| T O P I C R E V I E W |
| mladjo |
Posted - 29/09/2010 : 20:53:00
Evo ih!
Vaši omiljeni pisci!
Njihove knjige čitate, njihove misli upijate, s njihovim se misterijama bakćete, od njih svoje snove gradite...ovo su, dakle, pisci koji su, po izboru Vas Forumaša, najbolji majstori svog zanata. Hajmo izabrati najboljega!
Evo da odmah nešto napomenem gleda glasanja:kao što vidite pisaca je popriličan broj. Prvobitna je ideja bila otvoriti pollove ali to bi onda značilo jedno barem 5 pollova, pa onda još jedan finalni što bi onda rezultiralo sa 8 - 9 topica o najboljem piscu na prvoj strani ovog podforuma, te zato mislim da bi najbolje bilo slijedeće:Glasate za 5 pisaca. Najboljem, naravno, 5 bodova, pa drugome četiri i tako dalje... Također bih Vas molio da napišete ime pisca za kojeg glasate a ne redni broj. Lakše se poslije zbraja a i izgleda ljepše:))
P.S. Također ako primjetite da sam nekoga preskočio - slobodno napišite da i njega uvrstim.
Hajmo na glasanje!
1) Hermann Hesse
2) Fjodor Dostojevski
3) Charles Bukowski
4) Edgar Allan Poe
5) H.P.Lovecraft
6) Stephen King
7) Albert Camus
8) Richar Bach
9) J.R.R.Tolkien
10) George Orwell
11) Ephraim Kishon
12) H. G. Wells
13) Charles Dickens
14) Gabriel Garcia Marquez
15) Miguel De Cervantes
16) Mark Twain
17) Jonathan Swift
18) John Steinbeck
19) George Orwell
20) Alexander Dumas
21) Herman Melville
22) Truman Capote
23) Arthur C. Clarke
24) Vernor Vinge
25) Ursula LeGuin
26) Steven Pressfield
27) Oscar Wilde
28) Slavomir Nastasijevic
29) Guy Gavriel Kay
30) August Šenoa
31) George R. R. Martin
32) J.M.Coetzee
33) Terry Pratchett
34) T. S. Elliot
35) Miroslav Krleža
36) Tin Ujević
37) Ivo Andrić
38) Elfriede Jelinek
39) Umberto Eco
40) Charles Palliser
41) Iain Pears
42) M. Pavić
43) P. Coelho
44) M. Šolohov
45) Marija Jurić - Zagorka
46) Mario Puzo
47) Honore De Balzac
48) Robert Heinlein
49) Douglas Adams
50) Ryunosuke Akutagawa
51) Charles Bukowski
52) Isaac Asimov
53) Dan Simmons
54) Larry Niven
55) Jaroslav Hašek
56) Greg Bear
57) A. E. Van Vogt
58) Frederick Pohl
59) Guy Gavriel Kay
60) William Shakespeare
61) Njegoš
62) Jack London
63) Jose L. Borges
64) čehov
65) C. J. Sansom
66) Lav Nikolajevič Tolstoj
67) Stendal
68) Meša Selimović
69) Branko Miljkovic
70)Vladimir Majakovski
71) Sarl Bodler
72) V.Petkovic Dis
73) Markiz De Sad
74) Oscar Wylde
75) Aleister Crowley
76) Marko Vidojkovic
77) Momo Kapor
78) Roger Zelazny
79) Frank Herbert
80) Orson Scott Card
81) David Brin
82) Gene Wolfe
83) Lois McMaster Bujold
84) Tad Williams
85) Mikhail Bulgakov
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Just_Charlie |
Posted - 11/09/2015 : 22:22:01
Prije dva dana, točnije 9.rujna, 1828. rođen je Lav Nikolajevič Tolstoj
The Life and Philosophy of Leo Tolstoy in 15 Photos
Leo Tolstoy is one of the most famous writers in the world. In his works, he is both a philosopher and a vessel of life’s wisdom, as well as a religious thinker.
više na: http://rbth.com/multimedia/pictures/2014/04/09/the_life_and_philosophy_of_leo_tolstoy_in_15_photos_35779.html
|
| Just_Charlie |
Posted - 20/04/2015 : 01:05:26
Vesna Parun
Vesna Parun: Bila sam majka, žena, ljubavnica, kuharica i sluškinja
Da je živa, Vesna Parun bi 10. travnja 2014. godine proslavila 92. rođendan. Najveća hrvatska pjesnikinja živjela je teško, na marginama društva; ponekad svojim, a ponekad tuđim izborom. Što je o svojem stvaralaštvu, ljubavi i pornografiji rekla još 1969. godine na svoj 47. rođendan pročitajte u tekstu kojega prenosimo iz tadašnjeg visokotiražnog magazina Start.
