forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Jan Dix

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Mac Posted - 07/07/2012 : 10:52:44
Jan Dix stručnjak je za umjetnost, radi kao konzultant za ugledni Amsterdam Rijksmuseum a bavi se istraživanjem misterija vezanih za umjetnička djela, bile one kriminalne ili čisto znanstvene prirode. Serijal se sastoji od 14 epizoda, u Italiji je izlazio između 2008. i 2010. godine a njegov tvorac je Carlo Ambrosini.
Jan Dix kod nas je dostupan u izdanju Čarobne knjige.



Jan Dix - recenzije

Jan Dix - Sergio Bonelli Editore



I kako vam se cini novo izdanje Agarthija? Ja sam odusevljen, prvenstveno kvalitetom izdanja a onda i pričom i crtežom Ambrosini mi je ovdje bolji nego u Napoleonu, jedva cekam iduce brojeve
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
Jozzinelli Posted - 09/11/2021 : 03:22:24
quote:
Originally posted by Dwayne_Looney

Ja sam pisao recenziju za drugu epizodu (ostavi komentar kad pročitaš, hehe) i nisam ni pomišljao da bi moglo biti neke razlike u odnosu na originalnu naslovnicu, naravno u smislu da je nešto cenzurirano ili što već, a ne u slučaju boje.


Da, baš sam pre pisanja gornjeg komentara najpre zavirio u tvoju recenziju da vidim da li si naveo ovu razliku u zanimljivostima,
kad ono - ništa...

Fora je što je još na zadnjoj korici Agartijevog prvog broja najavljen drugi broj upravo s takvom verzijom naslovnice s ožiljcima,
ali onda - cvrc, sve ispeglano i doterano...

Sad sam malo guglao taj drugi broj, kako bih video izgled naslovnice još negde sem na Bonelijevom sajtu, i ispostavilo se da su očigledno
seratori iz Bonelija odgovorni za ovakvu autocenzuru, kao da su se ugledali na svoje nekadašnje poslovne partnere iz Dnevnika.
Izgleda da je ova originalna naslovnica bila samo u najavi i da je kao takva ostala i na Bonelijevom sajtu,
ali samo u tom digitalnom obliku, jer je ta slika naslovnice, i na nekim drugim sajtovima, svuda sa ovakvim sivim
elipsastim prostorom za cenu, dok su slikane i skenirane naslovnice, na kojima stoji cena, manje-više u verzijama
kao na domaćim izdanjima.

https://shop.sergiobonelli.it/scheda/9014/La-stanza-del-giaguaro.html


https://comicvine.gamespot.com/jan-dix-2-la-stanza-del-giaguaro/4000-846695/



Bilo bi dobro kad bi neko pitao Ambrozinija, ako bude ponovo gostovao na nekom festivalu u regionu,
zbog čega su mu cenzurisali naslovnicu...?
Mada se otprilike sluti odgovor, koji možda i ne bi dobili jasno izrečen,
da su morali to da urade iz obzira prema (mlađim?) čitaocima, kako ih ne bi stresirali ili eventualno navodili na grešne misli.
Dwayne_Looney Posted - 01/11/2021 : 11:47:33
Jozzinelli, odlično si ovo uočio. Ja sam pisao recenziju za drugu epizodu (ostavi komentar kad pročitaš, hehe) i nisam ni pomišljao da bi moglo biti neke razlike u odnosu na originalnu naslovnicu, naravno u smislu da je nešto cenzurirano ili što već, a ne u slučaju boje.
Unutar Dixovih integrala koje je izdala Čarobna knjiga postoje naslovnice u boji i tu također nema nikakvih ožiljaka na djevojčinim ramenima, a po boji mi (doduše, nisam ih držao jednu pored druge) Agarthijeva djeluje nešto svjetlija. E, sad, ako i jest svjetlija teško je već odrediti znači li to da je naslovnica iz integrala ČK po boji jednaka originalnoj.
No, to je manje bitno. Pretpostavljam da bi i tebi bilo zanimljivije znati objašnjenja za izostanak ožiljaka na ramenima. Inače, u epizodi ove scene nema tako da naslovnica nije spojler, a djevojka na njoj baš i ne sliči na Karin von Esten koja je naslijedila kuću u kojoj je ta jaguarova soba.
Jozzinelli Posted - 01/11/2021 : 04:53:49
Imam par pitanja u vezi Diksa, pogotovo druge epizode.

Zašto se naslovnice i Dagdinog i Agartijevog izdanja razlikuju od originalne Bonelijeve naslovnice?

U redu, Dagdine su sve tri više zatamnjene, dok su Agartijeve više prosvetljene.
Nabavio sam skoro kod drugara prvi i treći broj, pa sam prvi uzeo Agartijev, jer je ta naslovnica lepša u svetlijoj varijanti,
plus što je naslov "Smrt jednog slikara" bolji nego "Slikareva smrt" i naravno, još je originalni boneli format.
Kod treće naslovnice pak bolje leži tamnija varijanta, pa sam taj broj uzeo u Dagdinom izdanju.

E, ali ova druga, ni svetlija ni tamnija ne mogu da pariraju originalnoj, koja je taman kako treba.
Na kraju, uzeo bih i nju u Agartijevom izdanju, svakako zbog formata, naslovnica nije osakaćena skraćivanjem kao kod Dagde,
ali su, povrh svega, osim brisanja šrafura sa crteža, na obe uklonjeni ožiljci sa devojčinih ramena...
Šta je razlog takvoj cenzuri, previše asocira na sado-mazo?!
Jesu li domaći izdavači sami to uklanjali, nisu valjda ovi iz Bonelija nešto menjali, kad na njihovom sajtu stoji
ova jedna jedina verzija naslovnice sa ogrebotinama?

