| T O P I C R E V I E W |
| ridiculus |
Posted - 14/11/2024 : 20:20:48
Dakle, je li to sam umetnik, ili je to možda posmatrač (član publike), ili kritičar, akademičar, javni određivač ukusa, ili se ova stvara sama?
Ova pitanja, povezana sa vrednovanjem umetnosti, se često provlače kroz druge teme na forumu, pa zašto ih ne fokusirati ovako?
Za početak ću, sa moj strane, reći samo ovo:
Imali smo Platona, koji tvrdi da je umetnost podražavanje sveta stvari koji je sam po sebi podražavanje sveta ideja. Kopija kopije. Vrlo nisko stoje umetnici u Platonovom društvenom poretku; umeju čak i da budu prognani iz idealnog uređenja. Matematički čovek vlada tamo.
Ali imali smo i neoplatoniste, koji, iako nastaju iz Platonove filozofije, smatraju da je umetnost čin kreacije, emanacija ideja, pa je umetnik po tome najsličniji Bogu. Ovo je pogled koji je na kraju kulminirao u romantizmu. A mi smo danas u modu romantizma, u modu umetničkog izražavanja kao osnovnog poticaja za umetnost. (Naravno, ima svega, ali to je, ili je donedavno bio, dominantni pogled na umetnost, makar i tvorci ne bili svesni toga.) |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| stinky |
Posted - 22/09/2025 : 09:06:30
quote:
Originally posted by ridiculus
Ako smatram da potpuna, apsolutna objektivnost nije moguća (a smatram), to je u kantovskom smislu. Ali postoji neka subjektivna objektivnost koja se ne može poreći ili bi svaka komunikacija bila nemoguća. Kako između pojedinaca tako i između država i kultura.
Ja bih ovako rekao: objektivne vrijednosti ne proizlaze iz estetike. Dakle, iako je sada, primjera radi, naše polje rasprave umjetnost, ako dođemo do i složimo se oko objektivnih vrijednosti, izašli smo iz uže umjetničke sfere i prešli u nešto što bi se moglo nazvati totalno shvaćanje svijeta. Objektivne vrijednosti se dohvaćaju samo u takvim pokušajima sagledavanja Cjeline, tj. prelazi se u religijsko, u osnovi. Svi esencijalisti na koncu prelaze u religijsko, kako god oni to zovu, Ideja Dobra, Bog, Apsolutni Duh itd.
Ti si dobro rekao, samo ima tu začkoljica. Komunikacija može biti rutinska, ili da kažem, pristojna no suzdržana, distanca. Ili može biti da nam srca gore. Samo kod ovog drugog slučaja prepoznala su se dva bića i realizirala objektivnu vrijednost, kakvu je moguće postići na ovome svijetu (to si dobro rekao, apsolutnu nije moguće realizirati).
Da se vidjeti koji smrtnik teži rutinskoj komunikaciji, a koji gorućoj.
Rutinski zastupa relativnost, individualnost i ljevičari, odnosno, upravo ovaj naš boddhisatva. Koji je, budi i to rečeno, ipak šupalj kao sir i lažan kao novčić, kada priča o objektivnim i subjektivnim vrijednostima.
Zanimljivo je baciti pogled na jednu lošu temu (Kirk) i vidjeti tu razinu svijesti koja je tamo dominantna. Trokut livada, tvoje teme o umjetnosti i kirk su u pokretu, to je dovoljno da se vidi scom. Boddi se upustio u pustolovinu te se, nakon raspredanja na kirku, otvorio i na umjetnosti.
Ali avaj, moj boddi, dovoljno je par rečenica ovdje da se pokažeš lažan poput novčića. Ovdje zastupaš strogu subjektivnost, poričeš objektivne vrijednosti: "ali na pamet mi ne pada da nekoga zbog toga kritiziram, da uđem u kontru oko toga, raspravljam o... ... "to su po meni onda jalove, besciljne i bespredmetne rasprave".
