forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Paka01 Posted - 18/08/2009 : 20:09:34
Ajd, zanima me koliko nas tu ima, ljubitelja heavy metala i sličnih pravaca

Šta se sluša u zadnje vrime, ide li se na koncerte, kupuju li se cdovi? Ja sam se u zadnje vrime zakačio na novi Amorphis potpuno da bi se nakraju razočara kad su otkazali koncert u Zagrebu, a jedan su mi od dražih bendova.

Uglavnom, eto, pišite, preporučajte i tako to ako ima volje itko...
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
Poli Posted - 24/09/2020 : 19:37:55

te nesto francusko







i svedsko, klasicno melodicno (i atmosfericno)




Poli Posted - 24/09/2020 : 19:28:23

prvi album ovih Poljaka (izasao jucer) koji su nastali 2015. godine od strane clanova Vader, Lux Occulta, Hate i Batushka.





Poli Posted - 21/09/2020 : 22:05:08
https://youtu.be/TOIRn5Byq94
panzer Posted - 21/09/2020 : 19:32:48
https://www.youtube.com/watch?v=MthDn_PGzqQ
Poli Posted - 21/09/2020 : 19:15:36









nesto frisko iz Polske









jos 2 nova albuma

Raven Throne - Viartańnie (Chroniki Źmiainaj Ciemry)
https://youtu.be/k90cK2kaZ7A



Khors - Where the Word Acquires Eternity
https://youtu.be/m2J9hnn2lI8



Poli Posted - 21/09/2020 : 18:48:57


Director: "You can´t sing a death metal song in armchair..."
Dave: "Give me my fu*** bottle of wine!!!"






DODSFERD Posted - 20/09/2020 : 23:58:49
A sada nešto prilično svježe, barem kada je u pitanju datum izlaska, krajem prošlog mjeseca Svederna objavljuje svoj 3. po redu studijski album koji nosi ime Härd (Ognjište).
U usporedbi s ostalim radovima benda ovaj novi album je sličniji prethodniku Svedjeland nego prvijencu Äntra, iako na njemu postoji dovoljno primjetnih razlika za slušatelja.
Muzika ne odlazi previše ni prema starijem ni prema novijem zvuku, rekao bih da je najidealniji izraz kako se ovdje radi o nečemu što vuče na prijelaz iz prošlog u tekući milenij.
Produkcija se već može smjestiti bliže današnjim standardima, baš poput prijašnjeg albuma tako i ovaj ne dopušta da ikakvi problemi narušavaju zvučni ugođaj, neovisno o tome kako će netko doživjeti same muzičke ideje.
Härd je tipičan predstavnik švedske black metal scene, materinji jezik čak niti nije presudan faktor za takav dojam, već ovdje postoje i drugi elementi koji daju još jači identifikacijski pečat.
Melodičnost svojstvena ovom podneblju je jedna od stavki za lakše lokacijsko raspoznavanje, ali Svedernu nikako ne treba gurati u klasične melodic bendove jer joj muzička baza ne odlazi u navedenom smjeru.
Melodije nisu izvedene u takvom obliku da dominiraju nad ostalim segmentima, niti se provlače kroz cjelovite zapise, već postoji određena ravnoteža kako bi se izbjeglo da postanu prenapadne.
Härd je ujednačeniji nego što je bio Svedjeland, sada više nema onih ubacivanja elemenata drugih metal pravaca, barem ne u takvoj mjeri da bi postalo nepraktično i neproduktivno.
Takva veća ujednačenost ima za posljedicu nekakav oblik nedovoljne zapaženosti materijala, teško je ovdje išta izdvojiti što bi posebno ostalo urezano u memoriju, bez obzira što sve skupa djeluje skladno napravljeno.
Ipak se moram osvrnuti na stvar Skuld och vita knogar koja u svojoj drugoj polovici nudi izrazito zapaženu dionicu s nekoliko nesvakidašnjih riffova, pravo osvježenje za ovakav muzički stil.
Ako ne računam kratki dvominutni instrumental Sanndrömmar om evigt lidande, ovdje također nema ubacivanja akustičnih gitara tako da album opet funkcionira bez većih promjena i prijelaza.
Vokal se uglavnom drži izvedbe kakvu je prakticirao na prethodnom albumu, samo što sada nema niti jedne onako brze dionice kakva je bila prisutna na Dö i tid koja mi je tada idealno sjela.
Härd je više nego dobar album čiji je jedini nedostatak što nema više stvari koje će se duže zadržati u sjećanju, školski napravljen black metal za trenutno slušanje bez potrebe za kasnijim reakcijama.