Kakva je situacija sa izdanjem Čarobne knjige, jednom sam ga samo listao na brzinu i sad se ne sećam jesu li u njihovim knjigama
prisutne naslovnice u boji za svaku epizodu? Da li je bar kod njih ova druga identična originalu?

Ako ne, onda će valjda neki izdavač nekad da objavi Diksove epizode svaku zasebno sa mekim koricama i naslovnicama kako treba...
Spock Posted - 24/08/2021 : 00:32:45
Nova Dwayne_Looneyeva recenzija, ovaj put Jan Dix je na tapeti:

https://www.stripovi.com/recenzije/jan-dix-dix-rizbom-1b-jaugarova-soba/2681/
Aco Posted - 15/12/2019 : 14:41:16
Svidio mi se Dix i to poprilično. Dosta netipičan bonelli. Tematika jako zanimljiva mada mislim da bi Ambrosini trebao angažirati nekog da mu pomaže oko scenarija, jer mislim da se ne snalazi baš najbolje. Ideja postoji, ali realizacija je skoro pa redovito malo traljava.
Tema interesantna, malo klasične umjetnosti, malo krimića, malo ljubavnih nedaća. Fino zaokruženo.
Crtački nikakav spektakl, osim Bacillerija koji svojim posebnim stilom savršeno paše za ovaj strip. Čovjek se zbilja trudi.
Poslednja epizoda šokantna. Nisam očekivao tako nešto, ali dostojna je finala ove interesantne sage. Izdanje Čk jako korektno, jedina zamjerka na zadnju knjigu koja ima baš loš uvez (barem ova moja)
Jocko Posted - 02/01/2019 : 08:58:18
Jan Diks 14: Slep pogled (Ambrosini)

SPOJLERI

Najiscrpnije viđenje poslednje epizode (pa i serijala) je dao Šargan, i uprkos nekim diskutabilnim teorijama, za koje doduše i sam tvrdi da su takve, najvećma se slažem s njegovim viđenjem završnice.

Kad sam video Antovu ocenu 2.5, znao sam da je u pitanju dogovska priča i da će mi se svideti
Ima tu malo Dugačkog pozdrava, scene na plaži...
Majka-Anika i Edipov kompleks, taj deo, iako stilski dogovski, mi se svideo baš zato što je realnije i manje konfuzno prikazan nego slična tematika u DD; kao što kaže Šargan, varijanta Edipovog kompleksa.
Prepliće se san i java, ispostavlja se da Diks predoseća Anikinu smrt (mada je sve to nejasno šta se dogodilo), a saznajemo i čemu svi ti delirijumi - Diks je vrlo labilna ličnost, što se opet u toku serijala iz odnosa likova prema njemu nije moglo zaključiti, već uglavnom iz njegovih snova i delirijumskih scena.

Sviđa mi se sirena kao metafora za nepoznato (samo što je katastrofalno loše nacrtana na poslednjoj strani).
Moneovi citati i Diksova razmišljanja su ubačena tačno gde i koliko treba, i s obzirom da treba čitati između redova, dobro služe za dešifrovanje priče. Ne nosi slučajno naziv ''slepi pogled'', i cela ta metafora oko ponovnog progledavanja je jako lepo i balansirano prikazana.

Ono što me buni je Diksov monolog, kako može da zaboravi sve drugo i mirno ode odavde, kako usled prejakog bola vreme može da pretrpi sažimanje... Na kraju kaže da je njegov beg od majke na plaži toga dana bila poslednja stvar koje se seća.

A pazite ovo, kao što je on dva puta vikao Anikino ime (u snovima na plaži i u motelu), tako na kraju stripa Janova majka viče njegovo ime, doziva ga.
Kad se na to nakalemi ovo da je to poslednja stvar koje se seća, i da vreme može da se sažme (i da je moguće samo vratiti se unazad!), možda je Diks umro tog dana na plaži, kada je, ako je verovati toj sceni i upoznao Aniku.
Možda je ceo serijal konstrukcija jednog umirućeg dečaka (samo ne znamo od čega je umro). Možda je Diks zapravo sirena (glupo mi zvuči doduše), utopio se, ali ga niko ne vidi kao sirenu.
ILI
možda se on utopio, svi ga vide kao dečaka, ali ga njegova majka vidi kao sirenu, isto kao što je Diks video doktora kao guštera a recepcionera kao čaplju. Time bi se kao objasnilo da njegovoj majci se dešava šta se dešava i njemu, to je nasledno.
I ta devojčica koju Diks (za koga ona plava devojčica kaže da je ''sanjar, traži srodnu dušu'') vodi na sladoled jeste Anika, devojčica koju je na samrti izmaštao.
Možda zvuči glupo ali ko zna... najjednostavnije je prihvatiti da je umro pod vozom, ali nikoga neće ubiti malo teoretisanja, zar ne.

Kod ovakvih stripova ne volim previše da mozgam, već da se prepustim užitku priče i da imam više verzija u glavi.. možda ovo a možda i ono. Kad su stripovi zatvorenog tipa, nerazumljivi, užitak mi je baš u tome da i ostane malo misterije koju ne umem da razjasnim, a i ne želim.
Stoga je po meni Diks ili umro na šinama ubivši se zbog Anike, ili umro onog dana na plaži, a sve ostalo je konstrukt njegovog umirućeg mozga (kažu da mozak na samrti ne može da se izbori sa šokom, i pušta ogromne količine supstance po efektu slične LSD-ju, i time navodno objašnjavaju iskustva bliska smrti, samrtne delirijume i sl., pa tako dva-tri minuta umirućem čoveku deluju kao večnost kojom mu se smenjuju nasumične slike ili one koje sam u glavi konstruiše, scene iz prošlosti, uspomene).