A onda si izbušen ko sir i tamo na kirku se zapjeniš kada pričaš o trumpu, putinu i trumpistima te ličiš na najordinarnijeg fundamentalista, koji izriče samu Dogmu. Sereš kvake i dociraš kako je Trump objektivno zlo, najobjektivnije, apsolutno. Ovamo nemaš snage utvrditi koji je strip bolji, jer, ajme majko, svakoga treba poštivati i svačiju subjektivnost se mora uvažiti, jer bi se inače ta majčina dušica raspala; tamo pak se ne libiš davati najgluplje i najpodmuklije izjave da bi svijet bio objektivno bolje mjesto kada se ubije Trumpa, Putina... i valjda ministra Dabru.
Ovakvo duševno rastrojstvo, ova diskrepancija je tipična za naše milene ljevičare, primjećujem iz iskustva.
|
| ridiculus |
Posted - 22/09/2025 : 08:51:43
quote:
It is the spectator, and not life, what art really mirrors.
"Umetnost u suštini reflektuje gledaoca, a ne život."
Oscar Wilde
I tako... ne bih se bavio gledaocima-pojedincima, to je za psihologe. Priroda tog ogledala je ono što me zanima.
Ali ti si već čvrsto odlučio, i zašto onda tražiš raspravu? Ona je za one koji tragaju, koji možda nešto znaju, više naslućuju, ali nisu sasvim sigurni.
Ali, po toj logici koju si izrekao, mogu biti cenjeni i prevaranti i "lopovi", da tako kažem, ne individualni "talenti" kao što bi ti hteo. Ako te ne zanima celina već samo ono što je pred tobom, onda ne možeš znati poreklo (dok ne otkrije neko ko je više zainteresovan u celinu). |
| boddhisatva |
Posted - 21/09/2025 : 22:43:37
quote:
Originally posted by ridiculus
quote:
Originally posted by boddhisatva
Joseph Conrad, dosta težak američki autor poljskog podrijetla ali je briljantno baratao engleskim jezikom.
Conrad nije američki autor, a da li je "dosta težak" već jeste subjektivno.
Problemi prevođenja bi nas već suviše odveli na drugu stranu. Generalno se slažem sa stvarima koje kažeš, ali problem je što je danas pri prevođenju bitna brzina, pa se koriste svakakva pomagala, koja doprinose brzini, a ne kvalitetu. Nije svako kao Dragan Milin, koji je prevodio Stari zavet 9 godina sa starojevrejskog.
Ispravka, moja greška jer su mu prva djela bila i tiskana preko bare. Engleski je autor, ali je u SAD stekao veću popularnost.
Stari Zavjet je prevodio i Đuro Daničić i to mislim mnogo duže nego Milin... ali nebitno sada. Bitno je ono da spominješ pomagala, neku brzinu i slično. To nije to. Pravi prijevod ima svoj stil a to je poezija individualnoga talenta prevodioca a koju ti ni jedan AI ne može napraviti ni nadomijestiti
|
| boddhisatva |
Posted - 21/09/2025 : 22:28:32
Mislim baš suprotno jer vidim da ti sagledavaš cjelinu sve umjetnosti. Ja ne sagledavam sve i svu umjetnost pa ne mogu i ne usudim se zaključivati o svemu. Neke umjetnosti ne poznam i nemam za njih interesa, one koje poznam i interesiraju me u životu te pratim a to su stripovi i fotografija.
Sagledaajmo da se nalazimo na siteu posvećenome stripovima. Njih ima raznih vrsta: imaš Alana Forda, ozbiljne strip albume ali ovdje dominira po interesu Bonellijevi junaci: Tex, Zagor, Dylan Dog i ostali i masa ljudi to čita i uživa u tome. I predstavlja li njima to umjetnost? Smatram da im itekako predstavlja umjetnost, jer umjetnost je nešto što te obuzme, dovede te do unutrašnjih vrhunaca, pa i unutrašnjih smirenja i unutrašnjih spoznaja...
Ja nisam ljubitelj i čitač Bonellija, ali na pamet mi ne pada da nekoga zbog toga kritiziram, da uđem u kontru oko toga, raspravljam o naivnoj i vrhunskoj umjetnosti. Ti ljudi toliko vole to čitati i meni je to fenomenalno, nešto što se ipak poštuje jer i razvili su i cijeli svijet i univerzum oko toga a on ide čak i generacijski.
