| T O P I C R E V I E W |
| Paka01 |
Posted - 20/06/2010 : 21:00:16
Bilo bi super kad bi postoja po jedan ovakav topic u kojemu bi mogli
najavljivat koncerte, ali radi lakšega snalaženja bi bilo najbolje otvorit
3 topica, jedan za koncerte u Hrvatskoj, jedan za one u Srbiji i jedan za one u Sloveniji.
Također, moglo bi ovo i pod sticky, šta kažete?
Evo za sada malo najava:
TKO: MEGADETH
KADA: 30.6.2010.
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KOLIKO: 230 kn
-------------------------------------------------
TKO: SABATON, ALESTORM
KADA: 20.11.2010.
GDJE: Močvara, Zagreb
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------
UFO FESTIVAL
TKO:
ČETVRTAK (08. srpnja)
Last Control/Osijek (http://www.myspace.com/lastcontrolosk)
Apel Fenomen/Osijek (http://www.myspace.com/apelfenomen)
K.P.F. Crew/Vukovar (http://www.myspace.com /kpfkru)
Denigma/Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=B1kzNBxrnZ8)
Vlasta Popić/Varaždin (http://myspace.com/vlastapopic)
Rewolti/Zadar (http://www.myspace.com/rewolti)
Qtera/Podgorica, Crna Gora (http://www.myspace.com/qteraplayssensless)
Broken Strings/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/slomljenezice)
PETAK (09. srpnja)
Exister/Osijek (http://www.myspace.com/existerband)
InFormation/Osijek (http://www.myspace.com/informationos)
Milost/Đurđenovac (http://www.myspace.com/milostdjurdjenovac)
Go Mars/Osijek (http://www.myspace.com/gomarsband)
Motherfunky/Prijedor, BiH (http://www.myspace.com/motherfunkymusic)
Luft/Zagreb (http://www.myspace.com/luftaliste)
Reflection/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/musicreflection)
SUBOTA (10. srpnja)
Raptor/Osijek (http://www.myspace.com/raptorcro)
Vai ficar preto/Josipovac (http://myspace.com/vaificarpreto)
Moltencore/Kutina (http://www.myspace.com/moltencorekutina)
Bravement/Zagreb (http://www.myspace.com/bravement )
Vortex/Osijek (http://www.myspace.com/vortexhr )
Decomposing entity/Zagreb (http://www.myspace.com/decomposingentity)
Magma/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/magmametalband)
Kymera/Osijek (http://www.myspace.com/kymeraband)
Pero Defformero/Srbija
(http://www.myspace.com/perodefformeroklan)
BEHEMOTH/Poljska
(http://www.myspace.com/behemoth)
KADA: 8.-10.7.2010.
KOLIKO: jednodnevna - 50 kn
festivalska - 80 kn
-------------------------------------------------
VIVA LA POLA FESTIVAL
TKO:
LET 3
DEAFNESS BY NOISE
GUŽVA U 16-ERCU
KUD IDIJOTI
RITAM NEREDA
RADIO-AKTIV
UDAV
VICE SQUAD
ARTHRONE
HELLCATS
DEVASTATION
POPEYE
EXILIA
THE ROCK FLOCK
REPETITOR
GDJE: Pula
KADA: 13.-14.8.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------
CRUSADE FEST
TKO:
Anti nowhere league
Overflow
Eksodus
Savant
Equinoxe
Hladno pivo
Picksiebner
Ferzzo & melodic trip(ex-crno perje)
Ballbreakers
GDJE: Križevci, Stara Vojarna
KADA: 25.-26.7.2010.
KOLIKO: 99/140 kn
-------------------------------------------------
TKO: DARK TRANQUILLITY
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KADA: 13.10.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
------------------------------------------------- |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| henry |
Posted - 29/05/2025 : 12:37:29
Uvek verni branitelj partije  |
| BeaGea |
Posted - 29/05/2025 : 08:43:12
Bajaga je nastupal vec u Sisku i nastupat će opet kad grad nabavi pare....
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/procurila-prepiska-izmedu-grada-siska-i-bajaginog-menadzmenta-nakon-otkazanog-koncerta-proracun-je-prazan-15589140?cx_linkref=jl_home_vijesti_prva_pasica
Kakvog sve smeća ima među ljudima i na forumima, baš tužno. |
| henry |
Posted - 28/05/2025 : 19:42:36
Evo jedne odjave koncerta 
https://nova.rs/zabava/showbiz/zasto-je-otkazan-koncert-bajage-i-instruktora-u-sisku/ |
| ivanl |
Posted - 28/05/2025 : 19:27:06
Dinu!
Postovanom clanu!
Ovakav javan upit, zahtjeva i minimum pristojnosti u vidu odgovora.
Pa hvala ti Dino, iskreno na pohvali.
Osim sto ovo pisem za svoju dusu, jako je lijepo sto iskra rock' n rolla, pronalazi put i do drugih, preko ovih mojih piskaranja.
Sudeci po tome, koliko vas mi se i privatno javilo, to je zaista ugodno i podstrek za novim upisima.
Hvala vam jos jednom!
Inace, nisi prvi koji me to zamolio. Da nesto najavljujem. Da napisem nesto unaprijed o nekom bendu kojeg mislim pohoditi. Pa nakon najave da to koncertno i recenziram. Ali kako sam ja cesto impulzivan prema nekom koncertu, zaista jako cesto i ne znam da cu negdje otici do samog kraja, (istini za volju, sto je danas sve teze, jer ulaznicu treba obezbjediti na vrijeme, Nekad je to vrijeme doslovno pitanje trena. Jer ako je nisi kupio cim je pustena u prodaju, bilo internetski bilo u hard copy varijanti koju uvijek pretendiram, jednostavno; prode baba s kolacima), mislim, da necu nista najavljivati.
Onako, alanfordovski; nista ne obecajem i toga se drzim! (To jest, ispunjavam ;)
A s druge strane, potpuno si u pravu sto sam i sam nekoliko puta vec promislio o ovom topicu, da je ovo; najava koncerata.
Pa stoga ja necu ovdje vise nista prepricavati, nista recenzirati, jer je ovo, kako je i zamislio postovani clan Mili, jednostavno topic o najavama.
Ja cu ti Dino, skroz dobre volje i bez ikakvih problema privatno nesto najaviti ako te zanima.
Uostalom, moj broj imas i znas sto objavljujem privatno, nakon odgledanih/odslusanih koncerata.
U meduvremenu, ja cu otvoriti skroz novi topic, gdje ce tema biti upravo prica, pricica ilitiga osvrt, nakon odgledanih/odslusanih kocerata. Kako rekoh za svoju dusu, a i za sve one koje to jos zanima. Neka moja impresija.
Ovo mjesto neka bude kako je i zamisljeno, bas za najave.
Hvala vam ljudi, jos jednom.
Zivili mi! |
| BeaGea |
Posted - 28/05/2025 : 12:49:50
quote:
Originally posted by Chui
quote:
Originally posted by BeaGea
Onda morate ponoviti ;)
...ima nas još nekoliko koji bi vas opet čuli, ali ovaj put je bil takav splet okolnosti da se kockice nisu posložile.
ha a to će biti možda za godinu dana, za jesen dogovaram tamo promociju novog mangroove albuhma, a večeras sam sa zmaj orko star u križevcima u klubu kulture pa ako ti se da tamo potegnuto, slična je mjuza samo više wotld musica i pink floyd momenata.
https://youtube.com/playlist?list=OLAK5uy_nexHLUBhC9fr9AWQhm7O7OYyQQ1ZO8pk8&si=GQRHifOAm6ek-JMk
Hvala za info, ali Križevci mi nisu baš blizu Broda u kojem živim ;)
Bit će toga puno dobrog samo da Vedran ostane na ovoj poziciji! U posljednjih pola godina stvarno je organiziral nekoliko jakih nastupa. |
| Chui |
Posted - 28/05/2025 : 12:35:33
quote:
Originally posted by BeaGea
Onda morate ponoviti ;)
...ima nas još nekoliko koji bi vas opet čuli, ali ovaj put je bil takav splet okolnosti da se kockice nisu posložile.
ha a to će biti možda za godinu dana, za jesen dogovaram tamo promociju novog mangroove albuhma, a večeras sam sa zmaj orko star u križevcima u klubu kulture pa ako ti se da tamo potegnuto, slična je mjuza samo više wotld musica i pink floyd momenata.
https://youtube.com/playlist?list=OLAK5uy_nexHLUBhC9fr9AWQhm7O7OYyQQ1ZO8pk8&si=GQRHifOAm6ek-JMk |
| dicmanjac |
Posted - 27/05/2025 : 12:46:52
Pozdrav, pratim ovu grupu već dugo (Ivanova zapažanja sa kocerta), i odlična je. Ivane svaka čast...sve pohvale.
Ivan mi je skrenuo pažnju na neke bendove za koje sam čuo, ali nisam nikad posvetio pažnju...npr.Sisters of Mercy.
A isto tako sam zahvaljujući njegovim tekstovima otkrio neke nove za koje nikad nisam čuo,a koji su mi super...npr.1000mods.
Volio bih biti na nekom od koncerata, na kojem je i Ivan bio, pa da iza pročitam kako je on to vidio...
Prošlo ljeto sam bio u Sinju na Hipodromu (Bare i Majke), i ostao sam oduševljen...ali izgleda da Ivan nije bio tada jer nije bilo osvrta.
Par mjeseci iza, Ivan je negativno pisao o koncertu Bare u Splitu (Porat). Totalno razočarenje.
Sad me zanima jel Bare možda i u Sinju bio loš, al ja ne razumim ništa o glazbi??
Sve ovo pišem jer imam malu molbu, ukoliko je moguće.
S obzirom da se i grupa zove "najave koncerata"...Ivane ako ti nije problem, da i najaviš neke od zanimljivih koncerata u Splitu u nadolazećem periodu (ili u HR).
A onda iza koncerta pišeš svoje dojmove, uobičajeno, što i inače radiš.
Na taj način bi ja (i ostali koji prate) dobili lijep raspored i informacije za nadolazeće koncerte...jer ja ne pratim baš tu scenu, pa uglavnom kasno vidim da se nešto događa.
Također, na taj način bi možda došao na koncert na kojem si i ti, pa bi mogao naknadno usporediti dojmove (jer ovaj Bare me zbunio skroz, meni je bio TOP u Sinju).
Unaprijed zahvaljujem.
Lijep pozdrav.
Dino
|
| BeaGea |
Posted - 26/05/2025 : 23:48:02
Onda morate ponoviti ;)
...ima nas još nekoliko koji bi vas opet čuli, ali ovaj put je bil takav splet okolnosti da se kockice nisu posložile. |
| Chui |
Posted - 26/05/2025 : 22:37:19
Bilo je odlično :))) evo izvještaja https://zlihadzoponovojase.wordpress.com/2025/05/20/chui-kuca-brlic-slavonski-brod-15-05-2025/ |
| BeaGea |
Posted - 26/05/2025 : 14:30:43
quote:
Originally posted by Chui
Za ovaj tjedan imamo na programu: četvrtak Chui u Slavonskom Brodu - Kuća Brlić
...i kak je prošlo? |
| ivanl |
Posted - 24/05/2025 : 15:42:56
THE DEVIL AND THE ALMIGHTY BLUES
13. svibnja 2025.
Močvara, Zagreb
Premijera norveskih stoner velikana u glavnom gradu Hrvata!
Ali prvo par rijeci o predgrupi. Izvanrednoj Skyjoggers, rekao bi, space rock skupini iz Finske.
Izvanrednoj sad, nakon sto sam im posvjedocio nastupu, a o njima ne da nisam nista cuo do prije par mjeseci, vec nisam ni znao da postoje. Ali, kad vidim ime predgrupe za koncert koji me interesira, uvijek se potrudim prouciti ih bez iznimke, ako nisam upoznat s njihovim stvaranjem.
Istini za volju cesce to bude neki sastav od srednje zalosti do osrednje interesantnosti, no ne i u ovom slucaju. Ovdje se radilo o onim tako rijetkim bljeskovima nastupa malo poznatih warm up sastavima a koji dobrano 'zaprijete' da ce ukrasti show veceri.
Rijetko, ali se desi. A upravo se to dogodilo sasvim obicnog radnog utorka, trinaestog svibnja na Savskom nasipu.
Takoder premijera finskog Skyjoggersa pretvorila se u zesci raspasoj i energicnu svirku benda s tri albuma i jednim EPem, kroz koje su se 'prosetali' u pedesetak minuta svog nastupa. Kazem, dao sam si truda i dobro sam se pripremio na njihovu glazbu, ali po ko zna koji put se to u zivo pretvorilo u nesto kudikamo zesce a bogami i bolje. Vec doma su mi privukli pozornost i iznenadio sam se vjestinom svirke na albumima kao i razini interesa koji su iz mene izvukli. Moram priznati da su mi kliknuli na prvu, i da sam ih gustao preslusavati, ali nista to nije ukazivalo na energiju kojom su nas zapljusnuli u klubu Mocvara. Tipican trio koji naprosto obozavam, dakle tipican postulat rocka; bas-bubanj-gitara, i ovom se zgodom ispostavio kao pravilo a ne iznimka, naravno, govoreci o bendovima koji takav primarni zvuk isporucuju u prici koja ima i glavu i rep. A istini za volju price i nije bilo bas puno. Pjesme im se manifestiraju u dugim kompozicijama koje su dusu dale za improvizaciju, sa malo i nista teksta. Vise krikova i usklika u odredenim trenutcima. Numere su to, koje od bazicne melodije odu u daleku slojevitost i sola sva tri instrumenta, koja stvaraju atmosferu putovanja do dalekih sazvjezda. Volja i energija naprosto nisu upitne kao i vjestna glazbenika. Ljudi su to koji naprosto znaju sto rade i ono najvaznije u tome jako uzivaju. A to su prenjeli i na nas. Publika u sasvim pristojno popunjenoj Mocvari odlicno je odreagirala na energiju benda i prihvatila ih kao da su vec ko zna koliko puta bili na njihovim koncertima. A gotovo sam siguran da ih je rijetko tko slusao od prije.
I kazem, opasno su priprijetili da ukradu vecer glavnoj atrakciji. To sam se cijelo vrijeme mislio uzivajuci u njihovoj slojevitoj i nabrijanoj svirci, odlicnog zvuka. Bas me idu nesto predgrupe na zadnjim koncertima, sve bi ih trebalo dozivjeti u njihovim vlastitim aranzmanima i mastupima.
Skyjoggers definitivno. U tih pedesetak minuta prosetali su se stazom koju su prosli jedni Hawkwind vec odavno, a danas je utabaju recimo, jedni Vintage Caravan. Sa prstohvatom psihodelije jednog Syda Barretta.
Sve to izvedeno na pravi nacin, mocno i zestoko, ucinilo je njihov koncert za cistu peticu, a tri mlada Finca sa fudbalerkama i brcicima kojih se ne bi posramila ni njemacka reprezentacija 85e, prikazala hrvatskoj publici kao vrsne, bolje kazati maestralne glazbenike.
U pauzi odnosenja instrumenta sa scene, debelo sam se zamislio i zabrinuo kako bi se ovakav koncert mogao nadmasiti...
I mislio sam se da bar priblizno budu tu negdje, The Devil and the Almighty Blues kojima sam se radovao mjesecima unaprijed, a za koje sam uaznicu kupio vec tamo prije Bozica i Nove godine...
Zaista cijenim i volim ovaj norveski bend.
Ali razloga za brigu nije bilo. Dapace...