Sve u svemu, očekivao sam tešku, melanholičnu i zbunjujuću priču, i to sam i dobio. Po meni je ovo najprikladnija završnica serijala. Možda se bezbrižnim i pozitivnim ljudima neće svideti, ali ima nešto razarajuće moćno i privlačno u tužnim završnicama, što ih čini mnogo pamtljivijim od hepi endova.

Zanimljivo je i to da se u epizodi 13 spominje Tintoreto i boja iz Egipta, kao i drugi motivi iz epizode 12. Dok se u ovoj epizodi 14 spominju motivi iz ep. 13 - mozak, čulo vida itd.

Crtež na pojedinim mestima katastrofa (sirenina faca, neujednačena lica, zenice beže likovima, bednjikave šrafure...) ali uglavnom poprilično dobar.
Naslovna najbolja u serijalu, baš Ddogovsko-melanholična, kao i naslov epizode.


10, 9, 8, 10 - 91%


Rezime: Serijal koji je na kraju ipak ispunio moja očekivanja i koji, uprkos tome što sam mu našao manjkavosti, vredi pročitati.



Jocko Posted - 30/12/2018 : 09:29:13
Jan Diks 13: Duboko crno (Ambrosini & Ornigotti)

:ima spojlera:


Filozofiranje i akcija, tako bi se sažela ova epizoda. Počela je jako dobro, u prošlom broju smo imali savanta (što je generalno malo prežvakana stvar), dok ovde imamo momka koji crta u potpunom mraku jer oseća boje. Jako kul ideja.
Zatim je Ambrozije fino doveo njega u vezu sa stvorenjima iz morskih dubina, iako na prvu nema veze s vezom.

A zatim i majka Rusija, tajni eksperimenti... i obilje akcije, koja me u ovakvom tipu stripa nervira. Nije ovo mister No i ne bi trebalo da bude. Tim pre što je Diks gradski tip, učenjak, a ne komandos poput Noa - na stranu što je Diks ratovao u Sahari u epizodi 8.

I pored sve te, rekao bih (i složio se sa Antom) bespotrebne akcije, ostaje žal što nije bilo više scena poput one kada se Koinen priseća razgovora sa Seberovim, kada je još bio mlad i naivan naučnik, misleći da čini ispravnu stvar. Da ne citiram sad, Seberov je svoje iskustvo jako dobro i jezivo objasnio.
Otud i borba Konstantina, Seberova i ostalih, ali i Koinena, da dođu do 'duboke crne' i pobede boje koje im urušavaju percepciju. Pretpostavljam da je iskustvo donekle nalik LSD-u.
Završnica u potpuno Dixovskom stilu, što nije kompliment.

Sve u svemu, jako dobra i sveža ideja (tajne ljudskog uma i percepcije su evergrin), ali kako to neretko biva - nedovoljno razrađena - doduše taman dovoljno da uživam u stripu.

Takođe, imala mi je ova priča nekakav 'Dosije X' šmek, Diks i Anika kao Molder i Skali, nadareni mladić u zamračenoj sobi, drevna bića iz morskih dubina, Rusija, baza, naučnici, ostareli naučnik, eksperimenti, velike istine koje su tamo negde, neizbežna pucačina, sve eksplodira na kraju...
Ako je neka epizoda serijala u stilu Dosije X, onda je to ova.
Možda je to jedan od razloga što nisam dao 6 za scenario.

Crtež Ornigotija mi je misterija: dobar je, ali varira i nije za previsoke ocene. Dosta kadrova je zbrzano, lica nisu ujednačena, nedostaje dinamike, ali sviđa mi se kako šrafira zamračenu sobu, ili minimalistički pejzaži Sibira.
Nije me nešto oduševio ni u mnogo mračnijoj epizodi, 'Trijumf smrti'. Takođe mi se čini da su se na ovoj epizodi ubacili Ambrosini i čini mi se još jedan, da pripomognu. A stil senčenja je sličan kao kod Kamanjija. Možda je to bila Ambrozijeva naredba.

Naslovna nije spojler jer takva scena ne postoji u stripu, ali je kao ideja odlična. Boja koja teče venama namesto krvi je kul metafora za stanje opisano u stripu.


8, 7, 7, 9 - 75%



Jocko Posted - 29/12/2018 : 07:00:11
Jan Diks 12: Tintoretova kći (Ambrosini & Camagni)

:ima spojlera:

Iako mi se prilično svidela, ne mogu reći da sam najbolje razumeo ovu priču.

Stvorenje-senka je svakako simbolično, i predstavlja našu tamnu stranu, traume. Pomalo banalno prikazano, al' ajde.
Opet, kao i u nekim prethodnim epizodama, imamo to da se pojavljuje isti tj. sličan motiv u sadašnjosti i prošlosti - s jedne strane Tintoretova kći Marijeta koja je odrastala maltene kao dečak, jako vezana za oca, prerano i tragično skončala - a sa druge strane imamo Loren koju je traumatično iskustvo navelo da postane Džo (i savant). Obe strane novčića su povezane pomenutim stvorenjem iz senke.
Glavni motiv epizode bi bila borba sa sopstvenim demonima/strahovima, prihvatanje sebe, borba sa sobom i onim što nameće strani uticaj/okruženje... a sve to kroz jak polaritet muško-žensko.

Onog dela sa Tintoretovom ćerkom je nedovoljno, moglo je malo bolje da bude razrađeno.

Svideo mi se deo stripa koji se tiče slike, kao i prikaz Isusa (Marijete) kao devojčice.

