| T O P I C R E V I E W |
| red cloud |
Posted - 13/09/2010 : 10:57:34
Od kada sam na ovom forumu, zarazio sam se istim, kao svojevremno stripovima, i prosto mi je postala navika, da svaki put kad sam na kompu, udjem na ovaj sajt i citam forum i ostale sadrzaje i neretko ucestvujem u istima. Interesantno, da sve ovo budi izvesnu dozu nostalgije u meni, i neki put me preplave secanja, da mi dodje da zaplacem...Jutros se bas tako i osecam, i evo da sa vama podelim neka svoja secanja na detinjstvo i stripove, dane ispunjene radoscu, i bez opterecenja. Nadam se da nece biti dosadno...
Prvi pokusaj da napisem temu o stripovima. Zapravo neka moja secanja na lepi period detinjstva kada mi je jedna od bitnih stavki u zivotu bila nedeljno kupovanje novih izdanja ZS i LMS
Elem...bila je to 1984 godina. Bio sam na moru sa skolom u Baru. Posto je moj otac bio nastavnik matematike u Osnovnoj skoli, bio je jedan o nastavnika koji je je isao sa decom na more. Posle jednog povratka sa plaze prema odmaralistu, zastanemo kod kioska da se nesto kupi. Pita mene otac da li nesto zelim da kupim. Gledam ja onako radoznalo, kao i svako dete, po svemu sto je izlozeno na kiosku, i pogled mi se zaustavi na jednoj naslovnoj strani, na kojoj je neki lik u crvenoj majici, sa nekim zutim krugom na sredini. Pomislim da je to nesto kao mikijev zabavnik, znaci strip u boji, i kazem ocu da zelim upravo to kupiti. U pitanju je bio Zagorov strip Tvrdokrilac. Legendarni serijal. Nisam mogao pozeleti bolji pocetak sakupljanja stripova, do jedne od najjacih Zagorovi prica. Razocarenje koje sam nakratko doziveo kada sam otvorio strip, i video da nije u boji, vrlo brzo je nestalo, kada sam strip naiskap procitao. Odlicno! Kakav crtez, kakva radnja, Indijanci...Jedva cekam nastavak. Sutradan odlazim do kioska da pitam prodavacicu kada ce nastavak Jednooki Dzek? Ona me zacudjeno gleda, ono u fazonu o cemu pricam?! Kakav Jednooki Dzek?! Da bi se posle mog nespretnog objasnjenja slatko nasmejala i rekla, da ne brinem, da stripovi izlaze svake nedelje, i da ce moj nastavak izaci sledece srede. Uf dobro je! Kakva sreca! Do kraja tog letovanja, kupio sam svog Jednookog Dzeka! Upijao sam svaki crtez, svaku novu stranicu, i bivao sve vise odusevljen. Ko ce izdrzati do novog nastavka? Naravno u povratku kuci, kupio sam i poslednji nastavak Obracun, i tako i definitivno uveo sebe medju hiljade zaljubljenika u strip izdanja novosadskog izdavaca. Nakon toga kupujem Teksove nastavke Pecina mumija itd. i upoznajem i nove junake u ZS i LMS, ali ce mi do danasnjih dana Zagor ostati broj 1.
Vrlo brzo cu upoznati siri krug ljudi, meni bliskih po godinama, koji takodje skupljaju stripove. Sa njima cu prepricavati, menjati, kupovati...ma svega je tu bilo....
U to vreme je bilo jako tesko doci do starih brojeva. Snalazili smo se kako smo znali i umeli. Nijedan dan nije prosao bez toga da ne odem kod nekog od ovih ljudi, i da ne pokrenem pregovore oko nekog stripa, pogotovo ako je bio neki stari Zagor. Tada nisam zalio da u zamenu dam i po 20-30 stripova. Novih i meni potpuno beznacajnih. Ne mogu zaboraviti kada nabavim neki stari broj, pa pokazem drugovima sta sam nabavio, neki stari Zagor, njihov izraz lica, pun zavisti. U fazonu: blago njemu, kakav je strip nabavio! Koliko samo on ima srece...Naravno dosta puta se desavalo i obrnuto. Da neko od njih nabavi neki dobar strip, pa da se posle toga danima osecam kao popisan cvet! Secam se kada je drug, koji je ziveo u ulici iznad moje, nabavio preko nekog Slovenca, sve stripove Komandanta Marka od broja 300 do 400 ZS, u glanc stanju! Majko moja, kako sam tada bio ljubomoran, kako sam se danima sekirao, kako je moguce da ima toliko srece ...ma uzas! Trauma! Zbog stripova Sta ti je dete! A on je stvarno vec kao klinac bio pravi kolekcionar. On je vec tada uzimao iskljucivo dobro ocuvane stripove, i slagao ih je u kesice od zamrzivaca. Meni ocuvanost tada nije bila uopste bitna, samo da imam strip, pa makar i bez naslovne strane. Secam se kad sam nabavio Zarobljenici crvene vestice bez naslovne, pozovem ga da se pohvalim, dodje on kod mene, i ja ocekujuci da ce pozeleneti od muke kad vidi strip, smejuljim se u sebi svo vreme. Kad ono, samo prokomentarisa: aaa, bez naslovne strane! Jao u zemlju da propadnem! Posle toga nikad vise nisam uzeo strip koji nema bar naslovnu stranu!
