forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Misli koje teku

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
mladjo Posted - 17/07/2011 : 01:38:28
Eto narode, kao što rekoh već jednom davno, odlučio sam pomalo pisati. Pisati o svemu i svačemu. O sebi , o drugima, o nama, o njima, o ovima, o onima, o drugim mjestima i ljudima, o našima i njihovima, o svemu...Pa, cilj je da to sve jednog dana uđe u jednu knjigu. Džepnu? Ha zavisi koliki je džep...Koliko će mi trebati? Biti ću sretan ako je završim, vrijeme koje vodi do tog cilja za sada je u drugom planu.


P.S. Radni naziv je "Dnevnik starog momka" a netko će možda primijetiti da su neki tekstovi već napisani na ovom sajtu. Uzeo sam neke tekstove koje sam napisao, a za koje smatram da bi mogli proći kao djelovi/fragmenti knjige. Kako mi bude što padalo na pamet, tako ću nešto i napisati na ovom topicu. Tko zna, možda jednog dana i dodirnem svoje riječi...



Dnevnik starog momka
(Kronologija sustignutih snova)


Panonski mornar I


Što vas može natjerati da stojite u komadu četiri sata? Noćna straža? Red za kino ulaznicu Independence daya? Red za crni kruh tijekom sankcija? Ili bi sa nekim dragim mogli stajati satima bez nekog određenog razloga?
Mogli bi , što da ne...
4 sata Djoleta. Gican, Simke i ja. Simketa sam zadnji put vidio na koncertu Djoleta na Brijunima što već znači da ću ga slijedeći put vidjeti neznamgdjealiznamnačijemkoncertu...Ma vidjeli smo se još dvaput-triput između ali tko bi se sjećao, popilo se...Pravi kinfe ne sjećaju se većine toga...
Bilo je -15. Ledilo se sve. Udisali smo zaleđene iglice. Prsata Ana također je išla na koncert, ali sa nekakvim mnogobrojnim društvom, hrpa nepoznatih lica...Neka, bolje je provesti Djoletov koncert sa poznatima.

Panonska mornarica usidrila je svoje brodove taj dan u Zagrebačkoj Areni i pružila nam vode Tise i Dunava na dlanu. Prekrasan koncert koji može izvesti samo Tvorac Stihova, Kormilar brodova punih instrumenata koji skladno plešu zajedno sa svojim kapetanom. 4 sata, 3 bisa...Na početku je Djole preplivao Dunav, onda je žalio za Panonskim morem a nakon toga je zapjevo svim novim klincima u Areni. Jedan i neponovljivi, meštar ceremonije i doticalac duše. Jedno riječju - pjesnik.
Doći će još Djole u naš grad ali doći ćemo i mi u njegov. Kumova Dragana je iz Novog Sada, mornaricu treba vidjeti i u matičnoj luci. Film sam gledao u Futogu ovo ljeto i stvarno je dobar. Ili bolje rečeno - velik. Velik kao Dunav. I velik kao njegov režiser.


Panonski mornar II

Teško se čovjek sjeti prvog dodira s nečim. Sve je to nekako u magli i, makar smo dosta sigurni gdje smo nešto prvi put okusili/dobili/napravili, ipak nas izjeda barem mali crv sumnje. Je li to baš bilo tu/tako/na tom mjestu? Magle jedino nikad nema oko prvih ljubavi. Ali to je neka druga priča...Bila je to sredina osamdesetih, stari je vozio Ladu Rivu, išlo se sa kamp kućicom na more u Filip Jakov, stripovi su se čitali...A bilo je tu i ploča. Puno ploča.Ploča od starog. I dan danas imam više od tisuću ploča a neka od najstarijih i najraritetnijih vuku korijene još dok je senior bio mlad. U moru svih mogućih grupa i žanrova što je stari slušao a ja upijao, našla se jedamput i ploča "003" jednog Novosađanina. "Dolazim...Sto dukata donosim... Da, to je taj prvi tren. Prvi zvuk. Vrijeme nula. Ma bilo je i prije vjerojatno zvukova sa njegovih ploča, ali sjećanje seže dovde. Tosca 20, onaj automatic gramofon na koji ste mogli naslagati i do pet ploča odjednom, pa su samo padale kako koja strana završi...Jao tehnike...Imam 7 tih ploča doma. Kad je vidim kupim je. Nešto kao Mel Gibson u onom filmu, kad mora kupiti Lovca u žitu svaki put kada vidi tu knjigu.
Oh, imao sam raznih faza što se tiče glazbe. U jednom trenutku sam i prestao slušati Djoleta. Bila je to ona "isključiva" faza, tamo negdje oko dvadesete, kada se pomisli "To je to, slušam to što slušam i ništa to neće promijeniti. Kakav Djole, pa njega sam slušao jednom.Pa neću se valjda vraćati nazad.Zauvijek ću ostati ovakav." Eh mladost...
Iz nekog razloga stari na gitari nikada nije svirao Djoleta. Odnosno skoro nikada. "Prva ljubav" bila je nezaobilazan repertoar. Uvijek. I bilo mi je drago što sam je čuo na koncertu. Ali to je jedina stvar koju mi je uvijek bilo draže čuti na jednoj Yamahinoj gitari nego na ploči ili na koncertu. Ovdje je uvijek zvučala...Jače.

Ovo je bio koncert koji se pamti. Pričat ću ga svojoj djeci. To će biti onaj tip priče:"Znate djeco, to je bilo davno, još je Djole bio živ..." Samo što priča nikad neće početi tako. Jer dok su njegove pjesme žive, bit će i on.
Zauvijek.



