Dexters |
Posted - 18/07/2019 : 11:38:16 Emocionalni horor triler osrednje kvalitete. Vrlo dobre Grouchove fore, i briljantan Marijev crtež obogaćuju strip. Nažalost, da bih ukazao na propuste neophodno je osvrnuti se na pojedine ključne stavke u narativu, tako da...
SPOILERI
1. Horor- koji to gotovo da i nije. Ubojstvima nedostaje tradicionalno suroviji vizualni prikaz, a većina scena (izuzev prve) ne generira ambijent straha.
2. Triler- s rupama (ne mislim na Ameliju i Sherilee, nisam perverznjak). Priča je prožeta tajanstvenošću, i čita se glatko bez obzira na iznadprosječnu količinu teksta, međutim rezolucija je slabašna. Kako se lijesovi provaljeni iznutra, kako je žena u stanju da spravom oblika golemih kliješta ubije jednog, a potom i dva odrasla muškarca, s tim da potonje zatuče utegom!?
3. Emocije- to je kvazirješenje za gore spomenute greške. Barbatica ne želi da razmišljamo o ubojstvu kao sirovom činu iz horor filmova, niti o tehničkim aspektima scenarija, kako se nešto dogodilo, već zašto se dogodilo, koji su pokretački mehanizmi, tj. motivi. Ne mogu to sasvim prihvatiti jer okosnicu scenarija čini serija ubojstava koja se istražuje, to je razlog zbog kojeg čitatelj okreće sljedeću stranu. Na meniju meso, a serviraš mi povrće.
Čiste, snažne, pa čak i izopačene emocije su kao komponente psihološkog stripa dobrodošle, ali suviše nedovoljno definiranih emocija dovodi do suprotnog efekta. U ovom stripu je prava salata od emocija- tko voli, tko ne voli, što znači voljeti, što je lažno voljenje, što znači prevaziđi sebičnost u voljenju, što znači tjelesno sjedinjavanje u voljenju, tjah, previše je to za probaviti. Pažljiv i emocionalno zreo čitatelj u ovom stripu će primjetiti samo jednu čistu i zdravu emociju, a to je osmijeh Mouthya dok se igra s obitelji, osmijeh je znak sreće, i rezultat ljubavi. Richardov odnos s ocem je bio nakazan i zahvaljujući tome osmijeh upućen Sherilee je bio lažan osuđen da išžezne, što i jest.
Scenarij: 6.5/10 Crtež: 9/10 |