forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Priče s Divljeg zapada

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Bruce Springsteen Posted - 24/01/2009 : 15:41:41
Priče s Divljeg zapada Bonellijev su serijal, idejni autor (scenarista i crtač) je Gino D’Antonio. Ostali crtači koji su crtali Priče s Divljeg zapada su: Renzo Calegari, Sergio Rarquinio, Reneto Polese, Erminio Ardigo, Giorgio Trevison i Luis Bermejo. Prvi broj se pojavio 1967. godine, a serijal se završio 1980. godine. Prvi reprint krenuo je 1984. godine, a izdavačka kuća If Edizioni također je reprintala cijeli serijal izdavši ukupno 38 brojeva, tj. po dva originalna broja u jedan broj. Serijal u originalu ima ukupno 75 brojeva odnosno 76 zasebnih priča u hronološkom nizu.
Kod nas serijal je izlazio u izdanju Dnevnika ZS i LMS. Od ukupno 76 priča (75 brojeva) izašlo je 55 broja plus 10 reprinta, i to u ZS 43 broja, a u LMS 11 broja plus 10 reprinta. Kao gotovo kod svih strip serijala koji su izlazili u ZS i LMS, karektristika i kod Priča s Divljeg zapada da se nije poštovao hronološki red izlaženja brojeva u odnosu na original. Cijeli serijal nedavno je kompletiran u izdanju Strip-Agenta.


Tekst o serijalu

Recenzije

Naslovnice


Serijal prati istorijske događaje u Severnoj Americi i na Divljem zapadu od početka pa do kraja devetnaestog veka. Glavni likovi serijala su članovi porodice Mekdonald. Počev od 1804. godine kada mladić avanturističkog, ali i umetničkog (crtačkog) duha po imenu Bert Mekdonald stiže iz Evrope u Ameriku. On se ubrzo priključuje ekspediciji Kapetana Vilijema Klarka u istraživanju divlje Severne Amerike. Na tom putu upoznaje mladu indijanku Sikavehu u koju se zaljubljuje, ženi je i dobija sina Pata. Serijal dalje prati najznačajnije istorijske događaje u Severnoj Americi i Divljem zapadu, rat za nezavisnost Teksasa između doseljenika Teksasa i Meksikanaca (bitka kod Alamaoa), građanski rat u Americi između severnjaka (jenkija) i južnjaka (robovlasnika), svih važnih događaja na Divljem zapadu, dolazak civilizacije – železnice, gradova rudara, rančera. To sve izaziva rat između Indijanaca i američkih doseljenika, vojika, gde su se desile velike bitke (Littl Big Horn) ali i zločini nad Indijancima (Sand Krik), mnogi obračuni predstavnika zakona i razbojnika (Tumbston - obračun kod O.K. korala). Serijal je prepun, pored članova porodice Mekdonald, i drugih različitih strip likova, ali i mnogih istorijskih ličnosti Severne Amerike i Divljeg zapada u devetnaestom veku. Zadnja priča i serjal završavaju se poslednjom bitkom između vojnika SAD i indijanaca koji su napustili rezervoate 1890. godine, na mestu zvanom Ranjeno koleno.

Glavni strip likovi:

- Bret Mekdonald – prvi Mekdonald na Divljem zapadu, gine u bitci kod Alamaoa 1836.godine
- Sikaveha – indijanka kći poglavice plemena Šošona , supruga Breta i majka Pata Mekdonalda, gine u bitci kod Alamaoa
- Mali Vuk – brat Sikavehe
- Pat Mekdonald – sin Breta i Sikavehe, najprisutniji lik stripa u serijalu pored Bil Adamsa
- Brenda – supruga Pata i majka Bil Adamsa
- Bil Adams – sin Brende i usvojeni sin Pata, skaut, avanturista, čovek od zakona, Pinkentronov agent, najprisutniji lik u serijalu, u ZS i LMS upravo po njemu serijal Priče sa Divljeg zapada poznat kao i strip o Bilu Adamsu
- Ben Mekdonald – stariji krvni sin Pata
- Bret Mekdonald – mlđi krvni sin Pata, dobio ime po dedi prvog Mekdonalda u Severnoj Americi i Divljem zapadu
- Belinda – u početku na suprotnoj strani zakona i Bila Adamsa, a onda ljubavnica i na kraju supruga Bila Adamsa
- Tuison – prijatelj Berta Mekdonalda u eksediciji kapetana Klarka
- Manuel Liza – trgovac kožom, prijatelj Berta Mekdonalda prvog
- Džon Kolter – pomođnik Manuela Lize, avanturisa i prijatelj Berta Mekdonalda (istorijska ličnost otkrio teritoriju sadasnjeg Yellowstone parka. Jedan istiniti događaj iz njegovog života: u jednom okrsaju s indijancima zaštitio se specijalnom "pancirkom" tako da je natrpao orahe ispod odjece kada su ga zarobili indijanci, pitali ga je li brz, a on je odgovrio da je spor poput kornjace. Tada su ga skinuli, pustili da bjezi i krenuli za njim. uspio pobjeci jer je bio ipak nesto brzi nego sto je rekao)
- Mek Gregor – Škot, avanturista, prijatelj Pata Mekdonalda
- Abel – crnac, bivši rob, prijatelj Mekdonoaldovih

Istorijske ličnosti:

