| T O P I C R E V I E W |
| bonjovi4ever |
Posted - 15/07/2022 : 11:25:31
Eto, ja ću ovdje objaviti nešto svojih pjesama.
Kasnije možda objavim i priče, odnosno eseje itd.
Odlučio sam malo proširiti svoj krug čitatelja.
Sada imam i vremena, dok čekam otkazni rok koji nikako da krene 
A ovo je jedini forum koji koristim, makar sporadično
Nekima će se pjesme svidjeti, nekima neće,
ali to nije bitno jer ionako ne prodajem cvijeće
Mada mi je upravo pala na pamet zamisao otvoriti cvjećarnicu kod groblja, a svaki buket bi za dodatak imao prigodnu pjesmu (koju bih ja napisao).
Ja bih te pjesme također mogao deklamirati na sprovodima |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| bonjovi4ever |
Posted - 06/09/2022 : 13:44:24
KRAJ SVIJETA U NJENIM OČIMA
Sanjao sam da se niotkud
pojavila nasred trga...
sjedila je na biciklu
i osmijehom plamtila svijetom,
a ja sam joj prišao
i u leđa zabio ogroman nož...
pogledala me toliko tužno da sam tamo,
tog beznadno prokletog trenutka,
osjetio kako smo zauvijek izgubljeni
i srce mi se raspalo...
odjednom je bila u automobilu
i na pragu sna
skretala niz ulicu...
pokušao sam ju slijediti,
ali ona je nestala jer mrtvi putuju sami
i krivnja je bila neizdrživa...
poslao sam ju u Smrt.
***
Što sam to učinio,
što sam to učinio,
što sam to učinio...
dani su prolazili,
a možda ih niti nije bilo
jer ja sam ostao zarobljen u prošlosti...
hodao sam osunčanim, napučenim trgom,
ali ljudi su postali beskrvne opsjene
koje su nadirale sa svih strana
i gušile me tjeskobom...
kod kuće sam satima ležao u krevetu,
otkinutih udova
i potonulih misli...
osjećao sam da će me svijet progutati,
razderati do kostiju
i samljeti u prah...
sve dok ju jednog popodneva
nisam ugledao kako sjedi na terasi kafića...
i promatra me.
***
Pogledi su nam se susreli
i ja sam je molio za oprost...
izgledala je toliko blijedo,
krhko, iznureno i očajno
i činilo se da nema snage ni progovoriti...
sav svijet nestao je iz njenih očiju,
ali ona je i dalje bila ovdje...
ustala je bez riječi
i dala mi znak da je slijedim...
i dalje me je voljela,
ali nije bilo ni traga oprostu
u njenom pogledu.
***
Probudim se
i ona me dočeka pred vratima...
prati me hodnikom do kupaonice
pa zajedno doručkujemo
i šećemo ulicama jeseni...
ona dijeli moje
tuge i radosti,
piše sa mnom ove stihove
i nastanila je svaki kutak
mojeg muklog postojanja...
uvijek tako tiha, tužna
i bez riječi oprosta.
|
| bonjovi4ever |
Posted - 06/09/2022 : 13:40:48
Malo sam zaboravio na ovu temu, pa evo par pjesama...
NA KROVU POSRNULOG SVIJETA
Postarija žena
posrće preko parkirališta
na putu do posla
u sveopćoj pomutnji
i tihom kaosu
dok pokušava poravnati
obrube radnog jutra...
nedaleko nje
na krovu parkiranog auta
sjedi crno-bijeli mačak
u pozi jutarnje elegancije
iznova rođenog...
na trenutak promotri
moj jutarnji mamurluk
i poeziju
ubijenog pjesnika
pa nastavi lizati šape
kao da uopće nisam
vrijedan pozornosti...
Što li negdje mački misle
o nama
trapavim ljudima?
|
| bonjovi4ever |
Posted - 11/08/2022 : 16:53:11
quote:
Originally posted by mladjo
Samo naprijed Bon Jovi!
