T O P I C R E V I E W |
all_ba |
Posted - 14/01/2010 : 21:47:23 Čitao sam topik o krađi naslovnica, i naišao na polemiku oko toga da li je strip umjetnost ili nije. Pa evo otvaram ovaj topik da čujemo mišljenja svih zainteresiranih za ovu temu. Moje mišljenje se podudara sa mišljenjem čuvenog Maurovića: "Strip je umjetnost ukoliko ga umjetnik uradi" Drugim riječima među stripovima ima toliko smeča i šunda da je to nevjerovatno. No, isto tako ima veliki broj pravih umjetnika. |
25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
Tonka24 |
Posted - 19/12/2010 : 21:46:47 Za mene je umjetnost za druge -neznam |
noemis |
Posted - 03/12/2010 : 11:01:03 "zavera" čak i nije strip, već najobičniji pamflet u slici, a ima čak i predgovor umberta eka, koji i ne spominje stip (najverovatnije ga i nije pročitao) u svom uvodu već samo nagvažda o protokolima... onaj drugi ajznerov koji su izdali "ugovor" je okej, ali ništa više (a toliko sam ga jurio)...
|
noemis |
Posted - 03/12/2010 : 10:52:43 ne znam zbog čega/koga b92 izdaje jevrejske stripove, nek ih izdaje, oni imaju svoju izdavačku ideologiju i ciljnu publiku i naravno prakse koje obezbeđuju i jedno i drugo... pa ko voli, nek ih čita... (anu frank u stipu?!) |
noemis |
Posted - 03/12/2010 : 10:41:35 umetnost? nije! definicija umetnosti je prilično neuhvatljiva, pokušali su sociolozi, filozofi, psiholozi... ali jedinstvene teorije umetnosti još uvek nema.... strip, nažalost, ne ispunjava ni parametre ovih "parcijalnih" definicija.... tako da možemo tvrditi da strip zaista nije umetnost, ali to ne umanjuje kvalitet zabave koju pruža
|
Gil-galad |
Posted - 30/11/2010 : 02:43:20 Za očekivati je da će Samizdat B92, posle Mausa i Zavere, uskoro da izda još jedan strip koji se (na ovaj ili onaj način) tiče Jevreja... Ima u B92-ci više lobija, a ovaj mi se posebno sviđa jer utiče na strip izdavaštvo, pre svega, iako su poruke koje šalju ovi stripovi daleko, daleko važnije.
Samo napred. Ozbiljne teme valjda će uticati da makar određen, koliko god mali broj ljudi, shvati sve mogućnosti koje strip (ovde najviše kao) medij nudi. |
Mr. Bushido |
Posted - 28/11/2010 : 22:16:58 Kada netko svrsta strip u kategoriju jeftine zabave, tada je riječ o osobi koja nema pojma o tome što strip jest i što može biti. |
Dzimi Gitara |
Posted - 28/11/2010 : 21:57:09 Dakle, zaključak je da javno mnjenje ne svrstava strip u ozbiljnu literaturu. Deveta umetnost je samo sintagma koju su izmislili oni infantilci koji se bakću sa dečijim igrarijama. Kladim se da na nekom sajtu za ljubitelje karlinga postoji topik "Da li je karling umetnost". Da razjasnim i to. Svaki karling može biti umetnost, osim karling u kom učestvuje Bonelli. ;)
Da me ne shvatite krivo, fućka mi se da li u akademskim kružocima neko ocenjuje literatura kao ozbiljnu i neozbilju. Čitaću Sartra i ili Berđajeva, čak i ako ih proglase bednim crtačima stripova, a Crna rupa ili Jaguar su mi bezveze, sve da i dobiju Nobela i Pulicera. |
Dzimi Gitara |
Posted - 28/11/2010 : 21:50:05 Da li je Ani Frank mesto u stripu?
Izvor: B92 vesti, 27.11.1020. http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272?yyyy=2010&mm=11&dd=27&nav_id=475387
Život Ane Frank tokom leta pretočen je u strip verziju, koja je sredinom novembra stigla u Nemačku, izazivajući kako pohvale, tako i kritike.