- Kapetan Vilijam Klark – organizovao prvu ekspeiciju u otkrivanje divlje Severne Amerike
- Luis – vodič i avanturista, učesnik ekspedicije kapetana Klarka
- Dejvi Kroket (1786-1836) – traper, skaut , poginuo u bici kod Alamaoa 1836.godine
- Kit Karson (Krististifor Karson , 1809-1868)– Teksaški rendžer, skaut, avanturista, prijeateljelj Pata Mekdonalda, u stripu poznat i kao prijatelj Texa Willera
- Alan Pinkerton – čovek od zakona, šef vladine agencije za borbu protiv kriminala, poznate kao Pinkertonova agencija
- Divlji Bil Hikok (Džejms Batler) – avanturista, skaut i revolveraš, u serijalu najboji prijatelj Bila Adamsa, mučki ubijen sa leđa 1876.godine
- Bufalo Bil (Vilijam Kodi, 1846-1917) – avanturista, skaut, osnivač prvog cirkusa sa likovima i tačkama sa Divljeg zapada, prijatelj Bila Adamsa
- Kalameti Džejn – najpoznatija žena Divljeg zapada, skaut, avanturistkinja
- Vajat Erp – čvrsti čovek od zakona, šerif u Dodž Sitiju i Tumbstonu, glavni učesnik u obračunu kod O.K. korala u Tumbstonu 1881.godine
- Dok Holidej (Džon Henri Holidej) – avanturista, revoveraš, kockar, prijatelj Vajat Erpa, učesnik u obračunu kod O.K. korala, stomatolog
- Braća Mekloveri – razbojnici učesnici obračuna kod O.K. korala
- Bili Klenton – razbojnik učesnik obrač.una kod O.K. korala
- Džesi Džejms – avanturista i razbojnik, ali u javnosti je prestavljen i u pozitivnom smislu donekle kao borac za pravdu, ali svoju
- Bili Kid (Vilijam Boni) – mladi razbojnik, takođe u javnosti je prestavljen i u pozitivnom smislu donekle kao borac za pravdu, ali svoju, ubijen 1881.godine
- Pet Garet – šerif, koji je lovio i ubio Bili Kida
- Abrahim Linkoln – predsednik Sedinjenih Američkih Država, za vreme i posle građanskog rata severa i juga
- General Kaster – general vojske SAD, glavni učesnik sa strane vojske SAD u bitci sa Indijancima kod Little Big Horna gde je i poginuo 1876.godine
- General Grant – general vojske SAD
- General Šeridon – general vojske SAD

Istorijske ličnosti Indijanaca:

- Tekumzeh – poglavica Šaunija
- Džeronimo – jedan od navećih poglavice Apačkih plemena
- Mungos Kolorado - jedan od poglavice Apačkih plemena
- Kočiz – takođe jedan od najvećih poglavice Apačkih plemena
- Crveni Oblak – poglavica Dakota
- Bik Koji Sedi – poglavica Sijuksa, glavni učesnik sa strane Indijanaca i pobednik u bici kod Little Big Horna, kasnije jedan od glavnih atrakcija cirkusa Bufala Bila
- Rimski Nos – poglavica Čejena

"Priče sa Divljeg zapada" iz ugla našeg kolege sa foruma, istoričara Nedeljka Stojkovića - pravednog
LUIS-KLARK EKSPEDICIJA:
U toku prve faze američkog širenja na Daleki zapad,Federalna vlada je preuzela inicijativu za istraživanje novih krajeva u koje je uputila više istraživačkih grupa. Prva i ujedno najpoznatija bila je ekspedicija koju su vodili Meriveter Luis i Vilijem Klark,po zamisli predsednika USA Džefersona još pre nego što je izvršena kupovina Lujzijane. Luisu i Klarku bilo je naloženo da idu uz reku Misuri sve do njenog izvora,da pokušaju da pronadju neki dobar put do Pacifika,da istraže prirodna bogatstva i prouče mogućnosti za trgovinu sa Indijancima.
Krenuvši iz Sent Luisa u proleće 1804.godine,na čelu grupe od četrdeset osam ljudi,oni su uspeli da se uz reku Misuri probiju do teritorije današnje Severne Dakote gde nailaze na jednu indijanku,SAKEDŽAVEU,koja ih je kao vodič prevela preko Stenovitih planina. Tako ispada je je žena Breta Mekdonalda,Sikaveja,ustvari istorijska ličnost koja je igrala važnu ulogu u ovoj ekspediciji!
U novembru 1805.godine grupa istraživača stiže do ušća reke Kolumbije,a u septembru 1806.godine vratili su se u Sent Luis.
ŠIRENJE BELIH DOSELJENIKA NA ZAPAD I RAT SA TIKUMSEHOM
Glavni zagovornici ove ekspanzije bili su zapadni graničari,koji su za sve nevolje sa Indijancima optuživali britanske vlasti u Kanadi. Posle pobede generala Vejna u "Bici kod Oborenih stabala" 1794.godine,Indijanci su sistematski potiskivani na zapad,dok su mase novih doseljenika prodirale na "Severozapadnu teritoriju". Ohajo je postao država 1803.godine,a ubrzo posle toga su obrazovane teritorijalne vlade u Indijani,Mičigenu i Ilinoju. Stalnim otimanjem indijanske zemlje,doseljenici su podstakli otpor lokalnih indijanskih plemena. Znameniti poglavica Tikumseh obratio se raznim plemenima s pozivom da se udruže protiv širenja belaca i počeo da organizuje jedan veliki plemenski savez koji je obuhvatao,ne samo plemena na "Severozapadnoj teritoriji",nego i ona na jugu,u području Alabame i Misisipija.
Sukob je izbio u novembru 1811.godine,kada su Indijanci kod mesta Tipekano napali jedan odred Amerikanaca pod komandom Vilijama Henrija Harisona,guvernera teritorije Indijane. Iako je Harison dobio ovu bitku,on nije uspeo da nanese neki ozbiljniji poraz Tikumsehu,pa su brojni doseljenici širom Zapada i dalje bili ugroženi. Amerikanci su verovali da Britanci naoružavaju Indijance,te da Tikumseh nikada ne bi zaratio da nije očekivao britansku pomoć.
Ova situacija je dovela do zahteva svih zapadnjaka da se Kanada oduzme Britancima i pripoji Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je ovaj zahtev bio prvenstveno posledica straha od indijanskih napada,on je istovremeno odgovarao američkom Zapadu kako iz nacionalističkih, tako i iz ekspanzionističkih razloga.
Izgledalo je da američkim "graničarima" nikada neće biti dovoljno novih zemalja. Nadali su se da će im rat sa Britanijom omogućiti da zauzmu ne samo Kanadu,već i Floridu,koju je držala saveznica Britanije,Španija. Zauzimanje Floride omogućilo bi im da lakše izadju nakraj sa Indijancima na jugu,kao i da dodju do pogodnih luka u Meksičkom zalivu.
RAT 1812.godine -
Najzad,18.juna 1812.godine,Kongres objavljuje rat Britaniji. Većina predstavnika primorskih država Nove Engleske i Njujorka glasala je protiv objave rata,dok su agrarni Zapad i Jug bili gotovo jednoglasno za rat. Medjutim,Amerikanci nisu uopšte bili spremni za sukob.
Armija je imala manje od 7.000 vojnika kojima su komandovali ostareli veterani "Rata za nezavisnost". Američki jastrebovi su velike nade polagali u Miliciju (Narodnu vojsku). U toku rata vlada je pozvala pod zastavu skoro 400.000 pripadnika Milicije,ali se mnogi nisu odazvali a preostali su bili skloni nedisciplini i dezerterstvu...
Mala britanska vojska,podržavana od kanadske Milicije,pokazala se u početku više nego dovoljna da se suprostavi nedisciplinovanim Amerikancima. Amerikanci su prešli granicu ali su ubrzo odbačeni nazad,dok sada Britanci kreću u protivnapad. Oni provaljuju u Mičigen i zauzimaju Detroit,gde dobijaju pomoć od TIKUMSENOVOG INDIJANSKOG SAVEZA. Godine 1813. Vilijam Henri Harison je uspeo da oslobodi Detroit,te goni Britance do Ontarija gde ih pobedjuje u bici kod Temze,u kojoj je i TIKUMSEH POGINUO. Ali Britanci su ponovljene američke napade na Kanadu preko Nijagare i jezera Šamplen opet lako odbili.


