forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Metal & co.

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Paka01 Posted - 18/08/2009 : 20:09:34
Ajd, zanima me koliko nas tu ima, ljubitelja heavy metala i sličnih pravaca

Šta se sluša u zadnje vrime, ide li se na koncerte, kupuju li se cdovi? Ja sam se u zadnje vrime zakačio na novi Amorphis potpuno da bi se nakraju razočara kad su otkazali koncert u Zagrebu, a jedan su mi od dražih bendova.

Uglavnom, eto, pišite, preporučajte i tako to ako ima volje itko...
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
DODSFERD Posted - 12/07/2020 : 01:10:54
Na proljeće 2019. godine D Aphelium je objavio svoj 2. po redu (valjda ne i posljednji) studijski album, koji je za nekoliko različitih labela izašao pod imenom Profetian om dygden och plikten.
S obzirom da mi se prethodnik dosta svidio naravno da od ovoga nisam očekivao ništa manje od toga, a na kraju moram konstatirati kako sam bio skroman u željama jer ovo nadmašuje i najoptimističnija očekivanja.
D Aphelium je sada definitivno pokazao da se radi o jednom od najboljih švedskih bendova nastalih u zadnjih 10-15 godina, mada je rano o tome govoriti nakon samo 4 godine staža i 2 snimljena albuma.
Ako se kod Sprungen ur lust na silu mogao pronaći kakav manji nedostatak ovdje to nije moguće niti pod povećalom, Profetian om dygden och plikten je kategorija više u odnosu na svog prethodnika.
Detaljnijom analizom dolazi se do zaključka da Seestrand nije napravio nikakav veći zaokret u pogledu stilskog usmjerenja, samo ga je nadogradio još raznovrsnijim i kvalitetnijim idejama nego u ranijem slučaju.
Ovo je još uvijek onaj isti stari black metal kakav dobija pozornost od svakog fana takvog zvuka, napravljen onako iz duše bez ikakvih kočnica, opterećenja ili robovanja današnjim trendovima.
Profetian om dygden och plikten je zbog nešto bolje produkcije oštriji i siroviji nego Sprungen ur lust, a u isto vrijeme je agresivniji, mračniji, sumorniji i atmosferičniji od njega.
D Aphelium ništa ne prepušta slučaju i nudi samo ono najbolje od svakog navedenog sastojka, a njihova kombinacija je pravi pokazatelj kako jedan kvalitetan muzičar to može spojiti u izvrsnu cjelinu.
Iako je svih 6 pjesama rađeno gotovo po identičnoj šabloni nema ponavljanja ideja i bilo kakvih nepotrebnih trenutaka, sve je ovdje napravljeno s pravim razlogom i jedino tako može funkcionirati bez stvaranja gubitaka.
Nakon uvodnih introa pjesme uglavnom nastavljaju s agresivnijim i bržim dijelovima, da bi njihova snaga došla do samog vrhunca kada tu agresivnost zamijeni poplava mračne i sumorne atmosfere.
Refreni su fantastični i predstavljaju malu školu za muzičare kako ih na najbolji način koristiti, već dugo u njima nisam čuo takvu kombinaciju melodija i atmosfere izražene kroz osjetnu količinu boli.
Osim kod uvodnih introa synth se u pozadini pojavljuje upravo kod tih refrena, daje im sve one ranije navedene prednosti, a što je najvažnije, niti jednog trenutka ne stvara simfoničnost jer ona ovdje nije ni potrebna.
Cijeli album je kvalitetom ujednačen do maksimuma pa se ne moža pronaći niti jedan slabiji trenutak, zato nije lako izdvojiti ni najbolju stvar jer svaka ima svoje argumente zašto se nalazi u ovakvom okruženju.
Ipak moram navesti Oändliga cykler jer je možda najbolji primjer prisutnosti većine sastojaka; najprije tmurni intro s pogrebnim zvonom, zatim agresivni gitaristički napad sve do bolno atmosferičnog refrena.
Profetian om dygden och plikten svakako ide u kategoriju odličnih albuma, ne vjerujem da ga je moguće nadmašiti u budućnosti, ali možda me D Aphelium još jednom iznenadi barem nekim približno kvalitetnim ostvarenjem.