Poli Posted - 16/09/2020 : 09:28:21

Macabre se sa svojim murder metalom vracaju s novim albumom "Carnival Of Killers" koji izlazi 13. 11. 2020 kod Nuclear Blasta. To je prvi album poslije 10 godina, a ove godina slave i 35. godisnjicu.


prvi single sa albuma





album ce sadrzati sljedece pjesme:
Intro
Your Window Is Open
Joe Ball Was His Name
Stinky
Abduction
Tea Cakes
Them Dry Bones
Richard Speck Grew Big Breasts
Slaughter House
Breaking Point
The Lake Of Fire
Warte, Warte
Now It's Time To Pay
The Wheels On The Bug
Corpse Violator
The Murder Mack


kiky Posted - 11/09/2020 : 17:32:09
marilyn manson je danas izbacio već jedanaesti album.
WE ARE CHAOS. i upravo RED, BLACK AND BLUE, pjesma koja i otvara album, ujedno i najviše u sebi sadrži onu klasičnu, žestoku MM vibru.

DODSFERD Posted - 10/09/2020 : 22:54:59
Nešto manje od 5 godina nakon uvodnog izdanja, tijekom proljeća 2018. godine Svederna je objavila svoj 2. po redu studijski album, koji je izašao pod imenom Svedjeland za domaći label Carnal Records.
S obzirom na vremenski razmak između albuma i malo duži muzički staž, normalno da su mogućnosti za bend veće nego prije, u izdavačkom smislu Svederna više ne ovisi o sebi pa je tako ovaj album izašao u 3 različite verzije.
Produkcijski dio posla je obavljen gotovo besprijekorno, ako su kod prethodnika postojali ikakvi manji nedostaci u tom segmentu, sada niti največi kritičari ne bi trebali pronaći sličnu zamjerku.
Kada je u pitanju muzika i sve ono što se njome htjelo postići, ipak ne mogu biti toliko siguran u identičan dojam, činjenica je kako ovdje nema nikakvih jakih argumenata da bi se pričalo o nekakvom napretku.
Svedjeland sasvim sigurno nije problematičan album, ali isto tako ne vidim po čemu bi bio bolji od svog prethodnika, barem to nije kada gledaš sveukupan dojam a ne samo pojedinačne stavke.
Jedino u čemu bih mu dao prednost je veća količina agresivnosti, dok u svemu drugom Äntra nudi bolja ili najmanje približno kvalitetna rješenja, a posebno se to odnosi na raznovrsniji spektar muzičkih sastojaka.
Svederna ovdje uopće ne koristi akustične dionice i to je jedan od razloga zašto je muzika siromašnije kompozicijske strukture, što se toliko ne vidi u prvoj već uglavnom u drugoj polovici albuma gdje dolazi do ponavljanja ideja.
U svojim najbržim dijelovima Svedjeland zna povući na stilske elemente kakve je koristio bend Arckanum, nema toga puno već se više pojavljuje na trenutke kada se želi dodatno dobiti na agresivnosti.
Najbolji primjeri toga su određeni dijelovi kod stvari poput Moratorium ili Dö i tid, one se ponešto razlikuju od ustaljene šablone i zato iskaču kao najbolji trenuci na cijelom albumu.
Posebno treba istaknuti Dö i tid koja ima dionicu s izrazito brzom vokalnom izvedbom, nešto takvo nemam priliku često čuti u black metalu i većinom se koristi kod nekih drugih metal žanrova.
Stvar Kulor & länder sadrži osjetnu dozu heavy-thrash elemenata, mislim da u ovakvoj koncepciji takva mješavina nije bila potrebna jer ne donosi dovoljno kvalitetne raznolikosti da bi opravdala svoje prisustvo.
Vokal više nema onako snažan dojam kao na prethodnom albumu, djeluje kao da je na trenutke prikočio svoju izvedbu i nije je pustio da se razmaše u punoj snazi, mada je sveukupno obavio sasvim zadovoljavajući posao.
Svedjeland je album čije prednosti ipak pokrivaju navedene nedostatke, u većini slučajeva neće tako dobro sjesti kao Äntra, ali je sigurno da će se barem nekoliko stvari zadržati u sjećanju.

