| T O P I C R E V I E W |
| dsormaz1 |
Posted - 22/09/2011 : 20:17:33
Stigao u kina...
1915. godina. Istočni front, Galicija. Hrvatski vojnici pod austrougarskom zastavom ratuju protiv ruske vojske i bandi Čerkeza. Ranjen i opljačkan austrougarski vojnik se budi na poprištu bitke. Oblači tuđu časničku odoru a s njom nehotice preuzima i novi identitet u obliku vojne pločice. Postaje vodnik Josef i započinje svoje putovanje po ratom opustošenoj tuđini. Josefa zarobljava odred natporučnika Tiffenbacha koji sumnja u njegov identitet i odvodi ga na strijeljanje...
http://www.moj-film.hr/film/trailer/josef/
|
| 10 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| dsormaz1 |
Posted - 10/05/2012 : 10:30:45
He, he :) |
| lwood |
Posted - 09/05/2012 : 20:40:35
po naslovu san mislia da je Davor falia predzadnje slovo  |
| Johnny Difool |
Posted - 08/05/2012 : 21:32:30
Kasno sam vidio ovaj topic, pa dakle...
Joosef, r. Stanislav Tomić, Hrvatska, 2011.
Nakon što je na ljetošnjem pulskom festivalu prikazana ratna drama „Josef“, debitantski kino-projekt Stanislava Tomića, i publika u Areni i većina kritičara film je dočekala izuzetno pozitivno, a neki su ga kritičari osim najugodnijim iznenađenjem Pule bili skloni proglasiti i povijesno važnim ostvarenjem domaće kinematografije. Kino-prvijenac 39-godišnjeg Tomića, potpisnika nekoliko zanimljivih televizijskih dokumentaraca i solidnog TV-filma „Otac“, koji je zanat pekao i radom na uspjeloj krimi-seriji „Dobre namjere“, naposljetku je osvojio posebnu Zlatnu arenu za specijalne efekte, uz obrazloženje žirija da se nagrada dodjeljuje „za upotrebu nove tehničke vizualizacije te promicanje suvremene poetike slike“. Uistinu, estetizirana vizualna komponenta i tehnički dotjerana te nerijetko nadahnuta fotografija, uz vrlo uvjerljive specijalne efekte i nerijetko iznenađujuće sugestivnu glumu, najuspjeliji su segmenti Tomićeva naslova kojem su trebale pripasti i Zlatna arena za režiju i Velika Zlatna arena za najbolji film. To se naposljetku ipak nije dogodilo, dijelom iz razloga što peteročlani ocjenjivački sud Nacionalnog natjecateljskog programa nije znao prepoznati vrijednosti „Josefa“, a dijelom zacijelo i zbog autorovih ideoloških stavova koji se jasno čitaju iz samog filma. Oslanjajući se na elemente špageti-vesterna i poetiku stripa, autor stvara naglašeno pesimističnu i političkim porukama obilježenu metaforičku priču o ekstremnoj nehumanosti i bestijalnosti ratovanja, koja razmjerno spretno koristi u književnosti, na filmu i u stripu često elaboriran motiv zamjene identiteta, odnosno lažnog identiteta koji stjecajem okolnosti preuzimaju protagonisti.