DODSFERD Posted - 12/07/2020 : 00:08:40
D Aphelium je noviji jednočlani projekt bend iz Švedske, pokrenuo ga je 2016. godine Daniel Seestrand koji je ranije bio samo u nekoliko manje poznatih bendova death/thrash usmjerenja.
Bez obzira na svoje kratko djelovanje može se reći da je D Aphelium relativno aktivan na black metal sceni i do sada uspio napraviti neka zapažena izdanja, od čega posebnu pozornost treba obratiti na full length albume.
Nakon kratkog demo izdanja Predestinerad dusör izašlo ubrzo nakon osnivanja, Seestrand je na samu Novu godinu 2017. objavio svoj prvi studijski album pod imenom Sprungen ur lust.
Materijal je u cijelosti napravljen na švedskom jeziku i samim time malo je vjerojatno da ozbiljniji poznavatelj ove muzike već nakon prvog slušanja neće prepoznati o kakvom albumu se ovdje radi.
Sprungen ur lust je očigledna posveta skandinavskom black metalu druge polovice 90-ih godina prošlog stoljeća, čak i produkcijski to zvuči kao da je snimano u ona stara vremena.
Sve to zvuči dosta poznato kao da sam prije samo mjesec dana slušao upravo ovakav album, ali unatoč tome moram priznati da je na kraju užitak veći nego što sam uopće mogao pretpostavljati.
Kada su u pitanju izdanja ovakvog stilskog usmjerenja uglavnom je teško dobiti više od nekakvog zacrtanog standarda, ovdje je situacija ipak malo drugačija što je sasvim dovoljno za materijal koji će biti zapažen.
D Aphelium ne donosi ništa naročito inovativno, čak se i riffovi nakon nekog vremena učine kao da su puno puta ranije odsvirani, samo što način na koji je to napravljeno ostavlja barem malo respekta.
Seestrand je stari poznati zvuk upakirao s dobrom količinom zanimljivih ideja i dodao im dozu osvježenja, upravo toliko koliko je potrebno da na kraju ne možeš reći kako je bilo koga kopirao.
Kada bih baš tražio sitne zamjerke sigurno da bi ih pronašao i nakon kraće analize, samo što ovaj album nikako nije zaslužio da se one ističu, jer sve ono što je dobro napravljeno poništava ono eventualno slabije.
Vokal je jedan od najboljih mogućih za ovu vrstu muzike, njegova izvedba nije cijelo vrijeme identična, iako se najviše oslanja na klasičan screaming što i jest bio zaštitni znak bendova iz 90-ih godina.
Stvar Innan vår födelse malo odudara jer na nekoliko kraćih mjesta koristi clean vokal, ali to nije ona iritantna emo izvedba već ona puno prikladnija koja stvara mističnost unutar već prisutne atmosferičnosti.
Sprungen ur lust je vrlo dobar album i ugodno iznenađenje za mene kao slušatelja, Seestrand i njegov D Aphelium su položili ispit od prvog pokušaja i najavili da imaju što ponuditi u budućnosti.

DODSFERD Posted - 11/07/2020 : 19:03:37
Nakon albuma iz 2007. Wrath je osnovao label s istim imenom. https://www.metal-archives.com/labels/Fucking_Your_Creation_Records/52061
Poli Posted - 07/07/2020 : 19:18:47

Novi EP Finaca Front.




DODSFERD Posted - 07/07/2020 : 01:06:49
U prvoj trećini 2013. godine Flagellant je objavio svoj 2. po redu studijski album pod imenom Maledictum, koji za sada predstavlja posljednje važnije izdanje benda.
Po pitanju stilskog usmjerenja Flagellant se minimalno pomaknuo u odnosu na prethodni album, Maledictum je više nego očiti nastavak na Monuments s nešto bogatijim i raznovrsnijim zvukom.
Rekao bih kako je najveća razlika u dvije stvari i 13 minuta dužeg trajanja ovog materijala, što je na kraju donijelo završnicu u obliku malo drugačije Thirteen Cauldrons Boil.
S polovicom pjesama na prethodnom albumu sam se upoznao na ranijem demou Morbus Nefastus, bez obzira što se radilo o dosta različitim verzijama ipak su poslužile barem kao okvirna priprema za novo izdanje.
Maledictum nema taj luksuz da je bilo što s njega poznato od ranije, potrebno je otkrivati gotovo svaki detalj i držati koncentraciju na razini tijekom svih 53 minuta ukupnog trajanja.
Zbog toga Maledictum spada u kategoriju onih albuma koji vrlo vjerojatno neće sjesti od prve, tome u prilog ide činjenica da ovdje također nema toliko puta prisutne jednostavnosti kod švedskih bendova.
Instrumentalni dijelovi uglavnom prolaze kroz proces složenije izvedbe, ne događa se često da gitaristički riffovi izlaze u prvi plan i nameću slušatelju svoja pravila igre.
Ako ne računam uvodnih minutu na samom početku albuma i isto toliko nakon posljednje stvari, ovdje uopće nema nikakvih klasičnih introa koji bi poslužili kao predah od žestoke svirke.
Nema niti prijelaza u laganijem tempu na bilo kojem dijelu albuma, bez obzira što muzika jest raznovrsnija nego ranije, sveukupno gledajući ona ipak neće priuštiti puno pamtljivih trenutaka.
Sve ovo djeluje kao dobro uhodana cjelina, ali kada bih trebao izdvojiti neku stvar ili trenutak koji je ostavio poseban dojam na mene, ovako iz glave se teško sjetiti nečeg takvog iako sam siguran da je toga bilo.
Najviše u sjećanju mi je ostala posljednja stvar Thirteen Cauldrons Boil, ali samo zbog toga što odudara od ostatka, nekako mi je više u black/thrash stilu što se posebno osjeti u vokalnoj izvedbi.
Isto kao i na prethodnom albumu ovdje je vokal također slabija stavka, ne mogu reći da je slab već da ne paše toliko za ovaj stil black metala, možda bi mu više odgovaralo nešto depresivnijeg ugođaja.
Kada se sve zbroji Maledictum jest malo bolji nego Monuments, ali kao i kod prethodnog slučaja opet je instrumentalni dio izvukao veliki dio tereta, bez kojeg ovo vjerojatno ne bi imalo previše smisla.

