forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Film & TV
 Jopet ja (Recenzije 2014.)

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
mcn Posted - 29/04/2014 : 16:09:57
Osjećam potrebu opet si natovariti gledanje suvremenih filmova pa sam skupio prijedloge i onda ih dopunio zakašnjelima, ali s blagoslovom da ne moram završiti ni recenzirati one koji me baš budu davili toliko da ih ne odgledam.

- godina proizvodnje 2010.-2014.
- ne adaptacije, franšize ili nastavci
- max 3 prijedloga po predlagaču

Popis (boldano je recenzirano, prekriženo je davljivo):

A Field in England
Ajeossi aka The Man From Nowhere (2010)
All is Lost
As One (2012)
Beasts of the Southern Wild
Behind the Candelabra
Big Bad Wolves
Bridesmaids
Byzantium
Dallas Buyers Club
Deu tae-ro ra-i-beu aka Terror Live (2013)
Django Unchained
don jon (2013)
Fruitvale Station
Grand Budapest Hotel
Gravity
Her
Hwanghae aka The Yellow Sea (2010)
In a Better World (2010)
Inside Llewyn Davis
Intouchables
Jagten
La vie d'Adele
Lawless
Le Capital
Le Gamin au velo
Lockout
Mandariniid
Nebraska
Nymphomaniac
Once upon a time in Anatolia
My Joy
Only Lovers Left Alive
Pacific Rim
Prisoners
Rango
Real Steel
Rush
Silver Linings Playbook
Source Code
Kasni cvat (Geu-dae-leul Sa-rang-hab-ni-da) - Chang-min Choo, Koreja, 2011.
Jackie - Antoinette Beumer, Nizozemska, 2012.
Tatsumi - Eric Khoo, Singapur, 2011.
The Artist
the bling ring (2013)
The Cabin in the Woods
The Grey
The Lego Movie
The Master
The Mill and the Cross
The patience stone
The Reunion (2013)
The Sessions
The Way Way Back
The Zero Theorem
This is the End
Tuesday, After Christmas
Warrior
Who Killed Captain Alex
Winters Bone

(mcn)
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
Tonto Posted - 16/10/2015 : 19:40:54
Ovaj film uglavnom potpuno nepošteno uspoređuju s engleskim "The world' end" kao što si vidio na facebooku. Iskreno meni je ovaj draži. Glupava komedija koja ne pretendira biti ništa više i ne prodaje muda pod bubrige. Plus mi je moj osobni dojam da su se ljudi iskreno zabavljali snimajući ga pa kome dobro kome ne.
S druge strane moj problem s The world's end je nevjerovatno odbojan glavni lik koji me cijelo vrijeme živcirao te prilično jeftin i isforsiran twist.
Tvoji zakljuci, naravno, stoje samo što mene ne smetaju previše.
mcn Posted - 15/10/2015 : 21:02:28
This is the End (Goldberg/Rogen, 2013.)

Mislim da sam kod "Fireflyja" - gdje Whedon nije samo pisao i režirao već je i muziku komponirao - prvi put pomislio kako je red došao na naraštaj kod kojih višestruke uloge nisu samo nužnost kreativne kontrole, kao kod glumaca koji su se prihvatili režiranja ili pisanja kako bi usmjerili svoje karijere, već prirodan način razmišljanja. Ti novi klinci, od kad znaju za sebe prikvačeni na staklenu sisu (termin Harlana Ellisona) televizije, nisu sanjali samo likove koje će smisliti i priče koje će ispričati, već su razrađivali svaki aspekt svojih snova. Velike režisere zamijenile su, po sreći ili nuždi, Katice Za Sve.

