| T O P I C R E V I E W |
| dante |
Posted - 07/02/2013 : 15:04:32
Legenda hrvatske i ex-yu kinematografije preminuo je nakon kratke i tesko bolesti u 80. godini.
Lisice, Izbavitelj, Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj, Kad mrtvi zapjevaju, Tajna Nikole Tesle, Zivot sa stricem, itd...
 |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| stinky |
Posted - 17/02/2013 : 10:43:12
quote:
Originally posted by Johnny Difool
da je predstava izvođena i film snimljen prije 40-ak godina, i tada je sve smatrano žestokom subverzijom i kritikom sustava, pa su i Zuppa pod čijim je ravnanjem predstava izvođena u ITD-u, i Papić i napokon sam Brešan imali velikih problema, a i žestoko se radilo na zabranama.
e okej, pa i pitao sam se jel bilo što u tom smislu, budući je djelo očevidna provokacija
quote:
dapače je previše populistički i komično, ali ja mislim da se time samo postigla veća gledanost odnosno prijemčivost kod publike.
ovo stoji
inače, ja govorim u svoje ime. više volim teže stvari, neprohodnije, makar dobro razumijem da je prijemljivost i komunikativnost sa širom publikom nekakav cilj. to je tako, pa i Svećenikova djeca su gledana, iako je to ofucana stvar.
i da, dobar je meni film, ne odbacujem ga. nije naj, i prema Lisicama (to govori moj post) je slabunjav.
a učitelj...
ma to je sve naš mentalitetni i intelektualni deficit. kod nas se sve ostaje u subjektivnom umu, sve sama pasiva i mentalni eskapisti (koje onda izgovaramo flašom kao Brešan/Prpić učitelja). učitelj pobjegne u cugu i ima dobar guc, a privatno si misli kako je pametan, lijep i dobar samo ga sredina ne razumije. i što je poraznije, to je također autorova perspektiva kojom nutka gledatelja - sažali se nad neshvaćenim pojedincem! prvo moralna reforma, pa onda društvena.
eh, sve je to Hegel/Kojeve objasnio i u toj točki pada to naše kukumačenje. Prljavi Harry, kažem. to je put (istina i život - za reforme). |
| Johnny Difool |
Posted - 16/02/2013 : 20:47:15
Svi tvoji prigovori stoje, ali imaj na umu da je predstava izvođena i film snimljen prije 40-ak godina, i tada je sve smatrano žestokom subverzijom i kritikom sustava, pa su i Zuppa pod čijim je ravnanjem predstava izvođena u ITD-u, i Papić i napokon sam Brešan imali velikih problema, a i žestoko se radilo na zabranama.
Iz današnje perspektive nije dovoljno hrabro i izravno, dapače je previše populistički i komično, ali ja mislim da se time samo postigla veća gledanost odnosno prijemčivost kod publike. Napokon, svaki totalitarizam, pa i demokratura kakvu smo imaki u 90-ima, svi vladari i apsolutisti, najviše strepe od humora jer se njime najlakše dopire do publike, pa su time i poruke opasnije a sistem ugroženiji.
Sin je nesiguran i temeljno pasivan odnosno neproduktivan, jer sve što poduzima propada i nema nikakvog učinka, ali takav je i Hamlet. Kao i kod Shakespearea meni je i ovdje najzanimljiviji lik Ofelije / Anđe koja je rascijepljena između odanosti ocu (osobito u zatucanoj ruralnoj sredini kakva je Mrduša) i ljubavi prema Joci koji je naposljetku odbacuje kao izdajnicu.
Nakon ne znam kojeg gledanja sve mi je problematičniji učitelj koji prelako rezignira i predaje se, koji prejednostavno pristaje na diktat vlasti i gazi vlastitu osobnost i svoju struku, i koji na koncu odveć lako profanira i Shakespearea. On bi barem deklarativno trebao biti treći glas s(a)vijesti, poštenja, razuma pa i ljudskosti u mjestu (po rangu, obrazovanju i funkciji prvi a po tragičnosti drugi nakon Jocina oca; Joco je treći), no to ostaje tek naznačeno i neelaborirano, zbog onoga što sam prethodno naveo.
