forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Paka01 Posted - 18/08/2009 : 20:09:34
Ajd, zanima me koliko nas tu ima, ljubitelja heavy metala i sličnih pravaca

Šta se sluša u zadnje vrime, ide li se na koncerte, kupuju li se cdovi? Ja sam se u zadnje vrime zakačio na novi Amorphis potpuno da bi se nakraju razočara kad su otkazali koncert u Zagrebu, a jedan su mi od dražih bendova.

Uglavnom, eto, pišite, preporučajte i tako to ako ima volje itko...
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
DODSFERD Posted - 20/10/2019 : 15:19:21
Nakon što je jednu godinu pauzirao Thy Primordial se brzo vratio stvaranju novog materijala i 2002. objavljuje svoj 5. album pod imenom The Crowning Carnage.
Kada bend krene silaznom putanjom teško će se više vratiti na prijašnje stanje, toliko puta viđena situacija koja gotovo nikad ne nudi drugačiji rasplet.
Thy Primordial je nastavio s nešto modernijim pristupom već drugi album zaredom, opet je u pitanju švedski black s kraja prošlog i početka ovog milenija u stilu Dark Funerala.
The Crowning Carnage je dosta sličan svom prethodniku The Heresy of an Age of Reason, ali kada se sve zbroji ispada da je ipak slabiji od njega.
U muzičkom smislu sve ovo je prilično dobro odsvirano, samo što nastaju određeni problemi kada se u priču uključi vokal koji nije ispratio zamišljene ideje.
Činjenica je da Isidorov vokal sve više gubi na agresivnosti, nema više ni traga nekadašnje screaming izvedbe, sada mi djeluje kao da je napravljen za death a ne black metal.
Na trenutke izgleda kao da ne zna kako bi pristupio svom dijelu zadatka, pa onda bezvoljno izgovara riječi ili ih nepotrebno rasteže kako bi dobio na vremenu.
Uglavnom, nakon ovog albuma Isidor je otišao iz Thy Primordiala, pretpostavljam da je pronašao unosniji posao jer poslije nije bio aktivan u niti jednom metal bendu.
Prve 3 stvari su ujedno i najbolji dio albuma, dok na ostalima Thy Primordial djeluje kao da ih je neplanirano ubacio u nedostatku vremena ili kvalitetnijeg materijala.
Album zatvara ''instrumental'' koji nije tipična verzija zbog prisustva nešto teksta, imam osjećaj da je ovdje samo kako bi album dobio onu standardnu dužinu od preko 40 minuta.
The Crowning Carnage je samo solidno izdanje koje može proći za neobavezno slušanje, ali ni pomisliti da u njemu tražiš bilo kakvo podsjećanje na prva 3 albuma benda.

DODSFERD Posted - 18/10/2019 : 00:42:12
2000. godina je još jedna u nizu kada Thy Primordial objavljuje novo izdanje, u pitanju je njegov 4. album pod imenom The Heresy of an Age of Reason.
Najveća greška, koju bi mogao napraviti netko tko ih je slušao kronološki, je očekivati da ovdje bend kvalitetom uspije ponoviti svog fantastičnog prethodnika.
Naravno, to se nije dogodilo jer je gotovo nemoguće ovim tempom izbacivati izdanja na tako visokoj razini, mada se opet može pronaći nekoliko izvanrednih trenutaka.
The Heresy of an Age of Reason je ipak drugačiji album, prije svega moderniji s čišćim zvukom, kao da je ulazak u novi milenij Thy Primordial htio prenijeti na svoju muziku.
Bez problema se može prepoznati da ovo dolazi iz Švedske, unatoč prisutnim modernijim elementima to je još uvijek tipični black metal za takvo podneblje.
Ovaj album pomalo podsjeća na Diabolis Interium od Dark Funerala, samo s nešto manje agresivnosti, ili je možda ispravnije reći da Diabolis Interium podsjeća na njega jer je nastao kasnije.
Virtuoznost gitarističkih riffova, koja je krasila At the World of Untrodden Wonder, sada je svedena na minimum i to uglavnom kroz stvar Mere Are They...
Isidor je još malo ''umirio'' svoj vokal i sada njegova izvedba samo na trenutke prelazi u klasični screaming, nije da je previše bitno, ali više mi se sviđa kako se izražavao na prijašnjim izdanjima.
Prvih 5 stvari su osjetno bolje od ostale 3 na kojima se polako gubi čarolija atmosferičnosti, upravo taj segment bih naveo kao najveći nedostatak u ovakvoj cjelini.
Najzapaženija stvar je svakako Ex Opere Operatu, iako niti ostale među prvih 5 ne zaostaju puno, šteta što su zadnje 3 malo pokvarile ukupni dojam.
The Heresy of an Age of Reason je u najbolju ruku vrlo dobar album koji će nadmašiti hrpu sličnih sa black scene, ali se vjerojatno neće svidjeti onima koji su očekivali kopiju At the World of Untrodden Wonder.


