| T O P I C R E V I E W |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 13:53:55
Jučer sam bio na selu kod sestre, te sam pomagao u greštanju i prešanju grožđa. Radili smo sve to na otvorenom ispred kuće.
Kada grozdovi grožđa prođu kroz greštalicu koja odvaja bobice od peteljki imamo onu jednu bačvu od 350 litara punu bobica koje zatim presipavamo u hidrauličnu prešu u kojoj se bobice pod pritiskom cijede jedno sat vremena.
E sada, za nas četvoricu koji smo to radili je tih sat vremena u biti jedna velika pauza koju smo koristili za ispijanje gemišta, priču i zajebanciju.
Netko je potegnuo temu o izbjeglicama iz Sirije na što je moj stari koji je inače pomorac koji je prešao cijeli svijet uzduž i poprijeko pa je po svom iskustvu konstatirao da su svi Sirijci jedne velike ljenčine koje ne žele raditi ništa,te da su za svu ovu izbjegličku krizu krivi Ameri koji jednostavno žele sjebati Europu.
Samo što je to izgovorio, susjed je rekao: "evo ti jednog Sirijca, došli su i do nas!" pokazavši pri tome prstom na mlađeg dečka koji je pješačio glavnom cecstom, a pri tome je umjesto hlača nosio one neke muslimanske dimlije. Tada se dogodilo ono neočekivano,a to je da je taj dečko skrenuo s ceste u dvorište i čim je priupitao ono "Do you speak english"?, osjetio se onaj smiješni "alo,alo" francuski naglasak.
Uglavnom privukao ga je dim za koji je mislio da je iz peći u kući (iako se radilo o dimu sa zgarišta iza kuće na kojem su gorjele neke papirnate vreće).
Namjera mu je bila zamoliti nas da mu skuhamo neku tjesteninu, ali ga moj stari odmah šalje u obližnji turistički kamp na što mu ovaj odgovara "That's not my way of life, beacouse I don't pay for services, i just ask for favour if it is possible?
Zainteresiralo me odjednom koja je to njegova priča, njegov way of life, pa pošto sam imao 50-tak minuta pauze, rekoh ok, ajmo skuhat te njegove špagete, pa da čujem tu njegovu priču.
Majka muža moje sestre mu je stavila kuhati špagete, te nakon što su iste bile kuhane, bila je u čudu kako on namjerava jesti samo tijesto bez mesa, te mi je rekla da ga ponudim kuhanim kobasicama koje su nama ostale od ručka (ljudi na selu gotovo uvijek pretjeruju sa jelom, pa je tako bilo i ovaj puta jer je ostalo čak 10-tak kuhanih kobasica koje smo mu ponudili uz njegove špagete)....sada ja to u razgovoru s njim nisam ni primjetio,ali domačica je konstatirala da je mali koji je onako sredneg rasta,ali sportske(manekenske) građe uspio pojesti cijelo pakiranje kuhanih špageta, 4 kobasice, te cijeli red štrudle od jabuka(jebačka glad prouzrokovana dosadašnjom šetnjom u kojoj se je hranio samo voćem i šumskim bobicama koje je nalazio usput).
Ja sam inače odmah za stol donio vrč vina kako bi između ostalog olakšao sam sebi da mi moj govor engleskog bude što tečniji i lakši.
Na moje pitanje čime zarađuje novce za hranu je rekao da crta portrete ljudi, pa tu i tamo kapne kakva sića ili jednostavno odradi crtanje portreta za sendvić i pivu, ali ono glavno...taj njegov way of life, njegov cilj u životu je stići od Pariza do Tokia koristeći samo svoje noge nevoljko priznajući da je na relaciji od Šangaja do Tokia prisiljen koristiti brod kao prijevozno sredstvo.
Cilj njegovog putovanja je Tokio i računa da će na cijelo putovanje izgubiti tri do četiri godine.
Samo putovanje bi mu trebala biti inspiracija za strip koji radi.
Trebala bi to biti manga o nekom samuraju lutalici, koju bi on godinama stvarao glumeći (strip autora) lutalicu....
A reko ja njemu đe me nađe:) ...ja sam ti veliki ljubitelj stripova, te sam ga zatražio pogledati njegove radove, ali iako s mi je s veseljem pokazao neke svoje skice koje mi je čak dozvolio i poslikati, kaže da ima veliki strah od toga da mu netko ukrade ideju te će glavni uradak vjerovatno uvijek skrivati kao što "zmija skriva noge".