Fenomenalni tekst sa detaljnim istorijskim osvrtom uz epizodu ALAMAO kolega sa foruma dsormaz1:

Teksaški rat za neovisnost 1835.-36.

1821. godine Meksiko se izborio za neovisnost od španjolske kolonijalne uprave.
Od 1820-ih mnogi doseljenici iz Sjedinjenih Država kolonizirali su Texas. Do 1830-ih veliki dio stanovnika Texasa, koji je tada pripadao Meksiku, činili su imigranti iz Sjedinjenih Država. Njihov broj daleko je nadmašivao broj tamošnjih Meksikanaca. Meksički diktator i general Antonio Lopez de Santa Anna pokušao je zaustaviti taj trend mjerama kao što su ukidanje ropstva i pojačanim prikupljanjem carine. Anglo-američki kolonisti bili su nezadovoljni meksičkim pokušajima da uskrate autonomiju Texasu kao i zakonom o kolonizaciji koji je onemogućavao dalje doseljavanje iz SAD u Texas. Bili su zabrinuti i zbog katoličkih zakona i običaja.
Pobuna je počela kao dio općeg otpora pristalica federalnog ustava iz 1824. kojeg je centralistička vlada Santa Anne ukinula. Neprijateljstva su započela kod Gonzalesa (u Texasu) 2. listopada 1835. kad su teksašani odbacili meksičke snage poslane da ih razoružaju.
Pobunjenici sustavno nanose poraze meksičkoj vojsci koja je već bila razmještena u Texasu. Posljednja skupina meksičkih vojnika na tom području –pod zapovjedništvom Santa Anninog šurjaka, generala Martina Perfecta de Cosa –predala se u prosincu nakon duže opsade San Antonia de Bexara.

Alamo i San Jacinto

Alamo, bivša franjevačka misija u San Antoniju, Texas, podignuta oko 1722. godine, kasnije korištena kao utvrda dok danas predstavlja državni spomenik. Alamo je bio mjesto jedne od najjunačkijih epizoda teksaškog rata za neovisnost od Meksika.
23. veljače 1836. meksičke snage (više od 2000 vojnika) pod zapovjedništvom generala i diktatora Antonia Lopeza de Santa Anne stigle su do predgrađa San Antonija, kojeg su prethodnog prosinca zauzeli teksaški pobunjenici. Garnizon San Antonija, samo 155 ljudi pod zapovjedništvom pukovnika Williama Barretta Travisa, povukao se u Alamo. Unutar Alama utočište je našlo oko 15 civila, uključujući ženu jednog od branitelja, crni rob i nekoliko meksičkih obitelji koje su tamo živjele. Santa Anna raspoređuje svoje snage oko utvrde, kad mu je stiglo topništvo započinje intenzivni napad. Teksašani, od 1. ožujka pojačani s još tridesetdvojicom ljudi, odupiru se Meksikancima sve do 6. ožujka, kad neprijatelj uspjeva probiti zidove misije. Uslijedila je borba prsa o prsa u kojoj su izginuli Travis, njegovi pomoćnici, uključujući američkog graničara Davyja Crocketta i Jamesa Bowieja, i ostaci garnizona. Poginulo je 187 teksaških branitelja, dok su preživjela samo nekolicina civila. Meksički gubici iznosili su oko 600 vojnika.
U međuvremenu, 2. ožujka 1836. Texas proglašava neovisnost od Meksika i organizira privremenu vladu.
Posljednja bitka teksaškog rata za neovisnost odigrala se 21. travnja 1836. blizu današnjeg grada Houstona. Santa Anna progoni preostale pobunjenike i previše rasteže svoje opskrbne linije što dovodi do izolacije njegovih snaga od pozadine. Prethodno se povlačeći pred nadmoćnijim neprijateljem, vrhovni zapovjednik pobunjeničke vojske general Sam Houston, s malim snagama od oko 800 ljudi, izveo je iznenadni napad na meksičku vojsku blizu ušća rijeke San Jacinto. Uzvikujući “Remember the Alamo!”, Houstonova malobrojnija vojska porazila je meksičke snage od oko 1300 ljudi za manje od 20 minuta. Gotovo svi Santa Annini vojnici bili su ubijeni ili zarobljeni. Santa Anna, koji se našao među zarobljenicima, potpisao je sporazum koji je Texasu jamčio neovisnost, završetak rata i kojim je pristao povući svoje preostale trupe preko Rio Grandea. Iste godine Houston postaje prvi predsjednik Republike Texas.
Međutim, meksički kongres odbacio je sporazum i mnogi Meksikanci nadali su se ponovom zadobivanju Texasa. Ali uskoro je postalo očito da Meksiko nije u poziciji vratiti Texas silom. Poznat pod nazivom Republika “usamljene zvijezde” bio je nezavisan od 1836. do 1845., kad kongres Sjedinjenih Država usvaja rezoluciju o priključenju Texasa.









Alamo


San Jacinto



Sam Houston


Davy Crockett


Jim Bowie


Santa Anna

Fenomenalni tekst sa istorijskim osvrtom uz epizodu PLAĆENICI kolege sa foruma dsormaz1:



AMERIČKO -MEKSIČKI RAT 1846.-48.






U veljači 1845. godine američki Kongres izglasava priključenje Texasa Sjedinjenim Državama. Krajem godine Texas postaje jedna od država sjevernoameričke Unije.
SAD nude Meksiku otkup Kalifornije i Novog Meksika, što meksička vlada odbija.
Istovremeno, postojao je granični spor između SAD i Meksika: meksička vlada smatrala je da Texas treba biti u granicama između Nueces Rivera i Red Rivera, dok su Texas i SAD tražili granicu na Rio Grande.



