forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Film & TV
 A u 2011 ... (recenzirano 52/52!)

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
mcn Posted - 04/10/2010 : 00:04:12
(Koga zanima, 100 recenzija iz 2010. nalaze se na http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=35382)

... ću valjda isto nešto gledati pa opet tražim preporuke. 100 filmova kroz koliko prolazim u onom drugom topiku je izgleda malo previše, s obzirom da ih s vremena na vrijeme presiječem kojom digresijom ili serijom, tako da ću za 2011. tražiti samo jednu preporuku tjedno za filmove koje dosad nisam gledao, i to s posve novim, različitim ograničenjima:

- 13 preporuka za crtane filmove (kratki ili dugi metar, ali ne serijale)
- 13 preporuka za kratkometražne (ne duže od 59 min) igrane filmove
- 13 preporuka za dokumentarne filmove (ne mockumentaries, ne o životinjama i svakako, svakako, svakako, NE DOKUMENTARCE ZAVJERE. Ovo treba pojasniti: dokumentarci zavjere su oni koji, kao, iznose nova saznanja, a sve sa svrhom kako bi nas uvjerili da nas je netko zajebao. "Zeitgeist" je egzemplar toga smeća koje pretendira biti znanstveno, dok je zapravo senzacionalističko. To neću. Oću "Man on the Wire".)
- 13 preporuka za SF filmove (ne horror, ne fantasy)

Hvala svima koji se požele uključiti. Zauzvrat opet obećajem recenzije kako što odgledam.

Selektirano:

ANIMIRANI - kategorija je kompletirana

- Hotaru no haka (Grave of the fireflies) (1988.)
- Shisha no sho (The Book of the Dead, 2005.)
- Mimi wo sumaseba (Whisper of the Heart, 1995.)
- Die Abenteuer des Prinzen Achmed (1926.)
- Mary and Max
- Egon & Donci
- The Fool of the World and the Flying Ship
- The Secret of Nimh
- The King and the Mocking bird
- Spiklenci slasti
- Film noir
- We are the strange (2007.)
- 5cm per Second


DOKUMENTARNI - kategorija je kompletirana

- Fog of War
- Encounters at the end of the world
- Nanook of the North
- No Direction Home: Bob Dylan (2005.)
- Haxan (Witchcraft Through the Ages, 1922.)
- The Charles Bukowski Tapes (1987.)
- Shoah (1985.)
- Paragraph 175 (2000.)
- Chelovek s kino-apparatom (Man with the Movie Camera, 1929.)
- Grizzly man
- Secrecy (2008.)
- Black sun (2005.)
- Dečko kojem se žurilo (2001.)


KRATKI - kategorija je prekompletirana, ali nema veze :)
- Simon del desierto (Simon of the Desert, 1965.)
- Meshes of the Afternoon (1943.)
- Zero de conduite (1933.)
- A Dog's Life (1918.)+ Sherlock Jr. (1924.)
- Duck Amuck (1953.)+ The Great Piggy Bank Robbery (1946.)
- Bajka nad bajkama + Jež u magli – Yurij Norstein
- Crac!– Frederic Back + Eternal Gaze - Sam Chen
- Mest kinematograficheskogo operatora (The Revenge of a Kinematograph Cameraman, 1912.) + Screwball Squirrel (1944.)

- Le Moine et le Poisson– M. Dudok de Wit + Pas de deux – Norman Mc Larren
- Getting Started - Richard Condi + The Hill Farm - Mark Baker
- Balance – Wolfgang & Christoph Lauenstein + Holding Your Breath - Anthony Lucas
- Legend of the Forest - Osama Tezuka
- Vau Vau – Boris Kolar + O mišu i satovima – Grgić, Kolar, Zaninović


SF - kategorija popunjena!

