| T O P I C R E V I E W |
| Sarghan |
Posted - 31/12/2017 : 03:16:31
Dylan Dog 2.0. kodno je ime za preporod Dylana Doga koji je u rujnu 2013. godine započeo u Italiji s 337. brojem redovne serije. Osim promjene urednika i dovođenja novih autora, glavna značajka mu je uvođenje kontinuiteta u serijal u obliku blokova povezanih priča, postavljanje na scenu novog Dylanovog nemesisa te evoluiranje serijala na način da temama i pričama u duhu aktualnih vremena uznemiruje čitatelje na dosad neviđen način.
Ipak, glavni cilj tog preporoda bio je vratiti serijal njegovim (horror) korijenima gdje će, u duhu najranijih epizoda, na prvom mjestu biti sama priča, to jest, njena kvaliteta i zanimljivost. Novi urednik Recchioni za tu je svrhu na serijal dovukao nove talentirane autore koji su dovoljno hrabri da se svojim pričama usude podignuti prašinu, stvoriti reakciju, ali i potaknuti čitatelje na razmišljanje.
Prijelazna faza prema tom preporodu objavljena je u redovnim brojevima 325-336 (Veseli četvrtak br. 116-127/ Ludens br. 152-163 / M-comics br. 11-21), a završila je sa brojem 337. koji ujedno predstavlja most između starog i „preporođenog“ Dylana, ali također i određenu vrstu uvoda u novi ciklus.
(klik na naslovnice za recenzije (ako postoji) PRIJELAZNE FAZE:)
     
     
---------------
Svrha ovog topica je objediniti na jednom mjestu svu raspravu vezanu za domaća izdanja ovih priča.
Spoileri su dozvoljeni, no molimo članove koji prate VČ izdanje (ili su pročitali talijanska izdanja) da imaju obzira prema članovima koji prate Ludens ili M-comics izdanja te da veće spoilere označe nekom slabo vidljivom bojom s obzirom da će navedeni izdavači tek sredinom 2019. završiti s izdavanjem navedenih priča.
 |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| going going |
Posted - 13/09/2024 : 00:45:48
quote:
Originally posted by Sarghan
Dobro, koji se vrag više događa s Planetom mrtvih u Italiji? Znam da je Billota prije 2 godine spomenuo da je nekoliko narednih nastavaka već napisao, ali...
U 2021. su talijani počeli raditi kronološki reprint planete mrtvih u HC-u, na većem formatu za knjižare.
Prvi broj je obuhvaćao Zbogom Groucho + onu priču iz giganta koja je činila središnji dio tadašnje triologije. Nakon toga je svaki idući broj predstavljao reprint 1 specijalnog broja počevši od Kuće sjećanja pa sve do Velike Utjehe.... da bi prije nekoliko dana najavili 8. broj tog HC izdanja koje se sastoji od (trenutno) zadnjeg objavljenog specijala iz Planete mrtvih ("Smijeh će vas uskrsnuti"....i "Planete mrtvih" (kratkom pričom iz 2. colorfesta koja, iako je vremenski gledajući prva objavljena, takoreći predstavlja zadnji dio te narativne linije)?!?!?!
Zašto bi sad u ovom broju dodali "formalni" kraj planete mrtvih ako u budućnosti planiraju izdati još narednih brojeva? Nije valjda da se plan promjenio i da su odustali od tih narednih brojeva...?
Ima li itko kakvih novih informacija o ovome?
I ja sam bas u strahu sto se tice buducnosti Planete Mrtvih. Nema nikakvih novih informacija a ne mirise na dobro nikako to sto jos uvek nastavljaju ove specijale sa Bilotom koji su kao preduvertira za Planetu Mrtvih. Navodno je Bilota napisao preostalih cetiri ili pet prica Planete mrtvih sto mu je potrebno da zaokruzi pricu , sada se samo ceka odobrenje redakcije da to neko uzme i nacrta i da se stavi u izdavacki plan i program. Ali sta ce biti ne znam. Strepimo zajedno. |
| Sarghan |
Posted - 05/09/2024 : 22:41:05
Dobro, koji se vrag više događa s Planetom mrtvih u Italiji? Znam da je Billota prije 2 godine spomenuo da je nekoliko narednih nastavaka već napisao, ali...
