| T O P I C R E V I E W |
| stinky |
Posted - 17/06/2012 : 14:17:59
"Poput svakog proizvoda, strip izaziva pozitivnu, negativnu ili neutralnu reakciju kod konzumenta"
kaže izvjesni Luca
http://www.stripovi.com/magazin/strip-koji-oslobada/229/
Međutim previdio je slučaj kada strip izaziva reakciju a da ga subjekt uopće nije konzumirao!
Nije ga konzumirao, jer je to izlišno. Postoje proizvodi koji su tolika opća mjesta da ih nije potrebno "konzumirati", tj. oni su "otvorena knjiga" kroz koju se providi. Rječju, oni su raskrinkani a priori. Lulu, oslobođena je jedan takav proizvod. Strip koji nije potrebno pročitati da bi se moglo "recenzirati".
"...(izmišlja) priča o nezadovoljnoj majci i supruzi Lulu koja je zarobljena u svakodnevici. Nakon šesnaest godina odluči pronaći posao pa odlazi na razgovor u obližnji grad, no razgovor ne završava uspješno za nju jer više nije u cvijetu mladosti, već u četrdesetima, a godine su poslodavcu itekako bitne, naročito u današnje vrijeme koje je opsjednuto kultom mladosti. Lulu odluči prenoćiti u gradu. U hotelu upoznaje Solange, trgovačku putnicu, koja ju na fin način nagovara da izbaci iz sebe ono što ju raskapa. Ne volim svoj život. Ništa se ne zbiva. Ne znam volim li još svojega muža, promijenio se. Ponekad ga ne podnosim. Srećom pa imam djecu. Ali nekad imam dojam da sam samo produžetak štednjaka i vešmašine. Lulu odluči na neko vrijeme napustiti muža i troje djece, pronaći ono nešto što nedostaje. Da bi to napravila, mora krenuti na put i staviti postrani prijašnji život. Na tom putu upoznaje nove ljude..."
Grozniji bulšit nisam pročitao od Pakla.
Majka i supruga, Lulu, "zarobljena" je u svakodnevici. Zato odluči stati tome na kraj i potražiti malo 'pravu' sebe. (europski budizam)
Njena 'potraga za samom sobom' nije čak ni autentična! Misleći kako slijedi svoju najnavlastitiju bit, Lulu zapravo slijedi diktat neoliberalne ideologije oličen u Solange (znakovito: trgovačka putnica). "Zabavljaj se, uživaj, na kredit, lako ćemo" je dikatat kojemu podliježu nježne dušice kao Lulu. Ona ne shvaća da je i u ovom slučaju, kao i u prethodnom kojeg je tobože 'prokužila' (nesretna sam u patrijarhalnom diskursu braka i obitelji) jednako određeno - izvana.
Umaštavši kako je "putovanje Istine" njen subjektivni izraz najdubljih najunutarnijih težnji, Lulu previđa da je samo objekt "socijalne konstrukcije zbilje": raznih građanskih udruga, b.a.b.a., iskoraka, gej aktivista, Danijele Trbović i Osmog kata, markosa i fibre... Lulu je proizvod "velikih kulturoloških narativa" kojima je instrumentalizirana kroz ideološke aparate (altiserovske).
No, da bi sve to čime je bombardirana 'preradila' na pravi način, da bi usvojila, imamo doslovno inicijalnu kapislu. Solange, pretpostavljam žena-zmaj, pogura našu junakinju u 'pravom' smjeru. Lulu raskida ugovor (obitelj-zajednica) i odlazi pronaći samu sebe...
Na ovoj razini prelazimo iz neoliberalizma u antiku. Poganski moral: postani ono što jesi. Platon i anamneza. Autor i Luca-Torelli i Markos i ime im je legija, puni su suosjećanja za čovjeka. Ništa nije bitno samo neka čovjek bude "svoj", neka nađe sebe. Represivna civilizacija je otuđila čovjeka i sada se on treba vratiti. "Postani ono što jesi". I što je Lulu?
"Lulu sreće čudne ljude koji, svaki na svoj način, kroče rubom svijeta."
Evo, to je Lulu. Svoja među "čudnim ljudima". Što će reći, ovo su sve individualci. Svaki je poseban, svoj, čudan, neprocjenjiv. Vrcaju talentom, izražavaju se. Transsocijalni pojedinci, intelektualci.