Predsjednik Polk šalje trupe pod zapovjedništvom Zacharyja Taylora iz New Orleansa u Texas, koje se trebaju razmjestiti duž Rio Grande, na sjevernoj obali, dakle na spornom području. U ožujku Taylor gradi Fort Polk i Fort Brown uz Rio Grande.
24. travnja 1846. dolazi do incidenta, američka konjanička ophodnja u pograničnom području kod Carricitosa, na sjevernoj obali Rio Grandea, pada u zasjedu i biva zarobljena od meksičkih snaga. To je bio povod da 13. svibnja 1846. SAD objavi rat Meksiku. Uzrok i pravi razlog rata bila je Kalifornija i osvajanje iste.

Američka invazija Meksika osmišljena je s tri glavna napadna pravca: prvi, koji je predvodio pukovnik Kearny (The Army of the West), trebao je uz pomoć američkih doseljenika osigurati Kaliforniju; drugi, pod vodstvom generala Zacharyja Taylora (The Army of the Center), je bio prelazak Rio Grandea i ovladavanje sjeveroistočnim dijelom Meksika; treći, pod zapovjedništvom generala Winfielda Scotta (The Army of Occupation), trebao je Meksiku zadati konačni udarac, a to je zauzimanje glavnog grada. Mornarica je trebala osigurati logističku potporu, prijevoz vojske u Meksiko, čuvati vojne baze na obali i blokirati obalu duž Meksičkog zaljeva i Tihog oceana. Također je trebala pomoći osvajanju Montereyja, ključne luke u središnjoj Kaliforniji, kao i Tampica i Veracruza u Meksičkom zaljevu.





Kalifornija i Novi Meksiko

Pukovnik Stephen W. Kearny, zapovjednik vojske Zapada, pokreće se prvi. U lipnju 1846. njegovih 1.500 vojnika napušta Fort Leavenworth u Kansasu i započinje 900 milja dugi put prema Santa Feu, u Novom Meksiku. 19. kolovoza Meksikanci evakuiraju grad prije dolaska američkih snaga. Kearny bez ispaljenog metka
zauzima Santa Fe. Iako je okupacija počela mirno, Amerikanci uskoro trpe napade Meksikanaca i Pueblo Indijanaca. Nakon 19. kolovoza Kearny dijeli svoju vojsku u tri grupe sa zadatkom da istovremeno napadnu i preuzmu nadzor nad raznim strateškim lokacijama. Jedan kontingent ostao je u Santa Feu, kako bi ga pacificirao, dok je drugi, pod zapovjedništvom pukovnika Alexandera Williama Doniphana, odaslan južno prema Chihuahui, u dubini meksičkog teritorija. Treća grupa, pod Kearnyjevim vodstvom (vodič im je bio poznati izvidnik Kit Carson), poslana je zapadno prema Kaliforniji kako bi pomogla američkim snagama koje su se tamo već borile.
U međuvremenu, u lipnju 1846. američki doseljenici u sjevernoj Kaliforniji pobunili su se protiv meksičke vlasti, prije nego što je vijest o objavi rata stigla do njih. U to vrijeme u Kaliforniji je živjelo nešto manje od 10.000 doseljenika, uglavnom skoncentriranih oko lučkih gradova San Francisca, Montereyja, Los Angelesa i San Diega. Predvođeni pukovnikom Johnom C. Fremontom, pobunjenici zauzimaju utvrdu kod Sonome, sjeverno od San Francisca, i proglašavaju uspostavu svoje republike (“Bear Flag Republic”). Međutim, “republika” je kratko trajala. 2. srpnja 1846. komodor John D. Sloat, zapovjednik američkih pomorskih snaga duž pacifičke obale, iskrcao se kod Montereyja, oko 140 km južno od San Francisca, gdje ističe američku zastavu i 7. srpnja proglašava američku nadležnost nad tim područjem čime formalno prisvaja Kaliforniju Sjedinjenim Državama. Nekoliko dana kasnije, američke snage zauzimaju San Francisco.
Međutim, Kalifornija još nije bila pod američkom kontrolom. Unutar meksičke vlasti u Californiji postojale su dvije struje: Jednu je predvodio guverner Pio Pico u Los Angelesu, a drugu Jose Castro u Montereyju. Nakon iskrcavanja Amerikanaca, Castro kreće prema jugu, pokušava izgladiti nesporazume s Picom kako bi se zajednički oduprijeli invaziji Sjedinjenih Država. Usprkos tome, komodor Robert Stockton, koji je 23. srpnja zamijenio Sloata, plovi južnije duž obale i kod Dan Diega iskrcava jednu grupu vojnika predvođenu Fremontom a drugu kod Los Angelesa. Pico i Castro povlače se 10. kolovoza, nakon čega Amerikanci zauzimaju ta dva grada.
Ubrzo se uspostavlja vojni sud čije djelovanje već u rujnu dovodi do pobune u južnom dijelu Kalifornije. Predvođenim Jose Maria Floresom, meksičkim pobunjenicima do kraja listopada polazi za rukom izbaciti Amerikance iz Los Angelesa i San Diega.
Kearny sa svojim trupama u prosincu konačno stiže na jug Kalifornije. 6. prosinca 1846., Kearny se, na putu za San Diego, sukobljava s meksičkim snagama, pod zapovjedništvom kapetana Andresa Pica, kod San Pascuala, u bitki s neodlučnim ishodom. Kearny je bio ranjen, a njegova vojska pretpjela je teške gubitke.
Pridruživši se Stocktonu, koji je stigao kod San Diega, Kearny nanosi poraz skupini pobunjenika blizu Los Angelesa, na rijeci San Gabriel. U siječnju 1847. američke snage napadaju i ponovo zauzimaju Los Angeles, prisilivši na predaju stotine Meksikanaca učinkovito privode kraju meksički otpor u Kaliforniji.
13. siječnja Fremontu se predaje posljednja grupa pobunjenika, nakon čega je potpisan sporazum u Cahuengi.
Do kraja mjeseca druga američka ekspedicija, iscrpljena i izgladnjela, stiže u San Diego. Preostalih 500 mormonskih dragovoljaca pod vodstvom Phillipa St. Georgea Cookea maršira iz Utaha prema Santa Feu i preko pustinja na jugu Novog Meksika i Arizone.
Poslije žestokog sporenja među Stocktonom, Fremontom i Kearnyjem, posljednji uspostavlja privremenu vladu u Kaliforniji. S osigurnanom Kalifornijom, američka mornarica kreće u osvajanje meksičkih luka na pacifičkoj obali, zaposjeda Mazatlan (11. studenoga 1847.), Guaymas (17. studenoga 1847.) i San Blas (12. siječnja 1848.).