Knjiga „Dnevnik Ane Frank“, ispovest petnaestogodišnje devojčice koja je dane provedene u strahu od nacističkog terora prekraćivala pisanjem dnevnika, prevedena je na više od sedamdeset jezika i prodata u preko trideset pet miliona kopija. Ova, prema mnogima jedna od najdivnijih i najpotresnijih priča dvadesetog veka, pretočena je u strip koji je u julu ugledao svetlost dana, i to u Holandiji.
Ipak, sa dolaskom stripa, nazvanog „Život Ane Frank“, sve su češći komentari koji ocenjuju ispravnost ovog čina.
Meno Metselar, kustos u muzeju „Kuća Ane Frank“ u Amsterdamu, smatra da je objavljivanje stripa pozitivan događaj, jer se „Dnevnik Ane Frank“ do sada vezivao isključivo za uzrast od 15 do 16 godina, a ovim potezom priča je dostupna svima. „Nadamo se da će strip uticati na to da ljudi razumeju holokaust i da će ih inspirisati da pročitaju dnevnik u originalu“, izjavio je Metselar za časopis „Time“.
S druge strane, direktor Centra „Ana Frank“ u Berlinu, Tomas Hepner smatra da format stripa nije dobar za ovakvu priču, ali se nada da će on ući u nastavni plan, bar kao pomoćno sredstvo.
„Kada Nemci pomisle na strip, oni misle na Mikija Mausa ili Supermena, odnosno na zabavu. Teško je da prihvate strip kao ozbiljnu i edukativnu formu, naročito ako je reč o suočavanju sa mračnim delom nemačke istorije“, smatra Hepner.
Stefan Kramer, generalni sekretar Centralnog Saveta Jevreja u Nemačkoj, tvrdi da strip neće pomoći u razumevanju holokausta. „Postoji opasnost da će ovako ispričana priča o životu Ane Frank samo trivijalizovati stradanja Jevreja“, izjavio je on, slažući se sa ocenama da strip može da pomogne u dočaravanju holokausta dece, jer, kako kaže „istorija mora biti dostupna svim generacijama.“
Ovo ipak nije prvi put da su se strahote Drugog svetskog rata našle u stripu.
„Maus“, strip Arta Špigelmana objavljen je 1986. godine i odmah je izazvao oštre kritike. Ta ilustrovana biografija Artovog oca Vladeka predstavlja Nemce kao mačke, a Jevreje kao miševe. Ipak, kritike nisu uticale na to da „Maus“ 1992. godine osvoji specijalnu Pulicerovu nagradu .
|
all_ba |
Posted - 21/07/2010 : 17:39:37 Fenomenalno djelo, čestitke Fibri (Marku Šunjiću) na ovom izdavačkom pothvatu. Svaki kolekcionar bi trebalo da ima svoj primjerak ovoga, bez sumnje, remek djela devete umjetnosti.:) |
all_ba |
Posted - 20/07/2010 : 19:09:58 Duboko zavaljen u fotelju, prekršenih nogu oslonjenih o radni stol, uz melankolične zvuke Cesarie Evore koji su dopirali sa kompa, zadovoljan, iščitavao sam svoj primjerak Breccievog Mort Cindera. Istinsko remek djelo. Prelijepo Fibrino izdanje, likovnografičko oblikovanje, predgovor, prijevod za najveću ocijenu. Ovako, još samo jednom sam bio oduševljen kad sam u rukama držao Toppiev Sharaz-De u izdanju već spomenutog izdavača.
Prvi put sam se susreo sa Mort Cinderom davno, više se i ne sječam koje su godine u pitanju, koji je upriličila novosadska Stripoteka ( izlazio periodično u nastavcima), no integral prvi puta držim u rukama. Koji ugođaj za jednog stripofila i kolekcionara. Fabula dostojna vrhunskih znalaca pisane riječi, a crtež, koji grafizam, koje bogatstvo sivo-crno-bijelih ploha, linija i tekstura, šrafura, rastera i frotage postupka. Na 48. i 49. strani albuma primjetih, po prvi put i Breccine otiske prstiju u funkciji teksture, koja invetivnost ovoga sjajnog umjetnika.