Hoću ti reći da: osobna subjektivnost nikako se ne može iskljućiti (može se samo poštovati i nastojati shvatiti), ali ako govorimo o općoj i bjelosvjetskoj subjektivnosti društva u povijesti i sada to su po meni onda jalove, besciljne i bespredmetne rasprave
|
| ridiculus |
Posted - 21/09/2025 : 22:23:47
quote:
Originally posted by boddhisatva
Joseph Conrad, dosta težak američki autor poljskog podrijetla ali je briljantno baratao engleskim jezikom.
Conrad nije američki autor, a da li je "dosta težak" već jeste subjektivno. Koliko je težak zbog atmosfere, koliko zbog jezika koji mu nije maternji, a koliko zbog kompleksnih ideja, to je pravo pitanje. Međutim, ja ne određujem Conradovu opštu težinu prema mojim sposobnostima. Teoretski, trebalo bi da ga postaviš uz sve druge pisce ikada da bi odredio njegovo mesto. U praksi to nije moguće (za jednog čoveka), ali može se napraviti približna skala. (Koju ja sad neću pokušati, jer dugo nisam čitao Conrada. Međutim, eto dobre ideje za budućnost. )
Problemi prevođenja bi nas već suviše odveli na drugu stranu. Generalno se slažem sa stvarima koje kažeš, ali problem je što je danas pri prevođenju bitna brzina, pa se koriste svakakva pomagala, koja doprinose brzini, a ne kvalitetu. Nije svako kao Dragan Milin, koji je prevodio Stari zavet 9 godina sa starojevrejskog. |
| ridiculus |
Posted - 21/09/2025 : 21:54:57
Nisu vrednosti potpuno subjektivne jer da jesu, društvo, pogotovo ovako razvijeno društvo, ne bi moglo da nastane. Nikad. Ali nikad. Naravno, u društvu, pogotovo ovako razvijenom društvu, pojedincima se daje sloboda da misle da su im vrednosti subjektivne.
Postoje standardne devijacije, naravno. Ali uglavnom su nebitne. Dovoljno je izbaciti sebe iz jednačine i objektivnije vrednosti će se same formirati.
Na primer: Hitler je bio odličan besednik. To nije podložno raspravi. Dobro, formalno jeste, ali rasprava nije bitna. Retorika je veština ubeđivanja rečima, a on je ubedio čitavu naciju. Uopšte nije bitno da li je on usput ubedio mene, ili da li mi se ta činjenica sviđa. Može sad neko da dođe i tvrdi da je Hitler bio najgori besednik na svetu, i mi možemo da ga potapšemo po ramenu i složimo se kako je sve relativno, ali u mom slučaju to je samo zato što mi je tako lakše nego da mu platim psihoterapeuta.
Ako smatram da potpuna, apsolutna objektivnost nije moguća (a smatram), to je u kantovskom smislu. Ali postoji neka subjektivna objektivnost koja se ne može poreći ili bi svaka komunikacija bila nemoguća. Kako između pojedinaca tako i između država i kultura. |
| boddhisatva |
Posted - 21/09/2025 : 21:39:55
Ridiculus, knjige su mi branša. Ja sam ti po zanimanju bibliograf ;o)))
Nije ekonomska vrijednost ili fizički oblik mjerilo. Knjiga može biti papirna ili digitalna to je sasvim svejedno. Druge stvari tu određuju (umjetnička) mjerila. (Ovdje ne govorim o starim i rijetkim izdanjima koja postoje u rijetkim primjercima, ona samo postoje kao takva ali ne znači da imaju neku viosoku umjetničku vrijednost)
Evo dati ću ti primjer umjetnosti: prijevod knjige. Prevesti knjigu je kao iznova je napisati na drugome jeziku kažu. Evo kao primjer: Joseph Conrad, dosta težak engleski autor poljskog podrijetla ali je briljantno baratao engleskim jezikom.
Lorda Jima je na hrvatski preveo Tin Ujević i to daleke 1951 godine, i otada nitko više. Sva kasnija izdanja su njegovi prijevodi. (OK, nasljednici mu ako ih ima dobijaju tantijeme, valjda...): Do dana današnjeg imamo samo njegov prijevod i više ničiji. Misslim da je to razlogom jer je to uradio apsolutno savršeno i nitko više nije želio lomiti zube na tom prezahtjevnom poslu. Meni to predstavlja umjetnost i vrijednost kojoj se cijena ne može odrediti.
