| T O P I C R E V I E W |
| mladjo |
Posted - 19/09/2012 : 00:13:33
Tužna obljetnica...
http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=271&yyyy=2012&mm=09&dd=18&nav_id=643996
Grupa je imala stvarno par izvrsnih hitova
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| MarxH |
Posted - 24/05/2013 : 07:31:33
EKV...
Osobno , nikada ih nisam previše volio. I svi su se uvijek tome čudili. Tih godina , kasne osamdesete i rane devedesete , generacija mojih frendova masovno je prelazila na grunge , dok smo manjina i ja i dalje ostajali na darku (iliti gothu). Znam da su za mene pričali kao "Fura se na dark , a ne voli Depeche mode i Ekatarinu".
Ne mogu si pomoći , jednostavno ne kažem da nisu dobri , ali meni osobno nikada nisu legli. Bio sam čak i na njihovom koncertu u Varaždinu '90 . Ne znam , uvijek sam ih smatrao previše isfuranim bendom. |
| Just_Charlie |
Posted - 25/04/2013 : 00:51:36
nemrem belivit. opet ja i opet ista pjesma 
a sta mogu kad ih se pozelim.
|
| Just_Charlie |
Posted - 11/02/2013 : 19:18:27
|
| mr murdoc |
Posted - 21/01/2013 : 23:56:44
Kako smo samo prozaicni ja i mr jameson,,
Pa kaze
|
| mr murdoc |
Posted - 21/01/2013 : 23:08:00
Kak je ovo bilo novo i kak je jos uvijek novo..neobjasnjivo..
|
| mr murdoc |
Posted - 21/01/2013 : 22:54:29
jebemti..zasto ih jos volim i zasto ih jos ovijek vole prijatelji koji danas nesto drugo vole ..a vole me istinski i bezpovratno..jebemti..ako je vrijeme u kojem smo pravili sranja bilo lazno, kao sto nije ..
|
| mladjo |
Posted - 09/11/2012 : 20:11:08
Još nije kasno, svi u kino
http://mojtv.hr/magazin/8318/kino-europa-poklanja-besplatnu-projekciju-filma-o-ekvu.aspx
|
| Just_Charlie |
Posted - 03/11/2012 : 16:37:03
|
| Just_Charlie |
Posted - 03/11/2012 : 16:35:31
Ovih dana "za po doma" odabrala sam EKV da upoznam sina sa glazbom koju nece imati gdje slusati i upoznati, ako ju sama ne ukljucim u odgoj.
Volim sto zavoli i kasnije nastavlja sam ..
|
| elfak nish |
Posted - 30/10/2012 : 01:41:09
Tri stvari koje najvise gotivim,ako bas moram izdvojiti
Tonemo,Siguran i Sihnro |
| ken2 |
Posted - 29/10/2012 : 23:44:59
dok sam bio student, tamo devedetetih, u domu na savi, a kasnije i na cvjetnom, je bio jedan tip koji kad bi se vraćao u sitne sate, pjevao je na sav glas pjesme EKV-a
i bio je jako dobar, prodornog i čistog glasa i nikad mi nije bilo žao ako me je slučajno probudio
žao mi je jedino što nikad nisam upoznao tog tipa
a najbolje je pjevao 'sarajevo'
a vidim da je nitko nije okačio
|
| mr murdoc |
Posted - 26/10/2012 : 21:15:47
Ovo derem u stvarno extremnim trenutcima kada je "stani pani" ili poslje istih.
Osobno..ono sto je za Joy Division Love Will Tear Us Apart je za EKV ..Krug ..
Prejako ..jebiga ..
|
| mr murdoc |
Posted - 26/10/2012 : 21:07:31
Ova mi se stvar vraca ..opet i ponovo..
Ja znam..znate li i vi ..heh..
EKV - Ne
|
| mladjo |
Posted - 25/10/2012 : 19:46:44
Tako je, sad je i službeno! |
| globinjo |
Posted - 25/10/2012 : 19:31:27
milan dobio ulicu u zagrebu... |
| dosada |
Posted - 24/10/2012 : 15:47:25
ipak `95. sjećanje me dobro služi! |
| dosada |
Posted - 24/10/2012 : 15:46:29
quote:
Originally posted by Just_Charlie
Osim "Par godina za nas", jos jedna meni posebna. Iako, tesko ih je izdvojiti ..
na Fiju Briju 3 (96. koliko vidim na netu), ova pjesma je izvedena uživo od strane Damira Urbana  |
| mladjo |
Posted - 24/10/2012 : 15:33:51
svaka čast prijatelju drugu i borcu Marinu Knezoviću na prijedlogu
http://www.jutarnji.hr/rock--n--roll-jakusevec--milan-mladenovic-25--listopada-dobiva-svoju-ulicu/1060077/ |
| Mairosu |
Posted - 27/09/2012 : 21:47:19
Bravo care kralju legendo.