Panonski mornar III


Panonski mornar...i neko drugo more. Njegovo more. Jer čija mora i mogu biti nego pjesnikova.
Sunce je odlazilo pod morski pokrivač ostavljajući Istru svjetlu mjeseca dok smo plovili prema tvrđavi Minor na Malom Brijunu ususret nemirnom moru Djoletovih stihova. Tako poznatom, a opet tako očaravajućem moru, koje nas uvijek iznova uzburka i razbaca, što na stijene, što na pješčane plaže okupane suncem.
Prije toga, ljepote Istre – Motovun, Višnjan, Pula – bile su samo uvertira u noćni dio, nešto kao predgrupa. Možda nije umjesno ljepotu Arene nazvati predgrupom ljepoti Večernjih sonata, ali nekako sam se osjećao tako. Lijepa mjesta, dobri ljudi...
A koncert...dogadjaj.
Tri sata koje pamtite cijeli život. Treba napomenuti da se ovdje radi o predstavljanju knjige "Kalendar mog djetinjstva", te je i nastup bio takav – u tri sata koncerta pjevalo se možda pedesetak minuta, a ostalo je bio najbolji stand-up show koji sam ja u životu vidio. A pjesme kao pjesme.
Dolce vita. Slatki je život dok se slušaju gorki stihovi.




Janjičari na okup!

Oduvijek sam volio praznike. Ne zbog toga što vjerujem u nekakve svece ili slično, nego zbog toga što se na dosta velikom broju tih praznika poprilično dobro jede i pije. A s obzirom da kod mene slave "i ove i one" svetke broj dobrih provoda je poduplan. Najgore je kad obadva Uskrsa padaju na isti dan, jaooooo...
Uglavnom, prije par dana bilo je Petrovo pa smo iz Zagreba potegnuli u Zamlaču, malo selo nedaleko od Hrvatske Kostajnice i Bosanskog Novog. S jedne strane prekrasna Una (dobila je ime od latinskog Unus = Jedina ) i Bosna, a a s druge strane obronci Banije, odnosno Zrinske gore. Raj na zemlji, barem što se prirode tiče. Una je prekrasna rijeka i melem za oči, a svatko tko je barem jednom išao Unskom prugom na more zna kakav je tamo raj. Autom se ide preko Petrinje i Hrvatske Kostajnice, pa desno uz Unu prema Dvoru i Bosanskom novom. Dan je bio fini proljetni, taman za klopu, ni vruće ni hladno, jedino je Una bila malo prehladna za kupanje...
Uglavnom, čim smo došli - rakijica,juhica, junetina na lešo i tri vrste salata. Nakon toga izvrsna prasetina pečena dan ranije i slatka kao putar. Nakon toga pivica i onda je lagano slijedila faza čekanja janjetine. Okupilo se dosta ekipe, a dva janjca su se lagano počela okretati nešto ranije i tu su se pokazali Geni Šumski - od 8 muškaraca - jedino sam ja gledao četvrtfinale svjetskog prvenstva dok su ostali gledali janjad kako se vrti na ražnju. Al' da ste vidjeli te poglede, ljudi moji: pogled lude sreće koja se cakli u oku i istinske želje za što skorim krkačenjem. Eh da...

Uglavnom, uskoro je došlo prvo janje na red: rakijica, janje, salata, pa ponovo rakijica pa ponovo janje i salata. I onda još tri piva...
Uglavnom, razgovor je nakon toga protekao u ležernoj atmosferi - koliko Dule naplaćuje za pečenje janjeta, da li meso od janjeta omekša kada mast curi sa njega, kako je Mićo zadnji put prodao staro janje te kako se to vidjelo po veličini rebrica, kako je Mara uzela par janjaca za rođendan, da li su bolji janjci iz Novog ili iz Kostajnice, kako se bolje kupati prije janjetine jer je poslije preteško za želudac, kako Goce jede janjetinu makar je vegetarijanka...uglavnom isto kako Eskimi imaju 100 riječi za snijeg tako i Banijci imaju 300 riječi za janje. Tako treba...
Uglavnom, morao sam isti dan nazad za Zagreb i nikako to nisam mogao prežaliti jer fešta je tek počinjala. CD-ove Bijelog dugmeta lagano je zamjenjivala gitara a fešta je potrajala do duboko u noć. Živili!






