| T O P I C R E V I E W |
| Zagor12 |
Posted - 02/02/2014 : 20:18:45
Odličan glumac. RIP. |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| trolodtroje |
Posted - 08/10/2014 : 09:48:36
P Seymour Hoffman by Adria Llarch
 |
| Johnny Difool |
Posted - 27/02/2014 : 21:41:30
Moj skromni prilog u sjećanje na velikog glumca:
Gledano iz uvijek nezahvalne pozicije naknadne pameti, koja neizbježno vodi u pojednostavnjivanja i upisivanja realno možda i nepostojećih osobina i značenja u ljude i događaje, moglo bi se reći da se tragična prerana smrt velikog glumca Philipa Seymoura Hoffmana mogla naslutiti ako ne u svim, a ono svakako u njegovim najuspjelijim ulogama. Slično Marlonu Brandu, u čijim je ne samo najznačajnijim rolama u pravilu bila razvidna i crta njegove autodestruktivnosti te spremnosti za odlazak i preko ruba psihofizičke izdržljivosti, i Hoffman je u najvažnijim ulogama odlazio do krajnjih granica svog glumačkog izraza, pritom se ponekad gotovo sadistički odnoseći prema vlastitoj tjelesnosti. Istodobno je psihološke profile likova koje je tumačio, bili oni stvarne osobe poput Trumana Capotea interpretacija kojeg mu je donijela Oscara, ili pak obični svakodnevni ljudi zarobljeni u socijalnim kontekstima jasno omeđenim, naizgled nimalo zanimljivim i banalnim egzistencijama, obogaćivao tamnim nijansama asocijalnosti, mizantropije, prijetvornosti, manipulativnosti, egoizma i do odbojnosti izmijenjenih psihičkih stanja.
Ta su stanja odlikovale izražene note samodestrukcije koje su neizbježno vodile u tragediju ili davale do znanja da je ona prije ili kasnije neizbježna, svejedno radilo se o intimnim ili obiteljskim dramama pojedinaca nesposobnih da se izdignu iznad vlastitih ograničenja, ili o likovima koji će djelovanjem dovesti do tragedija širih razmjera. U izvrsnoj krimi-drami "Dok vrag ne sazna da si mrtav", na scenariju nesuđenog franjevca Kellyja Mastersona temeljenom posljednjem filmu veterana Sidneya Lumeta, Hoffman tako tumači Andyja Hansona, neuglednog sredovječnog tipa za kojeg gledatelj već tijekom uvodne scene njegova vođenja ljubavi sa suprugom Ginom nepogrešivo sluti da s njim nešto nije u redu. Kad se kasnije pokaže da je Andy očajna, emotivno i psihički posve prazna te izrazito pohlepna i manipulacijama sklona osoba koja dakako pogrešno vjeruje da će naizgled jednostavnom pljačkom obiteljske draguljarnice svojih roditelja riješiti sve životne probleme, gledatelj shvaća da su osobine njegova karaktera bile bitnim dijelom naznačene već u uvodnoj sceni grčevitog seksa.
U sjajnoj crnohumornoj egzistencijalnoj mozaik-drami "Sreća", prijelomnom i još uvijek najuspjelijem ostvarenju u karijeri Todda Solondza, Hoffman utjelovljuje kompjuterskog "geeka" Allena, vrlo povučenog i gotovo autistički asocijalnog momka zaljubljenog u atraktivnu susjedu Helen, koji frustraciju zbog nesigurnošću i strahom uzrokovane nemogućnosti prilaženja njoj kanalizira u opscene telefonske pozive nepoznatim ženama tijekom razgovora u kojima se samozadovoljava. U toj je ulozi uistinu teško zamisliti bilo kojeg drugog glumca osim Hoffmana, a isti je slučaj i s njegovom glavnom rolom u pričom bizarnom remek-djelu "Sinegdoha, New York", redateljskom prvijencu uglednog scenarista Charlieja Kaufmana. U izvedbom kompleksnom, intelektualno zahtjevnom i vrlo hermetičnom filmu koji podrazumijeva strpljivog i artističkim eksperimentima sklonog gledatelja, Hoffman interpretira njujorškog kazališnog dramatičara Cadena Cotarda, vudialenovskog osobenjaka i hipohondra nesređenog obiteljskog života opsjednutog kreiranjem predstave koja bi na najcjelovitiji i najvjerodostojniji način prikazala sam život.
