T O P I C R E V I E W |
Markos |
Posted - 22/05/2021 : 13:15:31
Znaš li zašto si ovdje? Zbog onoga što sam napravio Carole… ... a što si napravio Carole?
“Kad se netko pomiče, nepokretni kažu da bježi.”
“Istinu je lakše reći nego čuti.”
Orka 49 • Blast • 812 stranica • C/B + Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Manu Larcenet • Crtež Manu Larcenet • Prijevod Goran Marinić • Lektura i redaktura Marko Šunjić • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 22.5.2021. • Cijena 350 Kn
https://www.fibra.hr/katalog/izdanja/orka-49-blast/704/ |
25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
jaki |
Posted - 17/04/2022 : 14:08:23 Prodajem debelo izdanje za 210 kn |
AleksandarN |
Posted - 17/04/2022 : 12:14:01 Umobolno remek-delo koje me je posteno zakucalo za fotelju i bacilo na razmisljanje... Mracan i teskoban strip koji me je odusevio ali nikada ga ne bih preporucio nekome koga volim...
Nisam uzimao ovo debelo izdanje jer mi je super prvo u 4 knjige. |
naker |
Posted - 19/02/2022 : 22:31:06 @Peyo, sviđa mi se ta definicija Mada ovo je takva jedna doktorska disertacija sunovrata inteligentnog uma u ambis iz kojeg nema povratka da u neku ruku i prevazilazi medijum stripa, o ovome se može pisati naučni rad.
@Jocko, moguće da sam malo brzopleto doneo zaključak jer upravo čitam Goodnight Punpun i što više zalazim u materiju to više pronalazim sličnosti sa Blastom. |
Jocko |
Posted - 19/02/2022 : 14:08:59 quote: Originally posted by naker
Mislim da sam doživeo blast dok sam čitao Blast.. Genijalan strip. Da li ću ikada doživeti sličan osećaj čitajući neke druge stripove?
A ne znam kakva je to kosmička (ne)pravda bila ovde na delu pa da je jedan od likova srbin koji je prikazan kao klošar-pesnik-alkoholičar
Hvala za reprint jer sam konačno dobio priliku da pročitam ovo vrhunsko delo i debeljuca je već našla svoje mesto u vitrini. Blast je više od stripa.
Što se boldovanog tiče, bojim se da nećeš. Ja i dalje jurim taj blast u drugim stripovima i delima sličnog žanra, ali nema ga. Čini se da je ovo najviši stupanj psiho-trilera / egzistencijalističke-drame.
Možda je mana a ne prednost što sam Blast prvi put čitao pre 5 godina, kada sam se posle duge pauze vratio stripovima, i sada imam tu nesvesnu naviku da doživljaj nakon svakog stripa poredim sa Blastom, jer taj doživljaj nakon Blasta je unikatan i neponovljiv. Strip koji nadilazi žanrove. One morbidne kolaže i nadrealne scene ne mogu da izbacim iz glave, ma strip koji se ne zaboravlja.
Povukao bih paralelu sa filmom koji sam prošle godine ponovo po ko zna koji put gledao, Mašinista - oba lika imaju upečatljiva imena (Trevor Reznik vs Polza Mancini), oba su po fizičkoj konstituciji otišla u krajnost (jedan je predebeo, drugi je anoreksičan) što će reći da njihova spoljašnjost oslikava njihovu morbidnu psihu, obojica su psihotični i imaju ozbiljne rupe u pamćenju. Žrtve su sopstvenog uma i ne mogu da razluče stvarnost od uobrazilje. Ono što muči obojicu nije baš uobičajeni školski psihički problem iz DSM-5 priručnika, već jedan ozbiljan koktel poremećaja koji utiče na rasuđivanje, ponašanje i samu srž ličnosti, i da bi se do korena problema došlo, mora se kopati mnoogo dublje, toliko je sve to duboko i isprepletano da je to nemoguće odmrsiti. Na putu su bez povratka, jer je nemoguće poništiti ono što se dogodilo. A sučeljavanje sa sopstvenom nakaznom psihom je nemoguće dok je čovek u negaciji. Zato je takozvane ego-syntonic poremećaje ličnosti najteže lečiti, jer pacijent ne smatra da ima ikakav problem. Što kaže narod, ludak nije svestan da je lud. Ostaje samo pitanje da li je i koliko Polza zapravo svestan sranja u koje se uvalio, a to će mi biti jasnije na sledeće, ponovljeno čitanje. Stvar je u tome što osoba može biti natprosečne inteligencije i pokazivati izvanredne znakove rasuđivanja i razmišljanja u nekim segmentima života, a opet biti potpuno ''slepa'', bezumna i psihotična u drugim segmentima. Tako Polza tokom ispitivanja zasija nekim genijalnim i vrlo visprenim, čak i poetičnim, mislima, a onda u nekom sledećem kadru ga zatičemo kako pred šokiranom decom lupa kamenčugu o sopstvenu glavu sve dok ne prokrvari. Uglavnom fascinantan lik je Polza, tako da jedva čekam naredno čitanje.