E sad, što Katice učine sa svojim znanjem i umijećem zavisi od slučaja do slučaja, a na ljestvici slučaja THIS IS THE END bliži je nesretnom nego sretnom. Objektivno, film nije katastrofalan (iako je film katastrofe): scenarij je fanzinska doskočica, ali nije gluplji ni pametniji od komedija Osamdesetih (ima mrvu više para za CGI dik džouks), gluma je lako prirodnija (ako ni zbog čega, a onda zato što su se filmovi i život tako proželi da Olivud više ne staje onkraj ekrana), dok dramaturgija besprijekorno slijedi utabane konce. No, kad sve zbrojimo, opet je to samo jedan od filmova u kojem se Olivud divi samome sebi.

Olivud to uvijek čini pod krinkom osude, samokritike ili ironijske distance - nema veze govorimo li o "Sunset Boulevardu", "The Playeru" ili ovom filmu - ali potka se ne mijenja. Mi smo najluđi, najzloglasniji, najpokvareniji, kaže svaki taj film, ali smo naj, i samo to se pika. Mi smo najveći seronje, kaže THIS IS THE END, ali idemo u raj jer se znamo zabavljati, a vi znate samo plaćati da biste gledali kako se zabavljamo.

(mcn)
mcn Posted - 25/09/2015 : 13:13:37
Pieta (Kim Ki-duk, 2012.)

Moje su mi nadnaravne analitičke sposobnosti dale dokučiti da ovaj film ima dvije polovice, prvu i drugu. To spominjem prvenstveno za utjehu onima koji se, kao što ja jesam, uzastopnim gledanjima još pokušavaju probiti kroz prvu polovicu, pitajući se dokle će redatelj mučiti likove, koliko ih još kani srozati i zašto film mora biti toliko nalik životu. Sve će, dakle, biti u redu, ljudi: život traje do pola filma, od pola počinje žanr.

Žanr je tako utješan. U žanr se ne moramo uživljavati, on nas ne opterećuje suptilnostima psihe, njegova motivacija je jednostavna, pravila jasna i ishod (ajd, dvije-tri inačice ishoda, koliko da ne bude baš molitveno pravocrtan) predodređen. Kad Kim Ki-duk napo filma kaže "Dosta sam vam govorio istinu, sad ću vas malo tetošiti!" mi mu slinavo ljubimo stopala, zahvalni što je sve dotad jezivo bilo stvarno, ali, eto, ne baš do kraja istinito.

U jednu ruku, šteta. U drugu, da se duh početka protegao sve do kraja, ne bi vam imao tko ovo pisati.

(mcn)
mcn Posted - 15/09/2015 : 22:52:53
Le gamin au vélo (Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2011.)

Nije svaka šutnja ista.

LE GAMIN AU VÉLO, primjerice, je jedan "reč da bi rekel" film. Zato što ću mu, ako kažem koju riječ, početi tražiti nedostatke i neću završiti dok ga ne ogadim skroz. A zapravo se nema što ogaditi: film je postavio cilj – dobroćuteći, ispoliran i poučan cilj – i posred srijede ga pogodio iskusnom rukom. Sve što bi mu se, dakle, moglo zamjeriti jest cilj kao takav, što ne da ne bih mogao nego nema smisla. Eto mu petica iz umijeća i idemo dalje.

S obzirom da valja popuniti barem još jedan odlomak, potrošit ću ga na EL SOL DE MEMBRILLO Victora Ericea. Ni o njemu zapravo nemam što reći, ali iz posve drugoga razloga: ne može ga se opisati ako ga se ne prepričava, a šteta ga je prepričavati ako ga se može pogledati. Stoga mi se čini najboljim pustiti da ga vaša znatiželja potraži kad poželi, kao što je moja učinila par godina nakon što mi je Tom Šakić zapisao naslov na papir, i doživi kako umije.

(mcn)
mcn Posted - 05/09/2015 : 01:42:07

> Bilo je dosadno bez čitanja tvojih recki.