I sad za razliku od toga, drugo Conradovo djelo: Srce tame prevodila su 2, možda čak 3 prevoditelja i ni jedno mi nije leglo.
Vrijednosti su uvijek subjektivne u nama. A imamo veliki izbor prema sviđanju i preferencijama. Ali kritičari i povjesničari umjetnosti nastoje nametnuti ih kao univerzalne. Iskreno - tu kod suvremene ja ne bih dao neke tzv. umjetnine ni kravama da ih žvaču ... ali eto to je subjektivno i ja to nažalost ne kužim. |
| ridiculus |
Posted - 21/09/2025 : 19:56:21
Imam bar milion zamerki na sve te teorije
1) tržišta ("kupac određuje vrednost"),
2) individualnog,
ali nemam sad vremena da pričam o tome. Evo samo jedne: "umetnička vrednost" nije isto što i "novčana vrednost". Ono što kupac plaća nije umetnička vrednost (koja je po sebi nemerljiva novcem) već unikatnost. I ekonomski zakon ponude i potražnje, naravno. Drugim rečima, neka Pikasove slike vrede - koliko, milione evra? - toliko može da vredi i grubo obrađeni kamen iz Mohendžo-dara, praistorijskog grada u dolini Inda. (Lupam, nagađam, iako ne znam konkretno; svejedno, naći ćemo neki drugi kamen ako ovaj omane. )
Kod knjiga je to očigledno. Više se plaća knjiga kao fizički predmet, iliti proizvod, nego ono što piše u njoj. (Intelektualno prava tu malo unose zabunu, ali ne previše.) Zato imaš sve one kompletne opuse pisaca u elektronskom formatu za 1 dolar i tako to. Umetnička vrednost i ekonomska vrednost ne bitišu u istoj dimenziji. |
| boddhisatva |
Posted - 21/09/2025 : 17:12:11
Yep - ali to su ti "lijepe umjetnosti", to nije ništa materijalno i konkretno.
To su stvari koje su oni smatrali da "ulazi u dušu" (ma nisu znali da sluh ide u mozak ;o)) )
Zatim kasnije imaš i konkretne, fizičke umjetnosti na materijalnim tvarima: kamen, keramika, platno i sve drugo materijalno
Kipari, građevinski graditelji hramova i slikari fresaka pa kasnije i slika, i slični - pa oni su ti bili smatrani zanatlijima tada.
Tek kada su se otrgnuli iz tih špranci i tadašnjih kanona pa krenuli u samostalne prikaze bez da su svoju umjetnost (zapravo zanatske uratke, neke lošije, neke bolje, neke originalnije i tako to kako to već ide...) mogli prestati raditi isključivo za te ciljane skupine: crkva, dvorovi i slično - e to je onaj početak individualne umjetnosti kakvu sada znamo.
Tada umjetnost kreće u individualnu, umjetničku fazu - oni postaju poznati autori i postaje poznat njihov stil, jedinstveni prikaz i talent.... |
| ridiculus |
Posted - 21/09/2025 : 16:28:01
quote:
Originally posted by boddhisatva
A jesi li uzeo u obzir i to da je umjetnost jednim velikim djelom i zanat?
Pa da nisam, ne da ne bih ništa rekao, nego ne bih ni pokrenuo temu!
Ovako stvari stoje: od antičkih vremena u Evropi se negovalo opšte obrazovanje, koje se kasnije utvrdilo kroz 7 veština, disciplina, nauka, nazovi ih kako hoćeš. Na latinskom ars, množina artes. Neki misle da je to od artus, tesnac, jer su sve stvari obuhvaćene tesnacima pravila.
Tih sedam veština su:
Trivium
1. gramatika (lat. litteratura), koja uključuje i poetiku;
2. retorika;
3. dijalektika, kasnije nazvana logika;
Quadrivium
4. aritmetika;
5. geometrija;
6. muzika;
7. astronomija.
Nema "lepih" umetnosti (a muzika je tu) jer su one smatrane zanatom sve do firentinskih majstora iz XV veka, koji su podigli cenu svoje struke. Pesnik nije zanatlija, pesnik je auctor (k'o što rekosmo na drugoj temi), pesnik je (potencijalni) autoritet - kako god doba i narodi objašnjavali poreklo njegovih ideja ili veštine.
