| T O P I C R E V I E W |
| Johnny Difool |
Posted - 31/08/2015 : 09:37:01
Od raka je u 77. godini umro jedan od najvećih i najvažnijih majstora horora, autor koji je s Carpenterom, Georgeom A. Romerom i Tobeom Hooperom idejama, inovativnošću i svježinom ključno obilježio žanr tijekom 70-ih i 80-ih te u drugoj polovini 90-ih godina.
Craven se uz Carpentera i Romera najdosljednije i najupornije držao žanra, u pravilu se izuzetno vješto, zanimljivo, maštovito i intrigantno poigravajući njegovim kanonima.
Ne samo serijalima "Strava u Ulici brijestova" i "Vrisak", nego i ranije kultnim ostvarenjima "Posljednja kuća nalijevo", "Brda imaju oči", "Zmija i duga" i "Swamp Thing", Craven je redefinirao žanr horora, u njega unijevši inventivno postmoderno poigravanje samim žanrom, njegovim odrednicama, općim mjestima i klišejima, crnim humorom, metafilmskim asocijacijama i zafrkancijama.
Upravo zahvaljujući tome njegovi filmovi ostaju trajno svježi, štoviše i svježiji i poticajniji i zanimljiviji, od svega u žanru horora što je snimljeno tijekom posljednjih 10-15 godina.
A i tu opet prednjače manje ili više uspjele prerade njegovih i Carpenterovih klasika.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Johnny Difool |
Posted - 08/10/2015 : 18:41:00
Tijekom povijesti horora kao filmskog žanra, povijesti koja je tek godinu mlađa od sedme umjetnosti kao takve, jer je već 1896. godine legendarni pionir sedme umjetnosti Georges Méliès realizirao kratki film Le manoir du diable koji se smatra prvim ikad snimljenim hororom, filmovi strave su bili ostvarenja u pravilu obilježena izrazitim autorskim pristupima, podjednako scenarističkim i redateljskim. Pored čestih suptilnih psiholoških profiliranja protagonista i primjetnih doza ironije i subverzije, odlikovale su ih i naglašena skrb o gradiranju jeze i o praktički svakom detalju te česti angažirani osvrti na društvena stanja u vremenima u kojima su nastajali, kao i manje ili više kritički i(li) metaforički komentari u vremenima nastanaka neprihvatljivih socijalnih i(li) političkih pojava i trendova. U rukama inteligentnih, promišljenih i mudrih filmaša, od Roberta Wienea i njegova antologijskog Kabineta dr. Caligarija iz 1920. godine, preko sjajne Umorne smrti Fritza Langa i eponimna Murnauova Nosferatua, potom tijekom desetljeća kroz ostvarenja producenta Vala Lewtona te redatelja Romana Polanskog i Marija Bave, sve do pojave Johna Carpentera, Georgea A. Romera, Wesa Cravena i Tobea Hoopera, odnosno Sama Raimija, Joea Dantea i Stuarta Gordona, te u posljednjih petnaestak-dvadesetak godina Franka Darabonta, M. Night Shyamalana i Thomasa Alfredsona, horor je uvijek bio žanr koji je manje (onima koji se žele tek prestrašiti i dobro zabaviti) ili više ambicioznim gledateljima – onima koji u hororima osim jeze i uzbuđenja traže i dodatnu vrijednost – znao ponuditi inteligentno i intrigantno iskazan angažman, jasan stav, inovativnost i ironičnost te socijalnu kritičnost.