Tog jutra kad sam ušao u kaotični stan Vesne Parun knjiga je bila gotova – “odštampana”! Svojom rukom pisala je tekstove raznobojnim flomasterima. Bez štamparskih strojeva, bez urednika, bez lektora, korektora, metera, direktora tiskare, izdavača…
“Mene je potaklo sjećanje na staro doba kad su ljudi u manastirima sami pravili knjige igrajući se kaligrafijom, bojama, crtežom… Nisam znala da to mogu… Nekada kad sam pisala neke sonete sama sam pravila početne inicijale, nekoliko noći sam ih radila. Uspjeli su. Još dok sam bila djevojčica voljela sam crtati, igrati se bojama. Poslije sam to zapustila, ili bolje: lirika je prevagnula i raspršila moje djetinje želje. Upravo kad sam počela pisati poeziju za djecu to je probudilo u meni davno zakopanu strast. Potječem s otoka Zlarina, a odatle možda i smisao za strpljivost i upornost, takvi su svi otočani.”
Umjetničko strpljenje, međutim, prestaje kad se nađe u sukobu s izdavačima koji su nemarni, koji se cjenkaju, vraćaju tekstove koje drže po godinu dana u ladicama.
“Nisam htjela da im nudim “Iščezle ljestve”, kao što već dugo ne nudim stihove, nego ih sama štampam i sama prodajem knjige. Tako sam došla na ideju da sama sve načinim kolažima, letrasetom i svim mogućim likovnim tehnikama koje sam u sebi osjećala. Bila bih najsretnija kad bih imala svoj štamparski stroj pa da je umnožim, da štampam dalje svoje knjige.
Žena umjetnik koja je u našoj literaturi rekla sve o ljubavi. Nijedna žena nije pjevala tako strasno i iskreno kao Vesna Parun – pjesnikinja koja je dosad osvojila četiri visoke nagrade za poeziju i Orden rada sa zlatnim vijencem našla se u položaju da ne samo što sama štampa po raznim tiskarama svoje stihove nego da ih sama i prodaje, pa ih na kraju vlastoručno, u nestrpljenju stvara.
Otkrila nam je i svoj otužni sistem: pošto je uložila nekoliko milijuna starih dinara u štampanje pjesama za djecu i onih za “starije”, kao nedavno “Ukleti dažd”, ostala je dužna tiskarama, dužna ljudima da im šalje stihove poštom; po mjesec dana putuje od škole do škole, recitira svoje stihove, a zatim na kraju prima narudžbe za svoje knjige koje joj leže u prašini u hodniku njenog stana u Ulici Marijana Badela 15/II.
“Trebala bih naći pomoćnika koji bi mi nosio knjige na poštu, koji bi mi donosio ljepilo, papir za kolaž, boje, koji bi trčkarao po tiskarama, mučio se na šalterima. Ne mogu više sama. Ne razumijem se u knjigovodstvo. Vidite i sami u kakvom sam kaosu, kako mi stan izgleda. Ovaj sam stan dobila od grada Zagreba prije 17 godina. U njemu je bila moja porodica, moji rođaci, bilo ih je tu na stotine, samo ja nisam imala neki kut! Napokon sam prije tri mjeseca ostala sasvim sama u stanu, odavde je izašao rođak pred kojim sam pobjegla, pa sam tri godine stanovala u nekoj sobici. Tu sad treba sve iz temelja urediti. Ja to svakog dana pomalo sređujem, pa zabrljavim, odvede me neka sreća, ili nesreća u pjesmu, ili odem na književno veče. Sad imam prvi put u životu prostor za život, za stvaranje.
Ova posljednja knjiga me umorila. Radila sam je kao u transu, u ekstazi. Uostalom, sav moj život je u ekstazi. Za mene postoji u životu samo ekstaza. Ne razlikujem ima li u toj ekstazi neke moralne sreće, nekog sazrijevanja, nečega etičkog. To je moj život, svagdašnji. Nađem se, prijatelji moji, na nekoj pustoj livadi, ujutro kad još ni zvijeri nisu probuđene, pa se skinem gola i trčim, trčim između tratinčica i vrijeska, oslobođena sebe. Ne osjećam svoje tijelo. Čučnem do potoka da se napijem, osjetim travku na grudima. To je za mene ekstaza osjetila.
Nema to veze sa seksom, erotikom. Kao asketa. Ali i ne kao on, možda je to spajanje s prirodom zbog nekog stiha, ili radi neke ljubavi koja će mi se zgoditi. A tada se vrati kući, izroni iz trave puna želja za životom. Osjeti se kao kaluđerica. Zaboravi na svoje tijelo i predaje se poeziji.
Uvijek pišem stihove u krevetu. Satima ležim, skupljenih nogu, osjetim kako mi se bedra priljubljuju i spajaju kao u peraje, osjetim se kao sirena i ponirem u svijet riječi. To je druga ekstaza.Nije mi potrebno da lutam. Ja više ne odlazim na more. Nikuda više ne odlazim. Ja ležim u krevetu i čekam ritam, da me muzika ponese. Kao u snu bogata sam smaragdnih uvala, borova, rtova, pećina, stalagmita. Danima se ne gledam u ogledalo.”