Poli Posted - 09/09/2020 : 17:26:42

kada se spoje BM i de Sade ...tekstove nisam dodao...




no, ovaj belgijski band vise ne postoji



Poli Posted - 09/09/2020 : 15:03:40

Preslusaj pa se ponovno cujemo.

I posljednji Kriegsmachine je fantastican (isto, narafski, sto se Macieja tice).


Bas sam htio obuditi tu "debatu" od kada je izasao novi album. Sjecam se da ti nije najbolje sjeo tada. Meni je danas ipak na 2. mjestu (i dalje).


A vec neko vrijeme sam razmisljao jos o najboljim albumima iz 2019, pa iako nas se javi samo dvoje-troje...


Cromwell Posted - 09/09/2020 : 14:16:42
Kul majice, jedino mi ove rune baš ne pašu, nije mi to njihov đir.
Mogao bi baš preslušati opet zadnji album, totalno mi je ispario iz pamćenja, ali si povremeno pustim Darksidea na jutubu, ima prekrasan feeling za činele :D
DODSFERD Posted - 08/09/2020 : 23:09:14
Kao što mu samo ime kaže Svederna je bend koji dolazi iz Švedske, osnovan je 2012. godine i do sada objavio 3 full length albuma, od kojih je posljednji izašao prije 10-ak dana.
U prvoj trećini 2013. godine Svederna snima materijal za svoj album prvijenac, koji je kasnije krajem ljeta i početkom jeseni izašao pod imenom Äntra kao samostalno izdanje.
Ovaj album je pravi raritet jer je izašao samo na kazeti u limitiranih 50 primjeraka, što se inače ne prakticira za oficijelna full length već uglavnom za demo i manje važna izdanja.
S obzirom da bend tada nije imao potpisan ugovor s niti jednim labelom sigurno da mu izdavačke mogućnosti nisu bile velike, ali zato one produkcijske nisu ostale u takvim najskromnijim granicama. 
Äntra se produkcijski nalazi unutar standarda za black metal i vjerojatno se zbog toga bend odlučio da to bude full length umjesto da mu diskografija starta s nekakvim demo izdanjem. 
Svederna je jedan od onih bendova čiji su tekstovi kompletno na švedskom jeziku, to svakako ostavlja prepoznatljivi pečat, ali i sama muzika nudi dovoljno poveznica za smještanje u određenu kategoriju. 
Zvuk se ovdje niti jednog trenutka ne udaljava od prepoznatljive škole švedskog black metala, tj. čak i bez tekstova i imena benda ne bi bilo pretjerano teško pogoditi odakle dolazi ovakav materijal. 
Unatoč tome za usporedbu neću uzeti neki drugi švedski bend, iako sam ih čuo hrpetinu u zadnje vrijeme, već ću radije reći kako me ova muzika podsjeća na novije radove norveškog Taakea. 
U muzici se to najviše osjeti na početku stvari Eländigt skran, a sasvim sigurno se i kod vokala također mogu pronaći sličnosti s poznatijim Hoestom iz Taakea. 
Kad sam već kod vokala odmah sam uočio da njegova izvedba vuče na onu s Astrophobos albuma Malice of Antiquity, kojeg sam slušao prije nekoliko mjeseci, ali ipak nije u pitanju isti čovjek kako sam u prvi trenutak pomislio. 
Taj vokal nema cijelo vrijeme identičnu i ujednačenu izvedbu, u rijetkim trenucima se ubacuju i drugačije clean verzije, ali je najvažnije da one ne prelaze u bilo što iritantno. 
Kod 4 od ukupnih 6 stvari prisutna je akustičnu gitara, nema posebnih pravila u vezi njezinog ubacivanja jer to varira od svakog zapisa pojedinačno; početak, sredina, kraj ili možda kombinirano na više mjesta. 
Najveća vrijednost ovog albuma je to što se stalno nešto događa, nema praznih hodova, ponavljanja ideja i monotonije, jer je vođeno računa o tome da promjene unutar zapisa budu dovoljno učestale. 
Upravo zbog toga niti nema izraženog favorita u takvoj cjelini, imaš osjećaj kao da je sve jedan dugački zapis, a tome dodatno pridonosi činjenica da su prve 3 stvari kompozicijski spojene. 
Äntra je vrlo dobar album kojim je Svederna napravila najbolji mogući zalet za buduće projekte, iako ne donosi ništa novo i neviđeno prisutno je dosta zanimljivih trenutaka za više nego ugodno slušanje. 

