forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Vani su padali pijanci umjesto snijega

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
mladjo Posted - 24/12/2010 : 00:40:36
Evo ih!!
Najbolji pjesnici po Vašem izboru!
Izaberimo najboljeg!

Glasanje počinje u ponedjeljak! Do tada još možete staviti svoje prijedloge na onaj drugi topic a ja ću ih onda staviti ovdje.
Glasa se za tri pjesnika, tako da za najboljeg date 3 boda, pa naniže.
Također ćemo jednom dnevno imati prezentaciju jednog od pjesnika. Ne bojte se, neću ja pisati nego ću naći adekvatne tekstove na netu.
Također je moguće da sam kojeg preskočio, pa ako netko primijeti da određeni pjesnik nedostaje, neka veli. A i ja ću još jedanput sve to prekontrolirati.

Hajde da vidimo!


Tin Ujević


Pera Zubac



Djordje Balašević


Zvonimir Golob


Branko Miljković


Josip Murn Aleksandrov


Jesenjin


Baudelaire


Rimbaud


Vladislav Petković Dis


Malarme


Jim Morison


Arsen Dedić


Frederico Garcia Lorca


Aleksandar Sergejevič Puškin


E sad, dalje bez slika, stvarno mi se više ne da

Dobriša Cesarić

Mika Antić


Silvije Strahimir Kranjčević

Dragutin Tadijanović

Johnny B.Štulić

Djura Jaksic


Aleksa Šantić

Carls Bukovski

Duško Trifunović

Rainer Maria Rilke


Thomas Stearns Eliot

Vesna Parun

Branko Radičević

Jovan Ducić

Laza Kostic

Jovan Jovanovic Zmaj

Dragan Lukić

Dušan Radović

Miroslav Antic

Gregor Strniša

Husein Hasanefendić
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
emirem Posted - 04/07/2022 : 00:10:25
Kao da je Svevisnji pisao selfie-poemu. 😇☁️🌩️🌩️🌩️⚡
Poli Posted - 03/07/2022 : 21:40:01

Vec dugo nema nista u ovom topicu pa...


Nothing is not

How can you defeat that which finds
Nourishment in your attack?
How can you kill that which
Finds sanctuary in your blade?
How can you hinder that which
Embraces the strategies against it?
You can take nothing from not

In My Being, Nothing Is
Nothing Becomes
Nothing is not
In your world, all things return to ME
I'm the Collector of Soul
For they're never past my control
I take of what is and nothing of that I give
I'm the Alpha Omega
My Way in Itself, complete
I Am The Continuum

Human, meagerness of purpose
Come feed Me what I please
My Spirit shan't be hindered
For It Knows no weakess
I dine on your pain
Your strength is only that of men
Human, why do you clutch your flesh so?

In My Being I AM
I Will
I Create
In your world all things return to ME





A da sada vidimo kako izgleda Googleov prijevod... (necu ga ispravljati)


Kako možete pobijediti ono što nalazi
Hranjenje u vašem napadu?
Kako možete ubiti ono što
Pronalazi utočište u tvojoj oštrici?
Kako možete spriječiti ono što
Prihvaća li strategije protiv toga?
Ne možete uzeti ništa od ne

U Mom Biću, Ništa Nije
Ništa ne postaje
Ništa nije
U vašem svijetu sve se stvari vraćaju MENI
Ja sam sakupljač duša
Jer oni nikad nisu mimo moje kontrole
Uzimam od onoga što jest i ništa od toga ne dajem
Ja sam Alfa Omega
Moj put sam po sebi, potpun
Ja Sam Kontinuum

Ljudska, oskudnost svrhe
Dođi da me hraniš čime želim
Moj Duh neće biti spriječen
Jer ne poznaje slabije
Jedem tvoju bol
Vaša snaga je samo muška
Čovječe, zašto se tako hvataš za svoje tijelo?

U Mom Biću JA JESAM
Hoću
Ja stvaram
U vašem svijetu sve se stvari vraćaju MENI


Johnny Difool Posted - 23/06/2016 : 13:36:52

Mala pjesma o prvom poljupcu


U jutrozeleno
htio bih da sam srce.
Srce.

U kasnopopodne
htio bih da sam slavuj.
Slavuj.

