| T O P I C R E V I E W |
| Paka01 |
Posted - 03/01/2024 : 16:41:57
 |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| don_draper |
Posted - 04/11/2024 : 19:31:27
The Cure - Songs of A Lost World
Evo nakon 16 godina novi studijski album Curea. Dugo se to najavljivalo i pričalo, ali lijepo da su ovako pomalo na prepad to izbacili i riješili napetost. Popularno je reći da još od Disintegrationa nije bilo kvalitetnog albuma, iako sam dosta veliki pobornik Wisha, a ni Bloodflowers nije bio loš. No, ovaj novi je uistinu skok u kvaliteti. Zvuči kliše, ali najbolje što su odradili još od...pogađate, Disintegrationa. Album je obilježen tragičnim događanjima u Smithovoj obitelji i njegovim suočavanjem sa smrtnošću (iako je to već bila tema Curea svojevremeno). Ovaj put je to učinjeno na jedan elegantniji, pomalo uljepšaniji način. Album nije verziran prema teškim riffovima i tmurnoj atmosferi, ali svejedno uspije imati sjajne bas dionice i moćne riffove i solaže (npr. Warsong). Alone i Fragile Thing su izašli kao singlovi prije 1.11. i obje pjesme su sasvim dobra prezentacija stila na albumu. Pjesme startaju s dugačkim i minucioznim instrumentalima, pomalo pompozno, ali ima tu neke veličanstvenosti. U konačnici u 50 minuta Cure je uspio spojiti svoje klupske rock korijene, opsesiju pomalo mračnijim temama i Smithov brend estetike glazbe i kanalizirano je to kao relevantan, moderan rock album. Nije možda najbolja vijest za old school fanove, ali ja sam kupljen i činjenica je da nisu dugo ovako dobro zvučali. Ništa nije isforsirano, čini se da su stvari posložene i da Cure proživljava novu zrelost. |
| Chui |
Posted - 25/10/2024 : 16:24:08
Ljudi novi Chui je van, evo linka za digitalije https://dozvijezda.lnk.to/chui?fbclid=IwY2xjawGIh_BleHRuA2FlbQIxMAABHRqPbA7LQu99sPGQS2pUPZHoOZpZ67iJZv4C4MHJs61HC3E68zgMO324uQ_aem_-tgw7pyrkZRALgEnJ1Rl5g&sfnsn=wa
vinil će u veljači, a promo koncert u zagrebu 6.3. u petom kupeu. |
| Chui |
Posted - 20/10/2024 : 14:03:47
Ok nisam bio u Areni na Caveu, slušao sam ga nedavno na INmusicu, a zaredalo se tri koncerta dan za danom pa sam išao na druga dva, Steve Coleman & five elements u malom lisinksom i Jimi Tenor i naš omaž kolektiv u Petom kupeu. Dobri su koncerti bili, zapravo svirka odlična, al klasične naše boljke sa soundom često spriječe maksimalan doživljaj.
Baj d vej ove godine su svi moji rok miljenici koji još rade objavili nove albume, Cave, The Smile, Jack White i Gilmore. The Smile čak dva, s tim da ovaj drugi miriše na dupli vinil. Od svih najdalje kreativno su po meni dogurali The Smile na tom prvom ovogodišnjem albumu, snimili su odličan prog post rock album, neznam kako bih ga drugačije opisao u kratko. Novi album sam poslušao samo jednom i nekako mi je previše toga, na prvo slušanje ni jedna pjesma mi nije dala wow efekt, al sve mi je zvučalo dobro, al vjerovatno bih ga trebao poslušati na djelove dio po dio nekoliko puta da mi sjedne. Gilmore je isto snimio jako šarmantan album, naravno tu je njegov prepoznatljiv rukopis ali stari majstor je i dalje u dobroj formi. Cave je snimio rekao bih album za mase. Album koji je jako lijep i svidjet će se mnogima, meni je dobar ali treba mi neki hod na rubu da mi bude uzbudljiviji. Jack white je snimio sirovi punk rock album, i nije mi loš ali nije u rangu njegovih boljih ili dražih uradaka. Ovo mi je onako neki punk rock za sve punk pubertetlije u kasnim četrdesetim pa pedesetim godinama. |
| ivanl |
Posted - 20/10/2024 : 11:39:42
Tonto nas...
Ma kakvo zamjeranje...