Bratislava

"Ajmo u Bratislavu za Novu!" - reče Maras nakon treće pive.
"Ajmo!" - velim ja i zeksam do kraja.
Ideja o putu bila je podkrijepljena željom sa se malo maknemo iz Zagreba na par dana i da se isponapijamo i dobro provedemo daleko od svega, a meni se iskreno nije dalo ići sa mojom tadašnjom curom i njenim planinarskim društvom na nekakvo penjanje tri sata do neke kolibe u pripizdini i onda cuganje usred ničega.
Eh ta zlatna vremena kad smo se još mogli opijati, a da nam žene ne vise za vratom...Ma vraga, uvijek su nam visile za vratom. Al ovaj put smo se nekako izvukli.
"Pet dana Bratislave!" - pisalo je u brošuri. Naravno, ovo je bila klasična agencijska navlakuša, s obzirom da se "prvi dan" sastojao od "Polaska u 23 i 30 sa parkirališta ispred koncertne dvorane Vatroslav Lisinski", tako da sam ja taj "prvi dan" puta u Bratislavu vidio Lisinski, Trnje i Novi Zagreb. Al ajde, bolje išta nego ništa...
S obzirom da je bus bio uglavnom popunjem cugošima, već smo do granice sa Madjarskom morali dva puta stajati, a sve je na kraju završilo bezobraznim upucavanjem Madjarskim curkama na carini uz povike "Nemam pasoš, pregledaj me!" i slično. Sva sreća da su nas valjda već u startu okarakterizirali kao dobroćudne idiote pa se nisu previše obazirale na nas. Naravno, tražile su da im damo nekakve pakete kao mito i, nakon što smo spriječili par momaka koji su nudili sebe, bus je krenuo dalje. U dva su već svi bili mortus, a u tri se hrkanje čulo do Beograda.
I eto nas ujutro u Bratislavi. Općenito se govori o "Budimpešta - Beč - Beograd" varijanti kada se govori o glavnim gradovima na Dunavu, ali eto, nakon nekoliko političkim pretumbavanja sada je tu isplivala i Bratislava kao četvrti. Zašto su svi na "B" - ne znam...
Eh da, u brošuri je pisalo "Noćenje u komfornom hotelu od tri zvijezdice". Ako je ovaj imao tri zvijezdice, onda Kineski rudnici imaju pet. Moje mišljenje je da je ovo nekoć davno bio donekle upotrebljivi studentski hostel, ali zadnjih tridesetak godina je nešto izgubio na čari...ma baš nas briga, tak i tak smo došli pit i brijat po gradu. Čim smo došli u grad, odmah smo u centru zapazili - zalogajnicu Balkan. Jednom kad se Ameri spuste na Mars naći će tamo dva Bosanca kako peku ćevape i jednog Hrvata kako iznajmljuje apartmane. I to po jako visokim cijenama. Naših jednostavno ima svuda.
Grad je srednje veličine (450 000 stanovnika) i, osim centra koji je otprilike veličine pola centra Zagreba i dvorca iznad Dunava, nema se baš puno toga za vidjeti. Ostatak grada je teška betonara koju je izgleda projektirao nekakav arhitekta koji se nikada nije maknuo sa druge godine faksa. Ali dobro, u par dana se ima što vidjeti. Inače, za one koji su markirali povijest, staro ime Bratislave je - Požun. Da, da, ovdje su se krunuli hrvatski kraljevi. Crkva, na žalost, ne djeluje pretjerano impresivno zbog politike sustavnog zanemarivanja koja ju je progonila desetljećima, a najbolje od svega je što je na pet metara od ulaza - autoput. Ako je netko popio malo više misnog vina vrlo lako mu se može desiti da zaluta i završi na nebeskim pašnjacima. Stara utvrda izgleda odlično, centar je stvarno sređen, jedino je problem sa autohtonim restoranima. Ima kineskih, francuskih, irskih...ali pojesti nešto slovačko gotovo je nemoguće. Inače, jezik je poprilično sličan našem. To me iznenadilo. Neke jednostavnije stvari, tipa natpisi na reklamama & co, se mogu bez problema shvatiti. Svi smo mi braća, nema tu...
Provod je bio izvrstan (osim što smo prvu večer zalutali u Ladies night disko, što smo shvatili kada se momak u uniformi počeo skidati. Bili smo već toliki cugoši da nam nije bilo sumnjivo što smo (skoro) jedini muškarci u disku)Slovakinje su lepe žene (imaju onaj slavenski štih), taxi je jeftin, Dunav je Dunav, a inače sam grad se nalazi na pedesetak kilometara od Beča, pa ako imate vremena...
Uglavnom, moja preporuka je da odete u vlastitom aranžmanu na dan - dva, prođete po gradu, popijete koju, posjetite čari Beča i Madjarske koji su iza ugla i, ako ste solo, zbarite koju Slovakinju. Viksa na Dunavu uvijek dobro dodje...
Ajd živili







Sela u njima


Izuzmemo li zadnjih dvadesetak godina, veliki dio hrvatske književnosti (a i književnosti zemalja u okruženju) temelji se na selu.
Stalno selo. Seoske ljubavi, seoske zgode, seoska vjenčanja, seoski mangupi, seoske puce, njive, konji, kleti, salaši, pa opet njive i konji, pa lipe, breze, orasi, a tek hrastovi...A ako se i dešava pokoja zgoda u gradu onda je to uglavnom zbog toga što glavni junak, seosko dijete, ide u grad, gdje onda opet žali za konjima, njivom, hrastovima... Naravno, ne radi se nužno o lošim djelima, dapače, ali više mi je dosta situacije da kada uzmem neku knjigu hrvatskog pisca iz 19. stoljeća, čitam o Topoli @ co koju su sasjekli zli vlastelini @ co a onda su usput pobrali i sve zgodne seoske puce. Zašto je to tako? Zato što se građansko društvo u ovim krajevima pojavljuje tek u zadnjih pedesetak godina (makar sam mišljenja da će istinsko građansko društvo u ovim krajevima zaživjeti tek polovicom ovoga vijeka.) I dok je Budimpešta na početku stoljeća imala 800 000 stanovnika, Zagreb je imao oko 50 000.. I to je ono što je falilo. Veliki grad. U velikom gradu inteligencija buja, rađaju se ideje, provode se akcije, stječu se prijatelji i neprijatelji, jednom riječju nešto se dešava. A to se ne može desiti u maloj sredini gdje se i onaj mali broj intelektualaca koji u njoj postoji školovao van nje. Danas ipak imamo urbanu kulturu (inače mrzim tu riječ jer mi je simbol za sve one pomodne gluposti kojima nas obasipaju na reklamama) ali ipak je to daleko od razvijenosti koja nam je potrebna. Nemamo tradiciju. Ali sve ima svoje vrijeme sazrijevanja i svoj tok i ništa ne ide preko reda. Da se razumijemo, uvijek sam razlikovao seljaka od seljačine. A grad je pun ovih drugih. Ne mogu to ni generacije kod nekih iskorijeniti.