Kritika (određivanje značenja): Lulu je na ovome mjestu utjelovila avatar Intelektualca iz Hegelove Fenomenolgije. Ona je sebi "sav realitet": interesira se samo za sebe i svoj 'talent'. "Čudni ljudi" oko nje, vjerojatno su literate i kojekakvi umjetnici. Ona se "izrazila" putovanjem. Pseudodruštvo individualaca.
Negiraju svijet (Lulu negira svoj svijet, muža, obitelj...) čisto mentalno, verbalno.
Kada to shvati, Lulu postaje (ili postat će) ...
... Čovjek koji drži do obaveza i ugovora u zajednici, tj. priznata u svojoj osobi majke i supruge od strane onih koje sama priznaje: muža i djece ...
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| frano |
Posted - 26/09/2024 : 06:07:20
Ovi dečki s kojima sam se tu spominao o kakti nekoj duhovnosti, puno su me naučili.
Navrnite na livadu, imamo prodajnu izložbu za vikend. Morti narišem nekog kauboja.
|
| frano |
Posted - 26/09/2024 : 06:02:40
Probao sam 3 min The misfitsa.
Clarck Gable čim progovori stegne me žuć.
Oblijeće oko gđe. Monroe... na način da je to meni mučno za gledat.
Valjda pregaženoj od bezbroj kauboja, toj ženi tada nije bilo dobro.
A, ovi ju još i snimaju.
Ali eto, bar sam probal škicnut.
Teška su vremena Stinkač.
Jedan vrli zagorec kak ti, pa onda... razni komunisti, jugosloveni, progresisti, kolege crtači, umjetnici i humanisti ... svi ste sad na istoj strani. Da ne velim kojoj.
Krećete na rusiju.
Bah, loše skroz.
Kaj da se radi, moram uvek bit na strani slabijeg.
Ufatićemo vas između dve vatre.
Ja s jedne, rusija s druge strane.
Hebali ste ježa, kauboji.
:))
|
| frano |
Posted - 23/09/2024 : 17:59:53
Jihaaa!
|
| frano |
Posted - 23/09/2024 : 17:59:06
https://www.facebook.com/reel/1051113596565162?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v |
| frano |
Posted - 19/09/2024 : 07:46:27
Britka sablja, forever!
https://www.facebook.com/reel/1954003875022145?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v
|
| Poli |
Posted - 17/09/2024 : 11:21:12
quote:
Originally posted by frano
https://www.instagram.com/reel/C_79BysyY9v/?igsh=MWcyZjBxMzVyY3RvMQ==
Koji kauboji, ovi rusi :))
ovo je prije Russian finishing 
|
| frano |
Posted - 17/09/2024 : 09:10:03
https://www.instagram.com/reel/C_79BysyY9v/?igsh=MWcyZjBxMzVyY3RvMQ==
Koji kauboji, ovi rusi :)) |
| frano |
Posted - 16/09/2024 : 18:13:29
[url=https://postimg.cc/bSdg45YQ] [/url] |
| frano |
Posted - 15/09/2024 : 08:56:47
Nisam jos pogledao Misfitse, prebacujem osvrt za sljedeći vikend... |
| frano |
Posted - 13/09/2024 : 11:57:10
Ovak malo, posle posla ...
https://www.instagram.com/reel/C-bCT5-uOs2/?igsh=MXY0dXV3NnBhYjQ2Nw== |
| frano |
Posted - 13/09/2024 : 11:54:53
Azijati udaraju odozdol, rusi odozgor...
A, kauboja nigdi :)
Fali uličnog plesanja u zg...
Baš fali.
|
| frano |
Posted - 13/09/2024 : 06:04:43
https://www.instagram.com/reel/C_Zl9DAKTVG/?igsh=YmVvMG9nZzRxNmdu |
| ridiculus |
Posted - 11/09/2024 : 16:30:10
quote:
Originally posted by stinky
Ovo će ti onda biti zanimljivo, tu imaš pojašnjen Hegelov 'napad' na romantičare:
...
Ako hoćeš, mogu ti izvaditi i pejstati ovdje što kaže o ironiji. To se nalazi u fil. prava.
Odlično, hvala, pogledao sam predavanje.