“Kao sirena ponirem u svijet riječi”
Pokušavamo ispitati običnog čovjeka u Vesni, tragajući za njim, da bismo ga našli u jednoj rečenici, da bismo ga oslikali kao onoga najjednostavnijeg koji na uglu ulice u ljetno predvečerje liže sladoled. Pa joj spomenemo i televizor, koji ona nema.
“Mene televizor ne zanima, to je za mene lažno povezivanje, nešto kao uniformiranje, kao u kasarni kad svira truba, pa ćemo svi vojnici, sada eto, morati da potrčimo sjesti da gledamo neku utakmicu, dramu, film, priču, bilo što.”
Ona sama taj medij povezuje s porodicom i ja nehotice spomenem pjesmu “Ti koja imaš nevinije ruke”, pjesmu za koju svi znamo da je za nju bila sudbonosna, pjesmu koju je i Špišić uglazbio, i poštujemo taj martirij koji ona spominje kad govori o sebi ili o toj baš najkonkretnijoj ljubavi, koja je potvrđena i slomljena u toj antologijskoj pjesmi.
I žena koja se uspjela uzdignuti iznad svoje ljubomore i strasti, i žudnje, pa napisati stihove, zapravo pismo ženi koja se udala za njenoga jedinog i najvećeg ljubavnika njene mladosti, stihove Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovom snu danas govori s tugom o toj sudbonosnoj ljubavi, i pjesmi. Ona plaho i kao ovlaš (ne iz neke osvete) kazuje došljaku novinaru kako u životu, istinskom, taj njen čovjek nije ostao sretan i i kako ta žena nije ostala uz njegovo uzglavlje, ostala blaga njegovu snu.
Upravo ti stihovi, taj tragični epilog jedne ljubavi odveo ju je dalje od nje same, na zamršene putove u kojima se više nikada neće skrasiti u nekoj porodici, u kojima će još samo jednom izvršiti pokušaj da bude voljena u braku, a tada će pobjeći nakon nekoliko mjeseci izvan svega i bit će samo svoja, i biti u stvari, kako sama kaže, svačija kao pjesnik, kao čudotvor riječi.
“Bila sam majka, žena i ljubavnica, kuharica i sluškinja. Formalni brak nisam uspjela ostvariti. ”
Prokleto slobodna žena, uvijek prisutna među ljudima, a uvijek oslobođena svih formalnosti. Možda i ne bi bila pjesnik da joj je stan sasvim građanski uredan, da joj je rukopis čist, a oči posve neznatiželjno smirene.
Njen prozor je ostao otvoren
“Da li sam ikad u životu željela biti muškarac? Nekad sam jako predbacivala prirodi zbog tog propusta. Bila bih moreplovac, istraživač, splavar, lovac na kitove i spavala bih sa zavežljajem ispod glave. U prosvjeti ili u privredi muškarac je najčešće direktor, u umjetnosti izdavač, glavni redaktor. Žene su tu u manjini. Zbog toga je za muškarca prodor u umjetnost nešto drugo nego za ženu. Zbog toga katkad držim u zubima lulu.”
Mnoge su njene pjesme nastale nakon neposlatih pisama, ili nakon pisama koja su stizala u njen poštanski sandučić. Ta pisma bila su za nju često sudbonosna. U hodniku u jednoj košari još uvijek čuva pismo mladog popravljača orgulja koji je uspio da je poljubi pa je nakon toga napisao da je ona prva svjetlost njegova života. Sačuvala je pismo nekog kapetana tunolovca koji je pisao o tome kako su svi mornari, u vrijeme dok je ona u kabini pisala stihove, opipavali njen kupaći kostim koji se sušio na palubi.
“Ne vjerujem da kod ljudi postoji neka potreba za pornografijom. Ako se to naduvava vještački i preuveličava, dobivamo izopačenu, lažnu sliku svijeta u čijem središtu stoji gola golcata žena. Naši stari bili su kudikamo jednostavniji, nisu izmišljali jeftine afrodizijake. Oni su priželjkivali mnogo i strasno su i dugo u sebi raspirivali žeđ za ispunjenjem zabranjenih želja, ali su ipak zavirivali pod suknje i šalove tek toliko koliko je bilo dovoljno da im zagolica bujnu maštu, baš kao što pravi gurman neće presoliti ni odviše zabiberiti jelo koje obožava, žestinom začina koji bi mogao i da ubije okus tog jela. Danas svako jelo seksualnih gurmana-pornografa ima isti okus, istu boju.”
