| T O P I C R E V I E W |
| Stari borac |
Posted - 08/12/2012 : 18:36:26
STRIP: OD MENE DO SUSJEDA, IZ JEDNE MAŠTE U DRUGU
Đornalini stizali brodovima
Prije nego što bih se uspio domoći stripa, on bi redovito prolazio kroz ruke oca i prijatelja. Voljeli su odrasli starog škrtog strica Paje Patka koji je plivao u bazenu prepunom novčanica i na zidu u uredu imao poruke poput čarobne “Struja je skupa, blago mačkama koje vide u mraku!”
PIŠE Elio VELAN
U lijepom rječniku o izgubljenim riječkim riječima osobnog životnog puta (Dizionario fiumano passato minimo) pokojni novinar Ezio Mestrovich na stranici posvećenoj slovu “g” smjestio je riječ “giornalini”. Radi se dijalektalnom izrazu za stripove; uvriježena riječ među mladima duž razgranate sjevernojadranske obale od Rijeke pa sve do Trsta.
Đornalini prelazili su iz jedne ruke u drugu, u prostoru koji je oskudijevao proizvodima iz susjednog kapitalizma; sve što je dolazilo s one druge strane granice predstavljalo je događaj. Oko novog stripa koji je tek stigao iz Italije stvarala se zajednica, gradile su se veze, danas kod tebe pokraj kreveta, sutra kod susjeda, iz kuće do kuće, iz jedne mašte u drugu. Strip po svom određenju nije bio osobno vlasništvo već društveno, najintimnija nit dijelila se u zajednici klinaca koji su gutali avanture heroja, kauboja, Indijanaca, mađioničara, izvanzemaljaca nevjerojatnih fizičkih osobina. Đornalini su dio povijesti, osobne i kolektivne.
Fumetto, dimni oblačić
Trst, veliki grad na sjeveru bio je hram đornalina, odnosno stripova, neka vrsta Parnasa, svete planine, dom-zaštitnica umjetnosti. Iz Trsta su đornalini najčešće dolazili brodom koji je dnevno plovio duž istarske obale i prevozio rodbinu koja se nakon rata nastanila u gradu bure, na sjeveru, i dolazila u posjet nama koji smo ostali. U torbama raskošnih boja ležali su stripovi tek kupljeni na tršćanskim kioscima. Jeste li kad zastali pred tršćanskim novinskim kioskom? Prizor pred tolikim, nevjerojatnim brojem novina, stripova, revija, knjiga, igračaka načičkanih u malom prostoru od prije četrdeset ili pedeset godina ne može se usporediti s današnjim. Prolazio sam pored tršćanskih kiosaka u neprestanoj žurbi jer sam morao držati korak mame i tate u potrazi za cipelama, košuljama, trapericama, deterdžentima…
Okom bih zahvatio posljednji broj “Texa Willera” koji je visio na vanjskoj strani kioska, lijepe korice za nove avanture Zagora, uzbudljive i debele stripove u kojima je bilo skupljeno nekoliko ratnih priča iz Drugog svjetskog rata, mislim da se strip zvao “Eroica”. Talijani strip zovu fumetto, što doslovce znači “mali dimni oblak”, a zorno dočarava tekstualni dio stripa koji je uokviren u tim oblačićima što lebde iznad crteža. U vrijeme kada televizija još nije uspjela prožvakati, progutati i potom likvidirati maštu, đornalini su nas hranili i činili bogatijima, kulturno i duhovno.
Zbog tih razloga otišao sam pogledati izložbu posvećenu stripovima koja je upriličena u tršćanskoj izložbenoj sali Salone degli incanti (mjesto gdje se nekad nalazila središnja ribarnica na rivi). Izložba nudi pregled sedamdesetogodišnje proizvodnje talijanske izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore, u kojoj su rođeni heroji poput Texa, Zagora, Mister Noa, Dylana Doga, Komandanta Marka, Martina Mysterea i mnogih drugih.
Susreo sam se nakon puno godina praznog prostora opet sa slavnim likom Čika, malog Meksikanca, Zagorovog prijatelja, člana dueta koji je preko stripa obnavljao čarobnu shemu Don Kihota i njegova vjernog pratioca Sancha. Čiko, moj ljubimac, punim imenom uvaženi Francisco Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzalec itd. itd., okrugli Meksikanac s tipičnim brčićima i dobroćudnim pogledom još je živ. Kit Carson, vjerni prijatelj Texa Willera, star je onoliko koliko je bio star u vrijeme kada sam gutao avanture rendžera kojeg pleme Navajosa zove Noćni orao (Aquila della notte); promatrajući skice novijeg doba primijetio sam da se Zagor nešto pomladio i nisam bio zadovoljan.