Horori su tako bili – danas su, nažalost, iznimno rijetko – djela u kojima su se na tematskim i idejnim razinama jasno iščitavale društvene i političke mijene, od ekspanzije nacizma u Njemačkoj 30-ih godina prošlog stoljeća preko širenja hladnoratovske psihoze tijekom 50-ih i tematiziranja psihičkih devijacija, seksualnosti i nasilja u 60-ima, do okretanja filmskom nihilizmu (pod utjecajem vijetnamskog rata), religioznosti, kanibalizmu i seksizmu u 70-ima, u kojima zahvaljujući Spielbergovim Raljama horor prodire u holivudsku srednju struju, te naposljetku pojave slasher-serijala poput Petka 13. i Strave u Ulici brijestova u 80-ima te serijala Vrisak Wesa Cravena u 90-ima, uz proboj japanskog horora već gotovo dva desetljeća najznačajnijeg fenomena ne samo u okviru žanra, fenomena o trajnoj popularnosti kojeg govori i premijera nažalost prilično slabe, trivijalne i dominantno eksploatacijski usmjerene serije Vrisak na MTV-ju ovog ljeta. Tvrdnja da su horori danas iznimno rijetko ambiciozn(ij)a djela sa stavom i makar natruhama društvene kritike, odnosi se na činjenicu da predominantna većina suvremene produkcije otpada na slashere o manijakalnim ubojicama te na prepravke filmova Carpentera i Cravena, pri čemu je potonji zahvaljujući iznenađujuće solidnim „remakeovima“ Posljednje kuće nalijevo i filma Brda imaju oči, ali ne i Strave u Ulici brijestova, prošao bolje od Carpentera sa slabašnim prepravcima Noći vještica, Magle i Stvora.
Uz Johna Carpentera, Georgea A. Romera i Tobea Hoopera, Wes Craven je četvrti autor koji je do samog kraja ustrajno ostao vjeran hororu, čija su inovativna ostvarenja obilježila 70-e, 80-e i 90-e godine te koji je uz spomenutu trojicu (valja vidjeti kakav će rezultat polučiti Sam Raimi s najavljenom serijom Ash vs Evil Dead čiji je izvršni producent i redatelj prve epizode) najzaslužniji za održavanje trajnog ugleda i popularnosti žanra, jer se naposljetku unatoč svemu pamte samo najbolji. Već svojim prvijencem, Bergmanovim Djevičanskim izvorom nadahnutom izvrsnom Posljednjom kućom nalijevo iz 1972. godine, Craven je snažno markirao žanr ne samo kao inteligentni, obrazovani i osviješteni novi film(ofil)ski glas, nego i kao filmaš koji se tematiziranjem sukoba urbane i ruralne Amerike, što je motiv kroz koji su se na filmu odražavali prosvjedi protiv rata u Vijetnamu, marševi za građanska prava i stanje u društvu nakon nekoliko politički i(li) rasno motiviranih ubojstava poput onoga Martina Luthera Kinga, nadovezao na godinu ranije snimljeno remek-djelo Psi od slame Sama Peckinpaha i kultno Oslobađanje Johna Boormana.
Neka od općih mjesta žanra, ona kojima će se Craven stalno i intenzivno vraćati, su tu: par nevinih djevojaka za koje je u uvodu sugerirano da otkrivaju svoje tijelo i seksualnost, kao i s tim povezane osjećaje odrastanja i oslobađanja, sukob njihove nevinosti i brutalnog nasilja, šokantno eksplicitno predočavanje nasilnih i morbidnih prizora, niz crnohumornih, ironijskih pa i sardoničnih detalja i obrata, prisiljavanje predstavnika civilizacije na odbacivanje građanskih hemunga i pretvaranje u nemilosrdne nasilnike kakvi su oni protiv kojih se bore, čime se i inicijalna civiliziranost pokazuje tek kao iluzija, te naposljetku prikazivanje naivnosti i fragilnosti hipi-ere te hipika kao ljudi nesvjesnih stvarnosti i opasnosti koje ih okružuju. U neznatno inferiornijem naslovu Brda imaju oči realiziranom pet godina kasnije, Craven je ponudio raskošnije produciranu tematski i izvedbeno sličnu priču smještenu u pustinju Arizone, u ambijent u kojem će se obitelj umirovljenog policajca kao predstavnici građanske srednje klase nalik onima u Hooperovu Teksaškom masakru motornom pilom suočiti s nepojmljivim barbarstvom i divljaštvom u koje će opet silom prilika i sami potonuti.