Nažalost...



Bog i Hrvati

To je naprosto nevjerojatno koliko ovdašnji ljudi lažu. Lažu svi. Ali pritom ne mislim na male ili velike ljudske laži koje su u svima nama i koje nas i čine ljudima, možda i više nego istine. Govorim o tipičnom hrvatskom laganju:laganju da ste bolji nego što jeste. Najbolje se to vidi u anketama.Sigurno ste svi vi barem jednom pročitali neku anketu gdje su vaši sugrađani ispali gotovo nadljudi, iznad prosjeka, po svemu bolji ne samo od vas, ne samo od ostalih sunarodnjaka, nego i od cijelog svijeta (da ne idem dalje). Uzmimo na primjer anketu koja istražuje seksualni život Hrvata. Prema tim (anonimnim) anketama svi su ševili valjda već sa trinaest, svi su imali više od deset partnera (od kojih je barem sedam sisate jebozovne seks – bombe/preplanuli i nabildani te uspješni i bogati muškarci) svi imaju kitu od 30 cm, svi mogu bez problema tri puta dnevno svaki dan, svi su mrdali u pak, svi su nasmiješeni i zadovoljni svojim seksualnim životom i ne bi mijenjali apsolutno ništa jer jednostavno ne može bolje od ovoga kako je. Ankete zapravo pokazuju da Hrvatima zapravo uopće nije loše, dapače. Svi imaju (barem) po dva auta, super stan, zarađuju dovoljno, imaju vikendice na moru, troše na izlaske više tisuća kuna mjesečno...Ma živimo u raju ljudi! Pojam Ubermenscha je trebalo upotrijebiti za nas a ne za tamo nekakve Nijemce. A opet, zanimljivo je kako, kada svijetla anketa i okoline zgasnu, postajemo tužni, mrzovoljni i ljuti. Na koga? Na sebe. Jer nismo postigli ništa od onoga čime se hvalimo i usput ne možemo smisliti one koji su nešto od toga i postigli, zamislite, svojim radom. Ma nije moguće, sigurno je tu neka muljaža, ma veze su sve to...Nema nikog tko se više pretvara a opet nema nikog koje mrzovoljan jalan i ljut više od nas samih.





Helsinki

Vjerovali ili ne ali nekad sam bio poprilično dobar u atletici. Točnije na sto metara, makar mi ni dionice do 400 metara nisu bile strane. Trenirao sam na Mladosti u Zagrebu, bio sam na dosta natjecanja, a između ostalog, put me doveo i u Finsku. Busom do Beča, pa avionom do Helsinkija i onda prvi šok - pola jedanaest navečer a tamo dan! Dobro, nije baš bilo kao da je podne, ali vidilo se da nešto nije u redu:)) Uglavnom, naletili smo na polarni dan, tako da sam po prvi put u životu bacio košaricu u pola jedan u noći.
Bilo je natjecatelja odsvuda, zgodnih atletičarki koliko hoćeš, a posebni doživljaj bio je stadion koji nosi ime po legendarnom Pavau Nurmiju. Grad je dosta skup, hrana je očajna(sve je slatko) ali kad se dodje prvo što se primijeti čistoća. Sve je cakum - pakum. Fasade. Ulice. Trgovi. Ceste. Izlozi. Sve je tako nekako "novo". Iskreno, malo me to zasmetalo. Kao da sam navikao na prljave ceste i sjebane fasade. Ne mreš pobjeći od Balkana...
A i sve je nekako mirno. Kao da su svi usporeni i pospani. Ali grad je svakako prekrasan.
Posjetite Finsku i uživajte u jezerima, Helsinkiju, beskrajnim šumama...ha možda će neki uživati i u hrani.

Eh da, osvojio sam brončanu medalju na 100 metara:))


Dunav i lijepe haljine - Novi sad 2010 vol. 1

Počnimo s doručkom. Nakon poprilično razuzdane pijanke od prošle noći ujutro mi je jedva kroz maglu stigao glas od Mirjane i Dragane: "Momci jel može doručak?" Gican i ja jedva se javimo; Mrmljmožemrmlj... Uglavnom, pola sata kasnije, oko 10 sati, čekalo nas je: deset kremenadli, svježi sir, desetak viršli, pečena jaja na oko, salata dizajnirana posebnim dizajnom i ukrasima, litra kave i sladoled. ako nešto cijenim to su žene koje dobro kuhaju.Joj... Nakon togaaposjetili smo obližnji golf klub. Izrazito ljubazna i ljepuškasta domaćica pokazala nam je sve čari lokalne kuhinje, a onda smo i bacili jednu partiju. Sve u svemu - 9 rupa, izvrstan teren, jedino je bilo vraški vruće...Sretno najedeni i napojeni krenuli smo prema Sremskim Karlovcima i restoranu na Dunavu. Karlovci su simpatično malo mještance desetak kilometara od Novog sada sa vrlo upečatljivom glavnom ulicom. Baš smo uletili na svatove. Ideja je bila da se pomiješamo sa svatovima na domjenku, pa ako nas netko pita - mismo od mlade/mladoženje(zavisi koja nas strana pita), ali ništa od toga, trebalo je krenuti prema restoranu i Dunavu. Jebešga, zaboravih kako se restoran zove, ali ima terasu na samom Dunavu i prekrasnim pogledom na Panonsko more. Jela se Karađorđeva šnicla koja je poprilično slična Zagrebačkom odresku, a glavna razlika je u par začina. Cigani su svirali melodiju koja je...
Krećemo nakon toga na krstarenje Dunavom od Sremskih Karlovaca do Novog Sada. Dunav je rijeka koja nikad nema pogrešan tok. Još mamurni od prošle večeri, fino najedeni i napojeni, ispijajući pivicu, mislim da smo dosegnuli nirvanu. Ma ne može bolje...
Nebo nad Novim Sadom spojilo je svoje boje sa Dunavom i potezalo je želju da se čovjek stopi sa tim. Štrand je bio pun oskundo odjevenih djevojaka što je samo još više podiglo naše poprilično simpatično raspoloženje.