U autorovoj radikalnoj eksplikaciji neobjašnjivosti umjetničke osobnosti i nemogućnosti stvaranja savršenog umjetničkog djela, Hoffman savršeno dočarava stanja i psihofizičke mijene zbunjenog i nesigurnog megalomana koji vjeruje da velika i važna umjetnost mora biti i voluminozna, jer jedino tako može sveobuhvatno i krajnje smisleno odraziti složenost i puninu života. Dok je ponekad kao u spomenutom "Capoteu" Benneta Millera i demonstrirao sklonost preglumljivanju i manirizmu, koje je uspio obuzdati u fascinantnom Andersonovu "Masteru" koji mu je donio posljednju oskarovsku nominaciju, Hoffman je kao svoj najprirodniji glumački habitus definirao onaj karakterno i etički dvojbenih te nerijetko besprizornih likova osuđenih na životni poraz.
|
| Johnny Difool |
Posted - 05/02/2014 : 11:36:30
In memoriam u Novom listu:
Philip Seymour Hoffman
Frustriran ljigavac ili moralna vertikala, bio je glavni razlog za odlazak u kino
Autor: Vedrana Simičević
Objavljeno: 4. veljače 2014. u 21:23
Hoffmana smo voljeli možda ponajviše zato jer je svakom liku znao udahnuti nešto s čime se svatko u publici mogao poistovjetiti, makar i na sekundu, dok bi on maestralno i najbizarnijim i najkompleksnijim karakterima znao ubrizgati dozu ljudskosti
G lumci su odgovorni prema likovima koje glume. Ja ne etiketiram, ni ne osuđujem. Jednostavno ih igram što iskrenije, ekspresivnije i kreativnije što mogu, govorio je tako Philip Seymour Hoffman, američki glumac, redatelj, producent, no prije svega vrhunski umjetnik u svijetu pokretnih slika na čiju smrt ove nedjelje niti jedan ljubitelj filma igdje na svijetu nije ostao ravnodušan. Filmofili imaju više od šezdeset razloga zbog kojih su voljeli izgledom holivudski netipičnog plavokosog glumačkog genija – točno onoliko koliko je uloga Hoffman odigrao tijekom karijere.
Stup art filma
Za razliku od većine glumaca u povijesti filma kojima su usponi i padovi na velikom i malom platnu, povremeni krivi angažmani ili trenuci osrednjosti bili normalni dio karijere, Hoffman vjerojatno nikad nije odigrao lošu ulogu – barem kad se radi o bilo kojem njegovom iole »poznatijem« angažmanu. Mogli bi raspravljati o tome da je vrlo pažljivo birao svoje uloge, no točnije od toga bilo bi reći da je Hoffman zapravo mogao i najgore napisan lik pretvoriti u bravuroznu glumačku interpretaciju.
Glumac koji je mogao savršeno odigrati negativca i pozitivca, biti jednako upečatljiv u epizodnoj ulozi ili igrajući zahtjevnu naslovnu ulogu, u jednom filmu utjeloviti frustriranog ljigavca, a onda ubrzo potom briljirati kao moralna vertikala – Hoffmann je već nakon prvih nekoliko filmskih uloga bio glavni razlog zbog kojeg smo u kino odlazili pogledati određeni film. Teško da se ikad prije u Hollywoodu pojavio »karakterni« glumac koji je istovremeno bio apsolutni stup američkog art filma i epizodnih uloga ponekad upravo brutalno i neugodno napisanih da utjelovljuju najveće ljudske slabosti i najneatraktivnije likove, a paralelno uz to biti i jedna od najsjajnijih zvijezda na holivudskom nebu prenapučenom romatičnim junacima većim od života. Voljeli smo ga možda ponajviše zato jer je svakom liku znao udahnuti nešto s čime se svatko u publici mogao poistovjetiti, makar i na sekundu, dok bi on maestralno i najbizarnijim i najkompleksnijim karakterima znao ubrizgati dozu ljudskosti.