Sjeverni Meksiko

U svibnju 1846., poslije dviju lakih pobjeda kod Palo Alta i Recasa de la Palma, Taylor je potisnuo meksičke snage preko Rio Grandea. Njegove trupe prelaze rijeku u lipnju. Sredinom rujna Taylor se približio Monterreyu sa 6.000 vojnika (od čega su polovicu činili dragovoljci iz Texasa i teksaški rendžeri).
Istovremeno, uoči bitke za Monterrey, dolazi do previranja u Mexico Cityju. Federalističke snage (kojima se ovaj put pridružio general Santa Anna, nekad gorljivi centralist, koji se vratio iz egzila na Kubi) svrgnule su predsjednika Paredesa i vratile ustav iz 1824.
21. rujna Taylor napada Monterrey i poslije tri dana žestokih uličnih borbi meksički general Ampudia traži primirje. Taylor dopušta meksičkoj vojsci da napusti grad.
Prije toga ostatak Kearnyjevih snaga iz Santa Fea, pod zapovjedništvom Alexandra Doniphana, maršira prema jugu i krajem prosinca 1846. zauzimaju El Paso. Nakon toga prodiru prema Chihuahui i poslije sjajne bitke (u kojoj su imali 2 mrtva i 7 ranjenih prema 800 žrtava među Meksikancima) zauzimaju grad. Zatim marširaju prema Monterreyu kako bi se pridružili Taylorovim snagama. Taylor je zauzeo područje oko grada Saltilla i krenuo prema snagama Santa Anne.
23. veljače 1847. poslije teške bitke kod Buena Viste (južno od Saltilla) Taylorove snage (5.000) porazile su vojsku Santa Anne (15.000).


Mexico City




9. ožujka 1847. američke snage (oko 12.000 vojnika) pod zapovjedništvom generala Winfielda Scotta iskrcavaju se kod Vera Cruza. Nakon 20 dana opsade i bombardiranja (uz velike civilne žrtve) Scott zauzima luku i maršira na zapad prema Mexico Cityju. Santa Anna, koji se poslije poraza kod Buena Viste povukao u glavni grad, polazi mu u susret.
Sredinom travnja dolazi do bitke kod Cerro Gorda (80 km sjeverozapadno od Veracruza) u kojoj Meksikanci doživljavaju poraz. Nakon toga Amerikanci bez otpora zauzimaju Pueblu. Santa Anna priprema obranu glavnog grada i pri tom se suočava s brojnim problemima (neke meksičke države odbijaju posuditi novac saveznoj vladi, gradske vlasti u prijestolnici pokazale su se nekooperativne, pa vojska preuzima svu vlast u gradu).
Scott napreduje preko teškog terena i, uz povremene napade meksičke gerile, potkraj kolovoza 1847. približava se Mexico Cityju. Dolazi do bitke kod Contrerasa (20.8.) i Churubusca (20.8.). U obje su Meksikanci poraženi (kod Churubusca su imali 4.000 poginulih i ranjenih vojnika u usporedbi s nešto više od 1.000 na američkoj strani). Do izražaja je došla američka superiornost u zapovjednom kadru, taktici i tehnologiji.
Jedna od posljednjih bitaka počinje rano ujutro 8. rujna 1847. kad Scottovo topništvo započinje bombardirati utvrde Molino del Rey i Casa Mata u Mexico Cityju. Nakon toga konjaništvo i pješaštvo kreću u napad i do sredine jutra zauzimaju utvrde. Chapultepec Castle preostao je kao jedina utvrda meksičke vojske u gradu. Na brežuljku, okružen visokim zidom, dvorac je sadržavao i zgradu Nacionalne vojne akademije. Među više od 800 branitelja nalazila se i šačica kadeta. Nakon žestokog napada 13. rujna, Amerikanci uspjevaju probiti zidine i zaposjedaju dvorac na kojem ističu američku zastavu. 14. rujna Scott ulazi u centar grada, čime je prijestolnica bila osvojena. Američki gubici u borbama za glavni grad iznosili su 130 mrtvih i 703 ranjena, dok su meksički nepoznati, procijenjeni na oko 3.000 mrtvih.


14.9.1847. general Winfield Scott, na glavnom trgu Mexico Cityja Zocalu, dok je vojni orkestar svirao 'Yankee Doodle', i dok se na Nacionalnoj palači vijorila američka zastava, izvršio je mimohod svojih pobjedničkih trupa.


Nakon smjenivanja Santa Anne i pregovora s novom meksičkom vladom, sklopljen je ugovor u Guadalupe Hidalgo (2. veljače 1848.) kojim je završen rat. Meksiko je kao granicu priznao Rio Grande, ustupio Novi Meksiko i sjevernu Kaliforniju za svotu od 15 milijuna $ (dok je 3 mil. $ morao isplatiti u ime potraživanja američkih građana prema meksičkoj vladi). Iako je Meksiko izgubio gotovo polovicu teritorija, uspio je sačuvati Donju Kaliforniju (Baja) koja je preko Sonore ostala povezana s ostatkom države.
Iste godine američka vojska se povlači iz Meksika.

Posljedice rata

Omjer poginulih među američkim snagama iznosio je 153 prema 1.000. Visoka stopa smrtnosti, osim poginulih u borbama, uključivala je i smrtne slučajeve u incidentima i pogubljenjima, kao i umrle od bolesti (žute groznice, kozica i sifilisa). Ukupni američki gubici u ratu iznosili su oko 12.000 vojnika, od čega je oko 1.800 poginulih u borbama.
Ishod rata pokazao je koliko je Meksiko bio slabo pripremljen za sukob. Iako su Meksikanci imali brojčanu prednost u vojnicima i meksičke snage borile su se hrabro i odlučno, američke snage potukle su ih u skoro svim bitkama. Unutarnja politička trvenja i podjele u Meksiku kao i odbijanje meksičkih saveznih država da financijski pomognu ratne napore, potkopali su brojčanu prednost meksičke vojske na početku rata. Loše obučene meksičke trupe, sa zastarjelim puškama i topništvom, kao i korumpiranim časnicima, nisu imale izgleda protiv dobro uvježbanih i tada moderno naoružanih američkih vojnika. Iako nema pouzdanih podataka o meksičkim gubicima, u većini glavnih bitaka znatno su nadmašivali američke.