"Preterano ti stoje te farmerke"

Novi sad vol. 2

Novi Sad je izrazito živ grad. Postoji ulica kojoj se sada ne mogu sjetiti imena, (čini mi se da ima Lazar u imenu, ali nije Bulevar) ali uglavnom to je Novosadska Tkalča. Ulica je puna kvalitetnih birceva i dosta je uska te se stoga kad uđete u nju dobija dojam da ste se našli usred jednog velikog neprekidnog tuluma koji je dugačak stotinama metara. stvarno zanimljivo iskustvo. U svakom slučaju ima za svakoga ponešto. drugi dan, nakon Karađorđeve šnicle u Sremskim Karlovcima i vožnje Dunavom išli smo u Futog na premijeru filma Kao rani mraz. Na pola puta HOP! - murija. "Daniele, vozili ste 65, a dozvoljeno je 50". "Dajte ajde, pa nećete valjda zbog toga da me kaznite, pa na ovoj cesti mogu avioni sletat". "Daniele, morat ću". "Pa dajte, jel se možemo kako dogovoriti?" "Ne može Daniele, snimljeni ste". "dajte pa vozim djevojke" ( a iza Dragana i - Andrija. Gican je umiral od smeha na suvozačevom mjestu.)
"Ne može Daniele, morate platiti, sve je snimio ovaj aparat, on sve pamti." - O, šta ste ga kupovali toliko pametnog... - haha Daniele, ajde nije tako strašno 5 000 dinara. Ma dobro, mislim si ja to nikad neću platit, kad stigne pišem žalbu i bok - zastara. Daniele, ovo je uplatnica za platiti, a pasoš ćemo vam zadržati dok ne platite Ja:TILT?? Eh da, dosta im je "pametnih" poput mene. Plati ili nema van iz države. A možda i da ostanem u Novom Sadu, lijep je grad...
Futog je lijepo mještace nekoliko kilometara od Novog Sada u koje smo već došli sa nekoliko minuta zakašnjenje, tako da su (dok sam ja još tražio parking ) svi ostaliušli dok je Djole već držao govor. Djole se u jednom trenutku okrene prema njima i kaže:"Oprostite što smo počeli malo ranije" :):):):) Kakav car. Ja sam još više kasnio ali sam ga zato ulovio na izlasku gdje je i pala slika mene i Panonskog mornara. - Šta kasniš? - Ma murija me zaustavila. - O mamu im jebem:))
Drugi dan smo bili još u manastiru na Fruškoj gori, te smo naravno okrenuli poslije i jedan roštilj. Ovo je samo mali dio nabrzaka napisanih doživljaja, a generalni zaključak je - ako niste bili u Novom Sadu, svakako odite. I htjeti ćete ići ponovo.



Poreč 2010

Moja sestra je oduvijek bila tip koji voli ples i sve u vezi toga, tako da joj nikada nije bilo teško izbarati životni poziv. Do sada je već radila na mnogo mjesta i sa raznim ljudima, imala je dugo svoj fitness centar, a sada, između ostalog, radi i za nešto što se zove "World class" iliti nekakva svjetska fitness udruga štatijaznam...uglavnom, u petom mjesecu je otišla sa njima na četiri mjeseca u Poreč predavati nekakv ples pa smo kum i ja rekli "zašto malo ne otići do nje, jelte..."
I tako eto nas u Poreču...lijepo mjesto i lijepi kraj. Neka se ne naljute kompići iz Dalmacije i drugih krajeva, ali Istra i Kvarner su mi puno, puno draži. Dobro, otok Krk više zbog toga što sam tamo proveo najviše ljetovanja, ali Istra ima sve;šume, brda i more. Raslinja kao u priči, a opet tu je i Veliko Plavetnilo. Da ne spominjem Pulu, Rovinj, Brijune... Poreč je gradić koji živi od turizma i to se vidi na svakom koraku. Restorana ima raznih i dobro se jede, a najviše me očarao jedan na vrhu kule u centru grada. Uglavnom, najviše vremena smo provodili u Beach baru Tequila. "Beach bar Tequila" je zapravo nakupina od nekoliko kila slame i dasaka u kojoj je pola kile (istina, razvodnjene, ali ajde) pive 15 kuna, a Pelin je cenera.Konobari su ok i u cuganju nimalo ne zaostaju za gostima, a cjelokupna atmosfera je poprilično dobra. Međutim, na dotičnom mjestu nismo bili toliko ni zbog cijene ni zbog čega drugog nego zbog najbolje terase ikada. Birc je zapravo na milimetar od mora i sa njega puca prekrasan pogled na Poreč. Uglavnom, kad se jednom sjednete ne mičete se satima. Stvarno izvrsno. Na žalost, moja sestra ima jednu veliku manu - ne kuha skoro uopće (užas, na koga li je samo:))) tako da smo bili primorani sami raditi hranu ili jesti vani ali dobro, izdržali smo nekak:))
Bili smo i u Umagu na završnom partiju turnira i mogu reći da je bilo izvrsno - jedan veliki tulum od 20 000 ljudi i jako puno prekrasnih žena. Kad smo odlazili ujutro oko šest, Gican nije mogao izaći sa parkirališta zbog nekakvih gumenih prepreka, međutim ubrzo je neki tip koji je bio pored uskočio i maknuo ih. Ispalo je da je taj tip - Zvone Boban:)) Zvone legendo, u 6 ujutro sa kompićima na Partiju;možda taj bračni život i nije tako loš:))
Sve u svemu, bilo je jebenica. MOžda se zaletimo sad za vikend ponovo.