Ipak, meni je sve u svemu film još uvijek jako dobar, makar mi kao i Izbavitelj svakim novim gledanjem gubi na kvaliteti. |
| stinky |
Posted - 16/02/2013 : 14:02:28
ponovio sam Predstavu Hamleta u Mrduši Donjoj. bila mi je u sjećanju kao sjajan film, ali sada jedno-za-drugim s Lisicama djeluje slabunjavo. varira se donekle ista tematika, samo nema one siline i sirovosti Lisica. razvodnjeno populizmom. ideja prenašanja Hamleta u našu soc. stvarnost je samo - dražesna. dražesno znači trivijalno.
i dok se odigrava stvarna "predstava" Hamleta u Mrduši Donjoj, seljani podižu kazališnu predstavu Hamleta, a autor sa te dvije usporedne razine izgovara svoju satiričnu kritiku.
ponovo uzdižemo pasivnog junaka (otac-heroj koji kao duh kruži prostorom), čija propast djeluje bedasto. a to nije bila autorova namjera.
izgleda da čitava stvar nije ni provokativna. seoska vlast je samo devijacija unutar sustava, a ne sam sustav koji nije doveden u pitanje (otac-heroj ne dovodi ga u pitanje, nego se grize što mu seljani ne vjeruju, što ne prepoznaju pravu vrijednost sustava, njegov ljudski lik). otac rezignira i odlazi pod socijalistički vlak, revolucija je još jednom pojela svoje dijete = ne vidim puno smisla u takvoj pasivi i igranju za anđele koji sve promatraju odozgo pa će svakome ubilježiti po zasluzi. sin je nešto konkretniji, ali samo malčice; Prljavi Harry bi dobrodošao Mrduši Donjoj i u taj čas počistio devijacije. |
| stinky |
Posted - 09/02/2013 : 20:08:56
da, to je već klasična stvar da se vežu kafkijanska atmosfera i totalitarizam
i ovdje si upravo opisao i odgovorio malom mati o "našem pasivnom junaku"
taj strah našeg "malog i običnog čovjeka", to je ta pasivnost i ujedno niska pozicioniranost "naših naroda i narodnosti" u hegelovom svjetskom sudištu. možda tebi sada sve ovo zvuči prebrutalno, nije "senzibilno, ljudsko i mekše", ali sa onih gledišta na kojima stoji hegel i promatra svjetsku povijest, stvari upravo tako stoje. i ja ga kužim, ne mogu reći da nije u pravu (a ne mogu ni reći slijepo, da baš je tako, majstore, ko jebe slabiće, sve ih pogurnuti da lakše siđu)
samo želim primijetiti i sugerirati nam misao. sva ta junačenja, kraljević marko i ostale trice a realno smo sitnež - pasivni junaci. kao što nam to pokazuje naš film i naša književnost. a što je još poraznije, naša povijest. |
| Johnny Difool |
Posted - 09/02/2013 : 18:37:28
Da, atmosfera je kafkijanska čitav film, sve dok na kraju katalizatori ne odlaze iz sela, a Ante gleda za njima ne shvaćajući ni što mu se ni zašto dogodilo. Mislim da se ljudi u filmu (odnosno u totalitatarnom društvu naglašene opresivnosti) konstantno boje svega i svačega, što se kaže i vlastite sjene, jer makar podsvjesno znaju (ako to nisu sposobni racionalizirati i suočiti se s time) da ih u svakom trenutku i zapravo bez ikakvog stvarnog razloga može dograbiti duga i nemilosrdna ruka sistema.
U našem narodu postoje izreke poput "progutat će te mrak" i "i zidovi imaju uši" koje jasno svjedoče o tom latentnom strahu našeg "malog" i "običnog" čovjeka da u svakom trenutku može nahebati jer je rekao ili učinio nešto pogrešno ili neprikladno, ili makar nešto što "oni gore" ne žele čuti. Taj je strah često neracionalan, odnosno racionalna osnova je predimenzionirana pa se širi na sve sfere i pore društva, a vlast to uvijek zna efikasno i efektno iskoristiti.