- Sunshine
- Hellevator (2004.)
- La cité des enfants perdus (1995.)
- Fire and Ice
- Les maitres du temps (Time Masters, 1982.)
- Ponyo http://www.imdb.com/title/tt0876563/
- Kaze no tani no Naushika (Nausicaä of the Valley of the Wind, 1984.)
- The Secret of Kells
- Paprika
- The Monkey King http://www.imdb.com/title/tt0059855/ (alias Uproar (Havoc) in Heaven
- Jubei ninpucho (Ninja Scroll, 1993.)
- Island of Lost Souls (1932)
- Silent Running


(u preporukama sudjelovali Acestroke, Gil Galad, Mali Mate, Mr. Bushido, Oko, Panzer, Beren, Ana Max - hvala svima!)

mcn
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
King Warrior Posted - 08/01/2012 : 18:08:28
uh, ovo mi nekako promaklo.
steta, imao bih dva prijedloga, pa bi bilo zanimljivo cuti tvoje misljenje u vezi ova dva pomalo neobicna filma.
mcn Posted - 08/01/2012 : 18:01:36
quote:
Originally posted by King Warrior

ima li nastavka u 2012?



Piše ti tri posta prije.

mcn
King Warrior Posted - 08/01/2012 : 17:49:09
ima li nastavka u 2012?
mcn Posted - 08/01/2012 : 10:46:19
>Uglavnom, mogao si odgledati još ponekog Baltazara u kombinaciji s filmovima Mali vlak ili Krava na granici ili Igra ili … i vjerojatno bi dobili sličnu recenziju

Istina. To je trik s kritikom, uvijek te nešto podsjeti na nešto drugo ili se izmedju dvije stvari može naći neka veza pa se praviš pametan.

Hvala na komentaru!

(mcn)
oko Posted - 08/01/2012 : 03:40:26
Dugo nisam otvarao ovaj topik, pa sam tek sad pročitao zadnjih osam recenzija. Ne znam samo kako su mi promakle na blogu. Uglavnom, kunem se da kod filmova „Vau Vau“ i „O mišu i satovima“ prelagač nije ima nikakvih skrivenih namjera :)
Svojedobno je na televiziji jednom tjedno emitirana emisija Mala kinoteka sa filmovima zagrebačke škole za djecu. Snimio sam na VHS 3-4 sata tih crtića i odgledao ih sa djecom više puta. Možda umišljam, ali čini mi se da su te kazete gledane s većom pažnjom nego kasnije Tom & Jerry i ostale jurilice. Ako se dobro sječam, uz ova dva filma bilo je najviše komentara i dječje lucidnih pitanja (npr. u filmu se miš, urar i Baltazar dva puta voze jezerom. Prvi puta, na kraju vožnje narator kaže „ Navozali su se do mile volje“, a drugi puta ne kaže ništa. Pitanje – a zašto se sada nisu navozali do mile volje?)
Uglavnom, mogao si odgledati još ponekog Baltazara u kombinaciji s filmovima Mali vlak ili Krava na granici ili Igra ili … i vjerojatno bi dobili sličnu recenziju, ali nije mi to bila namjera. Jednostavno, meni se sviđaju, a i prvi su mi pali na pamet.
mcn Posted - 07/01/2012 : 15:31:34
Hotaru no haka (1988) Isao Takahata

Ma jesam, mogao sam na zadnji dan u godini odgledati zadnji film s popisa i onda o njemu sročiti par rečenica i završiti u roku. I? Bi li svijet danas bio bolji? Je li propao zato što sam se rastegnuo tjedan dana preko roka?

To se ja sad malo rogušim, a stvarni razlozi su drugdje. Recimo, film mi je stvarno bilo teško gledati. Ne smo zato što uglavnom gledam stvari dok jedem pa nije bilo baš prikladno žvakati i gledati kako dvoje siročića u ratnome Japanu umiru od gladi (nije spoiler, film vam lijepo odmah na početku kaže što vam slijedi kroz idućih sat i pol), već i zato što je jednostavno krasno napravljen. Mislio sam da me Drugi svjetski više ne može taknuti, da sam se dovoljno dramatizirane patnje nagledao, a opet sam gledajući HOTARU NO HAKA cmizdrio kao malo dijete. Zapravo, ne. Mala djeca cmizdre pred publikom, a mi tek kad smo sami, zaklonivši rukom oči da nas ni vlastiti monitor ne gleda.

