 07/05/2021 : 19:13:30
quote:
Originally posted by Vlaadisha
quote:
Originally posted by marcho
U posljednje vrijeme, bolje podnosim novije stvari.
Svi vole uzimati Zagora za primjer, pa cu I ja. Odrastao sam na epizodama koje su crtali Ferri i Donatelli na Tonninelijeve scenarije. Kasnije kad se zagor devedesetih vratio na kioske to za mene vise nije bilo isto. Jos kad sam vidio Laurentijeve I Andreucijeve crteze... smucilo mi se toliko da sam brzo prestao kupovati I citati, ne samo Zagora vec I ostale Bonnelije. Sad pak, su mi Andreuci I Laurenti medju top 10, a one stare epizode iz osamdesetih mi ni s kruhom ne pasu...
Zanimljivo. Meni je onaj rani period crtački drag jer se oslanja na novinski strip. Odrasli smo na istim epizodama, s tim što sam Forbidden Planet video pre Hiljadu lica straha i već počeo da se odjavljujem. Nestali istraživač mi je bio dobar strip ali nije bio Zagor, dok mi je Morska strava bila ko fan fiction, sve pet ali nemam više suspenziju neverice.
Nestali istrazivac mi je bio uauuu, zrelije, bolje pa jos marcello - ima nade za zagora. Onda je dosao laurenti, uauuu, netko tko se ne boji iskociti iz okvira, poletan zanimljiv, drukciji - ima nade za zagora, pa andreuci, odlican crtac - ima nade...
...naravno ispostavilo se da je nada kurva kao i uvijek. |
| Vlaadisha |
Posted - 07/05/2021 : 18:30:55
quote:
Originally posted by ridiculus
Srebrni letač, Bluberi, Zlatne godine Mikija Mausa i Princ Valijant
Klasici kvare ovu teoriju. Bolje uzeti jedan od tih serijala pa analizirati. quote:
bar pola moje generacije konstantno kuka kako su najbolje bile igre koje smo igrali kad smo bili mladi .
HoMM3 forever |
| zveles |
Posted - 07/05/2021 : 18:26:45
Evo, banalan primjer. U formativnim godinama sam čitao Batmana iz Eksa (znači produkcija 70-ih/80-ih godina) i bio mi je vrh. I danas volim Batmana, ali nova izdanja su mi bliža i privlačnija za čitanje, neovisno o njihovoj stvarnoj kvaliteti. Dok, recimo, stare Batmane više ne mogu čitati jer imam osjećaj da ih je vrijeme pregazilo. To nema veze s kvalitetom stripa, bilo starog ili novog, nego s tim što je vremenom sve napredovalo - od crteža koji je sada in-your-face, digitalnog coloringa, a i kompleksnosti priča (pogotovo ako Morrison piše). |
| Vlaadisha |
Posted - 07/05/2021 : 18:25:18
quote:
Originally posted by marcho
U posljednje vrijeme, bolje podnosim novije stvari.
Svi vole uzimati Zagora za primjer, pa cu I ja. Odrastao sam na epizodama koje su crtali Ferri i Donatelli na Tonninelijeve scenarije. Kasnije kad se zagor devedesetih vratio na kioske to za mene vise nije bilo isto. Jos kad sam vidio Laurentijeve I Andreucijeve crteze... smucilo mi se toliko da sam brzo prestao kupovati I citati, ne samo Zagora vec I ostale Bonnelije. Sad pak, su mi Andreuci I Laurenti medju top 10, a one stare epizode iz osamdesetih mi ni s kruhom ne pasu...
Zanimljivo. Meni je onaj rani period crtački drag jer se oslanja na novinski strip. Odrasli smo na istim epizodama, s tim što sam Forbidden Planet video pre Hiljadu lica straha i već počeo da se odjavljujem. Nestali istraživač mi je bio dobar strip ali nije bio Zagor, dok mi je Morska strava bila ko fan fiction, sve pet ali nemam više suspenziju neverice. |
| Vlaadisha |
Posted - 07/05/2021 : 18:19:20
quote:
Originally posted by jaki
quote:
Originally posted by Beva
Moglo bi se reći da prvi stripovi koje pročitamo definiraju naš ukus, bar što se tiče grafičkog dijela.
Ne 100%.
Sad mi se sviđaju neke stvari koje prije 20,30 godina ne bi pogledao i obrnuto.Sve se mijenja tokom godina.
Konkretno, kako ti se sviđa Kirbyjev Thor ili Conan le Cimmérien? |
| Tonto |
Posted - 07/05/2021 : 18:19:16
U pravilu vise bjezim od stilova i izvedbi na kojima sam odrastao, nego sto im se s radoscu vracam. I u glazbi i u filmu i u stripu uglavnom me zabavlja otkrivati drugacije stvari i nove pristupe. Ponavljanje usvojenog gradiva me sve vise umara i sve teze zadovoljava. |
| Vlaadisha |
Posted - 07/05/2021 : 18:03:05
quote:
Originally posted by Beva
P.S. Zašto ova tema nije postavljena u podforum Strip?
Da ne bi došlo do prepucavanja a priča skrenula na temu čiji je veći. |
| Vlaadisha |
Posted - 07/05/2021 : 18:00:39
quote:
Originally posted by swamp thing
Ta teorija ima veze manje-više sa svime, bilo da su u pitanju stripovi, filmovi, muzika itd. ili npr. stil oblačenja, pojam ljepote... Ono na čemu odrastemo i šta nas prati tokom adolescencije, do nekih srednjih 20-ih, to je to što će nam ostati pojam i ubuduće, s rijetkim izuzecima. Meni su moderni tokovi mahom izuzetno dosadni i nebulozni, dok je sadašnjim klincima, mladima ovo danas pojam.