Poli Posted - 08/09/2020 : 19:47:57

A tko ce prati uramljenu majicu!?









DODSFERD Posted - 08/09/2020 : 19:25:01
quote:
Originally posted by Poli
Ah da, majice jesu crne, sasvim normalne, iako ovdje na slici (zbog sunca) izgledaju već isprano.


Ionako će izblijediti nakon određenog broja pranja pa ti dođe na isto.
Poli Posted - 07/09/2020 : 20:04:07

Već prošlog rujna, kad se Mgla zaustavila u Ortu u Lj., planirao sam kupiti nešto robe, ali cijene su me malo odvratile, pogotovo kad sam vidio za koliko se mogu stvari dobiti na njihovoj No Solace. Pa zatim čekajući da se sve nakupi, i proširena ekipa da poštarina postane besplatna ... i uslijedi korona. Slanje mercha im nešto svira Q "kao da ga ne šalju u Sloveniju", prijavljuju se neki problemi s poštom, čekamo i čekamo, a u kolovozu se upali zeleno svjetlo i nakon 2 tjedna stvari stižu.

Iako već dugo nisam ništa kupovao, jako se radujem.

Ah da, majice jesu crne, sasvim normalne, iako ovdje na slici (zbog sunca) izgledaju već isprano.


I decki su stvarno zakon. Gratis su mi ubacili jos TS novog albuma, kao i posljednji CD Kriegsmachine (odlican! ali nisam ga planirao kupiti). A majicu sam vec merkao ali rekao sebi da je jedna dovoljna.

Darkside (Maciej) je izgleda vlasnik jer je njegovo ime gore na posiljki.









Poli Posted - 05/09/2020 : 23:37:24

Drummer Hallgrímur Jón Hallgrimsson comments:
"Drýsill, in Icelandic, means demon. This is the story of a woman who fell for someone who promised her the world with his smile. She fell captive to his mind games. His intentions were riddled with evil as he fed off of her love. Her humanity disappears as he gains power by mentally and physically torturing her, keeping her locked away in a prison of her own mind. The video illustrates her personal journey through hell as she spirals further into the darkness of captivity until what feels like the end. But one day she is able to gather her strength and use the rest of her power towards the dark to fight her way back into the light. As she kills him with the very shovel he was going to use to bury her with, he is still smiling at her. Laughing at her. Mocking her. This song is about fighting the demons that you allow to control your mind, and breaking free. It’s about rescuing yourself and finding the strength and the courage to be victorious, no matter how hurt you’ve been.