DODSFERD Posted - 16/10/2019 : 01:16:32
Thy Primordial je ušao u vrlo aktivno razdoblje i 1999. godine objavljuje svoj 3. studijski album zaredom pod imenom At the World of Untrodden Wonder.
Sada više nema prisustva švedskog jezika niti u najmanjim količinama, tekstovi su kompletno na engleskom što uopće nije smetalo da Thy Primordial zadrži svoj identitet.
Ako su prijašnja 2 albuma bila negdje između vrlo dobre i odlične ocjene, što tek reći za ovaj koji bi se mogao svrstati među značajnija izdanja u black metalu općenito.
U usporedbi sa prethodnicima At the World of Untrodden Wonder je stilski bliži Where Only the Seasons Mark the Paths of Time, ali bih se usudio reći da ga kvalitetom osjetno nadmašuje.
Album je tipičan predstavnik švedskog black metala s kraja 90-ih godina, brzi tempo bubnjeva u kombinaciji s gitarističkim riffovima i melodijama izvlači ono najbolje iz ovakve muzike.
Unatoč prisustvu melodic elemenata muzika je kompleksnija nego što je ranije bio slučaj, ne sjeda sve od prve i potrebno je malo više vremena da se uđe u njezinu srž.
Upravo zbog toga nakon početnih 2-3 slušanja ovo mi je bilo samo solidno, da bi svako sljedeće počelo otkrivati detalje i svi dijelovi slagalice su došli na svoje mjesto.
Maštovitosti ne nedostaje i to je najveća vrijednost, vrlo malo je generičkih riffova a puno više onih koje ne možeš zamijeniti s bilo kojim drugim poznatim od ranije.
Isidor opet prakticira screaming vokal, mada zbog brzine izvedbe nema tu razinu agresivnosti kao na prvijencu benda, ali u takvim okolnostima to je sasvim normalno i očekivano.
Kod dvije stvari je ubačen i clean vokal, s obzirom da posjeduje mističnost dobro se uklopio u koncepciju svojom izvedbom, ne djeluje naporno i suvišno kao što zna biti slučaj.
Teško je išta izdvajati iz ovako kompaktne cjeline, ali moram spomenuti stvar To Ruin and Decay koja je pravo remek djelo muzičke virtuoznosti, još jedan svevremenski klasik.
At the World of Untrodden Wonder je album koji postavlja granice, album koji neće pasti pod utjecaj zuba vremena, niti će imalo izgubiti sjaj iz izvora svoje perfekcije.

DODSFERD Posted - 14/10/2019 : 16:59:37
Nakon vrlo uspješnog prvijenca (u muzičkom smislu) Thy Primordial je 1998. godine objavio svoj drugi album pod imenom Under iskall trollmåne.
To je jedini album benda koji nosi švedski naziv, kao i 8 od ukupnih 9 stvari na njemu, nakon što je prethodnik bio polovično podijeljen na engleski jezik.
Under iskall trollmåne je snimljen godinu dana ranije od Where Only the Seasons Mark the Paths of Time, ali je zbog kašnjenja labela izašao kasnije kao službeno drugi umjesto prvog albuma.
Čak i onaj tko ne zna taj podatak nije mu teško pogoditi da je materijal nastao ranije, zvuk i sama produkcija djeluju starije u odnosu na prijašnje izdanje.
Produkcija je ovdje jedini sitni problem jer ostavlja dojam kao da nije ujednačena na svim dijelovima, a to nije ni čudno s obzirom da nije sve snimano u isto vrijeme u istom studiju.
Najveća razlika se primjećuje u vokalu, Isidorova izvedba sada nije onako izrazito vrišteća, već nešto manje agresivna uz dodatak tmurnijeg i hladnijeg načina izražavanja.
U muzici se osjeti nijansa sirovijeg zvuka, to svejedno nije moglo sakriti poseban atmosferski ugođaj nastao ubacivanjem hrpe riffova koji se izmjenjuju cijelo vrijeme.
Nekim rješenjima sam ugodno iznenađen pošto nisu tako standardna, a vrhunac albuma je stvar De mörka makters alla jer je jedna od najboljih koje sam čuo ove godine.
Inače mi smetaju gitarističke solo dionice u blacku, ali ove 2-3 nisu naopadne, stavljene su na mjesta gdje najviše pašu, a na kraju uopće niti ne razmišljaš o njima koliko su neprimjetne.
Nema nikakve dileme da je Under iskall trollmåne još jedno (muzički) uspješno Thy Primordial izdanje, vjerojatno nije na razini prethodnika, ali razlike su tek najminimalnije koje mogu biti.
Ne znam zbog čega je ovo jedini album benda kojeg nema na youtubeu, ali sreća da postoje mjesta gdje se on može skinuti bez problema. https://yadi.sk/d/21dFyGVUgCQJb
DODSFERD Posted - 12/10/2019 : 00:11:52
Thy Primordial je stari švedski bend osnovan 1994. godine, iako od 2005. više nije aktivan ostavio je u naslijeđe dobru količinu muzičkog materijala.
Za ovaj bend sam čuo već prije dosta vremena, samo što mi je uvijek prolazio ispod radara, vjerojatno zbog toga što nije razvikan i lako se zagubi u mnoštvu bendova iz Švedske.
Thy Primordial je u svojoj karijeri objavio 6 dugosvirajućih albuma, a prvi od njih je izašao 1997. godine pod imenom Where Only the Seasons Mark the Paths of Time.
Album je tipičan predstavnik švedskog black metala iz druge polovine 90-ih godina, zvuk i produkcija jasno govore u kojoj državi je nastao ovaj materijal.
Where Only the Seasons Mark the Paths of Time bih opisao kao kombinaciju Dark Funerala i Setheriala iz njihovih početaka, mada je ipak nešto melodičniji od njih.
Brzina koja krasi navedene bendove je također prisutna, baš se odlično uklapa s pozamašnom količinom pamtljivih riffova koji unatoč svojoj starosti djeluju tako svježe.
Vokal je najidealniji mogući za ovu vrstu muzike, klasična izvedba s puno vriskova karakteristična za švedske bendove tog vremena ili finske s početka novog milenija.
Album je kao cjelina toliko izbalansiran da mu je jednostavno nemoguće pronaći slabu točku, gotovo svaka stvar može biti ona glavna i vodeća po kojoj će se pamtiti cijela koncepcija.
Možda bih kao sitnu zamjerku naveo instrumentalnu dionicu u heavy stilu na Kristallklar vinternatt, ali to toliko kratko traje da se ne može uzeti u ozbiljno razmatranje.
Where Only the Seasons Mark the Paths of Time je skoro odličan album, obavezno muzičko ostvarenje za sve fanove švedskog zvuka i izrazito vrištećeg vokala.