Dvadeset i peta knjiga Vesne Parun označava 25-godišnjicu njenog, kako reče, ozbiljnog pjesničkog rada. Naime, ljeti 1945. ona je prvu svoju pjesmu objavila u zagrebačkom “Narodnom listu”. Gle, što se moglo dogoditi! Zar se doista nitko ovog ljeta, koje je već na izmaku, nije sjetio da joj odnese buket ruža i čestita? Učinio je to “Start”.
Ali ni ruže, ni fotografiranje, pa ni naš dugi razgovor nije omeo Vesnu Parun. Ona je, reklo bi se, dosta mehanički pričala. Učini mi se na rastanku da nije znala po što sam došao.
Opraštajući se, pogled joj je već nekuda odlutao, kao u nekoj ekstazi. Njen prozor je ostao otvoren. A ona se nije pojavila. Tek stihovi “Ekstaze”: Tako sam nepomična kao da je sve što je u meni pokretljivo zatajilo zauvijek. Tada iz najzapuštenije bašte izađe ljeto i spotakne se o mene. A ja sam sretna. I tako, eto, nadrasla sam bol i prezrela uspomene. Tako sam nepomična da za prvi put osjećam kretanje svijeta kao nagomilanu slatku hranu.
U krevetu. Pjesnik u krevetu. Vidra, ili Amazonka naše poezije pretvorena u sirenu, posve usamljenu, svedenu na stih i na to da isti taj stih sutra proda na prvom poštanskom šalteru.
/autor: Marino Zurl, doto: Vlado Duić, Start 1969. / Yugopapir/
http://www.mojevrijeme.hr/magazin/2014/04/vesna-parun-bila-sam-majka-zena-i-ljubavnica-kuharica-i-sluskinja/
|
| Just_Charlie |
Posted - 07/04/2015 : 01:02:38
Irena Vrkljan
rodila se u Beogradu 21. kolovoza 1930.; pjesnikinja je, prozaistica - objavila je više od 20 knjiga - radiodramatičarka, esejistica, prevoditeljica... Otac joj je bio trgovački zastupnik iz obitelji porijeklom iz Lovinca. Irena je u Beogradu pohađala dvojezičnu njemačko-srpsku školu. Nakon bombardiranja Beograda s roditeljima i deset godina mlađim sestrama dolazi u Zagreb; gimnaziju završava kod časnih sestara u Savskoj. Zbog očeva posla obitelj se seli u Opatiju, a Irena ostaje u Zagrebu gdje je studirala germanistiku, arheologiju i etnologiju.
Čarolija zaborava
U ovom prostoru
omedjanom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez središta svjetla,
bez ukusa, bez glasova,
u ovom sjećanju,
zatvorenom u tamni obruč tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jučer,
ja dozivam noć.
U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan
blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plač
neka iz mahovine izidju sve košute
i polože moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne žene
svežu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.
Ja zovem.
Neka dodje velika tišina,
neka dodje velika tišina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja više ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim više daljinu izmedju dva neba,
ne osjećam krv.
U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam riječi
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.
U disanju moje kože,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji briše obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pčele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.
Ja zovem.
Neka se mora preliju
u presušen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napušta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka oštrice izrasle u dodiru naše šutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.
Nadjite me,
vežite me,
spalite moje sjećanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i šljunak pretvara u ljubav.
IRENA VRKLJAN Životu u gradu, sjećanjima na prošlost, ali i starosti, posvetila je svoje stihove
http://www.jutarnji.hr/itrena-vrkljuan-zivotu-u-gradu--sjecanjima-na-proslost--ali-i-starosti--posvetila-je-svoje-stihove/1203554/
U Zagreb se, nakon gotovo pedeset godina, vratila lanjskog lipnja, nekoliko mjeseci poslije smrti supruga, njemačkog pisca Benne Meyer-Wehlacka. “Što ću u Berlinu sama? Prvo, to je jako skupo. Drugo, ovdje imam izdavača, imam još nešto čitatelja, prijatelja, studentica koje prate moj rad... Doduše, živih prijatelja imam više u Berlinu negoli u Zagrebu”, govori pogledom tražeći upaljač...
http://www.jutarnji.hr/irena-vrkljan--od-samoce-poslije-suprugove-smrti-spasilo-me-pisanje/1325250/
|
| Just_Charlie |
Posted - 10/02/2014 : 22:57:53
Na danasnji dan, 10.02. 1890. rođen je Boris Leonidovič Pasternak
ruski pjesnik, knjizevnik, dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost, koju iz straha zbog gubitka drzavljanstva odbija primiti.
Autor je romana "Doktor Zivago" na kojeg sovjeti nisu gledali
s odobrenjem, te knjigu prokrijumcari Pasternakov prijatelj Isaiah Berlin, i ona bude objavljena na talijanskom 1957.
Godine 1958. -59. americko izdanje romana postaje senzacijom i nalazi se 26 tjedana na vrhu "The New York Timesove" bestselerove liste.