We were excited to work with Kim Holm (who also created the Svartir Sandar album artwork) on this one as we felt he could perfectly capture the dark feelings of despair represented in this story with his art."

Kim Holm comments: "Depression is a deep dark demon filled cave that I've spent too much of my life in, and as I started finding visuals for Sólstafir's hauntingly brilliant "Drýsill", life and art seemed to mix in terrible new ways. The lyrics deal with themes of death and abuse that I’ve luckily been spared, but the journey through the underworld seemed to metaphorically mirror each day working on it. I like to believe there’s a light at the end of the tunnel, but realistically it’s not so for everyone. "Drýsill" is a statement that for some, there should be no light. Only the end."





DODSFERD Posted - 04/09/2020 : 01:48:42
U posljednjoj trećini 2017. godine Nazghor je objavio svoj 6. i trenutno posljednji full length album, koji je izašao pod imenom Infernal Aphorism za nizozemski label Non Serviam Records.
Nakon što je bend dugo prakticirao sistem da novi materijali izlaze u dosta kratkom razmaku (unutar godine dana), ovih 19 mjeseci je najduže razdoblje potrebno za objavljivanje 2 uzastopna Nazghor izdanja.
U moru nepisanih pravila kojih se bend pridržavao na svojim prethodnim radovima, ovaj album je jedini iz njegove diskografije koji sadrži samo jedan intro ili instrumental umjesto 2 takva zapisa smještena na svakom od prethodnih.
Death's Withered Chants me malo razočarao jer nisam dobio dovoljno kvalitetnih ideja za svoje zahtjeve, pa sam zato ovdje smanjio očekivanja i jedino mi je bilo bitno da ne bude slabiji od prijašnjeg izdanja.
Međutim, Infernal Aphorism ne samo da nije slabiji od njega nego ga je debelo nadmašio, a sa sigurnošću mogu reći kako ulazi u gornju polovicu Nazghor albuma, tj. u top 3 a možda i malo više od toga.
Time se opet potvrdilo moje razmišljanje kako su parni Nazghor albumi po redoslijedu bolji od onih neparnih, naravno da je u pitanju čista slučajnost jer takve stvari ovise jedino o individualnom ukusu pojedinca.
Produkcijski je ovo vjerojatno najkvalitetnije izdanje benda, sve se kristalno jasno čuje i nema nikakvih prljavih zvukova, ali to može zasmetati tradicionalistima jer ostavlja dojam modernizacije black metala.
Ideje kao ideje ne odstupaju gotovo ništa od onog starog skandinavskog black metala iz prošlog stoljeća, samo što zvuk nije ostao u tom razdoblju već prati tehnološke mogućnosti koje donosi današnje vrijeme.
Za razliku od svog prethodnika Infernal Aphorism nije upao u zamku nepotrebnih ponavljanja dionica, iako refreni i dalje igraju jednu od važnijih uloga sada više nisu napadni i ne stvaraju osjećaj skučenosti.
Nazghor ovdje koristi nekoliko različitih muzičkih struktura, niti jednu pjesmu ne možeš pomiješati s nekom drugom jer svaka posjeduje neku vrstu vlastitog pečata koji spriječava tzv. klonove i kopiranje već iskorištenih ideja.
Već od samog početka (ne računajući intro Opus Profanus) muzika udara direktno u glavu slušatelja, Malignant Possession je prva stepenica na putu prema nečemu drugačijem i boljem od neuvjerljivog Death's Withered Chants.
Melodičnost je sada u službi visokih ciljeva i nije nikakva smetnja, stvar The Darkness of Eternity je pravi primjer kako čak i izraženije melodije mogu postići više nego što se od njih očekuje, iako treba priznati da i vokal dosta pomaže u toj situaciji.
Spawns of All Evil mi nije toliko muzički zanimljiva jer je u većem dijelu premelodična za moj ukus, ali izvrstan vokal joj toliko popravlja dojam da jednostavno ne mogu tražiti ikakve nedostatke.
Infernal Aphorism vokalno zvuči vrlo moćno i podiže instrumentalni dio na višu razinu, uglavnom dominira vrišteća izvedba kakva najbolje leži za ovu vrstu muzike, baš me iznenadilo nakon nešto mekšeg načina izražavanja na prethodnom albumu.
Zadnja trećina albuma jest malo slabija od ostatka, vjerojatno zbog toga što su moderniji utjecaji više izraženi kako se približavaš kraju, ali barem nema nekih otpadaka čija svrha je samo popunjavanje potrebnog broja.
Kao što je već ustaljeni običaj da naslovna stvar zatvara album tako je i sada, ovdje mi ona spada među lošije trenutke jer su modernizacija i post-black elementi uzeli više prostora nego što mi odgovara.
Bez obzira što ima svojih nedostataka Infernal Aphorism je vrlo dobar album koji donosi više nego hrpetina sličnih uradaka na black metal sceni, možda je ovo put za smjer kojim će se kretati Nazghor ako u budućnosti snimi još kakav materijal.