Cim su izsli na scenu, ovi stoner veterani, ostavili su utisak glazbenih rutinera, ne dajuci mi vise razloga za ikakvu brigu. A jednom kad je krenula uvodna Salt the Earth, sve je kliknulo savrseno na svoje mjesto. Masni, ljepljivi, zaglusujuci ritam uzbibao je kompletnu publiku i napunio prostor doslovce opipljivim zvukom. Nevjerovatno je kako ovi 'norveđini' voze! I uopce me vise ne cudi kako je Europa naprosto ukrala Americi stoner izricaj. U par godina debelo sam se nagledao luconosa ovog glazbenog pravca poput; Brant Bjorka, Slomose, Psychlone, Greenleaf, Villagers of Ionnina City, 100mods, Acid Mammoth i ostalih a sve u reziji nevjerovatnih entuzijasta iz Bearstone festival organizacije. Jos jednom, neizmjerno im hvala na ovom predanom radu i prilici da vidim ovo izabrano drustvo uzivo u nas!
Ovo sam morao ponovo napisati da se ponovo zna.
A, The Devil and the Almighty Blues su naprosto meli pod svakom slijedecom pjesmom. Redale su se; This Are Old Hands, Never Darken My Door, Tired Old Dogs, Whwn the Light Dies...
Svaka bolja od prethodne.
Sve do izvanredne obrade Fleetwood Macka; The Green Manalishi (With two Prong Crown), a koju je ustvari proslavio Judas Priest. Ni ova u izvodenju Norvezana nista manje nije efektna od navedenih bendova. Ja naprosto obozavam ovu pjesmu i ova obrada je cisto zlato. Makon Judasa sad sam je cuo i u ovoj verziji i to je neprocjenljivo iskustvo.
Izgubio sam nadu da cu cuti Root to Root, meni njihovu najbolju pjesmu koja mi je u rangu; Vidage-1000modsa, jer je uvijek sviraju drugu po redu, kad eto ti iznenadenja!!!
Ponovo zahvala Zagrebu, cija publika zaista zna dignuti bend.
Odsvirali su nam Root to Root!
Nisam mogao vjerovati, jer je drugdje na ovoj turneji ne sviraju.
Ponovo pun pogodak za Zagreb!
Meni je i ovo bilo dovoljno, ali bend ne staje. Mrvi. Valja. Vozi!
Sljede; When the Light Dies i Distance, cime su vec presli satnicu iz drugih gradova na ovoj turneji. A posto je interakcija s publikom bila fantasticna, nazdravljalo se pivama stalno, (bogami ne sjecam se da je neki bend ovoliko pive na stageu potrosio, a i pohvalili su Bearstone pivo), grlilo, udaralo 'bese' pa i saputalo na uho pjevacu, (jedan je celavi momak iz prvog reda stalno komunicirao s pjevacem), bis nam nakon kratke pauze donosi Times Ruins Everything i Ghost of Charlie Barracuda. Obje izvanredne i duge. I sa tim dolazimo do sat i 45, debelih dvadeset minuta vise od satnice na svim im trenutnim europskim koncertima.
I to ti je Zagreb, dragi moji. Uvijek nesto ekstra, nesto vise, u plusu. Jer je, a to se pokazuje vec tridesetak godina, zagrebacka publika, (sa svojim gostima, dakako), izvanredna.
I bendovi to osjete i sviraju bolje. Vise. Te se uvijek ponovo vrate.
Ovu kombinatoriku masnog ritam stonera i sofisticiranog, pitkog, cistog i artikuliranog gitarskog bluesa, bi zaista zelio ponovo pogledati. Po svemu sudeci, kako je bend bio zadovoljan, i hocemo. Ja mogu samo ostaviti ogromnu preporuku svima, za ovaj koncert kad ponovo dodu u nas. (Ali i sa strane. Isplati ih se vidjeti, zaista)
Samo jedno malo 'žuganje' na jacinu mikrofon vokala na prvih par pjesama. Slabo se culo. Poslije je namjesteno. (Eto da nije sve u superlativima, valjda savrsenstvo i ne postoji)
I za kraj ovog izvjestaja, jedan light motiv iz Mocvare, neki je tip ispred mene pio kavu. E da kavu. Iz one minjaturne soljice. S ispruzenim malim prstom naprijed. Meracio. Vidio sam svasta ali 'kaficu' na koncertima ne. Do sad. Ma kolimu ju je samo skuhao...
U godini za koju sam bio siguran da ce biti koncertno metalska, evo stoner se gura u prvi plan. A posto tocno znam sto me jos ceka unaprijed, mogla bi to biti bas i stonerska godina.
Neka. Zdravo je to takmicenje i bas mu se radujem. Zivih kvalitetnih koncerata nikad vise. (I nikad dosta) Bas kako i treba!
A tek nas ceka Bearstone festival...
Samo naprijed! |
| ivanl |
Posted - 20/05/2025 : 20:59:55
KOSTURI
10 svibanj 2025.
Eks, Split
Mislim da sam visekratno naglasio svoju pristranost u svezi ovog benda. Jebiga, kad oni sviraju, kao da i ja sviram. Prijatelji su mi.
I bas zbog te velike pristranosti i ljubavi prema njihovom radu i izricaju, (a ne da se smatram fanom Kostura, vec sta ja znam, roadieom, bar), nisam im bio na koncertu jedno godinu dana.
Od kad su zamjenili pjevaca Zorana. Ili su ga izbacili. Ili je on sam otisao...
Nikad nisam tocno saznao. Nije da nisam pitao. I jednog i drugog i treceg...
Od stoljeca sedmog sam veliki prijatelj s Pucom, Alfom i Omegom benda. Svasta smo prosli. Od skole, preko vojske pa do danas. (Malo je ovo redaka da i pojmite takvo sto, vjerujte na rijec)
Prosli smo planetu uzduz i poprijeko, cijeli globus, ekvatore i paralele... i posvadili se visekratno. Nekad. Bar dvaput i gadno...
Pa sve sredili. Jer to je tako. Tako prijatelji rade.
Ali nikad nisam saznao tocno, zasto je puklo.
Ni Zoran mi nije nista konkretno kazao, a i sa njim sam odlican.
Bas kao i s Denijem i 'Maricem'...
I jednostavno su prestali stvarati i svirati. Puklo. Nestalo tona i slike. Pjevac ostavio svoje pjesme i svoj autorski rad na raspolaganje i nestao. To je to. Ni manje ni vise, ili pak i previse...
I jebiga, ja nisam vise isao na koncerte Kostura s novim pjevacem...
Nekako mi se cinilo da to nije to.
Do nekidan.
Uredno su mi slali obavjesti gdje i kako, i kad, ali kazem, nisam nekako mogao. Ni supruga. Previse smo bili povezani s tom cetvorkom i Zoranovim vokalom, da bi isao gledati i slusati tog novog. Tako sam mislio...
I onda, jednom, na nekom drugom, tudem koncertu, Puco meni kaze; pa jebate pas, dodi pa gledaj u nas tri a nemoj u novoga...jebate.
Nasmijao sam se, ali me je i kopkalo.
I tako, odlucih se otici ponovo u Eksa, kao i desetak puta prije na Kosture. U taj brlog kao iz nekog alternativnog filma, kojeg ce odgledati samo desetak ljudi... Supruga mi i jos malo neke ekipice, eto sigurno nakon godine dana.
I...
I jebiga, nista se nije promjenilo, osim sto imaju i par novih stvari. Odlicnih.
S gustom sam opet odslusao; Nesretnike, Plan, Zivot pun suza, Ubij zmiju, Alojzija, Bore Lee, Odabran si-General... i druge.
S gustom.
I opet sam pristran. Sto cu...
Prijatelji su mi. Veliki prijatelji.
Svirali su cijeli koncert samo za mene jedinoga jednom u garazi, svirali su cijeli koncert za nas 5 kad smo snimili spot i jebiga, tako je-kako je.
Idemo ponovo na njihove koncerte. Supruga i ja. Nismo ustvari nikad ni prestali biti ogromni fanovi. I necemo. To je sigurno, kao sto ce veceras biti noc, a sutra dan!
Novom sam pjevacu dao ruku i objasnio neka svoja stajalista, imao sam za to potrebu, ali tko uostalom mene sto i pita...
Kosturi sviraju dalje i bez Zorana,(sto mi je istina strahovito i beskrajno zao), a svirati ce i bez mene. Sto je i u redu.
I tako treba biti.
I zato, ako naletite negdje na poster ili flajer s obavjesti o svirci Kostura, iz Majmunova, ne budite ludi da to i takvo sto propustite. Ne oklijevajte, vec uskocite u Majmunovo kolo, Zaprzite i rokajte.
Slusajte!
I osjetite Posast, na Putu za Majmunovo... |
| ivanl |
Posted - 17/05/2025 : 14:46:28
HUGH CORNWELL
03.05.2025.
Porat, Split
Prije nego sto napisem bilo sto o samom nastupu, treba biti potpuno iskren i kazati; napokon nešto u Splitu! Zlobno bi mogao potpuno trijezno, svijesno i suvislo, reci; da je i išta. A to 'išta' se pretvorilo u svašta nešto, a u ovom slucaju i mnogo vise od tek tamo nešto. O tome cu kasnije.
Dakle, moj grad je napokon nakon dugo vremena ugostio jednu istinski svjetsku glazbenu velicinu, pace; legendu u punom smislu rijeci, britanskog rocka. Hugh Cornwell je sada duze u samostalnoj karijeri nego sto je bio frontmen u kultnoj grupi The Stranglers, ali pisanje, produciranje, sviranje i pjevanje ogromnih hitova tog sastava nitko mu nikad nece moci oduzeti. I iako i danas, Hugh ima izvrsne pjesme i hitove, poput onih sa zadnje ploce Momment of Madness od prije tri godine, a koje mnoge i predstavlja na recentnoj turneji Fun Of The Fair, zauvijek ce biti poznat po pjesmama; Strange Little Girl, Golden Brown, Nice'n' sleazy, Dutchies, Dead Loss Angeles, (da nabrojim neke koje i dan danas izvodi, pa tako i na ovoj aktualnoj europskoj turneji), ali posebice po Always the Sun, tom megahitu, i bit ce najradiofonicnoj pjesmi svih vremena ikad, poslije; Every Breath You Take, 'Policije' i Totove Africe.
Dakle da parafraziram Rundeka; moj je grad veceras dobio luku...
To jest, Split je dobio Porat!
Mislim, dobio ga je vec neko vrijeme, i polako se priucava radu iako ima mnostvo 'porodajnih' bolova jos uvijek, poput lose ponude pica, (piva pogavito, samo su dvije vrste, od kojih je jedna grozna tocena s dna kace i preskupa), te strasno losih deejayeva koji pustaju jednako strasno losu i pogresnu glazbu pred nastup i poslije koncerata.
I iako sam u ovom jos uvijek novom klubu odgledao fantasticne Laibach i Partibrejkers. Jako dobre M.O.R.T. i neke tribute bendove, te loseg Urbana i katastrofalnog/kriminalnog Baru s 'Majkama', tek je treceg svibnja ovaj klub istinski proradio gostovanjem ovog legendarnog pjevaca.
Jednom sam radio pazljivu inventuru gostovanja iole vrijednih paznje, svjetskih bendova i izvodaca u mom rodnom gradu i dosao sam do poraznog rezultata od tridesetak koncerata u 40, (cetrdeset!!!), zadnjih godina. Sto je porazno za drugi najveci grad u drzavi. U obzir sam uzmao cak i gostovanje Jim and Jack show, (pokojnog Zappinog bubnjara Jim Carl Blacka sa svestranim Eugenom Chadbourneom), preko Ray Charlesa pa recimo Joe Fiiska i Eric Noden nastupa, (dvaput), do Ladytrona, Pro Paina, Guano Apesa pa sve do velikih Iron Maiden, Saxon , Whisbone Ash, Dire Straits, Simple Minds ili pak Tine Turner i Rodgera Watersa. (Bez uzimanja u obzir povremenih 'stranjskih' izleta opskurnih bendova u Kocke, kojih je istina za volju bilo ali to su zaista no name bendovi. Sve u svemu Zagreb tako sto odradi u tri-cetiri mjeseca.
Sto je sramotno. I porazno. I vec desetljecima tako.
Ali valjda ce biti bolje, nada umire zadnja, iako, (a baratam tocnom informacijom), Porat je prodao tocno 130 ulaznica za prostor od tisucu ipo... pa vi vidite. Mogao si biciklom voziti slalom medu malobrojnim posjetiteljima, a da se s nikim ne sudaris i to fanovima mahom u 'najboljim' godinama. Dakle svi smo, mi, koji smo bili tu, vec isluzeni u rock and rollu, a apsolutno nikog od dvadesetak ili ne daj Boze mladeg, nije bilo. Sto je, ne na neki nacin, vec na svaki moguci nacin, apsolutno porazno!
I vidio je to vremesni gospodin Cornwall, nije blesav iako ima 75, (a vitalan je te mrsav kao mladic), samo se pravio blesav da ne vidi zjapeci prazninom prostor pred sobom. I nekako je to sve bacio na zajebanciju i salu, pitajuci direktno auditorij koliko je tu Hrvata a koliko onih koji su u Split dosli na odmor, sto je pokazalo kako poznaje grad iz nekih ranijih posjeta privatnog karaktera.
Rekao je i da razumije muku i tugu auditorija jer je bas taj dan bila; (za mene), ona neka utakmica izmedu onih nekih klubova koji se kolju za ono neko prvenstvo...
Sto je pokazalo da prati i situaciju gdje je dosao, ali sigurno su mu i napunili glavu tim dogadajem, u to uopce ne sumnjam. I meni to pokusavaju, ali hvala Bogu cijepljen sam od te toksicnosti.
Ali ipak nek mi bude dozvoljeno osvrnuti se na taj dogadaj, posto imam nesrecu pa zivim u tom kvartu gdje je taj stadion, i opet sam dozivio divljanje rulje te rusenje i razbijanje javne imovine, poslije poraza, (jer jebiga vise mrze tude nego sto vole svoje), i stvarno mi je tog cirkusa dosta. Kako mahnitanja prije samog dogadanja tako i terorizma poslije istog kojeg su uredno izgubili. Iako ovog puta policije je, (koju izmedu ostaloga i ja placam svojim porezom), bilo vise nego prosle godine prilikom istog scenarija pa je i steta bila manja, ali i takva dovoljna da se normalni i uredni, 'obicni' gradani razbjesne na ono sto se cini u nasem, (mom), gradu!
I jos nesto, koncert je bio u relativnoj bizini stadiona, to jest glavna cesta prometnica vodi do njega koja prolazi kraj stadiona i satima poslije utakmice bila je blokirana. Znaci navecer nisam mogao proci svojim mirnim putem do kluba od redara, obicne i interventne policije svukud po cesti. Pa, recicu i ovo; dosta mi je placanja takvih golemih resursa i izdataka zbog gomile terorista! I tocka!;
Ali dosao sam sebi, cim su Hugh i njegova dva side kicka, bubnjar Skot i basist Irac, izisli na scenu.
Kompletna slika bazicnog rock tria u crnim majicama i crnim hlacama. Bas kako postulat svetog rocka i nalaze. Bez ikakvog eksponiranja. Bez cak i one uvijek prisutne zavjese s logom benda. Samo nenametljiva rasvjeta, pojacala, instrumenti i bend.I to kakav bend! Iako, kako sam rekao, Hugh ima 75 godina nitko mu to ne bi dao, a svog Telekastera koristi vjesto iako minimalisticki kao i nekad u The Stranglersima.
Odmah bez puno filozofije udaraju dvije pjesme s zadnjeg albuma, izvrsnu; Coming Out of the Wilderness, te jako dobru Too Much Trash, da bi s vec trecom Nice 'n' Sleazy posegnuo u The Stranglers pjesmaricu. I tako ce biti cijelo vrijeme od sat i pedeset nastupa, red solo pjesama s ubacivanjem hitova Stranglersa. Jako dobro sortirana setlita. Izbalansirana s starim i novim. Ugodna.