Isprva me je zbunila upotreba reči "ironija" u ovim primerima. Ta reč je od Eirona, koji sa Alazonom predstavlja par arhetipova u starogrčkim komedijama. Alazon je hvalisavac, koje se uvek prikazuje boljim nego što jeste, a Eiron je suprotno od toga: prividno skroman, predstavlja se gorim nego što jeste. Ova upotreba u gornjem predavanju, u kontekstu romantizma, je od Fichtea. U 5. tomu Povijesti svjetske književnosti (Mladost, Zagreb, 1974.) se nalazi i "njemačka književnost", i tu Viktor Žmegač kaže:
quote:
Romantičari su to nazvali ironijom, terminom koji je, usprkos znatnom naporu da se definira na adekvatan način, izazvao mnogo zabune. Srž je tako shvaćene ironije nastojanje da se stvaralac intelektualno distancira od svog objekta, unoseći u isti mah - dijalektičkim obratom - svoju subjektivnost u strukturu djela.
A za Hegela su tadašnji romantici suviše utonuli u praznu subjektivnost!? Sreća pa ne vidi situaciju danas! |
| Poncho |
Posted - 10/09/2024 : 22:08:37
Hehehe ipak priznaješ odmetnika Walesa kao top film.
Država je tu okvir, ona idealna minimalna država, hvala Bogu ta nisu socijalisti. Nemoj mi skliznut u etatizam
Nešto čitam o Staljinu, i zamisli on je volio westerne (mada je naglašavao, valjda da se opravda, da su ideološki pogrešni) i filmove o tarzanu. Tarzanov odlazak u džunglu je tumačio kao odbacivanje kapitalizma |
| stinky |
Posted - 10/09/2024 : 18:35:58
quote:
Originally posted by ridiculus
Sa druge strane, Josey Wales je jedan od careva vesterna!
Da, Wales mi je ostao, znači i sada, eto, neposredno sada, ponovio ovih dana.
Ali taj film ne priča onu veliku priču o Divljem zapadu, kako su to postavili relevantni autori. Mislim, ima i ovdje mnogo od tih mjesta, svašta se dotiče, no tu nije toliko razrađena ta priča, nego se ono dobro sastoji u akciji, stilizaciji likova i dobrom ritmu. I onda unutar tog okvira akcije, stilizacije i ritma, ima također nekakva idejna strana, jer se ne svodi sve samo na osvetu. Nego imamo kao jedan neprimjetni prijelaz od bjesomučnosti i osvete do okupljanja raznih samotnika i ljudi u nevolji, da bi svi skupa osnovali svoje mjesto pod suncem, odnosno zajednicu. Čak u sve to upada tradicionalni završetak, gotovo u stilu klasičnog vesterna, jer Josey Wales si je našao ženu i tu gdje film završava, gledatelji mogu zamišljati da slijedi vjenčanje, ranč i sve ono iz klasičnog vesterna. Tako da i ovdje možemo staviti recku i klasificirati u film integracije.
Baš taj prijelaz, baš to da film ima neko ispunjenje, a nije samo ganjanje osvete i bjesomučno sukobljavanje bez smiraja, podiže mi film i uz one njegove jake strane (akciju itd.) stavlja ga u naj vesterne.
Usput,
sad kad razmislim, čak ni ovdje, dakle ni tu gdje je odabrao rebela, južnjake i gerilu kao junaka, kao točku identifikacije za gledatelja, nije Clint Eastwood direktno označio Ameriku (državu) kao ono loše. Jer, ovi koji pobiju obitelj Joseya Walesa, nisu zapravo regularna vojska, oni nisu direktno taj državni aparat. Nego su oni redlegsi, paravojna formacija i posredno država (svrstavanjem pod Sjever). Tu je na djelu slična postavka kao kad junak svladava moćnika, bilo industrijalca ili lokalnog predstavnika vlasti, koji su formalno predstavnici općeg, predstavnici države, no de fakto su malfunkcija, korupcija, koju onda junak ispravlja i tako popravlja državu. Završetak je i ovdje zapravo u tom stilu: redlegsi su eliminirani, predstavnik države (Fletcher) prihvaća da su redlegsi ono loše, a Wales ono dobro. Oni se pomiruju, a država ne treba znati svaki detalj. Ali i ovom gestom, država više neće goniti Walesa, on je za nju klasificiran kao riješeni slučaj. On je pak sa svoje strane prihvatio mir, u osnovi prihvatio državu, ali tako da ga ova ostavlja na miru i omogućuje mu zajednicu koju je osnovao. Svi su nešto dobili, i nekakvo pomirenje jest tu na djelu. Znači, ni tu nema odbacivanja države, kako se to čini na prvu, kad počne gerila i bjesomučna jurnjava Joseya Walesa.