1988. tek Dr Zivago je ipak objavljen u SSSR-u
Adaptacija romana u film u reziji Davida Leana s
Omarom Sharifom i Julie Christie u glavnim ulogama postaje svjetskim hitom, a citat Pasternakove supruge - "All the mudslinging and commotion over Doctor Zhivago will be forgotten, but there will always be a Pasternak." potvrđuje vrijeme samo.
|
| Just_Charlie |
Posted - 09/05/2013 : 12:10:12
Biljeska o piscu, gdje jos nitko nije ostavio biljesku jer mozda zahtjeva trun osobnosti viska u javnost iznesene, premda se ona jasno
iscitava i na mjestima gdje to nije zatrazeno zadanim okvirom je izgleda mjesto koje cu od zaborava otimati sama.
Julijana Matanović među prvima je u književnu interpretaciju unijela osobnost, naznačujući kako je govor o štivima drugih i govor o samome sebi. - procitala sam jucer na poleđini nove knjige, koju danas u Rijeci na festivalu autora predstavlja sama autorica, i tim povodom
svratih na temu koja po mojoj zelji nosi naslov, kojim sam upravo ovo iz citata zeljela reci.
Nisu njezini romani ono u cemu sam se pronasla, vec je to nesto, o cemu se radi znano onima koji znaju mene, i upuceni su u njezin rad.
Samo sam zeljela, u stvari, povodom "VRISKA" - rijeckog sajma knjiga i
Julijaninog gostovanja na festivalu autora napisati rijec-dvije nove biljeske o piscu "koji zna da su i život i književnost veliki i da mi u njih upisujemo samo svoje male priče".
|
| Just_Charlie |
Posted - 02/03/2013 : 09:57:29
Na današnji dan 1873. godine rođena je Marija Jurić Zagorka.
Prva profesionalna novinarka karijeru počinje s anonimnim tekstom ''Jedan časak'' u zagrebačkom Obzoru, kojeg je jedno vrijeme uređivala. Najčitanija hrvatska književnica pokrenula je i uređivala prvi hrvatski časopis za žene 'Ženski list' i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. M. Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Jurić Vodvařk i Iglica poznati su pseudonimi kojima se Marija koristila. Iako pravu čitateljsku afirmaciju stječe ciklusom romana Grička vještica 1912.-1914., u književnosti se javlja crticom 'Pod sljemenom' koja je izlazila u Bršljanu 1886.
Sretan rođendan Marija ♥
zagrebonline.hr |
| Just_Charlie |
Posted - 27/01/2013 : 00:00:57
quote:
Originally posted by mladjo
quote:
Originally posted by DeeCay
ajme charlie, koje ulizivanje moderatoru... odma zaobilazim ovaj topic.
Žena je samo realna
Prepoznaje lava i Lafa kad na njega naleti
Dobro kaj bi vi ponovo glasanje?
Pa nemam ništ protiv. Al' da se prvo malo raspišemo o piscima, čisto onak par dana? Ajde Charlie, daj nešto osim Julijane
Hocu i budem
Ja uglavnom nesto napravim pa kazem - zamnom. Nemoj ni ti samo govoriti ajde!
Nisam uvijek opustena, imam sto drugih stvari,znate kak je.. zivot..  |
| mladjo |
Posted - 26/01/2013 : 23:45:25
quote:
Originally posted by DeeCay
ajme charlie, koje ulizivanje moderatoru... odma zaobilazim ovaj topic.
Žena je samo realna
Prepoznaje lava i Lafa kad na njega naleti
Dobro kaj bi vi ponovo glasanje?
Pa nemam ništ protiv. Al' da se prvo malo raspišemo o piscima, čisto onak par dana? Ajde Charlie, daj nešto osim Julijane |
| Just_Charlie |
Posted - 26/01/2013 : 00:02:50
ajme, imas praf 
prije ce iz mene egzorcizmom vraga istjerati, nego me na poniznost natjerati |
| DeeCay |
Posted - 25/01/2013 : 14:37:26
ajme charlie, koje ulizivanje moderatoru... odma zaobilazim ovaj topic. |
| nemanja93 |
Posted - 25/01/2013 : 02:51:13
Da ponovo glasanje ako neko ima volju da odradi. :) |
| Just_Charlie |
Posted - 25/01/2013 : 01:05:46
quote:
Originally posted by mladjo
Možeš proći
Ali jednom dnevno ovakvi tekstovi bi bili taman
cekala sam ponoc da pozurim u novom danu obnoviti stovanje 
Mozda mi bogovi jutrom budu milostivi,ako oltar tvoje velicine
o, stovani redovito pohodim, i ovim rijecima zrtvu svoju prinosim
Mozda je sve to igra, ali redovito mi godi, makar kroz igru rijeci potciniti sebe, i stovati muskarca poput bozanstva nekog, i staviti se u polozaj pradavnih zena, te iskusiti obozavanje u svom praiskonskom obliku, kakvo za zenu namijenjeno jeste..