Ne znam što mi je točno tu funkcioniralo: to što su djeca u pitanju ili što se s crtežima identificiram više nego s fotografijama, ali HOTARU NO HAKA uspio je izazvati tugu ne pokazujući nam skoro ništa ružno. Možda je u tome trik: podsjetio nas je kako završava sve lijepo, sve veselje, trud, nade i osjećaji. Pa smo plakali da t prebrišemo, da opet zaboravimo.

(mcn)

Gotovo!

PS Recenzije za 2012. nastavljaju se na http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=41055
mcn Posted - 30/12/2011 : 12:48:54
Dečko kojem se žurilo (2002) Biljana Čakić-Veselič

Moraš stvarno biti muška, na zanat orijentirana pizda da bi ženi koja ti priča kako je u ratu izgubila brata rekao kako ti priču i nije baš njabolje ispričala, je li tako? Ah, pretpostavljam da je onda danas moj red da budem pizda.

Hoću reći, razumijem ja da je u autoričinoj tuzi svaka uspomena jednako vrijedna i jednako bolna te da je svakoj u filmu pokušala naći mjesta, te stoga DEČKO KOJEM SE ŽURILO djeluje baš kao da sjediš preko puta nekoga tko pokušava ne plakati dok ti priča, a dok priča skače s davne prošlosti na usputne znance i nebitne detalje i jedino vezivo svega toga su neisplakane suze. No, rezultat je da u DEČKU najmanje ima dečka. To je okej, utoliko što je tragedija preživjelih uvijek trajnija od one poginulih, ali možda je film koji je suštinski najviše o autorici onda ipak trebalo drukčije nasloviti? Jer, čak i naslovna žurba izvučena je iz jedne usputne minute filma i pripovjednom strukturom nigdje nije ni podcrtana niti naglašena.

U DEČKU ima odlične dokumentarne metraže: snimke s prepoznavanja poginulih su, sunčanom danu usprkos, pravo jezive, a neke usputno izrečene rečenice su neprocjenjive za poimanje mentaliteta i situacije. Postoje tu i neki fini filmaški zahvati, poput prelaska s osmijeha na identifikaciju lubanje po zubima, ali to ne ništi opći dojam nesklavurenosti. Kao da gledamo tri filma koji se smjenjuju baš u pravom trenutku da se ni u jednog ne bismo dokraja unijeli.

DEČKO KOJEM SE ŽURILO će vas potresti ako želite biti potreseni. To je snaga dokumenta i ženskih suza. Ali umjetnost, pa čak i filmska, bi do sućuti trebala doprijeti i bez naše suradnje, na prepad, vještinom pripovijedanja. Takvo što Biljani Čakić nije uspjelo.

(mcn)

51 down, 1 to go!
mcn Posted - 30/12/2011 : 12:47:39
Dovraga i bestraga, izbrisao sam recenziju za Hellevator. Tko će se sad sjetiti što sam bio napisao!

Hellevator (2004) Hiroki Yamaguchi

Po nekim aspektima HELLEVATOR je vrlo japanski film: po školarki u uniformi u glavnoj ulozi, po neizrečenosti (ali ne i nedorečenosti) objašnjenja svijeta i motivacije, a možda i po blood bukkakeu. Po svemu ostalom tipičan je primjer globalne filmske škole u kojem žanrovski filmovi kradu jedni od drugih bez obzira na granice i sa starom žanrovskom žudnjom da se stvori savršen uradak (nakon kojega žanr više neće biti potreban?).

Nema, nakon što se uspostavi finalna ekipa ljudi koji će zapeti u liftu, u HELLEVATORU ničega nepredvidljivoga: završetak se dade pogoditi dovoljno minuta ranije, a i kad bi se film zaustavio bilo bi vrlo jasno koga autor smatra precool da pogine (tj. koji su likovi s kojima će se vjerojatna publika ovoga filma najspremnije identificirati), a koji su previše zaglibili u dužnost i druge grijehe da bi smjeli preživjeti. No, predvidljivost u žanru nije grijeh: sve što nam treba da bi funkcionirao su duboko uvjerenje u smisao istog, bar jedan dobar twist i, kad već gledamo SF/horor, dvije kante krvi u lice.