I ja obozavam Umornu. |
| Just_Charlie |
Posted - 27/09/2012 : 20:53:20
jedna moja prelijepa pjesma
|
| -jeremija- |
Posted - 25/09/2012 : 15:11:37
Na današnji dan je preminuo veliki Ivica Vdović Vd, prvi bubnjar EKV-a, osnivač grupe, član Šarla Akrobate.
Navodno je jedan od prvih registrovanih jugoslovenskih osoba zaraženih AIDS-om.
Počivaj u miru legendo.
 |
| Mairosu |
Posted - 25/09/2012 : 13:01:06
quote:
Originally posted by alanmaras
quote:
Originally posted by Mairosu
...imam sve nesretne EKV Records diskove.
jel ima još negdje za kupiti toga? fali mi ljubav i 19live86
...i jedna molba: koliko ima pjesama na 19live86?
imam izdanje ka productions i piše 11 pjesama na omotu ali je na cd-u 10...kao da je bilo nekad je izbačena....ista stvar je sa onim izdanjem gdje je s vetrom uz lice i 19live86 zajedno...pa me zanima da li je ekv records izdanje isto kao i ploča, da nema izbačenih pjesama
hvala na odgovoru
Imas par 2nd hand shopova po Beogradu ali slaba vajda. Ljubav jedino vredi od tih diskova jer samo je on preziveo kakav-takav remastering, sve ostalo je samo grebano sa ploce pa na disk bez ikakve postprodukcije. I naravno, Ljubav se najteze nadje, kao i 1991 Live - Kao u Snu.
19live86 je izgleda sjeban na svakom CD izdanju sto ja znam jer svugde fali jedna pesma koje ima na ploci. Cak i na slovenackom remasteru tj. licencnom disku od strane jedne beogradske kuce nema toga. Ne smeta mi mnogo jer taj album ionako skoro pa nikad ne slusam.
RTLJ diskovi su reprezentativni EKV kakav bi trebalo da zvuci. S vetrom u lice na RTLJ disku zvuci jedno 4210 bolje nego ploca. |
| alanmaras |
Posted - 25/09/2012 : 12:51:44
quote:
Originally posted by Mairosu
...imam sve nesretne EKV Records diskove.
jel ima još negdje za kupiti toga? fali mi ljubav i 19live86
...i jedna molba: koliko ima pjesama na 19live86?
imam izdanje ka productions i piše 11 pjesama na omotu ali je na cd-u 10...kao da je bilo nekad je izbačena....ista stvar je sa onim izdanjem gdje je s vetrom uz lice i 19live86 zajedno...pa me zanima da li je ekv records izdanje isto kao i ploča, da nema izbačenih pjesama
hvala na odgovoru |
| mladjo |
Posted - 25/09/2012 : 11:10:21
Jučer baš poslušah cijeli drugi album...Jebenica
|
| Johnny Difool |
Posted - 24/09/2012 : 20:19:23
Iz Novog lista:
Sjećanja na rock heroinu Margitu Stefanović
Intervju
Književnica Lidija Nikolić: Magi je već 97. znala da ostaje samo par godina za nas
Autor: Ivana Kocijan
Objavljeno: 24. rujna 2012. u 18:05
Beogradska književnica u svojoj knjizi »Osećanja. O. Sećanja.« progovara o svojoj prijateljici, klavijaturistici i članici još uvijek kultne rock grupe EKV Margiti Stefanović Magi koja je preminula pred deset godina
RIJEKA - Najneobičnija promocija knjige ikad viđena – intrigantna najava odnosi se na knjigu »Osećanja. O. Sećanja.« srbijanske autorice Lidije Nikolić . Beogradska književnica u toj intimnoj literarnoj ispovijesti progovara o svojoj prijateljici, klavijaturistici i članici još uvijek kultne rock grupe EKV Margiti Stefanović Magi koja je preminula pred deset godina.
Jedinstveno djelo posvećeno jednoj od najvažnijih pojava jugoslavenske/srpske glazbene scene nije napisano kao biografija, barem ne u klasičnom značenju te riječi. »Osećanja. O. Sećanja.« knjiga je o Magi i Lidiji, o njihovom prijateljstvu koje je trajalo više od četrdeset godina i svemu što im je ono donijelo. Riječka promocija knjige, zamišljena kao scenski prikaz u izvedbi same autorice, održat će se u petak na brodu Marini u sklopu programa »Distune vam predstavlja...«.