DODSFERD Posted - 10/10/2019 : 00:19:44
Na kraju Kaos Sacramentum diskografije svoje mjesto je pronašao jedini kompilacijski album benda pod imenom Förneka den fysiska lekamen.
Sudeći prema svemu onome što se ovdje nalazi, postoji pretpostavka da je u pitanju materijal nastao prije svih ostalih koji su objavljeni.
U odnosu na njih primjetna je očita razlika u samoj dužini pjesama, ako se uračunaju i oba introa svih 15 zapisa traje ukupnih 47 minuta, što je u prosjeku kraće od standarda za black metal.
Takva skromna minutaža nastaje uglavnom kao produkt ubitačno brzog tempa, ali sada to nije slučaj pa je Förneka den fysiska lekamen najsporije Kaos Sacramentum izdanje.
Sveukupno se na prste jedne ruke mogu nabrojati brže dionice, većinom dominiraju stvari umjerenog i sporijeg tempa koje zbog svog kratkog trajanja znaju djelovati nedorečeno.
Sporiji tempo u black metalu može imati svojih prednosti kada se radi o atmospheric ili depressive stilu, samo što se ovdje u takvu kategoriju može svrstati jedino stvar Break the Seals of Cosmos.
Najveći nedostatak je što se osjeti da su stvari prekratke, nekoliko njih ostavlja dojam kao da su iznenada prekinute ili odrezane kako bi napravile mjesto drugima.
Zvuk je općenito neujednačen i varira od jedne do druge stvari, možda sve niti nisu snimane u isto vrijeme ili na istom mjestu, ali to se inače može osjetiti na kompilacijskim albumima.
Vjerojatno zbog toga Förneka den fysiska lekamen u sebi sadrži sirovost kakvu preostala 3 albuma benda nisu imala, još jedna značajka koja je očekivana kada pogledaš sve okolnosti.
Neću reći da je ovo loše ili nepotrebno izdanje, več samo činjenicu kako neće donijeti ništa posebno pamtljivo kroz duži vremenski period.
Förneka den fysiska lekamen nije dostupan za preslušavanje direktno preko neta, ali se cijeli album može skinuti ovdje https://cloud.mail.ru/public/LSnW/N1BmDYC94
DODSFERD Posted - 08/10/2019 : 00:35:21
Treći i posljednji studijski album benda Kaos Sacramentum je objavljen pod imenom Scars of Revelation, a nakon njega je preostao još samo jedan kompilacijski.
Zbog covera bih rekao da sam upravo ovaj album slušao prilikom prvog upoznavanja s bendom, ali kako mi ništa nije ostalo u sjećanju teško je biti 100% siguran.
Materijal je snimljen još prije onog koji je završio na Bloodcurse Stigmata, čime se potvrđuje teza da je diskografija benda poredana po abecednom sistemu.
Nakon što je Avgrundens konst imao tekstove na švedskom a Bloodcurse Stigmata na engleskom, ovdje je situacija izjednačena i oba ta jezika su podjednako zastupljena.
Zvukovno je Scars of Revelation nešto između ''prethodna'' 2 izdanja, mada je malo bliži albumu Bloodcurse Stigmata što mi baš nije previše drago.
Ipak, za razliku od njega ovdje je prisutna barem doza atmosferičnosti, što sveukupno donosi više zapaženijih trenutaka bez obzira na nešto slabiji početak.
Jest da na sporijim dionicama monotonija opet više dolazi do izražaja, ali na onim bržim Kaos Sacramentum zna podsjetiti na određene dijelove svog prvijenca Avgrundens konst.
Iako ovo nije ta razina barem sam nešto zapamtio; stvar Dagen för mörkrets uppenbarelse nudi dašak Taakea, a Ske och deras vilja melodičnost finske scene.
Jedino se Vredens dag po mojem mišljenju ovdje ne uklapa najbolje, baš se osjeti kako svojim laganijim gitarističkim zvukom odudara od ovakve cjeline.
Scars of Revelation je album koji u svakom slučaju nudi više nego Bloodcurse Stigmata, ali u utrci za najbolje izdanje benda nikako ne može ići ispred Avgrundens konst.


DODSFERD Posted - 07/10/2019 : 23:57:54
Drugi po redu navedeni album iz diskografije benda Kaos Sacramentum se zove Bloodcurse Stigmata, a izašao je kao i svi ostali - 30.11.2010.
Za razliku od Avgrundens konst gdje je 5 od 6 stvari bilo na švedskom jeziku, ovdje je potpuno drugačija situacija i kompletan album se ograničio samo na engleski.
Iako sveukupno ima jednu stvar više Bloodcurse Stigmata traje 15-ak minuta manje, najviše zbog vrlo kratkog uvodnog kao i završnog instrumentala.
Što se tiče samih muzičkih ideja, album zvuči jednoličnije i niti izbliza nema takvu raznovrsnost kao što je bio slučaj sa Avgrundens konst.
Bloodcurse Stigmata je jedan od onih albuma na kojem nema ništa loše, ali unatoč tome ne možeš reći da ćeš na njemu pronaći nešto posebno pamtljivo.
Sve je to školski odrađeno, muzika je nabrijana i svojim tempom ne dopušta da se uspavaš, ali jednostavno nema ono nešto po čemu bi se izdvajala iz hrpe sličnih uradaka.
Možda se jedino stvar Dawn of Salvation može navesti kao zapaženija, dok ostatak prođe pored tebe kao prolaznik čiju pojavu nisi uspio registrirati.
Vokal ima više toga za ponuditi i njegova izvedba nadmašuje muzički dio cjeline, a među pozitivnije stvari također treba dodati produkciju koja je na relativno visokom nivou.
Bloodcurse Stigmata će dobro doći za neobavezno slušanje pošto traje samo 29 minuta, pod uvjetom da ne očekuješ kako ćeš se za mjesec dana ičega sjećati.