Zvuk prekrasan. Kristalan. Svaka se zica basa cuje kako pumpa, a svaka cinela zvoni, i svaki udarac palice po obrucu zvuci fantasticno. A meni pogotovo, jer sam iskoristio prazninu prostora, te bivse radne hale, bivseg velikog skladista, i dosao na samu ogradu, potpuno ispred benda i prepustio se koncertu. Cijela ekipa i moja i tuda bila mi je za ledima i morao sam dobro upregnuti mozak kad sam ovako direktno sa metra udaljenosti upratio koncert. Prosle godine Full Tone Generator, a prije toga Jon Spencer Blues Explosion sad vec davne 2016e. Prije toga i ne pamtim...mozda samo par tempom laganijih koncerata, komornijih, gdje te ne guraju razdragani fanovi, poput, sjecam se; Crime & City Solution te Huga Racea i Michelangelo Russoa. (E da, i Scotta H. Birama)
Uglavnom, fantasticni osjecaj. Morao bi se malo vratiti 'na stangu', pokusati mozda s nekim heavy iducim bendom pa sto kosta da kasto, uostalom nismo na nogometnom stadionu gdje te netko hoce zatuci, ovdje kad i padnes bilo zbog previse piva ili mahnitog 'benganja' ljudi te dizu i pomazu ti. Jbg. braca i sestre. Nismo teroristi.
U svakom slucaju, izvanredan show za 'par saka' ljudi, jer znam da je sedam dana prije zagrebacka Tvornica bila dupke puna na ovakvom istom koncertu.
Pocasceni smo bili i obradom Creama, White Room tom meni iznimno dragom pjesmom koja je u izvedbi Hugha i drustva dobila novu dimenziju, nista manje vrijednu, ako ne bolju onda sigurno itekako uhu zanimljivu.
I onda sok i nevjerica! Nakon fantasticno odsviranih pjesama koje su neke, sto se Stranglersa tice ogoljene do kosti, lisene barsunavosti klavijatura i nekih aranzmana, bazicno rockerske, jednostavne ali tvrde, dolazi nam iznenadenje koje je odsvirao samo u Parizu dvadesetak dana ranije.
Always the Sun!!!
Ja sam izgubio svaku nadu da cu cuti ovaj dragulj uzivo. Tome se uopce nisam ni u primisli nadao. Ne svira je nigdje. Kazem samo u Parzu u jednoj poslozenoj zasebnoj setlisti Stranglersa. I ovu vecer u Splitu! Nicim izazvan! A mislio sam se ici u Zagreb jer je tamo uvijek najbolje i bendovi daju sve od sebe te se uvijek vrate, ali pticica mi je sapnula na uho; ostani, i ostao sam te dobio uzivo na metar od autora samog, Always the Sun!!! Iz njegovog grla i s njegivih zica gitare...
Nenadoplatvo!
Zasto smo mi, nas sacica ovo zasluzili, nije mi jasno. Dobio sam i set listu koju su mi 'momci' potpisali i uredno smo popricali malo, i na setlisti je nema! Nije bila stampana. Ovo je bilo totalno ekstra, plus, nemam pojma cime zasluzeno...
Ali jos me boli grlo kako sam je otpjevao. Bolje reci izderao se...
Ma nemos jebiga virovat!!! Eto.
Kaze mi supruga pa sta ga nisi pitao zasto nam je odsvirao ovu stvar, ali eto, nisam se sjetio onako na mah...jbg. Bas bi mi obrazlozenje sad znacilo.
Inace samo da kazem, jedan nas ovdje jako star stazom i nekoc jako istaknut frumas i moja malenkost smo dobili po setlistu na koje su nam se potpisali clnovi grupe. Cisto malo zadovoljstvo za veliku uspomenu na ovaj nevjerovatni koncert u mom gradu.
Pitam se hoce li ih biti jos? Organiziranih u Porta?
Mozda zbog sacice prodatih ulaznica i nece, jer ce menadment kluba nonsalatno zakljuciti tu se ne moze zaraditi...a lova je sve.
Vrijeme ce pokazati, ali ovome je dragi moji ljudi trebalo posvjedociti. Pitam se kad ce opet...
A i lijepo je zaista, za pola sata od svrsetka koncerta biti doma. Svojoj kuci. Blago van se Purgeri. Zavidim. Nadam se da vice necu morati i da ce i za nas dole doci bolji koncertni dani.
Ima nas koji smo zasluzili! |
| Chui |
Posted - 14/05/2025 : 10:32:43
Za ovaj tjedan imamo na programu: četvrtak Chui u Slavonskom Brodu - Kuća Brlić
petak Chui u Virovitici - Horn Pub
subota Chui u Osijeku - club Oxygene (prije toga smo oko 13:30 na sajmu ploča u Osijeku gdje ćemo predstaviti vinilno izdanje albuma Do zvijezda) |
| vukozec |
Posted - 13/05/2025 : 16:42:24
Veceras u zg nastupaju Norveski psych/stoneri The Devil and the Almighty Blues, pa sam da se ushemim u pravi mood iscupao neke vinile iz svog brloga.
|
| ivanl |
Posted - 10/05/2025 : 16:51:56
COVEN
26 travnja 2025.
Močvara, Zagreb
Prije svega, par crtica o ovom bendu. Mislim da je za popizdit, a moram se tako izraziti, slabo poznat sirem auditoriju, pa cak i makoliko njih u tom krugu poznavatelja i stovatelja, dobro pa i odlicno poznavali glazbu.
Reklo bi se danas; most underrated band!
A postoje od kasnih sezdesetih!
E da. Prastari bend predvoden pjevacicom Jinx Dawson, koja je za mikrofonom sve do danas, a unatoc dobi od 75 godina, zena rastura! Pazite sad ovo; i stasom i glasom, ali doci cu i do toga...
Dakle, ono najvaznije, a sto malo tko zna Coven je uveo ono mitsko, 'petavanje rogova' na koncertima, svirkama ali i u slobodno vrijeme. Ono, niste jebiga rockeri a pogotovo metalci ako nikad niste napravili kazoprstom i malim prstom rogove s ostalim stisnutim prstima, i vinuli ruku u zrak!
E pa za to su zasluzni, upravo Coven i Jinx Dawson. Oni su to izmislili, to jest; ona.
Zanimljivo, zar ne?
A sad, nesto jos bitnije. Jos vaznije. Raritetan podatak! Black Sabbath, taj valjda najutjecajniji bend u hard'n heavyu, koji je direktno inspirirao ocean drugih glazbenika, koji su od 'malih nogu' htjeli svirati i biti bar malo kao veliki Sabbath, je; direktno inspiroran Covenom!!!
E da.
Upravo tako. Coven je inspirirao Tonya, Ozzya, Billa i Geezera! I nek se to zna! Jer znam da mnogi to ne znaju. Sto je steta, a prebitno je za povijest rock'n rolla.
I ta Jinx Dawson, i taj Coven, (doduse s kompletno drugom, mladahnom postavom), posjeti glavni grad Hrvatske, sto sam osobno, smatrao kao nemoguci cin. Ali, ispostavilo se, kao uostalom sve u zivotu, da nema toga sto nije moguce. Nema granica.
I eto ga! Kultno okultni Coven premijerno u RH!
Kultni jer su zaduzili, jedan Black Sabbath da budu zivuce legende kakvi i jesu danas, a okultni...jbg, jer su prvi osim rogova, radili sotonske mise, postavljali takve bajalice u svoje pjesme, baratali 'javlima', lubanjama, lijesovima, svijecama, crnim plastovima i krabuljama, pentagramima, pa sve do golotinje... i to kasnih sezdesetih, te ranih sedamdesetih. Nanizavsi nebrojeni niz skandala i incidenata, te ostavivsi golemu 'prasinu' za svojim tragom...
I zaista sam mislio da je Jinx nemoguce dozivjeti uzivo jer su njeni side kickovi iz benda davno penzionirani, a neki i na drugom svijetu. (Sad, kojem; ne znam), nebitno.
Da bi bilo sve zanimljivije bivsi, to jest prvi basist benda zvan je Oz Osbourne! Sto cini jos interesantniju poveznicu sa Sabbathom. Nek se i to zna.
Sad, kad smo prosli ovaj interesantan uvod, a smatram da je bitan i da ga ljudi nedovoljno poznaju, idemo na sam koncert.
Ovdje dolazimo do totalnog iznenadenja; grcke grupe Saturday Night Satan. (Boze, zanimljivog li imena), i to totalno; pozitivnog! Krajnje pozitivnog, pace; izvanrednog.
Pjevacica ovog benda kao da je preslik mlade Jinx iz doba Charlesa Mansona. A pazite, bend je to koji ima tek jedan album, iz 2024e; All Things Black, ali kad sam im vidio 'glave' i stav, te stil sviranja, to su neki puno zesci igraci po godinama i vjestini, mego tek puki novi bend od par godina postojanja. Tko zna odakle su sve dosli i iz kojih predhodnih grupa... Atena je puna nevjerovatnih rock bendova i ovo je samo jos jedan dokaz kako tamosnja scena obiluje dobrim zvukom.
Njihov sam album, sto je razumljivo, tek od nedavno preslusao, jer je nov, i ljudi moji, to je odlican komad, izvrsno producirane heavy old school glazbe. Dinamican, efektan, brz, gustao sam ga slusati, a tek uzivo dozivjeti, bio je pun pogodak! Sad mi je zaista jasno zasto su otvarali veceri Judas Priestu, Acceptu i Bruce Dickinsonu, da nabrojim samo neke velikane kojima je cast imao biti predgrupa ovaj bend iz Atene.
Idu me nesto zadnje vrijeme, odlicne predgrupe. Pa ovo je zaista bio kao i bilo koji najbolji samostalni koncert u zadnje vrijeme, a i sire. Sjajan nastup, odlicne grupe sa izvanrednim pjesmama. Kako i nemaju puno stvari, (rekli su da poslije Zagreba idu u studio snimati drugi album), odsvirali su nam 7 pjesama od devet sa svog prvjenca
, plus fenomenalnu izvedbu Em I Evil od Diamond Heada, koju je proslavila Metallica, ciji je autor sad gitarist Saxona. Stvarno efektna obrada, za sam kraj koncerta.
Ovaj bend posebno pamtim i biljezim s stovanjem do slijedeceg koncertnog susreta.
I onda...crna masivna zavjesa, ruka s debelom vostanicom koja je razgrce, Jinx koja izlazi iz uspravno postavljenog lijesa, (kapsila), pokraj dvoje zakrabuljenih figura koji ga pridrzavaju...
Ono, zaista efektivan pocetak, moj stariji i ja smo izmjenjivali poglede jer smo se, uostalom mjesecima spremali za ovaj nastup.
A posto je rijec o kultno-okultnom nastupu, reci cu vam i ovih par zanimljivih pojedinosti. Ovo mi je bio trinaesti posjet stranom koncertu u Mocvari, a trinaesti po redu ove tekuce godine. Smijesno ili nebitno, ali jest tako. A pazite ovo, na dan zalosti za preminulim Papom Franjom. Ha!
A po ulasku u Mocvaru, koja ima spoj krova hale za koncerte s nadstresnicom dvorista, otvorenom pola metra cijelom duzinom, dok smo moj stariji i ja sjedili uz pice, jedna je kompletno crna macka radila nevjerovatne akrobacije, kao da plese, kao da nije stvarna. Ono, vjerujte mi na rijec, pozorno sam pratio da li itko to vidi, ali samo smo nas dvoje bili svijedoci tom performansu macke koje se ne bi posramili ni Black Sabbath za svoj omot.
A bitno ili nebitno, potpuno crna macka je na omotu tog jedinog albuma Saturday Night Satan!
Jebiga, kaze se; svakoj budali njegova zabava, ali bilo je ljudi moji, bas ovako.
Ali vratimo se Jinx i Covenu...
Ova gospoda od 75 godina, prodala je vragu dusu, biti ce, ili je vjestica kad ovako izgleda. Hej, pa to je dob jedne babe u kasnoj penziji s bar desetak tableta dnevno na meniju, a ona izgleda za takvu dob, izvanredno. Duge plave kose, lijepog lica, za tu dob, naglasavam; nevjerovatnog stasa i pobogu; izvanrednog glasa. Sumnje koje su me morile kako ce to izgledati u 2025oj, napustile su me vec pri uvodnoj pjesmi. Glas kao s ploce od prije 50 godina. Doduse, tada je glazbeno Coven zvucao negdje na pola puta ranih albuma Josipe Lisac ili Radojke Šverko, u kombinaciji s recimo albumom Kosa ili bilo kog drugog hipi đira produkcije tog doba. Malo kao Alice Cooper, malo kao Grand Funk Railroad a malo kao bend s terase hotela u Makarskoj ili Hvaru ljeta 69...
Danas je naravno produkcija ali i proizvodnja instruenata drugacija, mocnija, jaca. Pa je takav ovaj koncert i bio. Puno, puno su mocnije pjesme zvucale sad, danas, nego u originalu. I svidjelo mi se to. Zasto da ne, uostalom? Puno je voda proteklo od prvjenca Covena; Witchcraft Destroys Mind & Reaps Soul, i zvuk je kudikamo evoluirao. A o vaznosti ovog nastupa kao dokumenta vremena, i svjedocanstva jednog bitnog segmenta u povijesti rocka, izlisno je i pricati.
Nastranu 'javli', demoni, sotonske mise i rogovi...'kapsili' i lubanje, svakoj budali njegova zabava, tvrdim i slazem se s tom uzrecicom koju sam davno cuo i usvojio, no glazbeno ovo je presedan i izvanredan dozivljaj. Koncert potpuno drugaciji i nesvakidasnji i kako bi pobogu znao sto bi propustio da nisam tu bio...
Pa nikako.
I mogu vam ja sad 'trubiti' sto god, trebalo je to cuti. I vidjeti, dakako.
Ja ovo biljezim masnim markerom u kajdanku svog sjecanja. A i to sto sam ovako sto odgledao sa svojim 'malim', neprocjenivo je. 'Mali' rastura glazbu i zasluzio je. A ponos je samo moj! I sreca. Nenadoplatvo...
(A po povratku u hotel, malo smo zavrsili na Tomi Bebiću, sto je totalno dijametralno suprotno od Covena, ali istrazivanje povjesti glazbe je neograniceno i nepodlozno ikakvom trendu, pa je odusevljenje mog 'malog' s tim splitskim glazbenim neshvacenim genijem, kojeg je upravo otkrio sa svojim čaćom, takoder nenadoplativo.)
I to je to.
Tesko da cu ikad vise ovako necemu svjedociti, ustvari mi, nas dvoje, ali i ovo sto nosimo, sad, kao uspomenu nikad nece izblijediti i to je itekako dovoljno.
Jedna jedina zamjerka je na duzinu koncerta. Sat vremena. Mogli bi reci; samo. I iako je bio toliko intezivan sa vrhunskim profesionalcima koji rasturaju svoja glazbala u stilu sedamdesetih, malo je, pa bas; malo. Ali opet, s druge strane, Gospoda Jinx ima 75 godina...
Sto bi se htjelo?
Pustimo te sitnice, ovo nije uopce uobicajen koncert i nije bio bilo kakav show, ovo je bila posebna prigoda, a vjerovatno i zadnja sansa biti svjedokom nastupa Jinx Dawson, te sam ushicen i pocastvovan sto je Zagreb ovo uopce dobio. Rekao bi; bitno gostovanje!
Zbilja sam mislio da takvo sto uzivo nije vise moguce dozivjeti. Ali jest. Bogovi rock and rolla ponovo me demantiraju i caste me, jos jednom, makoliko se radilo i o okultnom bendu.
Uostalom pare trpe sve i demone i andele.
A mora biti da sam ja ipak bio dobar pa ovo dozivio. Moj stariji sigurno jest, pa je zasluzio i on.
Ćaća časti.
|
| ivanl |
Posted - 07/05/2025 : 17:13:13
URBAN & 4
25. 04. 2025.
