forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Domaci strip
 Priča o teti Mandi

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Johnny Difool Posted - 16/03/2014 : 00:48:16



Nedavno je u izdanju Vladimirovekuće 2x2 objavljena Priča o teti Mandi Ivane Pipal, 24-godišnje studentice animiranog filma i novih medija na ALU koja je objavljivala u Komikazama.
Strip je nastao iniciran starom fotografijom tete Ivanina djela, žene za koju ona dotad praktički nije ni znala i koja je nju toliko zaintrigirala da je o njoj odlučila doznati sve što može.
Ivana je i članica neslužbenog umjetničkog kolektiva SF ljubavnice, koji je 14. ožujka u galeriji SC otvorio izložbu koja traje do 21. ovog mjeseca.

Tu su neki Ivanini radovi iz Komikaza s njenom kratkom biografijom:

http://www.komikaze.hr/comic/ivana-pipal/31


A tu je i link na njen site na kojem se možete detaljnije upoznati s njezinim radovima:

http://ivanapipal.blogspot.com/


Tu je i kratki prikaz Priče... na Bestselleru Jutarnjeg lista:

http://bestseller.jutarnji.hr/prica-o-teti-mandi/

6   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
Manny Posted - 02/08/2021 : 15:20:53
Interesantan strip. Ima li Ivana još nekih radova, šta li radi od svog uspeha sa teta Mandom?

Uzgred, u stripu na više mesta ima tako nekih sitnih grešaka, čini mi se da nije namerno, recimo:

- "Šalter 2" u pošti u ogledalu je nepravilno napisan
- teta Manda švercuje traperice i šampone iz Trsta i onda ih prodaje na sajmištu na Hreliću za kune??
- ...

da li to autorica nesvesno greši, ili pak želi da nam kaže kako je njeno sećanje i poimanje tih vremena varljivo i podložno greškama?
ninel Posted - 17/03/2014 : 07:02:50
Odlično!!!
MarkoDj Posted - 17/03/2014 : 01:42:10
Bravo. vrh. Moj favorit.

Malo tko se može mjerit s ovom progresivom i individualnošću.
Johnny Difool Posted - 16/03/2014 : 01:06:11
A tu je i svježi interview s njom na tportalu:


INTERVJU: IVANA PIPAL

Cijenim male stvari i želim živjeti ovdje i sada!




Ivana Pipal


Uoči zanimljive izložbe neformalnog kolektiva mladih umjetnica koje djeluju pod nazivom SF ljubavnice, s talentiranom Ivanom Pipal razgovarali smo o njenom radu, interesima i budućim projektima


Autor: Gordana Kolanović

Datum objave:
15.3.2014 8:00


Ivana Pipal (1990., Zagreb) završava diplomski studij na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Svestrana i talentirana umjetnica dio je neformalnog kolektiva SF ljubavnice, među kojima su mlade autorice, studentice i diplomantice Odsjeka za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, čije je zajedničko područje interesa siva zona pretapanja znanstvenog i fantastičnog.

U Galeriji SC postavile su zanimljivu izložbu koja se otvara 14. ožujka u 20 sati i traje do 21. ožujka, radnim danom i subotom od 18 do 21 sat uz prisutnost autorica koje će posjetitelje provesti kroz postav.

S vizualnom umjetnicom u medijima instalacije, ilustracije i animacije, razgovarali smo o njenom radu, interesima i predstojećoj izložbi.

Pažnju javnosti privukli ste stripom 'Priča o teti Mandi'. Tko je teta Manda i kako je došlo do pisanja upravo o njoj?
Priče o teti Mandi sam počela sakupljati nakon što sam dugo na zidu imala uokvirenu starinsku portretnu fotografiju neke žene, a nisam znala tko je portretirana osoba. Tek nakon godinu dana sam saznala da ta osoba ima identitet, da je to teta Manda, teta moga djeda koju ja nisam nikada upoznala niti sam bila upoznata s njenim postojanjem, nitko nikada nije pričao o njoj.



Nakon prve priče koju sam čula, priče o smrti koja je prilično bizarna, odlučila sam sakupiti sve priče o toj teti koje sam mogla i činilo mi se da je tih priča dosta malo i da su na rubu zaborava. Na umjetnički rad me potaknula 'crna rupa' koja je bila između mene, prave tete Mande koja je jednom živjela, slike žene koja se smiješi na mom zidu i priča o teti koje su jednostavno došle u, meni, neobičnom trenutku. Zbog toliko dugo promatranja tog portreta kao fiktivnog lika, priče o teti Mandi su mi bile nespojive sa zamrznutom prikazom na slici. Uz pitanje identiteta kojim sam se u procesu bavila, motivirala me i autentičnost takvih starih priča naših baka i djedova koje nestaju.