DODSFERD Posted - 05/10/2019 : 23:53:04
Kaos Sacramentum je švedski bend koji više nije aktivan, postojao je u razdoblju 2007.-2011. iako u izdavačkom smislu cijela njegova diskografija stane u jedan dan.
Svi njegovi materijali su nastali 2008./2009. godine, ali su zbog problema sa prethodnim labelom bili malo na čekanju, pa ih je Ancient Records objavio 30.11.2010. kroz 4 različita izdanja.
S ovim bendom sam se susreo prije 7-8 godina preko jednog albuma, ne mogu se sjetiti o kojem se točno radi, ali mislim da to nije bio ovaj koji je naveden kao prvi.
Ako nije u pitanju abecedni redoslijed onda ne znam po kojoj drugoj logici su poredani, pa ćemo reći da je Avgrundens konst prvijenac benda Kaos Sacramentum.
Ovaj materijal donosi zvuk novije generacije kakav koriste švedski bendovi u zadnjih 15-ak godina, čak i da nema tekstova na švedskom jeziku bilo bi lako pogoditi odakle dolazi Kaos Sacramentum.
Avgrundens konst je album bogat riffovima, koji su nekakva kombinacija melodic i atmospheric elemenata s povremenim uletima nešto mračnijeg ambienta.
Niti jednog trenutka nema prisutnosti monotonije jer zvuk i tempo variraju, čak i kod dužih stvari nemaš osjećaj da se dionice ponavljaju, što zna biti slučaj kod ovakve muzike.
Uvodna Undergångssejd je vjerojatno najupečatljivija, mada je meni najdraža Kristus veka fana zbog netipičnih gitarističkih dionica za black metal.
I posljednja Dödens oförgängliga ära također može ući u izbor za najbolju, album je toliko ujednačen kvalitetom da je teško išta izdvajati iz ovako skladne cjeline.
Avgrundens konst me pozitivno iznenadio jer sam dobio više od očekivanja, jako dobar album koji definitivno ulazi u skupinu onih za ponovno slušanje u budućnosti.

DODSFERD Posted - 05/10/2019 : 22:45:46


DODSFERD Posted - 03/10/2019 : 23:57:07
2010. godine label Nordvis Produktion je objavio još jedno Armagedda izdanje, u pitanju je kompilacijski album pod imenom Volkermord - The Appearance.
S obzirom da je bend prestao s radom još 2004. godine, nije teško pogoditi da se ovdje nalaze stare stvari, a to potvrđuje i prvi dio imena ove kompilacije.
Na Volkermord - The Appearance se nalazi sve ono što je prisutno na demou Volkermord, izuzev Burzumove Ea, Lord of the Depths, plus 2 neobjavljene i 2 stvari nastale dok se Armagedda zvala Volkermord.
Demo Volkermord je bend objavio pod oba svoja imena, materijal s ove kompilacije je upravo prvobitna verzija iz 2000. koja se ipak razlikuje po zvuku od Armageddine iz 2002.
Većina stvari sa starije verzije produkcijski zvuči bolje jer nema onih šumova koji su uništili kasnije snimke, bez obzira što niti jedna verzija nije izašla na digitalnom formatu već samo na kazeti.
Iako ova snimka zvuči bolje od one koja je objavljena 2 godine kasnije, kod stvari Find Strength Through Satans Power je napravljen veliki propust, jer je na jednom njezinom dijelu obrisano otprilike 2 sekunde.
Ove ranije neobjavljene stvari su napravljene po starom sistemu pa su razlike minimalne, jedino imaju veću dozu atmospheric i ambient elemenata u odnosu na ostale.
Možda će nekome izdanje kao Volkermord - The Appearance biti nepotrebno, ali ja ću ga uvijek radije izabrati za slušanje nego Armageddin demo Volkermord.

DODSFERD Posted - 02/10/2019 : 01:04:52
Unatoč tome što je Armagedda prestala s radom još tamo 2004. godine, to je nije spriječilo da ''posthumno'' objavi još jedno EP izdanje jednostavnog naziva I Am.
Ovdje se radi o materijalu koji ranije nigdje nije izašao, nastao je u razdoblju 2001.-2002. i sadrži 4 stvari u ukupnom trajanju od 23 minute.
Materijal nije mogao izaći tih početnih godina aktivnosti benda jer je bio zagubljen, ali nakon što je pronađen odmah je objavljen kako ne bi ostao zauvijek zaboravljen.
I Am ima začuđujuće dobru produkciju kada uzmeš u obzir kako su u to vrijeme zvučala Armagedda izdanja, nije to ništa spektakularno već sam više iznenađen činjenicom da zvuči čišće od očekivanja.
Muzika stilski više naginje na black iz druge nego iz prve polovine 90-ih godina, iako nema niti malo modernijih elemenata opet se ne može reći da je zaostala u vremenu.
Kroz ovaj EP se proteže hladnija atmosfera koja donosi nešto drugačiji ugođaj nego prijašnji albumi, ali se svejedno nazire utjecaj stare norveške black škole.
Ta hladnoća se najviše osjeti u vokalnoj izvedbi, Graav djeluje toliko hladno i tmurno kao da je prehlađen, pa sam već bio pomislio kako je tu dužnost preuzeo netko drugi.
Naslovna stvar I Am je najsporija i najzapaženija jer svojom melankolijom pomalo odudara od cjeline, vjerojatno najbolji trenutak na ovom kratkom putovanju.
EP I Am mi je muzički dosta dobro legao, istina da vokal nije na toj razini, ali svejedno smatram kako je objavljivanje ovakvog izdanja bio pun pogodak.