Je li pisanje knjige bila vaša ideja ili vas je netko potaknuo na to? Što vam je bio prvotni motiv?
– Nikad nisam imala namjeru napisati knjigu o Magi, smatrajući da moje dragocjene uspomene, kao jedino čime raspolažem, neće nikoga zanimati u ovom svijetu senzacije, skandala i trača. A onda se netko, tko nije ni pisac ni pismen, odvažio to napraviti. Na promociji te knjige koja je ocijenjena kao »najsramotnije štivo ikad objavljeno na srpskom jeziku« uspjela sam dobiti riječ i uskoro se na internetu pojavila moja beseda pod nazivom »O mrtvima sve najgore«. Oni koji su je pročitali počeli su me poticati da ovjekovječim svoje uspomene, uz opomenu: Ako to ne učinite, jednog će dana s vama nestati i sva ta sjećanja! Nakon ove rečenice, odmah sam počela pisati knjigu…
Hrvatska promocija knjige »Osećanja. O. Sećanja.« započinje u srijedu u Vinkovcima, a nastavlja se u četvrtak u Zagrebu. Nakon riječke promcije u petak, u subotu će joj moći nazočiti i pulska publika. Ulaz je slobodan.
Je li vam bilo teže početi pisati knjigu ili privesti je kraju?
– Nakon dvije godine rada na knjizi, vjerovala sam da sam na pragu konačne verzije teksta… Međutim, protekla je još jedna godina, a kraj se nije nazirao… Tada su me prijatelji »prinudili« da prestanem s radom i konačno dam rukopis izdavaču, shvaćajući, kao i ja, da priča o Magi nema kraja…
Što vam je predstavljalo najveći problem tijekom stvaranja knjige?
– Stoički sam podnijela suočavanje s osobnim sjećanjima, uglavnom onima koje smo Magi i ja toliko puta zajedno evocirale tijekom našeg četrdesetogodišnjeg druženja…
A onda sam nebrojeno puta ustuknula u susretu s Margitinim uspomenama koje su pet godina stajale netaknute u mom podrumu… Pronalazila sam za mene potresna svjedočanstva o prohujalom dobu – od sličica i salveta koje smo skupljale kao male, do pisama koje mi nikad nije poslala i dnevničkih zapisa u kojima mi se obraća, uz napomenu: »Gledam te!«
Jeste li možda za Magina života razgovarali s njom o mogućnosti pisanja ovakve, ili neke druge knjige o njezinom životu?
– Davne 1997. godine kada mi je Margita, između dve selidbe, ostavila pored ostalog i svoje dnevnike na čuvanje, rekla je: »Ti ćeš znati što napraviti s ovim, poslije…« Strahujući da mi time najavljuje da je ostalo »još samo par godina za nas«, nisam prihvatila razgovor o tome… Danas znam što mi je htjela time reći…
Koliko se konačni »proizvod«, objavljena knjiga razlikuje od onog što ste prvotno zamislili?
– Prvobitna zamisao bila je da knjiga bude sazdana samo od mojih sjećanja. Međutim, kasnije sam počela dodavati Margitine dnevničke bilješke i pisma, njene crteže i nepoznate fotografije i dokumente… Nerijetko sam već opisane događaje pronalazila zabilježene Margitinom rukom i svoj tekst zamjenjivala njenim. Tijekom pripreme knjige za tisak što je trajalo tri mjeseca, dizajnerica knjige Sanja Polovina je svojim idejama doprinijela tome da obim postane još veći, tako da konačna verzija nije bila ni nalik prvobitnoj zamisli.
Knjiga je nedavno doživjela i drugo izdanje? Je li možda i ono već rasprodano?
– Na sveopću radost, naklada prvog izdanja od tisuću primjeraka rasprodana je za nekoliko mjeseci. Dio drugog izdanja koje je izašlo u travnju izdavačica i urednica Marija Krkač »sačuvala« je prvenstveno za hrvatsko tržište i ono će biti dostupno čitateljima krajem rujna na promocijama u Hrvatskoj, u Vinkovcima, Zagrebu, Rijeci i Puli.
Ima li kakvih izmjena i dodataka u drugom izdanju?
– Sve ilustracije i fotografije čiju je obradu radila Bogdanka Polovina znatno su bolje kvalitete u ovom izdanju, a osim toga, dodano je sedam novih.