Tu je i brutalni lezbo duo, a i ćutljivi psiho ubica koji se zove Bardem možda baš zbog takođe ćutljivog psiha Haviera Bardema iz filma ''No country for old men''. Završna akcija me malko podsetila na film ''Fargo'', šteta što ih ovaj nije tranžirao i nahranio kokoške njima.

Jedna od jačih scena u serijalu je kada 'Džo' hvata Aniku za sisu, uz ''i ti se meni sviđaš, imaš strava sise!''; Anika provokativno pogleda Diksa koji napravi smorenu facu; Gerit se upišao od smeha dok ga Diks preteći gleda. Vrh!

Scenaristički opet ima, kao i do sad, nepotrebnih kadrova (koji ugl. služe kao prelaz i usporavanje radnje) s prikazima panorame grada, Diksove kuće, vožnja kolima itd... Na tu scenarističku bezvezariju nikako ne mogu da se naviknem, i sa svakom pročitanom epizodom je sve iritantnije - bez obzira što su se crtači potrudili da to izgleda naoko lepo.

Kamanjijev turoban stil odlično leži ovoj priči, naročito se istakao u mračnim, gotovo zagrobnim scenama s Tintoretom i Venecijom. Do sada je radio gradsko-džunglašku te pustinjsku epizodu, a ova je u suštini potpuno gradska.
Iako je i džunglu i pustinju toliko dobro odradio da sam poželeo da čitam Mr. Noa u njegovom ruhu (nažalost nema ga na tom serijalu), ipak njegov stil više leži ovakvim mračnijim pričama, stoga ovde ide 9. Stil mi se baš svideo na prvu, tu je negde između 8 i 9.

Naslovna od onih statičnih, gde likovi poziraju, što je kul, ali ono stvorenje štrči u negativnom kontekstu.


8, 8, 9, 7 - 82%



Jocko Posted - 28/12/2018 : 08:40:48
Jan Diks 11: Čovek koji je ubio Van Goga (Ambrosini & Giez)

:ima spojlera:

Jako dobra priča koju je upropastilo nekoliko stvari, pre svega crtež. Giezu je savršeno legla epizoda broj 6, snežna, kanadska, i tu su sve vrline ovog crtača mogle su doći do izražaja. Ali u ovoj pretežno gradskoj priči je prilično loš, iz više razloga:
- Van Gog gotovo da ne liči na sebe
- face likova crta ružno, sa gomilom nekakvih linija i odvratnim nosevima (Diks mu liči na nekog boksera primitivne face; prelepa plavuša Rebeka na više mesta izgleda odbojno; Popen se posekao po licu međutim zbog stila crtanja uopšte to nisam izvalio dok to nije napisano u stripu...)
- loši, robotizovani pokreti, naročito u scenama akcije
- manjak detalja, očigledno je da je crtač brzao

Ono što crta dobro su priroda i eksterijer, kojih je ovde bilo manje nego u Zaboravljenim stazama. I ne samo to, u Zaboravljenim stazama crtež odgovara tonu priče, ovde ne.
Da je ovo crtao neko sa melanholičnim crtežom, Casertano ili npr. Mari, pa i Ambrosini, strip bi bio za klasu bolji.

Ovako ide ocena 6, i to je neki maksimum maksimuma. U Zaboravljenim stazama je dobio 8 (između 7 i 8), i to je samo dokaz koliko je važno da se potrefi crtačev stil sa tonom priče.


Sama priča je jako dobra, za sada možda i najbolja u serijalu.
Ne sviđa mi se što u serijalu Ambrosini toliko potencira krimi aspekt, pa tako i ovde. Mora da ima filer-negativaca u odelima i sa pištoljima pa to ti je! Taj mi je deo najtanji.

Nadrealni elementi su mi savršeno legli, odnos na relaciji Popen - Van Gog je odličan, s osvrtom na brojne teme poput psihičke labilnosti, samoubistva, straha od života,
tu je i solidno prikazan odnos Rebeke i Diksa...

Kraj sam razumeo tako da je, po Ambrosinijevom viđenju stvari, Van Gog otišao sAm sa onoga sveta, ni ne upucavši se. On i Popen su povezani sudbinama, ista duša u dva tela, i završili su na isti način, samoizazvanim infarktom, jer su tako želeli. Popen simbolično ubija Van Goga, bar sam ja to tako razumeo. Takođe, Popen živi za smrt, i njegov život nema smisla jer je od rođenja isprogramiran, i on to oseća i zna, stoga i ne pronalazi smisao u životu.

Autor je ubacio citate iz Gogovog dnevnika, nisu nasumično izabrani, već sa svrhom... imaju važnu ulogu u priči.

Jedna od najjačih scena u serijalu je kada mladi Popen dobija zadatak od oca (koji vodi pogrebnu firmu) da opere telo preminule osobe, da bi se potom ispostavilo da je u pitanju telo njegove preminule nage majke. Bizarna i teška scena, dostojna najboljih epizoda Dilana Doga. Takođe i Popen u flešbeku iz mladosti liči na mladog Dilana, dok u sceni kada ubija Van Goga je obučen u crni sako i (belu?) košulju i verovatno farmerke. Bojim se da se sličnosti ova dva serijala neće na ovome završiti.

Ima nekih glupavih momenata u scenariju, a ima i praznog hoda što je tipično za ovaj serijal.

Naslovna baš Van Gogovska.

Taman bih mogao da pročitam Van Gogova pisma bratu i strip Vinsent i Van Gog Gradimira Smuđe.


9, 8, 6, 9 - 78%



ZoranC Posted - 27/12/2018 : 11:30:02
quote:
Originally posted by anto

u principu,vredi ovaj Jan Diks - dobra je ideja,uglavnom je jako dobro i izvedena,dijalozi su odlični i možda i najači segment stripa.Crteži više nego korektni.
Čak i ti nadrealni momenti u većini slučajevima mi nisu zamsetali.
Dodatni plus je i što je serijal zaokružen.