DODSFERD Posted - 02/09/2020 : 01:58:30
Nešto oko godinu dana nakon Diabolical Teachings, u prvoj trećini 2016. Nazghor je objavio svoj 5. full length album pod imenom Death's Withered Chants, koji je izašao za ruski label Satanath Records.
Ovaj album je minutažom nešto kraći od prethodna 3 (oko 54 minute), s obzirom na ono što se na njemu nalazi mogu reći da je olakotna okolnost što bend nije forsirao da poput ostalih prelazi sat vremena trajanja.
U stalnom isčekivanju kada će Nazghor krenuti silaznom putanjom po zakonu velikih brojeva moralo se jednom dogoditi nešto takvo, ovaj materijal je ostavio najslabiji dojam od svih 5 dosadašnjih.
Death's Withered Chants je muzički gledano samo polovično uspio u svojoj realizaciji, za ozbiljniji rezultat ovdje nedostaje nekoliko sastojaka, prije svega agresivnosti i ujednačenosti.
Svjestan sam toga da je melodičnosti bilo i na prijašnjim radovima, ali sada ona nije toliko uspješno ukomponirana s ostalim elementima u cjelini, a kod nekih dijelova više smeta nego što koristi.
Vjerojatno je na takav dojam utjecalo i višekratno ponavljanje određenih dionica, što je bilo prisutno i u ranijim slučajevima, samo što je ovdje to izraženije i samim time je više znalo zasmetati.
Sveukupno gledajući Death's Withered Chants se pomaknuo prema atmospheric black metalu više nego bilo koje Nazghor izdanje ranije, i mogu reći da je time muzika izgubila jednu dozu agresivnosti.
Jedina stvar koja vuče prema klasičnijem pristupu je Inheritance of the Cross, ali i ona u svom drugom dijelu ima atmospheric dodir, koji ipak nije dovoljno maštovit da bi donio prednost takvim iznenadnim obratom.
Iako je sigurno kako se može pronaći dobrih riffova i trenutaka, druga gitara koja daje taj atmospheric zvuk nema pretjerano dobrih ideja za realizaciju, s vremena na vrijeme se gubi u izvedbi i prebacuje na soliranje.
U tehničkom smislu Nazghor je sve svoje albume napravio po potpuno istom sistemu, svaki ima 10 zapisa i na posljednjem mjestu se nalazi naslovna stvar, koja je uglavnom vodeća ili tu negdje po dužini trajanja.
Ovdje se naslovna Death's Withered Chants baš nije proslavila jer je najlošija stvar na albumu, opet je problematična vokalna izvedba kao što je već bio jedan slučaj s prethodnika Diabolical Teachings.
Da ne ispadne kako sam primjetio samo loše stvari i trenutke moram navesti i one dobre, a to su prije svega Under a Venomous Spell i Empire of Graves, šteta što takvih nema barem natpolovična većina.
Ako izuzmem naslovnu stvar vokal Nekhrid odrađuje solidan posao, ali se ipak primjećuje da mu je s vremenom izvedba nekako omekšala, a možda se samo uklopio i išao u korak s instrumentalnim dijelovima.
Death's Withered Chants je u rangu prosječnih albuma i izuzev nekoliko stvari ne spada u obavezna izdanja za slušanje, prvi osjetniji pad za bend Nazghor čime su malo poljuljana moja očekivanja za posljednji materijal.