Zamirit cu ti samo ako mi ne nacrtas nesto u Sivu kroniku...
A je, jebiga. Izolacija. Ko je vidija pisat o romanima na mistu za pisat o romanima... ;)
Vidicemo. Mozda i budem. Ko to zna...
Ovo ostalo, i jest i nije. I slazem se i ne bas. Tu sam na 50%. Ne mogu te ni pobit u logici, ali ni podrzati. Iskreno.
Zaista mislim da se, (ama bas svaka vrsta glazbe), bas upravo, (i pravo), dozivljava uzivo. Na koncertu. Nema tu peglanja i popravljanja. Ili jesi ili nisi. Mogu tehnicari prikriti dio neznanja ili gresaka, ali izostreno uho, (i oko), uhvate sve.
A bilo je tih razocarenja...
Recimo, bio sam na predzadnjem koncertu Nirvane netom prije nego se Kurt ubio. To je bilo cudo koliko je bilo lose. Kurt je bogami vec tu bio ubiven. Polumrtav. Jbg.
Pa legendarni Bowie na Maksimiru, pod fibrom i upalom grla. Ali jebiga, to je bio Bowie pa makar i 50 minuta. Poslije se izvinio i rekao Zagrebu da mu duguje. I ispunio je obecanje, svirajuci u Domu sportova 2 ipo sata. Ali ja nisam bio. :(
Pa uzas od uzasa na Paradise Lost u Boogalooa, a njih sam obozavao i totalno se razocarao tad.
Itd.
Ono, bude jbg, 1 los na 30 dobrih. To se mora dogoditi po igri velikih brojeva.
Meni je bitna, jako bitna i energija, ne samo tehnika, to je najbolje i mislim jedino dozivjeti uzivo.
Imam ti ja jednog lika, to trebas vidjeti i cuti ga, koji ide cca stotinjak koncerata godisnje. Iz Splita je. Znaci covjek doslovno ode na Springsteena u Australiju ili u Bec na operu. U odijelu na Ivu Pogorelica ili u crnoj majici na Therion. Takvog drugog nekog vjerujem, nema. Ja sam mala beba za njega. Samo ne dijeli svoja osjecanja i sjecanja. Steta sto ne pise o tome. (A cita sto ja napisem, pa prodiskutira samnom i nagovara me da pisem javno)
A sto se tice slusanja, ja dan danas poslusam minimalno jedan album dnevno. Bar jedan. Nekad cijeli studijski, nekad mixeve, nekad koncert, ali dan ne prode bez toga. Evo jucer sam imao jednu slusaonu pustio sam par sati mixeva od YU Rocka do Judasa...
Evo jucer popodne me iznebuha otvorio Ultravox. Pa sam ga se s nevjerovatnom nostalgijom prisjetio.
A prije nekog koncerta, bas mi je obicaj, naslusat se tog benda intezivno. Volim to. I set listu im obavezno provjeriti, i snimke uzivo.
Bitno da se gusta! U to uopce ne summjam. Normalno da gustas! Ne bi to cinio da nisi. A ne bi toliko ni znao. A znas. I to cijenim, bez iznimke. I nek se slusa dobra glazba. Bas mi je drago da ima takvih kao ti. Gust je i porazgovarat s takvim znalcima.
Di cu sta zamirit...
Osim ako ne bude nesto u Sivoj kronici!
|
| Markos |
Posted - 20/10/2024 : 11:26:48
quote:
Originally posted by Tonto
Ma nije, Ja sam sklon pretjerivanju i emotivac sam. Reakcija je takva jer su ocekivanja bila veca nego sto bi realno trebala biti posto mi je album prije ovoga bio izvrstan.
Meni je taj obiteljski moment ocjena više. Suludo, znam, ali dirljiva mi je slika starog majstora koji u smiraj sjeda sa svojom djecom da naprave zajedno nekoliko pjesama iz čistog gušta i ljubavi... |
| Markos |
Posted - 20/10/2024 : 11:22:20
quote:
Originally posted by Tonto
Apropo tog sjedenja... Mislim da smo vec to spominjali, ali ponovit cu. Bio sam na caveu u lisinskom (da sad ne kopam prije koliko je to bilo godina) i gomila zastitara nas posjedala, kao nema ustajanja, ja popizdio. Poredali se ispred bine u zivi zid, tragedija. Doso cave i kaze: kakvo sjedenje, potjero zastitare iz dvorane, pozvao publiku naprijed, ljudi prakticki na bini, zena mu sjedila na klaviru dok je svirao. Jedan od najboljih koncerata u mom zivotu... i to je caveov koncert kakakav zelim pamtit, intimne atmosfere, gotovo privatne. Nikad to nisam htio pokvarit festivalskim, stadionskim ili bilo kakvim imalo glamuroznim nastupom ovog barda... znam, znam, lud sam.