E sad, ovo dotiče ono što je stinky rekao na Franinoj livadi o tradicionalnoj premoći poezije/književnosti i muzike, ali to je pipava tema za kratak osvrt. |
| boddhisatva |
Posted - 21/09/2025 : 15:53:41
quote:
Originally posted by ridiculus
Kada gledam fotografije kako Frano kopa septičku jamu (na Franinoj livadi, u odeljku Stripovi), i uzmem u obzir da imam poznanika koji je završio za slikara a često radi fizičke poslove prenošenja stvari, setim se da su slikanje i vajarstvo u staro vreme smatrani manuelnim radom. Čak grubim radom, u određenim periodima, i na određenim mestima. I zato nisu bili uključeni u artes liberales, opšte obrazovanje.
Sad sve počinje da ima smisla! 
A jesi li uzeo u obzir i to da je umjetnost jednim velikim djelom i zanat?
Stari majstori imali su svoje škole i svoje šegrte, oni su se morali itekako osposobiti u slikanju i crtanju pozadina pa i kopiranja njihova majstora. To je kasnije nestalo, ali pojavom fotografije se vratilo pa su fotografi imali svoje šegrte. Marija Braut tako je bila učenica Toše Dapca ...
Šegrti i učenici su kako napisah morali dobro se osposobiti, znati tehniku, znati prirediti majstoru slikaru gotove predloške slikakoji su majstori nastavljali, itd itd
Na kraju svega bila su 2 izbora istih:
1. ili ostaneš kod majstora i postaješ mu pomočnik
2. ili riskiraš i odlaziš od majstora da započneš kao samostalan autor. Tu su ti na pomoć bili papiri koje ti je majstor potpisao da si mu bio učenik ... i ništa više, jer si krenuo u onaj rizik življenja od vlastite umjetnosti. To su kupci odlučivali. Do negdje pri kraj 19. stoljeća nije bilo izložbi umjetnina sve dok u modu nisu ušle one tzv. svjetske izložbe. Kao odlučujući faktor je li nešto umjetnost ili nije postojao je samo - kupac.
Toliko se sjećam iz kolegija sociologija umjetnosti prije ohohooo godina na faxu ;o))))))) |
| ridiculus |
Posted - 15/09/2025 : 17:38:30
Kada gledam fotografije kako Frano kopa septičku jamu (na Franinoj livadi, u odeljku Stripovi), i uzmem u obzir da imam poznanika koji je završio za slikara a često radi fizičke poslove prenošenja stvari, setim se da su slikanje i vajarstvo u staro vreme smatrani manuelnim radom. Čak grubim radom, u određenim periodima, i na određenim mestima. I zato nisu bili uključeni u artes liberales, opšte obrazovanje.
Sad sve počinje da ima smisla! |
| ridiculus |
Posted - 04/06/2025 : 14:05:48
U vezi sa temom...
Da li književnost ima moralnu funkciju, to jest, može li da učini čoveka boljim?
Moj odgovor je: sama po sebi, ne.
Pročitao sam tekst AI and the Death of Literary Criticism, i tu se pojavljuju neka nagoveštavanja pozitivnog odgovora na to pitanje ili bar verovanje da je tako. Nije to prvi put, naravno, pošto je istorija puna takvih tendencija. (Osim kod Platona, koji bi izbacio pesnike iz idealne države!) Znam i iz ličnog iskustva: jednom sam sreo ženu koja mi je rekla da bi svako trebalo da čita Dostojevskog i da bi onda ovo bio bolji svet. A po meni ništa nije pogrešnije od toga.
Ono što tekst tačno primećuje, uprkos nekim drugim kratkim spojevima i stranputicama, je jedna pojava koja nije često pominjana danas na Zapadu a poznata je nama u istočnoj Evropi: mi smo morali da učimo marksizam, a zemlje pod sovjetskom vlašću i ruski jezik, i ništa od toga nije prihvaćeno kao dugotrajniji deo kulture i verovanja. (Kod nekih se čak javio i otpor prema toj ideologiji.)
Logično, onda je sledeća stvar pitanje "A čemu onda služi književnost?"