Što se tiče ostalih »dodataka«, pored malobrojnih izmjena u tekstu, knjiga je dopunjena intervjuom Pece Popovića s Margitom Stefanović iz 1990. u novom poglavlju »Legende osamdesetih«, njegovim prikazom moje monodrame nastale po knjizi i bilješkom o piscu.
Zbog čega bi čitatelji koji nisu fanovi EKV-a trebali pročitati »Osećanja. O. Sećanja«?
– Ova knjiga se neminovno najavljuje kao knjiga o Magi, iako je ona mnogo više od toga, po mišljenju dosadašnjih čitatelja… To s jedne strane privlači brojnu publiku, a s druge odbija one koji kažu da »tema knjige nije njihov predmet zanimanja«. Međutim, ovo nije samo knjiga o Margiti ili o muzici ili o grupi EKV, namijenjena njihovim obožavateljima. S obzirom na to da obuhvaća vremensko razdoblje od pedeset godina, ona se dotiče brojnih tema i motiva i nadilazi pojedinačnu sudbinu, nudeći čitateljima univerzalna pitanja i sveopća iskustva u kojima se svako može prepoznati… Muke odrastanja, odnosi s roditeljima, ostvareni i neostvareni snovi, lice i naličje uspjeha, sretne i nesretne ljubavi, iskušenja prijateljstva, gubitak voljenih, strah i samoća, bolest i smrt – bile su odrednice Margitinog životnog puta, ali i svakoga od nas.
Po čemu ćete vi najviše pamtiti Magi?
– Po naizgled beznačajnim doživljajima iz ranog djetinjstva koji su ukazivali na bit njenog bića, potvrđujući Wordsworthov stih »dijete je otac čoveka«. Pamtit ću je kao onu bucmastu djevojčicu koju sam neizmjerno voljela, i još više mučila… Jednom, kada sam pretjerala, majka me je istukla tankim zlatnim pojasom koji je od tada Margita svaki put sakrivala čim bi došla k meni da se igramo, samo da ja ne bih bila kažnjena… Šutjela je, trpila i na sve pristajala… Osim na moj prijedlog da ponavlja prvi razred, kako bi sačekala da i ja pođem u školu!
Kada ste i kako odlučili da biste knjigu mogli predstaviti kroz scenski prikaz, monodramu koju sami izvodite?
– Nikad nisam voljela klasične promocije knjiga jer znam da one malo koga stvarno zanimaju. Zato sam i za prethodni roman »Duše divlje i samotne« napravila scenski prikaz kao duodramu koju je Margita čak pet puta gledala.
Suze umjesto riječi
Poslednji put izvedena je nakon njene smrti na maloj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, s Aleksandrom Izrailovskim, kao hommage Magi. Znajući koliko joj se sviđao takav način predstavljanja knjige, odlučila sam se da ovoga puta napravim monodramu.
Jeste li možda razmišljali povjeriti tu ulogu nekoj profesionalnoj glumici?
– Nisam, iz više razloga… Kao prvo, u ovoj prilici htjela sam uvažiti Margitin stav da sam ja rođena »glumica« koji je tijekom našeg školovanja izražavala najprije u učeničkim leksikonima, a potom u pismima pred moju maturu i prijemni ispit, u kojima me nagovara da upišem Akademiju, što ja nikada nisam ni pokušala… Svakako bi »prava« glumica to uspješnije izvela u profesionalnom smislu, ali s obzirom na to da je tema monodrame bol zbog izgubljenog prijatelja, činilo mi se besmislenim da neko »glumi« ono što ja istinski osjećam.
Gdje ste sve do sada predstavili knjigu?
– Scenski prikaz knjige izveden je premijerno u Studentskom kulturnom centru, a potom je imao nekoliko repriza: u Beogradu, Obrenovcu, Novom Sadu, Užicu, Požegi i Kikindi. Prvi »izlet« izvan Srbije bio je nedavno u Skoplju u Makedoniji. Deseta repriza izvedena je 19. rujna u Domu omladine povodom desetogodišnjice Margitine smrti. Ubrzo poslije toga promovirat ćemo knjigu u Hrvatskoj.
Kakve su reakcije publike? Gdje su vas posjetitelji najviše iznenadili?
– Svuda me publika podjednako iznenadi… Od početka do kraja predstave pažnja, tišina i nepomičnost kao da postaju, iz minute u minutu, sve veći, a po završetku suze obično govore više od riječi. Iznenađenja koja mi posjetitelji priređuju svojim utiscima i ispovijestima, pismima i porukama tako su brojna da od njih već nastaje nova knjiga »Post scriptum« u kojoj ću se potruditi sačuvati od zaborava tuđa osjećanja i sjećanja na našu Magi.
|
|
|
