| T O P I C R E V I E W |
| Markos |
Posted - 24/04/2015 : 19:16:09
26. je travanj 1986. U Černobilu se srce reaktora nuklearne centrale počinje topiti. Oblak pun radionuklida putuje tisućama kilometara. U to vrijeme Emmanuel Lepage ima 19 godina. U nevjerici gleda i sluša informacije s televizije. 22 godine kasnije, u travnju 2008., odlazi u Černobil kako bi tekstom i crtežom dočarao život preživjelih i njihove djece na iznimno kontaminiranoj zemlji. Kada je onamo odlučio otići na nagovor udruge Dessin'Acteurs (Crtaktivisti), Emmanuelu se činilo da izaziva smrt. Kada se nađe u vlaku koji ga vodi u Ukrajinu, gdje se nalazi nekadašnja centrala, muči ga jedno pitanje: što ja ovdje radim?
Kolorka 40 • Jednog proljeća u Černobilu • 160 stranica • Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Emmanuel Lepage • Crtež Emmanuel Lepage • Prijevod Jelena Prtorić • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 25.4.2015. • Cijena 180 Kn |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Odoakar |
Posted - 07/10/2021 : 21:13:22
Mislim da mi je ovo najbolji Lepage do sad. Nema iznimnih scena poput valova kakve nalazimo u Ar-Menu ili Samotnim otocima, ali tematikom mi je puno zanimljiviji. Fascinantno je kojom lakoćom Lepage kombinira različite tehnike i koliko to dobro izgleda.
Ne znam da li je inspiraciju uzimao iz Stalkera od Tarkovskog, stilski i ugođajem me dosta podsjetio na film, posebno onu scenu kad napokon ulaze u Zonu i sepiu zamjenjuju živopisne boje...nešto slično nalazimo i u stripu kad ulazi u šumu, a na crtežima mu se počnu pojavljivati jarke boje.
|
| going going |
Posted - 24/08/2020 : 23:38:50
quote:
Originally posted by Manny
Lepaž je odličan ovde, pravi jedinstvenu autobiografsku strip reportažu o Černobilju, u kojoj već na samom početku preispituje sebe i svoje razloge odlaska na put. Reportaža se brzo pretvara u ličnu priču koja pokušava uhvatiti duh današnjeg Černobilja, koji živi u senci grozne nesreće i pored neposredne opasnosti, ali istoveremeno je pun nepatvorenog slovenskog žovijalnog duha i nestvarno lepe prirode. Lepažev crtež (sa intrigantnom i metaforičkom upotrebom boje) je na mnogim mestima uverljiviji od fotografija, dugo sam zurio u njih u neverici.
Strip prati i neobičan album Filipe Olivera koji možete preslušati na:
https://philippeollivier.bandcamp.com/album/malenki-minki
idealan je za čitanje, oseti se i napetost u suočavanju sa nepoznatim, i strah od realne i nevidljive opasnosti, ali i radost i život postapokaliptičnog jutra (negde na tragu Poslednjeg balkanskog tanga Borisa Kovača).
Lep strip kojem se planiram vraćati.
Jako lepa recenzija! |
| Manny |
Posted - 24/08/2020 : 00:04:09
Lepaž je odličan ovde, pravi jedinstvenu autobiografsku strip reportažu o Černobilju, u kojoj već na samom početku preispituje sebe i svoje razloge odlaska na put. Reportaža se brzo pretvara u ličnu priču koja pokušava uhvatiti duh današnjeg Černobilja, koji živi u senci grozne nesreće i pored neposredne opasnosti, ali istoveremeno je pun nepatvorenog slovenskog žovijalnog duha i nestvarno lepe prirode. Lepažev crtež (sa intrigantnom i metaforičkom upotrebom boje) je na mnogim mestima uverljiviji od fotografija, dugo sam zurio u njih u neverici.
Strip prati i neobičan album Filipe Olivera koji možete preslušati na:
https://philippeollivier.bandcamp.com/album/malenki-minki
idealan je za čitanje, oseti se i napetost u suočavanju sa nepoznatim, i strah od realne i nevidljive opasnosti, ali i radost i život postapokaliptičnog jutra (negde na tragu Poslednjeg balkanskog tanga Borisa Kovača).