Porat, Split
Ma povodljiv sam. O tome nema spora. Zarad dobrog drustva dopustio sam da me povedu/dovedu na koncert Urbana, iako sam se poslije njegovog zadnjeg davljenja i 'tlacenja' na splitskom Sustipanu, prije tri godine, zarekao da ne idem na njegove performsnse. Jer to nisu koncerti, vec preseransi.
I jbg. eto me opet, opet sam mu platio ulaznicu, jer smo s dragim ljudima izisli i mislim se, pa dobro, 'cakulat' cemo, i popit 5,6,7... gemista, pa neka bude.
A upozoravao sam ih da nece to biti kako su zamislili i da je danas, daleko to od njegovih slavnih dana i 'slike' sa nosaca zvuka koje oni pamte. I vole. To jest, nose ih u ijepom sjecanju.
A isto to sam govorio i za Baru nedavno, tim istim ljudima. Tom drustvu. Nazalost opet se obistinilo. Ajde, falim te Boze, nije bilo nadrogiranog cirkusa, kao u veceri 'Majki', ali i ovaj 'umjetnik' lijepo zna udaviti. Ima dara. Trudi se on svojski.
Sto kazati...
Odmah da skinem odgovornost s leda, priznajem javno sa potpuno zdravom svijescu i pod potpunom odgovornoscu da je album Zena Dijete; remek djelo!
Ali daleko je sad 1988. kad je ovaj album 'izletio' u javnost. A kako je mjesecima, (mislim pola godine), sniman u Radunici, starom splitskom kvartu, znam ponesto o tome. Jbg. Urban je tada radio s konzumentima Nikolom i Draganom, a i on sam valjda se nauzivao splitske 'robe' koja je ima biti, bila izvrsna, pa su i album napravili za pamcenje. Vjerovatno jedan od najboljih 'novijih' s ovih prostora a da ne pripada esalonu stare ex Yu garde...
Zaista.
Ali kazem, davno je to bilo.
Od tad, novamo a gledao sam izvanrednu promociju tog albuma u ljetnom kinu Bacvice, Urban je po mom skromnom misljenju isao samo silaznom glazbenom putanjom, iako je uvijek bljesnula poneka pjesma. To cu priznati. No ono sto mene iritira i zaista smeta, je to; sto je proporcionalno s nadolaskom godina i trebalo bi reci; sticanja mudrosti, (jer nisu mu uopce losi tekstovi), on uhvatio kvazi filozofiranja. I to jako loseg. Falseg. Znate sto je; false? Falseta? To vam je; laznost. Eto tako Damir to provodi kroz godine, koje prolaze. Prica budalastine i pizdarije uzivo. Sere. Prodaje sarene laze, a iznad svega je pretenciozan u pateticnosti. Los 'đir'.
Takav je bio nekidan i u Splitu. U Portu. A to se tako, ne radi...
Makar je dosao u hlacama, ne u suknji.
Ali to je bio red dosade i 'iskrivljenih', potpuno izmasakriranih vlastitih pjesama, pa red dosadnih govora, monologa, te tek pokoja dobra stvar koja dovlaci sentiment, bolje reci nostalgiju, poput Odlucio sam da te volim, ili pak Mjesta za mene.
Vise je bilo neprepoznatljivih aranzmana nakon kojih bi obvezatno bilo par minuta baljezganja i davljenja.
Srdan cija zena jako voli stare pjesme Urbana, a ni moja ih ne mrzi, ukazao mi je na zanimljiv fenomen kojeg ja nisam bio ni svjestan. Prostor je bio nakrcan zenama i djevojkama. Negdje omjer 70/30 u njihovu korist nad nama malobrojnom muskom celjadi.
I tako mi je postalo jasno, da je Urbanova glazba ustvari, bit ce; zenska glazba. Recimo, kao sto je zagrebacki Sank, muska, i na njihovom koncertu cete vidjeti desetak zena, mozda i ako, (ako su pobogu pola njih prave zene, a ne bilderice, rudarice ili vozacice kamiona)
Nije da mu se ekipa u Urbanovom bendu nije trudila, ali drugacije je to danas. Nema veze sto je tise, ali pjesme su posve masakrirane. I one mom uhu drage i ove novije koje mi bas ni ne leze, a u ovakvom ruhu, nikako.
A o posvemasnjem 'bauljanju' i pizdakanju u pauzama i da ne govorim.
Trebalo je otvoriti prozore da lazi izlete.
Kako je zanimljivo i urnebesno jednom kazano, Damir je i prezime uzeo Urban, da bi bio urban!
Sve u svemu; tanka prica i tanka svirka. Nece me vise vidjeti kao ni Bare, previse je to mucenja u jednom slucaju a dosadivanja u drugom.
Postoje puno ozbiljnije stvari i puno, puno bolji koncerti nerazvikanih glazbenika koji zahtjevaju vecu i podrobniju fokusiranost.
Sreca, pa u vec spomenutom dobrom drustvu i vec recene gemiste, nekih 8,9,10... sve brze i lakse prode. |
| ivanl |
Posted - 06/05/2025 : 22:06:31
1000mods
23 travnja 2025.
Azimut, Šibenik
Ha, dvaput je dvaput!
Pogledati dva puta ove izvanredne Grke uzivo u manje od tjedan dana sjajan je osobni podvig. I bome, osjecaj.
A nikad blize. Jer izlisno je spominjati kronicnu nestasicu rock svirki u mom rodnom gradu koja sad vec dobija oblik kronicne, biblijske suse pogubne za razvoj iole kakvog zivota. Rockerskog, dakako.
Ponukan izvanrednim koncertom iz zagrebacke Mocvare, koji mi je dao misliti, (jos i sad dok pisem ovo), sjajnom atmosferom i freneticnom svirkom, a blizina kresimirova grada samo je bio zadnji okidac, nismo dvojili oko dolaska u Azimut, puno manji klub. Ovog puta nije mi isla bolja polovica ali jest stariji, koji se nesto kao opirao, mislio, a kako ce se naposljetku pokazati, ostao fasciniran nastupom. A nagovorio sam i Srdana, ljutog heavy metalca da dode malo otvoriti, prosiriti vidike. Sto ce se takoder pokazati kao odlicno odradena misija.
Zao mi je sto u 'schedule' nisam 'ugurao' i koncert u rijeckom Palachu, na ovoj, kako momci iz benda kazu; balkanskoj turneji. Jer bas sam u Palachu, prosle godine odgledao Acid Mammoth, takoder jako dobar grcki stoner bend. Ali bit ce prilike jos itekako, 1000mods vole Hrvatsku i redovno su gosti kod nas. (Iako evo meni ove godine prvi put njima u pohode, ali od sad idem ih pogledati kad god se ukaze zgoda)
Za razliku od Mocvare, u Azimutu nije bilo predgrupe stoner izricaja, vec bas i upravo, kompletno opozitnih nacela. Road Rats su bend koji 'voze' garazni punk rock. A dovoljno je vidjeti bubnjaru veliki bas bubanj ili kako basisti visi fender do koljena u stilu Dee Deea, da shvatite sto vas ocekuje. Tako je i bilo. Eksplozivno i brzo. Glasno. Bas kako volim u jos jednom meni dragom glazbenom pravcu. (Ovako bi bas i ja svirao da mogu) Dojmio me se njihov, zasad jedini EP, (istoimeni), kad sam ga onomad slusao, i bas sam se obradovao prilici da ih odgledam uzivo. Mislio sam da je ovaj r'n r power trio iz Zagreba, ali pjevac/gitarist je pricao na otegnutom dijalektu sibenskog otocnog arhipelaga...
Mislim nasi su, ali nije ni bitno jer pricaju glasom garazne rokije meni zaista posebno srcu drage. Nema tu filozofije. Bum-tras! Bubanj-gitara-bas! Otprasili su svojih, (jedinih), 5-6 pjesama u rasponu od Hellacoptersa do Petera and the Test Tube Babiesa, i zaradili pljesak. Posteno pripremivsi teren za Grke.
A oni su kao i u Mocvari izisli uz Black Sabbath klasik stvar; War Pigs! Ovdje u Sibeniku nije bila otpjevana sve u jedan glas, coporativno, od strane publike kao u metropoli, ali efektno jest. Ne moze se omaniti s takvim biserom od pjesme.
I sto da vam sad kazem? Strepio malo jesam, kakva ce biti svirka, jer je to mali klub, bilo nas je stotinjak, od toga desetak prijatelja iz Splita, i ne moze se usporedivati s klubom na Prisavlju, ali razloga za brigu nije trebalo biti. Odmah su 'grunuli' uz prasak. I to kakav... mali prostor Azimuta ispunio se, instant, masnim rifovima i teskim cekicanjem. Vidi se da im ne tepaju zaludu da su kraljevi zadimljenih podruma isto kao i ispunjenih arena, 1000mods ne jebe 2% gdje sviraju. Samo gruvaju. I nose sve ispred sebe. Dapace, kao da im je i draze 'vakumirati' ovakve manje prostore svojim grooveom. Potpuno istisnuti zrak iz prostorije. Bolje reci kisk. Od prve do posljednje pjesme, a u Šibeniku niti pauzu nisu napravili, isporucili su nam najbolji, najkvalitetniji, najmocniji i najglasniji stoner ikada. Cak i jednu pjesmu vise odsvirali nego u Zagrebu, pa ti sad vidi...
Stvarno ima biti da vole ovakve prisne prostore sa skoro direktnim dodirom s publikom bez ograde i redara.
Fascinira cinjenica kako je Tony Iommi posto je imao sakat prst uslijed ozljede na radu, popustio zice na gitari da bi mu bilo lakse i ugodnje svirati, te takvim niskim stimom i tim slucajno dobivenim zvukom, zapravo izmislio stoner. Sve ostalo je prava legenda, i tom i takvom sabatovstinom, (taj predobar izraz koristit cu do kraja zivota), okoristili su se malte ne svi hard, metal a posebno stoner bendovi. Bez tih sporih a monumentalnih rifova ne bi bilo ni 1000mods.
I takav im je i koncert. To jest koncerti. Sad sam ih vec odradio dva. A ponovo su iz sebe iscjedili zadnju kapljicu znoja te zadnji atom snage. Dvaput u 5 dana dozivjeti pjesmu Vidage, izvanredna je avantura, a sve mi se nekako cini da su bili i zesci nego u Zagrebu. Valjda zbog tolike blizine pozornice i samih glazbenika, koncert mi se ucinio kudikamo bucnijim. Po izlasku na sibensku Rivu, u glavi mi je bila neprekinuta zvucna crta, kao ono davno kad bi tv program dosao kraju, a onaj bzzzzz ostao do jutra ako niste isljucili prijemnik.
Sjajna je energija ovog benda i ponavljam; u naponu su snage. Trenutno. Zadnji album im je mozda i najbolji a 6 pjesama s njega uzivo prava je atrakcija.
Znam tocno kad cu ih ponovo odgledati i bas im se unaprijed ponovo radujem.
Kazem, 'mali' mi je bio odusevljen i sve me vise fascinira njegovo poimanje, interes i znanje o glazbi. Daje mi osmjeh na lice i trnce u srcu, a zadovoljstvo da sam obavio, (smo-mi), odlican posao u odgoju neprocjenljivo je.
A nije na odmet kazati da je Srdan, ljuti-ljuti-ljuti metalac, stisnutom pesti u zraku kazao; dobro je ovo brale!
Putovanje do masnog bureka kod Mate, u srcu Splita, starom cestom smo kratili odlicnom pricom o glazbi. I samo o njoj. S gustom. Danima bi mogli tako. Tema je bezbroj. Nepresusan izvor prica o koncertima, albumima i pjesmama nikad nam ne dosadi.
Do novog puta, uz glazbu, dakako, moram opet ponoviti; 1000mods su zbilja zakon! |
| ivanl |
Posted - 03/05/2025 : 14:12:15
1000mods
18/04/2025.
Močvara, Zagreb
Ima tome neko vrijeme da sam se bas, ali bas, napenalio na stoner rock. Mislim, ta ljubav traje od kako sam cuo rane albume Sabbatha, jos kao djecacic, ali 'sabatovstina' u doslijednom smislu te krilatice se osjeca u svakom stoner bendu, jer na tom izvoru su se umili svi clanovi svih stoner grupa svijeta. O tom dvojbe nema, i ama bas svaki takav bend bi vam priznao bez misliti se, da su mu; Iommy, Butler, Ward i Ozzy, direktni uzori.
Stoner scena, danas, prejaka je!
Stoner zvuk, iako ga poslije 'sabatovstine', mozemo kao izvor staviti u pustinje sjeverne Amerike, a kao 'oca' stonera mirne duse nazvati Brant Bjorka, taj sound vise niposto nije vlasnistvo Amera. Taj zvuk danas se razvio, bolje kazati usavrsio diljem svijeta a u Europi posebice. A na nasem starom dobrom kontinentu, napose u Grckoj.
Ima logike. Sunca ne nedostaje u toj meni krasnoj i dragoj mediteranskoj zemlji, a zrake zivota najsjajnije zvijezde naseg Suncevog sustava jake su jednako u Ateni kao i Kaliforniji, domu stoner rocka, ili pustinjskog rocka.
I stoga, mene odavno vise ne cudi sto Grcka ima najsjajnije predstavnike tog pravca i tog zvuka. Poput; Nightstalker, Acid Mammoth, Willagers of Ioannina City i napose 1000mods.
Sve sam ih odgledao jer supruga i moja malenkost uzivamo bas intezivno u tom zvuku zadnjih godina, osim 1000mods.
Sada su napokon i oni dosli na red!
Bili su tu po Hrvatskoj vise puta a za vrijeme proklete pandemije, njihov nastup upravo u Mocvari, s upravo Willagers of Ioannina City, odnio je 'lijepi' vrag.
Dugo me je to tistilo, jer nastup ta dva benda zajedno uzivo bio bi Bogom dan uzitak.
Osim gore navedenih bendova iz Grcke u meduvremenu su nas posjetili i njegovo velicanstvo; Brant Bjork, te Kavadar, Clutch, Psychlonia, Green Leaf, Monster Magnet, Stoned Jesus, Slomosa, Full Tone Generator... i mnogi drugi. Trbalo bi mi prostora da ih pobrojim. Sto u Metropoli sto na Bearstone festivalu u carobnom okruzenju Primišlja kraj Slunja.
I bas zahvaljujuci entuzijazmu momaka iz Bearstone festivala, imamo ovu invaziju bendova koji stuju taj zvuk u Hrvatsku!
Neizmjerno im se zahvaljujem na tome!
Pogledao sam ih svu silu, (i jos cu), ali 1000mods nisam bio uhvatio.
Do Mocvare, osamnaestog dana travnja.
I to je ljudi moji; to!
Najbolje sto ih mogu opisati je, kao da je dosao Motorhead u Hrvatsku negdje 87. Znaci u naponu snage i moci. E tako su sad dosli 1000mods sa svojih izdanih 5 studijskih albuma i bas na promociji recentnog Cheat Death. Koji je rusvaj zivi ove vrste glazbe. Izvanredni! A bend, ni mlad ni star, aman-taman u naponu snage. I energije. A to je kljucna rijec ovog nastupa u klubu na nasipu Trnjnske struge. Cista energija. (Bolje kazati prljave i oznojene energije)
Beskompromisni nastup od skoro dva sata u krcatoj, rasprodatoj Mocvari. Masan i ljepljiv zvuk basa, (ne svira pjevac zaludu Rickenbaker poput Lemmya), mnumentalan zvuk dvaju gitara i pazite sad; ne sviranje, vec sustavno unistavanje bubnja sa ogromnim basom ucinilo je ovaj nastup u Mocvari za pamcenje i dugo sjecanje! (Bubnjar im je ljudi Zvijerko iz Muppet shova, uzivo)
Kazem, u najbiljem trenutku su dosli. U najboljim godinama nakon prakse od stotinu koncerata diljem globusa i na promociji najboljeg im studijskog uratka do sad, a s kojeg sviraju cak 6 stari. A uzivo su uspjele biiti jos i bolje. Zesce.