Područje koje je Meksiko izgubio između 1836.-1848.






Glavni protagonisti rata:


Stephen W. Kearny


John C. Fremont


Zachary Taylor


Winfield Scott


Santa Anna

Detalji vezanih za odore i oružja iz vremena američko-meksičkog rata...

Tarquinio je dosta dobro nacrtao uniforme meksičke vojske iz tog razdoblja.



Meksički general


Što se oružja tiče, puške su dobro nacrtane, ali kod revolvera je nažalost crtež neodgovarajući. Onako kako su nacrtani pojednostavljeno podsjećaju na one koji su se koristili od 1870-ih, a vrijeme radnje te epizode je 1846.


Uz epizodu KARAVANI sjajni tekst Nedeljka pravednog:

SEOBA NA ZAPAD,FAZE I GLAVNI PRAVCI DOSELJAVANJA

Seoba na Zapad predstavljala je glavni činilac u evoluciji američke civilizacije i osnovni razlog koji je uslovio kasnije kulturološke i političke razlike izmedju USA i Evrope. U velikoj meri američka istorija je bila istorija kolonizacije prostranog Zapada. Postojanje jednog područja slobodne zemlje,njegovo stalno smanjivanje,dolazak naseljenika i stalno širenje američkih naselja na Zapad,u velikoj meri objašnjavaju razvoj američkog društva.
Svi delovi USA su prošli kroz "graničnu" fazu razvoja. Svako naselje na novoosvojenom području isprva je značilo vraćanje na primitivne uslove<tako da se američko društvo u pojasu Granice uvek razvijalo iz početka,a glavna posledica je bila da je u njemu bilo sve manje evropskog nasledja,a sve više uticaja lokalne sredine. Glavna posledica ovih burnih dešavanja na Granici bila je što je ona pomogla da se formira jedna nova,jedinstvena nacija,sastavljena od raznih nacionalnosti i da se smanji zavisnost od Evrope,da se ojača nacionalno jedinstvo i učvrsti ugled federalne vlade.
U to doba na Zapadu je bilo više demokratije nego na Istoku USA,a ljudi koji su živeli na Granici odlikovali su se jačom verom u ljudsku jednakost,jer je Zapad bio naseljen ljudima i ženama koji su tražili šire mogućnosti za uspeh u životu. Osim toga,da Granica nije bila otvorena za naseljavanje,došlo bi do mnogo veće migracije mladih ljudi sa farmi u gradove. Migracija na Zapad mnogo je ojačala i narodno jedinstvo. Duh secesionizma,koji će na kraju dovesti i do Gradjanskog rata,nije mogao da se razvije u područjima koja su bila izložena masovnim migracijama. Većina zapadnjaka se prvenstveno osećala kao Amerikanci,a i želeli su stvaranje jake nacionalne vlade sa širokim ovlašćenjima za razvoj transporta roba i unepredjenje opšteg blagostanja. U toku rata 1812.godine i u doba američko-meksičkog rata 1846-1848.godine,zahtevi da se vodi čvrsta ekspanzionistička politika dolazili su uglavnom sa područja Zapada.
Najznačajnija karakteristika "Pokreta na Zapad" bila je u tome što su Pioniri sa sobom doneli i osnovne institucije svoje civilizacije. Oni su na novoosvojenom području odmah osnivali izborne vlade,sudove,crkve,škole,štamparije i listove. U graničarskim naseljima su u početku vladali bezakonje i kulturna zaostalost,ali to je bila samo prolazna faza u izgradnji jednog novog društva u divljini.
Seoba Pionira može u glavnim crtama da se prikaže u obliku tri paralelne struje koje su tekle na Zapad iz Nove Engleske,Virdžinije i Južne Karoline,sa središnjom strujom iz Virdžinije koja je imala veliku prednost nad ostalima. Seobe nisu bile stalne. Periodi velike aktivnosti,za koje vreme su prodati milioni akara zemlje,smenjivali su se sa periodima depresije u kojima se Granica sporo širila,i mnogi razočarani naseljenici vraćali su se nazad na Istok.
Prvi veliki prodor na Zapad osamdesetih i devedesetih godina osamnaestog veka dolazio je uglavnom iz Virdžinije a glavna struja naseljenika kretala se kroz Kentaki i Tenesi sve do Misisipija. U istom periodu Vermont je bio odvojen od Nju Hempšira i primljen u USA. Na severu,seoba na Zapad nije dobila podstrek sve do 1795.godine. Tada dolazi do kolonizacije Ohaja,koji u Uniju biva primljen 1803.g.
Na jugu,veći deo Džordžije je još uvek bio granična oblast i posle 1800.g. Lujzijana je primljena u USA 1812.godine,kada su većinu njenog stanovništva još sačinjavali Francuzi.
Desetak godina posle rata 1812.godine predstavljale su period brze ekspanzije. Središnja struja Pionira prešla je Misisipi i ušla u Misuri. Indijana i Ilinois bili su pripojeni USA na severu,a Alabama na jugu. Seoba na Zapad biva privremeno zaustavljena usled finansijske krize 1819.godine. Već sredinom tridesetih godina Mičigen i Arkanzas bili su spremni da postanu savezne države,a naseljenici zatim kreću u Teksas,koji 1836.g. postaje nezavisna republika,dok se pripaja USA 1845.godine.
Posle godina depresije od 1837-1840.godine novi Pioniri kreću u Ajovu i Viskonsin na severu,dok na jugu seoba uzima glavni pravac ka Floridi,gde su naseljenici naišli na žestok otpor Indijanaca. U medjuvremenu,središnja struja naseljenika približavala se sušnim ravnicama bez drveća,zapadno od Misurija. Pošto ova oblast nije bila pogodna za naseljavanje,Pioniri iz Misurija uputili su se ka Oregonu i Kaliforniji.
Do priznavanja Kalifornije kao slobodne države 1850.godine,slobodne i robovlasničke države primane su USA uglavnom u parovima. Prijemom Misurija u sastav USA 1820.godine,zapretila je opasnost da robovlasničke države budu u većini,što se nije dogodilo zahvaljujući izdvajanju Mejna iz sastava Masačusetsa. Tako je očuvan paritet...
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
zeljko Posted - 30/08/2019 : 21:31:18
Kupim za 3 prodam za 2
DODSFERD Posted - 30/08/2019 : 21:24:22
Glavno da se para okreće u krug.
zeljko Posted - 30/08/2019 : 18:41:25
Ja prodao svoj
Skupljam opet
Peyo Posted - 30/08/2019 : 17:35:32
Volim PSDZ i čini se da je dosta truda uloženo u ovo bojanje, ali opet ne vidim nekog smisla osim keširanja dvaput.
solar Posted - 30/08/2019 : 16:27:28
Kolor reprint #7
Scenarij: Gino D'Antonio
Crtež: Sergio Tarquinio
Naslovnica: Gino D'Antonio
Kolor: GFB Comics