U jednoj ulici blizu centra grada neki tip otprilike 65 godiste imao je masu stripova! Nekako dodje do mene vest da tamo u nekoj ulici neki tip prodaje stripove, da ima puno starih brojeva, i da nije skupo. Sa najboljim drugom sa kojim sam zajedno skupljao stripove, uspemo nekako da pronadjemo njegovu kucu. Mala skromna kucica, zelene fasade, sa cetvorovodnim krovom, sa borovima u dvoristu. Stara vrata se otvorise, neka starija gospodja otvori, mi onako zbunjeni, pomislismo da smo pogresili kucu, kada nas upita: vi ste zbog stripova sigurno? Da, odgovorismo kao iz topa! Rece ona da udjemo i pozva sina. Zvao se Zoran. Rece, imas kupce za stripove. Izadje covek pred nas i uvede nas u sobu, malih dimenzija, u kojoj je na jednom velikom stolu bilo na desetine gomila stripova, i na jos jednom kredencu jos skoro isto toliko! Ako raj postoji, onda je to ovo! Nikad nismo videli toliko stripova na jednom mestu! Imao je skoro sve stripove koji su do tada izasli! Nase pocetno ushicenje, je splaslo, kada smo uzalud trazili stare Zagorove brojeve, jer nam je rekao da nije bas ljubitelj Zagora, i da ga u pocetku nije kupovao!? O neeeeeeeeeeeeeeee!!! Tek poneki stari Zagorov broj, i tek negde od broja 360 ZS imao je sve Zagore. Ali, bolje ista nego nista! Tek, bili smo taj prvi put jedno sat vremena, razmisljajuci koje da kupimo jer smo imali para samo za tri stripa!:( I posle mozganja, kupimo tri nastavka od Zagora smrtonosne ribe, ciko pecaros...koji kreteni! Umesto starije brojeve da uzmemo mi ove na 500...Izlazimo iz njegove kuce u koju cemo dolaziti svaki dan narednih mesec ipo dana. Pare za dorucak koje su nam davali roditelji smo cuvali za kupovinu stripova. Jos ako nam roditelji daju neki dinar pride da kupimo jos koji strip vise-super! Dogovorimo se mi isto tako da nikome ne pricamo da ovaj prodaje stripove, da nam konkurencija ne pokupuje ono sto nama treba. Iako smo coveku obecali kako cemo razglasiti da prodaje stripove, cutali smo ko zaliveni! Nego kako! To ce biti samo nase i nicije! Vremenom smo nakupovali brdo stripova, izmedju ostalog Tajna zlatnog rudnika, Veliki Dzudok...i nezaobilazne Zagore. Pokupovali smo sve Zagore na 400, 500 i 600 ZS, kao i one retke starije koje je imao: Idol Vijandota, Sloboda ili smrt, Do poslednjeg daha, Zakon Vitestva, Zaverenici, Mars ocajnika, Stizu samuraji, Vanatina zamka, Poklic Sauka, Robovi rudnika, Zagor prica...Nije ih na zalost bilo puno, ali su za nas bili pravo malo blago! I dobro ocuvani. Kada smo pokupovali Zagora, dogovorili smo da krenemo sa ostalim junacima. Medjutim na nasu zalost, vest je stigla i do ostalih koji su sakupljali stripove, pa su gomile, stripova bivale sve manje i manje velikom brzinom. Dosao je i taj dan...Tuzan, za nas jako potresan...Pozvonili smo po ko zna koji put na poznata vrata. Sakupili smo nesto para za cak deset stripova! Otvori nam Zoran i rece, decaci,nema vise stripova, sve sam prodao! Kako sve? Bas nijedan?! Ne....Kakva tuga u povratku kuci...
Negde 1989 godine, imali smo na gomili, preko 700 stripova, sto ZS, sto LMS. Imali smo i starije i novije brojeve. Tada nas je bilo trojica iz ulice koji smo zajedno sakupljali stripove. Naravno stripovi su stajali kod mene. Posto smo kao klinci bili dosta inovativni, dodjemo na ideju da otvorimo stripoteku! Po ugledu na video klubove! Napravicemo spisak stripova, koji su broj, koje edicija, koji junak, napravicemo clanske kartice, i zaradicemo novca da odemo u Kragujevac ili Beograd da kupimo neke stare stripove. Sve sto je imalo od starih brojeva u Topoli, a da smo mogli da nabavimo, imali smo! Jedini nacin je preko kutka za kolekcionare, u LMS-u, ili put Beograda ili Kragujevca, pa da na licu mesta pljunemo brdo para za stare Zagoroove stripove. Ali nije nam to problem. Prodali bi mi i kuce samo da imamo love za stripove. Elem, dogovorimo se da stripoteka bude u suterenu moje kuce, da se zove ZAGOR (a kako bi drugacije ), i dogovorimo se oko cene clanarine, cene izdavanja po stripu, i koliko se placa dodatno ako neko zakasni sa vracanjem stripa! U vreme komunizma smo sirili privatnu delatnost! Napravimo mi i plakate kojima cemo reklamirati nasu novonastalu firmu po gradu, kako bi ljudi poceli dolaziti kod nas. Dogovor padne da ja idem da lepim plakate. Oblepim ja celu varos sa plakatima nove i jedine stripoteke u nasem malom gradu! Ne moram da pricam da je nas primer kopiralo jos nekoliko nasih drugova koji su isto skpuljali stripove pa su i oni otvorili stripoteke! Naravno nasa, kao prva je bila najuspesnija! Imali smo cak 18 clanova! Medju tih 18, ukupno 12 je bilo njih koji su sakupljali stripove, i sa kojima smo oduvek menjali iste, ali smo imali i 6 novih clanova, koje do tada nismo znali. Ostale stripoteke su bile u senci nase, i nisu imale vise od 7-8 clanova, medju kojima smo bili i nas trojica. Bili smo clanovi tih stripoteka iz kolegijalnih razloga.  Naravno, vrlo brzo smo uvideli, da novca ne moze da se dovoljno zaradi ovim putem, tako da iako smo nakon nekog vremena ostali jedina stripoteka u gradu-neprijavljena, naravno, potukavsi konkurenciju, odlucili da zatvorimo stripoteku. Tako je zavrsio nas prvi privatni biznis u vreme kada nije bilo privatnika. Mi smo dakle, pioniri privatnog biznisa u nasoj zemlji
Uh, mogao bih da napisem celu knjigu o dogodovstinama vezanim za stripove, ali i ova prica negde mora da se zavrsi. Mogao bih pricati, na koje smo nacine maznjavali stripove, kakve smo sve fiks ideje imali, ali o tome mozda drugi put...
Prica je napisana na prvu loptu, iz srca, sve je istinito, bez izmisljenih likova. Hvala svima koji budu imali strpljenja i zivaca da procitaju ovu pricu.
Mislim da bi bilo interesantno procitati secanja clanova foruma na rani period sakupljanja stripova i neke njima interesantne dogadjaje vezane za stripove...a mozda i ne bi...
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Risar_69 |
Posted - 14/10/2016 : 20:44:37
Red Cloud, super je što si otvorio jedan od najboljih topica i toliko dobrih priča je u njemu...Preleteo sam još jednom sve |
| red cloud |
Posted - 03/01/2016 : 09:00:53
Bas tako.