Još uvijek imam majicu s tog koncerta, samo što mi sad može poslužiti kao nogavica:)
Ali da, i meni je taj koncert jedan od najdražih ikad. |
| Tonto |
Posted - 19/10/2024 : 20:27:31
quote:
Originally posted by ivanl
Mos' mi, a i nemoras mi zamirit. Kako oces...
Glazbena demokracija.
Ovo cu ti kazati, a nisam ja to rekao vec barba Waters tamo u zidu prikazao, kad Bob Geldof stoji u osvijetjlenom sobicku ispred TVa u fotelji, u zoni komfora, svojoj, ali i tudoj, sve ti je stari moj uzivo!
Nista to, slusanje na najboljoj liniji, sa 24 karatnim zicama u kabelima...
To sam ja upraznjivao cijeli zivot, sad mi je totalno nebitno. Drago, al nebitno.
Rock and Roll je samo impresija uzivo, sve ostalo su nebitne pizdarije.
Ne triban ti nista vise pricat.
Jebo filozofiju...
Interakcija bend-ja-ti-oni-mi...
To ti je to.
WILD GOD nakon jedinstvenog iznimnog nevjerovatno posebnog zagrebackog koncerta brzinom misli leti mi u prvih deset koncerata mog zivota!
I to ti je to.
Mislim se kako i nisam trebao ovaj upis, ali covjek sam id krvi i mesa, Rocker, i trebalo je!
Da sad, sto se i mislim, odem u Pariz na ovu turneju, znam, ZNAM gospe mi, to nece biti to...
U Zagrebu je bio onaj rijetko viden klik publike-benda-majstora izvodaca...
To ti je Marko to. Virova ili ne.
Isusa ti draga, a što zamirit? Žao mi je što si se izolirao samo na onom topicu i što ne pišeš više ovdje i na drugim topicima makar se ne slagali i ne dijelili dojmove.
Ajmo sad ovako: ja tebe razumijem i sretan što toliko uživaš na svoj način, sad ti probaj mene. Za mene je studijski album autorsko djelo s naglaskom na djelo. Rezultat promišljanja i stvaranja. Taj uradak, ono što se drži u rukama je rezultat pisanja, stvaranja, pomnog odabira pjesama i njihovog rasporeda, produciranja, miksanja, snimanja, nadosnimavanja i peglanja, odabira covera, dizajna.
Studijski album je slikarova slika, piščeva knjiga, stripašev strip. Album je rezultat stvaranja, koncert nuspojava. Koncerti su promocija istih, doživljaj za sebe, iskustvo nekad bolje, nekad lošije. Rijetko istih set lista, rijetko iste kvalitete. Ima svoju čar i ima svoj poseban štih, ali doživljaj koncerta ovisi i o puno vanjskih faktora koji nemaju nikakve veze s glazbom. Koncerti su prolazan doživljaj, nešto što se pohodi i nešto što se pamti (ili ne). Ploča (cd, kazeta), studijski album, to autorovo djelo, njegova statua, njegovo čedo je nešto što se posjeduje, nešto opipljivo i nešto čemu se vračamo, što skidamo s police i s čega brišemo prašinu. Ali ono što je važnije, album je nešto u čemu uživam koncertirano gdje doživljaj nije uvjetovan time da li pada kiša, da li tip pored mene smrdi i gura se, da li je posrana piva koštala 10 eura, jel ladno ili vruće i jel mi se sere ili piša. Album je ono što i kako je autor htio da zvuči, koncerti to nisu. Koncerti su zabava, podilaženje i prilagođavanje publici, interakcija sa istom, performans. Koncerti su rokenrol, nisu ultimativno umjetničko djelo kakvog je autor htio stvoriti... Album jeste.
Odavno ja nisam roker. Glazba, taj ples po mojim bubnjićima koji ću voljet može doći iz bilo kojeg žanra i bilo koje sfere. Ti jesi roker i živiš rokenrol dušom i tijelom, svaka ti čast. Moj doživljaj i uživanje u glazbi je drukčije. Ali vjeruj mi na riječ ne uživaš ništa više od mene, strast nam je jednakog naboja samo se na različit način njome napajamo.