(mcn)

50 down, 2 to go!
mcn Posted - 28/12/2011 : 11:55:16
Spiklenci slasti (1996) Jan Švankmajer

Najgore kod SPIKLENACA SLASTI jest što su tako podatni za interpretaciju. Iako metafora, hodaju tako blizu rubu kletoga simbolizma da sve što o filmu poželim napisati djeluje kao da je sigurno već bilo napisano. Nastranu (nastrana?) radnja (radnje?), ono najočitije je kako je Švankmajer primijenio tehnike pornografije - poput ekstremno krupnih planova i naglašavanja šumova koji su inače tako uobičajeni da ih apstrahiramo - da bi osladostrastio svakodnevicu. Kombinirano s vječnim izrazima krivnje i sumnje kod svih aktera dobijamo ultimativni erotski film: sve je erotizirano, erotika je uvijek svima na pameti i svi su erotikom umreženi. Jedino seksa nigdje nema.

Ovaj dugi metar djeluje sastavljen od nekoliko kraćih ideja (bračni (ili sustanarski?) par ne dijeli priču ni sa kime osim u auzmeš epilogu), no to je učinjeno vješto, i bez previše tumačenja od strane autora. Čak ni dvojbeno najslabiji dio filma, animacija - koja nije slaba tehnički već mi se njezina nadrealnost učinila nepotrebnom u nadrealnosti koju je Švankmajer već postigao manipulirajući žive glumce skoro poput lutaka - ne odskače previše. Jesam se pitao je li je redatelj u film ugurao zbog očekivanja koja mu je nametnula brnjica reputacije ili je lutkarenje ipak njegov trajni fetiš, ali svaka je primjedba zapravo bila ušuškana filmom koji je uspio toliko pripovijedati ne rekavši u 75 minuta ni jednu jedinu riječ.

(mcn)

49 down, 3 to go!
mcn Posted - 23/12/2011 : 11:38:50
Die Abenteuer des Prinzen Achmed (1926) Lotte Reiniger

Stari filmovi su poput starih ljudi. Nije nam baš krivo što postoje, ali kad počnu pričati o stvarima koje su u njihovo vrijeme bile uzbudljive, onda ih gledamo s pola oka; kad pričaju o stvarima koje su izmislili i ne vjerujemo im baš, a ako se usude pokazati natruhe seksualnosti, onda nam bude neugodno, a možda i malo gadljivo.

DIE ABENTEUER DES PRINZEN ACHMED ostavlja mi točno takav neki dojam. 1001 noć nema danas onaj šarm koji je dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća još uvijek imala, kazalište sjena (ovdje krasno ufilmljeno) djeluje neizrecivo krhko u svijetu CGI-ja, dok ono nešto blage erotike djeluje iznimno nepoćudno s obzirom da dolazi iz doba koje takvo što sigurno još nije bilo izmislilo (a mi se ovdje našli po Duhu svetome). No, ako PRINZEN ACHMED i nije film koji je pokušao - muški - biti za sva vremena, a onda je - tako ženski - film koji je htio sažeti čuvstva svoje epohe.

Posve je moguće da i danas još žive neki (vjerojatnije neke) od prvih gledatelja toga filma. Blizu im je stota, koža im je papirno krhka, ali im se oči zakrijese kad se sjete plavoga ekrana i crne siluete letećega konja. Kao meni kad se sjetim, recimo, Alana Forda, a četvoro od šest dvadesetogodišnjaka nemaju pojma o čemu pričam.

(mcn)

48 down, 4 to go!
mcn Posted - 21/12/2011 : 11:14:25
Vau Vau (1964) Boris Kolar
O mišu i satovima (1967) Kolar/Grgić/Zaninović

Ne znam je li predlagač s nekom namjerom - osim vlastitoga sviđanja - od zagrebačke škole predložio baš ova dva filma, ali ja nisam mogao odoljeti da im ne tražim sličnosti i razlike. Na kraju, unaprijed da upozorim, manje sam doznao o njima nego što su potvrdili ono što sam znao o sebi.