Poli Posted - 04/07/2020 : 18:53:37

Kao sto kaze jedan komentar ispod treceg albuma ovih Poljaka. "Bölzer, Mastodon, Pink Floyd and Mike Oldfield had an acid-trip together."




DODSFERD Posted - 02/07/2020 : 23:55:17
U zadnjoj trećini 2010. godine Flagellant je objavio svoj prvi studijski album, koji je izašao pod imenom Monuments za njemački label World Terror Committee.
U odnosu na prethodni demo Morbus Nefastus ovdje se itekako osjeti da se radi o pravom albumu, zvuk je puno ujednačeniji čemu je svakako zaslužna produkcija koja cijelo vrijeme niti malo ne varira.
Monuments nudi moderniji zvuk pa se može reći da je ovo standardni black metal za današnje vrijeme, nema šanse da ga slušatelj zamijeni za nekakav materijal iz prošlog milenija.
To svejedno ne znači da je ovdje zvuk previše ušminkan ili nešto slično tome, muzika i dalje zadržava dozu sirovosti, samo što je sada ta sirovost izražena kroz bogatiju zvučnu podlogu.
Osim izbjegavanja ušminkanog zvuka Flagellant je vodio računa i o tome kako bi se maknuo od izraženijih melodija, ovdje nema gotovo nikakvih sličnosti s većinom onoga što je prisutno kod melodic bendova.
Ono što me iznenadilo je potpuni izostanak refrena, niti jedna od 6 prisutnih stvari nema dijelova koji se ponavljaju, pa pretpostavljam kako je to ciljano napravljeno da muzika ne postane jednostavnija nego je potrebno.
Zbog toga Monuments može djelovati složenije nego što je prosječni slušatelj navikao od ovakvih bendova, a u rijetkim trenucima se osjeti blaga konfuznost izražena kroz nekoliko gitarističkih riffova.
Najslabiji dio albuma je definitivno vokal, iako je u pitanju isti čovjek kao i kod demoa Morbus Nefastus, sada mu je izvedba slabija nego u ranijem slučaju, pa sam skoro pomislio kako se netko drugi prihvatio tog zadatka.
Radi se uglavnom o tome kako njegova izvedba ne odgovara toliko za muziku kao što je black metal, nekako mi djeluje nezainteresirano uz premalo agresivnih vriskova s kakvima se inače susrećem kod ovakve muzike.
To postaje još izraženije zbog činjenice da je vokal aktivniji nego bi možda trebao biti, gotovo je nemoguće pronaći dužu instrumentalnu dionicu koja bi ga stavila na čekanje i sebe izbacila u prvi plan.
U ovakvoj cjelini je teško išta izdvojiti kao vrhunac ili nešto što bi posebno odskakalo od ostatka, recimo da bih stvar Within the Circle of Ouroboros naveo kao najdražu zbog dobre količine sumornih zvukova.
Monuments je instrumentalno vrlo dobar album za nešto više od usputnog slušanja, ali ima nesreću da mu neadekvatni vokal ne dopušta kako bi sveukupno dostigao tu razinu i pokazao se u punom sjaju.