Daske što život znače
Karijeru je, nije teško pogoditi, Hoffmann započeo na kazališnim daskama, studiravši dramu na Sveučilištu u New Yorku, gdje je bio i jedan od osnivača malog teatra kratkotrajnog djelovanja. Kazalištem se međutim nastavio baviti i kad je već dobrano zagazio u svijet filma, osvojivši i dvije nominacije za nagradu Tony, po jednu za glavne uloge u drami Sama Sherpada »True West«, te predstavi »Long Day's Journey Into Night« Eugenea O'Neilla. Ljubav prema kazalištu posljednjih je godina pretočio u producentski i redateljski posao u kazališnoj trupi »Labyrinth Theater« čiji je bio i jedan od suosnivača.
Publika diljem svijeta ipak će ga najviše pamtiti po filmskim ulogama, a među onima koje je uistinu teško izdvojiti iz mnoštva odličnih ostvarenja, možda valja započeti s angažmanom iz »Kralj pornića«, drugoj u nizu suradnji s redateljem Paulom Thomasom Andersonom koja je definitivno obilježila dio Hoffmanove karijere. S iznimkom »Bit će krvi«, Hoffman je, naime, nastupio u svim Andersonovim filmovima, a jedan od vrhunaca ove suradnje svakako je uloga u »Magnoliji« gdje je Hoffman, za promjenu, u kaosu traumatiziranih likova stvorio finu ravnotežu i vezivno tkivno filma svojim moralno uravnoteženim karakterom. Reputaciju indie ikone, Hoffmann će utvrditi s dvije iznimne uloge u jednoj godini – 1998. kada je zauvijek urezan u filmofilsku kolektivnu svijest odglumivši savršenu komičnu minijaturu u vidu uštogljenog butlera u »Velikom Lebowskom« braće Cohen, te nesretnog, nesigurnog, frustriranog, seksom ospjednutog usamljenika u fenomenalnoj »Sreći« Todda Solondza. Uslijedio je cijeli niz impresivnih ostvarenja u sve većim filmskih hitovima kao što je primjerice »Talentirani gospodin Ripley«. Mnogi i danas pamte kako su savršeno zvučali savjeti poput onog da je »jedina istinska valuta u ovom bankrotiranom svijetu ono što podijelimo s drugima dok nismo cool«, koje Hoffmann kao Lester Bangs daje mladom Williamu Milleru u »Koraku do slave« ili kako je pak odlično izgledala suigra razbijanja predrasuda između »transsrodnog« Hoffmana i homofobnog Roberta de Nira u »Nepodnošljivim prijateljima«.
Interpretacija Trumana Capotea u biografskom filmu redatelja Bennetta Millera, donijela mu je 2006. godine Oscara, koji je primio u ruke uz posvetu majci, održavši jedan od najdirljvijih govora u povijesti patetikom ispunjenje dodjele.
– Odgojila je sama četvoro djece i za to zaslužuje čestitke. Sad smo na zabavi, mama, znaš li to? Ona me je odvela na moju prvu predstavu, ostajala je budna da bi samnom gledala NCAA Final Four, a njene su strasti postale moje strasti. Budi ponosna na mene mama, jer sam ja ponosan na tebe, i večeras smo tu i to je tako dobro, poručio je Hoffman tada s pozornice.
A iako nije polučila slični marketinški učinak, jednu od svakako najzanimljivijih glavnih uloga odigrao je 2008. godine u filmu »Sinegdoha«, prvom redateljskom debiju Charlija Kaufmanna, nevjerojatnoj i podcijenjenoj filmskoj priči o frustriranom redatelju koji dobije otvorene ruke da bez vremenskog roka kreira predstavu života.
Skrivene poslatice
U jeku slave, Hoffman se 2012. godine vratio suradnji s Paulom Thomasom Andersonom što je rezultiralo još jednim malim remek djelom »Master«, u kojem je odigrao vođu religioznog kulta, zasluživši još jednu, četvrtu po redu nominaciju za Oscara i Zlatni globus. U Hoffmanov opus spadaju i neki holivudski blockbusteri tipa »Igre gladi« čiji je zadnji nastavak ovih dana dovršavao snimati, kao i male, široj publici skrivene poslatice u vidu posuđivanja glasa glavnom liku crtića »Mary i Max«.