Fala!

mcn
mcn Posted - 05/09/2015 : 01:41:01
quote:
Originally posted by manhunter

Kao što sam napisao tamo na FB, ovo Cabrón je namerno? :)



A ne, omaklo mi se.

mcn
bjelolasica Posted - 04/09/2015 : 22:05:27
@mcn: Lijepo od tebe da si se vratio. Bilo je dosadno bez čitanja tvojih recki. Imaš dobre primjedbe pa čak uzmem i pogledam neke od filmova koje recenziraš.
manhunter Posted - 04/09/2015 : 21:22:07
Kao što sam napisao tamo na FB, ovo Cabrón je namerno? :)
mcn Posted - 04/09/2015 : 20:35:27
Gravity (Alfonso Cuarón, 2013.)

U pedeset i drugoj minuti smo ovoga filma, dame i gospodo, i kiša otpada naišla je po treći put baš u pravom času i na pravom mjestu da izazove najveći mogući belaj. To nije deus ex machina, to nije dozvoljena koincidencija, to je lijenost. A kako mi je za spomenute pedeset i dvije minute ionako trebalo tri dana jer sam zijao naokolo od dosade, mislim da ću gledanje sad prekinuti i napisati prikaz, a vama je na volju hoćete li ga diskvalificirati tvrdnjama da je pedeset i treća minuta nenadmašni vrhunac svjetske kinematografije.

(Nije. Gvirnuo sam.)

Dio problema koje imam s GRAVITY je Sandra Bullock. Razumijem problem izlišnosti na kojeg u Hollywoodu nailaze glumice kad prijeđu četrdesetu i krutu potrebu da se pokažu i dokažu kao nešto više od lijepoga lišca, ali Buločica ovdje čini Brad Pittovu pogrešku. Brad, naime, periodički hoće pokazati da umije glumiti niškoristi, luđake, ubojice i manijake i svaki put podbaci jer nije shvatio Redfordovu lekciju: lijepi ljudi mogu biti samo heroji. To znamo i iz života: lijepim ljudima se nikad ništa loše ne događa, osim ako se ne ubiju od očaja nad ispraznošću svoga lijepoga života (ili gledajući GRAVITY). Nad lijepim ljudima nikad se ne možemo stvarno zabrinuti pa se tako ja već tri dana i pedeset i dvije minute intenzivno ne brinem što će se dogoditi sa Sandrom. Dokazala, dakle, nije ništa, a ni pokazala nije puno.

(Ono malo što jest, između dva skafandera, najbolji je dio filma.)

Jasno mi je zašto je Alfonso Cabrón htio snimiti ovaj film i u principu je to lijepo napravio. Samo, kad se usred pogibelji, krša i loma (usput: lijepo kažu da nema zvuka, a onda se svako kršenje i lomljava čuje) jedino od svega pitam kako su postigli bestežinski efekt, onda je film podbacio u zanimljivosti, svojoj osnovnoj zadaći. I jesam, čuo sam argumente kako je film trebalo gledati na velikom platnu u multipleksima posebno priređenim tako da kokice lebde oko gledatelja dok kisika u dvorani postupno biva sve manje i manje što pojačava halucinogeni učinak, ali njima bih odgovorio da je svaki film za kojeg trebaju posebni uvjeti zapravo performans i zanimljiv koliko i svaka "e, trebo si bit tamo" anegdota.

Hu! Malo sam se ispuhao, a sad idem vidjeti je li film završio.

(mcn)
Opti Posted - 12/08/2015 : 14:16:39
quote:
Originally posted by VALTER

quote:
Originally posted by Opti

Kojom se to provokativnom temom po tebi bave Oči širom zatvorene? Jer ne bih baš rekao da je riječ o filmu u kojem je naglasak stavljen na seksualne/bračne teme.



Tajna društva i sotonizam; kao da je David Icke sudjelovao u pisanju scenarija.



Trebao je Icke pisat scenarij a Jodorowsky režirat
mcn Posted - 07/08/2015 : 09:06:57
Snowpiercer (Joon-ho Bong, 2013.)