Dosta dugo nisam bio na ovom forumu, bas je lepo vratiti se. Posle dugo vremena sam iscitao ovu temu, i stvarno ima lepih prica, pravo uzivanje za citati. |
| teller |
Posted - 02/01/2016 : 23:07:19
quote:
Originally posted by red cloud
quote:
[i]Originally posted by teller
 lep post...
koliko puta pomislim.."kad bi samo ljudi znali koliko ljepog propuštaju u životu kad prolaze pored stripova na kioscima..."
a tako su jim blizu, na kioscima i ne preskupi.
umjesto da uživaju oni kupe skupe cigare ili neke tričarije časopise ili nedajbože neke novine pune politike i lopovskih nesposobnih politika.
umjesto da se opuste,zabave i razonode, oni se zamore totalno.
ko jim je kriv, kad oni nisu mi.
za strip moras biti rodjen, ne moze svako voleti strip, samo odabrani!
tio si reć ODA-BRANI a? |
| red cloud |
Posted - 02/01/2016 : 23:05:24
quote:
[i]Originally posted by teller
lep post...
koliko puta pomislim.."kad bi samo ljudi znali koliko ljepog propuštaju u životu kad prolaze pored stripova na kioscima..."
a tako su jim blizu, na kioscima i ne preskupi.
umjesto da uživaju oni kupe skupe cigare ili neke tričarije časopise ili nedajbože neke novine pune politike i lopovskih nesposobnih politika.
umjesto da se opuste,zabave i razonode, oni se zamore totalno.
ko jim je kriv, kad oni nisu mi.
za strip moras biti rodjen, ne moze svako voleti strip, samo odabrani! |
| teller |
Posted - 02/01/2016 : 22:05:46
quote:
Originally posted by red cloud
Evo u ovom novogodisnjem raspolozenju da napisem par reci.
Pre nekoliko dana sam kod mene kuci okupio 7-8 ljudi koji su iz mog grada, u negde isto vreme kao i ja skupljali stripove, znaci period negde 84-92. Moram priznati da odavno, ne racunajuci porodicu, nisam tako uzivao u drustvu meni generacijski i po strasti prema stripovima, bliskim ljudima.
Bilo je uzivanje slusati price vezane za stripove, prisecanje zaboravljenih dogodovstina oko stripova koje sa ove vremenske distance izgledaju bezazleno i smesno, ali u vreme desavanja, imalo je potpuno drugi prizvuk. Uz meze i pice, prisecanje na stripove, albume sa slicicama, ponike, zmurke, pravljenje kolibice u obliznjoj sumi, pracki, rivalstva sa decom iz drugih ulica i delova grada...
Prisetio sam se da sam upravo jednom od tih prijatelja dao 50 stripova za tri video igrice, zbog cega sam se kasnije pokajao, ali sam na kraju dobro prosao jer je kasnije zeleo nazad te igrice za koje je morao da "iskesira" okruglo 100 stripova. Prisetili smo se kako je moj glavni rival u skupljanju stripova uspeo da mi ukrade Zagor "Mars ocajnika", a da ja to danima nisam primecivao, posto je to bilo u vreme kada sam imao najveci broj stripova, negde preko 700 primeraka. Mada ako bi racunao i duplikate ta cifra bi narasla na preko 800 komada. On se za tu kradju poverio jednom drugu iz mog odeljenja, koji mi je to odmah preneo. Strip sam vratio, iako se taj rival pravio nemust, ali je uz nekoliko "prijateljskih" samara i nekoliko cvrgi, popustio i vratio strip.
Jedan deo tih prijatelja je jednokratno krenuo da skuplja stripove, nekoliko meseci ili godinu dana. U tom periodu su nabavljali jos stripova sa raznih strana, da bi nakon sto bi im stripovi dosadili, ja otkupljivao te stripove od njih po povoljnim cenama. Tu mislim malo na pare, a vise na neke autice, figure junaka iz Hi-mena, postera rok grupa, i slicnih stvari. Jedan drug je svoje stripove drzao u auto radionici koju je drzao njegov cale, pa su mu se stripovi stalno osecali na gvozdjuriju i auto ulje.
Podsecanje na kupovinu novog stripa na kiosku i mrzovoljne prodavacice, neprocenjivo. Ranci u skoli pored knjiga su obavezno bili "opremljeni" bar jednim losije ocuvanim stripom, onako za svaki slucaj...Podsecanje na omiljene price, najbolje epizode, crteze, stripovima koji su mnogima ostali nedosanjani san.
Jedini lik koji je desetak godina stariji od nas, a od koga smo masovno kupovali stripove je takodje bio prisutan ovom "skupu". On je pricao kako je on skupljao stripove, a mi smo ga i sada posle toliko godina slusali kao deca. Poceo je da skuplja stripove 76 godine, brzo se navukao, i poceo je redovno da ih kupuje, i da uporedo nabavlja one brojeve koji su izasli pre nego sto je krenuo da ih skuplja. Rece da je i tada dosta ljudi skupljalo stripove, a da se on odlucio za zs i lms zato sto su njegovi drugovi skupljali neke druge edicije i junake, pa je onda od njih uzimao te druge stripove na citanje, naravno i on je svoje stripove drugima davao na citanje. Sad se kaje sto je prodao tu sjajnu kolekciju, za male pare. Razlog je bio sto vise nije imao mesta gde da ih drzi, a vec je razmisljao i o zenidbi, tako da je zbog toga rasprodao sve. Danas skuplja aluminijumske felne i to one kvalitetne, rece da ih ima 15-16 komada.
Naravno, ovo veteransko stripovsko okupljanje nije moglo da prodje bez razgledanja moje trenutne kolekcije, u kojoj osim raznih drugih edicija i junaka, ima i pozamasna brojka zs i lms, najvise Zagora, zatim Marka i Bleka, ostalih manje. Odusevili su se i izgledom i kvalitetom izdanja sadasnjih izdavaca, a najvise cinjenicom da ja i danas posle toliko vremena to ponovo skupljam i kupujem. Deo njih je najavio reaktiviranje i ponovno skupljanje stripova u skladu sa mogucnostima. Iskreno, nisam siguran koliko ce istrajati u toj nameri, jer sam se i ja prilicno dugo lomio da li ponovo da krenem sa skupljanjem stripova ili ne. Verujem da ce periodicno kupiti strip na kiosku, cisto da se prisete bezbriznog perioda, i tog divnog i neponovljivog osecaja. U svakom slucaju, bilo je lepo videti sve te ljude kako se kao nekada kao deca, odusevljavaju prelistavanjem stripova.
lep post...
koliko puta pomislim.."kad bi samo ljudi znali koliko ljepog propuštaju u životu kad prolaze pored stripova na kioscima..."
a tako su jim blizu, na kioscima i ne preskupi.
umjesto da uživaju oni kupe skupe cigare ili neke tričarije časopise ili nedajbože neke novine pune politike i lopovskih nesposobnih politika.
umjesto da se opuste,zabave i razonode, oni se zamore totalno.
ko jim je kriv, kad oni nisu mi.
|
| red cloud |
Posted - 02/01/2016 : 17:49:21
Evo u ovom novogodisnjem raspolozenju da napisem par reci.