Kao i mnoge slavne umjetnike prije, Hoffmana je života, prerano u 46. godini, stajala ovisnost o drogi. Iako ni ovaj tragični događaj sada ne zaobilaze poneka moralna zgražanja, Hollywood i cijeli filmski svijet ujedinjeni su ovih dana u žalosti za velikim umjetnikom koji je posljednjih 20 godina bio ponajveći glumac generacije i jedan od najkreativnijih stupova američkog filma. Iza sebe je ostavio troje djece iz veze s Mimi O'Donnell.kraj teksta
|
| Johnny Difool |
Posted - 05/02/2014 : 11:16:23
Osvrt kritičara A.O. Scotta iz New York Timesa:
|
| Johnny Difool |
Posted - 04/02/2014 : 12:26:27
Jurica Pavičić u Jutarnjem:
PHILIP SEYMOUR HOFFMAN
Bio je veličanstveni glumac, najveći u svojoj generaciji
Autor: Jurica Pavičić
Objavljeno: prije 2 h i 34 min
Značaj koji su Jack Nicholson i Robert De Niro imali za američki film u sedamdesetima, on je imao u posljednja dva desetljeća
Phillip Seymour Hoffman - možda najdarovitiji holivudski glumac svoje generacije - više nije među živima. Dobitnik Oscara za film “Capote” te glumac koji se proslavio ulogama u filmovima P. T. Andersona, Charliea Kaufmana i Todda Solondza, pronađen je u nedjelju mrtav u svom stanu u Greenwich Villageu.
Američki film tako je izgubio glumca koji je za film protekle dvije dekade imao istu onu važnost kakvu su za “novi Hollywood” 70-ih imali Jack Nicholson i Robert De Niro. Ujedno, izgubio je glumca koji je bio u naponu snage. Samo desetak dana prije smrti, 47-godišnjem Hoffmanu su na Sundanceu premijerno prikazana dva nova filma.
Heroinski ovisnik
U trenutku smrti, bio je usred snimanja novog nastavka “Igara gladi”. Iako njegova karijera zbog toga nije naizgled patila, Hoffman je međutim bio dugogodišnji heroinski ovisnik, pa se pretpostavlja da je i njegova neočekivana smrt povezana s heroinskim overdoziranjem.
Phillip Seymour Hoffman rođen je 1967. u pravničkoj, imućnoj obitelji u državi New York. Karijeru je otpočeo ranih devedesetih epizodnim ulogama u TV serijama i nekoliko holivudskih filmova. Među njima, bila je i uloga u “Teškoj osmici”, debitantskom filmu Paula Thomasa Andersona, tada mladog režisera čija će karijera biti neraskidivo vezana uz Hoffmanovu.
Koncem devedesetih, Hoffman igra važne sporedne uloge u dva filma koja će u tom zlatnom razdoblju “indie” pokreta postati kultni - u “Boogie Nights” (1997) P. T. Andersona, te u “Hapiness/Sreći” (1998), kontroverznom filmu Todda Solondza. U oba filma Hoffman glumi uloge koje će ga proslaviti: neuglednih, seksualno frustriranih introverta koji žive u svijetu nerealiziranih fantazija. S ta dva filma, te “Velikim Lebowskim” (koji snima istodobno), Hoffman se definitivno afirmira kao karakterni epizodist.
S P. T. Andersonom Hoffman će surađivati i u narednim filmovima, glumeći veće ili manje epizode u “Magnoliji” i “Punch Drunk Love”, no njihova najglasovitija suradnja nesumnjivo će ostati film “Master” u kojem Hoffman glumi karizmatičnog vjerskog gurua, inspiriranog Ronom Hubbardom. Godine 2005. Hoffman će dobiti Oscara za ulogu pisca Trumana Capotea u filmu “Capote”, a za Oscara će nakon toga biti nominiran još dvaput, za ulogu u “Masteru” te za ulogu krivo optuženog svećenika Flynna u religijskom drami “Doubt” Johna Patricka Shanleyja.