Glede izdanja - nemam zamerke na ČK,osim na prvi tom u kome je uvez lošiji i morate biti jako pažljivi pri čitanju - svi drugi su odlično urađeni.Format je nešto na šta neki kukaju (da je smanjen),ali nisam imao sa tim problema,meni je sasvim dovoljan.
Ritam i cena za desetku.

Slazem se u potpunosti. Jedina razlika kod mene je ta da se nijedna knjiga nije raspala, sve je odlicno uvezano.
Jocko Posted - 26/12/2018 : 18:14:35
Jan Diks 10: Kuća obešenog (Ambrosini & Bacilieri)

:mestimični spojleri:

Sveukupno najbolja epizoda do sada. Nije prvi put da se Diks susreće sa slikarom u svom delirijumu i vodi konverzaciju - to je ionako zaštitni znak serijala (Vermer, tzv. Kaspar...), ali je to ovde odrađeno odlično.
Sezan se prema Diksu ponaša kao očinska figura, dolazi do jedne spontane psihoanalize u prijatnom okruženju. Šešir i senka su mi se jako svideli, odlični detalji. Takođe odlična završnica.

Sviđa mi se kontrast francuskog sela (Sezana) i moderne, bezdušne, brutalističke vile (udovice Pomar).

Ova epizoda se dotiče i važnog lajt-motiva serijala, Diksovog straha od ptica.
Kad smo kod toga, u njegovom prvom snu, osim ptica, u kući je i obešeni čovek, a i sama epizoda nosi naziv ''Kuća obešenog'', iako taj lik ne da neće imati važnu ulogu u nastavku stripa, već ga Diks neće ni pomenuti. Čudno. Možda se krije nešto više iza toga, ali ne kapiram šta. Kuća obešenog je slika Pola Sezana koja se referencira ovde.

Sporedni likovi su skoro svi odreda antipatični (stoga i realni) - kao uostalom i većina sporednih likova serijala, ali odlično uklopljeni u celinu. Obično mi je u serijalu onaj krimi aspekt priče najmanje zanimljiv, ali ovde je to sasvim fino uklopljeno, uprkos očiglednim providnostima: ono kada Kolet izlazi iz auta da sortira beli veš je žešće providno... Dok je npr. iznenađenje da je i Aleksandar upleten u događaje - npr kada kaže Alini da pripazi da je muž ne provali, to je stoga što i on pazi da njegove mutne radnje oko slike Žana ne provali..
Tu je naravno i motiv mladalačke ''ljubavi'' (Džev-Alina), kao i ''ljubavi'' mladih sa starima, iz koristi (Džev-Žana) ili drugih pobuda (Alina-Bebel).

Nisu izostali ni Diksovi tipični strahovi, kako nije dovoljno dobar za Aniku, sanja kako želi da ga ubije... Način na koji to postepeno otkriva (ujedno otkrivajući i sebe) u razgovoru sa Sezanom, mi je svakako najbolji deo stripa.

Takođe ovo je i prva Diksova epizoda koja dobija više od 8 za priču ili scenario (u ovom slučaju scenario). Mnogi elementi serijala koji me nerviraju, a o kojima sam pisao, ovde nisu prisutni ili su svedeni na minimum. Stoga mi je baš prijala ova priča.

Dwayne Looney kaže: ''Kako se fantastični a uglavnom statični dio priče nastavlja u onom realnom dijelu teče svojevrsno odbrojavanje, primicanje trenutku koji je zapravo doveo do "susreta" Dixa i Cezannea a to je dobar triler u svakom slučaju.''

I slažem se sa njim. Volim takvo preplitanje radnje, kao u filmu Memento (tamo je hronološki unazad), dok je u ovom slučaju smešteno u dva različita vremenska perioda (100 godina razlike).

Bačilieri u scenama u sadašnjosti nije tako odličan kao pre, nema previše kreativnih rešenja, kao da se zamorio; dok je u scenama sa Sezanom fantastičan. Pitam se kako bi to izgledalo u boji. Svejedno, opet mu dajem 9. Njegov stil ne ostavlja ravnodušnim, il se voli ili mrzi. Meni je jako gotivan i pravo osveženje u Boneliju. Ipak, prikazi emocija i likova su nekad isuviše hladni i robotizovani, ali to nadoknađuje odličnim kadriranjem i kreativnošću.

Naslovnica jedna od najboljih u serijalu,
Ono što mi je zasmetalo a što sam otkrio guglajući, je da je naslovna u ČK integralu skraćena u odnosu na original.
Nije neka velika razlika ali nije ni mala, vrv su skratili da bi stalo na taj format.


8, 9, 9, 9 - 87%



anto Posted - 15/12/2018 : 15:13:28
u principu,vredi ovaj Jan Diks - dobra je ideja,uglavnom je jako dobro i izvedena,dijalozi su odlični i možda i najači segment stripa.Crteži više nego korektni.
Čak i ti nadrealni momenti u većini slučajevima mi nisu zamsetali.
Dodatni plus je i što je serijal zaokružen.

Glede izdanja - nemam zamerke na ČK,osim na prvi tom u kome je uvez lošiji i morate biti jako pažljivi pri čitanju - svi drugi su odlično urađeni.Format je nešto na šta neki kukaju (da je smanjen),ali nisam imao sa tim problema,meni je sasvim dovoljan.
Ritam i cena za desetku.
anto Posted - 15/12/2018 : 15:09:57
Ambrozini,Kamanji&Ornigoti:Jan Diks 12-14 (Čarobna knjiga)

Sa ove tri sveske,kompletiran je serijal - ne znam da li je Ambrozini to od starta planirao ili bio prinuđen zbog eventualne loše prodaje,ali pozdravljam odluku - šteta što se ista nije desila i kod ostalih junaka,koji su nakon nekog broja otišli sa kvalitetom, manje iii više, nadole (Zagor,Dilan,Marti,pilot...)