Lisice su zapravo film o pojedinačnom i kolektivnom latentnom osjećaju krivnje (ne samo!) u totalitarnom društvu, jer kad OZNA dolazi u mjesto nitko ne zna po koga su došli, a upravo taj detalj da po njihovim nagađanjima to po pitaj boga čijem nalogu i zašto može biti bilo tko, jasno govori o neiskorjenjivom strahu i paranoji.
Taj je strah korijenje formalno pustio u surovom i doslovno smrtonosnom kamenjaru, čija okrutnost često biva dodatno naglašavana odzvanjanjem plesnih koraka, a kod Papića i narodni ples kao nešto što bi formalno trebalo biti veselo navještava oluju i tragediju.
Tu ljudi kao da su stiješnjeni između kamenjara i neba koje je iste boje kao i kamen, baš kao što su s jedne strane stiješnjeni i prijetećim uljezima koji će se pokazati kao predatori i uništavatelji s jedne, a s druge vlastitim sumještanima kojima je po svemu sudeći dovoljan i najbezvezniji formalni povod da postanu zvijeri.
Zapravo tu mogu preživjeti jedino zmije, i u životinjskom i u ljudskom smislu, jer tko god pokaže da je senzibilniji, mekši i ljudskiji (pa i slabiji), bila to mlada ili Ante, osuđen je na smrt i propast. |
| Mali_Mate |
Posted - 09/02/2013 : 14:46:41
quote:
Originally posted by stinky
mi uopće nemamo tip junaka, naš film to ne poznaje. dobro, izuzevši partizane, partizanski film.
i ne samo film
to je interesantna stvar o kojoj bi se dao napisat kakav knjižuljak |
| stinky |
Posted - 09/02/2013 : 14:32:41
nego još jedna stvar za Lisice
jesi li imao utisak kafkijanskog?
ja da, posebno ispočetka. što je opet vrlo zanimljiv uspjeh, jer filma snima na otvorenome. međutim, onaj kamenjar i scene su tako snimljene kao da pritišću, zgušnjuju prostor. kad se uz to veže latentni strah svatova, a to znači svih likova, od vlasti, imamo čistog kafku;)
svi se oni nešto boje, za nešto su krivi makar ne znaju za što. film je mračan iako je na otvorenome. nema prostranstva i slobode, nego masivne tromosti kamenjara.
još jedan razlog zašto su Lisice velike. |
| stinky |
Posted - 09/02/2013 : 14:13:56
pasivni junak je omiljena, čitaj zapravo jedina tema naših autora. volim ja te naše komorne drame i to naricanje, ali s druge strane sve više nekako prezirem to.
genijalnost prljavog harryja mi se sve više penje, makar se ne odričem svih tih naših latinovcza i sanjanja o ruži i ostalog čisto mentalnog negiranja svijeta.
mi uopće nemamo tip junaka, naš film to ne poznaje. dobro, izuzevši partizane, partizanski film. |
| Johnny Difool |
Posted - 09/02/2013 : 13:52:19
Da, Ante je namjerno prikazan kao slabić da bi se gledatelji s njim mogli dodatno poistovjetiti, odnosno da bi bila naglašenija opreka pasivnog (čitaj nemoćnog) pojedinca protiv agresije i opresije koja ga sa svih strana okružuje, od suseljana koji će s njim najprije slaviti da bi se koji sat kasnije pretvorili u zvjerske ubojice (izvrsna facijalna i tjelesna nagla transformacija Ede Peročevića nakon što ubije mladu), do OZNA-e koja je s jedne strane simbol nezaustavljive i užasno razorne sile sistema (odnosno užasno razornog sistema kao takvog), a s druge katalizator koji omogućava da latentna unutarnja strava mmikrozajednice izbije na površinu.