Ispod pretenzije da se bude dramatično poetičan i možda ekološki osviješten ostala je zatrpana mogućnost da SNOWPIERCER bude jedna dobra shonen fight manga. Svako tumačenje (ono, džizs, triput sam počinjao film dok nisam preživio uvodne dvije minute idiotluka), a bogme i gotovo svaki dijalog (osim onih koje je nekako spasila Tilda Swinton) odvlačili su pozornost od onoga što Bong (jedino) dobro čini: kul poziranja tijekom efikasno snimljenih šora.

No, čak i kad ga zamišljam svedenog na mangu, SNOWPIERCER pati od nedorečenih likova (narkomani su jedini jasni), nategnutih ideja (eksplozivni kronol), zaboravljenih ideja (klervojantica u jednom trenutku zaboravi da to jest) i besmislene simbolike (je li bijeli medo simbol žilavog života ili krvavoga kraja?). Tako da mi se, na koncu, uz tabačine crnaca u tunelu, predvidljivo svidjela samo ideja vizualnog historičaraa i rečenica kad Gilliam za sebe kaže da je sjena svoje negdašnje sjene ... ali i to samo zato što sam je odlučio shvatiti kao kritiku Terryjeve produkcije zadnjih desetljeća.

(mcn)
VALTER Posted - 26/07/2015 : 13:49:36
quote:
Originally posted by Opti

Kojom se to provokativnom temom po tebi bave Oči širom zatvorene? Jer ne bih baš rekao da je riječ o filmu u kojem je naglasak stavljen na seksualne/bračne teme.



Tajna društva i sotonizam; kao da je David Icke sudjelovao u pisanju scenarija.
mcn Posted - 26/07/2015 : 12:36:46
A ovo sam, vidim, zaboravio staviti ...

The Grand Budapest Hotel (Wes Anderson, 2014.)

Bacio sam pogled na IMDB da se podsjetim što je Anderson još radio i iznenadilo me što ga zapravo ne volim: od svega što ondje ima samo sam još jedan film, onaj u Indiji, s mirom odgledao do kraja. Druge ili nisam načeo, ili sam se kroz njih patio kao siroče. A iznenadilo me jer je THE GRAND BUDAPEST HOTEL bio sve što u zadnje vrijeme njurgam da filmovi nisu a trebali bi biti – imao je divne slike kroz koje su se glumci čak i kretali, a likovi su bili svi, ne samo protagonist – pa sam pomislio kako bi mi Anderson mogao biti neotkriveno vrelo smirenja i ugode, zaliha lijepih sati.

Ako ćemo iskreno, to nije bilo ono što sam pomislio kad sam THE GRAND BUDAPEST HOTEL prvi puta kušao, negdje jesenas. Tad me ono stepenasto otvaranje priča u priči navelo da pomislim da će, kao "Nymphomaniac", biti prijevara koja nam ulančane epizode prodaje pod smislen narativ. Nije bio; kad sam ga se, nakon nekoliko turbulentnih mjeseci ponovo primio, od početka i u komadu, THE GRAND BUDAPEST HOTEL pokazao se divnim malim podsjetnikom da se film – ili svaka umjetnost, qoui? – smije raditi ni o čemu, isključivo radi vlastite logike i ljepote, pa makar u krajoliku stršao poput, recimo, secesijskog hotela navrh nemoguće planine.

U THE GRAND BUDAPEST HOTELU Anderson stvaratelj i ja konzument nakratko smo se našli u nostalgiji za vremenima koja nikad nisu bila časna, ali su se makar u literaturi predstavljala kao takva. Sa sljedećim filmom vjerojatno ćemo se opet razići, ali zar je sat i pol civilizirana diskursa, u vremenima koja se ni pred potomstvom ne pretvaraju da su časna, malo?

(mcn)
mcn Posted - 26/07/2015 : 12:33:36
Her (Spike Jonze, 2013.)