Kroz osobnu vizuru jedne sudbine i dirljivu biografiju žene koja je živjela u socijalizmu, otkrivate 'mikro' razine tuge i radosti jednog vremenskog razdoblja. Koliko je tu riječ i o Vašoj generaciji, njihovim doživljajima?
Mislim da svoju generaciju u ovom slučaju predstavljam kroz slušanje, naši dojmovi o vremenu prije, oblikuju se isključivo kroz priče koje nam stariji ispričaju ili ne ispričaju. Imam osjećaj da je riječ o djetinjstvu moje generacije, jer smo odrastajući najviše živjeli kroz svoje roditelje, koji su živjeli u svom vremenu i omogućavali nam da s njima osjetimo sve te 'mikro' razine tog istog vremena.

Smatrate li da danas intimne priče poput Vaše lakše stižu do domaće publike od, primjerice, superherojskog žanra?
Prema reakcijama koje sam dobila vezanima za 'Priču o teti Mandi' mogu zaključiti da ovakve intimne priče probude ljude na nekoj drugoj razini nego što to fiktivni žanrovi rade. Zanimljivo mi je bilo vidjeti da na knjigu isto reagiraju najrazličitija publika svih starosnih dobi, što nekako lijepo ukazuje na zajedničku kulturu i povezanost života ljudi koji žive na jednom području.



Što Vam je posebno važno u vizualnom izričaju, čemu posvećujete posebnu pozornost tijekom kreiranja stripova?
Važna mi je cjelovitost i zaokruženost. Priča, vizual i medij kojim se sve predstavlja su tri glavne komponente koje su u međusobnoj komunikaciji i suradnji, tako da najviše pozornosti posvećujem usklađivanju tih dijelova. Važno mi je i kakav osjećaj želim unijeti u cijelu atmosferu rada i poanta koja treba povezati sve dojmove prilikom iščitavanja. Nakon što mi je jasna cijela ta ideja, rad nastane skoro spontano. Važno mi je da u stripu, kao i u bilo kojem drugom projektu, napravim neki pomak, očudim neku normalnu i svakodnevnu pomisao s kojom se bilo tko može povezati, i time stvorim neki intiman osjećaj pomaknute percepcije i u sebi i u drugima.

Objavljivali ste radove u Komikazama, Zarezu, Q stripu. Kako sagledavate samu vidljivost svojih radova i ostalih suvremenih strip autorica i autora na sceni? Jesu li društvene mreže pomogle u širenju informacija ili je to i dalje sizifovski posao izdavača, posebice Fibre kao najistaknutije kuće u regiji te nekolicine medija koji se bave kulturom?
Imam osjećaj da je vidljivost prilično mala iako se s puno rada i vremena može polako širiti i graditi. Jako puno ljudi uopće ne prati kulturna događanja i interesi su im negdje drugdje, tako da je scena i publika na našem području prilično mala. Mislim da je vidljivost unutar scene prilično jasna: društvene mreže su puno pomogle u informiranju, predstavljanju i upoznavanju autora/autorica međusobno te njihovih projekata s publikom, medijima koji se bave kulturom, izdavačima... no izvan scene informacije imaju puno slabiji protok.



Posao informiranja javnosti dijelimo svi zajedno, a izdavači su istaknutiji jer imaju veću moć razglasa. Za pozornost koju je moja knjiga dobila i u medijima i među publikom najviše je zaslužan Vladimir Šagadin, vlasnik izdavačke kuće 2x2, koji je, nakon izdavanja knjige, vrlo entuzijastično proširio vijest o tome. Autori često nisu sami dovoljno hrabri i glasni da sami sebe promoviraju, tako da je takva pomoć izdavača i medija jako važna.

Što Vas najviše inspirira u radu, opišite nam kako izgleda svakodnevica mlade hrvatske umjetnice.
Moj je rad je inspiriran mojom svakodnevnicom, otkrivam da su svi dobri radovi isključivo oni koje doživim na vrlo osobnoj razini. Svakodnevnica mi se sastoji od jako puno preispitivanja, gledanja svijeta oko sebe i često osjećaja neuklopljenosti u društvo oko sebe. Neugodne situacije u komunikaciji i socijalizaciji su mi posebno inspirativne kao neki kvar sistema i potpuna iskrenost kojom se neugoda manifestira. Cijenim neke male stvari oko sebe jer osjećam da je važno baviti se svojom sviješću i živjeti ovdje i sada, umjesto da se dopusti da veliki sistemi koji proizvode brige dekoncentriraju prisutnost čovjeka.

Vidite li se i u budućnosti isključivo u samostalnom radu ili biste voljeli ostvariti i neke umjetničke suradnje?
Svakako bih htjela ostvariti mnoge umjetničke suradnje u budućnosti, kao što i upravo radim. Dio sam neformalnog kolektiva koji se zove SF ljubavnice i upravo pripremamo izložbu u galeriji SC koja će biti otvorena od 14. do 21. ožujka. Ljubavnice su kolektiv šest mladih autorica, studentica i diplomantica Novih medija na ALU-u u Zagrebu, čije je zajedničko područje interesa siva zona pretapanja znanstvenog i fantastičnog. U suradnji s drugim umjetnicama i umjetnicima je mogućnost realizacije zajedničkih ideja puno veća pa takav oblik stvaranja omogućava i ambicioznije ideje, kao i osvježavanje pristupa prema radu koji se obogaćuje u komunikaciji unutar kolektiva.