Ovakav rukopis, ovakvu inventivnost ponudila su nam (po mom skromnom mišljenju) još samo dva autora Hugo Pratt u Cortu Maltezu i Sergio Toppi u svom cijelokupnom opusu. I Fernando Fernandez je u Kapetanu Zori i Drakuli pokazao jednu spektakularnu gamu likovnog izričaja.
Morao sam nabaciti svoje impresije o ovom veličanstvenom djelu.:)
Nastavljam s čitanjem...
|
all_ba |
Posted - 20/03/2010 : 12:15:38 Nekako mi se učinilo primjerenim ovaj svoj stav o likovnom izražavanju i eksperimentiranju smjestiti i u ovaj topik. Nadam se da mi nećete zanmjeriti...
Eksperimentiranje u likovnom izražavanju, pa i kad je strip u pitanju, je odlika inventivnih, kreativnih autora koji se ne zadovoljavaju postojećim stanjem, nego uvijek nanovo iznalaze neka nova rješenja. Sve ovo rade da bi bili drugačiji od drugih,a u ostvarivanju istog cilja, da se kroz isti medij (strip) drugačijim izražajnim sredstvima ostvari kreacija. U pitanju je tehnika izražavanja.
Bill, to sjajno radi u svojim c.b stripovima. Njegov crtež je dosta ekspresivan, linija je slobodna, otvorena, a sve ostalo je tehnička inventivnost prskanje tušom, korištenje bjele tempere, možda voštane svijeće etc (nemam pred sobom table stripa, nego po sjećanju analiziram njegov rad), slična je stvar i sa Breccom, ali i sa Hose Ortisom.
Ortisov čuveni strip Četiri jahača apokalipse, je pravo remek djelo jednog strip autora. Njegov stil crtanja je jedinstven i prepoznatljiv, a karakteristika ovog stripa u tehnološkom smislu je bijela linija preko crnih površina, koja se provlači kroz cijeli strip i dodatno obogaćuje i dinamizira crtež, te korištenje frotage tehnike, kao podloge za sivo-crne mrlje.
U svijetu stripa svu trojicu strip autora s pravom možemo nazvati istinskim umjetnicima. |
all_ba |
Posted - 05/03/2010 : 14:51:37 @Dule,nema na čemu. Raduje me da sam te usrećio sa ovim podatkom. Vjerujem da na prostorima bivše Yuge ima još ovakvih primjera. Dobro bi bilo da nam se jave i ostali naši forumaši sa sličnim primjerima iz umjetnosti ili stripa. Što se tiče neobičnih pojava kod nas i u svijetu ja sam ti prava mala enciklopedija (malo da se pohvalim). Ideja oko mogućeg rada na stripu ili albumu o sjajnom Lazaru Drljači je za svaku pohvalu. Još samo kad bi je prepopznali strip scenaristi i strip autori. |
Dule |
Posted - 05/03/2010 : 00:55:06 all_ba, zahvaljujem. Čudno je to kako na ovom malom prostoru mislimo da znamo sve o svima, a onda se pojavi neki lik ili neka činjenica i shvatimo da znamo jako malo. (U mom slučaju sada, to je sjajan slikar Lazar Drljača.) Strip crtači često se tuže na nedostatak scenarija i pravih priča. Pisci se znoje i pate zbog nedostatka "inspiracije"... A pročitajte samo ovu škrtu Drljačinu biografiju na Wikipediji, pa ako nemate odmah (!) barem tri strip albuma pred očima ( a pisci, roman o prethodnom stoljeću), onda se i jedni i drugi prihvatite nečeg drugog. Na kraju, i ovaj detalj tiče se naslova ovog topica.
|
all_ba |
Posted - 04/03/2010 : 12:29:09 Autor Ševko Kadrić: Nakana
ŽIVOTNA priča slikara i boema Lazara Drljače, ispričana prije nego sam prispio za pisanje, odzvanja u meni poput željeznog klina dobro uglavljena u pukotinu prenjskog Materhorna, poput planinskog vrha u mehkotu neba jutrom pobodena ili bogumilskog stećka što vrišti za klesarom da u njemu trag ostavi. To je priča koja se desila i život koji nam je davno slao signale koje, dotučeni ljepotom tehnološkog izobilja i usamljeni u vrevi velegrada, možemo tek sad da razumijemo.