DODSFERD Posted - 02/10/2019 : 00:32:07
Nakon posljednjeg studijskog albuma Armagedda je 2004. godine objavila još jedno EP izdanje pod imenom In Blackest Ruin.
U ovom slučaju se ne radi o ničemu novom, već su u pitanju stvari koje su ranije objavljene na nekim drugim izdanjima benda.
Prvih 6 je kompletan Armageddin dio splita sa švedskim bendom Svarthymn iz 2001., iako je materijal s demoa Volkermord nastao ranije, In Blackest Ruin je kronološki gledano prvo objavljeno Armagedda izdanje.
S obzirom na vrijeme nastanka normalno da je produkcija lošija od standarda, ali opet bolja nego na Volkermordu jer barem nema onih šumova prisutnih na tom demou.
Zvuk je onaj stari sirovi black metal kakav se svirao u prvoj polovini 90-ih godina, kada se uho navikne na lošiju produkciju može se čak i uživati u ovakvoj muzici.
Ako zanemarim produkciju jedini problem koji bih ovdje naveo je nedostatak većeg broja riffova, u svakoj stvari su prisutna maksimalno 2 koja se stalno vrte u krug.
Armagedda ima običaj obrađivati poznatije bendove, ovdje se također nalazi obrada Bathory stvari Satan My Master s početka njegove karijere.
Zadnje dvije stvari su Endless Fields of Sorrow i Only True Believers s istoimenog albuma, i sada su stavljene potpuno identične verzije što mi baš nema puno smisla.
In Blackest Ruin je izdanje za fanove starog black zvuka koji nemaju ranije objavljeni split, te za one koji žele imati u kolekciji svako Armagedda izdanje.

DODSFERD Posted - 30/09/2019 : 17:16:19
Armagedda se približava kraju svoje karijere i tijekom 2004. godine objavljuje 3. i posljednji album punog naziva Ond Spiritism: Djæfvvlens Skalder Anno Serpenti MMIV.
Nakon prethodnog i nešto drugačijeg albuma od prvijenca, bend je ovdje opet napravio određene promjene i snimio materijal koji se više razlikuje od Only True Believers nego on od The Final War Approaching.
Ovo je prvo Armagedda izdanje na kojem su tekstovi kompletno na švedskom jeziku, sva ostala su bila kombinacija s engleskim ili kompletno na engleskom kao npr. Only True Believers.
Možda upravo zbog švedskog jezika Ond Spiritism više sliči na Arckanum nego na Darkthrone, tj. posjeduje onaj skandinavski pečat, ali nikako samo izvorno norveški.
Najviše zbog vokala ovo izdanje me podsjeća na prva 3 albuma Arckanuma, samo što ovdje sveukupno gledajući nema ni agresivnosti ni brzine svojstvene za početni period Arckanuma.
Inače, materijal je sporiji i u usporedbi s prijašnjim albumima Armagedde, uglavnom dominira srednji tempo gdje povremeno dolazi do ubrzanja kod najviše 2-3 stvari.
Muzika odlazi više u atmosferičniji smjer s dobrim odmakom od klasičnog old school zvuka, ta doza atmosfere najviše dolazi do izražaja kod stvari Ændalykt koja je ujedno i najduža.
Produkcijski je ovo najkvalitetnije izdanje benda, svaki instrument se izvrsno čuje i nema niti malo prljavštine u zvuku koja bi narušavala harmoniju.
To sada ne znači da je zvuk moderniziran kako bi pratio nekakve trendove, već je jednostavno vođeno računa da kvalitetom ponudi najviše što se moglo u tom trenutku.
Iako mi je prvi bolji, Ond Spiritism: Djæfvvlens Skalder Anno Serpenti MMIV je vrlo dobar album, možda nije za klasičare koji žele The Final War Approaching reprizu, ali ostali black fanovi bi mogli barem djelomično uživati u njemu.