ZA JEDNOG STAROG PJEVAČA...
pet dobrih godina
pet
ludih
sretnih
bezbrižnih
nezaboravnih
godina
možda je to sve što čovjek
može očekivati
od života
pet dobrih godina
upoznati ljubav
svog života, ljubav veću od života;
spoznati srodnost, bliskost i pripadnost
koja je potrebna čovjeku
da bude sretan
pet godina slušanja
dobrog starog Bon Jovija
i potpune neosviještenosti prema svijetu;
prema besmislu, lažima i prevarama
koje te okružuju
imati pred sobom
beskrajne vidike i mostove,
vjerovati da su sva vrata otvorena
i da izborima nikad neće
biti kraja
punim plućima
pjevati pjesmu "It's My Life";
živjeti za trenutak i uistinu vjerovati
da je srce otvorena cesta
a putovanje tek
počelo
nemati pojma
o apsolutno ničemu
i biti uvjeren da će zabava
trajati vječno.
bilo je to infantilno razmišljanje,
ali istovremeno i najbolje
koje neki adolescent
može imati
i zasigurno bolje
od onoga koje će kasnije
neminovno uslijediti.
pet godina
koje se zauvijek pamte
i koje se nikad neće ponoviti
jer ne postoji put
natrag
onaj dugokosi mladić
koji je lijepio postere Bon Jovija
s velikim, blesavim osmijehom na licu,
izlizanom vestom punom rupa,
vječito praznim džepovima
i očima punim ljubavi
davno je nestao...
jer odavno osjeća
da za takve poput njega
u današnjem svijetu
nema mjesta.
ali onaj stari, umorni, sijedi
i vječito nasmiješeni pjevač
koji je krasio redove
mladićevog maturalnog rada
čak i danas povremeno
nešto otpjevuši...
i u njegovim stihovima
uvijek pronađem
tog davno zaboravljenog sebe
i pomislim da je barem on
nekamo pripadao...
a ovaj mračnjak
koji ga je zamijenio
nakratko se opet osjeti
sretnim i bezbrižnim
i svijet ponovo bude
na mjestu...
makar na samo jedan
kratak trenutak. |
| mladjo |
Posted - 11/08/2022 : 16:07:56
Samo naprijed Bon Jovi! |
| bonjovi4ever |
Posted - 11/08/2022 : 16:01:32
Jedna od mnogih koje su nastajale tijekom opijanja, a većinu sam sljedeći dan uspio dešifrirati i prepisati u kompjutor
STRANPUTICE PIJANSTVA
Napio sam se u prošlu noć
i kada sam se jutros probudio
glava me je boljela
utroba mi se prevrtala
sve je u meni bazdilo
osudom, prijezirom, gnjevom
i osjećao sam se manje čovjek
a više zvijer...
zaputio sam se na kavu
i na pola puta do birtije
zaželio se vina
pa naručio tamno pivo,
Tomislava - Ubojicu,
nazivam ga Ubojicom
jer me pošteno ubije
kada ga zalijem s gemištima...
plan sam proveo u djelo
i pijan prespavao popodne
probudivši se maloprije
više kao zvijer, manje čovjek
i odlučio učiniti
jedino što mi nitko
ne može oduzeti...
napiti se još jednom.
Subota je uvečer
dan je sumorno siv
atmosfera pogoduje pijanstvu
životinje odišu životom i privrženošću
ljudi zaudaraju kao tursko groblje
konobarica se prekrasno smiješi
a pivo teče niz ovratnik
i klizi niz grlo
kao poezija iz ove tinte.
|
| bonjovi4ever |
Posted - 11/08/2022 : 15:51:23
Neki će shvatiti, nadam se
BIJELI SLONOVI
Bijeli slonovi
prolaze sobama, hodnicima,
domovima, ulicama, gradovima
i njihov težak bat
samrtni je hropac u
plućima svijeta...
bijeli slon
čeka pred mojim vratima,
vreba tamo danima,
tjednima, mjesecima, godinama,
sve neumjereniji
i sve nestrpljiviji...
katkad ga pozdravim
i dohvatim povodac
koji počinje u meni
i završava u provaliji
njegova ždrijela...
odvedem ga u dvorište
i pustim neka urla
golotinjom dana,
okružen bogatstvom
koje nikad neće shvatiti...
ja mu kažem
samo ti urlaj, beštijo
dok se ne pretvoriš
u veličanstvenu olupinu
koja trune na suncu...
obnažena
vlastitim bezdanom.