Lazar Drljača je prvo olovkom, a kasnije četkicom i bojama ušao u svijet velikih slikara i da je po slikarstvu trebao je biti tamo gdje su i njegovi savremenici pa i lični prijatelji poput Pikasa i Modiljanija, ali nije. Jedan razlog je to što je takvu «čast besmrtnika» sam odbio, napuštajući galerije i salone Pariza, Rima, Beča, Sarajeva... vraćajući se netaknutoj ljepoti planinske prirode ostajući njen zatočenik dok iz njega život nije iscurio, drugi je to što nije bio pripadnik velikih naroda koji znaju i mogu slaviti ljepotu duhovnog stvaranja i njena stvaraoca.
Ono što Drljaču čini većim i od onih koje smo navikli smatrati najvećim, jeste to da se on, poput Sidarte, odrekao ljepote i sjaja velegrada u kojoj su mnogi od njegovih prijatelja i kolega tražili besmrtnost i otišao u planinu, otišao sebi. Taj čin je objašnjavao jednostavnim ljudskim porivom da sopstveni život okači sebi o vrat a sebe o stijene planinske i nebo nad njima poput platna razapeto. U to nebesko platno htio je da u boji opjeva ljepotu naših planina i njihovih rijeka.
Desetinama godina sam i sam nogama mjerio planinska bespuća otkrivajući sopstvenu prirodu izazivan prirodom okruženja, diveći i čudeći se Drljači dok i sam nisam proslikao i to bi nam moglo biti zajedničko. Ono što se čini drugačijim jeste činjenica da je starog slikara potraga za slikarskim motivima dovela u planinu, mene odvojenost od planina stavila pred slikarsko platno. Bez i najmanje želje da ovdje svoja platna slikarskim zovem a najmanje da ih kačim uz platna velikog slikara, priznajem da su nam životi obilježeni još jednim zajedničkim međašem, to je onaj bogumilski. I dok Lazar još uvijek čeka dobrog klesara da mu stećak iskleše i u njega, po njegovoj želji oporuku upiše: «Ovdje leži posljednji bosanski bogumil», to sam ja dvojici svojih junaka (Salih begu Pervizu i Halimu Foči) takve ploče već podigao ne da njima mjera budu već da se i ja pod njih mogu uvući.
Ovom pričom, koja se nestvarnom čini, takvu ploču želim podići i njemu, ljubomoran da je on imao snage i hrabrosti da se odvoji od velegrada, tuđe ravnice i toplih soba skupim tapetama oblijepljenih i vrati svojim planinskim kolibama kroz koje vjetrovi pričaju priče dalekih predaka.
A sad udrimo gvozdenim čekićem po tvrdom sivom krečnjaku skidajući naslage vremena sa stare oporuke da iz nje život vani istisnemo.
Autor, novembra 2007. godine kad je mraz ledom okivao nepreglednu ravnicu a on osluškivao zov dalekih planina...
bhradiophx.com/.../2008/07/zaljubljen.jpeg commons.wikimedia.org most.ba zone-2000.net
Možda ovaj tekst i ovi linkovi kažu mnogo više o Lazaru Drljači, suvremeniku Picasoa, Modiljanija i ostalih velikana. Kao što se može vidjeti iz ovoga tekstualnog priloga sam je odbio da izlaže s njima u galerijama širom Europe... |
all_ba |
Posted - 04/03/2010 : 11:58:32 quote:Originally posted by Dule
Ne bi se štel mešat u raspravu, jer je sve osnovno po pitanju iz ovog topica, odavno napisano... Medjutim, veseli me da je Iwood spomenuo ime slikara Lazara Drljače, o kojem da budem iskren nisam znao ništa. Brzopoteznim, letečim pregledom interneta nisam doznao puno više. Ima biografija, ima njegovih fotki, ipak najmanje je njegovih radova. Ali, to malo što sam vidio (bez obzira na godine nastanka) jest odlično...! Javljam se dakle, samo da zamolim nekog da mi/nam da neki link sa puno više radova Lazara Drljače. (Inaće, bilo bi dobro da strip crtači i autori češće bace oko na radove slikara, grafičara i skulptora, pa i na druge umjetnosti. No, isto tako vrijedi i obratno...)