|
Peyo |
Posted - 19/02/2022 : 01:00:49 quote: Originally posted by naker Blast je više od stripa.
Ima nešto u tome.
Ili bi bilo ispravnije reći ponajviše od stripa? |
naker |
Posted - 18/02/2022 : 20:41:47 Mislim da sam doživeo blast dok sam čitao Blast.. Genijalan strip. Da li ću ikada doživeti sličan osećaj čitajući neke druge stripove?
A ne znam kakva je to kosmička (ne)pravda bila ovde na delu pa da je jedan od likova srbin koji je prikazan kao klošar-pesnik-alkoholičar
Hvala za reprint jer sam konačno dobio priliku da pročitam ovo vrhunsko delo i debeljuca je već našla svoje mesto u vitrini. Blast je više od stripa. |
bonjovi4ever |
Posted - 23/11/2021 : 21:25:27 Baš sam razmišljao kakva li se pozadina krije iza ovakve priče jer, mada sam čitao njegove stripove, nisam baš upoznat s Larcenetovim životom. Pa mi je marketinško-konstruktivno prijateljski nastrojen šef prodaje Marko to sada rasvjetlio svojim informativnim osvrtom. Ovaj Blast mi je postao jedan od najdražih stripova jer...
Ovo je pravi silazak u ponor ljudskog uma. Realistično i istovremeno surealno, tjeskobno, mračno i, možda u samoj srži, beznadno.
O raznolikosti i samoj kvaliteti crteža dalo bi se diskutirati, ali na zadnjoj stranici integralnog izdanja ipak su pojašnjeni i oni dječji crteži, točnije žvrljotine koje su zaista nacrtala djeca. To saznanje mi je naposljetku podiglo i vizualnu kvalitetu Blasta jer, koliko god da je inteligentan i naizgled odrastao, Polzino poimanje svijeta i dalje je, barem u nekim bitnim segmentima, ostalo na razini djeteta.
A tako je i u stvarnom životu: oni koji istovremeno posjeduju bujnu maštu i visok prag intelekta, neizostavno ostaju zakinuti po nekim drugim životnim pitanjima. Svatko ima svoje mane i nedostatke, odnosno poneku egzistencijalnu zakinutost. Ali neki od tih nedostataka su društveno prihvatljiviji i lakše zanemarivi od drugih.
Reklo bi se da jednosmjerna pravocrtnost prosječnosti i prije svega nedostatak, možda čak i strah od preispitivanja svakodnevno nametnutih istina, vjerovanja i standarda - ta bezrezervna zdravogotovost ljudske naravi - vodi do ispraznih zadovoljstava čija je dugoročnost zaštićena bedemima ograničenog svjetonazora. Uljuljkanost u komatoznost vlastitog samoostvarenja često biva pogrešna protumačena kao ekvivalent uspjeha. Gomila svega zapravo je gomila ničega.
Zamislimo na trenutak nakinđurenu svinju koja se zadovoljno brca u vlastitom izmetu, dok se tovi i nadima poput beskonačne vreće govana koja samo što se nije raspuknula i sve nas blagoslovila...
Teško je to izraziti riječima, a kamoli tome pridati jezgrovitost i toliko željenu smislenost. A oni koji se previše revno prepuštaju takvim promišljanjima često završe na terapiji.