DODSFERD Posted - 28/09/2019 : 00:31:52
U tih nekoliko godina na metal sceni Armagedda je bila dosta aktivna i tijekom 2003. objavljuje svoj 2. studijski album pod imenom Only True Believers.
Nakon prethodna 2 izdanja, koja su po mnogočemu bila međusobno slična, Armagedda sada donosi relativno puno promjena u svojoj muzici, vjerojatno i više nego što bi se moglo očekivati.
Ono što najprije dolazi do izražaja je puno kvalitetnija produkcija nego što je bio slučaj ranije, da mi je netko rekao kako će bend u tako malo vremena napraviti toliki pomak ne bih mu povjerovao.
Normalno da je zbog toga zvuk dodatno dobio na žestini i agresivnosti, ali je zato izgubio na sirovosti pa je na svakom slušatelju osobno da odluči što mu je važnije.
Stilski se Armagedda pomalo udaljila od Darkthrone zvuka, nije to više ono vjerno hodanje po stazama norveške scene, već ima skretanja prema različitim pravcima.
Sada se utjecaj Darkthronea više osjeti na vokalu nego u samoj muzici, Graav se još uvijek može ''pohvaliti'' činjenicom da bi lako prošao za nasljednika Nocturno Culta.
Zanimljivo kako sporiji dijelovi na ovom albumu sadrže više starog pečata nego oni brži, dodatnim ubrzanjem se izgubilo ono što je Armageddu krasilo na prijašnjim izdanjima.
Only True Believers nije baš ujednačen, prve dvije stvari i nekoliko pred kraj su najbolji dijelovi albuma, dok središnji dio prolazi manje zapaženo i kasnije se teško sjetiti što si tu slušao.
Uvodna Refuse the Blood of Jesus spada među 2-3 najbolje stvari, a Endless Fields of Sorrow odudara od ostatka jer je pomalo melankolična i sadrži dozu atmosferičnosti.
Kao bonus je stavljena (na ovom klipu je nema) obrada slabo poznate Satyricon stvari Night of the Triumphator, nisam je ranije čuo u originalu pa mi je sada došla kao pozitivno iznenađenje.
Only True Believers po meni sigurno nije nadmašio prethodnika The Final War Approaching, za nešto više ipak fali zapaženiji središnji dio albuma i veća doza sirovosti.


wesskowaz Posted - 27/09/2019 : 02:16:55
Meni fino leglo.

DODSFERD Posted - 26/09/2019 : 01:49:56
Odmah nakon demoa Volkermord Armagedda nastavlja s full length albumima i početkom 2002. izlazi prvi od njih pod imenom The Final War Approaching.
U odnosu na demo ovdje se gotovo ništa nije značajno promijenilo, ali kada se sveukupno zbroji na kraju ispada kako je napredak vidljiviji nego što se činilo u prvi trenutak.
Volkermord je imao velikih problema s produkcijom, iako ni sada ona nije bajna svejedno se može reći da The Final War Approaching ima puno bolje argumente po tom pitanju.
Kvaliteta zvuka je taman na toj razini da ušima ne bude naporno slušanje, jest da je i dalje prisutna doza primitivizma, ali barem nema nepotrebnih šumova i sve dobro odgovara ovakvoj muzici.
Stilski je to još uvijek onaj istinski old school black metal, prepun sirovosti koja niti jednog trenutka ne prepušta mjesto bilo kakvim novitetima i modernizaciji.
Na osnovi ovog albuma nikad ne bih rekao da Armagedda dolazi iz Švedske, u njezinoj muzici nema niti malo švedskog zvuka, već sve ide u smjeru TNBM-a kao po nekakvoj strogo zacrtanoj šabloni.
Oni koji traže originalnost nakon slušanja nečeg ovakvog razočarano bi rekli ''pa zar još jedan Darkthrone klon'', ali kako je Armagedda relativno stari bend može joj se progledati kroz prste.
U prvi trenutak se može učiniti kako je svaka od ovih 8 stvari puno puta odsvirana od strane drugih bendova. Ipak, ima ih nekoliko koje barem na trenutke donose blagi dašak svježine i odmak od Darkthrone stila.
Najbolja među njima je Unholy Sacrifice, pogotovo u svom završnom dijelu gdje gitaristički riffovi svojom agresivnošću razbijaju sve pred sobom.
Vokal mi je nešto slabiji od muzike, imam osjećaj da nije toliko uvjerljiv kao na prethodnom demou i da mu fali malo više hladnoće u izvedbi.
The Final War Approaching sigurno neće razveseliti fanove originalnosti i noviteta u black metalu, dok oni koji bi dušu dali za stari TNBM zvuk gotovo da nisu mogli dobiti idealnije izdanje.

DODSFERD Posted - 26/09/2019 : 01:05:28
Armagedda je švedski bend koji više nije aktivan, po službenim informacijama je djelovao u razdoblju 2000.-2004., iako je i nakon tog perioda izbacio nekoliko izdanja (čak i ove godine ima 2 singla).
Kada sam nedavno slušao bend Pest naletio sam na jednu izjavu kako Armagedda puno bolje oponaša Darkthrone stil od Pesta, tako da se sada imam prilike uvjeriti je li to stvarno tako.
Što se tiče demo albuma Volkermord iz 2002. godine, on ne govori puno o mogućnostima Armagedde jer se radi o izdanju koje je produkcijski dosta limitirano.
Volkermord je snimljen još prije promjene imena benda dok se Armagedda zvala upravo Volkermord, demo je također objavljen i pod starim imenom, a kasnije je dodano još nekoliko stvari.
Demo predstavlja onaj stari black metal s početka 90-ih godina, a njegova prva polovina dosta sliči na Darkthrone stil s prvih nekoliko albuma.
Vokalna izvedba nije standardno vrišteća već više prelazi u mrzovoljan način izražavanja, nešto između onoga što su prakticirali Darkthrone i Immortal na svojim starijim radovima.
Produkcija zvuči dosta primitivno, na prvom dijelu albuma nekako još gura, ali na drugom ona dolazi do granice slušljivosti i fali samo dlaka da prijeđe preko nje.
Najgore je prošla stvar Find Strength Through Satans Power, koja je toliko unakažena šumovima da bi je čovjek najradije preskočio prilikom slušanja.
Na samom kraju dolazi obrada Burzumove stvari Ea, Lord of the Depths, ali ona se također uklopila u sivilo očajne produkcije i nije mogla izbaciti ono najbolje iz sebe.
Volkermord je više za upoznavanje s bendom nego za ozbiljno slušanje, iako se u prvom dijelu može pronaći 2-3 sasvim zadovoljavajuće stvari, zahtjevniji slušatelji bolje da odmah uzmu sljedeći album.