Nastup benda koji se potpuno predaje svirci. Bez pauze, bez puno rijeci, samo energija. Svaka im cast! Mogao bi ovdje napisati jos hvalospjeva, izljepiti im jos atributa, ali ne treba im to.
Oni su pravi, bezkompromisni rock bend i tocka. Supruga i ja uzivali smo u svakoj minuti ovog izvanrednog koncerta i ne sjecam se kad smo ovako smijuci se od uha do uha razdragano otisli u hotel.
Bila je i predgrupa. Them Moose Rush. Iz Bjelovara. Neloseg zvuka i zelje, ali pjevac, (i gitarist), kako je rekla moja draga ima previsok, presvilenkast i preispoliran glas. Mlo pederast ako mi je dozvoljeno tako se izraziti ali zaista jest. I vise bi podoban bio za neki splitski festival ili sibenski slager nego za mocni, mracni i masni stoner. Jbg. tako je. Ali imao je dobru 'bazu' hvatanja publike zamisljenim stapom za pecanje kojeg je bacao u publiku, pa onda imaginarnim koloturnikom tu istu publiku vukao pozornicu. Dobra fora, zaista.
Sve ostalo je bilo uragan, tornado i blira! Sve u jednom. Otprasili su nas iz kluba, izbacili iz cipela.
Ovaj bend narode, trebate odgledati u zivo, bez obzira kojem glazbenom ukusu preferirate. A ako ste rockeri, onda pogotovo.
Upratite ih, i zabiljezite si neki buduci njihov nastup masnim crnim markerom, bas kakva je i bila njihova svirka u Mocvari, i vjerujte mi necete se razocarati.
1000mods su zakon!
|
| ivanl |
Posted - 02/05/2025 : 09:19:10
M.O.R.T.
05.04.2025.
Porat, Split
Bas razmisljam, je li Mort bend kojeg sam najvise odgledao uzivo? Hladno pivo, Let3 i Zabranjeno pusenje sam vidio bezbroj puta, ali mislim da je Mort presao 20 puta moga hodocasca. Tako je zato sto moja bolja polovica jednostavno obozava ovaj bend, pravi je iskreni fan koja i u automobilu non stop vrti njihove albume, a s vremenom, koliko je bila na njihovim koncertima poceli su joj se javljati i odzdravljati i sami clanovi.
Nisam vodio tocnu evidenciju koliko sam s njom bio puta na Mort, a uvijek je s njom, ali znam da je to bilo i u Zagrebu, Makarskoj, Brelima, dvaput u Kastelima, triput u Sinju, a u Splitu u O'Hare, Planu B, Judinom drvu, Kocki, 'Kvaziju', u nekima visekratno, te evo nedavno i u Portu.
(Poratu? ;)
Sto je bome, puno.
I vec sam se i sam navikao.
Nekad su bili odlicni i nabrijani, nekad bome i poprilicno pijani, pa se nije moglo to upratiti bar onoliko koliko oni pod maliganima nisu mogli odsvirati svoje stvari.
Ima neko vrijeme, uopce nisu vise 'odneseni'. Primirili su se. Dode to s godinama.
Glazbeno su se upucali mozda bi tocno bilo kazati, totalno priucili i ovo sto sad sviraju njihov je maksimum kojeg zaista posteno i treba to reci, vrijedno odraduju. Nasli su se stopostotno u onome sto su htjeli i to je sad to! Moram to priznati, iako sam tijekom njihovih prvih nastupa imao dosta dvojbi sam sa sobom, sto ja tocno o njima mislim.
Bit ce sam se i ja priucio.
Prihvatio ih potpuno, jer s kim si takav si, i s vremenom sam naucio sve pjesme napamet, a uopce ih kuci sam ne slusam. Ali vjerujte mi na rijec, toliko sam ih se naslusao sa svojom dragom, htio ja to ili ne...
I tako smo opet, jos jednom dosli u Porat. A taj novi klub je ipak kapacitet. Rekao bi velik koliko svi zajedno gore nabrojeni splitski klubovi. I nakon rasprdanog Boogalooa i Tvornice u Zagrebu dvojio sam kolika ce biti posjecenost, jer ruku na srce, Split nije Zagreb. I tesko da ce mu ikad biti blizu...to su fakti. I tako stoje stvari, koje se dekadama ne mijenjaju.
No, pokazat ce se, klub se napunio.
Prvo malo o predgrupi, bendu imena Radegast, takoder iz Sinja. To je neki pagan metal bend s posebnom paznjom na modni izricaj. A modni izricaj im je hrabar. Piratske kosuljice, siroki pasevi, kozusi, krzno...
Pravi paganski look. Sviraju zestoko. Cak prevec zestoko, a to sto pjevaju, bolje reci 'rigaju' nitko ziv ne razumije osim njih i njihovih bliznjih prijatelja. Ostali su u auditoriju stali s desetak ruzicastih svijetlecih upitnika nad glavom po pitanju izbora ove predgrupe. Cak i moje drustvo, debelo naviklo na brzinu i zestinu...
Bilo mi je cak i gust gledati 'zbunjozu' posjetitelja na licima, a jedva da su to sve i izdrzali. Bome i ja sam jedva. Upitao sam se na glas, par puta, majstori posto pauza?
Ali nisu imali nikakve milosti i otpicili su nastup, cinilo mi se beskonacno dugo. I bolno. Za sve, osim onih nekoliko entuzijasta u prvom redu, valjda njihovih najdrazih i najmilijih. Rodbine...
Svega je tu bilo; lubanja na stapovima, caranja-baranja, buke, a nista ih nisam razumio ni kad su pricali hrvatski. Ono sto su 'pjevali' vrag to zna, na kojem jeziku su to radili...
Ali jedno se mora priznati; Sinj je metropola rock and rolla u svim mogucim izricajima i valjda grad sa najvise bendova po glavi stanovnika na cijelom svijetu. A sinjsko rock bratstvo i privrzenost izmedu bendova cudesno je. I tako i ovom zgodom Mort je dovukao ove 'cudake' kao warm up, i ne moze se ne priznati te pohvaliti pomoc koju pruzaju svojim rock sugradanima u stvaranju afirmacije. Ako se ikako, nekako ovaj Radegast moze 'primiti' kod pubike tu vecer. Nekako sumnjam.
Mort kao Mort. To je uoblicena, dobro poslozena, artikulirana prica. Sve se zna. Sve je na mjestu. Oni su u svom zenitu i gustaju u ovom sto rade. A nekako mi je i bas sjela kovanica kojom ih obiljezavaju; blues punk bend. Vrijedi to. Tocno je zbilja. Masnoce jednog i drugog izricaja u njihovom nastupu ne manjka. John je izgradio svoj stil i postao prepoznatljiv frontmen. Kikos i Zvrk daju svoj maksimum na basu i gitari i to su uvezbali do bola, tijekom svih tih stotina koncerata diljem 'regiona'. A njihov trade mark, bubnjar Mile zaista je dokazana klasa. Jednom sam mu i kazao u pripitom razgovoru poslije nastupa da je on ono sto vise ne postoji na hrvatskoj sceni odlaskom Borisa Leinera u penziju, i najblize je tome, nasto me covjek silno i snazno zagrlio...
A nisam lagao. Veci komplient ne mogu kazati. Zaista je virtuozan i tehnicki zahtjevan bubnjar.
Imaju veliku srecu sto ga imaju iza svojih leda.
Koncert je bio prepun hitova koje svi vec odavno znaju, svi su pjevali uglas, svi su se zabavljali i gustali. Omladina na 'stangi', iskustvo blize sankovima. John je pusio cigaretu na cigaretu, s jednom obaveznom iza uva, a i zahvalio se publici sto ne puse. Dakako, s cigaretom u ustima u oblaku dima. Obavijestio nas je i da, kako je rekao, pandurija stoji na cosku i oduzima dozvole. Sto je i bilo istina, i ne mogu se nacuditi kako 'raja' uvijek pada na iste trikove. Zar nije bolje platiti Uber, Bolt, Vizi...5 Eura, nego dati u proracun 500...
Jos jednom smo eto odradili Mort, a bome naslucujem da ce ih biti jos ohoho u zivotu, i vise nemam nikakav problem s tim. Neka ih, icicemo i dalje coporativno na njihove koncerte, kojih nece zafaliti, jer stvarno su aktivni jace od bilo koga. Volje imaju. Zelje za zabavom takoder. A iskrenosti, energije i zahvalnosti im nikad nije niti nedostajalo, niti je to ikad i bilo upitno...
I sve je to samo rock and roll, no mi ga volimo!
|
| ivanl |
Posted - 30/04/2025 : 18:33:50
TITO & TARANTULA
Drugog travnja 2025.
Boogaloo, Zagreb
Petnaestak dana nakon objavljivanja svog recentnog albuma Brincamos!, (a tako im se zove i aktualna turneja), Tito & Tarantula sa neunistivim americkim Meksikancem ili ako bas hocete, meksickim Amerikancem, Titom Larrivom, ponovo su se ukazali u Hrvatskoj. Gdje su do sada vec prilicno puta svirali, a ovaj zagrebacki koncert je utanacen poslije onog u Rijeci u Exportdrvu koji se odvio dan prije.
Vec nekoliko puta sam ih pokusavao 'uhvatiti' u blizoj povijesti ali zbog ovog ili onog razloga to nisam uspio, tako da mi je jedino svjedocenje njihovoj svirci, sad vec predpotopni koncert u Splitu iz srpnja, davne 2003e.
I bas zbog toga, sto ga pamtim kao izvanrednog, a bio je velika rock festa te teski raspasoj, zelio sam im posvjedociti bar jos jednom, no eto, trebalo je proci 22 godine. (Sto je to u pijesku prolaznosti...samo zrnce u vjecnosti, jbg )
A kako su se ovom zgodom prosetali malo, kako se to danas popularno kaze; regionom, zelja je bila da ih vidim, (vidimo) u Sarajevu, tom meni strasno dragom i milom gradu, no prevladao je Zagreb zbog predgrupe koju sam zarko zelio vidjeti uzivo.
Rijec je o Boris and the Batts, iz Rijeke, pa cu o Titu i njegovim tarantulama, malo poslije. (Steta sto su se Rijecani nazvali Boris i palice, jer bi bez onog 't' viska Boris i šišmiši legli kao 'budali triska' na Titove tarantule. ;) Bas bi bilo 'baza'!
Bilo kako bilo, Boris and the Batts friski je bend, koji je sve samo ne nov! Dapce, to je veteranski bend kojeg predvode Sandro Bastijancic i Vlado Simcich Vava. A koje kao glazbenike i rijecke legende zaista ne treba previse predstavljati. Tu je i bubnjar Boris Reinic, (po kojem su se valjda i nazvali, i njegovim palicama, dakako), i koji je s njima skupa svirao u En Faceu krajem osamdesetih, te drugi gitarist; Hrvoje Gazdik iz Avlijanera i jos nekih rijeckih bendova, koji je i nacrtao omot Not in the Mood albuma, te klavijaturist Luka Bencic iz My Body Moose aktivne, zive i jako zanimljive grupe koja izmedu ostaloga suraduje s Daliborom Pavicicem i Chrisom Eckmanom.
Sve u svemu 5 vjecnih mladica koje kad sam cuo kako sviraju, ajmo to kazati, rock sezdesetih na svom prvjencu, instant sam se htio osvjedociti tom zvuku uzivo. I zato sam vozio prilicno brzo poslije privatnih obveza tog dana prema Zagrebu da ih slucajno ne propustim.
I nisam.
Dapace, uhvatio sam i neke mladce prije njih ali sam i zaboravio kako se zovu a priznajem i sto sviraju, evo mjesec dana skoro kasnije. Mislim da su iz Zagreba, ali nek mi se ne zamjeri, stvarno sam htio cuti rijecane, jer sam im album izvrtio, pa eto, bit ce 30 puta od kad sam ga zapazio i jako me se dojmila energija iz studija.
I tako, sve sto sam zaista cuo u studiju, na albumu, ovi rock prvoborci su odsvirali i uzivo. Mozda cak i trunku ispolirali prevec zvuk. Bilo bi mi draze srcu to jest dusi, da su bili prljaviji. 'Sporkiji'. Cak i zesci nego na ploci,(sto sam ocekivao), ali nisu. Na onaj odsvirani garazni rock studijskog izdanja, uzivo su imali ciscu i jasniju produkciju. I ovo je jedan od rijetkih puta da se zalim na prejasan, kristalni i cisti zvuk. Jbg.
No sve drugo je bilo izvrsno. Uostalom imaju taj jedan album i cijeloga su ga odsvrali, samo u rendom rasporedu. Kompaktnost cvrstog ritma neosporna je i vidi se da gustaju u ovom sto sad rade. Vava je dokazani i prokusan gitarist i bas mi je drago da se odmakao od onog world sviranja i filmskih shema u kojima je proveo mnostvo zadnnih godina. Koje niposto nisu lose, ali brate, vidi se da je i njemu falilo prangijnja. A on to radi odlicno i tocka! I nije zaboravio kako treba skripati Les Paul.
Nekih 45 minuta koliko im i traje album, proslo je u hipu. Malo pjeva Vava, malo Sandro koji svira i bas, a ponesto i svi zajedno u refrenima. Nastavio sam ih slusati intezivno doma poslije koncerta, (tu mi je album u levelu skupa sa onim Blagdan benda na kojem je takoder 'suskao' Vava), i mogu kazati da bi ih bas volio opet, (sto skorije), dozivjeti, ali ako mogu malo naloziti pojacala i distorziju bolje bi im stalo, a nama prijalo...
Iz ove price moglo bi biti jako dobrih domacih rock rezultata, ako ovo nije samo trenutni hir ili ispusni ventil clanova benda. Steta bi bilo da ne nastave. Sjajno im stoji engleski jezik i ako bude jos objavljenih albuma bit ce to udarni hrvatski tris bendova, uz Overflow i Jonathan, koji komodno mogu stati uz bilo koju najpoznatiju grupu iz Engleske ili Amerike.
Dakle, odlican uvod za koncert legendarnog Tita Larrive, koji kako ce se pokazati ni sa 72 godine na plecima ne posustaje u sviranju, pjevanju, snimanju a bogami i koncertriranju uzduz i poprijeko po globusu.
Sa svojom kceri na basu, ovom zgodom mu se pridruzio, to jest vratio bubnjar Nick Vincent, a dugokosog i sijedog gospodina s kaubojskim sesirom nazalost ne poznajem na drugoj gitari. Bolje kazati prvoj, jer su njegova sola u prvom planu veci dio veceri. Kad tu nadodate jos dvije pozadinske pjevacice koje su kako ih je predstavio Tito, obije iz Dallasa, Texas, a koje je vjerujte mi na rijec, lakse preskociti nego zaobici, jedna crne boje koze, druga bijele a obije u pripijenom crvenom latexu, dobijete bas jednu, vizualno cudnu druzinu koja cini bend. Toliko su svi karakterno razliciti a bogme i glazbeno, da mi se na trenutak cinilo da citam Druzinu od vjesala i gledam Magnusove groteskne likove.