DODSFERD Posted - 02/07/2020 : 22:52:55
Flagellant je bend iz Švedske (postoji i jedan iz Njemačke) osnovan 2007. godine, o njegovom sastavu je navedeno kako su ista 3 člana cijelo vrijeme prisutna, ali to nije pouzdana informacija.
Sva svoja važnija izdanja Flagellant je napravio u prvoj polovici dosadašnjeg muzičkog staža, dok se zadnjih godina uglavnom orijentirao na objavljivanje splitova s drugim bendovima.
Već je postala česta praksa da zbog smanjenih mogućnosti bendovi na samom početku snimaju demo izdanja, tako je i Flagellant u zadnjoj trećini 2007. godine objavio demo album Morbus Nefastus.
Morbus Nefastus je tipični demo i malo po čemu se razlikuje od hrpe takvih izdanja kod ove muzike, najizraženija je nešto kvalitetnija produkcija od standarda, barem kada se uzme u obzir glavni dio bez dodataka. 
Stilski bi se muzika mogla opisati kao old school black metal novijeg razdoblja, posjeduje taman toliko sirovosti koliko je potrebno da drži distancu od klasičnih modernijih smjerova. 
Nema ovdje većih iznenađenja koja bi slušatelju otkrivala nepoznate zvukove ili ranije neiskorištena rješenja, skoro da možeš unaprijed predvidjeti što će se u ovakvoj cjelini događati. 
A ne događa se baš puno toga što bi bilo koju od prisutnih stvari izdvajalo iz one dobro poznate kolotečine, muzika ide svojim tokom i ne skreće sa uhodanog puta niti jednog trenutka. 
To može biti problem za nekoga tko bi htio brzinski proći kroz ovaj demo bez da mu posveti veći broj slušanja, ne zbog toga što će mu nešto ostati skriveno već što neće uspjeti napraviti veće pojedinačne razlike. 
Ovdje je sve toliko slično i pjesme međusobno nije lako razlikovati, pogotovo jer nema dostupnih njihovih tekstova, nedostatak ikakvih muzičkih prijelaza ih je učinilo nekako jednodimenzionalnim. 
Morbus Nefastus ima Thy Horror, obradu od njemačkog benda Katharsis, Flagellant ju je dosta dobro prilagodio ostatku materijala i uopće se ne primjećuje da nije autorska. 
Reizdanje iz 2013. godine sadrži bonus od 3 stvari s Monuments rehearsal sessions 2007 - 2008., one stilski ne odudaraju od ostatka, ali su zato produkcijskim puno lošije izvedene. 
S obzirom da se iste stvari mogu pronaći na studijskom prvijencu benda odrađene na puno kvalitetniji način, nije ih trebalo ovdje stavljati jer osim produženja albuma ništa drugo ne donose. 
Unatoč tome Morbus Nefastus je demo koji se može poslušati bez problema, pod uvjetom da ne očekuješ kako ćeš ovdje pronaći ikakva iznenađujuća ili inovativna rješenja. 

Poli Posted - 29/06/2020 : 12:10:15

Brujeria sa aktualnom temom, korona virusom, u vidu TV vijesti (yup, za bubnjevima sjedi Shane Embury , a u videu se moze vidjeti i Trevisa iz Cattle Decapitation)... a samo za lwooda i tekstovi




Pandemia dicen médicos
Y el mundo en pánico
Todos creen que el mundo se acaba
Con plaga China

Coronavirus mata todos, algo fatal
Una peste demoniaca, te va pagar
Coronavirus es verdad? O mamada
Infectado o no a dónde voy a ir? Ala chingada

Comida, papel y aguas
Ya no hay en las tiendas
Te digo en serio
No hay nada de venta

Coronavirus no es sueño, despierta te
Los mercados agotados y hay desmadre
Coronavirus plaga anciana del infierno
Con que limpio mi culo
Si no tengo papel? Usa tu mano

COVID-666
COVID-666, demoniaca
COVID-666, satánica
COVID-666, demoniaca, satánica

Cancelaron todos conciertos
Y me ponen cuarentena
Preso en casa
Me dejan sin jale
No tengo sueldo!

Coronavirus cuarentena, encarcelado
No tengo jale, no hay trabajo, no hay dinero
Coronavirus tiene nombre, mexicano
Claro! Por eso el trumpudo lo, quiere muerto

Presidente de México
Dice que puede salvarnos!?
Con dos amuletos
Satánicos!!

Coronavirus te va dejar, de rodilla
Enfrente del escusado, vomitando
Coronavirus no es cerveza, estas crudo
Pero yo soy fuerte y sano, no me va hacer nada







A i Sick Of It All su napravili video za pjesmu Bull´s Anthem u stvaranju koje su sudjelovali slusatelji benda iz cijelog svijeta.