(Dušo,
odjeni se u boju naranče.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)

U jutroživo
htio bih da sam ja.
Srce.

A s večeri
htio bih da sam tvoj glas.
Slavuj.

(Dušo,
odjeni se u boju naranče.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)


Federico Garcia Lorca




Johnny Difool Posted - 06/05/2016 : 20:42:03

Liječnik kod siromaha


Kratkovidan gospodin s hladnim mekanim prstima
što hlade kao kamfor topla usjana rebra:
s gumenim cijevima od kaučuka i srebra
pipa znojno meso po stegnu i na krstima.


On ima rukavice od jelenje kože skupe
i njega vani čeka vlastita karuca.
Svjetluca staklo cvikera i hladno paluca,
sve tajne tijela Njemu su prozirne i glupe.


Oprali su pred Njim sve stolce i daske poda
te ribahu dugo lavor pepelom i pijeskom;
svjetlucaju čase svečanim blijeskom,
čitava kuća plaho i oprezno na prstima hoda.


Žena se stidi; dršće u ruci platno gruboga ručnika
od muke se znoji za bijedu sobe, prnje traljave.
U očima toga stranca sve su stvari kaljave:


on misli na svoje lovačke blistave puške,
na zeca na livadi, na vlagu pasje njuške,
na odmor poslije ručka: stolice od slame,
na drugove, na ruže, perunike, ciklame,
na smješak lutke: mlade u bjelini dame.



Miroslav Krleža




Johnny Difool Posted - 11/04/2016 : 23:54:39

Za sve su kriva djetinjstva naša


Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.


Iznikli smo pokraj drumova
i s nama rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.


Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.


Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.


Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.



Vesna Parun




Johnny Difool Posted - 08/04/2016 : 12:21:29

Okomito čovječanstvo


Drže se ljudi na nogama, u viru nepogoda.
Dijele svu tamu ruda, ali i s bićem su srasli.
Istraju, poslije teških i osuđenih zgoda.
“Kako to, sebe smo spasli, a nismo nikoga spasli?”


Ima ih što su se riješili da već nikako ne spavaju.
Ima ih što varaju pijanstvo pokraj pehara vina.
Ima ih što krv iz grla na dar bez štednje davaju,
izvan bljeska legende i licemjernih hina.


Drže se ljudi tvrdoglavo na grudi crne stope.
Da i u oblak polete, opet ostaju svoji.
Ima ih što u otporu neće da oči sklope,
te noću krstare ulicama kojih se svatko boji.


Ima ljudi na nogama, u toj uličnoj vrevi,
da bi pomogli svakoga, a i dušu da brane.
Ima ljudi o ponoći, ljudi o popodnevi,
i ima spodoba što se zamornom borbom hrane.


I dok je sve puno sumnje, samo se ljudi drže.
Tvrdoglavi i prkosni oni ustraju pri svome.
I nema slova, nema riječi, da se smrznu ili sprže,
ljudi predstavljaju ljude – i neće da se slome.



Tin Ujević




Johnny Difool Posted - 11/03/2016 : 00:40:18

Daj da ti budem


Daj da ti budem ono malo svjetla
U tmici tvoje vječite samoće
Daj da ti budem poput ranog pijetla
Buđenje u zoru tvoga novog dana


Daj da ti budem više nego grudi
Više no udobnost nekog lijepo stana
Daj da ti budem istina i vjera
Na razornoj rijeci jedna čvrsta brana


Daj da ti budem Ispunjena Šutnja
I dječje lice zaboravljene sreće
Daj da ti budem Nešto Tako Malo
Da me sobom nosiš, al' od svega veće



Irna Ira Kavi





Robert Auer: Cleopatra


lwood Posted - 07/03/2016 : 09:47:30
Vuco je zakon
igor 12 Posted - 07/03/2016 : 09:05:24
ova me uvijek pogodi...