U 2021. su talijani počeli raditi kronološki reprint planete mrtvih u HC-u, na većem formatu za knjižare.
Prvi broj je obuhvaćao Zbogom Groucho + onu priču iz giganta koja je činila središnji dio tadašnje triologije. Nakon toga je svaki idući broj predstavljao reprint 1 specijalnog broja počevši od Kuće sjećanja pa sve do Velike Utjehe.... da bi prije nekoliko dana najavili 8. broj tog HC izdanja koje se sastoji od (trenutno) zadnjeg objavljenog specijala iz Planete mrtvih ("Smijeh će vas uskrsnuti"....i "Planete mrtvih" (kratkom pričom iz 2. colorfesta koja, iako je vremenski gledajući prva objavljena, takoreći predstavlja zadnji dio te narativne linije)?!?!?!
Zašto bi sad u ovom broju dodali "formalni" kraj planete mrtvih ako u budućnosti planiraju izdati još narednih brojeva? Nije valjda da se plan promjenio i da su odustali od tih narednih brojeva...?
Ima li itko kakvih novih informacija o ovome? |
| Sarghan |
Posted - 17/07/2024 : 19:37:15
Kad sam već bilježio, da prenesem i ovdje svoje kratke crtice o VČ Dylanima iz prve polovice ove godine:
#416/VEC 207 "Zatvorenik"
maestralna psihodelična, metaforična i višeslojna studija o (unutarnjima) zatvorima i njegovim zatvorenicima/mučenicima (koji su ujedno i tamničari), uz fantastičan crtež. 9/10
#417/VEC 208 "Sudnji čas"
samostalna priča koja je očigledno prisilno pretvorena u "izravni" nastavak prošlog broja, lošija i izravnija nadogradnja prošle teme o grižnjoj savjesti koja može postati kobna po život. 6/10
#418/VEC 209 "Sali"
dobra priča mračne tematike i zanimljive ideje, no bez nekog značajnijeg zaključka, dosta pravocrtno ispričana sa očekivanim krajem. Sjajni Roi podiže ocjenu. 7/10
#419/VEC 210 "Zora"
počne obećavajuće, ali do kraja ode u posve promašenom smjeru, sa katastrofalnom završnicom. Čak ima zanimljivih scenarističkih rješenja, no sama priča cjelokupni nije za prolaz. I ovdje sjajni Gerasi podiže ocjenu. 5/10
#420/VEC 211 "Dženi"
Iznenađujuće dobra Baraldi, priča o depresiji i zatvoru u koji ista zatvara čovjeka. Furno isto jako dobar, iako bi mu definitivno odgovarao veći format. 8/10
#421/VEC 212 "Varijabla"
- Slabašan nastavak Đavolog dodira, ne toliko po zanimljivoj ideji koliko po diskutabilnoj realizaciji (većinom razgovori bez akcija). Eventualno je multiverzumski dio vrijedan pažnje zbog kontinuteta. Celoni slabiji nego inače. 6/10
#422/VEC 213 "Plavi trenutak"
Cavalettov najbolji rad na Dylanu. Izuzetno mučna priča zbog činjenice koliko je "stvarna" u zadnjem desetljeću, no ponajviše zbog sjajne izvedbe i crteža koji tome najviše doprinose. Priča o školskom pokolju koji tjera na razmišljanje o motivima, uplećući u to (ne)funkcioniranje sustava, laganje samoga sebe u nadu u bolje sutra, kao i "plavi trenutak" koji dovodi do točke pucanja. 8/10 |
| Pajtos |
Posted - 17/07/2024 : 18:01:31
quote:
Originally posted by Barker
....