Isprva zamišljen kao znatno skromniji projekt namijenjen televizijskom prikazivanju, „Josef“ je ponajviše zahvaljujući entuzijazmu producenta Joze Patljaka, samog Tomića ali i ostatka ekipe uz proračun od svega 900 tisuća kuna ipak realiziran kao kino-film. Priča koju uz redatelja potpisuje suscenarist Mario Marko Krce prati hrvatske vojnike koji se u sastavu dviju različitih vojski, austrougarske i ruske, bore na ratištu u Galiciji 1915. godine. Prvi od njih je bezimeni soldat u interpretaciji Nevena Aljinovića Tota, pripadnik austrougarske vojske koji se nakon krvave bitke s Rusima ranjen i možda pogođen amnezijom u rovu budi iz nesvjestice. Gonjen željom za preživljavanjem on od poginulog austrijskog dočasnika uzima oficirski kaput i vojničku pločicu s imenom Josef i drugim osnovnim podacima. Kad uskoro lutajući bojištem naleti na skupinu domobrana, navodni Josef će s njima dospjeti u austrijsko zarobljeništvo, da bi strijeljanje u posljednji trenutak izbjegao upravo zbog oznaka čina na kaputu, ali i detalja da je upravo „njegov“ vojnik iz streljačkog stroja bio naoružan ćorcima. Prisiljen priključiti se vojsci, lažni Josef će se donekle zbližiti s dvojicom vojnika također Hrvata, ali i zapeti za oko arogantnom časniku Tiffenbachu u energičnoj izvedbi Alena Liverića, koji ne vjeruje da je on osoba za koju se izdaje. Kad njihovu postrojbu ubrzo napadnu Kozaci, navodni Josef će se pokušati opet izvući presvlačenjem i mijenjanjem strana, ali smrt će biti brža. Pločicu s imenom i podacima ovaj će put uzeti upravo ranjeni časnik koji ga je progonio, da bi dotični nakon jedne noći provedene s Ruskinjom Pelagijom, koja će mu iscijeliti rane, dospio u zarobljeništvo skupine ruskih marodera, pasa rata predvođenih starim pljačkašem. Njega pak glumi Ivo Gregurević, čiji nastup neodoljivo asocira na njegovu ulogu Čaruge iz istoimenog Grlićeva filma. S njima je i mladi Rus kojeg utjelovljuje Dražen Šivak, za nijansu blaži i plemenitiji švercer ljudima i konjima koji navodnog Josefa odluči prodati ruskoj vojsci. No i njemu će planove poremetiti novi sukob s austrijskom vojskom, te će ovog puta on od lažnog Josefa uzeti odoru i pločicu s imenom.
Sigurna režija Stanislava Tomića ni u jednom trenutku ne odaje da je riječ o debitantu. Glumci vrlo dobro no mjestimice i odveć ekspresivno odrađuju svoje zadatke, a osobito su uspjeli nastupi dosad nepoznatog Nevena Aljinovića Tota i u domaćem filmu nedovoljno iskorištenog Alena Liverića, naslovnog antijunaka turobne i prilično promašene psihološke egzistencijalne drame „Ničiji sin“ Arsena Antona Ostojića. Imponiraju izvrsna fotografija i dojmljiva scenografija, zahvaljujući čemu u kombinaciji s naturalističkim i efektno stiliziranim prizorima nasilja gledatelj gotovo može opipati galicijsko blato te nesreću i smrt plastično opisane u Krležinoj prozi. Tomić možda i jest nadahnut Krležinim djelom, konkretno dramama „Galicija“ i „U logoru“ te novelama „Tri domobrana“, „Bitka kod Bistrice Lesne“ i „Domobran Jambrek“, u kojima pisac, tematizirajući sudjelovanje hrvatskih vojnika na Istočnom bojištu u Prvom svjetskom ratu, turobnim tonovima opisuje bitke, smrti i ranjavanja, umiranja u vojnim bolnicama, samoubojstva i bježanja u „zeleni kader“. No poruka koju Tomić šalje posve je jasna i nedvosmislena, a kaže da su Hrvati u ratovima i općenito na vjetrometini povijesti uvijek gubitnička strana, bez obzira u kojoj se vojsci borili i na kojoj strani služili. Redatelj simpatizira domobrane, jedan od njih se amblematski krležijanski zove Jambrek, a tragični usud Hrvata dodatno podcrtava pretjerano agresivna glazba Marka Perkovića Thompsona u kojoj se ističu arhaični napjevi i etno elementi. Dok njegova glazba povremeno narušava sklad priče, Thompson u filmu ima i malu epizodnu ulogu bez riječi, a njegov dvostruki angažman može se također shvatiti kao jasna autorova demonstracija vlastita svjetonazora te političkih i ideoloških gledišta.