Strip u meni

Moja stripovska odiseja počela je tamo negdje (sada već poprilično daleke) 84 ili 85 godine, stripovima "Bubnjevi Smrti", "Klopka za Zagora" i "Sedma Žrtva" od dobrog starog strica Martya. Bilo je to drugo vrijeme, vrijeme prvih Commodoraca,primanja u pionire, a informacija (svaka, pa tako i ona o stripu) cijenila se mnogo više nego sada, kada se jednim klikom miša može doći do željenog saznanja. Stripove su čitali svi. Apsolutno svi. Sve i jedan klinac. Tada je Bonelli bio sve. I niti smo znali , niti smo se opterećivali sa drugim stvarima. HC izdanje od Blueberrya, činilo se kao nešto daleko, skupo, nedostižno, nepotrebno. Nije tada, naravno, bilo internet aukcija, a glavni izvor stripova su bili momci na Trešnjevačkom placu. Sjećam se ljeta 93. Tada sam pokupovao sve Martije koji su mi falili( njih sedamdesetak.) za jednog klinca od četrnaest godina, zaljubljenog u stripove to je bio jedan od bitnijih događaja u njegovoj stripovskoj "karijeri". Naravno, žeđ za otkrivanjem drugih stvari, te neizbježna promjena ukusa koja dolazi uz to, promijenili su moje shvaćanje stripovskog svijeta, otkrile su se nove granice, a neke su zauvijek izbrisane i moj stripovski ego danas nije isti kao ranije, ali... Zašto mi je (ipak) više draži Bonelli? Zbog onog dječaka koji je u jedno ljeto skupio sve Martije. Zbog onih zajedničkih čitanja sa drugim klincima u ljetnim noćima. Zbog svih onih razmjena, loših i dobrih.Zbog mladosti. Zbog uspomena.









25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
mladjo Posted - 10/10/2018 : 18:15:29
quote:
Originally posted by Tonka24

quote:
Originally posted by mladjo

http://mladjo01.simplesite.com/434730241

I evo nove (kratke) priče napisane na radionici pisanja PiČi u knjižnici Vladimira Nazora. Priča je doživjela ovacije, razdragana masa bacala me u zrak i svi su se složili da ovakva atmosfera nije viđena od Beatlemanije. Uglavnom, zadana tema je bila Nevidljiv, a dosta toga u priči je istina :D Čitajte i uživajte!


U ovim kratkim pričama vidim orginalnost čak i način na koji pišeš, dok u ovim dužim se vidi veliki utjecaj knjiga koje si pročitao.



doom Posted - 10/10/2018 : 15:27:00
Hahahahaha kad si napisao ovo o ovacijama i bacanju u zrak morao sam da procitam. Ima li kakvih naznaka za knjigu, cini mi se da ima poprilicno materijala
mladjo Posted - 01/10/2018 : 10:09:53
http://mladjo01.simplesite.com/434730241

I evo nove (kratke) priče napisane na radionici pisanja PiČi u knjižnici Vladimira Nazora. Priča je doživjela ovacije, razdragana masa bacala me u zrak i svi su se složili da ovakva atmosfera nije viđena od Beatlemanije. Uglavnom, zadana tema je bila Nevidljiv, a dosta toga u priči je istina :D Čitajte i uživajte!
mladjo Posted - 16/08/2018 : 12:59:22
Novi tekst!
http://mladjo01.simplesite.com/434730156

mladjo Posted - 04/08/2018 : 17:30:12
Tak je :D
vice Posted - 04/08/2018 : 16:27:39
Samo piči, brale. Pisanje oslobađa. :D
mladjo Posted - 03/08/2018 : 12:19:19
I evo novoga teksta!
http://mladjo01.simplesite.com/434730156
mladjo Posted - 02/05/2018 : 13:25:09
Novi tekst!

http://mladjo01.simplesite.com/434730156
mladjo Posted - 16/04/2018 : 17:08:55
Novi tekst!

Idemo! Čitajte i sherajte!

http://mladjo01.simplesite.com/434730156
mladjo Posted - 12/04/2018 : 14:06:46
U novom tekstu o Instabulskoj konvenciji i zašto je prosječnom rvatini normalno tući ženu. Čitajte i šerajte!

http://mladjo01.simplesite.com/434730156
mladjo Posted - 19/03/2018 : 19:32:21
Može li se čovjeka ocijeniti prema kvaliteti toilet papira koji koristi? Kako utjerati dug od lika koji pije Lidl dvolitrenu pivu?
Čitajte u novom tekstu na blogu!

http://mladjo01.simplesite.com/434729497
mladjo Posted - 23/02/2018 : 19:38:05
http://mladjo01.simplesite.com/434729497

Jučer sam prvi put bio na nekoj radionici pisanja. Rekli su da napišemo par rečenica kao uvod u priču pa ćemo ih onda pročitati, uspoređivati i komentirati. Ja sam napisao cijelu priču
mladjo Posted - 15/01/2018 : 14:26:43
Henry i Johnny odlučili su malo cugati i onda otići u Jabuku. Kako su se proveli pročitajte u novom tekstu pod naslovom Hang the DJ!

http://mladjo01.simplesite.com/434729497
mladjo Posted - 15/12/2017 : 20:45:08
Kako je Henry zbario Tanju na The Cure partyju i što je napravio kontrolorima HRT-a koji su ga gnjavili pročitajte u novom tekstu

http://mladjo01.simplesite.com/434728740
mladjo Posted - 30/11/2017 : 14:53:36
Novi tekst! Kako bi bilo da je Aljaska pod "našima"!
Čitajte i šerajte! :D

http://mladjo01.simplesite.com/434729493
mladjo Posted - 10/11/2017 : 17:10:05
quote:
Originally posted by Just_Charlie

quote:
Originally posted by mladjo

Novo! Novo! Novo! Hitno na blog, čeka vas novi tekst!