Može da učina čoveka svesnijim. Ali veća svest ne vodi nužno u dobrotu. Opcije su raznovrsne. Kao što Hazlitt kaže da, iako čita Makijavelija na italijanskom, možda ga onaj kočijaš može nadvladati po dovitljivosti, tako i neuk čovek može biti bolja osoba od najučenijeg. |
| ridiculus |
Posted - 30/11/2024 : 17:59:35
quote:
Originally posted by Bajdo666
Retoriku čujemo, poeziju prrčujemo/načujemo, ali prvenstveno osjetimo. Možda je to bit svega, osjećaj. Jer, dadaistički pisoar smo mogli osjetiti kao bunt ili doslovno pišanje po ustaljenim vrijednostima. Zar prava umjetnost nije izlaženje iz okvira, traženje novoga, lomljenje granica?
Osećaj može biti ključ svega, ali ne mora biti. Osećaj bez znanja gubi bitku sa vremenom.
Evo šta hoću da kažem. Kad sam bio klinac, čitao sam previše epske fantastike, mač-i-magije, herojskih romansi, i sličnih žanrova. Mač od Šanare me je oduvao. (Kažem: klinac, pa očekujem oprost ) 8 ili 9 godina kasnije sam čitao Gospodara Prstenova, i jasno video kakva bedna kopija je Bruksov prvi roman. Iz tog razloga ne priznajem nostalgiju kao opravdanje za estetski sud.
Drugi primer: Joko Kano (Yoko Kanno). Japanska kompozitorka muzike, uglavnom za filmske ili televizijske projekte, ponajviše animirane prirode. Kada je ona potpisala nešto, to je značilo muzičku poslasticu koja daleko prevazilazi konkurenciju, japansku ili bilo čiju. Raznovrsnost, dinamika, izražajnost - sve klasa iznad drugih. A onda su ljudi počeli da primećuju sličnosti sa klasičnim kompozicijama, ali i sa delima iz drugih žanrova, čije su muzičke fraze i deonice bile prenošene gotovo u celini. Sasvim u redu za aranžera ili dirigenta, ali za "kompozitora" baš i ne. Ne može se slava graditi na umešnosti ili genijalnosti drugih i neznanju publike. Mislim, može, ali samo koji tren ili onaj duži tren koji zovemo vekom, ali koji je takođe brzoprolazan.
Otuda sam oprezan prema Nilu Gejmenu. Ne kažem da ga ne cenim; skoro sam glasao za najbolje anglofone scenariste stripa, i on mi je bio vrlo visoko na listi. Kažem samo da ga ne uzimam zdravo za gotovo. Na primer, priča (iz cilusa o Snu, Sandmanu) Three Septembars and a January, ima za najbolji deo jedan od glavnih motiva Don Kihota. Kada Sumanutost i San (da iskoristim Skrobonjin prevod) raspravljaju ko od njih dvoje polaže pravo na dušu glavnog lika, ona na kraju kaže: "Ludilo mu čuva razum, zar ne?" To nije prost kuriozitet, to nije "omaž", to je vrhunac čitave ove priče, njen najpronicljiviji deo. I on nije Gejmenov. Možda nije eksplicitno pomenut u Servantesovom romanu istim rečima - to ne mogu da prizovem - ali postoji čitav deo u kojem likovi raspravljaju o toj pojavi. A Gejmenovo narativno tkivo ne postiže nigde drugde (u toj priči) takav uvid i emotivnu snagu, bila to meta-fikcija ili post-fikcija ili auto-fikcija ili poslovični tandara-broć.
Ima sličnih primera dovoljno da se popune bilo čija mašta i zahtevnost. |
| ridiculus |
Posted - 26/11/2024 : 10:57:56
Urnebesan, ali odličan prikaz situacije! 
Kada sam pokazao sliku poznaniku koji je završio Likovnu akademiju, njegov odgovor je bio smeh, i "tako je to kada umetnici žele da budu filozofi (ili obrnuto)".