I ne sjećam se da mi je išta što sam pročitao novije makar približno nekim vrhuncima stripa iz perioda 80-ih i 90-ih, hajmo reći i ranih 2000-ih. To je taj neki period u koji se i ja uklapam tom teorijom :D
E to. Sad mene zanima da li je to samo stvar ukusa ili smo ograničeni vokabularom koji smo usvojili u određenom periodu. Recimo, znam lika koji je ne može da isprati redosled čitanja panela u modernom američkom stripu, čak su mu zbunjujući rezovi u novijem Bonelliju (ali ne na filmu, valjda što nema table). |
| Vlaadisha |
Posted - 07/05/2021 : 17:51:46
quote:
Originally posted by zveles
U mom slučaju je obrnuto. Kao i kod npr. muzike više me privlači ono što je novo i danas aktualno, makar ponekad bilo slabije ili lošije od onog uz što sam odrastao. Bilo je već negdje neko istraživanje o tome da ljudi stariji od 30 godina sve više teže vrijednostima koje su im već poznate, a sve manje se upuštaju u traženje novoga. Ako je tome tako, ja sam atipičan.
E, da... I Morrison jeste car. :)
Može primer? Koji novi naslov ti se svideo a da je suštinski drugačiji od onog što si čitao u formativnim godinama? I potpitanje: da li ti je novi naslov dobar uprkos tome što je različit ili baš zbog toga?
Naravno da je car, ne mogu da verujem da ima samo jedan glas. |
| ridiculus |
Posted - 07/05/2021 : 16:40:31
quote:
Originally posted by Vlaadisha
Samo uzmite u obzir da kod nas stripovi nisu uvek izlazili u realnom vremenu.
Ovo malo komplikuje stvari. Srebrni letač je izlazio sa 15-ak godina zakašnjenja, a valjda i Bluberi nešto slično (bar ono sa čim sam se tada sretao), a najranije pročitani stripovi kojih se sećam - Zlatne godine Mikija Mausa i Princ Valijant - i po 40.
quote:
Originally posted by jaki
quote:
Originally posted by Beva
Moglo bi se reći da prvi stripovi koje pročitamo definiraju naš ukus, bar što se tiče grafičkog dijela.
Ne 100%.
Kod mene ni 10%. Tek od 90-ih sam naletao na stvari koje su ostavile najvećeg traga na moj ukus - a posebno u grafičkom smislu.
Različiti mediji - različita pravila. Muziku mogu da slušam iz bilo kog perioda ljudske istorije a, s druge strane, televizija i video-igre su najbolji u poslednjih desetak godina. (Ili malo više, u slučaju televizije.) Iako bar pola moje generacije konstantno kuka kako su najbolje bile igre koje smo igrali kad smo bili mladi . |
| izivko |
Posted - 07/05/2021 : 13:09:47
Složio bih se s ovim što swamp thing veli za muziku, film, stil odijevanja i sl.
Kad je riječ o stripovima ne uklapam se u potpunosti u tu teoriji iako i tu ima nešto istine. |
| marcho |
Posted - 07/05/2021 : 12:43:31
U posljednje vrijeme, bolje podnosim novije stvari.
Svi vole uzimati Zagora za primjer, pa cu I ja. Odrastao sam na epizodama koje su crtali Ferri i Donatelli na Tonninelijeve scenarije. Kasnije kad se zagor devedesetih vratio na kioske to za mene vise nije bilo isto. Jos kad sam vidio Laurentijeve I Andreucijeve crteze... smucilo mi se toliko da sam brzo prestao kupovati I citati, ne samo Zagora vec I ostale Bonnelije. Sad pak, su mi Andreuci I Laurenti medju top 10, a one stare epizode iz osamdesetih mi ni s kruhom ne pasu... |
| Beva |
Posted - 07/05/2021 : 06:53:05
quote:
Originally posted by jaki
quote:
Originally posted by Beva
Moglo bi se reći da prvi stripovi koje pročitamo definiraju naš ukus, bar što se tiče grafičkog dijela.
Ne 100%.
Sad mi se sviđaju neke stvari koje prije 20,30 godina ne bi pogledao i obrnuto.Sve se mijenja tokom godina.
Nije ni kod mene 100%, i čitam stripove iz svih epoha. Opet, počeo sam čitati stripove početkom 90-ih, a da moram izabrati najdraže to bi bili Sandman i Sedam života kopca, koji spadaju u to razdoblje, s tim da je to vjerojatno slučajnost jer nijedan strip sličan Sandmanu tad nisam čitao.
Djeluje mi logično da će mi se u globalu više sviđati stvari novije od tih zadanih granica, za razliku od onih nastalih prije, jer su autori novijih stvari odrastali na istim stripovima na kojima sam i ja pa ću kod dobrog broja njih naći sličnosti s tim razdobljem. |
| jaki |
Posted - 07/05/2021 : 01:43:43
quote:
Originally posted by Beva
Moglo bi se reći da prvi stripovi koje pročitamo definiraju naš ukus, bar što se tiče grafičkog dijela.
Ne 100%.
Sad mi se sviđaju neke stvari koje prije 20,30 godina ne bi pogledao i obrnuto.Sve se mijenja tokom godina. |
| Gil-galad |
Posted - 07/05/2021 : 00:03:25
Da ovo utiče na formiranje ukusa, izvesno utiče. Međutim, meni je draže da dam šansu svemu što mi se učini zanimljivim, nevezano za to kad je delo nastalo. |
|
|