Premda i danas uživaju kultni status, filmovi Swamp Thing, prema nedavno i kod nas objavljenom stripu Čudovište iz močvare Lena Weina i Bernieja Wrightsona, te Zmija i duga nisu na razini Cravenovih prethodnih ostvarenja, a majstor će se u vrhunsku formu vratiti 1984. godine za žanr ključnom Stravom u Ulici brijestova, koja je Cravena pretvorila u veliko žanrovsko ime a opečenim licem, prugastim puloverom, starim šeširom i smrtonosnim oštricama na šaci obilježenog ubojicu u snovima Freddyja Krugera u kultnu pop-figuru i u nastavcima čak svojevrsnog anti-junaka. U tom su filmu protagonisti skupina tinejdžera koji će, u snovima postajući žrtvama manijakalnog ubojice, shvatiti da ispaštaju zbog zločina iz osvete koji su počinili njihovi roditelji. Ti su tinejdžeri inteligentni i obrazovani, u možda nešto manjoj mjeri no što će biti njihovi vršnjaci u naposljetku tetralogiji Vrisak, baš kao i očekivano i razumljivo samoživi, neodgovorni i lakomisleni, a kroz priču o njihovim smrtonosnim nevoljama Craven ističe varljivost i nestalnost stvarnosti uz istovremeno naglašavanje važnosti snova. Pri svakom novom gledanju Strave... uvijek iznova imponiraju redateljeva neobuzdanost i maštovitost, kao i za ono doba pa i do danas nedosegnuta hrabrost u prikazivanju bestijalnih prizora nasilja i smrti, što će Craven u velikoj mjeri uspjeti ponoviti u također prijelomnom Vrisku iz 1996. godine.
Nastao prema ingenioznom scenariju debitanta Kevina Williamsona te koncipiran i kao posveta njegovim omiljenim hororima, Vrisak predstavlja i danas svježe i poticajno poigravanje samim žanrom, njegovim odrednicama, općim mjestima i klišejima, kao i konstantnu metafilmsku zafrkanciju u kojoj mahom neodgovorni, nezreli i budalasti protagonisti, zatječući se u smrtnim opasnostima, svoje situacije uspoređuju sa sličnim scenama iz najdražih im filmova strave. Zastrašujući i uzbudljivi prizori neprestance se izmjenjuju s crnohumornim i irnijskim dionicama, štoviše, strava je neodvojivo impregnirana crnim humorom, ironijom i metafilmskim dosjetkama i verbalnim forama, režija je maestralna, iznimno sugestivna i precizna, naracija je dinamična a galerija likova zanimljiva i obilježena efektnim karakternim ili tjelesnim osobinama. Sve su to razlozi zbog kojih se Vrisak, baš kao i njegov za nijansu inferiorniji nastavak, doimaju kao da su snimljeni jučer a ne prije nepuna dva desetljeća. Isto se nažalost ne može reći za slab i bezidejan treći dio te derivativan i ne osobito maštovit, ali neosporno zabavan i uzbudljiv Vrisak 4 iz 2011. godine, ujedno i Cravenov posljednji film kojim je meštar horora još jednom svim epigonima i onima koji se odvaže na snimanje prepravaka njegovih filmova učinkovito pokazao kako se to radi.
|
| Johnny Difool |
Posted - 02/09/2015 : 00:24:29
Neki detalji i trikovi sa snimanja uvodne sekvence prvog "Vriska":
http://newsdiving.com/how-wes-craven-freaked-us-all-out-with-that-opening-scene-of-scream/
|
| andi |
Posted - 01/09/2015 : 14:59:03
Svi se sjećaju "Nightmare on Elm street", no meni je njegov daleko najupečatljiviji film "The People Under the Stairs" |
| Darth Ivan |
Posted - 01/09/2015 : 00:09:21
Za mene osobno redatelj koji mi nikad nije bio ništa posebno i koji je praktički nakon Vriska 1 rekao sve što je želio reći, a nakon toga životario na staroj slavi.
Običan RIP. |
| gerilac1 |
Posted - 31/08/2015 : 19:50:15
Pocivaj u miru maestro  Strava u ulici Brijestova, film zbog kojeg nisam smio da zaspem kad sam bio dijete. |
| Johnny Difool |
Posted - 31/08/2015 : 17:20:43
Četverodijelni razgovor scenarista i redatelja Micka Garrisa (Sleepwalkers, serije The Stand, The Shining...) s Cravenom o njegovu životu, počecima, filmofilskim i autorskim afinitetima, žanru, utjecajima, radu na filmovima, nastavcima i remakeovima...