Razuzdani i ludi Tito koji stalno animira publiku na spanjolskom i ispusta one poznate vriskove sa meksickih igranki, a cini se da ga ni pozne godine ne mogu u tome smiriti. Decentni, skulirani i skockani sijedi gospodin duge kose na drugoj gitari koji kao da svira za sebe i svoju dusu, sam ispod kaubojskog sesira. Basistica, Titova kcer koja ne skida konstantni siroki smijesak s lica i siri neku pozitivnu vibru svojim basom ali i govorom tijela, veseloscu koju nudi svima u publici i cini se da bi svih zagrlila. Na bubnjevima Nick, koji je kao neki profesor matematike, koji ima obaviti specijalno tezak i zahtjevan zadatak. Te dvije 'pupe' od bar sto i deset kila zive vage svaka, ali koje su tako unjele jedan ludi seksipil svojim neumornim plesom kao da sutra ne postoji a uz to svirajuci i gitare, klavijature, pjevajuvci, digle su publiku na noge. (Rijetko viden ovakav efektan duo back vokala)
Sve skupa Boogaloo kao da se bar na ta dva sata pretvorio u neko svratiste na granici Mexica i Texasa. U neku prostranu brvnaru s piljevinom na podu i sa ludim bendom kojeg lako mozete zamisliti i iza zicane ograde o koju raspojasana publika baca boce. (Bilo da su ispred te krcme parkirani chopper motori ili pak privezani konji pred pojilom)
Set lista je 'prosetala', kroz sva razdoblja benda ali i predstavila cak 4 nove pjesme s recentnog albuma koje su sve odlicne, a X the Soul izvanredna. Od pocetne Jupiter do druge nabrijane When You Cry, pa preko In My Car, osjetilo se itekako da ce se tu prasiti istinski, bezkompromisni rock. I tako i bijase kostantno cijeli nastup. Dok je dosla na red meni najdraza atmosfericna rockerska Lady Don't Leave, a koju pamtim i izvanrednu iz Splita sa albuma Little Bitch kojeg mi je Tito onomad i potpisao na plazi bivseg bajkerskog kluba, te srpanjske ljetne veceri, intezitet nije opao ni trunke. Enrgija i samo energija, na djelu. Do zavrsetka koncerta i iznenadenja u vidu obrade Anarchy in the UK na spanjolskom, svi smo vec bili jedno oznojeno klupko vesele guzve dobro napojeni pivom. A ni pomisli na kakav incident. (Eh ti jadni navijaci i njihova agresija...)
Ovdje da padnes, ne daj Boze, odmah te dizu, pomazu...
A i cinilo mi bas, razdragano mnostvo pretrpanog Boogalooa na skup brace i sestara predvodenih samanom Titom Larrivom.
Bas veseli i glasan tulum je ti bio.
Tito se jedva skinuo s pozornice jer su Zagrebcanke i pokoja njihova gosca u Zagrebu, ispunile tu istu pozornicu i senzualno plesale kojih 6-7 minuta na After Dark. A bilo je i skidanja u grudnjake. Dame su se bas raspojasale na zadovoljstvo benda. Sto je i ocekivano na najveci hit. No meni osobno mnoge su pjesme i bolje i draze od te i takvih, danas poznatih iz Tarantino-Rodriguez filmova. No to su hitovi i strasno pale auditorij. Jedan bajker cak je i preuzeo mikrofon a razdragani Tito je pitao; jel netko i gitaru svira? Pa neka dode gore umjesto njega.
Plasticne case piva, polupune i poluprazne letjele su u svim smjerovima.
Ali kazem, sve je stimalo kao velika festa, bolje kazati fiesta. Pravi rock and roll razgibanac i veselica. Teski tulum.
Nitko Titu Larrivi ne bi dao te godine, a nadam se da ce i ostati ovako vitalan, jer bi ga volio ponovo vidjeti ovako otkacenog i zanesenog sa ovim vrhunskim bendom u buducnosti. I zao mi je sto je proslo 22 godine od mog prvog susreta s njim, jer se ovog proljeca u Zagrebu apsolutno nista nije promijenilo od one davne vruce ljetne veceri iz Splita. Dapace cini mi se i ludim! I neka je. Neka nam opet dode, ja ga sigurno vise necu propustiti. Sigurno necu napraviti ovoliku pauzu izmedu njegovih koncerata... |
| Chui |
Posted - 30/04/2025 : 10:36:57
Danas je međunarodni dan jazza, provjerite u svom gradu svira se na raznim lokacijama, u Zagrebu su 4 lokacije po centru u igri, a specijalno za ovu priliku okuplja se Chui prva postava, sviramo na cvjetnom trgu od 19:00. Andrej Jakuš truba s efektima, Đuro Dobranić bubnjevi i igračke i moja malenkost na kljavama sviramo stare klasike Punch, Sea suite, Umfufu i druge uspješnice s prva dva Chui albuma :)
Evo jedan stari snimak Umfufu s HRTa, tonska je bila u 6 u jutro al tko rano rani Umfufu grabi |
| igor23 |
Posted - 21/04/2025 : 14:46:14
Hvala !quote:
Originally posted by Chui
quote:
Originally posted by igor23
quote:
Originally posted by Chui
quote:
Originally posted by Shaner
Chui zabušava s najavama, a da li zabušava i sa svirkom čut ćemo sutra u Palachu u Rijeci.
E ne stižem, u kaosu sam sto događanja već duže vrijeme, jako malo sam na forumu. Evo kad si me cimnuo mogu najaviti uskršnji serijal koncerata: 18.4. Jazz forum Sesvete Željka At ease quartet, sviramo neke više neke manje poznate svjetske i domaće uspješnice na neki svoj razigrani način između soula jazza funka elektronike latina hip hopa tehna sve što nam padne na pamet u tom trenutku.
19.4. Chui ide prvi put na Korčulu sviramo kod K.U.M.a, a na sam Usksrs smo prvi put i u Benkovcu, ekipa iz Vlajternative organizira svirku Kod pape 
Rab ili Lošinj u dogledno vrime? :)
za sad ništa ni rab ni lošinj, na lošinju smo bili jednom na jazz festivalu, na rapski jazz festival još nismo došli na red, čekamo.
|
| igor23 |
Posted - 21/04/2025 : 14:44:05
Samo ti piši Ivane . Nisam ni ja baš često ovdi ali uvik je gušt pročitati tvoje osvrte:)quote:
Originally posted by ivanl
DROWNING POOL/P.O.D./GODSMACK
30 ozujka 2025.
Boćarski dom, Zagreb
Kao prvo, nekako mi se nikako ne zalazi na ovaj site, na ovaj forum, vise...
Sto mi je naprosto zaprepascujuci put od svakodnevnog, visegodisnjeg 'checkiranja' ovih stranica, do ovog sad stanja kad ne stisnem stripovi.com po par sedmica.
Cudno. Ovako ili onako, ali to je. Tako je.
No ponukan, za vid mog poimanja, velikog broja clanova ovog foruma koji su mi u privatnim porukama i mailovima iskazali zadovoljstvo citanja ovog mog rock piskaranja, te pitanja kako nije bilo nista sedmicama, (a bilo je, kako da nije), osjetio sam da mi je nekako i duznost nastaviti ovdje recenzirati, bolje kazati, opisivati na svoj nacin posjecene koncerte.
A nije da ne godi ta podrska. Laska. Hvala vam na tome ljudi! Iskreno.
A drugo, tjednima poslije ovog premijernog posjeta Hrvatskoj ova sva tri americka benda, nigdje nije objavljeno ni slovca o tome. Sto je nenormalno i niposto nije u redu, jer se radi o izvanrednom, rekao bi vanserijskom, do sad nevidenom nastupu u nas.
Sto je zaista cudno da nitko od gospode, Lalica, Stajcica, Dragasa, (da navedem samo neke aktivne pratitelje koncertnih dogadanja u metropoli i sire), nije bio na ovom prvom ukazanju u Hrvata, ovih odlicnih Amera.
Pa stoga, evo opisa sto je bilo i kako je bilo prije par tjedana, u ovo blagdansko vrijeme koje i koristim za pozeljeti sretan Uskrs ama bas svima!
Tocno 'u dlaku' po najavljenoj satnici u 19:00 prvi na stage izlaze Teksasani, Drowning Pool. Prvi put u Hrvatskoj. Prva predgrupa. Ili bolje kazati; predgrupa predgrupi. No nikako nije sve samo tako jednostavno kao u samoj jednostavnosti tog izraza; warm up. Niposto. Ovaj bend koji nije neki tamo, no name bend, ima vise nego dugu i zanimljivu povijest. U skoro trideset godina postojanja i sedam izdanih studijskih albuma za njih se ne moze jednostavno reci; predgrupa. To je jako kvalitetan i sviracki 'upucan' bend iz Dallasa kojeg zivot i nije bas mazio. Prvi pjevac, Dave Williams s kojim su i uradili prvi album i najveci hit Bodies, umro je od srcanog udara. Pa ga je zamjenio Jason Jones snimivsi takoder samo jedan album prije nego sto je napustio bend. Tada dolazi Rayan McCombs koji snima treci i cetvrti album te napustivsi bend cini uznemirujucu i nesvakidasnju situaciju da bend mjenja tri vokala nalik na neki nogometni klub koji mjenja trenere kao carape. Cetvrti pjevac Jasen Moreno snima jos tri albuma prije nego ga zamjeni ponovo McComb ucinivsi zaista u pravom smislu te rijeci; nesvakidasnju i nevidenu situaciju u rock povijesti da neki bend, izmjeni toiko frontmana.
No to ih nije omelo i sputalo da ne izdrze i ne nastave u stvaranju, sto se izvanredno vidjelo u eksplozivnom nastupu u Zagrebu. Kao da oni sami sviraju svoj koncert, nametnuli su se od prvog takta samouvjereno i zestoko! Bio je to pravi spektakl u vec solidno ispunjenom velikom prostoru Bocarskog doma. A iznenadujuce je bilo samo za one koji su se tu slucajno nasli zbog onih koji ce doci poslije, ne znajuci i ne cuvsi ovaj bend prije. Mnostvo ljudi je u cudu gledalo zestoki nastup Drowing Poola, grupe koja je zanimljivo ime uzela po filmu iz 75e. Mi koji smo ih znali vec ranije uzivali smo 'odbengavsi' sjajan nastup od nazalost samo 30 minuta koje dobivaju na cijeloj ovoj turneji Godsmacka.
Na moju iznimnu zalost nisu bile odsvirane izvrsne Enemy i 37 Stitches, jer za njih naprosto nema vremena u strogo odredenoj satnici za svaki grad ove turneje. No culi smo napokon u zivotu, uzivo; Sinner, Feel Like I Do, najpoznatiju hitoidnu Bodies te odlicnu obradu Billy Idola; Rebel Yell za koju se ne bi bas svatko usudio 'ceprkati' po tako izvrsnoj vec originalnoj pjesmi, kao sto su to uradili bez straha Drowning Pool. Ostaje zal za kratkocom ovog nastupa ali i zadovoljstvo sto smo ih uopce imali priliku vidjeti u zivotu, jer tesko ce ikad ovdje vise doci. No ne u reci, mozda jednom, jer zasluzuju svoj potpuno regularan dug show, kojeg bi sa zadovoljstvo upratio cijeloga. Da mogu...
Nakon sto sam slusao pozitivne komentare ljudi za vrijeme pauze u redu za wc i sank, koji ih nikad nisu culi ni vidjeli ranije, vrijedilo bi im doci ponovo u Zagreb. Mislim da imaju novu bazu fanova ovdje. Potpuno su je zasluzili. Energija i zelja im je strasna. Jedno od najboljih otvranja koncerta ikad, ako ne i najbolje...
Ponovo u sekund tocno po line upu i odredenoj satnici, P.O.D. (Payable on Death, bankarski termin kojeg je za ime benda predlozila bubnjareva djevojka koja je te 1992, osnivajuce godine radia u banci), izlaze u 19 i 45. Sve kao po spagi. Zna se red na ovoj turneji.
P.O.D. ne treba uopce predstavljati i Bocarski dom je vec bio krcat, a mnogi su bas radi njih ciljano i dosli. Ovaj zamislite to, krscanski metal bend, (o da, ima i toga i takvih tema), vec je od samog pocetka u San Diegu ranih devedesetih neumorno svirao i snimio tri albuma odbijavsi velike ugovore jer je po misljenju pjevaca Sonnya Sandovala, Bog za P.O.D. imao vece planove, sto se tocno i dogodilo kad su snimili cetvrti album Satelite 2001 i pokorili sve tv i radijske postaje diljem planete. Hitovi s ovog albuma neumorno su se 'vrtjeli' na MTVu i bili proglasavani najslusanijima i najgledanijima.
Zanimljivo je sto je album izisao bas na dan najveceg napada na Ameriku od strane Al Kaide, tocno 11. 09. 2001. a samo nesto kasnije i moja malenkost je kupila taj album u sad vec odavno nepostojecem splitskom cd shopu i 'vrtili' smo ga do iznemoglosti. Nijedan tulum a koliko ih je samo bilo muku mu ljutu, nije prosao bez pjesama sa Satelitea.
I zato mi je bas bilo drago sto su tu. Takoder prvi put u lijepoj nasoj.
I kad su 'grunuli' sve mi se vratilo. Mladost. Zivost. Sreca. Ljepota. Nostalgija. Jest da su sad i oni podeblji kao i mi, i da se vise ne nose kape naopako a vise nitko ne vozi skateove, ali glazba je tu, jos uvijek. Srcana i snazna. Energicna i mocna. Zvuk im je 'ubijao'. Tesko je i zamisliti da je poslije eksplozije Drowning Poola, na pozornici ovakva 'panika mozga'. A jest bila. Sve tocno, isto kao nekad s nosaca zvuka. Glas, zvuk. Sve. Izvanredno.
Interakcija s publikom sjajna. Publika u ekstazi sa svim rijecima pjesama. Hitovi kao barazna vatra MP 40, Schmeissera...
Sve se ponovo cinilo kao izvanredan samostalni koncert, a zvijezde veceri nisu jos ni primirisale.
Boom, Satelite, Drop, Murdered Love, I Got That, I Wont Bow Down, himnicke Youth of Nation, preko Southtown, izvrsne Afraid to Die do odlicne zavrsne Alive, pjesme su koje ce se kao i ovaj 45 minutni koncert dugo pamtiti u Zagrebu.
Zanimljivo je da je razdragani gitarist Drowning Poola cijeli P.O.D. nastup proveo skacuci na rubu pozornice. 'Odnjela' je i njega atmosfera Zagreba.
Nevideno je dosad da dva benda ovako otvore vecer. Za anale. A tek cekamo ono pravo po sto smo primrno dosli.
Ljudi je vec bar 3 tisuce u grotlu Bocarskog, a zahodskih kabina vani samo 10. Redovi su pedesetmetarski a piva sve vise popijeno, ja vise tu ne mogu cekati i pretacem visak u okolis ispred zgrade. Sila Boga ne moli, narocito kad wc-a nema dostatno. To bi se trebalo uzesti u obzir u inace odlicnoj organizaciji. (Jer nije prvi put)
No dobro, nisam zensko kojima je to puno teze palo i puno teze izvodljivo za olaksavanje u javnosti...
21:00
Na ekranu se pojavljuje Sully Erna i ostatak Godsmacka koji se iz svlacionice spustaju stepenicama prema bini. Iz razglasa pocinje trestati For Those About to Rock, ( We salute You)
U tom vremenu od par minuta koliko je potrebno preci bendu put do stagea, adrenalin se mogao rezati u dvorani. Vjerujte mi. Ispred sebe sam na pozornicama gledao i slusao sve i sva, ali ovolike elektriziranosti ne spominjem se.
Do momenta kad su momci, (ljudi pobogu vec), uzeli svoje instrumente i okrenuli se publici pod svijetlima reflektora, i ukazala se sva sila redova Marshalla iza njih masovna hipnoza vec je zavladala dvoranom. Cudesno. A kad je grunula Surrender nakon pozdrava Zagrebu sve je eruptiralo.
Ta inace meni najdraza njihova pjesma koju sam poslusao bit ce tisucu puta napokon se izvodi u zivo. Ispred mene. Ispred nas. Dugo im je ttebalo... dugih 30 godina da se dokotrljaju u Hrvatsku.
Surrender bi nekom velikom bendu bila zadnja. Za zatvaranje. Ne i Godsmacku. Oni je udaraju 'u glavu' i 'razbijaju' auditorij na prvu!