No, u svakom slučaju - iliti istražnom postupku - upravo ta Polzina egzistencijalna onemoćalost da se suoči sa svijetom kao odrasla i zrela osoba koja stoji čvrsto na zemlji, te da prihvati bezizlaznu tragiku društva koje marginalizira sve što se boji razumjeti, ispoljila je stravičnu sumanutost i krvoločnost njegove emotivne izopačenosti. Duboko u sebi Polza i dalje želi vjerovati da je dobar, čak i da je nevin, ali istina je da ga je svijet uništio, obeznanio, zgromio i raznesao do ruševina, od čijih je ostataka on bezuspješno pokušavao nanovo izgraditi život.
Ali svijet u kojem on zaista živi, u kojem je takoreći zaglibio, odvratan je, gnjusan i pun abominacija - sukladno tome je Larcenet i prikazao ljude koji ga nastanjuju - a gonjen tim nesrazmjerom Polza želi odbaciti sve što ga veže uz društvo. Želi postati kamen, poput onog "uskršnjeg kipa" iz njegovih vizija, nedodirljiv i neuništiv, ali koliko god bili zastrašujući razmjeri njegovog ludila, on je i dalje osjećajan, čak i altruističan, jer to je u njegovoj prirodi, njegovoj srži. Samo što je ta srž postala poprište najvećih katastrofa koje čovjek može zamisliti. I sada je zagađena svime što je osakaćeno. Obezvrijeđeno. Mrtvo. Njegov svijet je blast, niz destruktivnih manifestacija koje se oslobađaju kad razum izgubi spone, kad moral napusti svijest i čovjek je sveden na primordijalne instinkte razbješnjele zvijeri koja kida sve što ju ugrožava. A negdje duboko u sebi Polza to osjeća; razara ga pandemonij koji je odavno van njegove kontrole. I koji vodi do jedinog mogućeg svršetka.
U svakom slučaju priča vrijedna promišljanja i ponovnog čitanja. Svojevrstan slobodan pad u ponor koji je, iz moje perspektive, dočaravan vrlo inspirativno i blisko u mnogim kontemplativnim studijama. Ne osjećam se ništa normalnije nakon što sam ovo pročitao i to mi se zapravo jako dopada.
Čak štoviše, poslao bih ja ovo i kao recenziju, ali ne znam na što bi to ličilo i tko bi za to preuzeo odgovornost. |
Shaner |
Posted - 01/07/2021 : 21:18:13 Dobar ti je tekst Marko. Najbolji dio je što nas čeka još Larceneta dogodine.
|
Markos |
Posted - 01/07/2021 : 20:37:43 Sad sam ga ponovo pročitao i da, stvarno nije loš. Što me, nažalost, podsjetilo da sutra moram napisati novi. Aaaargh. |
Odoakar |
Posted - 01/07/2021 : 19:11:12 https://www.vecernji.hr/kultura/putovanje-u-mracni-um-poremecene-osobe-i-neodoljiv-zov-da-prigrlite-tu-tamu-1504707
Super tekst. Dođe mi da opet pročitam Blasta. |
Chui |
Posted - 28/05/2021 : 16:50:40 quote: Originally posted by ivanl
quote: Originally posted by borg
On je stimulisano lice zaduženo za stimulaciju kupovine, koliko sam primetio, kako Marko izbaci naslov on se javlja sa - kupuje se, obavezno!
Nema veze dal je Blast ili bilo koji drugi naslov, svi su najbolji
Naravno! Malo je toga, sto ja nemam. A Fibra je zakon, zakona!
|
ivanl |
Posted - 28/05/2021 : 16:06:00 quote: Originally posted by Zoroasterixx
quote: Originally posted by ivanl
Meni ne. Recimo lik ludaka, dilera i ubojice koji trosi 'zaradu' na knjige, te ih sakuplja u ogromnim kolicinama, (i cita naravno), je nenadmasan, neviden strip motiv. A i sire od same devete umjetnosti.
Ti si veliki fan Larceneta, ili samo Blasta?
I jednog i drugog navedenog. I stripa uopce... |
ivanl |
Posted - 28/05/2021 : 16:05:15 quote: Originally posted by borg
On je stimulisano lice zaduženo za stimulaciju kupovine, koliko sam primetio, kako Marko izbaci naslov on se javlja sa - kupuje se, obavezno!
Nema veze dal je Blast ili bilo koji drugi naslov, svi su najbolji
Naravno! Malo je toga, sto ja nemam. A Fibra je zakon, zakona! |
borg |
Posted - 28/05/2021 : 13:44:05 On je stimulisano lice zaduženo za stimulaciju kupovine, koliko sam primetio, kako Marko izbaci naslov on se javlja sa - kupuje se, obavezno!