Johnny Difool Posted - 16/03/2014 : 00:54:27
Na vimeu je dostupno nekoliko Ivaninih kratkih filmova u kojima se na zanimljive načine poigrava animacijom:


http://vimeo.com/ivanapipal

Johnny Difool Posted - 16/03/2014 : 00:52:02
Osvrt Maje Hrgović na Priču... objavljen u Novom listu:


Intrigantna knjiga stripa

"Priča o teti Mandi": Nekonvencionalan život švercerice traperica


Autor: Maja Hrgović
Objavljeno: 7. siječnja 2014. u 7:51





Iako je fokus na jednoj neobičnoj sudbini, »Priča o teti Mandi« je zapravo i priča o jednom prohujalom vremenu, o bivšem sistemu čiji se mutni, pomalo romantizirani obrisi pomaljaju u pozadini

ZAGREB » U maloj domaćoj galaksiji stripa rijetko se poklopi izvrstan tekst s izvrsnim ilustracijama; jedan od tih dvaju elemenata obično »kaska«, a nerijetko je slabija karika baš literarni predložak. U svježe objavljenoj knjizi »Priča o teti Mandi«, autorica Ivana Pipal, ilustratorica i animatorica, ponudila je dojmljiv, svjež i književno neobično snažan tekst o životnoj priči jedne nesvakidašnje osobenjakinje – svoje tete.

Kao na kakvoj spiritističkoj seansi, knjiga sačinjena od crteža, tekstova, kolaža i fotografija vraća u živi svijet pokojnu tetu Mandu – ženu koja je punim plućima živjela jugoslavenski »socijalizam s ljudskim licem« i koja je svojim navikama prkosila patrijarhalnom idealu ponizne kućanice.

»Bila je udata neko vrijeme. Nije imala svoje djece, ali je odgojila dvije cure koje je njen muž donio iz prvog braka. Uvijek je lijepo govorila o njima. A kad je otišla od muža, nisu joj se nikad više htjele javiti. Muž joj je bio jako ljubomoran, i ona ga je voljela još i malo provocirati. Tako bi ona prije nego što će se on vratiti ostavila dvije šalice od kave na stolu, da ga razljuti jer je on mislio da ona s nekim drugim muškim pije kavu. Ovo mi je ona govorila« – prenosi pripovjedačica.

Reducirani stil

Ispripovijedan iz žablje perspektive, iz vizure svoje pra-nećakinje, život tete Mande obilježen je švercerskim putovanjima u Trst, gdje je kupovala traperice i velika pakiranja šampona pa ih potom prodavala na poznatom zagrebačkom buvljaku, Hreliću. Tamo je imala »neko veselo društvo«. Rijetko je bila kod kuće. Imala je puno prijateljica i voljela je putovati. Pušila je malo, »više onako, za pokazivanje«; bila je ponosna na svoj stan u novogradnji u Samoboru što ga je dobila od firme u kojoj je radila dvadeset godina – tvornice pamuka u Dugoj Resi.

Napisana reduciranim, infantilističkim stilom, priča podsjeća na fragmente iz romana »Crnac« Tatjane Gromače ili »Velike bilježnice« Agate Kristof. Iako je fokus na jednoj neobičnoj sudbini, »Priča o teti Mandi« je zapravo i priča o jednom prohujalom vremenu, o bivšem sistemu čiji se mutni, pomalo romantizirani obrisi pomaljaju u pozadini Mandina života, uključujući folklor svakodnevice – putovanja na izlete, ležanja u oskudno namještenim sobama uz tranzistor.

Ludizam

Dojmljivost knjige pojačavaju fotografije iz Mandinog albuma, koje su se moćno stopile s tekstom (kao što je slučaj u Sebaldovom »Austerlitzu«) i kroz koje pratimo kako se teta Manda od djevojke pretvara u staru ženu. Ludizam postiže kulminaciju na kraju, gdje je nekoliko stranica, kao u dječjim časopisima, ostavljeno za izrezana lica tete Mande, koja se mogu slagati kao u dječjem zabavniku. Samo nekoliko stranica prije nalazi se popis dokumenata koji hladno popisuju što je sve ostalo od tete Mande nakon njezine smrti. Od malog stolića do ure za struju, javnobilježnički popis ostavštine dirljivo pokazuje zbir jednog života; što na kraju ostane od tihog života ljudi kakvi su svuda oko nas...

I mada se autorica uspješno klonila svake izlizane sentimentalnosti, »Priča o teti Mandi« je emotivna, dirljiva i topla.

Na poleđini ovog novog izdanja nakladnika 2X2 piše jednostavna poruka: »Ovakve knjige su rijetke. Zapamtit ćete je.« I zbilja je tako; s »Pričom o teti Mandi« čitatelju ostaje dojam da je dobio jedno poznanstvo više.

Ivana Pipal nakon Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu upisala je studij Animacije i novih medija te diplomski studij Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na festivalima i izložbama u Zagrebu, Londonu, Srbiji i Munchenu, a na međunarodnim natječaju likovnih akademija nagrađena je za najbolje ilustracije. kraj teksta


forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.09 seconds. Snitz Forums 2000