Od prvog takta i od prvog riffa uvoda pjesme, Godsmack pocinju testiranje statike Bocarskog doma i to ce tako biti skoro puna slijedeca dva sata s rijetkim pauzama kad nam je Sully objasnjavao bitne stvari vezane za bend i pjesme.
Kolicina energije kao i adrenalina neopisiva je. Sve vrije. Kljuca. Od tog momenta do kraja, bez iznimke. Zadnji put ovako sto sam gledao vlastitim ocima i osjetio na koncertima pokojnih Ramones i Motorhead...
Vec po zavrsetku Surrender, Sully Erna kaze da ne moze vjerovat sto je ovo. A tek mu je prva pjesma, tek ce vidjeti sto mu slijedi...
Samo da odmah kazem na pocetku nije bio originalni dugogodisnji bubnjar Shannon Larkin kojeg sam zarko htio vidjeti u akciji s Keith Moonovskim ludilom kojeg posjeduje i koje se uopce vise ne moze vidjeti na koncertima nakon pokojnog genijalca iz The Who, vec ga je zamjenio odlicni Will Hunt iz Evanesence i Back Lebel Society. Ali ipak samo odlicni. Larkin mi je ipak jedan od najcjenjenijih bubnjara a njegov stil me ne prestaje fascinirati sva ova desetljeca koliko je bio u Godsmacku. Nije objasnjeno zasto nije na turneji i valjda ce se vratiti.
Za one koji ne znaju; Sully Erna, pjevac, gitarist, producent i skladatelj, voda Godsmacka takoder je poceo kao bubnjar i to vrsni sto ce i dokazati u Zagrebu kao i stalno po turnejama kad izvodi 'bitku bubnjevima' sa kolegom Larkinom, u ovom slucaju sa Huntom. Ali doci cu i do toga. Do tog momenta u Bocarskom domu isteci ce mnogo znoja.
A vecer je i bila u znoju i isparavanju tjelesa mase iako je tek bio kraj ozujka, u grotlu bocarkog. Vec sa drugom pjesmom, izvanrednom You and I, svi su bili 'ziva voda' ali nikoga nije bilo briga...
Publika je u deliriju pjevala ne samo refrene vec sve tekstove, a bogami i ja. Toliko sam cekao ukazanje ovog benda da mi se vise smucilo, ali dobio sam, (dobili smo), zivi nastup za anale.
Godsmack je prosao dug put u trideset godina i 7 albuma s jednim EPiem, od post grunge, nu metal osnove u samim pocecima do cvrstog beskompromisnog hard rocka, da bi negdje po putu postao bikerski hard and heavy bend. Heavy metal takoder, a opet i nije...
Svasta su im lijepili, i lose i dobro, pokusavali ih ukalupiti ali to tako ne ide sa izvanrednim bendom kojeg vodi genijalac poput Godsmacka i Erne, jer takav lik ne zna za kalupe i sterotipe. Vec samo za sirinu izricaja, (bogami i duljinu), ne robijavsi nikome i nicemu. I stoga i bas zbog toga toliko raznolikosti u njegovim albumima i pjesmama. Tu je sve. Ritmika, produkcija, stil, virtuoznost, (kao i jdnostavnost), zvuk, brzina kao i 'tisina' kad treba, lirika i poetika... a u prvom redu beskrajna energija. Koju je u Zagrebu pokazao i vise nego inace. A doci cu i do toga.
Dakle, potpuno zatecen gdje je 'upao' Sully vec nakon druge pjesme trlja oci i kaze Zagrebe jel ovo moguce? Nakon trece pita basistu, starog side kicka i suosnivaca; jel ti vidis ovo? Nakon cetvrte tvrdi da ovokav feed back nije moguce i da je ovo za ne povjerovati od publike. Znoj se lije i lije, bend ne posustaje i nakon pete pjesme Sully Erna, bas poput Ude Dirkschneidera pita javno sam sebe; pa gdje sam pobogu do sada bio? Sve ove godine?
Odrzava nam iskren govor da ne sere i ne pljuca floskule ali da je ovaj koncert prejeben! Da on to nije do sad cesto vidio. Nakon jos par pjesama kune se da je auditorij nevjerovatan i vidi mu se to na licu. Komentira to sve sa ostalim glazbenicima koji takoder svi imaju osmjehe na licu jer za to se i zivi, za ovakvu publiku. Sully nam kaze da je svirao svugdje po svijetu, po stadionima i arenama ali da je ovo cudo! Da se mora i hoce vratiti, da zeli napuniti i veci prostor, ali i da nije bitno jer je samo bitno sto on vidi u ocima i na licima ljudi od prvih redova pa sve do izlznih vrata dvorane.
Istinski je bio zabezeknut i odusevljen i svaku je pjesmu rastezao i priduzio 'za ekipu' duze nego u ostalim gradovima na turneji.
I zaista je tako mislio. Dovoljno sam tu, po zivim natupima da sve mogu prepoznati. Ne moze me se vise prevariti nekim laskanjem i iskrenost prepoznajem 111%
A ovaj bend je tridesetog ozujka, Zagrebu dao sve sto je mogao.
Do momenta kad krece 'bitka bubnjeva' u kojoj Sully i Hunt na baterijama lijevo i desno pozornice pocinju svoja sola koja slazu u jedan cudesno artikulirani ritam, dok se Betty Boop uvija u ritmu na crticu sa platna, publika je kupljena zauvijek.
Ovaj solo iznad sola, u glazbenom smislu, vrhunac je jedan od najvecih ikad koje sam vidio uzivo. Tijekom bar deset minuta mahnitog dvostrukog 'tamburanja' i laganog priblizavanja dvaju baterija jedna drugoj na visokim postoljima, kad se sve spaja u jedan hipnoticki ritam, na lijevoj i desnoj strani basist i gitarist izvode ritmove poznatih pjesama i sastava; Back in Black-ACea, Moby Dick-Zeppelina, Walk This Way-Aerosmitha Enter Sandman-Metallice sa prikazima sekvenca nastupa tih grupa. Genijalno. Samo mi je prokleto zao sto nije bilo Larkina sa tim, vec sam kazao, Keith Moonovskim ludilom i osjecajem. Jbg. sto bi tek onda bilo...
Intezitet koncerta je visokooktanski a set lista sa po pjesmom dvije sa svakog albuma bas za 30 rodendan benda, koji se prosetao kroz cijeli svoj katalog.
Do pauzice nakon vise od sat i 35, hvatamo dah. I mi i oni. Sve se prenosi na ekranu. To je Kiss live shema koju sam vec vidio ali pali samo tako.
Po zavrsetku stanke i nakon paljenja svjetla dovucen je ogromni koncertni klavir i Sully sjeda za njega. (Da, da i klavir svira)
Under Your Scars ima i uvod u kojoj nam objasnjava da je osnovao neprofitabilnu zakladu za pomoc sjebanim, spizdenim i nevoljnima, i ako zelimo da proucimo malo tu zakladu. A ako trebamo i da se obratimo za pomoc u vezi ovisnosti, suicidalnih nakana i misli, ako ste maltretirani i neshvaceni, gladni i zedni, pa sve ako ste bulimicari ili ne daj Boze anoreksicni. Kako rece Sully a ja napisao, za sve nevoljne i sjebane.
A kad je jednom poceo pjesmu na ekranu idu portreti Janis Joplin, Amy Winehouse, Chestera Benningtona, Eddy Van Halena, Chris Cornella... i mnogih, mnogih drugih sve do Ronnie James Dia. Cijelo mnostvo tako na 'okupu' preminulih glazbenika tijekom 5 minutne pjesme izgleda zaista sablasno. Ali i velicanstveno, njima u cast.
Sully Erna se tijekom izvodenja pjesme kune svojim imenom i cascu te imenom Godsmacka, da dokle god budu njih dvoje postojali nece zaobici Zagreb. Od sad nikad vise. I da je ovo jedan od najboljih koncerata koje je ikad odsvirao i da ce se to pamtiti.
Zagreb je dakle, jos jednom pokazao sto je i tko je, a tko god u njemu odrzi koncert taj se i vrati. Ovaj, Godsmacka bio je cak i par nivoa vise od uobicajenog vrhunskog poznavanja rada i djela doticnih bendova i umjetnika, sto je u glavnom gradu Hrvata obicaj i standard. Bas poput Dirkschneiderovog nedavnog u veljaci, i visestruko su nam to bezrezervnim davanjem i beskompromisnom svirkom vratili.
Dvije zadnje pjesme su grandiozno finle; Bulletproof i mega hit I Stand Alone koja nije uopce normalna uzivo.
Ako je ono sto im je ostalo snage u furioznih 2 sata, bilo pretoceno u ovu stvar, to je onda to tad i nikad vise.
Nabrijano do zadnjeg atoma snage i reci cu to ponovo, iako sam sto puta vec kazao, zato je glazba uzivo bas to, stopostotni dokaz emocije! Nema lazi. Nema prevare. Taj i nikakav drugi osjecaj. I zbog toga se hodocasti koncertima. Bas zbog ovoga. I jos ce se...nikad dosta!
Zao mi je samo sto mi supruga nije mogla biti svjedok svemu ovome 'raspasoju' jer smo sate i sate preslusavali Godsmack. Ali sudeci po davanju same esencije duse zagrebackoj publici, Sully Erna i Godsmack nam se sigurno vracaju. Tko zna, mozda ce jer sad znaju Zagreb tada biti i ludi...
A moja bolja polovica ce se tad u to uvjeriti osobno a ne da joj ja pricam price. Nikad nisu ispricane uvjerljivo i tocni o nekoj emociji ma koliko se netko trudio drugome to prenjeti. Pa cak i iskreno, od srca. To je taj live moment. Jedan i jedini!
Mozda ce tad biti i Larkin ponovo u bendu. Uf, tko li ce to moci docekati...a kamoli izdrzati ponovo ovakvu emociju. Koliko puni baterije toliko i iscrpljuje.
Ali, evo sad dok ovo pisem s distance, nakon dvadesetak dana, totalno hladne glave i mirnog srca, odgovorno tvrdim, ovakav koncert Zagreb jos nije imao.
Vrhunski nastup.
Tja, mozda je cak i bolje pisati ovako s odmakom. Potpuno sagledavsi koncert sa svih aspekata...
U svakom slucaju, ocjena od 1 do 5, sedam ipo!
I jos setlista. Treba. Gomila je to predobrih pjesama pa tko hoce, poslusajte ih doma na 'gomili', kako su i isle na zagrebackom koncertu.
1. Surrender
2. You and I
3. When Legends Rise
4. 1000hp
5. Cry'n Like Bitch!!
6. Speak
7. Straight Out of Line
8. Awake
9. Keep Away
10. Woodoo
11. Battala de los tamberos
12. Whatever
Bis
13. Under Your Scars
14. Bulletproof
15. I Stand Alone
|
| ivanl |
Posted - 21/04/2025 : 13:04:07
DROWNING POOL/P.O.D./GODSMACK
30 ozujka 2025.
Boćarski dom, Zagreb
Kao prvo, nekako mi se nikako ne zalazi na ovaj site, na ovaj forum, vise...
Sto mi je naprosto zaprepascujuci put od svakodnevnog, visegodisnjeg 'checkiranja' ovih stranica, do ovog sad stanja kad ne stisnem stripovi.com po par sedmica.
Cudno. Ovako ili onako, ali to je. Tako je.
No ponukan, za vid mog poimanja, velikog broja clanova ovog foruma koji su mi u privatnim porukama i mailovima iskazali zadovoljstvo citanja ovog mog rock piskaranja, te pitanja kako nije bilo nista sedmicama, (a bilo je, kako da nije), osjetio sam da mi je nekako i duznost nastaviti ovdje recenzirati, bolje kazati, opisivati na svoj nacin posjecene koncerte.
A nije da ne godi ta podrska. Laska. Hvala vam na tome ljudi! Iskreno.
A drugo, tjednima poslije ovog premijernog posjeta Hrvatskoj ova sva tri americka benda, nigdje nije objavljeno ni slovca o tome. Sto je nenormalno i niposto nije u redu, jer se radi o izvanrednom, rekao bi vanserijskom, do sad nevidenom nastupu u nas.
Sto je zaista cudno da nitko od gospode, Lalica, Stajcica, Dragasa, (da navedem samo neke aktivne pratitelje koncertnih dogadanja u metropoli i sire), nije bio na ovom prvom ukazanju u Hrvata, ovih odlicnih Amera.
Pa stoga, evo opisa sto je bilo i kako je bilo prije par tjedana, u ovo blagdansko vrijeme koje i koristim za pozeljeti sretan Uskrs ama bas svima!
Tocno 'u dlaku' po najavljenoj satnici u 19:00 prvi na stage izlaze Teksasani, Drowning Pool. Prvi put u Hrvatskoj. Prva predgrupa. Ili bolje kazati; predgrupa predgrupi. No nikako nije sve samo tako jednostavno kao u samoj jednostavnosti tog izraza; warm up. Niposto. Ovaj bend koji nije neki tamo, no name bend, ima vise nego dugu i zanimljivu povijest. U skoro trideset godina postojanja i sedam izdanih studijskih albuma za njih se ne moze jednostavno reci; predgrupa. To je jako kvalitetan i sviracki 'upucan' bend iz Dallasa kojeg zivot i nije bas mazio. Prvi pjevac, Dave Williams s kojim su i uradili prvi album i najveci hit Bodies, umro je od srcanog udara. Pa ga je zamjenio Jason Jones snimivsi takoder samo jedan album prije nego sto je napustio bend. Tada dolazi Rayan McCombs koji snima treci i cetvrti album te napustivsi bend cini uznemirujucu i nesvakidasnju situaciju da bend mjenja tri vokala nalik na neki nogometni klub koji mjenja trenere kao carape. Cetvrti pjevac Jasen Moreno snima jos tri albuma prije nego ga zamjeni ponovo McComb ucinivsi zaista u pravom smislu te rijeci; nesvakidasnju i nevidenu situaciju u rock povijesti da neki bend, izmjeni toiko frontmana.
No to ih nije omelo i sputalo da ne izdrze i ne nastave u stvaranju, sto se izvanredno vidjelo u eksplozivnom nastupu u Zagrebu. Kao da oni sami sviraju svoj koncert, nametnuli su se od prvog takta samouvjereno i zestoko! Bio je to pravi spektakl u vec solidno ispunjenom velikom prostoru Bocarskog doma. A iznenadujuce je bilo samo za one koji su se tu slucajno nasli zbog onih koji ce doci poslije, ne znajuci i ne cuvsi ovaj bend prije. Mnostvo ljudi je u cudu gledalo zestoki nastup Drowing Poola, grupe koja je zanimljivo ime uzela po filmu iz 75e. Mi koji smo ih znali vec ranije uzivali smo 'odbengavsi' sjajan nastup od nazalost samo 30 minuta koje dobivaju na cijeloj ovoj turneji Godsmacka.
Na moju iznimnu zalost nisu bile odsvirane izvrsne Enemy i 37 Stitches, jer za njih naprosto nema vremena u strogo odredenoj satnici za svaki grad ove turneje. No culi smo napokon u zivotu, uzivo; Sinner, Feel Like I Do, najpoznatiju hitoidnu Bodies te odlicnu obradu Billy Idola; Rebel Yell za koju se ne bi bas svatko usudio 'ceprkati' po tako izvrsnoj vec originalnoj pjesmi, kao sto su to uradili bez straha Drowning Pool. Ostaje zal za kratkocom ovog nastupa ali i zadovoljstvo sto smo ih uopce imali priliku vidjeti u zivotu, jer tesko ce ikad ovdje vise doci. No ne u reci, mozda jednom, jer zasluzuju svoj potpuno regularan dug show, kojeg bi sa zadovoljstvo upratio cijeloga. Da mogu...