https://www.sergiobonelli.it/storia-del-west/2019/08/28/albo/soldati-di-ventura-1005111/

table:
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1566996100161.jpg--.jpg?1566996100000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1566996100582.jpg--.jpg?1566996100000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1566996100957.jpg--.jpg?1566996101000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1566996101327.jpg--.jpg?1566996101000
ReemCP Posted - 08/08/2019 : 23:06:08
Deki je majstor, ali pogledaj i ovdje, upravo je Deki stavio ta njihova tal. izdanja: http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=-2&TOPIC_ID=35232&REPLY_ID=2172541

Za ovaj gigant 1 znam, vidio sam kolor :) ali ga je dobro imat barem zbog onog odlicnog predgovora ;)
velka031 Posted - 08/08/2019 : 22:35:49
Blek izgleda dobro kod Ddekija jedino...
Probaj sa gigantom 1, pa javi što misliš o koloru... :)
ReemCP Posted - 08/08/2019 : 17:17:39
Hehe, ono, nezivjesnost = 0% interesa za taj strip a nisam ni ja mislio uzimat, nego kako je gigant 8 izašao, onda odlučio sve i ja nabavit, iako su reprinti/izmišljeni. Od istog čovjeka sam uzeo brojeve 2 i 3, tako da mi se isplatilo

Što se tiče PSDZ u boji, nekako mi kod tih junaka još Blek najbolje izgleda u koloru.
DODSFERD Posted - 08/08/2019 : 06:01:59
Da sam barem znao ranije da te poštedim velike neizvjesnosti koju je ponudila borba za ovaj nesvakidašnji strip.
ReemCP Posted - 08/08/2019 : 01:35:00


Ja ga kupio prošli mjesec: https://www.stripovi.com/aukcije/zagor-gigant-ludens-br-1-americka-odiseja-5-5/16095873/

DODSFERD Posted - 07/08/2019 : 23:49:58
Vidio sam samo onaj za Američku odiseju, još uvijek negdje imam tu nesreću od giganta, rado bih ga poklonio kada bi se našla koja dobra duša u ovoj divljini.
velka031 Posted - 07/08/2019 : 22:40:04
Nijedan kolor ne moće nadmašiti gigant "Duh sa sjekirom"... Ono je kao da je netko pijan bio...
ziro Posted - 07/08/2019 : 18:46:28
Onaj kolor u Alan Fordu je za zatvor..
Tornadomaster Posted - 07/08/2019 : 13:17:08
Od ovoga je lošiji samo kolor u Alan Fordu.
solar Posted - 07/08/2019 : 10:16:53
Kolor reprint #6
Scenarij: Gino D'Antonio
Crtež: Sergio Tarquinio
Naslovnica: Gino D'Antonio
Kolor: Flavio i Francesco Chiumento

https://www.sergiobonelli.it/storia-del-west/2019/07/31/albo/comancheros-1005007/

table:
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1564583413489.jpg--.jpg?1564583413000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1564583413908.jpg--.jpg?1564583414000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1564583414646.jpg--.jpg?1564583415000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1564583415841.jpg--.jpg?1564583416000
ReemCP Posted - 24/07/2019 : 18:50:37


PSDZ 39: Sjena vješala

Scenarij: Andrea Mantelli
Crtež: Renato Polese

Paco Ramirez, mladić koji se nakon neuspješne potrage za boljim životom vraća iz Teksasa u svoj Meksiko (Monterrey). Odmah po povratku sudjeluje u barskoj tučnjavi, a i nedugo potom završava u zatvoru zbog pljačke i ubojstva!


Orginalna naslovnica ove priče

Vrijeme radnje ove priče jest nekoliko godina nakon svršetka građanskog rata. Paco, koji je glavni lik ove naše priče, vratio se u svoju domovinu. Optužen je za pljačku i ubojstvo za kojega se tereti dok je boravio još u Teksasu, pa je bijegom natrag u svoj Meksiko nastojao izbjeći kaznu koja ga je čekala. Ali upravo potpisanim mirovnim sporazumom, po novom zakonu, mora bit izručen za ono što ga se tereti. Čak osobno lokalni šerif iz Teksasa i uz njega savezni agent dolaze po Paca i odvode ga. I tu počinje uzbudljivo putovanje zanimljive trojke..



Na putu do Teksasa se dosta toga događa, ali saznajemo i što je Paco sve radio dok je bio živio u Teksasu, te kako je došlo do toga da je glavni osumnjičeni. Klupko se polako odmotava i saznajemo da nije sve crno/bijelo kako se isprva činilo. Na neki način i Apači se uključuju u priču. Sam kraj ove priče je ostalo možda pomalo i nedovršen, iako vjerujem da većina možemo gotovo sigurno pretpostaviti s kakvim ishodom je to na kraju završilo.

(priča: 8, scenarij: 8, crtež: 9, naslovnica: 9) = 85%

Još jedna dobra priča u ovom broju sa lijepim crtežom Polesea. Inače sam uvijek za neki happy end, ali ova nekakva surova realnost mi čak bolje sjedne ponekad u stripu.
ReemCP Posted - 22/07/2019 : 22:51:09
quote:
Originally posted by Spock

Lijep osvrt Reem! Zainteresirao si me za ovaj strip, ali rekao sam sebi da neću se hvatati novih serijala dok imam gomilu stripova koje još nisam ni otvorio.