Pratit ću dalje Clinta Eastwooda, i po ovom pitanju.
|
| stinky |
Posted - 10/09/2024 : 17:37:04
I mene zanima romantika, svojedobno sam čitao par djela na temu.
Ovo će ti onda biti zanimljivo, tu imaš pojašnjen Hegelov 'napad' na romantičare:
Čini se važnim uvidjeti da svi takvi i slični prigovori potječu, bilo to svjesno ili ne, od oštre i nepomirljive kritike kojoj je Hegel izvrgao romantiku odmah pri njezinu pojavljivanju u Jeni. Nakon prvog napada u Fenomenologiji duha ta je kritika s upadljivom žestinom ponovljena u uvodu njegovih predavanja o estetici. S pogledom usmjerenim prvenstveno na Friedricha Schlegela, Hegel ironiju proglašava „virtuoznošću ironijski-umjetničkog života“, da bi toj virtuoznosti zatim pripisao da samu sebe shvaća kao „božansku genijalnost za koju je sve i svako pojedinačno samo biti lišeno stvorenje, uz koje se slobodni stvaralac, koji sebe zna kao onoga tko je od svega odriješen i oslobođen, ne vezuje, budući da to sam može jednako tako uništiti kao i stvoriti“. Međutim, ironički subjekt u tom „sujetnom uživanju u samom sebi“ ne može naći pravo zadovoljenje i zbog toga unutarnje žudi za nečim „čvrstim i supstancijalnim“. Odatle se u njemu rađaju „nesreća i protuslovlje“, budući da se s jedne strane nastoji osloboditi te „osamljenosti i povučenosti u sebe“, te „nezadovoljene apstraktne usrdnosti“, dok s druge strane to ipak ne može, već ostaje zarobljen u čeznutljivosti i njome tako reći okovan: „Nezadovoljstvo te mlakosti i slabosti – koja ne može djelovati i ne želi ništa taknuti da ne bi izgubila unutarnju harmoniju, a s čežnjom za realnošću i apsolutnim ipak ostaje nezbiljskom i praznom, premda u sebi čistom – čini da nastanu lijepodušnost i čeznutljivost.“ Tako romantični subjekt ostaje osuđen na „čeznuće“ i „osjećaj ništavnosti praznoga sujetnog subjekta, kojemu nedostaje snage kojom bi se mogao otrgnuti toj sujeti i ispuniti se supstancijalnim sadržajem“.
Hegel smatra da je u romantici novovjekovna subjektivnost dospjela do svoje najviše krajnosti. U svojoj praznoj sujeti romantični subjekt zapravo uživa u proizvoljnosti negativnosti, što znači u formalnoj, praznoj slobodi razumske refleksije, koja sve objektivno i supstancijalno ironijom čini pukom igračkom te u samoj sebi uživajuće sujete. Pa i onda kad taj subjekt, potaknut nejasnim osjećanjem vlastite praznine i nedostatnosti, u beskonačnoj čežnji nastoji nadići sama sebe, on ne doseže pravu beskonačnost, nego ostaje – bilo na apstraktno razumski bilo na osjećajni, čeznutljivi način – zarobljen u krugu loše beskonačnosti.