...eto, pa sad ti ne zamjeri.
|
| Chui |
Posted - 19/10/2024 : 16:46:00
quote:
Originally posted by Tonto
Potaknut raspravama poslušah wild god još nekoliko puta, studiozno što bi rekao vukozec pa evo seciranja pjesmu po pjesmu.
Song of the lake
Jedna od zanimljivijih pjesama s potencijalom da s vremenom ipak uđe u uho. Jako dobro otvaranje albuma u duhu Lyre of orpheus. S tim da mi ipak nedostaje stari zvuk i smeta ta novija produkcija kojoj se priklonio vec sa push the sky sto je ipak na kraju samo problem mene i mojih glazbenih afiniteta. Recitatorski vokalni pristup odmaze. 3.5/5
Wild god
Solidan singl i dobra pjesma s mojim standardnim problemom spomenutim gore koji se proteze cijelim albumom i necu ga ponavljati vise. Fino otpjevano i dobro odsvirano lagano naginjanje komercijalnijem izricaju. 3.5/5
Frogs
Meh. Vokalno nekompatibilno sa glazbom koja je povratak na zujanje sa prethodna dva albuma, malo punije i zivlje (samim time i zanimljivije), ali meni ipak relativno slabo. Zbog laganog krešenda pri kraju pola ocjene više 2.5/5
Joy
Ovo je vec potpuno naslanjanje na ghosteen. Dosadno i prekomorno. 1.5/5
Final rescue attempt
Prekopirana Easy money s lyre of orpheus, za dvije klase slabija 2/5
Conversion
Kratko i jasno - najbolja stvar na albumu 4.5/5
Cinnamon horses
Lijepo i emotivno otpjevana pjesma s divnim pratecim vokalima i ponovnim glazbenim naslanjenjem na dva prethodna albuma. 3/5
Long dark night
Ne znam objasniti, ali ovdje cujem malo waitsa. Lijepa pjesma sa glazbenim pristupom koji malo odskace od ostatka albuma sa akusticnijim prizvukom pa podsjeca na starog cavea. Potencijalno pamtljivije nego sto mi se pocetku cinilo da ce biti i svakim slusanjem sve bolja. 4/5
O wow, o wow
Nelose, ali meni osobno nedovoljno zanimljivo i premonotono. Od cavea sam navikao na vise, puno vise. 3/5
As the waters cover the sea
Dobro zatvaranje albuma za koje mi je zao sto nije duze i epicnije. Ovako mi je nekako polovicno. Zao mi je sto nemamo pravu pjesmu vec samo closure. Funkcionira i ovako jako dobro, to su samo moje preferencije opet u pitanju. 3.5/5
Konacan sud: Dobar je to album, moje njurganje je vise nostalgicna zal za starim seedsima, za zvukom i energijom koju su donosili blixa i harvey. Nije to Cve kojeg sam zelio i nije to smjer koji mi se svidja, ali i dalje je to cave... velik i bitan. Ukupna ocjena, potuno subjektivna. 3/5
Meni je album lijep al dosta ziheraški, bez ikakvog rizika u aranžmanu , sve je samo lijepo pa ne uzbuđuje previše, album koji će se svidjeti masama. |
| ivanl |
Posted - 19/10/2024 : 16:45:00
quote:
Originally posted by Tonto
Potaknut raspravama poslušah wild god još nekoliko puta, studiozno što bi rekao vukozec pa evo seciranja pjesmu po pjesmu.