Pre nekoliko dana sam kod mene kuci okupio 7-8 ljudi koji su iz mog grada, u negde isto vreme kao i ja skupljali stripove, znaci period negde 84-92. Moram priznati da odavno, ne racunajuci porodicu, nisam tako uzivao u drustvu meni generacijski i po strasti prema stripovima, bliskim ljudima.
Bilo je uzivanje slusati price vezane za stripove, prisecanje zaboravljenih dogodovstina oko stripova koje sa ove vremenske distance izgledaju bezazleno i smesno, ali u vreme desavanja, imalo je potpuno drugi prizvuk. Uz meze i pice, prisecanje na stripove, albume sa slicicama, ponike, zmurke, pravljenje kolibice u obliznjoj sumi, pracki, rivalstva sa decom iz drugih ulica i delova grada...
Prisetio sam se da sam upravo jednom od tih prijatelja dao 50 stripova za tri video igrice, zbog cega sam se kasnije pokajao, ali sam na kraju dobro prosao jer je kasnije zeleo nazad te igrice za koje je morao da "iskesira" okruglo 100 stripova. Prisetili smo se kako je moj glavni rival u skupljanju stripova uspeo da mi ukrade Zagor "Mars ocajnika", a da ja to danima nisam primecivao, posto je to bilo u vreme kada sam imao najveci broj stripova, negde preko 700 primeraka. Mada ako bi racunao i duplikate ta cifra bi narasla na preko 800 komada. On se za tu kradju poverio jednom drugu iz mog odeljenja, koji mi je to odmah preneo. Strip sam vratio, iako se taj rival pravio nemust, ali je uz nekoliko "prijateljskih" samara i nekoliko cvrgi, popustio i vratio strip.
Jedan deo tih prijatelja je jednokratno krenuo da skuplja stripove, nekoliko meseci ili godinu dana. U tom periodu su nabavljali jos stripova sa raznih strana, da bi nakon sto bi im stripovi dosadili, ja otkupljivao te stripove od njih po povoljnim cenama. Tu mislim malo na pare, a vise na neke autice, figure junaka iz Hi-mena, postera rok grupa, i slicnih stvari. Jedan drug je svoje stripove drzao u auto radionici koju je drzao njegov cale, pa su mu se stripovi stalno osecali na gvozdjuriju i auto ulje.
Podsecanje na kupovinu novog stripa na kiosku i mrzovoljne prodavacice, neprocenjivo. Ranci u skoli pored knjiga su obavezno bili "opremljeni" bar jednim losije ocuvanim stripom, onako za svaki slucaj...Podsecanje na omiljene price, najbolje epizode, crteze, stripovima koji su mnogima ostali nedosanjani san.
Jedini lik koji je desetak godina stariji od nas, a od koga smo masovno kupovali stripove je takodje bio prisutan ovom "skupu". On je pricao kako je on skupljao stripove, a mi smo ga i sada posle toliko godina slusali kao deca. Poceo je da skuplja stripove 76 godine, brzo se navukao, i poceo je redovno da ih kupuje, i da uporedo nabavlja one brojeve koji su izasli pre nego sto je krenuo da ih skuplja. Rece da je i tada dosta ljudi skupljalo stripove, a da se on odlucio za zs i lms zato sto su njegovi drugovi skupljali neke druge edicije i junake, pa je onda od njih uzimao te druge stripove na citanje, naravno i on je svoje stripove drugima davao na citanje. Sad se kaje sto je prodao tu sjajnu kolekciju, za male pare. Razlog je bio sto vise nije imao mesta gde da ih drzi, a vec je razmisljao i o zenidbi, tako da je zbog toga rasprodao sve. Danas skuplja aluminijumske felne i to one kvalitetne, rece da ih ima 15-16 komada.
Naravno, ovo veteransko stripovsko okupljanje nije moglo da prodje bez razgledanja moje trenutne kolekcije, u kojoj osim raznih drugih edicija i junaka, ima i pozamasna brojka zs i lms, najvise Zagora, zatim Marka i Bleka, ostalih manje. Odusevili su se i izgledom i kvalitetom izdanja sadasnjih izdavaca, a najvise cinjenicom da ja i danas posle toliko vremena to ponovo skupljam i kupujem. Deo njih je najavio reaktiviranje i ponovno skupljanje stripova u skladu sa mogucnostima. Iskreno, nisam siguran koliko ce istrajati u toj nameri, jer sam se i ja prilicno dugo lomio da li ponovo da krenem sa skupljanjem stripova ili ne. Verujem da ce periodicno kupiti strip na kiosku, cisto da se prisete bezbriznog perioda, i tog divnog i neponovljivog osecaja. U svakom slucaju, bilo je lepo videti sve te ljude kako se kao nekada kao deca, odusevljavaju prelistavanjem stripova. |
| DODSFERD |
Posted - 24/01/2015 : 22:55:00
Sada je drugačija situacija jer kada radiš i imaš nekakva primanja možeš si priuštiti i stvari koje mnogi smatraju luksuzom. Ja sam se početkom 2008. sasvim slučajno ponovo navukao na stripove. Bilo je zimsko jutro i izašao sam iz vlaka na zagrebačkom glavnom kolodvoru gdje sam tada radio. Otišao sam na kiosk kupiti bon za mobitel i tamo vidio Zagorovu naslovnicu koja mi je dobro ostala urezana u sjećanje nakon toliko godina. U pitanju je bio klasik Kralj orlova i jednostavno nisam mogao izdržati da ga ne kupim i to samo zbog naslovnice. Tijekom radnog vremena hvatao sam i najmanju pauzu da idem čitati Kralja orlova a Ferrijev crtež je probudio takvu nostalgiju da sam isti dan otišao još jednom na kiosk da vidim da li ima još kakav Zagor u ponudi. Tako sam uzeo i Indijansku magiju a u slijedećih mjesec dana nabavio i nekoliko brojeva iz extra serije. Počeo sam obraćati pažnju i na druge junake pa sam ubrzo krenuo skoro sa svime što je Ludens izdavao. Kako tada još nisam imao internet nisam odmah bio obaviješten o tome da postoje i HC stripovi. To sam prvi puta vidio nekoliko mjeseci kasnije u striparnici Libellus (današnji Asteroid), u pitanju je bio upravo Libellusov Tex Zmajev povratak. Knjiga je fantastično izgledala, nećkao sam se mjesec-dva zbog cijene na kakve do tada nisam bio navikao ali kada više nisam mogao izdržati konačno sam ga i kupio. Tako sam se malo-pomalo navukao i na skupi Libellus.