Oni kojima znanstvena fantastika nije bliska katkad si je blagonaklono pokušavaju prispodobiti tumačeći je kao metaforu. No, znanstvena fantastika, barem ona dobra, nije metafora. Metafora je pokušaj da se stara igra osvijetli novim riječima dok je znanstvena fantastika promjena pravila igre e ne bi li ishod možda bio različit. Znanstvena fantastika je ono što neki tvrde da je nemoguće: eksperiment u polju društvenih znanosti.

Spike Jonzov film HER je zamalo uspio biti znanstvena fantastika. Sva mu četiri palca podižem za blagi retroutopizam, za izbjegavanje pojedinaca koji ruše trule sustave (za izbjegavanje bilo kakvog povišenog tona, zapravo), za priču koja sretan kraj podari sekundarnim likovima a ne i glavnome, te za Joaquina Phoenixa u dramskoj inačici Leonarda Hofstadtera, no pretkraj filma odlučio se za žanr istaknut u podnaslovu. U trenutku kad se priča zakolebala između naglaska na posve fiktivni problem osamostaljenja umjetnih inteligencija i prianjanja uz vrlo poistovjetljivu Phoenixovu patnju, Jonze je odabrao potonju, nesumnjivo komercijalniju a možda i intimno mu važniju, inačicu i time HER sveo na metaforu.

Jako dobru metaforu i, kad smo kod toga, jako dobar film. Ali ne i znanstvenu fantastiku. Opasnost da vam ne bude bliska, dakle, ne postoji.

(mcn)
mcn Posted - 11/11/2014 : 11:41:16
The Mill and the Cross (Les Majewski, 2011.)

Izazov ove recenzije bit će ne premašiti broj riječi izgovorenih u filmu ...

Elem, postoje zamisli koje su tako dobre da se preduboko zabrazdi u ostvarivanje prije no što se shvati da su puno bolje zvučale kao zamisli nego što će ikad zvučati ostvarene. "Slumdog Millionaire" mi pada na pamet: koja priča konstruirana da podrži onu sjajnu premisu ne bi izgledala preko svake mjere nategnuta? Ili THE MILL AND THE CROSS, naravno, ta o njemu govorimo.

Naime, pomisao da se slika (Brueghelova) oživi filmom je divna, ali kontraproduktivna: Brueghel je u slici zaustavio život baš zato da bi mu slika bila suma. Vraćanje slike u život nije nadogradnja (pa ma kako film bio lijep ili strip-crtačima dobrodošao za dokumentaciju) već razgradnja (kojoj nimalo ne doprinose dijalozi pisani za školski obrazovni program). U konačnici, film ne stoji za sebe već nas nuka galeriji.

A zadani je wordcount, bojim se, premašen. :)

(mcn)
Opti Posted - 30/10/2014 : 14:18:23
quote:
Originally posted by vukozec

quote:
Originally posted by Opti

Kojom se to provokativnom temom po tebi bave Oči širom zatvorene? Jer ne bih baš rekao da je riječ o filmu u kojem je naglasak stavljen na seksualne/bračne teme.



Da? U doba kad je izlazio naslovi su vrištali "Kubrick snima visokobudžetni pornić sa Nicole Kidman i Tomom Cruiseom!".



Eto, i sam si rekao da je marketing izobličio film.
vukozec Posted - 30/10/2014 : 09:05:24
quote:
Originally posted by Opti

Kojom se to provokativnom temom po tebi bave Oči širom zatvorene? Jer ne bih baš rekao da je riječ o filmu u kojem je naglasak stavljen na seksualne/bračne teme.



Da? U doba kad je izlazio naslovi su vrištali "Kubrick snima visokobudžetni pornić sa Nicole Kidman i Tomom Cruiseom!".

Zbog takvog marketinga (tipično eksploatacijskog, ništa drugo o filmu se gotovo i nije spominjalo) sam imao averziju prema filmu. Više nemam jer sam ga pogledao.

Znao sam da nisam trebao spominjati Kubricka...
Poli Posted - 29/10/2014 : 22:28:05

EWS je majka od filma.


Kao i soundtrack. Slusam ga prilicno cesto.