Song of the lake
Jedna od zanimljivijih pjesama s potencijalom da s vremenom ipak uđe u uho. Jako dobro otvaranje albuma u duhu Lyre of orpheus. S tim da mi ipak nedostaje stari zvuk i smeta ta novija produkcija kojoj se priklonio vec sa push the sky sto je ipak na kraju samo problem mene i mojih glazbenih afiniteta. Recitatorski vokalni pristup odmaze. 3.5/5
Wild god
Solidan singl i dobra pjesma s mojim standardnim problemom spomenutim gore koji se proteze cijelim albumom i necu ga ponavljati vise. Fino otpjevano i dobro odsvirano lagano naginjanje komercijalnijem izricaju. 3.5/5
Frogs
Meh. Vokalno nekompatibilno sa glazbom koja je povratak na zujanje sa prethodna dva albuma, malo punije i zivlje (samim time i zanimljivije), ali meni ipak relativno slabo. Zbog laganog krešenda pri kraju pola ocjene više 2.5/5
Joy
Ovo je vec potpuno naslanjanje na ghosteen. Dosadno i prekomorno. 1.5/5
Final rescue attempt
Prekopirana Easy money s lyre of orpheus, za dvije klase slabija 2/5
Conversion
Kratko i jasno - najbolja stvar na albumu 4.5/5
Cinnamon horses
Lijepo i emotivno otpjevana pjesma s divnim pratecim vokalima i ponovnim glazbenim naslanjenjem na dva prethodna albuma. 3/5
Long dark night
Ne znam objasniti, ali ovdje cujem malo waitsa. Lijepa pjesma sa glazbenim pristupom koji malo odskace od ostatka albuma sa akusticnijim prizvukom pa podsjeca na starog cavea. Potencijalno pamtljivije nego sto mi se pocetku cinilo da ce biti i svakim slusanjem sve bolja. 4/5
O wow, o wow
Nelose, ali meni osobno nedovoljno zanimljivo i premonotono. Od cavea sam navikao na vise, puno vise. 3/5
As the waters cover the sea
Dobro zatvaranje albuma za koje mi je zao sto nije duze i epicnije. Ovako mi je nekako polovicno. Zao mi je sto nemamo pravu pjesmu vec samo closure. Funkcionira i ovako jako dobro, to su samo moje preferencije opet u pitanju. 3.5/5
Konacan sud: Dobar je to album, moje njurganje je vise nostalgicna zal za starim seedsima, za zvukom i energijom koju su donosili blixa i harvey. Nije to Cve kojeg sam zelio i nije to smjer koji mi se svidja, ali i dalje je to cave... velik i bitan. Ukupna ocjena, potuno subjektivna. 3/5
Mos' mi, a i nemoras mi zamirit. Kako oces...
Glazbena demokracija.
Ovo cu ti kazati, a nisam ja to rekao vec barba Waters tamo u zidu prikazao, kad Bob Geldof stoji u osvijetjlenom sobicku ispred TVa u fotelji, u zoni komfora, svojoj, ali i tudoj, sve ti je stari moj uzivo!
Nista to, slusanje na najboljoj liniji, sa 24 karatnim zicama u kabelima...
To sam ja upraznjivao cijeli zivot, sad mi je totalno nebitno. Drago, al nebitno.
Rock and Roll je samo impresija uzivo, sve ostalo su nebitne pizdarije.
Ne triban ti nista vise pricat.
Jebo filozofiju...
Interakcija bend-ja-ti-oni-mi...
To ti je to.
WILD GOD nakon jedinstvenog iznimnog nevjerovatno posebnog zagrebackog koncerta brzinom misli leti mi u prvih deset koncerata mog zivota!
I to ti je to.
Mislim se kako i nisam trebao ovaj upis, ali covjek sam id krvi i mesa, Rocker, i trebalo je!
Da sad, sto se i mislim, odem u Pariz na ovu turneju, znam, ZNAM gospe mi, to nece biti to...
U Zagrebu je bio onaj rijetko viden klik publike-benda-majstora izvodaca...
To ti je Marko to. Virova ili ne. |
| Chui |
Posted - 19/10/2024 : 16:43:54
Ide u petak novi album Chuia, na svim digitalnim kanalima, a vinil će siječanj veljača sljedeće godine zavisi kad će stići sa štampe. |
| Tonto |
Posted - 19/10/2024 : 14:01:31
Potaknut raspravama poslušah wild god još nekoliko puta, studiozno što bi rekao vukozec pa evo seciranja pjesmu po pjesmu.