U tom je smislu Ante kao i gledatelj samo promatrač koji se i na samom kraju, dok gleda kako odvode Andriju, odbija suočiti s istinom i shvatiti prsvo stanje stvari i dimenzije osobne tragedije. Jasno, i one šire društvene, ali on pogotovo za to nije sposoban. |
| stinky |
Posted - 09/02/2013 : 13:37:00
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ante je zapravo normalan muškarac koji se u takvoj sredini doima kao slabić
ali on i jest slabić
ta dozvolio je da mu onaj siluje ženu
Papić naravno ne želi ovako poentirati (tj. on prije naginje tome što ti kažeš), ali ja tu radim dodatni zavrtanj i Antu zaista vidim kao slabića. Papić njega predlaže kao ogledni model tragičnog junaka (ni kriv ni dužan najviše najebo), jer kroz njega prelama smjene svjetova, našu povijest: Ante je normalan čovjek koji želi da ga puste na miru, ali sudbina je takva da je uvučen u vrtlog svjetskohistorijskog zbivanja - prvo je ustaša, pa partizan, bez da ga itko išta pita. pa je u nemilosti, vlast ga natkriljuje i kada se napokon skrasi i pokuša postaviti svoj svijet sačinjen od sebe samog i žene, opscena vlast ga i tu dohvati. ovaj mu siluje ženu, a on je nemoćan.
ta pasiva je omiljena varijacija i naših i bezbrojnih autora. ali ja više ne pijem tu vodu: pasiva je također loše stanje i Ante jest slabić. |
| Johnny Difool |
Posted - 09/02/2013 : 12:16:05
Meni je baš ta značenjska nejasnoća, koju bih prije nazvao težnjom za sveobuhvatnošću pa u određenom smislu i pretencioznošću, ono što filmu daje puninu i jedinstvenu aromu autentičnosti i sirovosti. Nije Papić zaludu tada bio možda i najjači naš dokumentarist.
Ima tu i subverzije s naznakama lezbijstva (zaigrane cure u krevetu koje se lagano razodijevaju), i otvorenog provociranja sistema kad seljak glasom Špire Guberine OZNA-šu Iliji Iveziću kaže da mu je mučenjem u zatvoru uništena ruka "ovako još i bolja", sve do erupcije zvjerskog atavizma na kraju u ionako u svim slojevima primordijalnim nagonima vođenim ponašanjima pojedinaca.
Zapravo su svi vođeni nasilnim i agresivnim atavizmima, i Andrija koji siluje mladu, i OZNA-ši kojima služba omogućava demonstraciju psihopatologije i sadizma, i "većinski" suseljani koji na kraju silovanu mladu ubiju kao "kurvu". Jedini koji nije obilježen atavizmom je mladoženja Ante kojemu Ivezić čak i prigovori da se ne ponaša kao muškarac, jer nesuđenoj budućoj supruzi pomaže u oblačenju. Ante je zapravo normalan muškarac koji se u takvoj sredini doima kao slabić, što je uloga koju će Šovagović varirati opet u Papićevoj Mrduši, kao obrazovan i senzibilan donkihotovski prosvjetitelj koji podnosi sirovost i primitivizam zajednice i koji otpočetka zna da je osuđen na poraz. |
| stinky |
Posted - 09/02/2013 : 11:57:25
quote:
Originally posted by Johnny Difool
kako OZNA terorom uništava male zajednice
to je samo gornji, površni i najvidljiviji, te stoga najrazumljiviji sloj Lisica.
ja sam jučer baš htio vidjeti ono što se kaže "u srž", o čemu se tu radi. mislim, gledao sam prije i znao sam fabulu.
i zato rekoh, "temeljna zbunjenost". Papić nije ovdje uspio artikulirati jasno značenje. nije ni htio, nije mu bila namjera, nevažno.
ovaj gore kaže "ne bi li već dvije godine kasnije potpisao 'Lisice', kombinirajući Tita, Staljina, Udbu i nasilni patrijarhat ruralne zajednice hrvatskog kamenjara", drugim riječima potvrđuje moju tezu, jer nije objasnio ništa. kada kažeš "kombinirajući ovo i ono" zapravo si samo nabrojio pojedine elemente, ali nisi djelo preveo u jasan pojam, nisi dekodirao djelo.