Nakon sto sam slusao pozitivne komentare ljudi za vrijeme pauze u redu za wc i sank, koji ih nikad nisu culi ni vidjeli ranije, vrijedilo bi im doci ponovo u Zagreb. Mislim da imaju novu bazu fanova ovdje. Potpuno su je zasluzili. Energija i zelja im je strasna. Jedno od najboljih otvranja koncerta ikad, ako ne i najbolje...
Ponovo u sekund tocno po line upu i odredenoj satnici, P.O.D. (Payable on Death, bankarski termin kojeg je za ime benda predlozila bubnjareva djevojka koja je te 1992, osnivajuce godine radia u banci), izlaze u 19 i 45. Sve kao po spagi. Zna se red na ovoj turneji.
P.O.D. ne treba uopce predstavljati i Bocarski dom je vec bio krcat, a mnogi su bas radi njih ciljano i dosli. Ovaj zamislite to, krscanski metal bend, (o da, ima i toga i takvih tema), vec je od samog pocetka u San Diegu ranih devedesetih neumorno svirao i snimio tri albuma odbijavsi velike ugovore jer je po misljenju pjevaca Sonnya Sandovala, Bog za P.O.D. imao vece planove, sto se tocno i dogodilo kad su snimili cetvrti album Satelite 2001 i pokorili sve tv i radijske postaje diljem planete. Hitovi s ovog albuma neumorno su se 'vrtjeli' na MTVu i bili proglasavani najslusanijima i najgledanijima.
Zanimljivo je sto je album izisao bas na dan najveceg napada na Ameriku od strane Al Kaide, tocno 11. 09. 2001. a samo nesto kasnije i moja malenkost je kupila taj album u sad vec odavno nepostojecem splitskom cd shopu i 'vrtili' smo ga do iznemoglosti. Nijedan tulum a koliko ih je samo bilo muku mu ljutu, nije prosao bez pjesama sa Satelitea.
I zato mi je bas bilo drago sto su tu. Takoder prvi put u lijepoj nasoj.
I kad su 'grunuli' sve mi se vratilo. Mladost. Zivost. Sreca. Ljepota. Nostalgija. Jest da su sad i oni podeblji kao i mi, i da se vise ne nose kape naopako a vise nitko ne vozi skateove, ali glazba je tu, jos uvijek. Srcana i snazna. Energicna i mocna. Zvuk im je 'ubijao'. Tesko je i zamisliti da je poslije eksplozije Drowning Poola, na pozornici ovakva 'panika mozga'. A jest bila. Sve tocno, isto kao nekad s nosaca zvuka. Glas, zvuk. Sve. Izvanredno.
Interakcija s publikom sjajna. Publika u ekstazi sa svim rijecima pjesama. Hitovi kao barazna vatra MP 40, Schmeissera...
Sve se ponovo cinilo kao izvanredan samostalni koncert, a zvijezde veceri nisu jos ni primirisale.
Boom, Satelite, Drop, Murdered Love, I Got That, I Wont Bow Down, himnicke Youth of Nation, preko Southtown, izvrsne Afraid to Die do odlicne zavrsne Alive, pjesme su koje ce se kao i ovaj 45 minutni koncert dugo pamtiti u Zagrebu.
Zanimljivo je da je razdragani gitarist Drowning Poola cijeli P.O.D. nastup proveo skacuci na rubu pozornice. 'Odnjela' je i njega atmosfera Zagreba.
Nevideno je dosad da dva benda ovako otvore vecer. Za anale. A tek cekamo ono pravo po sto smo primrno dosli.
Ljudi je vec bar 3 tisuce u grotlu Bocarskog, a zahodskih kabina vani samo 10. Redovi su pedesetmetarski a piva sve vise popijeno, ja vise tu ne mogu cekati i pretacem visak u okolis ispred zgrade. Sila Boga ne moli, narocito kad wc-a nema dostatno. To bi se trebalo uzesti u obzir u inace odlicnoj organizaciji. (Jer nije prvi put)
No dobro, nisam zensko kojima je to puno teze palo i puno teze izvodljivo za olaksavanje u javnosti...
21:00
Na ekranu se pojavljuje Sully Erna i ostatak Godsmacka koji se iz svlacionice spustaju stepenicama prema bini. Iz razglasa pocinje trestati For Those About to Rock, ( We salute You)
U tom vremenu od par minuta koliko je potrebno preci bendu put do stagea, adrenalin se mogao rezati u dvorani. Vjerujte mi. Ispred sebe sam na pozornicama gledao i slusao sve i sva, ali ovolike elektriziranosti ne spominjem se.
Do momenta kad su momci, (ljudi pobogu vec), uzeli svoje instrumente i okrenuli se publici pod svijetlima reflektora, i ukazala se sva sila redova Marshalla iza njih masovna hipnoza vec je zavladala dvoranom. Cudesno. A kad je grunula Surrender nakon pozdrava Zagrebu sve je eruptiralo.
Ta inace meni najdraza njihova pjesma koju sam poslusao bit ce tisucu puta napokon se izvodi u zivo. Ispred mene. Ispred nas. Dugo im je ttebalo... dugih 30 godina da se dokotrljaju u Hrvatsku.
Surrender bi nekom velikom bendu bila zadnja. Za zatvaranje. Ne i Godsmacku. Oni je udaraju 'u glavu' i 'razbijaju' auditorij na prvu!
Od prvog takta i od prvog riffa uvoda pjesme, Godsmack pocinju testiranje statike Bocarskog doma i to ce tako biti skoro puna slijedeca dva sata s rijetkim pauzama kad nam je Sully objasnjavao bitne stvari vezane za bend i pjesme.
Kolicina energije kao i adrenalina neopisiva je. Sve vrije. Kljuca. Od tog momenta do kraja, bez iznimke. Zadnji put ovako sto sam gledao vlastitim ocima i osjetio na koncertima pokojnih Ramones i Motorhead...
Vec po zavrsetku Surrender, Sully Erna kaze da ne moze vjerovat sto je ovo. A tek mu je prva pjesma, tek ce vidjeti sto mu slijedi...
Samo da odmah kazem na pocetku nije bio originalni dugogodisnji bubnjar Shannon Larkin kojeg sam zarko htio vidjeti u akciji s Keith Moonovskim ludilom kojeg posjeduje i koje se uopce vise ne moze vidjeti na koncertima nakon pokojnog genijalca iz The Who, vec ga je zamjenio odlicni Will Hunt iz Evanesence i Back Lebel Society. Ali ipak samo odlicni. Larkin mi je ipak jedan od najcjenjenijih bubnjara a njegov stil me ne prestaje fascinirati sva ova desetljeca koliko je bio u Godsmacku. Nije objasnjeno zasto nije na turneji i valjda ce se vratiti.
Za one koji ne znaju; Sully Erna, pjevac, gitarist, producent i skladatelj, voda Godsmacka takoder je poceo kao bubnjar i to vrsni sto ce i dokazati u Zagrebu kao i stalno po turnejama kad izvodi 'bitku bubnjevima' sa kolegom Larkinom, u ovom slucaju sa Huntom. Ali doci cu i do toga. Do tog momenta u Bocarskom domu isteci ce mnogo znoja.
A vecer je i bila u znoju i isparavanju tjelesa mase iako je tek bio kraj ozujka, u grotlu bocarkog. Vec sa drugom pjesmom, izvanrednom You and I, svi su bili 'ziva voda' ali nikoga nije bilo briga...
Publika je u deliriju pjevala ne samo refrene vec sve tekstove, a bogami i ja. Toliko sam cekao ukazanje ovog benda da mi se vise smucilo, ali dobio sam, (dobili smo), zivi nastup za anale.
Godsmack je prosao dug put u trideset godina i 7 albuma s jednim EPiem, od post grunge, nu metal osnove u samim pocecima do cvrstog beskompromisnog hard rocka, da bi negdje po putu postao bikerski hard and heavy bend. Heavy metal takoder, a opet i nije...
Svasta su im lijepili, i lose i dobro, pokusavali ih ukalupiti ali to tako ne ide sa izvanrednim bendom kojeg vodi genijalac poput Godsmacka i Erne, jer takav lik ne zna za kalupe i sterotipe. Vec samo za sirinu izricaja, (bogami i duljinu), ne robijavsi nikome i nicemu. I stoga i bas zbog toga toliko raznolikosti u njegovim albumima i pjesmama. Tu je sve. Ritmika, produkcija, stil, virtuoznost, (kao i jdnostavnost), zvuk, brzina kao i 'tisina' kad treba, lirika i poetika... a u prvom redu beskrajna energija. Koju je u Zagrebu pokazao i vise nego inace. A doci cu i do toga.
Dakle, potpuno zatecen gdje je 'upao' Sully vec nakon druge pjesme trlja oci i kaze Zagrebe jel ovo moguce? Nakon trece pita basistu, starog side kicka i suosnivaca; jel ti vidis ovo? Nakon cetvrte tvrdi da ovokav feed back nije moguce i da je ovo za ne povjerovati od publike. Znoj se lije i lije, bend ne posustaje i nakon pete pjesme Sully Erna, bas poput Ude Dirkschneidera pita javno sam sebe; pa gdje sam pobogu do sada bio? Sve ove godine?
Odrzava nam iskren govor da ne sere i ne pljuca floskule ali da je ovaj koncert prejeben! Da on to nije do sad cesto vidio. Nakon jos par pjesama kune se da je auditorij nevjerovatan i vidi mu se to na licu. Komentira to sve sa ostalim glazbenicima koji takoder svi imaju osmjehe na licu jer za to se i zivi, za ovakvu publiku. Sully nam kaze da je svirao svugdje po svijetu, po stadionima i arenama ali da je ovo cudo! Da se mora i hoce vratiti, da zeli napuniti i veci prostor, ali i da nije bitno jer je samo bitno sto on vidi u ocima i na licima ljudi od prvih redova pa sve do izlznih vrata dvorane.
Istinski je bio zabezeknut i odusevljen i svaku je pjesmu rastezao i priduzio 'za ekipu' duze nego u ostalim gradovima na turneji.
I zaista je tako mislio. Dovoljno sam tu, po zivim natupima da sve mogu prepoznati. Ne moze me se vise prevariti nekim laskanjem i iskrenost prepoznajem 111%
A ovaj bend je tridesetog ozujka, Zagrebu dao sve sto je mogao.
Do momenta kad krece 'bitka bubnjeva' u kojoj Sully i Hunt na baterijama lijevo i desno pozornice pocinju svoja sola koja slazu u jedan cudesno artikulirani ritam, dok se Betty Boop uvija u ritmu na crticu sa platna, publika je kupljena zauvijek.
Ovaj solo iznad sola, u glazbenom smislu, vrhunac je jedan od najvecih ikad koje sam vidio uzivo. Tijekom bar deset minuta mahnitog dvostrukog 'tamburanja' i laganog priblizavanja dvaju baterija jedna drugoj na visokim postoljima, kad se sve spaja u jedan hipnoticki ritam, na lijevoj i desnoj strani basist i gitarist izvode ritmove poznatih pjesama i sastava; Back in Black-ACea, Moby Dick-Zeppelina, Walk This Way-Aerosmitha Enter Sandman-Metallice sa prikazima sekvenca nastupa tih grupa. Genijalno. Samo mi je prokleto zao sto nije bilo Larkina sa tim, vec sam kazao, Keith Moonovskim ludilom i osjecajem. Jbg. sto bi tek onda bilo...
Intezitet koncerta je visokooktanski a set lista sa po pjesmom dvije sa svakog albuma bas za 30 rodendan benda, koji se prosetao kroz cijeli svoj katalog.
Do pauzice nakon vise od sat i 35, hvatamo dah. I mi i oni. Sve se prenosi na ekranu. To je Kiss live shema koju sam vec vidio ali pali samo tako.
Po zavrsetku stanke i nakon paljenja svjetla dovucen je ogromni koncertni klavir i Sully sjeda za njega. (Da, da i klavir svira)
Under Your Scars ima i uvod u kojoj nam objasnjava da je osnovao neprofitabilnu zakladu za pomoc sjebanim, spizdenim i nevoljnima, i ako zelimo da proucimo malo tu zakladu. A ako trebamo i da se obratimo za pomoc u vezi ovisnosti, suicidalnih nakana i misli, ako ste maltretirani i neshvaceni, gladni i zedni, pa sve ako ste bulimicari ili ne daj Boze anoreksicni. Kako rece Sully a ja napisao, za sve nevoljne i sjebane.
A kad je jednom poceo pjesmu na ekranu idu portreti Janis Joplin, Amy Winehouse, Chestera Benningtona, Eddy Van Halena, Chris Cornella... i mnogih, mnogih drugih sve do Ronnie James Dia. Cijelo mnostvo tako na 'okupu' preminulih glazbenika tijekom 5 minutne pjesme izgleda zaista sablasno. Ali i velicanstveno, njima u cast.
Sully Erna se tijekom izvodenja pjesme kune svojim imenom i cascu te imenom Godsmacka, da dokle god budu njih dvoje postojali nece zaobici Zagreb. Od sad nikad vise. I da je ovo jedan od najboljih koncerata koje je ikad odsvirao i da ce se to pamtiti.
Zagreb je dakle, jos jednom pokazao sto je i tko je, a tko god u njemu odrzi koncert taj se i vrati. Ovaj, Godsmacka bio je cak i par nivoa vise od uobicajenog vrhunskog poznavanja rada i djela doticnih bendova i umjetnika, sto je u glavnom gradu Hrvata obicaj i standard. Bas poput Dirkschneiderovog nedavnog u veljaci, i visestruko su nam to bezrezervnim davanjem i beskompromisnom svirkom vratili.
Dvije zadnje pjesme su grandiozno finle; Bulletproof i mega hit I Stand Alone koja nije uopce normalna uzivo.
Ako je ono sto im je ostalo snage u furioznih 2 sata, bilo pretoceno u ovu stvar, to je onda to tad i nikad vise.
Nabrijano do zadnjeg atoma snage i reci cu to ponovo, iako sam sto puta vec kazao, zato je glazba uzivo bas to, stopostotni dokaz emocije! Nema lazi. Nema prevare. Taj i nikakav drugi osjecaj. I zbog toga se hodocasti koncertima. Bas zbog ovoga. I jos ce se...nikad dosta!
Zao mi je samo sto mi supruga nije mogla biti svjedok svemu ovome 'raspasoju' jer smo sate i sate preslusavali Godsmack. Ali sudeci po davanju same esencije duse zagrebackoj publici, Sully Erna i Godsmack nam se sigurno vracaju. Tko zna, mozda ce jer sad znaju Zagreb tada biti i ludi...
A moja bolja polovica ce se tad u to uvjeriti osobno a ne da joj ja pricam price. Nikad nisu ispricane uvjerljivo i tocni o nekoj emociji ma koliko se netko trudio drugome to prenjeti. Pa cak i iskreno, od srca. To je taj live moment. Jedan i jedini!
Mozda ce tad biti i Larkin ponovo u bendu. Uf, tko li ce to moci docekati...a kamoli izdrzati ponovo ovakvu emociju. Koliko puni baterije toliko i iscrpljuje.
Ali, evo sad dok ovo pisem s distance, nakon dvadesetak dana, totalno hladne glave i mirnog srca, odgovorno tvrdim, ovakav koncert Zagreb jos nije imao.
Vrhunski nastup.
Tja, mozda je cak i bolje pisati ovako s odmakom. Potpuno sagledavsi koncert sa svih aspekata...
U svakom slucaju, ocjena od 1 do 5, sedam ipo!
I jos setlista. Treba. Gomila je to predobrih pjesama pa tko hoce, poslusajte ih doma na 'gomili', kako su i isle na zagrebackom koncertu.
1. Surrender
2. You and I
3. When Legends Rise
4. 1000hp
5. Cry'n Like Bitch!!
6. Speak
7. Straight Out of Line
8. Awake
9. Keep Away
10. Woodoo
11. Battala de los tamberos
12. Whatever
Bis
13. Under Your Scars
14. Bulletproof
15. I Stand Alone
|
|
|