Malo o jednom gradonačelniku, fontanama i zastavama. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim ljudima je naravno slučajna.

http://mladjo01.simplesite.com/434729493




Jebote :)
Ovo je na rubu zakona, nekog.
I na rubu foruma.. hahaha..
I bolesno. Preko ruba. O.O



Oh, samo malo beletristrike, ništa drugo :D
Tonka24 Posted - 10/11/2017 : 13:57:33
quote:
Originally posted by Just_Charlie

quote:
Originally posted by mladjo

Novo! Novo! Novo! Hitno na blog, čeka vas novi tekst!

Malo o jednom gradonačelniku, fontanama i zastavama. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim ljudima je naravno slučajna.

http://mladjo01.simplesite.com/434729493




Jebote :)
Ovo je na rubu zakona, nekog.
I na rubu foruma.. hahaha..
I bolesno. Preko ruba. O.O


D li si se ovo vratila?
Just_Charlie Posted - 10/11/2017 : 00:21:19
quote:
Originally posted by mladjo

Novo! Novo! Novo! Hitno na blog, čeka vas novi tekst!

Malo o jednom gradonačelniku, fontanama i zastavama. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim ljudima je naravno slučajna.

http://mladjo01.simplesite.com/434729493




Jebote :)
Ovo je na rubu zakona, nekog.
I na rubu foruma.. hahaha..
I bolesno. Preko ruba. O.O
mladjo Posted - 09/11/2017 : 15:00:02
Novo! Novo! Novo! Hitno na blog, čeka vas novi tekst!

Malo o jednom gradonačelniku, fontanama i zastavama. Svaka eventualna sličnost sa stvarnim ljudima je naravno slučajna.

http://mladjo01.simplesite.com/434729493
mladjo Posted - 23/10/2017 : 12:54:29
Novi tekst!
Što kupiti punici za poklon ako već ima metlu, kako bi bilo gledati pornić u 4D-u, koliki je negdje bio problem Josipu objasniti selu da mu je žena začela po duhu svetom i još štošta u novom odlomku priče Porta.
Prva dva dijela su već objavljena na ovom sajtu ali treći nije - ukorporirao sam sve to u jednu priču
Čitajte, lajkajte i šerajte na fejsu!


http://mladjo01.simplesite.com/434730241
mladjo Posted - 02/10/2017 : 14:27:49
Evo novoga teksta - opet malo političke satire

http://mladjo01.simplesite.com/434730241
mladjo Posted - 25/09/2017 : 18:01:11
I evo novoga teksta! Čak 5 strana odjednom!
Čitajte, lajkajte i šerajte na fejsu!


http://mladjo01.simplesite.com/434730156

P.S. Odsad stavljam linkove tako da mi poraste i posjećenost na blogu
mladjo Posted - 07/09/2017 : 19:33:47
http://mladjo01.simplesite.com/434730156

Novi tekst, zbog osjetljivosti teme ga ne stavljam ovdje nego kliknite na link
mladjo Posted - 19/08/2017 : 03:19:46
Hvala momci
Doom, ajde frende malo više samopoštovanja:))
risbozg Posted - 18/08/2017 : 19:34:00
quote:
Originally posted by mladjo

Evo malo o gluposti i o glupanima.Sve tekstove, kao i dosad, možete pratiti i na blogu
http://mladjo01.simplesite.com/434729497



Traktat o ljudskoj gluposti (iliti Sve o gluposti na jednom mjestu)

Mozak je zanimljiva stvar koja funkcionira na interesantne i ponekad tragikomične načine. Jedna od njih je i mogućnost učenja. Učenje, kao i ponavljanje ustaljenih obrazaca su uz inteligenciju tri najbitnije stvari koje karakteriziraju određenu ličnost i njeno građenje osobnosti. Bez učenja bili bismo kao poluživotinje koje su osuđene na kontinuirano savladavanje prepreka opet i opet jer niti ih mi možemo zapamtiti niti nam ih je netko mogao prenijeti. Kod učenja postoji samo jedna mana – jako je ovisno o prvim godinama života. Dakle, ono što vas nauče u prvih desetak godina života ima trajne posljedice po vaš život. Mozak jednostavno funkcionira na taj način što i nije problem sve dok dijete učite pozitivnim i pametnim stvarima. Ok, nitko nije savršen i nitko ne može učiti svoje dijete samo onome što je barem općeprihvaćeno kao dobro jer ljudi nisu takvi ali što više usađivanja pozitivnih misli i navika – to bolje.

Problem je sa budalama.