Lep strip kojem se planiram vraćati. |
| DiSkAcH |
Posted - 06/08/2017 : 08:30:43
Evo i ja sam ga procitao. Pogledao sam valjda sve dokumentarce o Cernobilu koje sam mogao naci pa bi semoglo reci da mi je tematika donekle poznata, a i ocito me zanima.
Ovaj strip je predivno nacrtan, i nekakav autorov osvrt na Zonu i njegov posjet istoj, zanimljiv je, ali se prebrzo cita i iskreno osim crteza, nije me se bas nesto previse dojmio. |
| izivko |
Posted - 02/04/2017 : 18:17:18
Nakon nedavno pročitanih Reise zum Kerguelen-Archipel (Voyage aux îles de la désolation) i Weiß wie der Mond (La lune est blanche), dugo neću uzeti u ruke nešto od ovog autora. Dosadno do zla boga... |
| ziki |
Posted - 02/04/2017 : 13:31:55
Mrkvin i murdocov osvrt :D. Zanimljivo koliko ljudi drukčije dožive strip. |
| Mrkva |
Posted - 01/04/2017 : 10:20:34
Mislim da pri ocjeni ovog stripa moram biti šire ruke od onoga što mi je bio prvotni dojam, tako što ću mu dati 10/10.
Razlog tomu je, kao i obično, proširivanje granica mog uskog svijeta.
Zanimljivo je da sam u početku (dok se autor još „premišlja“, a obitelj ga odvraća od odlaska) stalno imala dojam da je autor jedan burzujski avanturist koji je tu došao zbog općeraširene sklonosti fetišizaciji ljudske patnje i katastrofa - ali me to nije niti malo odbilo od samog stripa. Na kraju krajeva, u Černobilu je sasvim legitiman „mračni turizam“, opsesiranje strašnim događajem, memorijalna politika, a koliko shvaćam, Pripjat je ostao „grad duhova“ u najuzem smislu sintagme (što ga čini idealnim odredištem za one koji su skloni mitomaniji apokaliptičnih scenarija).
Zanimljivo mi je bilo i sljedeće: dok je činjenica da je radioaktivni oblak nadvio i Europu autoru bio poticaj da ode u Černobil i suoči se s posljedicama ljudskog djelovanja (što je definicija „pollution tourism“), za neke druge izazvalo je psihozu (pa su tako Francuzi uporno dokazivali da za njih nema apsolutno nikakve opasnosti).
Povukla bih paralelu i s odnosom prema Černobilu u Ukrajini i Bjelorusiji (koje su podjednako bili zahvaćene djelovanjem radionuklida): jedni (Ukrajina) likvidatorima daju status ratnih veterana i okrenuti su očuvanju sjećanja na traumu, a drugi (Bjelorusija) likvidatorima su ukinuli povlastice 2007. i nemaju tako izrazene memorijalne prakse. Mislim da je to treperenje između negiranja (i pokušaja zaborava) i opsesije (i čuvanja memorije) u stripu najvrjedniji komad psihološke analize.
A kad smo kod likvidatora: još mi je jedna stvar bila izrazito zanimljiva dok sam čitala strip. Dječačka heroizacija, ali u isto vrijeme strah koji je autor osjećao gledajući likvidatorske maske, nalazi svoj epilog pri susretu stvarnog likvidatora (izgledao je staro i oronulo i na taj način autor se suočava s gorkom istinom o tome što katastrofa od čovjeka učini, ali davanje lica maski ima i određeni pročišćujući efekt - vraća likvidatora iz nekog alienskog zločinca ponovno među ljude).
Sami likvidatori vjerojatno su u vremenu katastrofe bili poneseni idejom herojstva, no strip prikazuje i ono što biva poslije herojstva i čini to umjereno...a i majstorski.
Zadnja stvar koja mi je poškakljala srce bio je prikaz opsesije radijacijom, a kasnije zaboravljanje da radijacija postoji: autor prvo crta u rukavicama, da bi neko vrijeme kasnije, osvojen vegetacijom, legao na travu. Taj prvotni opsesivni strah za vlastitu dobrobit (pa su tako pri prvim obilascima bacili dijelove odjeće u smeće, stalno koristili mjerač radijacije itd.) i onda kasnije zaboravljanje (a radijaciju je teško zaboraviti, premda je nevidljiva) i sazivljavanje s lokalnim stanovništvom, čini da je ovaj strip za mene nadišao izd*kavanja jednog francuskog intelektualca.