Nema veze dal je Blast ili bilo koji drugi naslov, svi su najbolji |
Zoroasterixx |
Posted - 28/05/2021 : 12:23:08 quote: Originally posted by ivanl
Meni ne. Recimo lik ludaka, dilera i ubojice koji trosi 'zaradu' na knjige, te ih sakuplja u ogromnim kolicinama, (i cita naravno), je nenadmasan, neviden strip motiv. A i sire od same devete umjetnosti.
Ti si veliki fan Larceneta, ili samo Blasta? |
Chui |
Posted - 28/05/2021 : 10:47:32 Blast mi je baš ono pravi primjer priče gdje je za čitača put bitniji od samog cilja. Što je jedna od glavnih životnih lekcija svima nama. Inače samo čitanje stripova doživljavam kao jedan escape, "bijeg u šumu". I iako čitam sve, al "slice of life" i depra drame stripovi uglavnom završavaju na posuđivanju iz knjižnice, a kupujem uglavnom svoje neke escape svjetove i priče :) jednostavno jer se vraćam opet samo stripovima u kojima doživljavam neki svoj blast, ne privlači me baš vraćanje svakodnevnim životnim situacijama ili ponavljanje ronjenja po deprama koliko god vrhunsko bilo izvedeno. Ima jedan vrhunski Fibrin strip u kojem se preslikava i moja obitelj odnosno neki njezini članovi i koliko god da je genijalan strip ne vuće me baš da ponovo prolazim te neke situacije. Mogu ga eventualno pokloniti tim članovima kao neki oblik osvete
|
ivanl |
Posted - 27/05/2021 : 20:12:32 Meni ne. Recimo lik ludaka, dilera i ubojice koji trosi 'zaradu' na knjige, te ih sakuplja u ogromnim kolicinama, (i cita naravno), je nenadmasan, neviden strip motiv. A i sire od same devete umjetnosti. |
Zoroasterixx |
Posted - 27/05/2021 : 17:31:11 Inače, ostalo mi je u sjećanju kao problematično što nakon prvog dijela Polzu počinju zasjenjivati drugi likovi, još luđi i perverzniji od njega, i to skretanje fokusa mi se činilo pogrešno, jednako kao i kraj sa "realnim objašnjavanjem". |
ivanl |
Posted - 27/05/2021 : 16:25:32 Heh, moguce. Sto da ne? Moai-e valjda mogu proizvesti svi oni malo lucidniji. Ako se potrude. Ovakve ili onakve. A tanka je linija izmedu ludila/genijalnosti/lucidnosti/bolesti. Pa sad ti vidi... |
Zoroasterixx |
Posted - 27/05/2021 : 11:01:48 Iz jedne analize sa jednog stranog foruma:
"Kipovi Moai su simbol koji se stalno ponavlja u Polzinim vizijama. Doživljava ih kao prikaz vlastite odlučnosti i determiniranosti u suočavanju s nedaćama. Moaije je moguće protumačiti kao simbol koliko je Polza odvojen od ostatka čovječanstva kad doživi blast. Prestaje biti čovjek i postaje hladan komad kamena, natmurenog lica, koji svijet pred sobom promatra s tihim prezirom." |
Bokoja |
Posted - 26/05/2021 : 23:13:01 Od mnogih percepcija Blasta sa dve sam saglasan i mislim da su baš bitne za shvatanje ovog stripa: 1) da nije moralna priča, već nasuprot, da priča stoji van morala 2) da je jednostavno, priča o bekstvu od bola Sva učitavanja na nivou simbola su dobrodošla, i ostavljna mašti na volju, neki kadrovi baš moćno i funkcionišu kao nešto neizrecivo, skoro Lynchovski.
|
Zoroasterixx |
Posted - 26/05/2021 : 21:10:30 quote: Originally posted by Dexters
quote: Originally posted by Zoroasterixx
quote: Originally posted by BeaGea
možda...ali za sam strip i priču potpuno nebitno.
Nije nebitno, jer Polza malo nakon posjete ocu u bolnici doživljava prvi Blast. Znači, ako je za njega Blast neka vrsta oslobođenja svih granica, uključujući i moralne, to je moglo biti potaknuto oslobađanjem od oca, ili traume vezane uz oca, kako god.