Briga o rđavom ocu
Ipak, njegove jamačno najbolje uloge Akademija je propustila nagraditi. Prva od njih je u maestralnom krimiću “Prije nego vrag sazna da si mrtav” veterana Sidneyja Lumeta u kojem Hoffman glumi moralno savitljivu ništariju koja pokuša opljačkati vlastite, čestite roditelje draguljare.
Iste 2007. u predivnom filmu “Obitelj Savage” glumi melankoličnog, obeshrabrenog profesora teatrologije koji mora u starosti brinuti o rđavom ocu.
Konačno, 2008. će glumiti glavnog junaka Cadena Cottarda u filmu “Sinegdoha, New York” Charliea Kaufmana, vjerojatno najambicioznijem postmodernističkom metafilmu koji je snimljen u Hollywoodu dvijetisućutih. U ta tri briljantna filma Hoffman glumi duboko traumatizirane, osamljene ljude, iskompleksirane svojim izgledom, koji na prijelomnoj točki srednjih godina uviđaju da život nije išao putem kako su zamišljali. Nitko kao Hoffman u američkom filmu nije utjelovljivao takve - reklo bi se, egzistencijalističke - heroje.
Unatoč problemima s drogom, Hoffman je radio kao na tekućoj traci. Ove jeseni nastupio je u drugom nastavku “Igara gladi” kao kreator igre i proturežimski urotnik Plutarch Heavensbee, a treći nastavak serijala je u trenutku smrti dovršavao.
Nepoderivi klasici
Koncem prošlog mjeseca na Sundanceu se pojavio u dva nova filma: “God’s Pocket” te “Najtraženiji čovjek” Antona Corbijna. U tom filmu - nastalom po le Carreovom romanu - glumio je glavnog junaka, hamburškog policajca koji shvati da karijeristički agenti prišivaju suradnju s teroristima nevinom imigrantu.
Filmografija Philipa Seymoura Hoffmana može se bez krzmanja nazvati malom antologijom suvremenog američkog filma. Bio je omiljeni glumac dobrog dijela najdarovitijih holivudskih autora, te glumio male ili velike uloge u nepoderivim klasicima. Kako nije ovisio o fizičkoj naočitosti, pred njim bi bez sumnje bile još barem tri decenije sjajne karijere. Karijere koja se - nažalost - neće dogoditi.
Pet najboljih uloga
1 Sinegdoha, New York
(Charlie Kaufman, 2008.)
Postmodernistički film o odnosu života i umjetnosti doslovno sav visi na Hoffmanovim leđima. U njemu, Hoffman glumi tipični ‘svoj’ lik, srednovječnog neuspješnog umjetnika kojeg ostavlja žena.
2 Obitelj Savage
(Tamara Jenkins, 2008.)
Divna i premalo zapažena obiteljska komedija u kojoj Hoffman glumi profesora koji mora skrbiti o starom, tiranskom ocu.
3 Prije nego vrag
sazna da si mrtav
(Sidney Lumet, 2007.)
U ovom briljantnom krimiću veterana Lumeta Hoffman glumi potpunu ništariju, pripravnu opljačkati vlastite čestite roditelje.
4 Master
(P. T. Anderson, 2011.)
U ulozi vjerskog gurua sličnog Hubbardu, Hoffman je ekstrovertan i karizmatičan, drukčiji no u svojim uobičajenim ulogama.
5 Capote
(Bennett Miller, 2005.)
Akademija voli ovakve ‘mimikrijske’ uloge, no Hoffmanu se ne može poreći da je sjajno ulovio karakter glasovitog pisca, genijalca i ekscentrika koji manipulira drugima i ne voli nikoga.
|
| Johnny Difool |
Posted - 04/02/2014 : 11:46:47
Hebi ga, glave su mu došli As špadi i As herc...
http://www.tportal.hr/showtime/film/313459/Hoffman-je-zbog-heroina-morao-napustiti-dom.html
|
| Johnny Difool |
Posted - 04/02/2014 : 10:12:37
Preporučam da najprije pogledaš sjajnu Sreću (Happiness) Todda Solondza iz 1998., ovdje je samo mali dio da vidiš o čemu se otprilike radi.
|
| Windwalker |
Posted - 04/02/2014 : 03:43:01
Tek sam ga sad skužio u Hunger Games 2.