Opti Posted - 29/10/2014 : 19:39:08
Kojom se to provokativnom temom po tebi bave Oči širom zatvorene? Jer ne bih baš rekao da je riječ o filmu u kojem je naglasak stavljen na seksualne/bračne teme.
mr murdoc Posted - 29/10/2014 : 19:34:37
quote:
Originally posted by wele

Meni se poslednji Kjubrikov jako svidio.

Takoder
Cromwell Posted - 29/10/2014 : 19:07:40
quote:
Originally posted by vukozec

Eto, samo pokušaj objašnjenja zašto su mi filmovi poput ovog odbojni (sličnu averziju sam imao i prema Kubrickovom Oči širom zatvorene).


Imao? Znači više nemaš?
wele Posted - 29/10/2014 : 17:47:42
Meni se poslednji Kjubrikov jako svidio.
Poli Posted - 29/10/2014 : 16:57:39

veto na Kubricka!

ali dobro, to sam ja


vukozec Posted - 29/10/2014 : 15:53:53
Von Trierovi filmovi su zapravo eksploatacijski filmovi. Eksploatacijski film je onaj koji eksploatira određeni element, obično neku provokativnu temu, te koji svoju privlačnost publici temelji isključivo na pretjeranom naglasku tog jednog elementa. Uglavnom je riječ o nekom obliku iskorištavanja seksa i/ili nasilja, tako da je Nimfomanka tipičan primjer eksploatacijskog filma. Meni su eksploatacijski filmovi zanimljivi dok su to b-filmovi, pa je onda u takvim filmovima ograničenim budžetom, žanrovskim okvirima i talentom ansambla zabavno prepoznavati manja ili veća zrna originalnosti i nadahnuća. Sa njima znaš na čemu si, a nekad dobiješ i više nego se nadaš. Npr., Noć živih mrtvaca ili Teksaški masakr su uistinu originalni eksploatacijski filmovi gdje se iz minimuma izvuklo puno. Eksploatacijski filmovi sa redateljima, glumcima i budžetom iz a-lige su mi odbojni jer oni imaju previše toga na raspolaganju da bi onda jeftinim trikovima još izvukli moje vrijeme i novac. Eto, samo pokušaj objašnjenja zašto su mi filmovi poput ovog odbojni (sličnu averziju sam imao i prema Kubrickovom Oči širom zatvorene).
mcn Posted - 29/10/2014 : 14:18:22
Nymphomaniac (Lars von Trier, 2013.)

Kad čovjek pogleda dugačak film, prvo osjeti obavezu napisati duži prikaz nego obično. U slučaju ovoga filma taj se poriv bori s potrebom da se film kratko stjera u rodno mjesto. Taj drugi poriv naročito je snažan nakon zadnje izgovorene rečenice, koja je točno ona slabašna poanta kojom bi prosječno neduhovit čovjek završio vic koji počinje sa "sreli se aseksualac i nimfomanka", ali gradi se tijekom filma: NYMPHOMANIAC nas svako malo ošamari drvenim dijalozima, šopa nas knjiškim uvidima jednoga samouka i napabirčenim trivijama (trebao se zvati "infomanijak", što von Trier jest, jer me ionako nije uvjerio da je junakinja to što naslov tvrdi).

Ali – jer naravno da postoji "ali" – vratimo li se manginu počelu i upitamo li "je li film zanimljiv?", moram odgovoriti potvrdno. Nesavršen: svakako, ali i zanimljiv. Zanimljivost nije samo u tome što se film vrti oko (i prikazuje) jebanje, već u tome što mu se kroz kilavo iskonstruirane skele lošega i predugog vica naziru momenti istinske ljudske sjebanosti. Izdržao sam četiri sata, pizdio sam često, ali nisam premotavao: zanimljiv je.

Ova je kritika kratka, ali vjerujem dovoljna da ocijenite bi li mogao zanimati i vas.

(mcn)

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.12 seconds. Snitz Forums 2000