Jedino što stripu eventualno mogu zamjeriti jest vješto izbjegavanje prikaza vjerskih praksi. Koliko sam pročitala u drugim izvorima, ljudi su nakon nuklearne katastrofe izgubili povjerenje u znanost i okrenuli se religiji, no ovdje o tome nema govora. Moguće je da se autori naprosto nisu susreli s prakticiranjem vjere, no prije bih rekla da je za njih ona bila lišena značaja pa na nju nisu stavili naglasak.
Ma ono, apsolutni 10/10.
|
| zarmix |
Posted - 09/02/2016 : 12:25:24
Jednog proljeća u Černobilu reportažni je strip u stilu Joe Saccoa (Palestine, Footnotes in Gaza, Safe Area Goražde, The Fixer), s tim da mu scenaristički ipak nedostaje nenadmašan novinarski Saccoov nerv. Fotografski način crtanja/slikanja prilagođen je dokumentarističkoj formi i sumornoj temi. Kao danak konzumerističom vremenu reporteri/aktivisti su tretirani kao turisti katastrofe. Za ulazak u zabranjenu zonu dozvole im je nabavila specijalizirana komercijalna agencija.
Jednog proljeća ... predivna je likovna mapa i svjedočanstvo s putovanja u središte tame. Vanjski izgled Černobila vara, a Lepage uporno pokušava nacrtati nevidljivo. Diskretno povremeno korištenje boja u laviranom tušu (?), slike koje se prelijevaju preko dvije strane ... owesome. Emmanuel Lepage istinski je umjetnik, crta i slika u najboljoj francuskoj tradiciji kao Gibrat, ali po mom skromnom mišljenju ga nadmašuje. Rijetko se može naići na takav rad u stripu. Možemo samo biti sretni što se odlučio baviti ovim medijem, kao što smo sretnici što ga je za svoj poziv odabrao, na primjer Alan Moore.
Treba imati i na umu da prihod od autorskih prava ovog strip putopisa ide u fond za pomoć oboljeloj djeci Černobila. Dijete koje plače sačuvalo je sva sunca, sva ljeta. Dijete koje plače obećalo je sačuvati nježno srce. (Riječi pjesme Anne Sylvestre koja se pjevala za vrijeme boravka francuskih aktivista u Ukrajini.) |
| dino alic |
Posted - 07/02/2016 : 22:09:33
odličan dokumentarac prelijepo nacrtan.meni osobno najbolji Lapage do sada. |
| Zula |
Posted - 19/11/2015 : 18:06:42
Glavni lik, pa i junak, ovog stripa je sam autor. Postapokaliptični krajobrazi i njihovi žitelji, sa svim ostalim činjenicama, samo pomažu da doživimo promjene koje se događaju našem junaku. Od početnih misli, strahova, dilema – ići ili ne, što me tamo očekuje, kao se ponašati kad dođem,... do smijeha i bezbrižnog veselja na kraju. Naš junak postepeno otkriva i prihvaća život koji proviruje i opstaje u raznim oblicima u prikazanim uvjetima. Način crtanja i boje (njihov početni izostanak i njihova eksplozija pod kraj) samo prate tu transformaciju misli i doživljaja. Jednog proljeća u Černobilu shvaćam kao osmijeh životu te zbog teme i izvedbe – 10. |
| Residents |
Posted - 19/11/2015 : 16:36:36
Ono sto prvo uoci citalac, prilikom listanja stranica je odsustvo boja, ili je ima u neznatnim kolicinama. Preovladavaju sive nijanse u velikim kolicinama, pa bi se covek mogao pitati, -A zasto kolorka? U odnosu na prethodni Lepazov strip-Mucaco-, oseca se veliko odsustvo kolora i zelene boje u neogranicenim kolicinama(kao da Juzna Amerika, i moze da se prikaze u drugim bojama). Prica je sumorna, prati sumorne lokalitete, i siva joj odlicno stoji. Crtez je hladan,bez trunke zivota,samo na momente autor joj daje zivot i toplinu, ali to traje trenutak, dok se ne vrati u realnost i seti se gde se nalazi.
Svi znamo i barem smo culi za Cernobil (u secanju su mi ostale pijace krcate neprodate zelene salate). Radioaktivni oblaci su prekrili skoro celu Evropu, porast maligniteta kod stanovnistva, vodi izravno od nesrecne nuklearke u Ukrajini.