Uz Bonellija talijanska škola stripa bila je poznata i po drugim junacima poput Bleka Stijene, odvažnog trapera koji se borio protiv crvenih mundira, engleskih vojnika u doba rata za američku nezavisnost, uz vjernog prijatelja profesora Okultisa. Iz Trsta dolazili su i brojevi Disneyevog “Mikija Mausa”, talijanski “Topolino”; 60-ih godina dobio sam na poklon pretplatu na brojeve koji su u Rovinj dolazili poštom. Prije nego što bih se uspio domoći stripa, on bi redovito prolazio kroz ruke oca i prijatelja. Voljeli su odrasli starog škrtog strica Paje Patka koji je plivao u bazenu prepunom novčanica i koji je u uredu na zidu imao istaknute savršene poruke poput čarobne “Struja je skupa, blago mačkama koje vide po mraku!”.
Fotoromanzi i Superseks
Preko odraslih klinci su ponekad zavirivali i u za njih zabranjene stripove poput “Diabolika” i “Kriminala”, noir, krimi-priče u kojima je suvereno vladao nož hladnokrvnih i neuhvatljivih razbojnika. Bila je tu i plavuša Eva Kant, Diabolikova djevojka i suradnica koja se borila protiv nesretnog policijskog komesara Ginka, koji je redovito gubio u okršaju s Diabolikom. Ženski dio istarske populacije čekao je s nestrpljenjem dolazak novih brojeva revija poput Grand Hotel, arhetipa današnjih televizijskih sapunica; Talijani su ih zvali “fotoromanzi”, fotografije uz zanimljive montaže ljubavnih parova na kušnji u dramatičnim ljubavnim spletkama. Brojevi Grand Hotela stizali su u Istru već dobrano izgužvani, nakon prolaza kroz ruke tršćanskih domaćica. Jednako rabljene i izlizane bile su i zabranjene revije eksplicitnog seksa, arhetipovi moderne pornografije.
Iz Trsta stizale su priče nesvakidašnjeg ekscentričnog junaka Superseksa, izvanzemaljca koji je, za razliku od Supermana, s daleke planete donio na Zemlju moć razotkrivanja najskrivenijih ženskih erotskih snova: čim bi ih pogledao čarobnim pogledom izvanzemaljca, one bi se skidale! Bile se to šezdesete godine, odnosno manje od desetljeća nakon što je u Italiji (1958.) talijanski parlament izglasao zakon o zabrani i zatvaranju javnih kuća.
(Glas Istre, 7. XII. 2012.)
|
| 14 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Just_Charlie |
Posted - 30/04/2013 : 19:27:28
Ima nesto valjda u nekom popodnevu, mirisu u zraku i pogledu na taj komadic mora, pa me ulovi neopisiva nostalgija. Vjerujem da je cak snaznija kada
nisi negdje daleko, vec je sve tu, u pogledu, a toliko promijenjeno..
Pa me ti "Carobni trscanski kiosci" odveli u vrijeme kada mi je Topolino bio nesto najsarenije, carobno, neopisivo zarkih boja..
Kakav je samo okus imala ta talijanska Coca cola! Sareni omoti, prefine cokolade, a ja dijete u Trstu, pred izlogom, godina osamdesetih.
I danas kupujem neke talijanske casopice. Vjerujem da je to ostala zarobljena nostalgija za duhom toga vremena..
Ah, nostalgia canaglia.
|
| DeeCay |
Posted - 10/12/2012 : 11:19:47
Lijep, nostalgični tekst... Bilo je neko drugo, lijepo vrijeme.
Zaputio sam se i ja jednom u Trst pred dvije godine, malo sam prošao po rivi, pogledao aquazoo, pa malo gradski centar i krenuo u potragu za striparnicom. Lako sam je našao, no nije bila ništa spektakularno. Na brzinu sam samo pogledao čega ima unutra i odgibao (jer su me vani čekali - ljuta žena jer je shvatila da trst i nije grad za shopping u 8. mjesecu kad je sve zatvoreno, frendu kojemu je hodanje i grad išao na jetra, a ja tu jurim neke striparnice ) U to vrijeme već su i naše striparnice bile izvrsno opremljen, a i grad nije baš vrvio kioscima i stripovima. Jako sam se zapravo iznenadio kako je ponuda kod sa možda i bolja?! |
| Deers |
Posted - 10/12/2012 : 10:59:25
Nikad nisam doživio takve bliske susrete 
Znači Non solo libri i dalje ima rasprodaju? Zanimljivo.... |
| andjusticeforall |
Posted - 10/12/2012 : 10:26:38
Arhitektura i grad jesu lijepi bez daljnjega, ali ostalo je vrlo upitno. Toaleti su priča za sebe, ima tu još koja stavka (poput raspadajućeg sjedišta policije, baba-djevojke na sve strane, matori talijani s mlađim curama iz Afrike isl.), ali neću više hejtat. Valjda... |
| Markos |
Posted - 10/12/2012 : 10:16:18
meni je Trst bio ovaj put lijep, puno ljepši nego ga se sjećam, bar kad je centar u pitanju, pogotovo po pitanju čistoće i urednosti... |
| andjusticeforall |
Posted - 10/12/2012 : 10:07:16
Bili ovo ljeto u Trstu, nekih cca 8 sati ukupno, cura i ja. Non solo libri ne radi više, kao i hrpa poslovnih prostora koji su zatvoreni. Grad je prljav ajme. Kiosci ok popunjeni stripovima. Autobusni kolodvor u Trstu je portal u 80-e (osječki kolodvor izgleda poput zapovjedništva Zvjezdane flote u usporedbi s ovim). Čista šalica kave je znanstvena fantastika.