Volim piti, volim piti
volim piti i ljubiti
takvoga me majka rodi
takav cu i ostariti

Koliko sam vina ja popio
jos sam vise zena imao
moje ludo srce nije biralo
sve od reda ja sam ljubio



Koliko sam kuna ja satrao
s jos sam vise zena spavao
moje ludo srce nije stedilo
svakoj redom ja sam placao


Volim piti, volim piti
volim piti i ljubiti
takvoga me majka rodi
takav cu i ostariti
Johnny Difool Posted - 17/02/2016 : 11:14:49
Marguerite Duras o seksualnosti pisaca, ulomak iz knjige "Stvarni život" u izdanju sarajevske Svjetlosti iz 1987. godine:


"Telo pisaca učestvuje u njihovom pisanju. Pisci podstiču seksualnost svojim telom. Kao principi i ljudi na vlasti. Muškarci kao da su spavali sa našom glavom i prodrli u našu glavu u isti mah kad i u telo. Što se mene tiče, nema izuzetka.

Kod ljubavnika koji nisu bili intelektualci, ova vrsta začaranosti je takođe imala svoju ulogu. Za radnika, žena koja piše knjige je nešto što neće nikada imati. To je tako u celom svetu, za muškarce i žene pisce zajedno. To su seksualni objekti par excellence.

Dešavalo mi se, vrlo mladoj, da me privuku stariji muškarci, zato što su bili pisci. Nikad nisam mogla da zamislim seksualnost bez inteligencije a inteligenciju bez neke vrste odsutnosti u samoj sebi. Mnogi intelektualci su nevešti, stidljivi i uplašeni, rasejani ljubavnici. To mi je bilo svejedno do trenutka kada su, daleko od mene, postajali pisci podjednako odvojeni od sopstvenih tela.

Primetila sam da su pisci koji veličanstveno vode ljubav mnogo manje veliki pisci od onih koji to rade manje dobro i u strahu. Talenat i genijalnost ne ide sa nasiljem, za njih je to što i smrt. Lažni pisci nemaju ove probleme. Oni su zdravi i s njima se može biti potpuno siguran.

U bračnoj zajednici pisaca, kad žena govori o njihovom zanimanju, kaže: Moj muž je pisac. Muž kaže: Moja žena takođe piše. Deca kažu: Moj tata piše knjige, mama takođe, ponekad."




Just_Charlie Posted - 14/02/2016 : 20:23:55
Boris Pasternak

You`re here

You’re here. We breathe the self same air.
Your presence here is like the city,
like quiet Kiev wrapped in sultry
sunbeams there outside the window.
It hasn’t slept its sleep yet,
but struggles in its dream, unconquered.
It tears the bricks from off its neck
like a sweaty Shantung collar.
In it, perspiring in their leaves
from obstacles they’ve just got over,
the poplars gather in a crowd
wearily on the conquered pavement.
You make me think of the Dnieper there,
in its green skin of creeks and ditches,
the center-of-the-earth’s complaint book
for us to write our daily notes in.
Your presence here is like a call
to sit down hastily at midday,
to read through it from A to Z
and then to write your nearness in it.
Just_Charlie Posted - 14/02/2016 : 19:14:07
Alexander Sergeyevich Pushkin

I loved you once

I loved you: yet the love, maybe,
Has not extinguished in my heart;
But hence may not it trouble thee;
I do not want to make you sad.
I loved you hopelessly and mutely,
Now with shyness, now with jealousy being vexed;
I loved you so sincerely, so fondly,
Likewise may someone love you next.

Johnny Difool Posted - 07/02/2016 : 21:28:07
Postelja jedina jahta siromaha

Ljulja se postelja tiho ko lađa u spokojnoj luci,
na rubu umornog dana ostaju kovčezi briga,
prostor se rastvara zvjezdan ko astronomska knjiga.
S uvelim cvijetom jave u umornoj ruci


siromasi putuju noćas na kontinente čudne.
Prati ih žamor dana, žalosni odrazi lica,
a postelja gladnih škripi ko stara jedrilica,
gladne strave se dime i nestaju obale čudne.


Siromasi plove noćas, o, divno je ploviti tako:
spokojno, nijemo, u umornoj horizontali.
Vosak se svijesti na umornim vjeđama tali,
u uzdah se pretvara kletva, a rasvjetu rajsku pako.


I sve je ko jastuk i sve se u beskraju gubi,
i sve putuje nijemo i leti, i zvoni i jedri.
Ko barjaci vijore se zvjezdani prostori vedri,
za nama ostaje patnja i mržnja i škrgut zubi.