VAU VAU je ono što se zvalo, ili se još zove, "autorskim" crtićem: film kojeg jedan čovjek zamisli i, ne računajući nužne tehnikalije, u najvećoj mogućoj mjeri sam ostvari. Značenje mu se vjerojatno bolje može sagledati u povijesnom kontekstu, ali i ovako je početak briljantan: kad u hrpi linija prepoznamo psa, onda to nije zato što izgledaju kao pas, nego zato što se ponašaju kao pas. Mislim da bolju definiciju duše animacije ne bih mogao dati. Poslije se, nakon ludičkoga prvog dijela, nakon što autor osjeti potrebu za pričom i nedajbože porukom, film malo uspori i skoro zagnjavi, ali veselje crtanja ostaje prisutno do kraja.

O MIŠU I SATOVIMA, pak, jedan je od crtića o Profesoru Baltazaru i to iz prve sezone koju je tvoračko trojstvo Kolar-Grgić-Zaninović još potpisivalo zajedno. Kolar iz VAU VAU prisutan je ovdje, dakle, u kompromisu, u presjeku skupova. I dok možemo tražiti vlastitosti ili pokušavati razlučiti doprinose (ritam smijeha činio mi se istim u oba crtića, kao i pristup plesu, ali nema razloga da ono što je kod jednoga bilo dobro ne bude usvojeno od svih), zanimljivijim mi se učinilo kako je na stjecištu autorskih osobnosti niknula serija vlastitoga karaktera. Profesionalizam je zamijenio veselje crtanja (jednom nacrtano uredno se ponovo iskorištava), ali se veselje zato preselilo u publiku: to je ono što serije čine.

Ili se tako samo meni čini, zbog unaprijed navedenih - i nemojte mi se sad zbog toga žaliti - preferenci k seriji, tvornici, navici, ugodi, presjeku i prosjeku.

(mcn)

47 down, 5 to go!
mcn Posted - 19/12/2011 : 21:03:07
We are the Strange (2007) M. dot Strange

Ovaj film je, ako ništa drugo, perfektno naslovljen. Najme kaj: već otkako se naslov pojavio na popisu, znao sam da su mali izgledi da će mi se film svidjeti. Jer moje su predrasude protiv nekih stvari goleme - protiv govorenja u ime (zamišljenoga) kolektiva, recimo, i protiv korištenja negativnih pridjeva u opisu samoga sebe. "O, ja sam lud! O, ja sam zao! O, ja sam čudan!" O, goni se!

Je l' zvučim jako matoro? Neka. U tim sam nekim aspektima mator od malih nogu. Nisam volio glasnu glazbu, vrišteće vokale, distorzije, antisocijalno ponašanje ni buntovnike s razlogom, bez njega, ni sve one između. Nisam mislio da je kul rušiti ono što je netko drugi sagradio, bez obzira na razlog. Nisam mislio, a ne mislim ni danas, da su odbojni crteži bolja umjetnost od onih umilnih i upeglanih. Vjerojatno su bitni, vjerojatno krče neke nove prostore, ali ako mi dopustite ja bih s pljeskom ipak pričekao dok se na tim prostorima ne sagradi nešto korisno.

WE ARE THE STRANGE ima zadivljujuću količinu volje, solidnu količinu vizualne pismenosti, filmski jezik u malom prstu i previše uvjerenja u vlastitu različitost. Dovoljno je, međutim, priču oljuštiti na kostur kako bismo vidjeli da uopće nije čudna već samo očuđena, a zapravo tako obična da sam od dosade preskakao sekunde i minute i jednostavno ne vjerujem da sam time išta propustio.

(mcn)

46 down, 6 to go!
mcn Posted - 19/12/2011 : 01:53:37
Napomena: hvala Malome Mati, nadjeni su Hellevator i Decko kojem se žurilo.

Od traženja Yuki dižem ruke. Umjesto toga gledam Švankmajerove "Spiklence slasti" koje je Jurica preporučio za iduchu godinu, ali je fulao zadano stoljeche.