bez obzira što se nameće Ozna, Informbiro, to nije konačni odgovor. zapravo je film proturječan, istovremeno govori o dva oprečna svijeta, dovodi na površinu dvije kontradikcije: 1.društvo se mijenja, odozgo (staljinizam, ideologija) 2.društvo se ne mijenja, preostaju stare "vječne" plemenske tradicije (ples, svadba, patrijarhalno)
i ovaj drugi sloj, "plemenski", običaji, strasti, tradicija, to je zapravo prava snaga Lisica. tu je Papić pogodio u sridu, orisao taj kamenjar prirode i ljudi.
a to što je proturječan, i ne smeta. život jest takav, proturječje. |
| Johnny Difool |
Posted - 09/02/2013 : 11:20:32
Nekoliko in memoriama:
http://www.novilist.hr/Scena/Krsto-Papic-preminuo-u-80.-godini-odlazak-ikone-hrvatskog-filma
http://www.vecernji.hr/kultura/umro-krsto-papic-jedan-vodecih-autora-hrvatskog-filma-clanak-507292
http://www.21stoljece.hr/site/90-dogadjaji/2399-preminuo-krsto-papic |
| Johnny Difool |
Posted - 09/02/2013 : 11:17:14
Polimac u JL-u piše da su Lisice u vrijeme premijere imale ozbiljnih problema zbog vrlo hrabrog prikaza kako OZNA terorom uništava male zajednice (zapravo čitavo društvo u malom) i dovodi do ubijanja ljudi. Kaže i da su Papića i tada i u vezi Mrduše... spasile dobre političke veze. |
| stinky |
Posted - 09/02/2013 : 08:54:03
ponovio sam jučer Lisice. kakav veleban film. nije sasvim jasno što je teza, ali ta generalna zbunjenost ne smeta. jedan od najboljih ex-yu filmova. (što mu neće pomoći da bude gledan, bojim se). ne vjerujem ni da je u svoje vrijeme bio popularan, a jednako tako da se pojavi danas, u kinu bi ga pogledalo 700 ljudi. raja voli Sonju i bika i Svećenikovu djecu, plitke filmove. tako mu je to. |
| rommel |
Posted - 08/02/2013 : 12:53:17
quote:
Originally posted by Johnny Difool
To je ono smeće Infekcija, formalno odnosno osnovnim zapletom remake koji se izvedbom dosta a kakvoćom užasno razlikuje, pa je tu čak i nekakvo nevjerojatno traljavo i diletantski dizajnirano "čudovište".
da na to sam mislio samo se nisam mogao sjetiti naslova |
| Johnny Difool |
Posted - 08/02/2013 : 11:57:48
To je ono smeće Infekcija, formalno odnosno osnovnim zapletom remake koji se izvedbom dosta a kakvoćom užasno razlikuje, pa je tu čak i nekakvo nevjerojatno traljavo i diletantski dizajnirano "čudovište". |
| rommel |
Posted - 08/02/2013 : 10:57:54
nije li izbavitelj 2 ustvari remake a ne dvojka? |
| Johnny Difool |
Posted - 08/02/2013 : 09:48:55
S tportala:
KRSTO PAPIĆ IN MEMORIAM
Hrvatski kralj filmske provokacije, mraka i humora
Krsto Papić, autor igranih klasika i dokumentarnih remek-djela ostavio je naslijeđe o kojem se ne prestaje razgovarati ni danas, desetljećima nakon njihovog nastanka
Autor: Velimir Grgić
Datum objave:
8.2.2013 9:23
Zadnja izmjena:
8.2.2013 9:23
Kada smo, još uvijek prilično nedavno, s Krstom Papićem razgovarali o njegovom posljednjem igranom filmu 'Cvjetni trg', ujedno i prvom uratku nakon kreativne pauze duge čak devet godina, kroz smijeh nam je rekao kako ubuduće planira snimati češće, obzirom da mu 'nije ostalo još puno vremena'. Nitko nije mogao znati da se radi o proročanstvu, a ne o šali – vremena je ionako malo, u ubrzanom svijetu današnjice manje nego ikada, ali svaka smrt podsjeti nas na to da ga imamo puno manje nego što volimo vjerovati, ma koliko odbijali misliti o tome.