I prosjak je u snu spirala svilenog prozirnog tkiva,
signal na vjetru neba, san ostrva nadstvarno plavi,
i u snu bijednih sreće ko lopte skaču po travi,
a postelja jedri i pjeva, ko bijelo jedro pliva


nad tihim zrcalom vode modre, mračne i nijeme,
krcata tovarom bola, smjerom u polumrak jutra,
gdje će pristati siva u jutro magleno sutra,
i gdje ćemo obalom sivom pronijeti staro breme.


Daleko je gladno sutra, prosjaci, braćo, mornari,
na jarbolu noćas nek planu svjetiljke smijeha,
pune su palube noći, iz tamna makova mijeha
srknimo zaborav noćas, gutljaj ljekovitog grijeha.


Miroslav Krleža




Johnny Difool Posted - 11/01/2016 : 17:59:11

Lazarus

Look up here, I’m in heaven
I’ve got scars that can’t be seen
I’ve got drama, can’t be stolen
Everybody knows me now


Look up here, man, I’m in danger
I’ve got nothing left to lose
I’m so high it makes my brain whirl
Dropped my cell phone down below


Ain’t that just like me

By the time I got to New York
I was living like a king
Then I used up all my money
I was looking for your ass


This way or no way
You know, I’ll be free
Just like that bluebird
Now ain’t that just like me


Oh I’ll be free
Just like that bluebird
Oh I’ll be free
Ain’t that just like me





Amos Posted - 13/10/2015 : 13:44:47
"Brod s mojim imenom" je predivna pjesma.
Johnny Difool Posted - 13/10/2015 : 12:27:46
...Potrebna mi je jedna ogoljela
ljetna postaja na pruzi Perković - Šibenik
uvaljena u jaru, zlato i kamen
koji se sklapa nad mojom glavom
kao dva vala.


Potrebna mi je modra zagrebačka kiša
sredinom rujna,
moj auto, moje cigarete i rakija, kino "Jadran"
da se uspostavi
kakav-takav način.


Glasovir u skromnom potkrovlju i tvoje tijelo,
more pod nogama i "hvala Bogu stigli smo",
kuhinja moje majke u rumenoj rasvjeti.


"Slobodna Dalmacija" i slika u novčaniku
potrebni su mi da nešto kažem,
da jedan osjećaj na nejasnom putu
privedem kraju,
da jednu misao smirim,
da pravim malo reda u svojoj duši
i napišem pjesmu.



Arsen





Johnny Difool Posted - 06/10/2015 : 13:58:39
Ljubim tvoje lijepe bore


Ljubim tvoje teške snove,
nemire i ludosti
misli koje negdje plove,
tvoje čežnje, radosti


Želim uvijek sva ta ljeta,
male tajne koje slutim,
ljubomoru koja smeta,
male mržnje koje slutim


Tražim tvoje oči meke
iz daljine kada idem,
strepnje bliske i daleke
što se same sebe stide


Ljubim tvoje jer je tvoje,
jer smo skupa sve to prošli,
volim tvoje jer je moje,
jer smo skupa dovde došli


Al od svega još najviše
ljubim tvoje lijepe bore,
jer u njima dobro piše
sve što usne ne govore



Arsen



Johnny Difool Posted - 25/08/2015 : 23:19:18
Brod s mojim imenom


Kad me u vreći s topovskom kuglom
spustite u bezdan, u vodu
nek ne nosi ulica moje ime
dajte ga nekom brodu


pa da nastavim one pruge
koje sam činio prije
po bezimenim uvalama
Srednje Dalmacije


Neka tuda vječno luta
i nikad sidro ne spušta
brod s mojim imenom
kao prokleta duša


Boljima dajte aleje
i dajte trgove njima
ja ne mogu zamisliti - više
nikada na Kornatima


Nek ima ime moje
trabakul, tender, bracera
važno mi je da plovim
važna mi je nevera


i da mi pokazuju pute
u beskraju i tmici
moji mrtvi prijatelji -
danas svjetionici.



Arsen




Just_Charlie Posted - 08/05/2015 : 01:23:49
Alberto Moravia: Volim te jer si oduvijek bila u meni
odlomak iz knjige "Tajna"

Kada ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu odrediti značenje, zato što najdublji osjećaji imaju pravo postojati samo u njima samima i nigdje drugdje.

Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim događajima. Volio sam te kao što mi se nikada ranije nije dogodilo i kako mi se nikada više neće dogoditi. Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem jesmo li se voljeli koji mjesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost.

Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva, razočaranog djeteta koje nije uspijevalo pronaći prijatelja s kojim bi podijelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave...

Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudljivog kupanja u duhovnoj čistoći kao kad sam s tobom podijelio tvoj unutarnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek želio upoznati, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.

Neizbježno te voli svako tko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojiti dane kada smo bili zajedno (je li moguće da osjećaji imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam jesam li te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe ostalo je unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svjetlom, u danima kada nebo iznad Jeruzalema ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.

Ponekad, uvečer, s prozora svoje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jeruzalemu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar dio ljepote koju daješ onome tko je pored tebe..
Johnny Difool Posted - 21/03/2015 : 10:28:10

Noćas bih mogao napisati


Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u planini."


Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.


U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.


Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.


Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.


Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.


Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.


To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.


Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.


Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.


Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.


Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.


Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.


I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.


Iako je to posljednji bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.



Pablo Neruda




Johnny Difool Posted - 26/01/2015 : 00:23:15
Ne znam gdje bih s ovim, pa evo ovdje.

Albert Camus o samoubojstvu kao jedinom istinskom filozofskom problemu:


https://filozofskimagazin.wordpress.com/2015/01/19/albert-camus-apsurd-i-samoubistvo/

Just_Charlie Posted - 03/12/2014 : 01:18:11
`*.¸.*´
¸.•´¸.•*¨) ¸.•*¨)
(¸.•´ (¸.•´ .•´ ¸¸.•¨¯`•.

Utopli se

Utopli se, Moskva je hladna.

Kako znam?

Tamo sam pokušao da odrastem, čekajući te.

Jedino tamo nisam tugovao,

jer tamo suze ne stignu da se osuše,

već postanu perle, pa ti se Rusi rugaju.

Tamo sam naučio da te volim,

a Moskva se ne zaboravlja.

Utopli se, samo još noćas,

sutra te volim mediteranski.

Goran Tadić
Johnny Difool Posted - 30/11/2014 : 23:06:00

Uzalud je budim


Budim je zbog sunca
koje objašnjava sebe biljkama.
Zbog neba razapetog između prstiju.
Budim je zbog reči
koje peku grlo, volim je ušima.
Treba ići do kraja svijeta i naći rosu na travi.
Budim je zbog dalekih stvari
koje liče na ove ovde.
Zbog ljudi koji bez čela
i imena prolaze ulicom.
Zbog anonimnih reči, trgova.
Budim je zbog manufakturnih pejzaža,
javnih parkova.
Budim je zbog ove naše planete
koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu.
Zbog osmeha u kamenu.
Drugova zaspalih između dve bitke.
Kada nebo nije bilo više
veliki kavez za ptice, nego aerodrom.


Moja ljubav puna drugih
je deo zore koju budim.
Budim je zbog zore, zbog ljubavi,
zbog sebe, zbog drugih.
Budim je mada je to uzaludnije
nego li dozivati pticu zauvek sletelu.
Sigurno je rekla neka me traži.
I vidi da me nema.
Ta žena sa rukama deteta,
koju volim.
To dete koje je zaspalo
ne obrisavši suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud.
Uzalud je budim jer će se probuditi
drukčija i nova.
Uzalud je budim jer njena usta
neće moći da joj kažu
uzalud je budim.
Ti znaš, voda protiče,
ali ne kaže ništa.
Uzalud je budim.
Treba obečati izgubljenom imenu
nečije lice u pesku.
Ako nije tako odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen.



Branko Miljković



Just_Charlie Posted - 30/11/2014 : 13:56:07


Ti si najukusnija krv sveta
koju sam upio hlebom
mog mrkog trbuha.

Ti si so sa oteklih usana
koje smo oljuštili očnjacima
i prosuli po mojim bedrima
i tvojim dojkama.

Ti si najbeskonačnije,
najubitačnije nebo
kraj mog rumenog uha.

Najbesramnija devojka
koju sam sreo među ženama.

Najstidljivija žena
koju sam sreo među devojkama.

Miroslav Mika Antić
Johnny Difool Posted - 02/10/2014 : 01:05:47
Tko sam? Što sam?


Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.


I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.


"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.


Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.


Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.


Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.



Sergej A. Jesenjin





forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.16 seconds. Snitz Forums 2000