Bijeli slonovi
tutnje životima drugih,
podjednako nezasitni
koliko i veličanstveni
i njihova blagodat
mrtav je teret na plećima
pogrbljenog svijeta...
a ja,
ja ubijam slonove.
|
| fandango |
Posted - 29/07/2022 : 19:01:33
Onoj koja putuje sama je meni najbolja. Prva kitica izvanredna!
|
| Deers |
Posted - 29/07/2022 : 07:32:58
|
| bonjovi4ever |
Posted - 26/07/2022 : 20:36:53
Evo i ova kratka.
Čovjek je popio gemišt, onda je još malo bio zaprepašten pa je zbrisao.
Jedno od mojih boljih izdanja
PJESNICI
Sjedimo za šankom
i on me upita
"Kaj ti to pišeš?"
a ja mu kažem
pjesme...
isuse
ti nisi normalan
kaže on
i strusi gemišt...
ja učinim isto
jer znam da je u pravu. |
| bonjovi4ever |
Posted - 26/07/2022 : 20:25:41
To je bilo prije nekoliko godina, kad su pale društvene mreže, ljude je to zaista pogodilo
MREŽA
GLOBALNI PROBLEM
pali su facebook, whatsapp
i instagram...
ljudi već satima nemaju pristup
društvenim MREŽAMA...
GLOBALNA PANIKA
nitko ne zna kako biti sam
a društvene MREŽE
diljem svijeta
potpuno su ili djelomično
nefunkcionalne...
dio populacije
uopće ne može pristupiti MREŽI,
neki imaju problema s
news feedom
a 35 posto njih prijavilo je
"totalni blackout"...
GLOBALNA NEVJERICA
možda čak i čin terorizma...
udarili su nas tamo
gdje najviše boli...
u samo srce MREŽE...
ali srećom
twitter je i dalje operativan
pa MREŽA opstaje...
neki tamo imaju
nula prijatelja
i moraju početi iznova...
preselili su
u novu sredinu
ali ubrzo hvataju korak
s njenim aktivnostima
i vraćaju zasluženo mjesto
u MREŽI...
možda je twitter
napao ostale MREŽE
kako bi povećao broj korisnika...
a možda su se
facebook, whatsapp i instagram
dogovorili da nakratko uskrate pristup
svojim MREŽAMA
kako bi povećali ovisnost...
GLOBALNA NESTAŠICA
jer ljubav je najjača
nakon perioda razdvojenosti
i neizvjesnosti...
razbukta se
pri ponovnom sjedinjenju
dvoje zaljubljenih...
možda jednog dana snime film
inspiriran ovim događajem
i svrstaju ga pod žanr
filmova katastrofe...
a možda ovo uopće nije
vrijedno spomena.
|
| bonjovi4ever |
Posted - 26/07/2022 : 20:23:56
Bubnjar je i meni jako drag
Malo kasnim jer sam bio "malo" zauzet prošli tjedan, pa evo dvije pjesme, tematski različite.
Ova prva je stara pjesma, pomalo u stilu Bukowskog.
Samo treba naglasiti da u to vrijeme nisam još ni počeo čitati Bukvu
KAMO SADA ?