Preskacem Varijablu, jer mi se ne cita ponovo Djavolov dodir i idem pravo u Plavi trenutak- teme za koju sam se bojao da ce kad -tad doci na red u Dilanu i takodje teme koja je jedna od onih koje me beskrajno plase i rastuzuju i za koje cu se uvek pitati zasto, zbog cega  Kavaleto je beznacajan scenarista, ovo je mogao da napise bilo ko, a novi crtac ne pomaze puno, nejasan je kao Coppola ili Trevisan na Ken Parkeru, i da pogadjas sta je nacrtano, neces uspeti.
Ja sam pak počeo Varijablu, pa sam stao kada sam video Djoletov uvodnik gde kaže da je u pitanju direktni nastavak, onda sam prekopao po kolekciji da nadjem Djavolov dodir, njega ponovio, pa tada pročitao nastavak (jer to je i poenta sakupljanja stripova, da se ponekad nekom i vratimo opet)....
Djavolov dodir je i dalje fina epizoda (nisam mogao da verujem kada sam uporedio brojeve koliko je VČ onomad imao lošu, bledu štampu), ovaj nastavak onako-u moru propasti serijala solidno plivucka na površini.
Što se tiĉe Plavog(a) trenutka, ne slažem se, druže Barkeru! :)
Meni leglo sve, i priča i cetež (osim njanjavog završetka gde MORA da bude neke zakulisane upravljačke sekte)...
Splater kao u najboljim danima serijala, prihopate bez grama empatije, mračan crtež, negativac sa maskom koja je kao neka mešavina Derdevila i Dijabolika...
Tema jeste akutuelna i bolna, ali jbg, ovo je horor strip... |
| Barker |
Posted - 17/07/2024 : 15:40:34
Pa da, uglavnom smo svi napisali isto.
Celoni nakon bolesti? Covid ili nesto drugo? |
| Deers |
Posted - 17/07/2024 : 13:29:56
quote:
Originally posted by Deers
quote:
Originally posted by Nula
421 - La variabile
Ova epizoda nije baš dobro prošla kod italijanske publike, a može se videti i zašto.
...
#421 : La variable
Barbato / Celoni
Uh, koje razočarenje. U globalu nemam što dodati na ono što je Nula napisao. Jednostavna priča, užasno izdužena... ničim, osim reciklažom momenata iz prve priče. Nema nadogradnje likova.
Ali ima banaliziranje svijeta, pa tako birokratski raj i pakao šalju Dylana da okupi radnu skupinu za hvatanje pobjeglog elemenata iz zajedničkog prostora djelovanja - Limba. Radna skupina su naši, ali ne i Dylanovi, stari znanci: Ash, Dust i Leslie. I to je veći dio priče. Sam kraj malo popravlja stvar. Možda zato jer se napokon nešto desi. I dobra je coda za Đavolov dodir. Nije da ju je trebao, ali ajde.
Moj komentar od pred neko vrijeme. Ne pamtim ništa osim razočarenja. Mislim da je tu Celoni nakon bolesti pa zato je crtež takav. |
| Barker |
Posted - 17/07/2024 : 13:06:46
Djavolov dodir ja bas dobar Paolin uradak - lepo je videti i "klasicno" poimanje raja i pakla, necega sto sam se potajno nadao da ce biti cesce eksploatsano u serijalu. I tacno 200 brojeva kasnije (!) dobili smo i nastavak, koji je mogao ali i nije morao da se desi. Varijabla pokusava de se (ne bas uspesno) ukalupi u novi Dilanov univerzum, a i nije bas direktni nastavak, jer se ekipa okuplja ponovo sa ciljem da odrzi ravnotezu i spasi covecanstvo tako sto ce naci stvorenje koje je pobeglo iz limba koje i "dobri" i "zli" koriste kao svojevrsni zatvor za "neposlusne". Stvari se na kraju nekako nespretno razrese, dobijemo vise izbeglih nego sto smo ocekivali, ali ostaje neotkriven taj jedan, originalni entitet koji se tako dobro uklopio u covecanstvo da ga se ne moze otkriti. Ko bi to mogao biti mozda doznamo za jos 200 brojeva kasnije.