Uzeo sam nekih 15-ak Libellus Texova da bih potom ušao u neke financijske probleme (ne zbog stripova) pa sam tada odustao od HC stripova a nastavio uzimati kiosk izdanja. Negdje pred kraj 2011. sam ponovo nastavio tamo gdje sam stao sa Libellusom, najprije sam uzeo sve dostupne Texove a nakon toga krenuo sa Magičnim Vjetrom, Mister Noom a naposljetku i Zagorom i Dylan Dogom koje sam počeo pratiti odmah čim su krenuli. U 3 i pol godine skupio sam zavidnu količinu HC izdanja na koje sam posebno ponosan, jest da ponekad novčanik trpi i više nego bi trebao ali jedino tako sam mogao nadoknaditi zaostatke.
A svega toga ne bi uopće bilo da ono jutro nisam naletio na Kralja orlova... i onda neka netko kaže da naslovnica nije važna. |
| velka031 |
Posted - 24/01/2015 : 19:56:56
quote:
Originally posted by DODSFERD
Ja sam 1979. godište a stripove sam počeo čitati u drugoj polovici 80-ih, prvi pročitani strip mi je bio "Povratak Supermikea" pa zato još i danas ta epizoda visoko kotira kod mene iako će mnogi reći da je promašena. Naravno, ispočetka si nisam mogao priuštiti da ih kupujem već sam posuđivao od drugih, većinom starijih kolega. Iako dolazim iz vrlo malog mjesta, u to vrijeme nije bilo teško nabavljati stripove jer su ih gotovo svi mladi čitali razmjenjujući ih međusobno. Danas je takvo nešto nezamislivo; ovdje kod mene ih više nitko ne čita jer su ovi stariji, vjerojatno zbog drugih prioriteta, potpuno odustali od toga a novi klinci imaju sasvim drugačije oblike zabave.
U vrijeme Dnevnika najviše sam čitao Zagora i Mister Noa a odmah iza njih su bili Blek i Miki a najteže dostupni su mi bili Mark i Kit Teller pa sam njih samo povremeno konzumirao. Texa Willera nisam volio jer mi je tada bio preozbiljan i dosadan a Dylan Dog opet prekrvav pa sam zazirao od njega. Jednom prilikom sam posudio od nekoga Zagorovu epizodu "Zver iz Valoka" koja me je toliko fascinirala da sam odlučio da nastavak moram sam kupiti od svog skromnog džeparca. "Tonkino prokletstvo" i "Hogalova magija" su tako bili prvi stripovi koje sam osobno kupio i mome zadovoljstvu nije bilo kraja. Nastavio sam kupovati po svojim mogućnostima koliko sam mogao ali postojao je drugi problem; nisam ih smio pokazivati pred roditeljima koji su smatrali "da tamo neki bezvezni romani odvlače moju pažnju od školske knjige". Tada sam počeo sakrivati stripove kod djeda koji je imao kuću odmah do moje, on je razumio moju situaciju i nije nikome ništa govorio iako su roditelji već počeli sumnjati zašto ja stalno idem kod njega. Unatoč tome, daljnjih neprilika nije bilo sve do 1991. kada je već počeo bjesniti rat i trebalo je prisilno otići od svoga doma. Sjećam se da sam u autobusu za odlazak čitao Nicka Raidera i to mi je još uvijek zadnji pročitani Nick, nakon toga se više nisam susretao s tim junakom.
U razdoblju 1991-1997 sam živio u Zagrebu, odmah na početku sam bio izgubio sve svoje prijašnje stripove pa se nisam sretao s njima sve do 1994. kada sam na kiosku ugledao Zagora "Lov na vuka". Nisam se ni trenutka dvoumio već sam ga odmah kupio, mojoj sreći nije bilo kraja jer sam nakon 3 godine ponovo imao priliku čitati svog omiljenog junaka. Kupio sam nekih 5-6 brojeva koje sam držao skrivene u kutiji ispod kreveta. Brzo je toj sreći došao kraj jer je jednom prilikom mama pretresla tu kutiju i pobacala sve što nije imalo veze sa školom. Srednja škola je po njezinom mišljenju bila puno ozbiljnija nego osnovna pa nije bilo vremena za čitanje nevažnih stvari. Nakon toga više nisam imao ni snage ni volje opet kretati ispočetka pa sam se pomirio s time da stripovi više nisu za mene i ubrzo ih potpuno zaboravio. To je trajalo skoro slijedećih 14 godina, sve dok se nije sasvim slučajno ponovo pokrenula nezaustavljiva lavina koja traje još i danas...
Lijepa priča
Eto, želim ti da te strip manija više nikada ne napusti
1978. sam godište, pa mi tvoja priča zvuči poznato, jedina je razlika što sam iz većeg mjesta, pa su mi stripovi bili dostupni možda u većoj mjeri. Čitao sam doslovno sve što se nudilo, čak i Stripoteke, Gigante, Eks almanahe i ostale slične stvari koje mi baš i nisu bile omiljene tada, ali čak ni kao klinac nisam bio isključiv po pitanju stripa... I dan danas mi je Zagor omiljeni junak, strip zbog kojega sam vjerojatno cijeli život vezan za taj hobi... I meni je taj osjećaj 1994. kada sam ugledao na kiosku "Lov na vuka" nezaboravan za cijeli život... Kakva je to sreća bila, nakon 3 godine nastaviti sa Zagorom Sjećam se da me je crtež Polesea blago rečeno šokirao u negativnom smislu, ali brzo su stvari došle na svoje mjesto, stizali su redom Donatelli, Ferri, pa opjevana SA odiseja, fantastični "Nestali istraživač"... Priča se kotrlja dalje. Do kraja života ne namjeravam se ostaviti Zagora i stripa uopće |
| DODSFERD |
Posted - 24/01/2015 : 13:11:02
Ja sam 1979. godište a stripove sam počeo čitati u drugoj polovici 80-ih, prvi pročitani strip mi je bio "Povratak Supermikea" pa zato još i danas ta epizoda visoko kotira kod mene iako će mnogi reći da je promašena. Naravno, ispočetka si nisam mogao priuštiti da ih kupujem već sam posuđivao od drugih, većinom starijih kolega. Iako dolazim iz vrlo malog mjesta, u to vrijeme nije bilo teško nabavljati stripove jer su ih gotovo svi mladi čitali razmjenjujući ih međusobno. Danas je takvo nešto nezamislivo; ovdje kod mene ih više nitko ne čita jer su ovi stariji, vjerojatno zbog drugih prioriteta, potpuno odustali od toga a novi klinci imaju sasvim drugačije oblike zabave.