DODSFERD Posted - 31/08/2020 : 00:47:32
U prvoj polovici 2015. godine Nazghor je objavio svoj 4. po redu studijski album, koji je izašao pod imenom Diabolical Teachings, najprije samo u digitalnoj a malo kasnije i na CD verziji.
S obzirom da Nazghor dosta često izbacuje svoja izdanja koja su uglavnom poveće minutaže, čovjek bi očekivao da neće moći dugo držati zadovoljavajuću razinu kvalitete i da se mora dogoditi osjetniji pad.
Međutim, za sada se to još uvijek ne događa i na ovom albumu bend se uspio uzdići iznad onoga što je napravio na prethodnom, možda ne toliko kao cjelina već više gledajući pojedinačne trenutke.
To posebno dolazi do izražaja kada se sistemom eliminacije obračunaš s ovdje prisutnim uljezom, nakon toga više nema ničega što će narušavati sklad i ujednačenost jednog ovakvog muzičkog materijala.
Diabolical Teachings ne odlazi prema takvoj jednostavnosti izvedbe kakvu je imao Through Darkness and Hell, iako su mnoge druge stavke ostale iste ili suočene s vrlo malim promjenama.
Naravno da su i ovdje prisutna ponavljanja zbog kojih muzika ne može otići prema bilo kakvom obliku kompleksnosti, samo što je sada sve napravljeno s više prilagodbe i ne utječe toliko na krajnji proizvod.
Da ne ispadne kako je sve potpuno bez greške ''potrudio'' se već ranije spomenuti uljez, koji je ovdje jedina crna rupa i kao takav ne uspijeva zadovoljiti ni najminimalnije zahtjeve ove vrste muzike.
U pitanju je stvar Eternal Depth of Faith and Devotion for the Unholy Abyss, pravi otpadak s dosta preseravanja na vokalu kakvog si niti jedan black metal bend ne bi trebao dopustiti.
Problem je u tome što se taj otpadak sa svojih 12 i pol minuta izdvaja kao najduža stvar, a to se mora osjetiti čak i kod ovako dugačkog albuma od ukupnih 66 minuta, bez obzira na hrpu drugih prednosti.
Naslovna Diabolical Teachings također spada među stvari koje su vrlo opširne minutažom, sva sreća što je kvalitetom potpuno drugačija pa donosi dosta dobrih trenutaka za kraj albuma.
Kod nje je moguće pronaći određenu dozu post-black elemenata, ali to se odnosi samo na dijelove refrena, što je sasvim dovoljno jer Nazghor ipak nije bend koji bi u većoj mjeri trebao provoditi takve ideje.
Ako izuzmem navedeni otpadak vokal nema drugih problema, njegova izvedba prati instrumentalnu podlogu i na osnovi toga može dozirati potrebnu količinu agresivnosti i drugih sastojaka.
Diabolical Teachings je još jedan parni Nazghor album koji donosi korak naprijed u odnosu na prethodnika, a kada se s njega isključi problematična stvar dobija još jednu ocjenu više.