Ipak, meni je glavni, i negativni, utisak Celonijev crtez koji mi se cini kao njegov najlosiji rad dosad, posebno prikazi likova junaka kao i ceo deo radnje koji se desava u dzungli. Mozda mu se nije dopao scenario, a mozda je i on covek ostario , ne znam :)
Sjajna debitantska naslovnica za Cestarove, posle toga meni licno nisu bog zna koliko uzbudljivi. |
| going going |
Posted - 13/07/2024 : 18:39:15
quote:
Originally posted by Barker
Izgleda da je krajnje vreme da priznam kako je i mene pregazilo vreme, evo ga vec treci (a mozda i cetvrti) Superbook po redu koji me ostavlja u dilanovski pozitivnom raspolozenju. Birokratske greske u paklu uvek ce kod mene imati prolaz, cak i kad ih crta ona nesreca Cossu, a Dezurni krivci su me bas iznenadili sa pricom o zrtvenim jarcima.
Apsolutno sam saglasan. I ja uzivam u svakom novom superbuku (mada sam propustio sad nekoliko brojeva da nabavim, moram to na jesen da popunim rupe) pa makar te scenarije pisali i ne toliko dobri autori. A tu pricu o paklu i birokratiji (nisam jos nabavio) iz broja 70 superbooka pise Gualdoni, o kom smo se obojica pozitivno izrazili u glavnom topiku pre koji dan.
Dok sam od redovnog novog dilana gotovo i odustao. |
| Barker |
Posted - 13/07/2024 : 18:33:38
Izgleda da je krajnje vreme da priznam kako je i mene pregazilo vreme, evo ga vec treci (a mozda i cetvrti) Superbook po redu koji me ostavlja u dilanovski pozitivnom raspolozenju. Birokratske greske u paklu uvek ce kod mene imati prolaz, cak i kad ih crta ona nesreca Cossu, a Dezurni krivci su me bas iznenadili sa pricom o zrtvenim jarcima.
Novim izdanjima se vracam bez veselja, ocekujem da me smore isto kao i pesme Vaska Rosija (i nekako se ne slazem da bi Dzoni Stulic mogao biti njegov ex-yu pandan)
Zora -zbog necega me podseca na Vecnu iluziju, mozda zato sto je body count nula, ali ovo je svakako neuobicajena prica za Dilana, vise lici da bi legla u nekoj sporednoj ediciji, kao Margarita u gigantu. Contu mi je na pozitivnoj listi, sto kaze Djole : "pitka, ali ne i plitka", a Gerasi je uvek dobo dosao.
Dzeni- ocito je Vasko bio fasciniram lujkama koje su volele da budu na granici razuma i ludila, uvek neshvacene i savrseni izbor za Baraldi, koja kao briljira ovde. Mda, mozda malo vise brlja i stize do grnice patetike, polovina epizode je san, ali za razliku od Lincovih filmova to ovde nije od pomoci, niti je bas nesto efikasno. Ovaj Furno je definitivno Roijev ucenik, a srecom i malo mekse ruke.
Preskacem Varijablu, jer mi se ne cita ponovo Djavolov dodir i idem pravo u Plavi trenutak- teme za koju sam se bojao da ce kad -tad doci na red u Dilanu i takodje teme koja je jedna od onih koje me beskrajno plase i rastuzuju i za koje cu se uvek pitati zasto, zbog cega Kavaleto je beznacajan scenarista, ovo je mogao da napise bilo ko, a novi crtac ne pomaze puno, nejasan je kao Coppola ili Trevisan na Ken Parkeru, i da pogadjas sta je nacrtano, neces uspeti. |
| Deers |
Posted - 06/05/2024 : 07:46:43
Smrt u lendskejpu 
Ali, nažalost, neki "kadrovi" u ovom stripu se protežu i na više pasica. |
| plavi |
Posted - 04/05/2024 : 21:14:25
Ma, to je samo fora da se jednog dana, kada bude bio dostupan digitalno, može lepo čitati na smartphone-u...