Ludi entuzijazam kod ovog 23-ogodišnjaka nema granica. Nakon višegodišnje šetnje iliti pješačenja čovjek namjerava u Tokiu banuti nekom izdavaču tražeći od njega da mu ovaj izda strip.
Ima li među današnjim strip autorima ijednog ovako ludog? |
| 11 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Hajo |
Posted - 14/09/2015 : 08:29:30
Zgodan si, Oki, nema šta!  |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 14:31:20
Evo kako je onako pripit mene uspio iskarikaturirati...
 |
| Wolfman |
Posted - 12/09/2015 : 14:28:43
Ovaj Čeh je imao slično putovanje: http://takemeeast.blogspot.hr/p/blog-page_28.html
Njemu je krajnji cilj bila Kamčatka :D |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 14:28:01
 |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 14:26:03
 |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 14:20:42
Evo nekih njegovih skica koje sam uslikao:
 |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 14:17:27
Zanimljivo je i to da on kao Francuz nikada nije čuo za neka najveća strip ostvarenja iz BD produkcije,a kada sam mu recimo na mobitelu pokazao kako crta Marini, neizmjerno se divio njegovom crtežu iako ga vidi prvi puta u životu.
Od mora mangi i autora mangi koje mi je on nabrojao, ja također nisam čuo za niti jednog, ali eto u mobitelu mi je u povijesti pretraživanja na googlu ostao nešto naziva "hajime no ippo" čime je on bio najviše očaran...neka priča tipa Rocky Balboa na dječji japanski način-rekao bih ja na prvu:) |
| Obi-wan |
Posted - 12/09/2015 : 14:15:31
He, he. Dobra priča.  |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 14:06:35
Topicu sam odmah dao ime "Šetač" aludirajući pri tome na nasov Taniguchieve mange, no ruku na srce, za ovog šetača iz Francuske, onaj Taniguchiev je najobičniji trkač na kratke staze... |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 14:03:16
Uglavnom, sretnete li i vi negdje ovog veseljaka, a prilika će vjerovatno biti u sljedećih nekoliko mjeseci, potpomognite mu kakvim sendvičem i pivom, a crtežom koji će vam se isti vjerovatno odužiti možete okačiti na ovaj topic.
Demien je rekao da je uradio nekoliko portreta u Švicarskoj,Austriji i Sloveniji....možda nekog sa foruma? |
| Oki |
Posted - 12/09/2015 : 13:57:35
Ne znam jel u redu što sam ovaj topic otvorio u autorskom izlogu, ali mislim da je ovoj storiji tu i mjesto jer se radi o istinitoj priči jednog (budućeg?) strip autora...strip autora ili jednostavno luđaka koji sa svojih 23 godine na leđima jednostavno ima viška entuzijazma bez granica.
Čovjek se zove Demien i potječe iz okolice Pariza. Evo, ja sam ga upoznao na dijelu njegovog puta gdje smo mu potpomogli daljnje putovanje dajući mu neke suhomesnate proizvode i konzerve, te bocu crnog vina:)
...inače na svu onu hranu koju je strpao u svoj želudac, popio je i oko 1 litre čiste domaće graševine koja mu je automatski promjenila boju u obrazima.
Onako lagano pripit, odužio se brzinskim portretiranjem/karikaturiranjem moje nečakinje ,a zatim i mene, te je nakon zahvale na gostoprinstvu nastavio pješačiti/šetati u noć uputivši se prema hrvatskoj obali...vjerovatno će starom cestom doći do Rijeke, te će nakon toga dugo dugo vremena putovati jadranskom obalom i preko štojaznam Crne Gore, Turske i Irana stići do Indije i Kine(ako negdje usput ne završi u naranđastom odijelu i izgubi glavu).
Imao je on pred neko izvjesno vrijeme sličan pokušaj ali je stigao samo do Mađarske gdje ga je telefonski razgovor s majkom i njezin plač odagnao od daljnjeg putovanja kroz Ukrajinu u kojoj je tek počeo bijesniti ovaj rat koji još uvijek nije završio.
U ovom drugom pokušaju je izabrao put koji ne vodi preko Ukrajine i Rusije, te je uz to izbacio komunikaciju s obitelji kako ga ovi opet nebi odgovorili od višegodišnjeg putovanja. Taktika za ovaj put mu je slanje razglednice cca svakih 7 dana kako bi ovi imali uvid u to da je živ i gdje se nalazi... |
|
|