Poli Posted - 29/06/2020 : 12:07:30

Vicotnik ima i ovaj projekat, i dobro ga je malo osvetliti zarometima...

Za sada su decki izdali samo ovaj EP prije pola godine





Poli Posted - 26/06/2020 : 15:47:25




DODSFERD Posted - 26/06/2020 : 02:21:38
Nedugo nakon promotivnog singlea Begotten in Black Astrophobos je objavio svoj 2. i trenutno posljednji studijski album, koji je početkom 2019. godine izašao pod imenom Malice of Antiquity.
Prijašnja izdanja benda su bila rađena po sličnoj šabloni uz minimalne stilske razlike, što uglavnom nije donosilo pretjeranu količinu pamtljivih trenutaka, bez obzira na neke sitnije izuzetke od tog pravila.
Ne znam je li Astrophobos jednostavno izgubio ideje da nastavi raditi na dosadašnji način, ali ostaje više nego očito kako ovaj materijal nije pratio smjer koji smo mogli čuti u prethodnom razdoblju.
Naravno, u smjer iz tog prethodnog razdoblja ne ulazi single Begotten in Black jer je upravo on bio navještaj zaokreta u muzici benda, a kao takav je pronašao svoje mjesto i na ovom albumu.
Malice of Antiquity se razlikuje od prethodnih radova unatoč tome što je na njemu Astrophobos vratio onu dozu melodičnosti prisutnu na prva 2 izdanja Arcane Secrets i Remnants of Forgotten Horrors.
Radi se o tome da ovo zvuči nekako modernije i bliže današnjem stilskom standardu black metala, a vokal je u svojoj izvedbi napravio vjerojatno još i više promjena nego što ih ima u instrumentalnom dijelu.
Pozicija vokala je dosta osjetljiva jer može dosta podići ili srozati ukupni dojam, a ovdje je Mikael Broman uspio postići nešto što se događa vrlo rijetko kod ove vrste muzike; s vremenom je napredovao na višu razinu.
Nekome tko se nije osobno uvjerio u to može izgledati pomalo nevjerojatno da isti čovjek koji je ranije zvučao tako prosječno odjednom se uzdigne iznad same muzike, upravo zbog njega ovaj album se isplati imati u kolekciji.
Ne mogu niti za muziku reći da je loša, ali se ipak ne može mjeriti s vokalom zbog nešto više melodija od očekivanja, a za pravi dojam ovaj album je poželjno slušati preko playera s podešenim equalizerima.
Osim što zahtjeva takve sitne zvukovne korekcije rekao bih da je najveći nedostatak albuma što nije ujednačen, osjeti se da je središnji dio slabiji od ostatka, tj. dvije stvari koje se tamo nalaze se ne ističu po ničemu.
Već je postao običaj da Astrophobos najbolje stvari čuva za kraj, tako se i ovdje na posljednjem mjestu smjestila najduža Imperator Noctis koja na izvrstan način zatvara ovakvu cjelinu.
Ona inače odudara od ostatka zbog klasičnog ugođaja kod refrena, dojam joj nisu uspjeli pokvariti ni dosta puta odsvirani riffovi, jer je toliko dobro složena i svojim čestim prijelazima drži slušatelja budnim.
Iako možda nije bolji od Remnants of Forgotten Horrors, za Malice of Antiquity se može reći kako je najfluidnije Astrophobos izdanje, moderna verzija melodičnijeg black metala sa zapaženim vokalom.