U vrijeme Dnevnika najviše sam čitao Zagora i Mister Noa a odmah iza njih su bili Blek i Miki a najteže dostupni su mi bili Mark i Kit Teller pa sam njih samo povremeno konzumirao. Texa Willera nisam volio jer mi je tada bio preozbiljan i dosadan a Dylan Dog opet prekrvav pa sam zazirao od njega. Jednom prilikom sam posudio od nekoga Zagorovu epizodu "Zver iz Valoka" koja me je toliko fascinirala da sam odlučio da nastavak moram sam kupiti od svog skromnog džeparca. "Tonkino prokletstvo" i "Hogalova magija" su tako bili prvi stripovi koje sam osobno kupio i mome zadovoljstvu nije bilo kraja. Nastavio sam kupovati po svojim mogućnostima koliko sam mogao ali postojao je drugi problem; nisam ih smio pokazivati pred roditeljima koji su smatrali "da tamo neki bezvezni romani odvlače moju pažnju od školske knjige". Tada sam počeo sakrivati stripove kod djeda koji je imao kuću odmah do moje, on je razumio moju situaciju i nije nikome ništa govorio iako su roditelji već počeli sumnjati zašto ja stalno idem kod njega. Unatoč tome, daljnjih neprilika nije bilo sve do 1991. kada je već počeo bjesniti rat i trebalo je prisilno otići od svoga doma. Sjećam se da sam u autobusu za odlazak čitao Nicka Raidera i to mi je još uvijek zadnji pročitani Nick, nakon toga se više nisam susretao s tim junakom.
U razdoblju 1991-1997 sam živio u Zagrebu, odmah na početku sam bio izgubio sve svoje prijašnje stripove pa se nisam sretao s njima sve do 1994. kada sam na kiosku ugledao Zagora "Lov na vuka". Nisam se ni trenutka dvoumio već sam ga odmah kupio, mojoj sreći nije bilo kraja jer sam nakon 3 godine ponovo imao priliku čitati svog omiljenog junaka. Kupio sam nekih 5-6 brojeva koje sam držao skrivene u kutiji ispod kreveta. Brzo je toj sreći došao kraj jer je jednom prilikom mama pretresla tu kutiju i pobacala sve što nije imalo veze sa školom. Srednja škola je po njezinom mišljenju bila puno ozbiljnija nego osnovna pa nije bilo vremena za čitanje nevažnih stvari. Nakon toga više nisam imao ni snage ni volje opet kretati ispočetka pa sam se pomirio s time da stripovi više nisu za mene i ubrzo ih potpuno zaboravio. To je trajalo skoro slijedećih 14 godina, sve dok se nije sasvim slučajno ponovo pokrenula nezaustavljiva lavina koja traje još i danas... |
| boddhisatva |
Posted - 24/01/2015 : 09:42:35
Još uvijek imam dobro upakirana u foliju i vrećicu prvi strip koji sam u životu pročitao sa 6 godina ... stari CAK sa Koko Billom ... ;o)) |
| DODSFERD |
Posted - 23/01/2015 : 23:49:09
Ja sam osim te ratne pauze imao još jednu dugačku nakon što sam 1994. kupio prvih 5-6 SD Zagora ali nažalost, nije moglo potrajati. Zato sam od 2008. nadalje dosta toga nadoknadio ali više o tome sutra kada se budem dosađivao na poslu. |
| velka031 |
Posted - 23/01/2015 : 23:36:35
quote:
Originally posted by DODSFERD
quote:
Originally posted by raic1922
Sad kad citam ove postove, bas mi je zao sto se nisam rodio u to vrijeme..
I mladost ima neke svoje prednosti, meni nekada dođe žao što nisam 10-ak godina mlađi jer nije isto imati 25 ili 35, osjeti se to itekako.
Ako mi se bude dalo sutra ću napisati nešto o svojim sjećanjima iz djetinjstva i kako je uslijedio povratak stripovima nakon 14 godina pauze.
Ja sam pauzirao prisilno, za vrijeme rata.
Što sam stariji, luđi sam za stripovima |
| DODSFERD |
Posted - 23/01/2015 : 23:26:30
quote:
Originally posted by raic1922
Sad kad citam ove postove, bas mi je zao sto se nisam rodio u to vrijeme..
I mladost ima neke svoje prednosti, meni nekada dođe žao što nisam 10-ak godina mlađi jer nije isto imati 25 ili 35, osjeti se to itekako.
Ako mi se bude dalo sutra ću napisati nešto o svojim sjećanjima iz djetinjstva i kako je uslijedio povratak stripovima nakon 14 godina pauze. |
| raic1922 |
Posted - 23/01/2015 : 23:13:53
Sad kad citam ove postove, bas mi je zao sto se nisam rodio u to vrijeme.. |
| velka031 |
Posted - 23/01/2015 : 22:22:10
Jako dugo na ovom lijepom topicu nije upisan nijedan post, što je stvarno šteta.
Hajde da čujemo još neku lijepu stripovsku priču iz djetinjstva. :) |
| hogar_5 |
Posted - 02/08/2013 : 22:55:14
Pozivamo sve koji zele da njihova prica na ovu temu bude objavljena u strip-reviji "Glasnik Manitua" da nam istu posalju na mail: info@hogarcaffe.com, sa naznakom "Životna prica jednog stripofila"
Upravo je u stampi drugi broj revije u kojem donosimo price Sulejmana Horića i Nikole Knezovića.
|
| selanne |
Posted - 02/08/2013 : 06:34:05
Nešto mi se ne da gledati topic u kojemu je od deset postova devet mojih.
|
| nagor |
Posted - 01/08/2013 : 20:58:30
quote:
Originally posted by selanne
Pa naravno, nije puno trebalo da zauvijek ostane najdraži junak.
Lijepa priča selanne. To je to. Ako te uhvati sa pet godina, pratit će te cijeli život. Simple and beautiful as that!