DODSFERD Posted - 24/09/2019 : 01:23:38
U prvoj polovini 2010. godine Svart je objavio još jedno EP izdanje pod imenom Namnlös och bortglömd (u prijevodu "Neimenovani i zaboravljeni").
U odnosu na Våran tid är förbi ovaj EP nema ni približno toliko puno materijala, već sa svojih nešto manje od 25 minuta spada u nekakav gornji standard za takvu vrstu izdanja.
Namnlös och bortglömd ima 3 stvari podjednake dužine, od čega su dvije blackerske i jedan instrumental više u symphonic stilu bez prisutnosti gitara.
Gledajući prve dvije stvari rekao bih da je ovo najžešće Svart izdanje, zvuk je dosta oštar i po tom pitanju nadmašuje ostatak diskografije benda.
Depresija je glavni pokretač, otišla je korak dalje i sada je izražena kroz više boli u samoj muzici i vokalu, a tome još treba pridodati dozu mračne atmosfere.
Zvuk me podsjeća na meni najdraži DSBM bend Make a Change... Kill Yourself, pogotovo se ta sličnost osjeti u drugom dijelu stvari Den sista droppen utav liv.
Ovdje je ritam osjetno sporiji nego na prijašnjem EP izdanju Våran tid är förbi, ali to nikako nije nedostatak već takav pristup idealno sjeda ovom izdanju.
Zbog skromne dužine bilo bi nepravedno reći da je Namnlös och bortglömd najbolje Svart izdanje, kada bih govorio o najdražem onda se situacija može okrenuti u moju korist.
Svart ima još 2 full length albuma, ali njih neću detaljnije istraživati, bilo je dovoljno tek početno upoznavanje kako bih vidio da nema smisla gubiti vrijeme s njima.

DODSFERD Posted - 24/09/2019 : 00:38:06
Osim dugosvirajućeg EP izdanja, Svart je 2009. godine objavio svoj prvi full length album pod imenom Vanära, vanmakt och avsmak.
Ako se uzme u obzir limitirana tape verzija, onda je ovaj album izašao pola mjeseca prije EP-a, dok se CD izdanje pojavilo mjesec kasnije.
Gledajući vrijeme nastanka ovaj materijal jest stariji, ali se to ne bi moglo zaključiti na osnovu produkcije, jer ona zvuči kvalitetnije nego na Våran tid är förbi izdanju.
Što se tiče stilskog usmjerenja sve je to dosta slično, Svart plovi vodama depresivnije atmosfere poput Shininga na ranijim albumima, iako se ne može reći da kopira navedeni bend.
Ovaj album je ipak sporiji nego što je recimo prva polovina Våran tid är förbi, a ako ćemo gledati baš na sitnice onda ima i nešto manje depresije.
Također postoje neke manje zamjerke zbog čega bih dao blagu prednost navedenom EP-u, mada se radi o sitnicama koje možda ne bih ni primjetio u drugim okolnostima.
Jedina stvar na engleskom jeziku koju je Svart ikad napravio, In Endless Grief u sebi sadrži melodic elemente, i upravo zbog toga nema onaj depresivni ugođaj u odnosu na ostatak.
Medmänsklighet je odsvirana u (pre)laganim gitarističkim tonovima bez prisutnosti drugih instrumenata, njezinih više od 8 minuta traje malo predugo za moj ukus, iako se dobro uklapa u depresivnu atmosferu.
Najveća doza takve atmosfere je prisutna u naslovnoj Vanära, vanmakt och avsmak, mada je meni osobno najbolja Livet Faller Samman koja otvara album. 
Vokal je odličan i agresivniji nego što bi se očekivalo za ovakav muzički stil, njegova izvedba mi je još bolje sjela nego na Våran tid är förbi izdanju.
Unatoč nekim sitnijim zamjerkama Vanära, vanmakt och avsmak je sveukupno vrlo dobar album, da su barem takva i ostala 2 umjesto onih nepotrebnih eksperimentiranja.

DODSFERD Posted - 21/09/2019 : 23:54:07
Svart je bivši jednočlani švedski bend čovjeka pod imenom Christian Larsson, koji je bio aktivan u razdoblju 2007.-2014.
2009. godine Svart je objavio album Våran tid är förbi (u prijevodu ''Naše je vrijeme prošlo'', izdanje je službeno registrirano kao EP iako ima sve uvjete da bude full length ili kompilacija.
Våran tid är förbi ukupno traje čak 76 minuta, 53 su zauzele nove stvari dok je ostatak bonus demo Då allt upphör koji je samostalno izašao 2008. godine.
Najbliži opis muzike na ovom albumu je depressive black, ali nije u pitanju najčistokrvnija verzija već ona koja ima uporište u atmosphericu.
Prve 3 stvari spadaju u noviji materijal i puno su duže od ostalih, unatoč tome što u sebi imaju dozu monotonije nije teško držati koncentraciju prilikom slušanja.
Najduža je 25-ominutna Mot dödens slätter gdje me baš začudila velika količina brzih dionica, što inače nije slučaj kod depressivea i ovako dugačkih stvari.
Tu mi se posebno svidjelo kako je bass izvrsno upakiran s oštrim klizećim gitarističkim riffovima, pa tako sve skupa daje dodatnu dimenziju depresivnoj atmosferi.
Materijal s demoa Då allt upphör osim što je puno kraći još se razlikuje i po pitanju zvuka, to jesu minimalne razlike, ali iskusno uho neće imati problema da ih prepozna.
Kada bih ovo izdanje uspoređivao s nečim poznatijim unutar istog muzičkog stila, onda bi to svakako bila prva 3 albuma Shininga, prije svega laganije gitarističke dionice.
Våran tid är förbi je vrlo dobar album, ako ne i više od toga, fanovi ovakvog muzičkog usmjerenja nemaju niti najmanji razlog da mu ne pruže šansu.