Paka01 Posted - 29/08/2020 : 20:11:45
Prije nekoliko dana je umro Riley Gale, pjevač benda Power Trip. Imao je 34 godine.
Ne znam jeste li slušali ili niste, ali Power Trip je jedan od daleko najboljih thrash metal bendova u zadnjih 10ak godina, a njihov album Nightmare Logic iz 2017. je čista energija i eksplozija vrhunskih riffova. Riley je bio frontmen kakvog se samo moglo poželjeti.



Poli Posted - 29/08/2020 : 19:18:07

novi Enslaved ce biti zanimljivi




a zanimljivi su i ovi Cesi (osim produkcije)









a 2. album ovih Poljaka Gruzja mi je i dalje sus i stvarno nesto posebno... NIJE za trve/kvlt blekkice!
https://youtu.be/RNAdRBGYzI4


wesskowaz Posted - 29/08/2020 : 19:06:05
DODSFERD Posted - 28/08/2020 : 22:58:50
Negdje oko pola godine nakon Upon the Darkest Season, sredinom 2014. Nazghor je objavio svoj 3. full length album pod imenom Through Darkness and Hell za label Metallic Media.
Nije ništa čudno da bendovi na početku svoje karijere budu aktivniji kada se radi o snimanju novih materijala, samo ostaje pitanje je li to nužno i da li kvaliteta na isti način prati kvantitetu.
U slučaju benda Nazghor još uvijek je teško procijeniti koliko ima smisla raditi na opisani način, prva polovica njegove diskografije ne varira u tolikoj mjeri da čovjek izvuče precizne zaključke.
U širem smislu Through Darkness and Hell nije bitno drugačiji od svojih prethodnika, radi se o dosta sličnoj muzičkog šabloni s tek minimalnim promjenama koje se više odnose na vokal. 
Ispočetka mi je ovaj album ostavio dosta slabiji dojam od prijašnjih radova benda, ali kada nešto detaljnije analiziraš na kraju dobiješ malo drugačije rezultate od očekivanja. 
Nazghor ovdje vjerojatno jest napravio nešto slabije izdanje od Upon the Darkest Season, mada to opet može ovisiti o osobnom ukusu pojedinca i njegovom trenutnom raspoloženju. 
Rekao bih da je Through Darkness and Hell napravljen na jednostavniji način i to je ono što zna zasmetati u određenim trenucima, možda ne sama jednostavnost kao takva već više njezino krivo tempiranje. 
Kao primjere moram navesti stvari Unilluminated i From the Womb of Tartaros, njihovi refreni koji se ponavljaju samo nepotrebno pojednostavljuju cijelu izvedbu. 
Postoje i suprotni slučajevi, pa tako kod pjesme Cursed and Unblessed višekratno ponavljanje nije kontraproduktivno, upravo zbog toga što je idealnije tempirano i ne stvara prenapadan osjećaj.
Sveukupno gledajući ovdje Nazghor nema tako izraženu atmosferu s prethodnog albuma, ne možeš pronaći ni pojedinačni zapis kao što je onda bila naslovna stvar, iako to na kraju nije presudno za ukupni dojam. 
Posljednja Through Darkness and Hell sa svojih 14 i pol minuta je najduža stvar koju je Nazghor ikad napravio, bez obzira što ulazi među bolje ne bih je izdvojio kao vrhunac albuma zbog monotonije u središnjem dijelu. 
Kod 3-4 stvari vokal povremeno ubacuje clean izvedbu, što inače nije bio slučaj na starijim izdanjima, ali to nema veze s iritantnim emo pristupom već je u pitanju praktičnija sumornija izvedba.
Zbog toga vokal nema onu razinu agresivnosti od ranije, s obzirom da u ovakvoj cjelini ona niti nije prioritet nema govora o tome da je muzika izgubila nešto od presudnog značaja.
Kada se sve zbroji i oduzme Through Darkness and Hell jest malo ispod svojih prethodnika, ali je svejedno dovoljno dobar za slušanje bez utapanja u dubokom moru dosadnih trenutaka.


forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.28 seconds. Snitz Forums 2000