Song of the lake
Jedna od zanimljivijih pjesama s potencijalom da s vremenom ipak uđe u uho. Jako dobro otvaranje albuma u duhu Lyre of orpheus. S tim da mi ipak nedostaje stari zvuk i smeta ta novija produkcija kojoj se priklonio vec sa push the sky sto je ipak na kraju samo problem mene i mojih glazbenih afiniteta. Recitatorski vokalni pristup odmaze. 3.5/5
Wild god
Solidan singl i dobra pjesma s mojim standardnim problemom spomenutim gore koji se proteze cijelim albumom i necu ga ponavljati vise. Fino otpjevano i dobro odsvirano lagano naginjanje komercijalnijem izricaju. 3.5/5
Frogs
Meh. Vokalno nekompatibilno sa glazbom koja je povratak na zujanje sa prethodna dva albuma, malo punije i zivlje (samim time i zanimljivije), ali meni ipak relativno slabo. Zbog laganog krešenda pri kraju pola ocjene više 2.5/5
Joy
Ovo je vec potpuno naslanjanje na ghosteen. Dosadno i prekomorno. 1.5/5
Final rescue attempt
Prekopirana Easy money s lyre of orpheus, za dvije klase slabija 2/5
Conversion
Kratko i jasno - najbolja stvar na albumu 4.5/5
Cinnamon horses
Lijepo i emotivno otpjevana pjesma s divnim pratecim vokalima i ponovnim glazbenim naslanjenjem na dva prethodna albuma. 3/5
Long dark night
Ne znam objasniti, ali ovdje cujem malo waitsa. Lijepa pjesma sa glazbenim pristupom koji malo odskace od ostatka albuma sa akusticnijim prizvukom pa podsjeca na starog cavea. Potencijalno pamtljivije nego sto mi se pocetku cinilo da ce biti i svakim slusanjem sve bolja. 4/5
O wow, o wow
Nelose, ali meni osobno nedovoljno zanimljivo i premonotono. Od cavea sam navikao na vise, puno vise. 3/5
As the waters cover the sea
Dobro zatvaranje albuma za koje mi je zao sto nije duze i epicnije. Ovako mi je nekako polovicno. Zao mi je sto nemamo pravu pjesmu vec samo closure. Funkcionira i ovako jako dobro, to su samo moje preferencije opet u pitanju. 3.5/5
Konacan sud: Dobar je to album, moje njurganje je vise nostalgicna zal za starim seedsima, za zvukom i energijom koju su donosili blixa i harvey. Nije to Cve kojeg sam zelio i nije to smjer koji mi se svidja, ali i dalje je to cave... velik i bitan. Ukupna ocjena, potuno subjektivna. 3/5
|
| Tonto |
Posted - 16/10/2024 : 20:46:27
quote:
Originally posted by vukozec
Pa, sinoć, kao i na svim nastupima na Inmusicu, Cave je cijelo vrijeme hvatao ljude u prvim redovima za ruke, bome i glave, bacao se među njih itd. Eto, može se i u velikoj dvorani/livadi bez zaštitarskog zida između.
Da, znam kako to izgleda, ali ne izgleda mi nimalo poput dozivljaja u lisinskom. Ovo je bend, spektakl. Ono je bilo nesto drukcije, doslovno poput privatne zabave... i nije bilo benda, bili su samo ellis, casey i bubnjar. |
| vukozec |
Posted - 16/10/2024 : 20:40:13
Pa, sinoć, kao i na svim nastupima na Inmusicu, Cave je cijelo vrijeme hvatao ljude u prvim redovima za ruke, bome i glave, bacao se među njih itd. Eto, može se i u velikoj dvorani/livadi bez zaštitarskog zida između. |
| Tonto |
Posted - 16/10/2024 : 20:39:52
quote:
Originally posted by Markos
quote:
Originally posted by Tonto
David Gilmour - Luck and Strange (2024)
Jao, jao, jao... Dugo se ovako ne umorih, potpuna katastrofa. Jedino vrijedno spomena je posljednja stvar na albumu, jam naslovne pjesme.
Ma daj, pa tolika katastrofa nije, ima baš lijepih stvari. Ova obrada sa kćeri mi je super.
Ali da, generalno, daleko je to od Floyda. Ostarilo se, jebi ga.