Radnja je dokumentaristicka i prati autorov boravak u neposrednoj blizini nuklearke.Sam strip, nije previse upecatljiv i ne obara s`nogu barem na prvo citanje. Uglavnom su to cinjenice koje su prenesene u strip, za koje smo vecina znali. Ali opet lepo je sve to videti iz umetnikove vizure, sto Lepaz jeste u svakom slucaju. Zanimljivo bi bilo da se opet organizuje jedna takva slicna tura, sa vecom distancom vremena nego tada. A u duhu svih ovih desavanja izmedju Ukrajine i Rusije u zadnje vreme. Prolog od nekih 30-ak stranica bi bio pravi zavrsetak, i sigurno bi pricu podigao na visi nivo.
Ocena-7+,8- |
| Oki |
Posted - 01/11/2015 : 13:35:44
Kada bih kao na komentarima za recenzije davao ocjene za ovaj album...ovaj strip bi ocjenio sa 4,7,10,7.
...što bi na kraju gledajući na onaj dobiveni postotak izgledalo dosta loše, osrednjih 70%, no...evo, 15-ak minuta nakon što sam "u komadu" pročitao ovaj strip, ja sam jako zadovoljan, je da tu nema neke priče, radi se o dokumentarcu, jednom istraživačko umjetničkom putopisu, glavnu ulogu imaju (postapokaliptički) krajobrazi, te naravno ljudi, obični ljudi koji su ostali živjeti tamo gdje im je srce bez obzira na opasnosti po zdravlje/život od radijacije koja im prijeti....
Umjetnička rješenja koja je Lepage upotrijebio su praznik za oči, možemo reći i nikada odštampane razglednice iz Pripjata koje su vrlo zastrašujuće i impresivne,a pregledavajući sve te "razglednice" ćete osjetiti sve ono sa čime vas je autor htio upoznati i mislim da je u tome u potpunosti uspio, zato 10-ka čista ko' suza, crtež za divljenje!
|
| mr murdoc |
Posted - 08/09/2015 : 16:13:10
quote:
Originally posted by kasper
bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad badvajzer
Moze ..u ozracju ozracenoga |
| kasper |
Posted - 07/09/2015 : 21:40:38
bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad badvajzer |
| mr murdoc |
Posted - 07/09/2015 : 20:38:42
quote:
Originally posted by kasper
i ja sam razmisljao o tome dok sam citao strip, na kraju sam presudio da je autor dobro predstavio samoga sebe, bez sminke. mada kako vreme prolazi i ja sam nekako blizi stavu da je ovo slikovnica...
Nadimo se onda na pola puta i pice popijmo ..pak dal ce biti zesta ili piva..ehh ..to vjerovatno stoji u zvijezdama..ili monolitima boga sunca..
|
| kasper |
Posted - 07/09/2015 : 20:29:31
i ja sam razmisljao o tome dok sam citao strip, na kraju sam presudio da je autor dobro predstavio samoga sebe, bez sminke. mada kako vreme prolazi i ja sam nekako blizi stavu da je ovo slikovnica... |
| mr murdoc |
Posted - 07/09/2015 : 20:27:31
quote:
Originally posted by kasper
quote:
Originally posted by mr murdoc
Autori su kao usvojene placipicke i nemam nikakve simpatije prema njihovom odnosu ka istoku.
Sve je ovdje nekako sa visoka, i sve je u rukavicama i cizmama ..gumenim dakako.
hm, al to je klasican pogled Zapada ka Ukajni. meni je do bas dobra odradjeno, licno mi se takav pogled gadi ali je TAKAV
Da, ali sam ipak morao reci..
Uostalom ne volim kada ljude tretiraju kao zivotinje iz zooloskog parka ili u ovom slucaju Freak Show |
| kasper |
Posted - 07/09/2015 : 20:25:07
quote:
Originally posted by mr murdoc
Autori su kao usvojene placipicke i nemam nikakve simpatije prema njihovom odnosu ka istoku.
Sve je ovdje nekako sa visoka, i sve je u rukavicama i cizmama ..gumenim dakako.
hm, al to je klasican pogled Zapada (Fra, Eng) ka Ukajni. meni je do bas dobra odradjeno, licno mi se takav pogled gadi ali je TAKAV |
| mr murdoc |
Posted - 07/09/2015 : 17:58:33
Jednog proljeća u Černobilu
Kako vec rekoste odlicno nacrtana slikovnica, vrijedna uistinu oka majstorskog.