Kao prvo raduje me da si se javio, bez obzira da li je sve rečeno o ovoj temi ili ne, ja lično mislim da tu ima još materijala za raspravu, no o tom potom. Malo gore iznad (na ovoj strani topika ćeš vidjeti izvorni post o istinskim umjetnicima, a Iwood je boldirao ovaj dio koji je tebi najinteresantniji, a to je genijalni bh.slikar Lazar Drljača.
Ja sam imao priliku uživo u više navrata vidjeti u umjetničkim galerijama Sarajeva neka platna spomenutog slikara. Mogu samo reći da su to izvanredna djela i oni koji se razumiju u umjetnost ne mogu proći ravnodušno pored njegovih ulja. Imao sam u stanu na Grbavici do 1992. nekolicinu reprodukcija Lazara Drljače, nažalost sve u stanu je pokradeno i izgubljeno zauvijek. Umjetnička galerija BiH posjeduje originalna djela ovoga velikana. Ako dođem do njegove reprodukcije polaću ti je mejlom.
Ovaj zadnji dio mi je posebno drag. S njim si sve rekao. |
Dule |
Posted - 04/03/2010 : 00:50:52 Ne bi se štel mešat u raspravu, jer je sve osnovno po pitanju iz ovog topica, odavno napisano... Medjutim, veseli me da je Iwood spomenuo ime slikara Lazara Drljače, o kojem da budem iskren nisam znao ništa. Brzopoteznim, letečim pregledom interneta nisam doznao puno više. Ima biografija, ima njegovih fotki, ipak najmanje je njegovih radova. Ali, to malo što sam vidio (bez obzira na godine nastanka) jest odlično...! Javljam se dakle, samo da zamolim nekog da mi/nam da neki link sa puno više radova Lazara Drljače. (Inaće, bilo bi dobro da strip crtači i autori češće bace oko na radove slikara, grafičara i skulptora, pa i na druge umjetnosti. No, isto tako vrijedi i obratno...)
|
all_ba |
Posted - 03/03/2010 : 22:54:12 quote: Originally posted by Misko iz Darwooda
evo mojih: alan moore manu larcenet gipi stano oliver ka
Svaka čast Alanu Mooreu kao scenaristi, ali ne spomenu crtača Eddia Campbela,ako si mislio na From HELL ili si mislio da dadneš u ovom slučaju prednost scenaristi zbog sveukupne uloge u povijesti stripa koja mu pripada.
Gipi mi je simpa pravo, zbog minimalizma i laviranog crteža, ondnosno zbog jednog suvremenijeg pristupa stripu kao mediju likovnog izražaja.
|
Misko iz Darwooda |
Posted - 21/02/2010 : 14:50:54 evo mojih: alan moore manu larcenet gipi stano oliver ka |
all_ba |
Posted - 21/02/2010 : 00:45:01 U cijeloj ovoj priči o strip umjetnicima nisam spomenuo mnoga imena među kojima valja svakako spomenuti Alex Raymonda, All Williamsona, Hose Ortisa, Romera, Burnsa, Hermana, E.Brecciu, Buscemu, E.Marotu i mnoge druge. Da bi ih sve spomenuo trebalo bi mnogo više vremana i prostora. Šta je to što ih izdvaja od ostalih strip autora: prije svega njihov jedinstven i prepoznatljiv rukopis i stil.