(mcn)
mcn Posted - 18/12/2011 : 12:38:00
Mary and Max (2009) Adam Elliot

Znate li koji mi je najdraži Matakovićev strip? "Super Di" koja izlazi (valjda još uvijek) u Smibu. Možda nije objektivno najbolji (ništa se ne da usporediti s kokainskom snagom njegovih nastupnih godina), ali mi se sviđa sućut koja, ukroćena kontekstom časnoga dječjeg časopisa, izlazi ispod pokrova od svinja i slavonskoga blata. Lako se rugati uvijek i svima, ali to je onda poza. Puno je teže priznati da ti je, iako je svijet tako grozan da se smijemo kako ne bismo cijelo vrijeme plakali, ipak do nečega stalo.

Nije mi se gledalo MARY AND MAXA. Vidio sam da su likovi namjerno ružni i pomislio sam kako će se autor sad sprdati sa svime i svakime i to bez mjere jer ima cijelih sat i pol na raspolaganju. Odlagao sam film i odlagao ga i najposlije mi nije više ostalo manevarskoga prostora pa sam ga pokrenuo i - ostao čudno fasciniran.

Da, autor MARY AND MAXA se itekako ostrvio na kojekakve teme, jezičina mu je duga, apsurd i pretjerivanje dragi alati, a sklonost ružnome razvidna. No, sućut je prisutna, sućut koja spašava, sućut koja kaže da ljudi jesu nepodnošljivo glupi, ali ne samo vlastitom krivicom i, možda, čak ne ni bezizlazno.

U godinama koje više nisu nastupne, volim takve filmove. Provezu me na biciklu između jama jeftine ironije i još jeftinije zloće, ganu me svojom nadom.

(mcn)

45 down, 7 to go!

mcn Posted - 15/12/2011 : 02:22:17
Mimi wo sumaseba (1995) Yoshifumi Kondo

Dobro, ne može se reći da Miyazaki sebe štedi kad režira, utrpa si on sve i svašta da se giba i leti, ali kad piše drugome onda napiše (adaptira) suptilno zeznut film za crtanje. Em dekori realistični, em sto ljudi što se gibaju ulicom, em automobili ... a da i ne spominjem ono sviranje violine, sa svim žicama i sjajevima što posve uvjerljivo plešu na laku. Čisto da čovjek pomisli zašto nisu snimili igrani film s tek tu i tamo kojom animiranom sekvencom za prizore fantazije.

No, to je glupo pitanje, dakako. MIMI WO SUMASEBA nije crtić zato što ga je tako bilo jeftinije ili jednostavnije za napraviti već zato što su ga napravili ljudi koji rade crtiće pa im sve zamisli i dolaze kao animacija. I onda ništa nije teško, ni nepotrebno, već baš onako kako jedino treba.

Svidjelo mi se, usto, kako je holivudska premisa (djevojčica i dječak čitaju iste knjige pa se požele sresti) lijepo iznevjerena na svakom koraku: od sporoga početka, preko izostanka intriganta i nesporazuma, do krasnog pomaka u borbu sa samim sobom, krhke figure koja nikad nije bila u opasnosti te usputnih ljubavnih priča (one predratne i one suškolske) koje nikad neće dočekati svoj uredni sretan svršetak.

"Porco Rosso" potpis na satu i studiranje u Njemačkoj spomenut ću još samo kao zanimljivu i trajnu Miyazakijevu (japansku?) fascinaciju drugim zemljama Osovine (i letenjem, uvijek letenjem, zašto animirati ako tako ne možeš poletjeti?).

(mcn)

44 down, 8 to go!
dr strangelove Posted - 11/12/2011 : 23:09:23
...a u SA odnosno SSu svi bili pederi
mcn Posted - 11/12/2011 : 22:51:38
Paragraph 175 (2000) Rob Epstein/Jeffrey Friedman

Gotovo sam pogriješio i napisao da je PARAGRAPH 175 dobar film, dok je zapravo bio samo zanimljiv. Razlika je tanana, ali bitna. PARAGRAPH 175 nije gnjavio, uredno je posložio svoje priloge, imao je dobar dio arhivskih fotografija koje prije nisam vidio, nije bio ni loše režiran ni glupo sročen ... ali nije bio dobar jer je kao film bio skoro suvišan. Sve što je učinio bilo je da nas je upitao "Jeste li znali da su i homoseksualce slali u konclogore?" i onda na to pitanje odgovorio potvrdno. Ali nije me pritom ničim dotaknuo.