Krsto Papić bio je jedan od onih koji nije odbijao misliti, razmišljati i boriti se s najtvrđim problemima ljudskog postojanja, onako kako je najbolje znao, sjedeći s megafonom iza kamere. Iako se razvijao unutar šarolike, talentirane generacije poslijeratnih jugoslavenskih filmaša, nikada nije bio tek jedan od modernista i komunista, inovatora i partijskih poslušnika koji su djelovali kao umjetnici impresionirani zapadom ili jednostavno ispunjavali celuloidne uputnice po političkoj liniji. Svojim neukroćenim autorskim realizmom jasno je skretao s oba kursa, a njegove 'Lisice' ostaju jednim od najboljih hrvatskih filmova vremena, uradak koji svoju političku i (ono važnije) emotivnu, psihološku snagu nije izgubio ni danas, gotovo pola stoljeća kasnije.
Kreativno putovanje počelo je šezdesetih, kada je Papić, rođen 1933. u Crnoj Gori, na poziv rođaka Veljka Bulajića doputovao u Zagreb. Nakon asistiranja na Bulajićevim naslovima, 1967. snima samostalni dugometražni igrani prvijenac 'Iluzija', ne bi li već dvije godine kasnije potpisao 'Lisice', kombinirajući Tita, Staljina, Udbu i nasilni patrijarhat ruralne zajednice hrvatskog kamenjara u jedno remek-djelo koje mu donosi i Veliku zlatnu arenu za najbolji film u Puli.
Oštricu 'Lisica' sve do sredine sedamdesetih dodatno brusi fantastičnim nizom genijalnih dokumentaraca, sve redom klasika u rangu 'Kad te moja čakija ubode', 'Nek se čuje i naš glas' ili 'Mala seoska priredba', tek malim uzorcima bogatog dokumentarnog opusa, danas duhovitog, provokativnog i brutalno iskrenog pogleda u duhove prošlosti. Pogled u doba kada je hrvatska filmska produkcija mogla izroditi čak i jednog 'Izbavitelja', Papićev punokrvni horor koji je čak i u žanru, pričom o zavjeri ljudi štakora, ima ponešto za reći o Zagrebu 20. stoljeća. Pravit ćemo se da dvojka nikada nije snimljena.
Ulaskom u osamdesete, Papić je iza sebe već imao dokumentarni opus vrijedan statusa legende, podebljan s nekoliko igranih bisera i pokušajem snimanja globalnog hita s Orsonom Wellesom ('Tajna Nikole Tesle, 1980.), a zatim se od osamdesetih oprostio hitom 'Život sa stricem' (1988.), tek trećim filmom nastalim u razdoblju brkova i fudbalerki. Svijet je ulazio u razuzdani eskapizam coola devedesetih, koji je Hrvatska propustila sjedeći u podrumima i rovovima – Papić je tijekom ovog razdoblja bio još manje produktivan, snimivši svega dva filma, 'Priču iz Hrvatske' 1991. i 'Kad mrtvi zapjevaju' 1998.
'Cvjetni trg' prikazao je u Puli, a unatoč ne baš sjajnim domaćim kritikama, bio je jako ponosan ulaskom filma u program stranih festivala, iako na kraju nije doživio njegov odlazak u redovnu hrvatsku distribuciju. No završeni film je ionako, kao i svako drugo djelo, entitet koji živi u rukama publike, izvan svake autorske kontrole; u osnovi balon punjen helijem i pušten u nebo odmah po završetku montaže. Tko kaže da nebo nije skriveno u mraku kino dvorane? |
| Darth Ivan |
Posted - 07/02/2013 : 23:51:02
legenda hrvatske kinematografije!
RIP
P.S. ne zaboravimo "Kad mrtvi zapjevaju". |
| velka031 |
Posted - 07/02/2013 : 23:02:12
RIP |
| lwood |
Posted - 07/02/2013 : 22:50:18
RIP |
| Johnny Difool |
Posted - 07/02/2013 : 22:30:47
Evo Lisica već sutra u 20:10 na HTV 1.  |
| dsormaz1 |
Posted - 07/02/2013 : 21:42:46
Najavili su ciklus filmova Krste Papića, između ostalog i Lisice. |
| supermark |
Posted - 07/02/2013 : 21:17:32
RIP |
|
|