Evo prilike da se i ostali forumaši izjasne za svoje favorite i navedu zašto baš oni. |
all_ba |
Posted - 14/02/2010 : 13:20:37 Evo poslije sedam dana da se javim sa jednom dobrom vješću. Naime,jučer su u Sarajevu ispred knjižare Sejtarija bili dugi redovi, kao nedavno u Zagrebu, razlog vrlo jednostavan, mogla se kupiti knjiga za jednu KM (3,77 kuna). Za vrlo kratko vrijeme prodalo se hiljadu knjiga. Najbolji naslovi su odmah razgrabljeni. Eto i kod nas se nešto dobro događa. Ovakvih akcija biće još, kako kažu nadležni iz spomenute knjižare. Ja sam naravno saznao za ovu vijest tek danas,ali sam sinoć u dobro opremljenoj knjižari (po svetskim standardima) nabavio najnoviji (kod nas izdat) album Enkikija Bilala "Trilogija Nikopol" po cijeni od 20 Eura (229 kuna).Sjajan album. Izdavači su Publika i Šahinpašič (iz Sarajeva)u tiražu od 1000 primjeraka. Luksuzna oprema i štampa, na finom kunzdruk mat papiru u fool koloru.
|
all_ba |
Posted - 07/02/2010 : 14:29:42 Đoni Štulić je vrhunski umjetnik, jedan od najvećih na Balkanu. Ja ga jako cijenim i volim njegovo stvaralaštvo, svakako da on pripada u ovu kategoriju istinskih umjetnika. On bi svakako došao na red, ali eto ti si me mlLandj3 pretekao. |
mlLandj3 |
Posted - 07/02/2010 : 12:28:34 quote: Originally posted by all_ba
Dok se Džimi ne javi da nastavimo gdje smo stali. Ovom prilikom pomenuću samo tri imena sa naših prostora za koje držim da su pravi umjetnici.
Tin Ujević, veliki pjesnik, boem (koji je najplodnije dane proveo u Sarajevu).Za života nije dobio ni jednu nagradu. Danas je jedan od najvećih pjesnika koji su živjeli na ovim našim prostorima, a i šire.
Drugi je slikar Ismet Mujezinović, jedan od najvećih slikara koje je Bosna imala. O kakvom je talentu i karakteru riječ najbolje će nam ilustrovati jedna anegdota iz nj. života. Jedne godine trebao je Tito da dođe u Sarajevo i gradske glavešine su odlućile da mu se pred doček kod "vječne vatre" u Titovoj ulici postave njegova dva velika portreta. Odlučeno je da dva poznata bh umjetnika rade ove portrete. Prvog nećemo imenovati, a drugi je bio Mujezinović. Ovaj prvi se prihvtio odmah posla, sav u uzbuđenju i nekom strahu. Radili su u istom ateljeu. Ismet bi dolazio s vremena na vrijeme, zapalio koju cigaru, popio koje pivo ostavljajući prazno platno. Zadnji dan kad je trebalo da se završe portreti dolazi Ismet u atelje, zapali cigaretu i dođe do kolege, ovaj sav oznojen i u grču pokušava da završi portret. I onako sav uzbuđen kaže Ismetu šta je s njim pa trebalo je uraditi portret, pa sutra Tito dolazi..., kaže njemu Ismet u čemu je problem ode za svoj štafelaj i u par sigurnih poteza naslika portret Tita (boli glava. Ismet Mujezinović je imao takvu liniju da mu nisu mogli parirati ni največi svjetski umjetnici.
Treći je, širem krugu ljudi malo poznat, ali za umjetnike i one koji se razumiju u umjetnost po svemu veliki umjetnik. Ime mu je Lazar Drljača. Boemčina, jakog karaktera i ubjeđenja. Kad mu je dosadio život u gradu i sve ono što on pruža, otišao je u osamu u jedno malo mjesto blizu Boračkog jezera i tu proveo ostatak života slikajući prirodu. Prije nogo je umro izrazio je želju da ga ukopaju sa natpisom:"Ovdje leži Lazar Drljača, posljednji bogumil".