Vrtoglavica
nesanica
mučnina
glad
prljavi zidovi
prljave misli
prljave čaše
pepeljare
prozori
potraćeno zdravlje
potraćena mladost
potraćena sreća
ljubav
snovi
pukotine u mislima
hladnoća u srcu
ožiljci na tijelu
poraz u očima
ponor u duši
kakofonija glasova;
nepovezanih
isprekidanih
besmislenih
usamljenih
izluđenih
ranjenih...
laži
iluzije
obmane
otuđenje
gađenje
sram
dernjava na ulicama
koraci na stepeništu
zvonjava telefona
usiljeni osmijesi
lupanje vratima
udarci čekićem
brujanje autiju
plač djeteta
lavež pasa
SVE
nadire
prodire
razdire...
lišeno ikakve svrhe
predodređenosti
jezgrovitosti
doticaja
sklada.
Zrake sunca prodiru
kroz nakrivljene rolete,
prelaze preko ispijenog lica
i na svjetlo dana dovode
svu nečist kojom sam
okružen.
Kakva lijepa propast.
Pogledom tražim izbavljenje,
rukama prelazim preko lica,
mislima dozivam sudbinu,
na trenutak zatvaram oči
i potiho izgovaram
poznate riječi...
KAMO SADA? |
| Deers |
Posted - 19/07/2022 : 10:34:38
Odlične pjesme! Bubnjar i Bruce Lee su mi favoriti.  |
| bonjovi4ever |
Posted - 16/07/2022 : 10:04:37
Bez brige. Ovo je za početak, ko neko otvaranje repertoara. Zato sam odabrao desetak pjesama. Sljedeći tjedan će ići po jedna pjesma. Za priče ću još vidjeti. Možda nova tema, ali ću staviti radije poveznicu na PDF datoteku. Vizualno je ugodnije onda čitati, jer ovako bi ispale nerijetko duge i nezgrapne objave.
Cromwell, imam nešto po tvojem ukusu. Budem objavio uskoro, samo bude to onda nova tema za priče i eseje.
|
| Cromwell |
Posted - 16/07/2022 : 09:58:53
Bubnjar, Svinja i Bruce Lee uopće nisu loši.
Ali pjesme nisu baš moj đir stoga čekam Zabilješke staroga huncuta. |
| tihomirduras |
Posted - 16/07/2022 : 09:24:51
quote:
Originally posted by Hercule Poirot
@bonjovi,čestitke!
Bravo, bravo, imaš moj  .
Sve su izvrsne, a kad bi morao izdvojiti jednu, Bruce Lee mi je vrh.
I kao što Ivanl kaže malo langzam, pomalo |
| Hercule Poirot |
Posted - 16/07/2022 : 08:08:41
@bonjovi,čestitke! |
| ivanl |
Posted - 15/07/2022 : 19:56:26
Svinja mu je remek djelo. Kad sam je procitao, zatvorio sam stranicu/site i otisao.
Ali samo jedan dobronamjerni savjet, nemoj nas 'prekrcavati' s materijalom. Pomalo. Dvije ma dan. Da se malo prouce i porazmisli o njima.
Svaka cast, ovako se javno intimno izlagati. A imas sto. |
| Edi B |
Posted - 15/07/2022 : 19:49:54
Moj glas ide za Porculan.
Svinja mi je malo bila nejasna, al ustvari je muž nevjeran i to je nju ubijalo pa ga je ostavila i našla mir.
Tako je ja tumacim, mozda se i varam. |
| manhunter |
Posted - 15/07/2022 : 17:42:56
Odlično ti je sve ovo! Bravo. |
| bonjovi4ever |
Posted - 15/07/2022 : 17:36:16
I to bi bilo to za sad
R A Z D O R
Ništa nije dobro
otkad si ti
otišla.
Ljudi više nisu dobri
buđenja nisu dobra
odluke nisu dobre
život nije dobar;
JA više nisam
dobar...
ili se već godinama
tako ne osjećam.
Sve je bezbojno
neuhvatljivo
udaljeno i
sivo.
Zalasci sunca gube boje
zvijezde gube značaj
ljubav gubi toplinu
riječi gube smisao
ruže gube miris...