Ma nije, Ja sam sklon pretjerivanju i emotivac sam. Reakcija je takva jer su ocekivanja bila veca nego sto bi realno trebala biti posto mi je album prije ovoga bio izvrstan. |
| Tonto |
Posted - 16/10/2024 : 20:30:54
Apropo tog sjedenja... Mislim da smo vec to spominjali, ali ponovit cu. Bio sam na caveu u lisinskom (da sad ne kopam prije koliko je to bilo godina) i gomila zastitara nas posjedala, kao nema ustajanja, ja popizdio. Poredali se ispred bine u zivi zid, tragedija. Doso cave i kaze: kakvo sjedenje, potjero zastitare iz dvorane, pozvao publiku naprijed, ljudi prakticki na bini, zena mu sjedila na klaviru dok je svirao. Jedan od najboljih koncerata u mom zivotu... i to je caveov koncert kakakav zelim pamtit, intimne atmosfere, gotovo privatne. Nikad to nisam htio pokvarit festivalskim, stadionskim ili bilo kakvim imalo glamuroznim nastupom ovog barda... znam, znam, lud sam. |
| don_draper |
Posted - 16/10/2024 : 19:56:16
quote:
Originally posted by Markos
Kejv sinoć rasturio. Ali nikad više u Arenu na tribine. Ljudi očekuju da sjediš i bune se kad ustaneš (pa nismo u jebenom kazalištu) a kad se ne bune onda pričaju usred pjesama neke gluposti kao da su na kavi i kvare doživljaj jer na tišim stvarima potpuno prekriju pjesmu. Katastrofa.
Na još jednom većem koncertu ove godine sam primjetio isto taj fenomen da ekipa dođe, neki čak leđima okrenuti pozornici, pričaju neovisno o glasnoći pjesme, a nisu to neke jeftine ulaznice pa da se može reći eto u prolazu su ili otišli na casual koncert. Jučer i na parteru pored mene neka ekipa checkirala rezultate utakmice na mobitelu za vrijeme ovih novih stvari. Strašno. Nitko ne očekuje da će ljudi znati napamet tekstove ovih novih stvari, ali nekakav respekt. Sve više shvaćam Dylana i Jacka Whitea kad zabrane mobitele na koncertima, premda ne bih išao tako radikalno. |
| don_draper |
Posted - 16/10/2024 : 19:51:07
Kakvo sjedenje na ovakvom koncertu, Nick sa 67 godina na Jubilee Streetu, Tupelu i Red Right Handu neumoljivo skače, a tribine u modu nepodnošljiva lakoća postojanja. Jest da nije neka glazba na koju će se čovjek razbacati, ali nije ovo ni Andrea Bocelli pa da se mirno sluša. Prošle godine na Depeche Modeu su se srećom nakon 4-5 pjesama svi ustali i tada više nema nazad.
Napisao sam i na drugom topicu dojmove, ali ovo je bilo jedinstveno i neponovljivo. Stvaralački u sjajnoj fazi, ali očito da i organizacija i kompozicija koncerata za 20-ak tisuća ljudi mu je u malom prstu. Ovaj koncert je imao sve i zaslužuje sve pohvale.
|
| vukozec |
Posted - 16/10/2024 : 19:38:47
quote:
Originally posted by vukozec
Naslovna stvar albuma Wild God komotno je mogla biti među stvarima na Abbatoir Blues/Lyre of the Orpheus, a to je upravo onaj najpitkiji, najepskiji Cave koji ti se sviđa (Lazarus je bio samo konderziraniji nastavak tog albuma). I nije to jedina takva stvar, cijeli album je puno organskiji od prethodna 3. Conversion npr. je mini simfonija sa katarzičnim klimaksom koja već na prvo, a i svako sljedeće slušanje izaziva ježurce po koži. Očekujem puno suznih očiju u prvim redovima za 3 dana za vrijeme njenog izvođenja. Itd...
Dobro sam predvidio, Conversion je bio jedan od vrhunaca koncerta, jedan od motiva kojima se vraćao kroz koncert.
Ostali highlighti:
- Najbolja verzija Jubilee Street koju sam čuo, tek sinoć s tom verzijom mi je postala jedna od njegovih najdražih pjesama.
- I Need You solo na pianu, Cave en face na ogromnom videozidu cijelo vrijeme, kakva emocija, nemam riječi da to pravedno opišem
- Red Right Hand kao free form crowd pleaser
- White Elephant za kraj prije bisa - slično kao Jubilee Street, definitivna verzija, veliki prasak
Vrhunska produkcija showa, od koncepta sa gospel pratećim vokalima, odličnog light showa i videa koji je bio savršeno režiran, premda su kamere bile neprimjetne na pozornici, do fenomenalnog benda, i na kraju Cavea sa nevjerojatnim miksom emocionalne uvjerljivosti i profesionalno uvježbanog perfomansa.
