forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Americki strip
 Mary Perkins on Stage

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
ridiculus Posted - 28/09/2021 : 21:25:30
Iako imamo temu o Starru, ovo će biti konkretno o delu ili izdanju. Povod je jedna dobra vest, ali sve u svoje vreme. Ovaj strip svakako zaslužuje priču i bez takvog povoda.

Imam utisak da postoji neki zazor od ovog stripa kod domaćih kritičara. Evo, Zoran Đukanović u svom predavanju o saradnji sa Classic Comics Press pominje tog izdavača po stripovima Srce Julije Džons, Rasti Rajli, Cisko Kid. A očigledno je da On Stage:
- prvi projekat kompanije, radi kojeg je ona formirana;
- ekonomski (pa i kritički) najuspešniji projekat, jer je završen do kraja uprkos količini materijala, dok su stripovi poput Srce Julije Džons i Bena Bolta prekinuti;
- omiljeni projekat vlasnika kompanije i izdavača, Charlesa Pelta.

Dakle, imamo 15 tomova. Prvi su najkraći i kasnije je broj stranica lagano rastao. Tomovi 4-13 su po debljini u istom rangu - oko 250 strana - s tim da 4. tom ima dosta dodatnog materijala. 14 i 15 su malo duži.

Ali najbitnije je sledeće: trenutno su tomovi 1, 2, 3, 5, i 15 out-of-print. Mogu se naći polovni primerci, ali cene su često nerealne. Dobra vest, koja je nagoveštena na početku teme, je da je pre neki dan najavljen novi tiraž za drugi tom. Ja nemam ni prvi ni drugi (a ni peti) pa je svaka vest u vezi toga izvor radosti. Čekaćemo do neodređenog vremena u 2022-oj, doduše.

Položeni format, 11x8.5 inča, mat papir. Napravljen je kompromis sa 3 kaiša po stranici. Kompromis je u tome što su originalno nedeljne table bile sa 4 reda, ali ovde su reformatirane u 3. Nisam ljubitelj tog pristupa, ali nema neke štete jer je struktura inače vrlo pravilna i geometrijska. Veća mana je što su te nedeljne table štampane crno-belo, dok veoma lepo izgledaju u boji. No, ne može se za 24 dolara po knjizi sve imati.

Nisu ni svi dnevni kaiševi savršeno reprodukovani, ali recimo da takvih ima samo oko 10%.

Dodaci su odlični. Predgovore su pisali Simonson, Busiek, Joe Jusko, Eddie Campbell, Doug Beekman, Baton Lash, Sal Amendola, kritičar umetnosti David Apatoff, Thomas B. Sawyer, Al Milgrom, Chaykin, Don McGregor, Maggie Thompson (urednik nekad važnog časopisa The Comics Buyer's Guide), Terry Beatty, i Richard Howell. Neka neko nađe takvu podršku za maltene bilo koji drugi novinski strip (izuzev nekoliko najpoznatijih)!

A postoji još nekoliko dodataka, poput par intervjua sa Starrom, kao i sekcija "Iz arhive", koja nam daje pogled na reklame rađene za strip, koje je sindikat slao urednicima pojedinačnih novina. Poput ove, iz rane faze stripa:



Joe Jusko, veliki zagovornik realističnog pravca u likovnim umetnostima, kaže u predgovoru za treći tom da je mislio, kada je čitao kasniju fazu stripa, da Starr dolazi iz tog sveta pozorišta i šou-biznisa, i da je za njega bilo veliko iznenađenje kada je saznao da se ovaj nije osećao skroz prijatno u toj tematici. Mislim da je već dovoljno teško za muškarca (pogotovo iz onog vremena) da piše uverljive ženske likove, a raditi to u oblasti koju ne poznaješ je, k'o što Jusko kaže, impresivno postignuće.

Ako Starr nije dobro poznavao temu pre nego što se latio stripa, postao je i više nego stručan. Neko je jednom napisao na ovom forumu da je Alan Moore najviše proučio materiju za jedan strip u istoriji tog medija kada je pisao From Hell. Netačno. Ovo je sasvim drugi, viši nivo "proučavanja materije". Ne kažem da je Starr to jedini uradio - neki Japanci mi padaju na pamet, kao i Carl Barks sa proučavanjem geografije, a siguran sam da ima i drugih - ali je svakako jedan od najjačih kandidata za to mesto "najobimnijeg proučavanja".