Dobro, jest, na predvidljivim mjestima: kad vidiš starca koji zaplače, gane te, ali to je opće mjesto i bez neke posebne veze s temom. Filmaši nisu od pojedinačnih slučajeva uspjeli dobiti sliku općeljudskoga jada (čak se stekao dojam da su morali futrati minutažu šlepajući se uz veću, židovsku tragediju). Da su dobro ispričali samo jednu priču, čak mi se čini, film bi bio jači.

Ovako je okej, pošten posao, jedan u nizu.

(mcn)

43 down, 9 to go!
mcn Posted - 10/12/2011 : 10:57:42
Black Sun (2005) Gary Tarn

Nisam jednom u stripovima koristio sljepoću (ili ozljedu oka) kao motiv pa bi se moglo očekivati da će mi film o slijepome slikaru biti barem beskrajno zanimljiv. Al' ne lezi vraže: bio mi je ne samo dosadan nego i iritantan.

Ono "dosadan" ide masu na dušu redatelja: ideja da se sljepoća dočara mutnim starim filmićima jest okej, ali temeljito dozvizdi nakon nekih deset minuta. Patio sam se pola sata, ali onda odustao od nade da će se između slike i naracije pojaviti smisao dublji od slučajnoga pa počeo raditi nešto uz slušanje filma. Nakon toga je film bio znatno podnošljiviji, iako ne manje dosadan, a svakako je ostao podjednako antipatičan kao i prije.

Antipatija izlazi iz pripovjedačeva lika. Ne znam, vjerojatno nisam pošten što od žrtve nesreće očekujem skrušenost, a ne neprekidnu samohvalu, ali dok sam slušao o njegovim derdevilskim sposobnostima nisam se divio ni njegovoj hrabrosti ni talentu, već sam samo gledao kad li će taj gnjavator umuknuti. Je li me vrlinom posramio? Nije. Njegova bi priča, čini mi se, bila fascinantnija da je ispričana iz trećega lica, dok sam ovako tek stekao dojam da mu je sljepoća (i kasnije pisanje o njoj) zapravo pomogla da stekne slavu kojoj je težio još dok je pokušavao biti "slikar i filmaš".

Znam da mi empatija sa stvarnim tragedijama nije jača strana, ali ako se tragedija prije svega trudi zaogrnuti u trijumf, što mi je uopće na empatiju ponuđeno?

(mcn)

42 down, 10 to go!
panzer Posted - 10/12/2011 : 08:18:19
quote:
Originally posted by Mairosu

Tu Yuki sam gledao na VHSu pre nekih 20 godina i secam se samo kraja kad se obracunava sa nekim dzinom, koji se priziva drzeci dva prsta uspravno na nekoj planini :D

Ili to nije bilo to :D



To je ta.
mcn Posted - 09/12/2011 : 21:51:32
Ninja Scroll (2003) Yoshiaki Kawajiri

Ako mi je u "Heavy Metalu", kad sam ga prije sto i nešto godina gledao u kinu, golotinja bila šok onda je to bilo zato što sam bio relativno pristojno odgojeno dijete koje nije očekivalo da u stvarima za djecu kao što su stripovi i crtići bude golotinje. U međuvremenu sam oguglao, toliko da gotovo nisam ni primijetio kad se golotinja povukla iz zabave (one prosječne, ne one namijenjene isključivo golotinji). Pa sam se onda opet (ali manje) ušokirao gledajući NINJA SCROLL: što je ovo, kako smiju u u crtiću, zar ne znaju da smo se vratili u viktorinox puritanizam?