Kadar po kadar
I onda će bti jasno da je VČ promašio naslov, i to žestoko. Trebalo je ipak biti "Smrt u 16:9" ili nešto slično. 
Doduše, možda taj naslov odgovara ovom,ako se ne varam, A4 formatu stripa, pa je "platno veliko", ali kod kiosk izdanja to neće imati isti efekat... |
| going going |
Posted - 04/05/2024 : 01:00:32
quote:
Originally posted by Deers
Ne znam da li ovo spada u ovaj topic jer je debelo nakon 437 i povratka na staro.
 
Dylan Dog #444-445: Morte in sedici noni / Xenon!
Recchioni / Roi
Da li ste ikad bili pred neko slikom, crtežom, zgradom a da vas je toliko dojmilo da vam se činilo da više niste na istom mjestu? Toliko ste bili osupnuti da ste izgubili pojam okoline, vremena i sebe? Probudilo je osjećaje u vama koje niste znali da ih imate i da mogu biti takvog intenziteta? Takvu jednu sliku imaju Lucille i njezin partner u Londonu i baš njih smatra odgovorne Dylanova najnovija klijentica Mina da su krivi za nestanak njezinog muža.
Cijeli prvi broj i do polovice drugoga naglasak je na umetnosti i na emocije koje jedna umjetnost može izazivati u nama. Kako one dobre, tako i, kad je ovakav strip u pitanju, one mračne. kasnije se u nekakvom sf tripo sve izokrene na emocije a manje na umjetnost. Što malo smeta ali ne znači da nema i dalje umjetnosti. za to je zadužen Roi. Koji je ovo iscrtao za sve pare. Sa sivim tonovima i finim prijelazima, njegove uobičajeno papirnate figure, dobivaju tri dimenzije. I njegovi košmari također.
Strip, iako u dva broja nije predugačak. krivo za to je i to su sve stranice sa po tri vodoravna kadra. Od tuda i ime prve epizode: Smrt u 16:9 (možda bi bilo najbolje prevesti sasvim drukčije, kao npr. Uokvirena smrt, ili nešto treće). To je potaknulo Roia da ne zabušava nego da pošteno iscrta svaki kadar. Dobro, koristio je i dosta prečaca, crnila kao i po scenariju jednog kadra razbijenog na tri. Crtež, kao i priča pun je nesuptilnih referenci, od Dracule do Gigera i Moebiusa. Mada ne smetaju u ovakvom okruženju.
Sam strip, osim vizualno i time što je nešto dosta eksplicitnija erotika pomiješana sa malo eksplicitnijim horror i nije osobno iznenadio. Dapače, kraj, iako dobar, zapravo ne daje ništa novo, čak je i reciklaža, odnosno varijacija na temu Dylana kao osobe.
Veseli cetvrtak nas je obradovao ovim svezim Dilanovim diptihom izaslim pre svega nekoliko meseci u Italiji. Veseli cetvrtak je ovaj strip objavio na velikom formatu (kao Majke i ocevi) na finom belom papiru, sa predgovorom i pogovorom i sa posebno za nase izdanje nacrtanom (verovatno poslednjom Dilanovskom) naslovnom stranom Gigi Cavenagoa. Uz odlican i domisljat prevod Smrt na velikom platnu, sto uopste nije lako i jednostavno bilo prevesti. Sto se tice tehnikalija ovo izdanje je bez mane!