Postoji dobar članak o ovom stripu, ali, avaj, na španskom je jeziku. No, uvek možete koristiti Google-ovog prevodioca . Svakako nešto najbolje o stripu što se može naći onlajn, uz onaj Mendezov tekst - pominjan na temi o Starru - ali taj je out-of-internet-continuity. U tom španskom članku se kaže kako je to jedan od nekoliko stripova tog doba koji prevazilaze konzervatizam svog vremena.

U vezi toga, zanimljivo je da i Mendez ne smatra Kelly Green nekim "izgubljenim remek-delom". Nekad se desi da se scenarista i crtač dopunjuju svojim jakim stranama, ali ovde je, po Mendezu, bio suprotan slučaj. Starr je bio liberalan koliko je Drake bio konzervativan i taj raskol ne ide u prilog stripu. (Što kao primedba ima smisla; da je taj strip prosti zbir njihovih veština kao pisca i crtača, bio bi jedan od najboljih stripova ikada.)

Sve u svemu, kako Jusko kaže, lepo da nove generacije mogu da vide kako izgleda jedan od vrhunaca umetničke forme. Još kada bi doštampali prvi tom...
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
ridiculus Posted - 09/04/2023 : 19:02:17
Pošto dugo ovde nisam stavljao ništa, evo jedne nedeljne table iz 1962:



Ovde vidim dosta od Johna Busceme iz kasnijeg perioda (Marvelovog), u smislu anatomske stilizacije i gipkosti poza, ali ne zato što je ovaj učio od Starra ili na njemu, već zato što su obojica bila pod istim uticajima, rekao bih.
ridiculus Posted - 07/05/2022 : 15:31:14
A sada idemo sa teškom municijom...



Tabla je iz marta 1961. Zna li neko nešto slično iz tog vremena? Starr ovde ostavlja jak utisak zato što njegov strip inače funkcioniše u granicama realnosti, ma kako idealizovane, a ovde iskoračuje u nadrealno. Čak i granice kadrova se gube. Obratiti pažnju i na upisivanje.

Stvar je u tome što je Starr započeo karijeru kao crtač za strip-sveščice, ne za novinski strip, i mislim da ovde vidim tragove toga. Sve ovo liči na nešto što bi Ditko uradio, ali on nije imao Starrov realizam i prefinjenost, i njegovi kadrovi su znali da budu pretrpani tekstom.

Što više idemo ka sredini 60-ih, ovakvih upečatljivih primera će biti sve više (mada ne po nadrealnosti). Što bi mudar čovek rekao, "ništa još niste videli."
ridiculus Posted - 24/04/2022 : 08:28:05
A ovaj gornji primer je i dobar pokazatelj zašto mi sporo čitanje ide u prilog. Odnosno, ide u prilog mom uživanju u stripu.

Kaiš je podeljen na dve scene, koje povezuju ista radnja i - donekle, možda - isto vreme. Ili bar slično vreme. Ništa od jedinstva mesta. Prethodni i naredni kaiš bi mogli biti isto tako podeljeni - nisam siguran napamet, ali nema potrebe da tražim, pošto se sećam da se mnoge priče zaista sastoje iz kaiševa takve dramske strukture.

Kada se svi ti kaiševi slože na istu stranicu knjige, dobijamo i malo neželjene konfuzije, gde se stalno ide tamo-amo, stalno je neko "u međuvremenu" upleteno u priču. Da je Starr pisao istu priču kao strip-sveščicu, to bi bilo drugačije postavljeno. Ako je u pitanju jedna strana, gornji deo bi bio posvećen jednoj sceni, a donji drugog. Ili, ako je na nivou čitave sveščice, jedna ili više strana bi bile posvećene jednoj sceni, a sledeća (ili više njih) drugoj, kao što su mnogi kasnije radili.

To je jedan od razloga zašto novinski strip danas izgleda manje čitljiv ako mu pristupamo u kolekciji kaiševa i tabli. U mnogim drugim stvarima on je bio ispred svog konkurenta, sveščice. Na primer, u novinskom stripu (i to iz 40-ih, 50-ih, i 60-ih) imate koliko vam duša ište primera da je crtežu pušteno da ispriča priču bez teksta i dodatnog tumačenja.
ridiculus Posted - 23/04/2022 : 11:41:32
Još uvek čitam On Stage; nisam ga zaboravio, i neću. Budući da je veći deo mog slobodnog vremena posvećen čitanju ili gledanju drugih stvari, čitam ga onako kako dolikuje: po malo. A pošto sam dugo vremena uz taj strip, padaju mi na pamet stvari koje verovatno ne bih primetio da sam pročitao u celini, odjednom, onaj deo stripa koji imam.