Pokusat cu ostati na toj stazi neko vrijeme, ocistiti rijeci od primjesa sarkazma danasnjice, i mozda dozivjeti najcistiji od osjecaja, koje bice moze doseci.. postovanje osobe, bez osjecaja gubitka sebe, ne tezeci pri tom koristi vlastitoj u tome..
alkemija? |
| Just_Charlie |
Posted - 25/01/2013 : 00:42:59
quote:
Originally posted by nemanja93
A da se organizuje neko glasanje poput onog za najboljeg reditelja?
bilo je glasanje. zar mislis iznova o piscima, ili?
pojasni.
Moja je ideja da sada ovdje, umjesto glasanja, svatko tko zeli, napise poneku biljesku o svom omiljenom piscu, kroz koju moze prozboriti i koju rijec, dvije, o sebi.. utjecaju pisca na nesto u zivotu.. sve sto pozeli..nebo je granica ovdje.. Ne, u stvari, umjetnost nema, ne poznaje, i ne smije imati granice. Samo slobodu. |
| nemanja93 |
Posted - 24/01/2013 : 23:53:11
A da se organizuje neko glasanje poput onog za najboljeg reditelja? |
| mladjo |
Posted - 24/01/2013 : 23:07:10
Možeš proći
Ali jednom dnevno ovakvi tekstovi bi bili taman |
| Just_Charlie |
Posted - 24/01/2013 : 17:37:34
quote:
Originally posted by mladjo
Kaj misliš o ovom izboru za najboljeg pisca kaj smo imali?
Ja sam za mir u svijetu
Pobjednik izbora mi je ok. Njegove price i pjesme koje sam procitala ledile su mi krv u zilama, i mislim da mi je Po prvi koji me poveo mracnom stranom uma.. Hm..s obzirom da je ovdje odnio pobjedu, ima nesto mracno u svima nama
Sto mislim o izboru? A sto ti mislis? Bio, prosao, ovdje vise nisi dosao.
Sto mislim o izboru za naj pisca?
Pa, osim sto sam za mir u svijetui, mislim da se genijalni um dosjetio osmisliti ovaj topic, ..sta jos trebam reci?.. Faca kome nema ravna .. veliki i stovani, o vrli mestre..stujemo..stujemo..nismo dugo..moglo bi nam koristiti malo...
Jesam bila dobra?
|
| mladjo |
Posted - 24/01/2013 : 00:14:04
Kaj misliš o ovom izboru zanajboljeg pisca kaj smo imali? |
| Just_Charlie |
Posted - 23/01/2013 : 20:35:19
Biljeska o piscu
Danas je taj dan. Dosta je izvlacenja na nedostatak vremena, i bol u nozi sto mi svu pamet oduzima. Svi uvjeti su ispunjemi, rucak je zavrsio, kava pored mene, jos mi samo treba knjiga za citat. Bilo je pola sest popodne kada sam shvatila da između stotinu, dvije knjiga nemogu pronaci Julijanu Matanovic.
A sve je zapocelo "Biljeskom o piscu", prvom i jedinom naslovu, koji mi je pao na pamet za ovaj topic s kojega netko ipak treba skinuti prasinu.
Roman, po kome zelim da ovaj topic dobije svoje novo ime, "Biljeska o piscu", drugo je prozno djelo knjizevne povjesnicarke i kriticarke Julijane Matanovic, moje omiljene knjizevnice, odn. knjizevne znanstvenice, kako sebe samu naziva.
U njezinim recenicama pronalazim odgovore na sva svoja pitanja; zasto
volim pisati stilom kojim pisem, u kome rastapam u recenicama sebe,
da bih se kasnije pronasla u djelicima recenica podastrijetim ocima citatelja.
"Privatna pripovijest Julijane Matanović posredno se može iščitati kao svojevrsno pravo na govor, davno zaboravljena želja koja svoju kristalizaciju doživljava na stranicama tog romana. Takvo čitanje nipošto nije pogrešno, a svoje ustoličenje pronalazi u sveprisutnom te iznimno snažnom intimnom i emocionalnom stilu svojstvenom svakom tipu autobiografskog diskurza. Upravo taj tip recepcijskog dekodiranja, zbog svoje ishodišne premise, nužno se pretvara u svojevrsnu potragu za izgubljenim autobiografizmom, u veliko očekivanje kada će Bilješka o piscu postati bilješka o konkretnoj autorskoj osobi, a ime glavne junakinje romana i sveprisutnoga narativnog subjekta utopiti se u imenu.."