Iako često koristim termin "akademizam" u negativnom smislu, i sumnjičavim okom gledam na akademike, treba reći da su ljudi od kojih sam najviše naučio bili akademici. Ali ja na njih gledam kao na izuzetke. Ili je možda u prošlosti bilo više rigoroznosti. Kako god rešili to pitanje, među "najučenijima" je oduvek bilo sofista i ljudi preobrazovanih, te o tome pišu i Montenj i Svift, a kod Dikensa imamo licemerne likove koji će da odšetaju uspravnog držanja, s lažnim dostojanstvom, da ne bi s (zvanično) manje obrazovanima vodili "apsurdne razgovore" (koje ne mogu da dobiju). |
| lwood |
Posted - 23/11/2024 : 17:31:24
[url=https://postimages.org/] [/url] |
| Sneaksie Thiefsie |
Posted - 23/11/2024 : 16:16:02
a umetnost nebavljenja umetnoscu |
| alexts |
Posted - 19/11/2024 : 14:53:45
quote:
Originally posted by verab
Imaš i one kojima je Gamba bolji od Fostera, Burattini od Moorea...
Rasprava je tu nemoguća. A i nepotrebna.
Ali opet, retka su takva mišljenja ako neko prati strip u celini ili malo šire.
A česta su ako neko čita skoro samo Boneli. Ili čak samo 3-4 Bonelijeva junaka.
A to je i logično onda. |
| verab |
Posted - 19/11/2024 : 13:35:20
Da, to je problem "čvrstog mišljenja", svi ga imaju o svemu i pola bi ih prije umrlo nego ga ikad mijenjalo. Ima ih koji zbrajaju na prste ali se uredno smiju fizičarima koji rade na akceleratoru u Cernu, ismijavaju traženje "božje čestice" i naravno, sve im je to čisti sotonizam. Imaš i ovdje ljude koji misle da su djela Picassa i Pollocka samo za zidove po ludnicama i zazivaju da ih se izbaci iz enciklopedija povijesti umjetnosti kao bezvezne prevarante. Imaš i one kojima je Gamba bolji od Fostera, Burattini od Moorea...
Rasprava je tu nemoguća. A i nepotrebna.
Ja se ne razumijem u fiziku, ti u umjetnost... ajmo popit pivo i razgovarat o nogometu.
Ko je bolji Messi ili Ronaldo?
- Mesi, naravno
- Ni govora, Ronaldo!
|
| alexts |
Posted - 19/11/2024 : 12:36:34
quote:
Originally posted by verab
Tko može percipirati umjetničko djelo?
Sigurno ne svi, tko onda?
Samo senzibilizirani, educirani, talentirani, kreativni... ?
Veliki, možda najveći postotak ljudi umetnost uopšte ne interesuje. Među mojim kolegama i koleginicama na poslu takvih je puno.
Ne samo da ne čitaju stripove (što se skoro podrazumeva), nego ne čitaju ni knjige, ne slušaju muziku (sem na svadbi ili u nekom takmičarskom realityju na TV), na izložbe slika nikad nisu bili (sem sa osnovnom školom), filmove ne prate (ako pogledaju nešto na TV, to je slučajno).
Od kulture im ostaje da pogledaju neku seriju, pri čemu kad odbacimo turske ili koje već sapunice su u modi, može da ostane neka vrednija domaća. Ako je neki glumac trenutno poznat zbog glume u seriji, otići će i da ga/je vide "uživo" - u pozorištu, na neku tezgarošku putujuću predstavu.
Ali ima tu i pametnih ljudi, koje interesuju razne druge ne-umetničke stvari.
Ali, važno je da pomenem - takvi ljudi imaju jasan stav o nekom umetničkom delu, ako ga (slučajno) vide čuju. Ako nalete na film, sliku ili muziku, jer ne žive izolovano, odmah se pretvaraju u kritičare, koji "znaju" tačno šta koliko vredi, valja ili ne valja i to vrlo često ističući ne subjektivnost svog stava, nego znaju i da agresivno ubeđuju druge, da je to baš tako.
(Recimo, moderno je da je umetnost Marine Abramovič satanistička i oni baš znaju da je tako!)
I onda kad dođemo do pitanja "Tko može percipirati umjetničko djelo?", mislim da ovakve ljude (a rekosmo, oni su bar u nekim sredinama, većina) možemo odmah isključuti. A često se i oni ubrajaju u tu neku "široku", "masovnu" publiku.