Budale, svoju djecu uče samo onome što i sami znaju – a to nije mnogo. Stoga dijete koje nauči u najranijoj dobi mrziti nekoga (određenu grupu, narod, rasu) ono će to nastaviti raditi i kao odraslo i to ne samo zato što je tako naučeno, nego ako je naslijedilo glupost svojih roditelja, i zato što nema dovoljno veliku inteligenciju da shvati da su ti naučeni obrasci upravo to – naučeni obrasci i da ne moraju nužno biti istiniti i dobri. Druga važna stvar je nemogućnost kvalitetnog obrazovanja, što onda u kombinaciji sa niskom inteligencijom i lošom indoktrinacijom u mladosti daju ubitačne tri stvari koje su glavna baza mržnje, nerazumjevanja, isključivosti i zla. Dakle, jako veliki broj problema polazi od krivog odgoja u mladosti. Te "tri ubitačne stvari" su ubojito oružje. Istina, one ne moraju biti uvijek na okupu tako da postoje različite mogućnosti. Postoji pametna osoba koja je indoktrinirana u mladosti – za takvu osobu postoji šansa da će se promijeniti u mnogim stvarima i da će se, naročito ako stupanj obrazovanja bude visok, izvući iz indoktriniranog zla koje je naslijedilo iz mladosti ali postoji velika šansa da će se neki dijelovi te indoktrinacije zadržati. Tako možemo imati npr. pametnog visokoobrazovanog čovjeka koji je proputovao svijeta i koji ima čisto solidna životna stajališta, a da istovremno mrzi npr. homoseksualce ili neke manjine. U mladosti su takvog čovjeka vjerojatno "hranili" sa mržnjom prema mnogim drugim stvarima ali se on u mnogima uspio izvući, međutim ne posve. Ima takvih slučajeva dosta. Također postoje i glupani koji su dobro odgojeni. Oni neće dobiti nikakvu mržnju u nasljeđe od svojih roditelja (dobro, nemoguće je idealizirati ali uzmimo da će ga roditelji odgojiti ne savršeno jer je to nemoguće nego, recimo, jako dobro) te samim time neće imati problema u obliku mržnje ili ih neće imati puno. I tu dolazimo do zanimljivog zaključka:Pametan čovjek koji je indoktriniran prije će nekoga iracionalno mrziti nego glup čovjek koji nema indoktrinaciju! Definitivno zanimljiva pojava koja samo pokazuje koliko je društvo ovisno o odgoju.

Ljudska glupost također ima još jednu zanimljivu pojavu – što veća pripadnost grupi. Sam pojedinac ograničenih intelekta puno se osjeća snažnijim i jačim ako je okružen istomišljenicima. Sama ta pojava je sa njihove strane razumljiva. Mnogi od njih nisu uopće spremni prihvatiti kritiku jer prihvatiti je znači priznati sebi i drugima da nisi bio u pravu što je sa njihovog aspekta ubitačno. A puno im je lakše boriti se protiv neistomišljenika u krdu. Jer ako nemate argumente što vam preostaje? Naravno, čista sila.

Koliko ste puta vidjeli nekakvog jadnog primitivca u tramvaju kako sjedi sam i sav stisnut ali kada se on nađe sa svojima iz grupe, naglo postaje gord, snažan i jak. Grupa ga čini takvim. Osim toga, podčinjavanje ideologiji grupe puno je jednostavnije kod glupana nego kod pametnih ljudi. Na kraju krajeva, to je i cilj vojske – da "otupi" čovjeka toliko da kod vojsci bitnih stvari uopće nema svoje mišljenje. Tako da kad narednik kaže: "Idi tamo i osvoji ono brdo" ekipa ne kaže :"Osvoji si ga sam, tamo pucaju!" Vojska najviše uživa u glupanima.

Jedna od bitnih obilježja glupana je i fundus riječi. Često se spominje ona fraza "ma on ima opseg govora od 200 riječi". Mislim da je ipak riječ o puno većem broju ali da je taj fundus kod glupana iznimno ograničen – to naravno stoji. To, na kraju krajeva i nije ništa čudno. Glupan ima sužen oblik interesa, a kada te manje stvari interesira, tada nema potrebe ni za riječima koje su izvan toga suženog opusa. Jednostavne rečenice, ponavljanje pojmova i krajnje primitivna "spika" odličje su ograničenih umova.

Još jedna odlika glupana je mržnja prema boljima od sebe. Iako ni mnogi pametni nisu oslobođeni zavisti (ponekad veće, ponekad manje) kod glupana je to posebno istaknuto. Zavist je mržnja uzrokovana činjenicom da je netko u nečemu bolji. Zavist pojedinca je ozbiljna stvar ali zavist cijele grupe je već krajnje neugodna pojava. Kako je rekao jedan moj prijatelj:"Tko za glavu strši, može mu se vrlo lako desiti da za glavu bude i kraći".

Kod glupana je još jedna stvar jako bitna – mržnja sama po sebi. Oni imaju jako veliku količinu mržnje koju moraju iskaliti prema nekome. Lako je kada imate prema nekome biti zavidni ali što ako nemate? E onda treba izmisliti neprijatelja. Doslovce ga izmisliti. I onaj koji glupanima da neprijatelja da ga mrze ima njihovu vječnu zahvalnost i oni će ga slijediti gdje god treba.

Ali ovdje je bitno reći jednu stvar – sve te radnje glupana bi teže prošle (a često ne bi prolazile uopće) da ne postoji pasivnost pametnih. "Ma neka pričaju, kaj nas briga" je klasična zamka jer glupani postaju sve glasniji i glasniji i onda se samo u jednom trenutku shvati da su zavladali.

Otpor ljudskoj gluposti je kontinuirana nužnost svakog pametnog čovjeka.

Uglavnom, glupani će biti uvijek oko nas. Ali da li će pobijediti ili ne – ovisi samo o nama.

I zato ovaj traktat zaključujem ovom verzijom Niemollerove pjesme zapisane na monolitu New England Holocaust Memoriala u Bostonu:





Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.


Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.


Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.


Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.


Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni.






samo mogu

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.31 seconds. Snitz Forums 2000