»U čemu je tajna, pitaju se kritičari koji u njezinoj prozi ne nalaze kvalitete koje jamči, ili bi trebalo jamčiti, prvo mjesto na top-listama. Julijana Matanović jedini je hrvatski pisac koji je dva puta krasio naslovnicu tjednika za žene Glorija. Njezin privatni život postao je općepoznata činjenica čitateljicama koje su, pretpostavljam, našle niz paralela između njezina i svojih života. Djetinje traume, razvodi i nesretne ljubavi mjesta su u biografiji s kojima se lako identificirati. S druge strane, Julijana Matanović posjeduje i znanstvenu bibliografiju jer je već dugi niz godina dio akademske zajednice koja se bavi proučavanjem književnosti. Tako htjela-ne htjela dolazi u poziciju da se njezine proze čitaju unutar najmanje dva čitateljska kruga, što ne bi predstavljalo problem da svaki od tih krugova ne pretpostavlja potpuno različit horizont očekivanja. Time se možda može objasniti jaz između prvoga mjesta na top-listama čitanosti i prilično negativnih ocjena njezina romana od strane književnih kritičara.«
Zanemarimo kriticare, smatram ih propalim piscima, pronasla sam knjigu za citat kojim zelim zapoiceti ovaj topic, novoga imena:
"I kad nam navecer, nakon opranog posuđa, prekontroliranih domacih zadaca i zgotovljenog sutrasnjeg rucka, ostane tridesetak slobodnih minuta, zelimoi posjetiti drugacije svjetove. Istodobno dok tece proces zaboravljanja vlastite svakodnevice i bajkovito uzivljavanje u zivote literarnih junaka, tece i onaj kojim se jos jace osvjetljava razlika nas i njih. Ali, ako se sada na stranicama knjige pojave likovi cije su zivotne sudbine slicne nasima, cije su boli kao prepisane s nasih lica, osjecaj citateljskog zadovoljstva ne moze se prikriti. Priznanje vlastite krhkosti i govor pripovjedaca u prvom licu sugerira obicnom citatelju da je i njegov zivot vrijedan price, pojacava mu dostojanstvo i u ruke mu stavlja olovku kojom ce podcrtati bas iste događaje.."
Kada meni preostane tridesetak slobodnih minuta, zelim posjetiti drugacije svjetove, te njima ispunjavati svoj svijet, ali i te svjetove obogatiti pricama iz vlastitog svijeta..
I zato ova Biljeska o piscu.
Nadam se da ce i vama goditi posjeta nekim drugacijim svjetovima, kojima cete ispunjavati i oplemeniti i svoj vlastiti.
|
| pravedni |
Posted - 27/10/2010 : 22:42:50
quote:
Originally posted by Mhejl
Po je odličan pisac i zasluženo pobjeđuje. Pročitao sam dobar dio njegovih priča i poemu "Gavran"; samo, nisam znao da je napisao i ove romane. To će mi biti sledeće na listi za pročitati.
P.S Iznenađen sam, silno sam iznenađen što sam samo ja glasao za Njegoša.
Njegoš je,kao i Dostojevski,van svake konkurencije. Najveći epski pisac srpskog jezika...Vladika Rade je jedan i jedini! |
| Mhejl |
Posted - 27/10/2010 : 10:18:19
Po je odličan pisac i zasluženo pobjeđuje. Pročitao sam dobar dio njegovih priča i poemu "Gavran"; samo, nisam znao da je napisao i ove romane. To će mi biti sledeće na listi za pročitati.
P.S Iznenađen sam, silno sam iznenađen što sam samo ja glasao za Njegoša. |
| panzer |
Posted - 27/10/2010 : 10:04:58
Čitao sam nastavak knjige Doživljaji Arthura Gordona Pyma Antarktički misterij, koju je napisao Jules Verne i roman Američki dječak, koji govori o Pou. To je u biti sve. |
| mladjo |
Posted - 27/10/2010 : 00:51:28
Iiiiiii......
Najbolji pisac po izboru forumaša Stripovi.com je...
Edgar Allan Poe!!!
Zanimljivo, Poe je odnio najveći broj glasova (30, dva više nego Tolkien) ali nitko ga nije proglasio za najboljeg pisca, odnosno nije od nikoga dobio najviše glasova (tu je ipak najbolji bio Tolkien).
Što Vam je najbolje od Poa što ste čitali?
Da li mu se vraćate i koliko često?
Da li Vam je žanr horrora i krimića najbolji općenito?
Dok ne odgovorite, evo malo o piscu:
Edgar Allan Poe (Boston, 19. siječnja 1809. - Baltimore , 7. listopada 1849.), američki književnik koji je stvorio žanr kriminalističkog romana.
Njegov otac i majka, David Poe ml. i Elizabeth Hopkins Poe (oboje zanimanjem glumci) preminuli su u roku od dvije godine (otac 1810., majka 1811.) nakon njegova rođenja - nakon toga, Poe je odveden u Richmond, gdje je živio kod trgovca duhanom Johna Allana, te onda poslan u Englesku gdje je od 1815. do 1820. pohađao Manor School u Swindon Newingtonu. Nikad legalno posvojen, prezime Allan uzeo je kao srednje ime.