Osim toga vam o NINJA SCROLL i nemam bogznašto puno za ispričati. Kako je bilo jasno da je film napravljen da bi u njemu glavnu uloge imale penetracije (udom ili mačem) te prolijevanje vitalnih sokova, onda je tim scenama posvećena iznimna pozornost i animiralo ih se tako da je trud vidljiv. U onima drugim se šparalo na predvidljive načine. Sad maločas sam pošao pogledati kako se redatelj zvao pa sam usput pročitao i o čemu se u filmu radilo. Dok sam gledao, to nije bilo naročito bitno ni redatelju ni meni, prešutni je dogovor bio da je zaplet samo isprika za one stanke u kojima ne bljesne ni jedna sablja, ni jedna butina.

(mcn)

41 down, 11 to go!

mcn Posted - 03/12/2011 : 23:23:26
Egon & Dönci (2007) Ádám Magyar

Prav mi budi ... Tko se žali da mu je "Le roi et l'oiseau" spor dobije EGON & DÖNCI koji nije samo spor već je teletubby-spor, u smislu da se sve pokaže bar dvaput pa tako i (vrlo rijetke) dobre fore uspiju postati znantno manje dobre. No, ako teletubbyji bar imaju ispriku da su rađeni za djecu od dvije godine, kakvu ispriku imaju E&D?

Nikakvu! To jest, vjerojatno jednu: kupili Mađari računala za animaciju i time bili tako fascinirani da su morali isprobati sve alate: i vodu i pijesak i teksturu hrđavoga metala i, nadasve, planete i svemir jer to nitko ne radi bolje od računala. I, kad se već može, onda će se i kamera neprestance vrtjeti, je li tako? Neće se ništa događati, ali će se činiti da se nešto događa jer će se likovi okretati oko svoje osi u brodu koji se okreće oko svoje osi dok kamera sve to snima okrećući se ... treba li reći?

E&D je inače priča o tome kako je Mađarska planet negdje u svemiru (koji izgleda posve kao Zemlja, zapravo izgleda zemaljskije od Zemlje na kojoj poslije završe, a da je u svemiru bismo valjda trebali pogoditi po tome što likovi izgledaju kao lutke i imaju četiri prsta, jer je to u crtićima tako neobično) na koju padne bolje da ne spominjem, nakon čega E&D odluče ono što su i prije planirali, e da bi uslijedile nikakvom logikom povezane peripetije, pouka koja nišani drugi uzrast nego ostatak filma i onaj završetak koji je zakonom zabranjen u većini civiliziranih država (ali to ni Ercu nije spriječilo da svoj 24-dnevni strip tako završi). Ali, nije važno! Jer imamo računala! I kamera nam se vrti! Aurghljabnhmfktp!

Za anegdotu, film sam pogledao u epizodama na YouTubeu (dok filmove inače gledam u epizodama bez toga opravdanja) pa na kraju nisam imao ni tu satisfakciju da ga bijesno izbrišem s harda.

Umjesto E&D pogledajte W&G (prvi crtić). U neku ruku isto, puno kraće, nemjerljivo bolje, a ništa se ni ne vrti.

(mcn)

40 down, 12 to go!
Mairosu Posted - 03/12/2011 : 10:31:50
Tu Yuki sam gledao na VHSu pre nekih 20 godina i secam se samo kraja kad se obracunava sa nekim dzinom, koji se priziva drzeci dva prsta uspravno na nekoj planini :D

Ili to nije bilo to :D

http://thepiratebay.org/torrent/3360490/The_Bottled_Fools_-__Hellevator_[DVDRIP][Japanese_Sub.En-Sp] ovaj prijavljuje jedan seed.
mcn Posted - 03/12/2011 : 01:31:06
@Mairosu - Yuki je anime, 1981. Onaj torrent za Hellevator nema seedova.

@Mali Mate - ću pogledam, našao sam na koji zid sam zalijepio login i pas. :P

Fala,

mcn
Mali_Mate Posted - 02/12/2011 : 23:44:48
quote:
Originally posted by mcn

- Decko kojem se žurilo
- The Bottled Fools

Iko? Niko?

Fala unaprijed,

mcn



Drugog ima sigurno na Cinemageddonu, prvog mozda na Karagargi
Mairosu Posted - 02/12/2011 : 23:37:23
http://isohunt.com/torrent_details/92843761/hellevator?tab=summary <-- bottled fools

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.19 seconds. Snitz Forums 2000