Ako hoćeš, mogu ti izvaditi i pejstati ovdje što kaže o ironiji. To se nalazi u fil. prava. Iz gornjeg predavanja ćeš shvatiti kako on određuje romantičara. A fil. prava onda pojašnjava zašto on ne drži do romantike, nego do objektivnog uma, običajnosti, države. U ovaj sklop ulazi i ironija. Ako ti pejstam, trebaš imati na umu da to ide na par stranica i da je onaj njegov zamršeni jezik, većini mukotrpno za čitati. Ali treba staviti čitavih tih par stranica, da se razumije zašto on to određuje kao zlo.
|
| ridiculus |
Posted - 10/09/2024 : 11:34:57
quote:
Originally posted by stinky
No, ironija je, prema Hegelu, posljednji, najzamršeniji oblik zla. Da ti pravo kažem, podosta se slažem s njim u toj njegovoj analizi. Ne slažem se što on to uperuje protiv romantike, jer romantika je vrh. Ne ova franc-romantika o Indiji, tu je Poncho u pravu i Ganges smrdi, a Indijci su princip podivljalog materijalizma, o čemu Frano nema pojma. Ali objasnio je Schelling u Filozofiji mitologije.
Ovo me zanima. Drugi poslovi su me odvukli, ali na ovu temu se uvek vraćam. Sve što je u vezi romantizma je za mene prva linija misaonog fronta, i kritički prioritet u celoživotnom agonu razumevanja.
Ali koga u tom smislu Hegel napada? Fihtea, Šelinga, braću Šlegel? Rekoh, davno sam čitao najvažnije od Hegela, ali to su bile logika i filozofija istorije, nikad estetika.
Ironija, kako god je definisali, nije zaista vezana za romantizam, već je bila zastupljenija u neoklasicizmu, u XVIII veku. Ona zahteva relativno razvijeno društvo, prefinjeno, zasićeno. To su Swift, i Pope, i Stern, i Jane Austin. Romantizam se zalaže za spontano, za nagonsko, za ono iskonsko i bazično u čoveku. Skoro da nema ničeg ironičnog ni kod Engleza Wordswortha ni kod Nemca Novalisa ni kod Francuza Hugoa. (Ima kod Byrona, ali on je izuzetak, model romantičara po pojavi i po životnom putu, a ne po književnim delima.)
Sa druge strane, Josey Wales je jedan od careva vesterna!
|
| stinky |
Posted - 09/09/2024 : 20:54:22
Poncho,
Josey Wales se održao. Drifter i Rider su mi ponešto pali, ali Odmetnik Josey Wales ne. Spada u naj naj vesterne.
Uspio se maknuti od aparata, pokupio je i okupio razne misfite i osnovao zajednicu. Prema Hegelu, heroj koji osniva državu, ne potpada pod određenja morala. Utemeljenje zajednice u Teksasu, iskupljuje gerilu Joseya Walesa, i sve ostale borbe i sukobe. I baba je rekla da tako ispada po religiji, Gospod je učinio da krvoločni mizurijevski otpadnik postane dobar čovjek. Jako dobar film, s gerilcima, rebelima, komančerosima, Komančima, babama, curama, starim Indijancima, sviračima violine i Joseyem Walesom koji nije prihvatio američki državni aparat - osim na kraju, kad se pomirio i rekao da je rat završio. Dakle, čak i u ovom nepomirljivom filmu imamo nekakav kompromis, a Joseyeva novoosnovana zajednica je baš ono pravo američko: biti unutra, ali ne skroz podređen pod opće. Stavovi, uvjerenja, odnosi ostaju u domeni zajednice. Čini se da ovi smradni leftardi pokušavaju to promijeniti, nametnuti totalnu regulaciju. Josey Wales je svakako protiv ove demokratske gamadi i svjetske zdravstvene organizacije. |
| stinky |
Posted - 09/09/2024 : 13:55:23
Izgleda da sam postao izbirljiv. Gizdav.
Sad mi više ni FROM HERE TO ETERNITY nije perfekcija. Dobro, ali ne perfekcija. Ovaj sam film volio prvenstveno zbog Mister Noa. Mislim da je lik Mister Noa podosta podignut na glavnom liku ovoga romana, odnosno filma.
E, to je bila literatura i to su bili likovi koje volimo. Vojnički život, skroz jednostavan: šrafići u najgorem aparatu, a onda slobodan vikend, pa žene i cuga. Cugaš, ljubiš lake žene, tražiš pravu, streskaš pare, i opet sve iznova: leži, diž' se, ustaj, sjedi. Ribaj pod, guli stražu. Rastavljaj pušku. Čekaj izlazak u grad. Pa deri: cuga, lake žene, tražiš pravu. Ovi vojnici, zarobljeni u kolotečini, nisu skroz automati. Pjevaju oni vojnički blues, pjevaju ovaj svoj cirkl o lovi s kojom bi otišli iz vojske, ali onda ju struskaju na cugu i lake žene, pa se vraćaju u vojsku. Znači, reflektirani su, ne radi se tu o tuposti. Uostalom, onaj tko čita Mister Noa, zna ovaj tugaljivi romantični blues.