DODSFERD Posted - 26/06/2020 : 00:55:37
Prije novog studijskog albuma Astrophobos je snimio još jedno kraće izdanje, koje je tijekom ljeta 2016. godine objavljeno kao EP pod imenom Enthroned in Flesh.
Kad god se sretnem s ovakvom vrstom izdanja očekivanja nisu velika, ne samo zbog njihove skromne dužine, već i zbog toga što bendovi uglavnom tamo stavljaju materijale koji zbog nekih razloga ne pronađu mjesto na pravim albumima.
Ovaj EP je nešto duži nego što je bio Arcane Secrets, kroz cijelih 20 minuta smjestile su se 4 pjesme koje se svojom kombinacijom bržeg i srednjeg tempa većinom drže unutar zacrtanih granica.
Enthroned in Flesh je zvukovno dosta sličan prethodnom albumu Remnants of Forgotten Horrors, posjeduje gotovo identičnu produkcijsku šablonu s možda za nijansu više sirovosti.
Osjeti se da je melodije manje nego ranije, tako da mene ovo više podsjeća na black metal norveške scene s kraja 90-ih godina i početka ovog milenija, ali se svejedno nije izgubio onaj prepoznatljivi Astrophobos zvuk.
Sigurno da ovakva muzika ne donosi ništa novo i neviđeno, u ovom slučaju ne donosi čak ni posebno pamtljive i kvalitetne ideje koje će slušatelja ostaviti impresioniranog veći dio vremena.
Klasičan primjer prosječnosti je stvar Tabula Rasa jer se ista zaboravlja odmah nakon što si je čuo, kao da je ovdje ubačena samo kako bi popunila potreban prostor u nedostatku boljeg materijala.
Bez obzira što ne mogu reći da je kod nje išta pogrešno odsvirano, svejedno u sebi nema nikakav trenutak za izdvajanje jer se po ničemu ne razlikuje od hrpetine sličnih kod mnogih drugih bendova.
Posljednja The Cadaver Monarch je već suprotan slučaj, ona je itekako zapažena unatoč tome što na nekim dijelovima ima toliko poznatih riffova, pa se opet ne može reći da je ponudila ikakva originalna rješenja. 
Svejedno se radi o najboljoj stvari na ovom EP-ju zato što je raznovrsnija od ostatka, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je Astrophobos ubacio taman toliko atmosferičnosti kako bi se izdvojila. 
Verzija koju sam skinuo kao bonus ima stvar Simulacrum izašlu kao single 2017. godine, ako sam dobro upućen mislim da se ne radi o reizdanju, već je to netko na svoju ruku dodavao na ovaj EP. 
Uglavnom, Simulacrum nije ništa posebno jer je za moj ukus prejednostavna, iako se nakon prva 2 slušanja učinilo kako bi mogla biti čak i vodeća kod ovakve cjeline. 
Vokal također nije nešto čemu bi se mogle dati veće pohvale, ako izuzmem već spomenutu The Cadaver Monarch gdje se više potrudio, sve ostalo je ipak u granicama običnog prosjeka. 
Upravo zbog tih manje zapaženih stavki Enthroned in Flesh nije izdanje za često slušanje, što se mene tiče mogao bih ga potpuno zanemariti kada se tamo ne bi nalazila osjetno bolja The Cadaver Monarch

Poli Posted - 25/06/2020 : 17:33:20

Dods, ako ti (slucajno) ponestane prijedloga, evo dva iz Polske - Odraza i Furia. Mada sam istovremeno i siguran da to nije bas tvoja solja caja...




posto je tu najnoviji album (koji trga gace!)...



Poli Posted - 25/06/2020 : 11:57:58

Regarde Les Hommes Tomber - LIVE - Hellfest From Home – ARTE Concert (18. 6. 2020)

https://youtu.be/EM7CJcfZbpM?t=3974









SETH - Live at Tyrant Fest 2019





morski Posted - 22/06/2020 : 22:21:04
Cromwell Posted - 22/06/2020 : 12:03:44
Pravilo je da su "ritornoi" bendova uglavnom drek na šibici. Međutim, prošle godine se očito dogodila neka anomalija. Onako kako me iznenadio Nocturnus prošle godine tako me ove iznenadio Possessed


Faustian Pact - Kombinacija Emperora, Summoninga, Evilfeasta, Moonsorrowa, Kataxua... ali svejedno dovoljno originalan da ga mogu proglasiti modernim klasikom.


The true Werwolf - Devil Crisis - kao i većina vukodlakovih albuma i ovaj je omaž i nastavak na klasične BM albume kasnih devedesetih. Izdvajam ga zato što se ne sjećam kada sam zadnji puta čuo neki novi album a da nema baš niti jedne slabije pjesme. Vrh!