Sve je ustajalo
besmisleno
uzaludno
i trulo.
Dani su prazni
a misli pune
rezignacije.
Noći su tjeskobne
a snovi graniče
s ludilom.
Blagdani i putovanja gube ljepotu
slike na zidu više nisu lijepe
pogled s terase nije lijep
stihovi nisu lijepi;
ljepota nije
lijepa.
Sve je izopačeno
isprebijano
oskvrnuto
slomljeno
i izvan
perspektive.
Izvan sklada.
Svijet ne izgleda dobro
obećanja ne zvuče dobro
dobrota se ne čini dobrom...
jutarnja kava ne miriše dobro
osmijeh ne sluti na dobro
očekivanja nisu dobra.
OVA PJESMA
ne djeluje ni
približno
dobro.
Ništa nije dobro
otkad si ti
otišla.
|
| bonjovi4ever |
Posted - 15/07/2022 : 17:26:12
Bez brige, većinom su pjesme na hrvatskom.
Ponekad mi se dogodi da razmišljam na engleskom, pa onda i tako pišem ;)
BRUCE LEE
Bio je to kržljav šareni mačić,
otprilike tri mjeseca star
i upola manji od ostalih mačića,
zbog čega je pomalo podsjećao na miša
ili sićušnoga ježa,
onako vječito sklupčan u sebe
i sav nekako naježen...
jedva je preskakao stepenice
dok bi ga ostali mačići prestizali,
ali svejedno se nije predavao
i uvijek bi stigao do vrha
iako vidno iscrpljen...
jeo je, katkad smo ga i zasebno hranili
ali njegov razvoj kao da je bio stao
i s vremenom su ga ostali mačići
počeli izbjegavati,
uvijek je ležao negdje postrani,
usamljen i odbačen,
a dok je spavao skvrčio bi šapice
zbog čega je djelovao ukočeno
nepomično i mrtvo...
naposljetku ga je i mačka
počela izbjegavati,
a on kao da je osjetio njeno odustajanje
pa je prestao jesti i ono malo hrane,
ali nekako smo se nadali da će
ipak preživjeti,
čak i kada se počeo zapišavati
i muhe su zujale oko njega...
upravo mi je mama javila
da ga je pronašla mrtvog pred vratima,
možda se nadao da će mu netko pomoći
ili je vjerojatnije odustao
jer je znao da mu nema spasa,
osjećao je da je prepušten
na nemilost
nečem što nadilazi njegov otpor
i buši rupe u oklopu
koji nije ni stigao razviti
iako je bio borac,
samo što nije bio dovoljno jak,
bio je odviše ranjiv i izložen
i ta ga je slabost dokrajčila...
Mnogi ljudi diljem svijeta
ovog trenutka
umiru na isti način.
|
| bonjovi4ever |
Posted - 15/07/2022 : 17:23:59
ATMOSPHERE
The design is broken,
heart will remain unspoken
and soul will wither in the eve of December
when there's nothing left to remember...
Watered down the miracle hole,
engulfed with nothing
and consumed with everything
we see the crack on the wall,
and another one
and another one...
they spread like black veins
of some inevitable doom,
morbid, diseased and overflowing,
unrestrained, untamed and growing...
but there's a bucket of paint
and a newly reformed saint
brushes the darkness away...
just the price you pay
just the price you pay...
We are graveyard
but there's just too much noise,
there's something futile in our minds,
there's that tremble in our voice...