U 4.knjizi imamo kao i u prethodnoj, tri priče.
Tintoretova kći mi je najbolji Jan Diks - krimić u kome se prepliću događaji u sadašnjosti i prošlosti,odlični dijalozi,sjajna završnica,jako dobar crtež Kamanjija - u maniru najboljih Juliijinih priča 5/5
Duboko crno kreće sjajno,i pomislio sam "evo još jedne odlične epizode",ali je drugi deo previše akcijski za Jana,a i Onigoti je popustio sa crtežom - pogledajte stranice od 224.pa narednih petnaestak - čoveče,kao da je dao olovku svom mlađem sinu da se vežba. 4/5
Slep pogled kompletno radi Ambrozini i njome se na vrlo specifičan način završava saga o Janu Diksu.Taj specifičan način je takav,da od same završnice zavisi da li će vam strip biti bomba ili lažnjak - meni,nažalost,ne paše kako je Karlo osmislio kraj,te mi malo pokvario kompletan ugođaj,kako u ovoj knjizi tako i na celomserijalu.Malo previše dilandogovski (da ne kažem kvazintelektualno) je to u mojim očima;ali verujem da će se fanovima istog itekako dopasti 2.5/5
dzoni Posted - 09/12/2018 : 17:03:21
ono sto je dobro treba prekinuti kad treba...a ne razvlaciti u nedogled...eto volim zagora i dilana ali jako retko naidje dobra prica zadnjih godina...uglavnom sve razocarenja
Hercule Poirot Posted - 09/12/2018 : 15:43:50
Meni je serijal odličan i žao mi je što nema nastavaka...
anto Posted - 08/12/2018 : 16:26:27
Ambrozini,Borđoli,Bačilijeri&Gijez,:Jan Diks 9-11 (Čarobna knjiga)

u trećoj knjizi ČK menja format sa 4u1 na 3u1 integral.Pored kreatora serijala i jedinog scenariste,Ambrozinija,na crtežu učestvuju Borđoli,Bačiljeri i Gijez.Borđoli po prvi put,Gijez po drugi,a Bačiljeri u trećem predstavljanju na Diksu;ujedno,treći tom donosi i najkvalitetnije priče; za sada.

U Dvostrukom ubistvu opet se prepliću prošlost i sadašnjost,a "na meti" je Rembrant;tematika je krađa/prodaja dece,pri čemu Karlo jako dobro vodi ovu krimi priču sa vremenskim skokovima i uzročno-posledičnim događajima,što Borđoni takođe jako dobro ispraća crtežom 4.5/5
Kuća obešenog , koju odlično ilustruje Bačilijeri,mi je odlično sela.Pol Sezan putuje kočijom na obalu reke gde slika,i nailazi na povređenog mladića - Jana Diksa.Između čuvenog namćorastog slikara i nepoznatog ranjenika razvija se neobičan odnos sa obostranim poštovanjem;jedan vek kasnije,u sadašnjosti,Jan treba da pomogne pri prodaji Sezanove slike,te odlazi na Azurnu obalu gde će se naći u prilično neobičnom okruženju.5/5
Čovek koji je ubio Van Goga - dok pratimo prepisku čuvenog holandskog umetnika sa svojim bratom i neke detalje iz njegovog života, u sadašnjosti Rebeka,Anikina prijateljica i izuzetno zgodna plavuša,psihijatar u lokalnoj bolnici,pokazuje Janu crteže misterioznog mladića,Popena,odlične kopije Van Gogovih crteža,moleći ga da obavi razgovor sa njenim pacijentom koji se ne seća svoje prošlosti i opsedut je čuvenim slikarom.
Šteta što je ovu veoma dobru epizodu ispratio loćikavim crtežom Gijez,koji i na prošlom učešću na serijalu nije imao pohvalnu rolu.4/5
ZoranC Posted - 06/12/2018 : 18:00:22
Dobar je ovaj serijal. Na trecoj sam knjizi i lezi mi. Drago mi je sto sam prihvatio preporuke dvojice poznanika iako sam tvrdoglav u pogledu novih izdanja.
anto Posted - 06/12/2018 : 16:18:11
Ambrozini,Mamukari,Gijez,Bačilijeri&Kamanji:Jan Diks 5-8 (Čarobna knjiga)

Sve mi bolje leži Diks Jan;možda mi ocene za epizode druge ČK knjige neće biti veće od onih u prvoj,ali atmosfera u stripu mi se sve više dopada.
U pričama 5-8 Ambrozini se povukao iz crtanja,a pored Bačiljera i Kamanjija,stafu se priključuje odlični Mamukari i solidni Gijez.
I dalje mi je žao što strip nije skroz realistički,i te fanatazmagoričnosti mi nikako ne leže.
U 5.svesci,Mamukari blista;ajde,face ništa specijalno ne crta,ali okruženje otkida.Priča pod nazivom Američka tragedija počinje sjajno,i taman kad sam pomislio "uf,ovo je baš dobro",Ambrozini kreće da se proserava kao da piše priču za Dilan Doga 2.5/5
Šteta,mogla je to biti sjajna priča.
U Zaboravljenim stazama Jan ide u Kanadu,i iako je Gijezov crtež tek solidan,priča mi se dopala - korektan krimić bez mnogo izdrkavanja 3.5/5
Rat je opet dosta nabijen nadrealnošću,ali začudo,svidela mi se priča + Bačiljeri koji te totalno nestandardan 3.5/5
Zadnja sveska,Peščani horizont,mi je iz nekog razloga za sada najbolji Diks - Jan odlazi u pustinju da spasi Aniku iz ruku Marokanskih pobunjenika - opet malo fantazije i mešanja sa svetom snova,ali sve u razumnoj meri. 4/5
anto Posted - 24/11/2018 : 17:29:41
Dopade mi šaka kompletni serijal,pa ajde da ostavim i poneki utisak:

Ambrozini,Kamanji,Bačilijeri&Ornigoti:Jan Diks 1-4 (Čarobna knjiga)

Jan Diks je detektiv,zavodnik,poznavalac i ljubitelj likovne umetnosti i radi i živi u Amsterdamu;viđa se sa koleginicom Anikom,sa kojom ima vruće-leden odnos,koji mi u prve četiri sveske i ne daje neki štimung priči.Zbog svog posla,često upada u čudne situacije,u kojima se prepliće drama,krimić,malo fantazmagoričnosti...Pored Jana i Anike,tu je i njihov prijatelj sudija (u penziji),koji rado pomaže ubogima,kao i Diksova desna ruka Gerit.

Smrt jednog slikara:solidan početak serijala - Jan i Gerit idu u Budimpeštu da provere verodostojnost slike,za koju postoji mogućnost da ju je nacrtao veliki holandski slikar Vermer.I tako uleću u igru pohlepe,ljubavi i misterije.

3/5

Jaguarova soba:Jana angažuje lepa i mlada Karin da joj proceni stričevu zaostavštinu - pa se naš junak zaljubljuje,ali i upliće u slučaj iza koga se kriju velike pare,prljava igra i jaguar iz venecualenske džungle.

3.5/5

Naša gospa od pčela:šta je zajedničko iza pokušaja krađe slike gospodina Merivena i brutalnog ubistva prostituke?Crtač,nesvakidašnjeg stila,Bačilijeri,zapao mi je za oko u naslovu Na izgubljenoj planeti (Riznica Boneli,ČK).

3.5/5

Trijumf smrti:ne volim mnogo apstraktne,kvazi filozofske krimi drame,ali ova i nije toliko loša.

3/5

Ove 4 priče su sasvim solidne,pa i više - crtači jako dobri.
Izdanje za čitanje pod maksimalnim uglom od 90 stepeni,inače ode uvez u lepu materinu - toliko o majstorima iz Simbola.
Jocko Posted - 19/11/2018 : 06:03:36
Jan Diks 9: Dvostruki zločin (Ambrosini & Borgioli)

Ugodno iznenađenje i jedna od najboljih epizoda od sad... Ipak, ima nešto što mi ne da da dam ocenu 9 ili 10 za priču / scenario. Neki serijali prosto ne mogu da izvuku iz mene najveću ocenu, ali nije još kraj, biće još 5 popravnih.

Na momente je priča predvidiva, ali je veliki plus dobra završnica i vođeje priče.
Eto nam Rembranta i malo istorijske pozornice. Dve priče vremenski udaljene, a opet gotovo identične, natprirodno u vidu duhova (ili možda ne?), uz glavnu prožimajuću nit obe priče - majčinstvo, a nisu mogli izostati ni (meni već naporni) kriminalci, međutim ovde je reč o specifičnom vidu kriminala koji nije tako često obrađivan, pa stoga i moje interesovanje bejaše veće. Najjači momenat priče mi je kada majka dođe iz Rumunije po svoje dete, a ona veštica je ubije.
Posle one srceparajuće romanse u prošloj epizodi, čovek bi očekivao da će Diks i Anika najzad da se skrase, ali ne, Aniku ipak uz puno muke spanđao asistent, s tim što to nije bilo dugog veka. I na kraju Diks razočaran, ljut, džabe poljupci kad su osećanja izmešana. To je ta kletva otvorenih veza... A nije da je Diks svetac, imao je i on aferu s policajkom...
Kod serijala mi se ne sviđa kako Diks glupo upada u slučajeve, koji kao imaju veze s njegovim poslom a opet uopšte nemaju... To je i ovde slučaj, preko Rembranta upade u grofovu privatnu zbrku. To mi je malo kilavo.

Crtež mi je odličan, malo podseća na Mammucarijev a malo i na Brindisija, i još neke koje mi je teško da raspoznam (možda Mignola), uglavnom moderan i realističan. Guglajući radove ovog autora naišao sam na neke strava stvari (neke vuku na karikaturu). Čova rastura, i stilski mi je mnogo gotivan. Ovde nije bilo mnogo mesta za neke vanserijske bravure, ali se najviše pokazao u scenama Amsterdama nekad, i groteskna odvratna faca onog rumunskog advokata (i scene sa pčelom u uvetu). Sve likove crta super, naročito advokata, Diksa i Rembranta. Zanimljivo da mu u više navrata Diks izgleda kao Tacconijev Dilan, ali mi potonji izgleda užasno nacrtan (možda i najgore nacrtan Dilan uz Cossuovog), dok Diks ovome izgleda kul.
Naslovna baš bedna i bezidejna. Sekira u glavi izgleda nespretno, Diks u svojoj klasičnoj krimić ''bolje da se okrenem preko ramena'' pozi...

8, 8, 10, 4 - 82%



Jocko Posted - 02/11/2018 : 15:46:26
Hoppera sam pogodio, ali Pollocka i Hansa nikako.
(apstraktni ekspresionisti nisu moja šoljica čaja nikako)

Voleo bih da je neka epizoda posvećena Daliju, ali kako je ostalo još 6 do kraja, čisto sumnjam... Preostali su sigurno Van Gog i Tintoreto.


moore Posted - 02/11/2018 : 15:36:57
quote:
Originally posted by Jocko

quote:
Originally posted by moore

quote:
Originally posted by Jocko

Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.