Golubovi, tj. leteće beštije je nešto najgore što sam imao priliku vidjeti, a svojedobno sam sudjelovao u razbacivanju stajnjaka po njivi. Simpatični talijanski restoran je mit. Što smo se imali priliku uvjeriti. Dakle, nakon nekih 2 sata obilaska i procjene restorana sjedamo na terasu jednog što naoko izgleda poput simpatičnog malog talijanskog restorana. Tako mi zasjeli, naručili colu, konobar donese neoprane čaše s užeglim limunom te naručimo hranu iako je to trebao biti jasan signal da damo petama vjetra, ali nismo više htjeli krstariti. U tom trenu, sa stola do nas se dižu gosti i odlaze, a jato golubova sa okolnih zgrada se sruči na njihov stol te počinju jesti ostatke. Perje leti na sve strane, golubovi seru, konobar ulijeće sa nekom štrcaljkom i šprica ih vodom, sprema ostatke jela na tacnu te tup-tup krpom i stol je opet spreman (ali usran). Pored nas neki debil daje čips golubovima i umire od smijeha, nas dvoje preneraženo gledamo u taj cirkus, a golubovi preko naših glava preskaču i odlaze do lika koji je došao na maloumnu ideju da nahrani beštije. Tu počinjem psovati pa lik obustavlja hranjenje golubova, stiže hrana i nekakav čips koji je garant zaliha iz 80-ih. Klopa je čak i ok (izuzev sumnjivog čipsa), ali ovi leteći gadovi nas počinju okruživati pa ih tjeramo i na brzinu pojedemo. Kada smo se ustali napali su naš stol. Konobar ponavlja foru sa "čišćenjem", a mi odlazimo.
Nevezano za to, kupio sam u Non solo libiri, koji ne radi, gazda je otišao u mirovinu, ali prodaje iz skladišta u blizini bivše knjižare, dakle kupio sam nešto Alana Forda, čisto da imam i koji talijanski, neke Grendel Tales, Metal Hulrant talijanski, serigrafije Mittico Westo Serpieria. Prilično jeftino. Naspram ove prćije npr. Pula i Zadar su Las Vegas. |
| Deers |
Posted - 10/12/2012 : 07:32:00
Storie, Bacilierijev Romanzo pa čak i Davvero Paole Barbato ... ima zanimljivog. Problem je u tome što odlazak do Trsta više ne predstavlja ono što i nekad. A i ljudi se mijenjaju. |
| Markos |
Posted - 09/12/2012 : 22:18:35
Ma ja sam imao želju, ali nisam našao ništa što bi me privuklo. Šteta što nisam znao da je Stanov autorski Dylan izašao, to me baš zanima, ali sve drugo me činilo potpuno ravnodušnim. |
| Djole |
Posted - 09/12/2012 : 22:12:35
quote:
Originally posted by Markos
Bio sam u Trstu prije desetak dana, prvi put nakon jedno 7-8 godina, bio u jednoj striparnici, obišao nekoliko kioska... i nisam kupio ni jedan jedini strip. Nevjerojatno.
Meni se isto desilo u Beču pre nedelju dana. Mislim, bilo je stvari koje sam mogao da kupim, da sam baš morao... al' nisam, i nisam imao ni želju.  |
| Stari borac |
Posted - 09/12/2012 : 17:12:00
To je stvarno bio nevjerojatan doživljaj za klinca iz Jugoslavije sedamdesetih ili osamdesetih godina, taj susret s tršćanskim kioscima jer su socijalistički bili oskudni, ne kakvi su danas, a u Trstu odjednom na kiosku ugledaš 10 pa i 20 različitih brojeva Texa! Raj na zemlji! Razna izdanja! Stari brojevi! |
| Markos |
Posted - 09/12/2012 : 14:23:27
Bio sam u Trstu prije desetak dana, prvi put nakon jedno 7-8 godina, bio u jednoj striparnici, obišao nekoliko kioska... i nisam kupio ni jedan jedini strip. Nevjerojatno. |
| Deers |
Posted - 09/12/2012 : 14:06:51
Ispravljeno |
| ZoranC |
Posted - 09/12/2012 : 14:05:25
2013. |
| Deers |
Posted - 09/12/2012 : 13:34:23
Odličan tekst! Odmah dobijem želju da skočim đir do Trsta pogledat tu izložbu. Sada vidim da traje do 3.3. 2013, znači imam vremena. |
|
|