Nego, kad ćeš otvorit temu A.C. MILAN? Vidim da je i Livorno dobio svoj topic, pa kako onda ne bi Milan... : ) |
| selanne |
Posted - 01/08/2013 : 10:41:56
Pa naravno, nije puno trebalo da zauvijek ostane najdraži junak. |
| teller |
Posted - 01/08/2013 : 10:00:51
quote:
Originally posted by emirem
quote:
Originally posted by velka031
quote:
Originally posted by selanne
To je najveće bogatstvo koje su mi dali stripovi, to se ne može kupiti ničim i na tome ću im uvijek biti zahvalan!
jako lijepa priča
+1
+1,ja bih dodao krasna priča....
još THONGA TIRANIN, odličan Tex i Marcello na višku energije... |
| emirem |
Posted - 31/07/2013 : 00:45:22
quote:
Originally posted by velka031
quote:
Originally posted by selanne
To je najveće bogatstvo koje su mi dali stripovi, to se ne može kupiti ničim i na tome ću im uvijek biti zahvalan!
jako lijepa priča
+1 |
| roby05 |
Posted - 31/07/2013 : 00:02:32
Mene i danas pegla isti osjecaj,cim mi strip izadje na kiosk,ako ga nisam kupio isti ili sutradan ko da me vrag nosi.Sto se zene tice,a sta ce jadna,vidila je ona davno sta je i kako je.Sto je najgore,aktivirao sam skupljanje stripova u drugoj godini braka.Malo je bilo gadno,ali Mirko je rjesavao stvar i rjesava je jos uvijek,jer imam ja jos u planu kupovati stripove.Prije toga,u nepovrat je otislo 600-tinjak ZS,LMS,i Alan Fordova,sve djeci podijelio,kao i 30-ak albuma sa slicicama.Sviju se sjecam savrseno,cak i u kakvom su stanju bili pojedini.Kapetan Zmija ZS bio samo Zagorov strip bez dodatka,ali niko sretniji od mene jer je to bio pojam strip.Imao sam 2 puna Zagorova albuma,eh...I dan danas sam sebi kazem budalo glupa,nikad ih prezalit necu.Danas sinu tupim da ne ponavi iste ili slicne greske. |
| velka031 |
Posted - 30/07/2013 : 23:52:43
quote:
Originally posted by selanne
Rođen sam 1990. godine, dakle – poslije zlatne ere stripova u bivšoj državi. Ako se zlatnom erom može nazvati razdoblje u kojemu je dosta stripova bilo obogaljeno izbacivanjem stranica, a serije i nisu baš previše pratile originalne numeracije određenih junaka, naravno. Ipak, izgleda da su tada stripovi tada bili puno popularniji i dostupniji širim narodnim masama nego što je to slučaj danas.
Roditelji sa stripovima nisu imali apsolutno nikakve veze, u prvim godinama života nisam imao pojma što je Dnevnik, ZS, LMS, nisam nikad čuo za pustolovine nekog lika u crvenoj košulji bez rukava, koji se kao Tarzan baca tamo–amo po drveću, za sjedokosog američkog pilota u Brazilu, niti za rendžera koji sa svojim sinom i kompanjonima utjeruje zločincima strah u kosti širom Divljeg Zapada. Isto tako, nitko od rođaka mi nikad ništa nije spominjao, iako sam kasnije saznao da su neki imali svoje kolekcije, ali nije im padalo na pamet da bi se nekome malcu to moglo svidjeti. Pa kako je onda počelo?
Otac mi je rekao da sam kao mali na televiziji rado gledao kvizove Brojke i slova, te Kolo sreće. Da budem iskren, ovoga prvog se ne sjećam nikako, dok se Kola sreće i Olivera Mlakara sjećam. Doduše, mutno i kroz maglu, ali neke sam stvari upamtio. Pričao mi je da sam tako počeo učiti slova i čitati svoje prve riječi, prije osnovne škole. Kao što rekoh, većina tih sjećanja je obavijena maglom , ali ono čega se sjećam malo bolje je jedno ljeto u Zaostrogu, oko 1995. godine. Brat i ja smo ljetovali s roditeljima, i sjećam se da je majka povela mene da kupim sladoled, dok je mlađi brat ostao s ocem na plaži. Dok sam razmišljao koji okus da izaberem, jedna šarena sličica je privukla moju pažnju. Neki kauboj u žutoj košulji kleči i drži uperen pištolj u crnca koji sa kopljem trči prema njemu. Sladoled mi je već kapao po bosim nogama dok sam pokušavao sročiti naslov.
„T-ho-n-ga ti-ra-nin“ – zamuckivao sam, dok me majka lagano vukla za ruku da se vratimo na plažu. Naravno, tvrdoglav kakav jesam, pitao sam je što je to, pa se nije mogla izvući bez objašnjenja. Dobrodušni brkati prodavač joj je pružio strip da pregleda i odluči je li to za mene, a kako je bio poprilično jeftin (otprilike nekih desetak kuna), odlučila mi je udovoljiti tako da ga kupi, vjerujući kako će bar neko vrijeme imati mira na plaži dok ja budem zaokupljen najnovijom igračkom.
Rekoh, još sam uvijek učio čitati, pa mi je za strip od 112 strana trebao gotovo cijeli dan, ali taj dan nikad neću zaboraviti! Nekoliko minuta poslije otvaranja, oko mene odjednom nije više bilo roditelja, more i plažu Dalmacije su zamijenili kamenje i grmlje Arizone, a umjesto vike ostalih turista čulo se puškaranje i uzvici bandita. Odnešen sam preko oceana, tisuće kilometara zapadno i desetke godina unazad. Kao opčinjen sam vrtio stranicu za stranicom, pokušavao doviknuti dvojici rendžera odakle im prijeti opasnost i osjećao olakšanje svaki put kad bi se oni izvukli iz problema. Svijet iz neke druge dimenzije je nastao pred mojim očima, nisam bio svjestan što se događa oko mene dok sam bio udubljen u strip, nakon što sam pročitao sve, vrtio sam stranice nazad i uživao u slikama, a buđenje je uslijedilo predvečer kad su me roditelji poveli s plaže.
Jednostavno, tad sam znao da je to to! Sutradan sam uhvatio tatuza ruku i poveo ga na isti kiosk, a brkati prodavač se smiješio jer je vjerojatno shvatio što mi se dogodilo. Naravno, ja tad nisam imao pojma ni o čemu – nisam znao da postoje različiti junaci, da se u nekoj drugoj zemlji izdaju priče koje se kod nas prevode, da postoji i određeni redoslijed epizoda,... Meni je bilo važno samo da ponovo mogu osjetiti da se nalazim usred neke pustolovine i propinjao sam se koliko sam mogao da vidim ostale šarene sličice koje je prodavač izložio pred mene. Bilo je to vrijeme SD-a, kad si za dvadesetak kuna dobijao tri stripa i tata je nakon nekoliko minuta krenuo sa mnom nazad prema plaži, lakši za stotinjak kuna, ali s naramkom od pet komada po tri stripa u rukama. Većinom su to bili Zagor i Tex, početni brojevi Slobodne Dalmacije koje i danas čuvam.