Dodamo li tome detalj da na pločici, a što se otkriva pred završnicu, piše ime Josip Broz, kao i da je Josefova ljubav za jednu noć siromašna ruska vidarka imenom Pelagija a prezimenom možda Belousova, iscrtava se politička dimenzija filma kojom Tomić otvoreno sugerira da je nekadašnji jugoslavenski predsjednik bio Rus. No tome i ne mora biti tako, jer je film dramaturški složen od tri ne sasvim ujednačena dijela kojima slične epizode mogu prethoditi, ali i slijediti nakon njih, a i ime Josip Broz je prilično često u Hrvatskom zagorju. Naposljetku, na samom kraju, dok s novim suborcima nastavlja ratno putešestvije, lažni Josef na kolima razgovara s austrijskim vojnikom koji svoje brkove podrezuje na prepoznatljiv hitlerovski način, čime autor sugerira da je Tito poznavao Hitlera te da je jedno vrijeme bio njegov suborac. Ipak, unatoč ovim dvojbenim tezama, „Josef“ je vrlo uspjela ratna drama vrijedna preporuke.
|
| Darth Ivan |
Posted - 13/10/2011 : 13:08:36
čini se zanimljivo, al vidjet ćemo... |
| alanford |
Posted - 12/10/2011 : 22:57:28
quote:
Originally posted by dosada
naprotiv, treba snimat sapunice........pa vidi koliko se ljudi pali na Tudors, Game of Thrones ili The Borgias, ljudi masovno u zadnje vrijeme svršavaju na kostimirane sapunice. Nije valjda da ih kostimi i efekti odvuku od sadržaja u tim serijama!?
Nemoj lupati gluposti bolan... Jesil' gledao uopste? |
| ken2 |
Posted - 12/10/2011 : 21:53:37
quote:
Originally posted by dosada
naprotiv, treba snimat sapunice........pa vidi koliko se ljudi pali na Tudors, Game of Thrones ili The Borgias, ljudi masovno u zadnje vrijeme svršavaju na kostimirane sapunice. Nije valjda da ih kostimi i efekti odvuku od sadržaja u tim serijama!?
tudore nisam gledao, borđije jesu sapunica i to lošnjikava, ali igru prijestolja si nepravedno utrpao u ovaj kontekst |
| bjelolasica |
Posted - 12/10/2011 : 16:28:39
quote:
Originally posted by dosada
naprotiv, treba snimat sapunice........pa vidi koliko se ljudi pali na Tudors, Game of Thrones ili The Borgias, ljudi masovno u zadnje vrijeme svršavaju na kostimirane sapunice. Nije valjda da ih kostimi i efekti odvuku od sadržaja u tim serijama!?
Mislio sam na naše sapunice. |
| dosada |
Posted - 12/10/2011 : 14:25:55
naprotiv, treba snimat sapunice........pa vidi koliko se ljudi pali na Tudors, Game of Thrones ili The Borgias, ljudi masovno u zadnje vrijeme svršavaju na kostimirane sapunice. Nije valjda da ih kostimi i efekti odvuku od sadržaja u tim serijama!? |
| bjelolasica |
Posted - 12/10/2011 : 14:03:13
Ovaj film je najbolji dokaz da bi se trebale kod nas snimati povijesne drame, a ne sapunice. |
| Lorda |
Posted - 23/09/2011 : 09:10:41
Po traileru bi film mogao biti dobar. S obzirom da je nezavisna produkcija i da je snimljen sa malo love čini se super, izgleda dosta autentično. Eksplozije mi izgledaju močno, ne izgledaju kao neke "prskalice" kako inače znaju biti u takvim filmovima.
Tema se čini zanimljiva. I upozoravam da ne čitate komentare po forumima jer će vam odati bitne spoilere... Nadam se da mi saznanje o tome neće pokvariti gledanje filma... |
|
|