Takodje je i Roijev crtez na visini zadatka, Roi je neverovatan. Jedan od retkih crtaca koji je bio sjajan na pocetku svoje karijere na Dilanu pa je onda u jednom periodu oko 200-300 broja originala usledio veliki pad i delovalo je da se Roi istrosio, medjutim u poslednjih 10ak godina je ponovo na vrhuncu ako ne i da je nadmasio sebe iz pocetnog perioda Dilana. Verovatno mu je bila ponestala inspiracija ali nakon sto je ostvario svoj projekat UT cini mi se da mu se nakon toga vratila volja i zelja da crta onako kako samo on ume. Prelistao sam u Darkvudu pre neki dan njegovog Diabolika, izgleda fantasticno i samo bih ga kupio zbog njegovog crteza. https://darkwood.co.rs/prodavnica/lokomotiva/diabolik-ko-si-ti/
Sto se tice same price i scenarija potpisao bih ono sto je rekao Deers: Sam strip, osim vizualno i time što je nešto dosta eksplicitnija erotika pomiješana sa malo eksplicitnijim horror i nije osobno iznenadio. Dapače, kraj, iako dobar, zapravo ne daje ništa novo, čak je i reciklaža, odnosno varijacija na temu Dylana kao osobe.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQdZGog9OIdcc0q1q_YT8f-AyTz4qABzc_dHt5ym2Ynkg&s
Dakle ta vizuelna fora sa panoramama je dobra, ali nije dovoljna da izvuce repetativan strip koji kao da imas osecaj da si ga vec citao.
Po milioniti put vidjeno ceprkanje po Dilanovoj psihi i ko je to Dilan kao osoba dok ga neko ili nesto muci, uz usputno referenciranje na neke od kljucnih likova i trenutaka iz serijala. Vidjeno bezbroj puta kod Barbatove da je postalo cak i dosadno. Tako da Rekijoni ne donosi nista novo i da nisam procitao da ovo pise Rekioni pomislio bih da je Barbatova, a ni Rekioni u svom delu nije originalan jer ova zenska negativka je jako slicna Mater Morbi, tako da ni to nije iznenadjenje neko. Opet seksi zenska, opet sado mazo, ali nista specijalno. Po tome podseca i na izlet Darija Ardjenta u serijal Dilana Doga Duboko crnilo, koje je takodje ilustrovao raspolozeni Roi. A ima i na hrvatske kioske nedavno izasla prica redovne serije Crno i belo (https://www.stripovi.com/recenzije/dylan-dog-dd-vec-163-crno-i-belo/2480/) koju je gle cuda isto nacrtao Roi, a pise Barbatova. To je po meni Barbatin pokusaj Mater Morbi, a onda Smrt na velikom platnu deluje kao Rekionijev pokusaj imitiranja Barbatinog Crno i belo koji je varijacija na temu Rekionijevog Mater Morbi.
Prica: 5
Scenario: 7
Crtez: 10
Naslovne strane: 10
76%
Lepo je opisao Dilan ovaj strip:
 |
| kiky |
Posted - 19/04/2024 : 17:56:26
DYLAN DOG 450 - SHOCK
brutalan i morbidan psihološki triler... i sasvim dobar. baraldi niti ne brljavi onako kako to često radi i ovoga puta znatno jače ima priču pod kontrolom, od početka do kraja. možda zato što ovoga piuta niti ne žudi biti naročito pretenciozna, koliko opet jasna i izričita... njezini hladni, tragični likovi i njihovi odnosi dodatno su potencirani sugestivnim marijevim crtežom, koji je standardno uvijek na visini zadatka. |
| Barker |
Posted - 19/04/2024 : 15:49:13
Sali - ovo cak i ima obecavajuci pocetak, neka nova vizura zombija je u najavi, ali onda krene: honorarac u Scotland Yardu je u stvari novi Zabaras (mali namig VC i Zenaduu), serumi se stvaraju takvom lakocom da cak i drugorazredni krimosi koji upadaju nicim izazvani u finisu stripa mogu da si ga dozvole. Ima i gomila banalnih dijaloga , delimicno izvucenih iz teksta pesme , koju sam pokusao preslusati i kao po obicaju sa italijanskom muzikom, stisnuo stop negde nakon prve minute. San Remo, izvini! :)
Roi je sasvim dobar, celo vreme sam imao utisak da gledam Anu Never i Guy Rogersa iz broja 4. Ali Roi ipak ne zna prikazati emocije, cak i njihove vizuelizacije su uglavno neprikladne.