Sreća i olakšanje koju dijete ponekad osjeti pri smrti roditelja je poseban fenomen. To je jedna od onih stvari kojih se stidiš i intuitivno naslućuješ da su pogrešne, međutim takvi osjećaji su stvarni i svojstveni ljudskoj prirodi.
Obilježje Larceneta kao autora je da uvijek želi biti aktualan. Stoga on ne piše o šezdesetogodišnjaku koji se mora brinuti o još starijem i bolesnijem roditelju. Ne, on se obraća mladom čovjeku, studentu odnosno nekome tko tek ulazi u radni svijet, koji treba zasnovati obitelj itd. Slične su to teme kao u Svagdanjoj borbi, ali ovdje je priča mnogo, mnogo preciznija i hrabrija. Nije dovoljno samo ignoriranje roditelja, bježanje na selo, moralno laprdanje, ovdje je vrlo brzo prisutna smrt kao radikalni zaokret, odlazak u šumu- mjesto vječne inspiracije. Nije to klasični bijeg van, već bijeg duboko unutra- onkraj granica uma da se pretenciozno izrazim.
Takvi, katkad nastrani, psihološki eksperimenti koje Larcenet rabi omogućuju čitatelju da strip doživi kao suočavanje sa sobom umjesto sveprisutnog eskapizma.
Takvi bijegovi u šumu, samotne šetnje prirodom mogu biti dobar odmor, neka vrsta životnog pauziranja, kad postanu način života, onda čovjek maltene ispadne iz društva, ili kruga ljudi, kako je ovdje glavni lik i htio. Koliko se mogu sjetiti Polza između ostaloga bježi od ljudi i društva jer on smatra da je sloboda u tom nedostatku pravila, reda, zakona itd. |
izivko |
Posted - 26/05/2021 : 21:04:13 quote: Originally posted by Zoroasterixx
Niste odgovorili - je li Polza, kada je bio u bolnici - ubio svoga oca?
Zašto bi mu učinio tu uslugu? Neka pati! |
Dexters |
Posted - 26/05/2021 : 20:50:31 quote: Originally posted by Zoroasterixx
quote: Originally posted by BeaGea
možda...ali za sam strip i priču potpuno nebitno.
Nije nebitno, jer Polza malo nakon posjete ocu u bolnici doživljava prvi Blast. Znači, ako je za njega Blast neka vrsta oslobođenja svih granica, uključujući i moralne, to je moglo biti potaknuto oslobađanjem od oca, ili traume vezane uz oca, kako god.
Sreća i olakšanje koju dijete ponekad osjeti pri smrti roditelja je poseban fenomen. To je jedna od onih stvari kojih se stidiš i intuitivno naslućuješ da su pogrešne, međutim takvi osjećaji su stvarni i svojstveni ljudskoj prirodi.
Obilježje Larceneta kao autora je da uvijek želi biti aktualan. Stoga on ne piše o šezdesetogodišnjaku koji se mora brinuti o još starijem i bolesnijem roditelju. Ne, on se obraća mladom čovjeku, studentu odnosno nekome tko tek ulazi u radni svijet, koji treba zasnovati obitelj itd. Slične su to teme kao u Svagdanjoj borbi, ali ovdje je priča mnogo, mnogo preciznija i hrabrija. Nije dovoljno samo ignoriranje roditelja, bježanje na selo, moralno laprdanje, ovdje je vrlo brzo prisutna smrt kao radikalni zaokret, odlazak u šumu- mjesto vječne inspiracije. Nije to klasični bijeg van, već bijeg duboko unutra- onkraj granica uma da se pretenciozno izrazim.
Takvi, katkad nastrani, psihološki eksperimenti koje Larcenet rabi omogućuju čitatelju da strip doživi kao suočavanje sa sobom umjesto sveprisutnog eskapizma. |
BeaGea |
Posted - 26/05/2021 : 20:08:32 quote: Originally posted by Zoroasterixx ...to je moglo biti potaknuto oslobađanjem od oca, ili traume vezane uz oca, kako god.
Upravo tak "moglo je biti" i zato nije važno jer priča se ne bazira na uzrocima, vec na posljedicama. |
|
|