DODSFERD Posted - 20/09/2019 : 23:27:20
Sredinom 2013. godine Pest je objavio svoj 4. i trenutno posljednji album pod imenom The Crowning Horror.
Iskreno se nadam da će ovo stvarno biti njegov posljednji album, jer smjer u kojem je bend krenuo više nema nikakvog smisla.
Skoro da bih povukao one kritike koje sam naveo za prethodnika Rest in Morbid Darkness, The Crowning Horror je još puno gori i nije zaslužio da ugleda svjetlo dana ni pod kakvim okolnostima.
Ovdje je moguće samo u tragovima pronaći nešto od black metala, nagurano je svega i svačega i takva mješavina uopće ne može funkcionirati zajedno.
Recimo da su stvari A Face Obscured by Death i Demon najmanje/umjereno loše u ovakvoj cjelini, prva pomalo vuče na Necromantiu a druga na Varathron, mada kvalitetom dosta slabije od navedenih grčkih bendova.
Ostatak nije vrijedan potrošenog vremena za slušanje jer se uglavnom radi o kombinaciji thrash/heavy zvuka, koji nema ni agresivnosti, ni žestine, ni mračne atmosfere da bi zadovoljio black fana.
Što tek reći za stvar Devil's Mark, kada joj izbaciš vokal zvuči kao najobičniji hard rock, imaš osjećaj da slušaš Divlje Jagode ili Atomsko Sklonište, potpuna katastrofa i sramota za bend kao Pest.
Sam vokal općenito jest bolji od muzike, ali opet ne previše jer na trenutke svojom izvedbom toliko iritira, iako je u pitanju isti čovjek koji je bio tako sirovo moćan na prva 2 albuma.
Teško je reći može li se i kojoj skupini slušatelja preporučiti ovaj album, za (prave) blackere sigurno nije, a neće se puno usrećiti ni fanovi klasičnog heavy zvuka.
The Crowning Horror nije samo uvjerljivo najslabiji Pest album, već bi bez problema mogao ući u konkurenciju za najslabije izdanje koje sam slušao ove godine, a kako je njih stvarno bilo puno više ništa nije potrebno reći.

Poli Posted - 20/09/2019 : 21:32:10

Blut aus Nord ce da izbace novi album "Hallucinogen" 11. 10. 2019 kod Debemur Morti Productions, ovaj put su isli malo vise melodicnim vodama.

Album je vec na netu.
https://blutausnord.bandcamp.com/album/hallucinogen





Poli Posted - 17/09/2019 : 19:17:47

Jos samo par sati i zapocinje destrukcija lobanje... maglovito!

ts ts caka bum tsk tsk cak cak bum bum



Ovo je navodna set lista sa ove turneje:
1) Exercises in Futility I
2) Exercises in Futility IV
3) Mdłości II
4) Exercises in Futility II
5) Age of Excuse II
6) Age of Excuse III
7) With Hearts Toward None VII
8) Exercises in Futility VI
9) Exercises in Futility V


DODSFERD Posted - 17/09/2019 : 01:27:25
Nakon jednog vrlo kratkog EP izdanja iz 2006. godine, Pest je na samom početku 2008. objavio svoj 3. studijski album pod imenom Rest in Morbid Darkness.
Ne sjećam se kada je zadnji puta neki album ostavio tako neutralan dojam na mene, jednostavno ne mogu sa sigurnošću reći da li više naginje na dobru ili lošu stranu.
Ono što je potpuno sigurno dolazi iz činjenice kako se Rest in Morbid Darkness razlikuje od svih dosadašnjih radova benda, kao da su ga napravili za drugu vrstu fanova.
Unatoč njegovom nazivu nisam stekao dojam da ovaj album ima išta mračno u sebi, po tom pitanju starija izdanja su bila uvjerljivija i praktičnija.
Da li zbog želje samih članova ili eventualnog pritiska fanova, Pest je odlučio da se odmakne od Darkthrone TNBM stila i pokuša napraviti drugačiji materijal od dosadašnjih.
Rest in Morbid Darkness je nekakav black/thrash na steroidima, pomalo nabrijane i oštre produkcije u kojoj se svaki instrument vrlo jasno čuje.
Meni osobno je prijašnji zvuk barem za dvije ocjene bolji, bez obzira što je sada Pest ponudio nešto originalnije, ali ne mora značiti da je to nužno i zanimljivije.
Nije toliki problem ubacivanje thrash elemenata jer ih ima i prethodni album In Total Contempt, samo u puno manjoj mjeri, već je stvar u tome da zbog gitarističkih solo dionica muzika zvuči melodičnije.
Istina da su u drugom dijelu albuma prisutne u minimalnoj mjeri, ali svejedno ostaje dojam da su općenito donijele više štete nego koristi.
Stvar Final Strike of Doom s klasičnim thrash uvodom je najbolji trenutak albuma, iako se može pronaći i nekoliko onih koje će barem na kratke trenutke podsjetiti na Darkthrone.
Rest in Morbid Darkness je u najbolju ruku samo solidan album, a prije svega pokazatelj kako traženje vlastitog zvuka ne mora izroditi kvalitetniji materijal.


forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.17 seconds. Snitz Forums 2000