Hvala Spock, isto ili jako slicno je kod mene situacija, dosta se toga nabavilo i ceka na citanje. Pa sam negdje morao podvuci crtu, reko PSDZ necu ni gledat. Onda niotkud izadje taj broj 39 i ja se navucem

Sto se tice osvrta, nazalost ja ne mogu a da dio radnje ne prepricam, nekako mi tako lakse. A vjerujem da oni koji se boje nekavih spoilera, da naravno nece citat moj osvrt jer uvijek stavim naslovnicu i autore prije pisanja, pa mogu ocekivat da ce bit spoilera.

quote:
Originally posted by anto

Reem,ako ti se svidela ova epizoda,onda će te one iz pravih PSDZ oduševiti.



Kazes Anto da ranije epizode budu i bolje Vidio sam da je nekima ova prica prosjek, ali opet razumijem ljude jer su mnogo vise od mene nacitani pa im mozda i ovo jest neki prosjek. Ali za mene kao friskog koji se vratio stripovima, ovo odlicno pase. A i nema boljeg kad citas frisko kupljen strip, kad je jos onaj njegov miris ekstra intezivan. Sve u svemu, razmislit cu malo, mozda pocnem nabavljati ovu ediciju, a novije brojeve kako budu izlazili cu svakako uzimat
anto Posted - 22/07/2019 : 21:14:14
Reem,ako ti se svidela ova epizoda,onda će te one iz pravih PSDZ oduševiti.
Spock Posted - 22/07/2019 : 20:44:31
Lijep osvrt Reem! Zainteresirao si me za ovaj strip, ali rekao sam sebi da neću se hvatati novih serijala dok imam gomilu stripova koje još nisam ni otvorio.
ReemCP Posted - 22/07/2019 : 20:15:27


PSDZ 39: Čovjek i njegov colt

Scenarij: Andrea Mantelli
Crtež: Renato Polese

Dustin Coy i njegova lijepa žena Raquel žive na svom ranču u mjestu "Three Bells". Dustin je pošten i dobar rančer. Jednog dana Dustin odlazi sa ranča poslovno u nabavu novih konja u Topeki, ali ne sluteći da će mu taj njegov odlazak u potpunosti promijeniti život..



Istog tog dana, vidimo i jednog razbojnika koji vreba na plijen, kočiju koja navodno prevozi sanduk pun zlata. Ali ispostavlja se uskoro da je to bio samo mamac za pljačkaša koji već duže operira na tom području. I koji šok! Saznajemo da je taj razbojnik upravo sami Dustin Coy, za kojeg se smatralo da je ugledni i pošten čovjek. Čovjek u kojeg nitko ne bi posumnjao. Dustin završava iza rešetaka i dobiva "samo" 10 godina robije. Ali zbog dobrog vladanja i sabotiranja bijega svojih kolega zatvorenika, biva nešto ranije pušten na slobodu.

Nakon izlaska iz zatvora, saznaje da se sve promijenilo. Njegov život kakav pamti, više nikad neće bit isti. Ranč više nije njegov, žena ga odavno prodala, a što ga najviše iznenadilo i šokiralo, da mu je žena postala ženom šerifa koji ga je i strpao iza rešetaka! Iako se možda očekivao nekakav motiv osvete, ali Dustin jednostavno nije takav čovjek. Iako je razbojnik, sada već bivši, čitatelj nekako navija za njega da izađe na pravi put i da mu napokon krene ponovno u životu. Saznali smo da je imao i veliku tragediju u djetinstvu koja je i utjecala da postane to što jest, ali ipak je zadržao onu dozu ljudskosti i časti.

Uskoro se zapošljava kod rančera koji upošljava kauboje, ali i tu biva razočaran pokvarenošću samog vlasnika koji se bavi ilegalnim radnjama te na kraju nepravedno biva protjeran iz mjesta.



Lutajući tako naleti na jednog simpatičnog lutalicu, koji nastupa kao neka vrsta sajamskog zabavljača po raznim mjestima. I tu počinje jedno predivno prijateljstvo. Nažalost, nakon nekog vremena, opet Dustina sustiže prošlost i tu idilu prekidaju stari bivši ortaci Dustina sto u konačnici dovodi do posljednjeg dvoboja u kojem će sudjelovati i šerif koji ga je pritvorio i njegova bivša žena..

(priča: 9, scenarij: 9, crtež: 9, naslovnica: 10) = 93%

Meni je ovo prvi doticaj sa PSDZ, nisam niti vjerovao da ću ja ikad pročitat neki broj od ove edicije. Prilika se ukazala nedavno kad je ovaj broj 39 najavljen, pa sam mu odlučio dati priliku. Odabrao sam za početak drugu priču iz broja 39, čija naslovnica i krasi ovo izdanje. Ugodno provedeno vrijeme čitajući ovu priču, meni jako zanimljivo, ali istovremeno i tužna sudbina glavnog lika ove priče. Ali svakako veseli me daljne druženje sa ovom edicijom i budućim brojevima koji nas očekuju :)
DODSFERD Posted - 28/06/2019 : 16:14:02
Ova zadnja tabla je dobro obojana, kod ostalih se moglo i bolje.
solar Posted - 28/06/2019 : 15:19:29
Kolor reprint #5
Scenarij: Gino D'Antonio
Crtež: Gino D'Antonio, Renzo Calegari i Giorgio Trevisan
Naslovnica: Gino D'Antonio
Kolor: Flavio i Francesco Chiumento

https://www.sergiobonelli.it/storia-del-west/2019/06/21/albo/alamo-1004874/

table:
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1561125824004.jpg--.jpg?1561125824000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1561125824564.jpg--.jpg?1561125825000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1561125825126.jpg--.jpg?1561125825000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1561125825774.jpg--.jpg?1561125826000
solar Posted - 03/06/2019 : 23:07:05
Kolor reprint #4
Scenarij: Gino D'Antonio
Crtež: Gino D'Antonio, Giorgio Trevisan, Renato Polese
Naslovnica: Gino D'Antonio
Kolor: Flavio i Francesco Chiumento

https://www.sergiobonelli.it/storia-del-west/2019/05/30/albo/gli-invasori-1004684/

table:
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1559227339364.jpg--.jpg?1559227339000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1559227339888.jpg--.jpg?1559227340000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1559227340280.jpg--.jpg?1559227340000
https://www.sergiobonelli.it/resizer/-1/-1/true/1559227340656.jpg--.jpg?1559227341000
DODSFERD Posted - 05/05/2019 : 18:08:03
Uzalud, samo će se ljudi napaliti a ovdje to neće nitko objavljivati.
anto Posted - 05/05/2019 : 18:02:52
lepo,lepo

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.3 seconds. Snitz Forums 2000