Ovakvih umjetnika ima još, bilo ih je i biće ih...
ja bih ovom spisku pridružio Branimira "Johnny" Štulića. evo i zašto: Smrdljivi grad zatvara ulice smrdljivi grad zatvara podrume smrdljivi grad je zadovoljan sobom strukture ga dobro furaju
Kosijaneri trule u patikama muda im zaprašuju cestu guzice spuštaju nisko do poda kako se oni samo dobro furaju
Smrdljivi grad otvara jeftine bircuze za šljakere što loču k'o pesi studenti bez diplome, žene bez ljepote, neženje bez stana dužnici bez para jeftina mjuza teška cuga užas je moja furka
*** uz tihu kletvu jurim kroz grad kaput na ramenu normalna stvar novine u ruci jučerašnji broj ne izgledam lijepo briga me za to zalazim u svaku birtiju tamo trgnem vino rakiju a onda žurim da ne zakasnim i prije nego što se pozdravim s njom dodirnut ću joj usne lagano odlazimo zajedno u noć ona želi da joj govorim tiho da ne veličam svoje probleme hoće da živi s onim koga voli gleda u druge a misli na mene priznaje mi da je udata da ne ljubi svoga čovjeka a ja ćutim mudro razmišljam njeni prsti kao da traže krivca samo lete oko moga lica hajde ženo koji ti je vrag diskretno šapućem spominjem kino vani je tužno a unutra fino skupe pare za dosadne sate ne žalosti se srce mislim ja na te kupuje mi tada kokice kikiriki slane košpice stvarno se trudi da mi ugodi a oko nas sve neki gladni ljudi šušte papiri odozada nam smrdi jao gospode kako grozan film ponoć se bliži predstava traje sjedamo u kola idemo dalje izvan grada ima parcela lijepo mjesto na kraju sela vodimo ljubav zagušljiv je zrak snažno svijetlo pada ravno na nas nije normalno pa to je vlak grabim volan i dodajem gas hladan znoj mi curkom nagriza vrat paranoja bjezimo u mrak ko ne razume nikad i neće...
|
all_ba |
Posted - 06/02/2010 : 10:46:26 Moguće Stinky da je tako, a svakako ovaj zadnji dio vezan za ovu temu. Ne treba stvari silovati, čujemo se na nekim drugim temama. |
stinky |
Posted - 06/02/2010 : 10:20:43 quote: Originally posted by all_ba
Dzimi nam se "izgubio opasno", nigdje ga, a baš bih volio da čujem kakvu je to jebeno dobru ideju imao.
ti si to malo pogrešno skužio ne radi se o nekoj konkretnoj ideji, nego je džimi pričao uopćeno: kao, kada bih imao neku strašnu ideju, bih bih jednako zadovoljan ako bi je taj drugi nadišao
...
tema je nekako u fazi mirovanja, a to je prirodan tijek stvari: stvari dolaze i prolaze, mijenjaju se nestaju, ustupaju mjesto novima i to ti je ta efemernost prolaznosti (ali tko zna, možda kroz neko vrijeme opet živne) |
all_ba |
Posted - 06/02/2010 : 00:50:15 Što se pak stripa tiče i strip autora navešću tri imena koji su (po mom ukusu), a koji svojim rukopisom odskaću od ostalih strip crtača i mogli bi ih svrstati u katergoriju strip umjetnika. (O S.Toppiu, Brecci i Prattu je već bilo riječi, a na Stinkyjevu tvrdnju da tek treba da dokažemo da su oni strip umjetnici, nema potrebe, jer su oni to svojim radom već odavno dokazali po svim parametrima i kriterijima likovne analize).
Dakle, to su na ovim našim prostorima manje poznati strip stvaraoci, ali su vrhunski. Prvi je Dino Bataglia, autor koji je uticao svojim rukopisom i na Pratta i na Breccu i na Toppia. Drugi je Enric Sio izuzetan crtač, naši stripoljupci su se mogli upoznati sa njegovim radom u serijalu Otkriće sveta u stripu. A treći je možda najpoznatiji našim čitateljima po stripu Kapetan Zora, naravno riječ je o Fernandu Fernandezu, velikom umjetniku čiji su kadrovi i tehnike crtanja neponovljive, da ne pričam o dizajnerskim rješenjima njegovih tabli. Nažalost još nisam nabavio Drakulu, koji je kažu još bolje ostvarenje od Kapetana Zore. Ovo su samo male crtice o ovoj trojici autora, ako neko može reći nešto više o njima dobro došao... |
|
|