I see a mother
playing silent note,
there is a child asking
what is this fuss all about...
and father stumbles
over his own decay
gazing through the
carcass of the day,
and mumbles: I forgot...
but their mind
is yearning for the kill,
it's all nothing, nothing, nothing
yet all they ever feel...
unforgiven in their nature
and all around the atmosphere.
|
| bonjovi4ever |
Posted - 15/07/2022 : 17:21:39
9:14
Našao sam se u itekako
nezavidnoj situaciji...
davno sam odlučio
svaku novu pjesmu
proslaviti gemištom...
sjećam se da sam se
jedne subote
našao u strašnoj neprilici
jer sam do sredine popodneva
napisao njih osam,
a sve me to uhvatilo
pomalo nespremnog
jer sam prethodno popio
i nekoliko piva...
skoro sam se srušio
za šankom u Monte Carlu
ali sam hrabro
nadoknadio zaostatak...
danas sam popio
devet gemišta,
upravo pišem 14. pjesmu
i brine me hoću li
nadoknaditi zaostatak...
i pitam se
ima li itko na svijetu
ovakvih problema.
|
| bonjovi4ever |
Posted - 15/07/2022 : 17:20:57
Da, i meni je to poprilično draga pjesma, nastala u ne baš najboljim životnim okolnostima ;)
MI
U neodjeljivosti bitka u mehanici vremena...
u sitosti prohujalih, otkinutih dana...
u kolapsu spoznaje...
mi smo laži
kojima otupljujemo ljubav,
mi smo zavist
kojom umanjujemo vrijednosti,
mi smo strah
zbog kojeg skrivamo istine
koje pomiču planine
i skreću tokove naših života...
pretapamo se
i stapamo s klišejima,
ustaljeni bezličnošću i neodređenošću
riječi, podražaja, navada,
goli u svojoj površnosti
i neprepoznatljivi u srži postojanja
dok sivo uronjeni tonemo
u beskrvnu ustajalost mehanizma...
više se ni ne pokušavamo uzdići
iz ove gluhe, nemarne mase
koja razaznaje samo ono
što se ne razaznaje...
mi smo izlike,
mi smo "veće dobro",
mi smo uhodani
i postrojeni nagih tijela
i odsječenih udova
kojima jedni drugima
mrcvarimo utrobe
i rujemo put do srca,
jer ništa nije naše
ali sve nam pripada...
mi smo DEMOKRACIJA...
mi smo marionete
zaslijepljene učenjima generacije
u kojoj čovjek nije osoba
nego nakupina cementa
koja sjeda na predviđeno mjesto;
ne znamo razlučiti
vlastiti bitak od nasumičnosti,
sveobuhvatnosti i nedorečenosti
kojom nas svijet udaljava
od dodira koji pobuđuje,
osmijeha koji oplemenjuje
i obećanja koje ovjekovječuje...
mi smo zaostale emocije,
mi smo izvještačeni osjećaji
i mi smo izvještaji
iz druge ruke...
mi smo sranja
koja izlaze iz tuđih ustiju,
mi smo sranja
koja izlaze iz naših ustiju,
mi smo dobar dan
i loš odabir,
mi smo ranjena jutra,
potraćena podneva
i mrtve večeri,
mi smo alkohol, droga, novac
i sredstva za smirenje
ali smo živi, živi, živi
i nitko nas ne krivi
dokle god sklapamo prijateljstva,
ispoštujemo rokove
i ispunjavamo norme, očekivanja
i stambeni kredit
u kojem bazdimo od ljubavi...
mi smo usud,
mi smo histerija,
mi smo kaos,
ali smo naučeni ne očajavati
dokle god nas svijet drži
dovoljno zaposlenima
i materijalno osiguranima...
mi smo konfekcija,
mi smo industrija,
mi smo tehnologija
i mi ne dopuštamo sebi
pronaći sebe...
mi smo proizvod.
|
| ivanl |
Posted - 15/07/2022 : 17:18:11
Vidio sam vec, sporadicno po topicima kao na primjer o Stephenu Kingu, da si u potencijalu. Zaista.
Ali ovo me kad sam procitao jutros ostavilo bez teksta.
Pa sam malo do sada razmislio...
Dragi moj, ludilo!
Doslovno i figurativno. Di si bija do sad? Fala Bogu da si izisao iz ormara.
Fala ti!
(Znao sam uvijek da gemisti otvaraju vrata percepcije) |
|
|