Zato Gigi pak, gradi odlicnu setnu atmosferu na naslovnici. |
| Barker |
Posted - 17/04/2024 : 16:46:49
Zatvorenik - ovo je definitivno najmucniji Dilan kojeg sam u zivotu procitao! Secam se da mi je bilo muka kad sam prvi put citao "Iz dubine" - ali tada je mamurluk naplacivao za prethodnu noc, ko mi je kriv sto sam zgrabio strip sa cudovistem iz kanalizacije za dobro jutro :)
Ali ovde, egzistencijalisticka nemoc i pokusaj razumevanja sopstvene nemoci je dopunjeno neverovatnim crtezom koji bukvalno nagoni na grceve u stomaku. Ja ne pamtim da sam ikad video ovako nesto u serijalu. To je svakako "dobrodosla" preporuka, ali ja mislim da ovaj broj necu citati nikad vise.
Svidja mi se i "pozerska" naslovnica koja nema veze sa stripom.
Sudnji cas - i onda se Baraldi uhvati "nastavka" i poslozi nam pricu koje bi se i sam Chiavi postideo - sudska drama i ludi naucnici koji uvek imaju recept kako "izleciti" napacenu dusu koja vuce traume iz porodicne tagicne proslosti. Zali boze potrosnje Stana kojemu je ovo oprostaj od serijala :( Da su bar bili iskoristeni likovi iz ranijih zatvorskih epizoda - ona mala advokatkinja i mozda onaj crnac iz zatvora iz "Losih misli". Ovako smo bespotrebno dobili Dzona Kliza u ulozi Dilanovog advokata. |
| Deers |
Posted - 06/04/2024 : 16:48:23
Dylan Dog 418 BIS Qwertyngton
Luca Vanzella i Luca Genovese
Dobra priča. Priča o otuđenje, bijegu i traženju mjesta gdje pripadamo. Pomirenju sa sobom. Scenarist nam tako ovdje daje još jednog lutajućeg Dylana usporednog s našim. Nevjerojatnom lakoćom daje novu modernu priču ala Zona sumraka. mada nema potrebe za usporednom, to je više kao kuriozitet.
Nisam siguran oko završetka, on svakako je neočekivan ali nisam siguran da ima neku određenu poantu. Morat ću je još jednom pročitati.
Genovese mi je doličan crtač. Oduvijek su mi se sviđale njege table pune dinamike. Ovdje mi se čini da nije stigao doći do punog izričaja. |
| Andrey |
Posted - 10/03/2024 : 13:02:52
Čituckam malo nove brojeve Dylana i ono što izdvaja u pozitivnom smislu starije broje (čak i Kjavijeve) od novih je što su oni imali manje teksta odnosno dopuštali su crtežu da priča priču (kako i treba, kako i film priča priču bez previše dijaloga ili naracije ili monologa).
Što i ima smisla jer su noviji crtači više realistični za razliku od marija, roija, delaglija, čak i stana (btw fali mi kopola). No, nisam još puno novih priča čitao iako listam i čitam recenzije, prioritet davam starim epizodama u superiornom libellus otisku i prijevodu ali planiram nove tu i tamo kupiti na kiosku ili interliberu. |
| Chui |
Posted - 10/03/2024 : 11:48:34
Dylan Dog kolor broj 37. Odličan preporuka. Prvu priču prati i odličan pop art crtež, drugu pak više klasičniji komercijalni ali obje priče su baš dobre. |
| Barker |
Posted - 25/02/2024 : 19:34:24
Lepo je cuti ovakve reakcije na nove price.