Naslov Post mortem nema veze s Cravenovim odlaskom, tako se zove serijal Garrisovih razgovora s nizom filmaša (Carpenter, Landis, Friedkin, Darabont...).
|
| Johnny Difool |
Posted - 31/08/2015 : 17:12:30
Interview s Cravenom postavljen 26. svibnja ove godine, o afinitetu prema hororima, radu na njima, Stravi..., Vriskovima i tako tome:
|
| Mr. Bushido |
Posted - 31/08/2015 : 17:12:29
|
| mr murdoc |
Posted - 31/08/2015 : 17:07:38
E jebiga..majstor kokica i usminkanih horrora ..pocivao u miru  |
| DODSFERD |
Posted - 31/08/2015 : 16:52:54
R.I.P.
Ni ja nisam znao za njegovu bolest, prva 2 Vriska i prva 3 Freddyja mi spadaju među najdraže filmove horror žanra. |
| velka031 |
Posted - 31/08/2015 : 16:34:10
RIP
|
| Windwalker |
Posted - 31/08/2015 : 15:55:08
R.I.P. legendo.
Nisam ni znao da je bio bolestan. |
| Zagor12 |
Posted - 31/08/2015 : 13:24:24
Obožavao sam njegove horore. Počivao u miru.
Btw. kada se priča o njemu, uvijek se sjetim anegdote o tome kako je u scenariju za prvi dio "Vriska" u opisu određenih scena samo pisalo "Wes Craven will make it scary". |
| magnus |
Posted - 31/08/2015 : 12:25:05
R.I.P. |
| lwood |
Posted - 31/08/2015 : 12:11:46
otišla je jedna od legendi.
RIP |
| tex2 |
Posted - 31/08/2015 : 11:29:39
R.I.P. |
| dante |
Posted - 31/08/2015 : 11:09:02
 |
| Shaner |
Posted - 31/08/2015 : 11:00:14
R.I.P.
|
| dante |
Posted - 31/08/2015 : 10:56:21
 |
| Johnny Difool |
Posted - 31/08/2015 : 10:27:38
Prije nepunih godinu dana Craven je za The Daily Beast izabrao filmove koji su na njega najviše utjecali i koji su mu bili najdraži.
Kao klinac nije išao u kino, čak sve do odlaska na koledž, jer su mu roditelji pripadali crkvi u kojoj su se filmovi smatrali vražjim djelima:
http://www.thedailybeast.com/articles/2010/10/24/best-horror-movies-chosen-by-wes-craven.html
|
| Space Marine |
Posted - 31/08/2015 : 10:19:04
rip legenda
|
| bjelolasica |
Posted - 31/08/2015 : 10:06:30
RIP
Veliki redatelj čiji će način rada mnogima ostati nedosanjani san. |
| igor 12 |
Posted - 31/08/2015 : 09:55:25
što sam se nauživo straha ko klinjo zbog njegova Freddya...
nikad više takav lik ko Freddy neće izmisliti
|
| dante |
Posted - 31/08/2015 : 09:48:42
Nisam uopce ni znao da je imao problema sa zdravljem...pas mater 
Pocivao u miru majstore!
 |
| Johnny Difool |
Posted - 31/08/2015 : 09:43:20
Vijesti o majstorovoj smrti:
http://www.hollywoodreporter.com/news/wes-craven-horror-maestro-dies-818806
http://www.theguardian.com/film/2015/aug/31/wes-craven-nightmare-on-elm-street-and-scream-director-dies-at-76
http://www.index.hr/black/clanak/preminuo-legendarni-redatelj-horora-wes-craven/839117.aspx
http://www.seebiz.eu/umro-redatelj-wes-craven/ar-118688/
http://deadline.com/2015/08/wes-craven-dies-director-of-scream-nightmare-on-elm-street-was-76-1201510529/
http://www.bbc.com/news/world-us-canada-34104752
|
|
|