Godine 1826., Poe odlazi na studij na virdžinijsko sveučilište pod imenom University of Virginia, no izbačen je zbog kockarskih dugova, što ga dovodi u svađu s Johnom Allanom koji ga se tada odrekao kao sina. Godine 1827. pridružio se vojsci, lagavši o svom imenu i dobi; 1830. stiže do West Pointa, ali je izbačen godinu kasnije zbog neizvršavanja dužnosti.
O slijedećem periodu Poeova života malo se zna, osim da je 1833. živio s očevom sestrom u Baltimoreu. Nakon što je s kratkom pričom Poruka u Boci osvojio 50 dolara, započinje karijeru spisatelja: u časopisima Southern Literary Messenger (u Richmondu, gdje je stvarao od 1835. do 1837.), te philadephijskim Burton's Gentleman's Magazine i Graham's Magazine (1839.-1843.), izlaze neka od njegovih najpoznatijih djela.
Godine 1836., Poe ženi trinestogodišnju rođakinju Virginiju Clemm, koja će kasnije od posljedica tuberkuloze postati invalidom, te naposlijetku i preminuti, što se smatra uzrokom Poeovog neobuzdanog alkoholizma i uzimanja opijuma . Slavna pjesma Annabel Lee (1849.) posvećena je Virginiji.
Njegova prva zbirka, Priče iz Groteske i Arabeske, pojavila se 1840. godine, a sadrži jedno od njegovih najpoznatijih djela, Pad kuće Usherovih. U ranim 1840-ima, izlazi i Školjkareva prva knjiga, njegovo najprodavanije djelo.
Mračna poema o izgubljenoj ljubavi, Gavran donijela je Poeu svjetsku slavu kad je izdana 1845., a Umorstva u Rue Morgue te Ukradeno pismo, također iz tog perioda, smatraju se Poeovim najpoznatijim kriminalstičkim romanima. Također, bio je aktivan književni novinar.
Godine 1848., depresivan i u očaju, Poe pokušava samoubojstvo. Nakon toga je nakon zabave na putu novoj zaručnici nestao na tri dana. Pojavi se u vrlo čudnom stanju u Baltimoreu, gdje je i na koncu preminuo 7. listopada 1849.
Djela
Poeov opus obiluje romanima, kratkim pričama te pjesmama i smatra se ogromnim doprinosom svjetskoj književnosti, pogotovo u žanru horora i kriminalistike.
Kratke priče
* Umorstvo
* Berenica
* Crni mačak
* Bačva amontillada
* A Descent into the Maelstrom
* The Devil in the Belfry
* Anđeo svega čudnog
* Posjed Arnheim
* Eleonora
* Činjenice o slučaju gospodina Valdemara
* Pad kuće Usher
* Zlatni kukac
* Đavao perverznosti
* The Island of the Fay
* Landorov ljetnikovac
* Krabulja crvene smrti
* Mesmeričko otkrivenje
* Umorstva u ulici Morgue
* Duguljasti sanduk
* Jama i njihalo
* Prijevremeni pokop
* Ukradeno pismo
* Tišina
* Izdajničko srce
* The Thousand-and-Second Tale of Scheherezade
* Von Kempelen i njegovo otkriće
* William Wilson
* Čovjek svjetine
* Rukopis pronađen u boci
* Ligeja
* U Škripcu
* Mellonta Tauta
Romani
* Doživljaji Arthura Gordona Pyma
* Sfinga
* The System of Dr. Tarr and Professor Fether
* A Tale of the Ragged Mountains
* The haunted Palace
Pjesme
* Izabrane pjesme - Edgar Allan Poe (uz prijevode na više svjetskih jezika)
* Alone
* Annabel Lee
* Eldorado
* Lenore
* Sonnet: To Science
* Zvona
* Gavran
* To Helen
* Ulalume
* Za Annie
* Eulalie
* Spavačica
* Sonet Mojoj Majci
* San U Snu
* Israfel
* Dolina Nemira
* Grad U Moru
|
| Prodigy |
Posted - 16/10/2010 : 12:22:45
Isaac Asimov - jer ga smatram ocem SF-a
Edgar Allan Poe - jer je bezkonkurentno najveći majstor horrora i atmosfere
Charles Bukowski - jer njegov stil generacije i generacije pokušavaju bezuspješno kopirati
Tin Ujević - jer se njegovim stihovima oduvjek divim,i smatram ga najvećim pjesnikom na materinjem jeziku kojeg smo imali
Robert Ludlum - jer ste ga zaboravili u anketi,a to ničim nije zaslužio |
| Beren |
Posted - 12/10/2010 : 17:52:40
Bulgakov
Po
Tolkin
Dostojevski
Andrić
svima po 3 boda |
| mr murdoc |
Posted - 10/10/2010 : 19:14:55
Charles Bukowski
Edgar Allan Poe
Arthur C. Clarke
J.R.R.Tolkien
Isaac Asimov
|
|
|