Ok, sjetio sam se- Blut Aus Nord - Hallucinogen je također vrh vrhova. Možda i najbolji album prošle godine.
DODSFERD Posted - 21/06/2020 : 23:58:28
Nakon EP-ja Arcane Secrets trebalo je dosta vremena da Astrophobos objavi prvi dugosvirajući album, početkom 2014. godine on izlazi pod imenom Remnants of Forgotten Horrors za nepoznati Triumvirate Records.
Sastav benda nije doživio nikakve promjene pa je također i ovdje izostala prisutnost bubnjara, ali kao kod ranijeg slučaja to se svejedno nije osjetilo u samoj izvedbi jer bubnjevi zvuče dosta realno.
Niti u muzičkom smislu nije bilo izraženih promjena, ne sjećam se kada sam zadnji put slušao 2 vezana izdanja nekog benda koja su stilski toliko slična jedno drugome. 
Remnants of Forgotten Horrors je nekakav nastavak na prethodni Arcane Secrets, samo na puno opširniji način uz nešto tvrđi zvuk, dok su sve ostale stavke gotovo u potpunosti identične. 
Ovdje su također prisutni melodični elementi kao jedan od važnijih sastojaka u ovakvoj cjelini, zbog veće količine materijala može se učiniti da melodija ima više nego na EP-ju, ali u prosjeku to ispadne podjednaki omjer. 
Korištenje refrena kod black metal bendova inače ne smatram nekakvom prednošću jer uglavnom muziku učine jednostavnijom, dok ovdje upravo stvari s refrenima spadaju među one najbolje na albumu. 
Najidealniji primjer je stvar Winds of Insanity koja čak niti nema neku posebnu atmosferu, ali joj refreni zvuče bolje od očekivanja ponajviše zbog korištenja trostrukog sistema rimovanja. 
Posljednja četvrtina albuma je najbolja jer se tamo nalaze Of Primal Mystery i izvrsna Celestial Calamity koja je sa svojih 9 minuta najduža na albumu.
Upravo Celestial Calamity pokazuje koliko je atmosfera važna za black metal, ubaciš malo atmosferičnih riffova, malo akustičnih gitara, dosta dobar refren i na kraju dobiješ ovako zapaženi rezultat.
Ne znam zašto sam se prilikom slušanja Remnants of Forgotten Horrors sjetio Ragnarok albuma In Nomine Satanas, moguće da imaju nekakvih sličnosti, ali ovako napamet to ne mogu potvrditi jer Ragnarok nisam slušao barem 10 godina.
Vokal ima identičnu izvedbu kao na Arcane Secrets, ne mogu reći da je u bilo čemu loš, samo mu nedostaje da ponekad potegne iz sve snage kako bi s vremena na vrijeme povećao svoju dozu agresivnosti.
Remnants of Forgotten Horrors je sasvim solidan album i korak naprijed za bend kao Astrophobos, a osim toga postoji mogućnost da se barem ove 3-4 navedene stvari zadrže malo duže u sjećanju.

DODSFERD Posted - 21/06/2020 : 22:57:45
Astrophobos je tročlani švedski bend iz Stockholma, osnovan je 2009. godine i do današnjih dana je aktivan na muzičkoj sceni bez ikakvih stanki u svojem djelovanju.
Bez obzira što mu broj članova nije velik svejedno ostaje čudno kako u svojem sastavu bend nema bubnjara, iako je navedeno kako ga je imao u jednom kraćem periodu od nekih godinu dana.
Astrophobos je bio umjereno aktivan i do sada objavio nekoliko izdanja, a prvo od njih je izašlo u zadnjoj trećini 2010. godine kao samostalni EP pod imenom Arcane Secrets.
Ovaj EP sadrži 3 stvari u ukupnom trajanju od 16 minuta i kao takav nije ozbiljno mjerilo za ikakvu procjenu, ali može poslužiti za upoznavanje s muzičkim stilom kojeg će bend koristiti na sljedećem full length albumu.
Arcane Secrets donosi prepoznatljivi švedski zvuk kakvog ima dosta na toj sceni, iako nije tipični predstavnik melodic black metala najbliži je upravo takvom usmjerenju.
U muzici se može pronaći sličnosti s onime što je radio Naglfar, možda s nešto manje melodije, ali bih rekao da je ovo ipak bolje od polovice albuma koje je napravio taj poznatiji bend.
Pjesme su pamtljive jer nema nekakvih kompliciranih detalja u njima, s druge strane to je mač s dvije oštrice jer slušatelj vrlo brzo otkrije sve što se tamo nalazi, pa zato nema potrebe dulje istraživati.
Bez obzira što ovdje nije navedena prisutnost bubnjara, vjerujem da je bubnjeve ipak netko odsvirao u gostujućoj ulozi, njihov zvuk uopće ne djeluje isprogramirano kao što bi se moglo očekivati.
Produkcijski ovo sigurno nije top izdanje, iako ne mogu reći da je sama produkcija loše kvalitete svejedno me nije impresionirala jer mi nekako zvuči tanko za ovakvu vrstu muzike.
Vokal u svojoj izvedbi sadrži umjerenu količinu agresivnosti, nije to ono idealno što bih htio kod ovakve muzike i mislim da se mogao više potruditi da bude u skladu sa zahtjevima.
Arcane Secrets sigurno neće oduševiti jer za nešto takvo nema ni prostora ni inovativnih ideja, ali kada je u pitanju priprema za upoznavanje s Astrophobos diskografijom sigurno će poslužiti svrsi.