Nema ničeg elitističkog u njihovom isključivanju, ali ako nekog uopšte ne zanima stočarstvo ili ekonomija, teško može biti stručan ili iole merodavan sagovornik za stočarstvo ili ekonomiju.
|
| Bajdo666 |
Posted - 18/11/2024 : 18:34:59
*Tom Gotovac
(pišem na mobitelu, vražja tehnologija i debeli prsti) |
| Bajdo666 |
Posted - 18/11/2024 : 18:33:34
Retoriku čujemo, poeziju prrčujemo/načujemo, ali prvenstveno osjetimo. Možda je to bit svega, osjećaj. Jer, dadaistički pisoar smo mogli osjetiti kao bunt ili doslovno pišanje po ustaljenim vrijednostima. Zar prava umjetnost nije izlaženje iz okvira, traženje novoga, lomljenje granica?
Naravno da nije uvijek odmah shvaćeno i prihvaćeno, barem neke stvari...
Eto, npr. sjetite se prve ploče Velvet Undergrounda, albuma koji je bio odbačen od kritičara, publike, radio postaja, a koji je stvorio nekoliko "frakcija" u suvremenoj rock glazbi. Stvorio zapravo alternativnu glazbu općenito.
Ili, sjetite se Baudelairea, Rimbauda, našeg Ujevića ili filmskih autora općenito kroz povijest koji u danom trenutku nisu bili prepoznati od strane te i takve javnosti, kritike, publike i sl. Danas ih sve dižemo u zvijezde i pijedestale i druge uspoređujemo s njima.
To me podsjeća, u pravu je Dostojevski kad ovakve stavove stavlja u usta Raskolnjikovu. ;) Ljudi ne shvaćaju, ljudi su višak. I to me opet vodi do toga da je vrijeme najbolji sud.
Možda sam pesimističan, idealističan, ne znam, ali...
I Zom Hotovac je bio pojam redikula, pa je sad ogledni primjer performera. Toma Bebić je bio predmet ruganja na splitskim festivalima, pa je sad kult izvođač.
Umjetnost ne mora nužno biti provokativna, niti tražiti novo, ali ako je valjana, to će vrijeme pokazati...
Dakle, tko i što je umjetnik/umjetnost? Nije na nama da sudimo, odredit će vrijeme
Mi možemo ssmo reći jel nam se nešto u danom trenutku sviđa i odgovara ukusu ili ne... |
| ridiculus |
Posted - 18/11/2024 : 10:49:34
Evo nečeg što dodiruje pitanja iz gornje verabove poruke. Najnovije vesti:
AI-generated poetry is indistinguishable from human-written poetry and is rated more favorably
Naravno, ovo je puno sofizama, ali nemam sad vremena da odgovaram detaljno.
Ali, kratko: ljudi - a posebno neupućeni, oni koji ne čitaju duboko i široko - ionako ne umeju da razaznaju šta je "dobro" u poeziji na prvi pogled, ili prvo čitanje. Kao što kaže John Stuart Mill (iako se to odnosi pre svega na lirsku poeziju): retoriku čujemo, poeziju prečujemo*. Meni je nekad potrebno mnogo desetina čitanja, i mnogo dana razmišljanja, da bih shvatio nešto od dubine neke bolje pesme, a kamoli sve.
Naravno, neke pesme su (mnogo) pristupačnije od drugih, ali one su tu samo da nas brže privuku. Baš zato svako može da sastavi pesmu tako što će da nabaca gomilu slika i metafora jedne na druge, i obična publika može da pomisli da je to nešto dubokoumno zato što je teško shvatljivo.
*zapravo, "načujemo" je bolji prevod. Overheard. |
| verab |
Posted - 17/11/2024 : 11:33:44
Tko može percipirati umjetničko djelo?
Sigurno ne svi, tko onda?
Samo senzibilizirani, educirani, talentirani, kreativni... ?
Šta je s umjetničkim djelima koje većina ne shvaća, smanjuje li im to vrijednost ili povećava? Ili je masovna percepcija nebitna, jer djelo živi neovisno o njoj, a vremenom je i mijenja?
S druge strane, ako svi imamo vlastitu interpretaciju viđenog, pročitanog, poslušanog, dodirnutog... stvaramo li u tom perceptivnom procesu novo umjetničko djelo? |
| verab |
Posted - 16/11/2024 : 20:35:33
Ma naravno, samo se zezam. Treba nam netko tko će zagrebati dublje, ja nisam taj. Rado ću čitati pametnije od sebe. |
|
|