Pokusaji da se definira trauma sa distance su takoder hvalospjeva vrijedni.
Dokumentarac u svojoj najvjestijoj izvedbi..kapa dolje.
Ali...po meni prilicno licemjerno obradeno stivo koje samo sebe zdere i uvlaci u vec zacrtanu putanju ocekivane predodbe.
Autori su kao usvojene placipicke i nemam nikakve simpatije prema njihovom odnosu ka istoku.
Sve je ovdje nekako sa visoka, i sve je u rukavicama i cizmama ..gumenim dakako.
Sve je pickasto i prepuno kliseja..
Ovo je iskrivljena slika jednog dogadaja, jednog naroda i jedne ideologije..ovo je usudio bi se reci jedna nenamjerna propaganda.
Kao slikovnica ..stoji, kao stivo..se ne broji..jebiga. |
| Ernie Pike |
Posted - 07/09/2015 : 17:41:03
Prelijepo nacrtan/naslikan strip. Posebno mi se svidjelo kako Lepage vješto koristi boju i kontrast između "obojenih" i "neobojenih" crteža.
Chief Warhead je gore napisao da priča luta i tu je potpuno u pravu. Priča zaista pati od ponavljanja, lutanja, prenaglašavanja poante. Ostavljam otvorenom mogućnost kako je to i bila Lepageova namjera kako bi čitaocima dočarao svoju zbunjenost i strah.
Zbirno, još jedan Lepageov strip koji je dobar, ali nije vrhunski. Zbog crteža zaslužuje mjesto u svakoj kolekciji.
|
| trolodtroje |
Posted - 23/08/2015 : 20:41:18
Posle Atentata i Kabaret FB dobro je došao Černobil.
Lepage je slikar.
Silna ljepota?
....mislio sam, da ču se suočavati sa opasnoću, sa smrti.....
.....a nametnuo mi se ŽIVOT.
:D :D
 |
| Peyo |
Posted - 28/07/2015 : 22:04:47
Fascinantan strip (ili možda bolje reći neka vrst anti-stripa, odnosno kako piše Unngenant dobrim dijelom je poput text-booka).
Lepage me uvijek vizuelno očara i zarobi svojim stripovima na način da nakon čitanja često razmišljam o pročitanom i nacrtanom.
Inače, složio bih se s ovim:
quote:
Originally posted by Unngenant
Prikaz Černobilja samog autora koji je očaran životom gde ga ne bi trebalo biti. Lepage je odradio strip na način koji bi mogao da bude text book kako bi neki slikari radili kada bi se "spustili" na nivo stripa.
Meni za razliku od kaspera nije čak dosadan ni taj lični pečat jer je dobra preduvertira u ono šta ga očekuje i onog što će ga naterati možda da pogleda unutar sebe. Zapravo tu stripu daje dodatnu vrednost jer ga baš to diže iznad "dokumentarnog".
Čista 5.
|
| Dr. Zistis |
Posted - 28/07/2015 : 20:39:59
POŠAST ZVANA ČERNOBILJ Jezive slike ozračenog grada, napuštenog pre skoro tri decenije
http://blic.rs/i/578729
Sent from my iPhone |
| kasper |
Posted - 17/07/2015 : 09:38:41
hm, vise bih voleo da je autor stavio vise o sebi posle stripa, posle Certnobilja, al dobro strip je ionako sjajan |
| Unngenant |
Posted - 17/07/2015 : 08:31:37
Za turu gde je dolazila ova kolorka favorit mi je bio Kabaret, i za malo da ovaj strip ipak bude ispred njega, nijanse su odlučile odn. sklonost ka žanru...
Lepage Oh cure su me malo razočarale jer sam dosta očekivao od tog stripa, ali ovde sam dobio baš to što sam želeo da vidim i + ono što je zapravo turn over u samom stripu. Prikaz Černobilja samog autora koji je očaran životom gde ga ne bi trebalo biti. Lepage je odradio strip na način koji bi mogao da bude text book kako bi neki slikari radili kada bi se "spustili" na nivo stripa.
Meni za razliku od kaspera nije čak dosadan ni taj lični pečat jer je dobra preduvertira u ono šta ga očekuje i onog što će ga naterati možda da pogleda unutar sebe. Zapravo tu stripu daje dodatnu vrednost jer ga baš to diže iznad "dokumentarnog".
Čista 5. |
|
|