Hans Kasper/linije su hommage slikaru Hansu Hartungu.

Wikipedia:
Hans Hartung (21 September 1904 – 7 December 1989) was a German-French painter, known for his gestural abstract style.
He was also a decorated World War II veteran of the French Foreign Legion.
...
After being released he rejoined the Legion to fight in North Africa, losing a leg in a battle near Belfort.

http://www.artnet.com/artists/hans-hartung/




Hvala!

Onda je i slikar iz epizode 6 verovatno stvarna ličnost s promenjenim imenom.





U 5. epizodi radi se o slici Edwarda Hoppera "Hotel Room".



Kad smo kod njega, da dodam da je njegova slika "Nighthawks" bila inspiracija za naslovnicu Hellnoir 3.




U 6. epizodi riječ je o Jacksonu Pollocku.

Eto, toliko od mene.
Jocko Posted - 02/11/2018 : 14:46:09
quote:
Originally posted by moore

quote:
Originally posted by Jocko

Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.




Hans Kasper/linije su hommage slikaru Hansu Hartungu.

Wikipedia:
Hans Hartung (21 September 1904 – 7 December 1989) was a German-French painter, known for his gestural abstract style.
He was also a decorated World War II veteran of the French Foreign Legion.
...
After being released he rejoined the Legion to fight in North Africa, losing a leg in a battle near Belfort.

http://www.artnet.com/artists/hans-hartung/




Hvala!

Onda je i slikar iz epizode 6 verovatno stvarna ličnost s promenjenim imenom.

moore Posted - 02/11/2018 : 12:06:09
quote:
Originally posted by Jocko

Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.




Hans Kasper/linije su hommage slikaru Hansu Hartungu.

Wikipedia:
Hans Hartung (21 September 1904 – 7 December 1989) was a German-French painter, known for his gestural abstract style.
He was also a decorated World War II veteran of the French Foreign Legion.
...
After being released he rejoined the Legion to fight in North Africa, losing a leg in a battle near Belfort.

http://www.artnet.com/artists/hans-hartung/
Jocko Posted - 02/11/2018 : 09:16:26
Jan Diks 8: Peščani horizont (Ambrosini & Camagni)

Epizoda po mnogo čemu netipična za ovog junaka. Egzotična lokacija, dosta akcije, dotiče se i političkih elemenata saharskog dela Afrike...
Slikar 'epizode' je očito izmišljena ličnost, što mi iskreno i ne smeta a očito nije prvi put. Sviđaju mi se Diksovi razgovori s njim, bilo je tu lepih citata... Pa onda ona nadrealna završnica...
Zloća Raul i nije čist 2D lik, razrađen je do neke mere.
Jan sa puškom i Tuarezima u borbi protiv pustinjskih krimosa, zvuči (tj. jeste) pulpy i gotovo nadrealno ali nije mi toliko smetala realizacija.
Više mi je zasmetalo patetisanje između Jana i Anike, a nije ni fora što je Hasan umro, bilo je tu materijala da dotični postane Diksov takmac u borbi za Anikino srce. Iz ugla ljubavnih odnosa pojava tog trećeg ugla ljubavnog trougla zaista je obećavala...
Na kraju ocene za priču i scenario po nekom ličnom osećaju - priču kad bih sažeo u 10 rečenica to je ''tjaa'', ali uz izlete u nadrealno i dobru atmosferu to ispadne sasvim solidno.

Naslovna bi bila super da nema onih bednih linija. One predstavljaju rad Hansa Kaspara, ali svejedno, bednjikavo je ispalo.

6, 8, 8, 6 - 72%

Sve u svemu teško mi je oceniti epizode tako da ocene i nisu merodavne... Sve do sad su mi manje-više veoma dobre/ok/zadovoljavajuće, osim ep.5 (koja je nebulozna). Dakle 7 od 8 epizoda su mi od 70-80%

Mnogo se uzdam u poslednjih 6 priča. Čekam da me neka baš obori s nogu što se za sada nije desilo.
S druge strane crtači su se sasvim fino pokazali, naročito mi je drago upoznati se s radovima Bacilieria, Camagnia, Gieza, Mammucaria pa i Ornigottia...

Problem kod Diksovih priča sam već opisao u osvrtima na prve četiri epizode. Nema humora, sporedni likovi nezanimljivi... Stvar se doduše polako menja, Diks se sve više profiliše kao lik, a ako izuzmemo povremenu patetiku oko Anike, ljubavni odnosi između više likova su prikazani dosta dobro, u tom pogledu gotovo da nemam zamerki.
Gerit i onaj sudija kao bedna kopija Blocha su nepotrebni.

Kada je osnova slaba, sve epizode su mi za nijansu slabije, tako da ne čudi što me nijedna priča nije baš raspametila.
Dok je kod Dilana potpuno suprotno, a Diks i Dilan imaju sličnosti kao stripovi.
Razlika je što je DD i pored svog užasa i dalje opičeno šašav strip, dok JD nema ni petinu te vrcavosti i DDogovskog duha.

Ambrosiniju očito nešto u osnovi fali, nešto što su autori Dilana Doga i Kena Parkera postigli.

Isto važi i kad poredim Teksa i Kena. Teks ima slabašnu osnovu, i epizoda mora da bude baš baš odlična da bi me raspametila. Dok ni za jednog u prvih 26 epizoda Kena ne mogu reći da sam požalio što sam pročitao.

Svaka čast crtačima koji svakako rade sjajan posao i podižu proseke epizodama, ali - do pisca je.




forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.27 seconds. Snitz Forums 2000