Ostatak ljetnog odmora sam većinom proveo na način kao i prvi dan s Texom – trganje zaštitnog najlona, razgledavanje stripa, čitanje, ponovno gledanje slika,... Vjerujem da sam jedno od rijetke djece koje se tog ljeta nije kupalo gotovo nikako. Čitanje je išlo sve brže i brže, već sam i u glavi počeo povezivati neke pojmove, shvaćao da ima više junaka, da su neke epizode povezane, da se neke nastavljaju na prijašnje i slično.
U Mostar se vratio drugi Nikola. Taj Nikola je od tog trenutka počeo češće posjećivati kioske blizu svoje kuće, koje prije nije toliko ni primjećivao. Prodavači su me upamtili, znali su što tražim i uvijek su nove primjerke ostavljali za mene. Naravno, nije bilo interneta i nisam imao previše informacija o tome koje su epizode izašle prije, jedino što sam znao je koja je naslovnica iduće epizode. Tom razdoblju pripadaju i neki od najljepših trenutaka mog života, koje nikad neću zaboraviti. Koliko sam samo vikenda proveo kod svoje bake na selu, uvijek dolazeći s hrpom stripova pod ramenom, po danu bih se igrao sa susjedima, a uvečer uz toplo mlijeko i kekse gutao nove pustolovine Texa i Zagora... Trenuci iščekivanja nove epizode nakon napetog završetka stare su tada bili nevjerojatno dugi, a osjećaj otvaranja novog stripa nemjerljiv s nečim drugim.
Idućim godinama je došlo do mog boljeg upoznavanja sa svijetom stripa, već sam poprilično dobro znao tko je što u tom svijetu, što mi nedostaje, što trebam nabaviti, što mi se sviđa više, a što manje. Neki likovi (poput Nathana ili Martina) me nisu uspjeli toliko privući, na njihovo su mjesto došli neki novi (Mister No i Lazarus), koji su mi bili više nego odlični, dok je Tex bio i ostao prva ljubav.
Situacija se mijenjala s godinama i što se tiče okoline. Ispočetka je svima bilo simpatično vidjeti dečkića koji se zabavlja uz stripove, ali s dolaskom srednje škole i puberteta, pogotovo u maloj sredini, lako postajete čudak ako radite nešto što nije baš mainstream. Djetetu koje se tek razvija u mladića nije baš lako slušati komentare i trpjeti čudne poglede dok na kiosku uzima nove brojeve svojih omiljenih junaka, a ako tome dodamo i činjenicu da sam morao učiti za poprilično tešku srednju školu i trenirati dva puta dnevno, te propast strip-izdavaštva SD-a, koja mi je tad bila jedini izvor stripova, dobit ćete koliko-toliko uvjerljivo objašnjenje i opravdanje zašto sam prestao čitati. Ludens je došao na tržište sa poprilično neredovnim ritmom izlaženja, pogubio sam se nakon pauze koju su napravili nakon što je SD stala, pa su stripovi kod mene malo maknuti u stranu.
Međutim, takvoj ljubavi se čovjek mora vratiti kad-tad. Sve češća upotreba interneta me je jednog dana dovela do stranice www.stripovi.com. To je bio pozitivni šok koji me ponovo naveo na prašnjave puteve Arizone, močvare Darkwooda i uzdigao u trošnom Piperu na nebo iznad Amazonije. Sve one kockice koje su prijašnjih godina nedostajale u mozaiku su sada sjedale na svoje mjesto, svaki dan je slika postajala potpunija. Uz mnoštvo informacija o raznim edicijama, redoslijedu epizoda, novim izdavačima, te uz virtualno društvo ostalih ljudi – pravnika, inženjera, ekonomista – sve redom „čudaka“ poput mene, vratio sam se na put kojim sam koračao prije tri-četiri godine. Nije bilo lako popuniti kolekcije određenih junaka nakon toliko duge pauze, ali većinu zacrtanih ciljeva sam odradio, što je velikim dijelom zasluga rukometa i nekih novaca koje sam u njemu zaradio. Svaki dan su se stare uspomene sve više i više nadopunjavale novim informacijama, omogućujući mi povezivanje mog djetinjstva sa sadašnjošću.
Došla su neka druga vremena, stripovi se sada češće čitaju skenirani, kupuju preko striparnica ili naručuju na internetu, epizode se vežu u knjige i nema više napetog iščekivanja nastavka, ali osjećaj kad u ruke dobiješ novi strip i trenutak kad te iz naslonjača u koji si udobno zavaljen ponese kroz prostor i vrijeme je uvijek isti i nikad ga ništa neće promijeniti. Sada sam u godinama kada završavam fakultet, spremam se za posao, ako Bog da, kroz određeno vrijeme i za ženidbu i za djecu, nisam više bezbrižni klinjo. Međutim, svaki novi strip me uvijek vrati u jedno veselo ljeto sredinom devedesetih, jedan kiosk pored plaže u Zaostrogu, opet vidim malca kojemu sladoled kapa po nogama dok on bulji u sliku čovjeka u žutoj košulji s pištoljem, zamuckuje čitajući naslov, nemajući pojma da će mu taj jedan slučajni pogled promijeniti i obogatiti život. To je najveće bogatstvo koje su mi dali stripovi, to se ne može kupiti ničim i na tome ću im uvijek biti zahvalan!
Ovako duge postove čitam samo na ovom topicu... Nalazim se u svakom, selanne, jako lijepa priča |
| selanne |
Posted - 30/07/2013 : 12:31:04
Bila su, ali ne vraćaju se više. Valjda će nam djeca moći i htjeti uživati u tome. |
| Hexen |
Posted - 30/07/2013 : 12:11:27
Selanne, odlična priča!
Došle su mi suze na oči, jer smatram da smo svi imali slična iskustva. Da, zeznuta je ta nostalgija, kada smo svi bili još bezbrižna djeca, nevina u svakom pogledu. Ta vremena mi fale, kada se nismo trebali gnjaviti oko poslova, poreza i traženja partnera.
Kad si svaki mjesec dolazio na kiosk i navirivao se da vidiš ako se pojavila naslovnica novog broja tvog omiljenog junaka. A onda otići kući, pročitati u miru i tišini i staviti na policu, bok uz bok s ostalim brojevima. To su bila jako lijepa vremena i zato me i ne čudi da mnogi to i dalje prakticiraju. :) |
|
|