Vidio sam ga i prije tu i tamo, al većinu njegovih filmova nisam gledao.
RIP |
| Johnny Difool |
Posted - 03/02/2014 : 22:59:40
Par genijalnih Hoffmanovih scena:
I kolaž isječaka iz niza filmova:
|
| dante |
Posted - 03/02/2014 : 20:08:35
U stanu pronadjeno "samo" 50 vrecica heroina...To je dovoljna kolicina da i Keitha Richardsa ostavi s WTF?!
E moj Fico... |
| kiky |
Posted - 03/02/2014 : 18:02:14
obično sam indiferentan prema ovakvim vijestima iz svijeta zabave, ali smrt filipa sajmur hofmana me neugodno zatekla i poprilično dirnula, upravo stoga što cijelo vrijeme u glavi vrtim njegove glumačke majstorije i mislim si kakve je još brojne i veličanstvene izvedbe mogao priuštiti ovom svijetu. bio je glumački... velik... ali ono... fakat velik. respekt ogromni. |
| leshwolsh |
Posted - 03/02/2014 : 17:15:00
Moj omiljen njegov film
Before the Devil Knows You're Dead
http://www.imdb.com/title/tt0292963/ |
| lwood |
Posted - 03/02/2014 : 12:14:31
RIP |
| Johnny Difool |
Posted - 03/02/2014 : 10:56:50
Droga ga je zela...
http://www.jutarnji.hr/nesretni-talentirani-glumac-kojeg-je-proganjala-ovisnost--nedavno-se-razisao-sa-suprugom--izgledao-je-lose-i-propalo-/1161108/
|
| panzer |
Posted - 03/02/2014 : 09:11:28
Prvo Maximilian Schell, a sada još on ...  |
| mr murdoc |
Posted - 03/02/2014 : 08:05:36
Ne mogu vjerovat  ... |
| acestroke |
Posted - 03/02/2014 : 03:42:21
Prvo Heath Ledgera izgubismo drozi, pa sad ovog ... e, jbg.
:( |
| xilrion |
Posted - 03/02/2014 : 00:43:32
šteta. droga ga je zela.
mislim da sam negdje čuo da se skinuo. očito ne. |
| Darth Ivan |
Posted - 03/02/2014 : 00:42:21
kaj drogiranje radi...
RIP |
| tinton |
Posted - 02/02/2014 : 23:55:03
Ne mogu vjerovati.
Počivao u miru. |
| Shaner |
Posted - 02/02/2014 : 23:12:33
R.I.P. |
| Obi-wan |
Posted - 02/02/2014 : 22:41:42
Sandy Lyle from Crocodile tears...
Sandy Lyle: Reuben, I'm in a situation here. We have to leave now.
Reuben Feffer: No. Can we stay a couple more minutes?
Sandy Lyle: Dude, no. This is serious. I just sharted.
Reuben Feffer: I don't know what that means.
Sandy Lyle: I tried to fart and a little shit came out. I just sharted. Now let's go.
Reuben Feffer: You're the most disgusting person I've ever met in my life. |
| D.J. |
Posted - 02/02/2014 : 22:39:51
RIP
Jedan od najboljih glumaca u zadnjih 30 godina. |
| dante |
Posted - 02/02/2014 : 22:32:31
The Needle and the Damage done....FUCK! 
Fenomenalan glumac, covjece..tek 46 godina
RIP |
| ken2 |
Posted - 02/02/2014 : 22:11:48
u svim filmovima koje sam gledao je bio odličan
bez obzira da li se radilo o glavnoj ulozi ili o epizodi
odličan u ulozi capotea, odličan u možda najčudnijem filmu koji sam gledao (sinegdoha),
u sreći je bio sjajan, u magnoliji isto, u sumnji genijalan, u prije nego đavo... isto odličan
ali uloga po kojoj ću ga najviše pamtiti, i koja mi se prva poveže s njim, je ona u studengori
prerano je otišao
velika šteta i veliki RIP |
|
|