Mene pomalo plasi sto je Baraldi uskocila u DD tim bas zajvaljujucu prijateljstvu i "vezama" sa RR |
| kiky |
Posted - 25/02/2024 : 17:05:06
ANATOMIJA DUŠE scenarista allesandra russa nadahnuta je jednom starom i dobro poznatom sklavijevom pričom dylana doga. i ne samo to... allesandro russo je itekako nadahnut cijelom sklavijevom filozofijom i naracijom koja je prožimala onaj najbolji period ovog serijala. ali to nije ništa čudno pošto je naš omiljeni junak, kao što nam je svima poznato, nakon broja 438 ponovno resetiran i to ovoga puta na tvorničke postavke. tako da se upravo ovakva zanesenost i inspiriranost početnim dylanom itekako traži i zahtijeva, ne samo od strane uredništva nego i fanova svuda naokolo. russo, u suradnji sa crtačem gerasijem, dobro pogađa sumorni, beznadežni ugođaj cijele priče u kojoj se isprepliću dobro poznate teme i motivi egzistencijalizma, ravnodušnosti i otuđenja ali ovoga puta u godini 2024. duboko pod utjecajem informatizacije društva i nemilosrdnog digitalnog doba kojemu je očito nemoguće pobjeći i koji je glavna okosnica posljednjih nekoliko priča a i krivac svega lošeg danas u dylanovu svijetu. ANATOMIJA DUŠE počinje kao prosječni slašer ali do samoga kraja je sve samo ne to jer joj russo, prepoznatljivim elementima serijala koje kombinira i slaže na sebi svojstven način, daje sadržaj i dubinu, a opet zadržavajući točno onakav obrazac pripovjedanja svojstven najslavnijim danima ovog serijala.
na temelju nekoliko posljednjih priča objavljenih u italiji mogu reći da dylan opet postaje zanimljiv, opet postaje čitljiv. riješili smo se smetala, riješili smo se nepotrebnih i dosadnih likova (ranije i karpentera) i stremljenja serijala prema nekakvim kontinuitetima koji nisu vodili nikuda. sve ono što je podsjećalo na doba rejkonijevog urednikovanja sada više ne postoji (bogu hvala)... i ne bi se začudio ako se pokaže da dylan dog ponovno počme pokazivati kvalitativne (i kvantitativne) vrhunce upravo pod uredničkom palicom barbare baraldi, ne toliko omiljenoj među dylandogovcima. pa, vrijeme će pokazati jesam li bio u pravu... |
| kiky |
Posted - 19/02/2024 : 20:39:47
pročitao sam VELIČINU SVIJETA, posthumno objavljenu epizodu carla ambrosinija i mogu reći da se radi o jednoj sasvim pristojno ispričanoj i bajkovitoj priči; premda je u biti poprilično i tužna, i mračna i nesretna. ambrosini često zna biti apstraktan, nekako udaljen i kriptičan u svojim ostvarenjima, ali rijetko kada je bio pristupačan, jasan i konkretan u svojim scenarističkim namjerama kao ovog (posljednjeg?) puta. i još uvijek toliko prepoznatljivo slikovit, maštovit i nadahnut u svojoj naraciji, kao i toliko puta do sada...  |
| zeljko |
Posted - 15/01/2024 : 13:32:53
ja sam ovo prestao kupovati nakon 202 cv
|
| Barker |
Posted - 15/01/2024 : 13:31:09
Welcome to the club : D |
| Poli |
Posted - 15/01/2024 : 10:40:01
Huh? 
To mislim da sam valjda citao davno vec, ali ocigledno zaboravio. 
|
| Barker |
Posted - 15/01/2024 : 10:30:16
Poli, procitaj Broj 200 iz regularne serije. |
|
|