Odsvirali su skoro cijeli novi album. Nakon toliko godina koncipirati nastup većinom na novom materijalu i da bude takav trijumf, malo tko to može, ako itko. No bilo je starih favorita skoro svaki album je bio zastupljen uključujući i Grindermana i Carnage. Za sami kraj opet solo na pianu, Into My Arms, očekivano emotivno i zborno (ali ipak je zeru posebnija bila na zadnjem (ili predzadnjem ne sjećam se više) nastupu na Inmusicu).
Kod mene na tribinama nikakvih problema, svim smo manje više sjedili, ali svi slušali pozorno, nitko ni da zucne. Ne sjećam se da sam na ijednom sjedećem arena koncertu tako guštao, eventualno na Cohenu.
Žao mi je samo zbog jedne stvari, što večeras nije opet...
Odoh naručiti Wild God ploču, jebo streaming. |
| Markos |
Posted - 16/10/2024 : 17:49:34
quote:
Originally posted by Tonto
David Gilmour - Luck and Strange (2024)
Jao, jao, jao... Dugo se ovako ne umorih, potpuna katastrofa. Jedino vrijedno spomena je posljednja stvar na albumu, jam naslovne pjesme.
Ma daj, pa tolika katastrofa nije, ima baš lijepih stvari. Ova obrada sa kćeri mi je super.
Ali da, generalno, daleko je to od Floyda. Ostarilo se, jebi ga. |
| Markos |
Posted - 16/10/2024 : 17:44:53
Kejv sinoć rasturio. Ali nikad više u Arenu na tribine. Ljudi očekuju da sjediš i bune se kad ustaneš (pa nismo u jebenom kazalištu) a kad se ne bune onda pričaju usred pjesama neke gluposti kao da su na kavi i kvare doživljaj jer na tišim stvarima potpuno prekriju pjesmu. Katastrofa. |
| Cromwell |
Posted - 15/10/2024 : 10:23:02
Poslušao sam nekoliko puta Wild God i stvarno se čini da je puno bolji od zadnje dvije anemične dosade od albuma.
Final Rescue Attempt i Cinnamon Horses imaju ozbiljan "loop" potencijal. Naravno, ne kao primjerice Mercy Seat ali eto već treći dan se vraćam na njih. Odlične stvari |
| jagodanbg |
Posted - 15/10/2024 : 10:01:10
Offspring novi album:
|
| Tonto |
Posted - 15/10/2024 : 08:17:16
David Gilmour - Luck and Strange (2024)
Jao, jao, jao... Dugo se ovako ne umorih, potpuna katastrofa. Jedino vrijedno spomena je posljednja stvar na albumu, jam naslovne pjesme.
|
| vukozec |
Posted - 14/10/2024 : 17:29:08
quote:
Originally posted by Macon
quote:
Originally posted by Tonto
Jack White - No Name (2024)
Zaista mi nije jasno zašto je trebalo raspustiti White Stripese da bi se nastavilo u istom tonu bez ikakvog zaokreta. Bilo kako bilo same old Jack White, kome je drag bice mu dobar album sto i jest.
Kad vidim koliko su ostarili i koji status ikone imaju mulci koji su rocku drzali glavu iznad vode dok sam i ja bio mulac ne mogu pobjeci od cinjenice da sam i sam ostario.
Aranžmani su kompleksniji iako je nazad duh White Stripesa. Poslednjih par albuma je bilo previše melanholičnih, No name baš dobro zvuči.
Imaš li neki odnos do Black Keys?
Jesmo stari, slušam nešto i onda shvatim, da je staro trideset godina. Ovu godinu sam pronašao Clutch, imaju strašne ploče dvadeset godina nazad.
Kad smo kod novih ploča, Black Keys imaju ovu godinu vani vrlo dobru.
Black Keys su se trgli nakon one bezvezne faze kad su pomislili da moraju biti bend za stadione i radio stanice i posljedično umalo raspali. Zadnja 3 albuma su odlična, sve jedan zabavniji od drugoga, vidi se da se opet osjećaju dobro u vlastitoj koži |
| vukozec |
Posted - 14/10/2024 : 17:25:49
quote:
Originally posted by Tonto
quote:
Originally posted by don_draper
Iznenađuje me toliko ljubavi za Herny's Dream. Meni dosta dobar album koji ima taj svoj neki šarm, ali koliko se sjećam Nick nije baš neki fan tog perioda. Navodno je i snimanje bilo dosta kaotično.
Pjesme s tog albuma su mu drage, nije bio zadovoljan produkcijom.
To je otprilike to. Ali Live Seeds iz tog perioda ubija. |
|
|