Vojska je tu još nešto između aparata i romantike. Ovi karakteri su dopadljiviji, nije to izgubljena generacija, ako usporedim današnje karaktere, pa i karaktere sa scoma. Ipak još vjeruju u neku čast, u prijateljstvo, ne pederišu se i prihvaćaju da su poluluzeri, koji moraju cugati i drapati lake žene. I te žene su bolje, nisu iluzionirane o tome što jesu, makar ili možda baš zato imaju jasan cilj: zaraditi lovu i postati respektabilne. Ugraditi se u društvo, ne s ovakvim vojnicima luzerima, nego s industrijalcem ili gospodinom iz golf kluba. I čitav taj pijani svijet štima, sve to vozi i lijepo je, a onda ih Japanci napadnu avionima i bombama i dobro ih zbombaju. Možda su Japanci razorili ove posljednje ostatke prave vojničke, misternoovske romantike. Nabijem ih.
|
| stinky |
Posted - 09/09/2024 : 13:31:38
O, ti vrapca, i stripove rade o Misfitsima. Nemam pojma o tom stripu, niti me zanima, pravo rečeno. Film, s druge strane, e to me već zanima. |
| pcoro |
Posted - 09/09/2024 : 10:09:03
quote:
Originally posted by stinky
THE MISFITS je meni sada skroz čudnovat film. Ne može se reći ima li tu namjernog ili nenamjernog ismijavanja i ima li uopće ismijavanja, no da sve skupa često djeluje kao ismijavanje, to čovjeka mora začuditi. Sve se nešto polaže na drukčije, na likove koji se ne žele ukalupiti u industrijsko društvo i koji su time potencirani kao slobodni, a istovremeno svi u nekom trenutku izgledaju kao pelivani, do samog najvećeg Clarka Gablea. Zvocanje tih misfita, njihovo cendranje, cmoljenje i cmizdrenje, uključivši samog najvećeg Clarka Gablea, čovjeka mora čuditi, ako su, s druge strane, oni istaknuti kao antiteza onoj gomili koja nije slobodna, koja stupa u radni odnos.
Sad sam se sjetio, o Misfitsima je Bookglobe objavio strip: http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=51435
Nije me potaknuo da pogledam film, ali jednom, možda.. |
| Poncho |
Posted - 08/09/2024 : 18:31:13
quote:
Originally posted by stinky
Da, i njega sam prije volio. Vidjet ćemo sada. Josey Wales mi dolazi uskoro, sad mi se nametnuo The Misfits. Preko reda, skužajte:)
Inače, Poncho, ovo što smo naznačili kao osnovni konflikt u Pale Rideru, također je osnovni motiv na kojemu je podignut Nolittin Mister No.
Da, cijela završna Nolittina saga je o dolasku industrije i u Manaus. Njehov magnum opus. |
| Macon |
Posted - 08/09/2024 : 12:40:52
quote:
Originally posted by frano
Otok ti je hard core ruski vestern :)
Ovaj si vidio? Na nivoju Ostrova. |
| frano |
Posted - 08/09/2024 : 11:57:54
Otok ti je hard core ruski vestern :)
|
| stinky |
Posted - 08/09/2024 : 11:54:15
da, The Misfits, 1961.
evo, sve smo dogovorili. jel to po priručniku? jest. znači, i dupli bi si tu našao oduška, jer je dogovor po priručniku, sve utvrđeno, do u koji vikend se piše o Misfitsima i Otoku. ja ću reći kaj mislim o Otoku nakon što ti i dupli razvijete svoje teorije o Misfitsima. a kako dupli to ne može, on će zdrftati u zadnji čas, ostaješ ti da se hrvaš s Neprilagođenima.
ja ću posebno obratiti pozornost jel ima divljih konja u Otoku. i Clarka Gablea. i Marilyn Monroe.
u međuvremenu ću pogledati Odavde do vječnosti. i reći zakaj je to najbolji film. |
|
|