Poli Posted - 21/06/2020 : 17:30:56

A tu su i novi Dope Smoker!





Poli Posted - 20/06/2020 : 17:49:05

Meni su kliknuli malo kasnije (Mephorash) ali su mi posljednje njihove stvari bas odlicne, za usi "prijatno" napravljeno.

Ali ovi Grci su odlicni od samog pocetka. Ovaj najnoviji album sam presao mozda 2 puta od jucer ali vidim da ce mi trebati jos neko vrijeme, no prva 3 su odlicna!


Cromwell Posted - 20/06/2020 : 12:27:50
Ovaj Hail Spirit Noir zvuči dosta dobro baš ću poslušati detaljnije ovih dana. Na prvu podsjeća na kasniji Enslaved samo sa puno boljim vokalom.

Poslušao sam i ovaj Mephorash kad ste ga toliko nahvalili ali meni to ne valja niš, generično dozlaboga. Ovaj zadnji bi bio čak i slušljiv da nema tak moderan zvuk i da (izrazito prosječni) vokal nije toliko gurnut naprijed.
Poli Posted - 20/06/2020 : 01:51:36

HAIL SPIRIT NOIR - Eden In Reverse (Official Album Stream)




Poli Posted - 19/06/2020 : 01:22:58

Istina, samo nebo je granica poslije ovog albuma. Ali ajde, nek nas uvjere jos jednom. ;)


DODSFERD Posted - 18/06/2020 : 23:57:59
U prvoj trećini 2019. godine Mephorash je objavio svoj 4. i trenutno posljednji studijski album, koji je za Shadow Records izašao pod imenom Shem Ha Mephorash.
Nakon 1557 - Rites of Nullification slijedi još jedno konceptualno izdanje, ako ne računam EP The Third Woe s kojeg je istoimena stvar također ovdje smještena.
Za razliku od 1557 - Rites of Nullification sada je napravljeno puno više muzičkog materijala, album je vrlo opširan i proteže se na čak 74 minute ukupnog trajanja, čime je za više od pola sata nadmašio prethodnika.
Unatoč tolikom trajanju album nije naporan za slušanje jer niti jednog trenutka ne postaje dosadan, Mephorash je vodio računa o tome da ponudi raznovrsna rješenja čime je trenutke monotonije sveo na minimum.
Shem Ha Mephorash je prepun raznoraznih detalja, stalno se pojavljuje nešto novo i gotovo da nije moguće pronaći isti tempo ili zvučnu podlogu duže od nekoliko minuta zaredom.
Za tipične black fanove može predstavljati problem činjenica da je ovo još malo mekši album nego prethodni, baš zbog toga što ima puno laganijih dijelova istaknutih kroz uvode i razne prijelaze.
Naravno da postoje žešće, brže i agresivnije dionice, ali one ne dominiraju i nisu u prvom planu jer je zvuk još više pomaknut prema atmosferičnijem ugođaju koji graniči sa simfonijom.
Rekao bih da je za ovakvu muziku od presudnog značaja u kakvom raspoloženju se nalazi potencijalni slušatelj, Shem Ha Mephorash zahtijeva plovidbu sumornim vodama kako bi doživljaj postao potpun.
U nekim drugim okolnostima vjerojatno mi nešto ovakvo ne bi sjelo na pravi način, sada ipak nije bilo nikakvih zapreka pa sam iz albuma izvukao najviše što je mogao ponuditi. 
Prateći ženski vokali nisu posebna sreća kada je u pitanju black metal, ovdje su se idealno uklopili u atmosferu jer su uglavnom korišteni u uvodnim dijelovima i laganijim prijelazima.
Ono što mi je znalo zasmetati su ponavljanja nekih ritualnih izraza, istina da nema toga puno, ali stvar Sanguinem je primjer takvog forsiranja koja nisu u stanju donijeti željene pomake.
Kada bih birao najbolju stvar onda bi svakako naslovna Shem Ha Mephorash zaslužila tu čast, izvrsna 15-ominutna kombinacija sumorne atmosfere i agresivnosti obogaćene s nekoliko izvrsnih vokalnih izvedbi.
Shem Ha Mephorash je vrlo dobar album koji točno zna u kojem smjeru ide i što želi postići, možda nije najbolje izdanje iz Mephorash diskografije, ali nema nikakve dileme kada je riječ o onom najzrelijem.


forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.27 seconds. Snitz Forums 2000