Na primer, teksture su sjajne, među najboljim što sam video u stripu. Kao što je Joe Jusko rekao u predgovoru, a ja pomenuo negde gore, niko, izuzev Raymonda (i možda još par njih) nije crtao odeću u toj ligi, sa toliko mnogo razlika u samoprezentaciji, koja vodi i do razlike u socijalnom statusu. Drugim rečima, kada neko nosi siromašnu odeću, a drugi skupu, to se ne samo vidi, nego bode oči. U jednoj ranijoj priči jedan lik je doživeo transformaciju od neuglednog u privlačnog, zahvaljujući doterivanju i odeći, i efekat je bio zapanjujući.

A evo i primera neuredne frizure Meri Perkins, prošarane vetrom i kišom:



To su detalji na koji mnogi nisu navikli da obraćaju pažnju, jer ih stripovi ne uče da obraćaju pažnju. Čitav pristup "uprošćavanja", vađenja esencije, koji je potekao od Totha (i animacije, i industrijskog dizajna) je doneo mnogo sjajnog, ali ima i svojih problema, pogotovo ako postane jedini model.

A posledica će biti to da generacija ili pojedinci koji odrastaju na takvim primerima fikcije više neće razumeti ništa što je neizvesno, što je dvosmisleno, što nije super-naglašeno i sasvim očigledno. Ili, zamenimo buduće vreme sadašnjim, jer se već dešava. Mi zaista utičemo na priče koje pričamo, ali i te priče utiču na nas.
ridiculus Posted - 03/02/2022 : 12:33:45
Mary Perkins On Stage, tom IV (jun 1960 - septembar 1961)



Nisam našao sliku naslovnice u većoj rezoluciji od prikazane.

U ovom tomu dolazi do značajnog povećanja broja strana, od ~200 do ~250, ali ovde će taj višak biti posvećen ogromnom, "ultimativnom" intervjuu sa Starrom, koji je originalno bio objavljen u Comics Feature #9, početkom 1981. Richard Howell je ovde napisao i novi predgovor za taj intervju. Takođe, uvod u samu knjigu je od Eddie-ja Campbella, koji kaže kako mu je On Stage jedan od tuceta omiljenih stripova ikada, i kako je mnogo uticao na njega kada je pokušavao da smisli gramatiku prikaza realističnog, svakodnevnog života u svojim radovima. Eto.

[ovde sledi spisak pojedinačnih priča, koji ću ubaciti naknadno]

Arhivar Starrovih radova, James Gauthier, počev od 1960. poseduje primerke nedeljnih tabli uglavnom iz novina, i kolor iz štampe nije baš sjajan. Izbegavao sam takve primere do sada, uglavnom, ali ubuduće ću morati češće uključivati i njih. Sledeća tabla mi je jedna od omiljenih u ovom tomu, ima dinamiku, ima izražajnost, i pokazuje zašto je ovo bio bolji (= pametniji, konkretno) strip od konkurencije.



Ovde se taj strip još uvek zvao samo On Stage, odatle takav logo. I, kao što već rekoh, Ben Oda je odradio sjajan posao na upisivanju, i u ovih evo skoro 3 toma koliko sam pažljivo čitao, ima možda samo 2-3 sitne greške, poput dva puta napisane reči THE i slično.
Peyo Posted - 03/02/2022 : 12:31:27
Koja elegancija i ispoliranost crteža.
ridiculus Posted - 03/01/2022 : 18:43:24
Mary Perkins On Stage, tom III (april 1959 - jun 1960)


(Nisam našao sliku u obliku onih pređašnjih, a da je dobra rezolucija, pa evo ove. Ilustracija je ista ona kao i na knjizi.)

Prvi tom koji sam nabavio. I on je bio out-of-print u trenutku kupovine, ali našao sam ga na Amazonu. Malo duži od prvog toma, otprilike u rangu drugog. Oko 14 meseci materijala, 60 nedelja, u vidu 6 priča. Ove se prelivaju jedna u drugu bez prekida, i donja podela je praktična, ne bukvalna.

- Filmski festival na Rivijeri (9 sedmica)
- pravljenje pozorišne predstave sa novim, obećavajućim režiserom (11)
- pas Coppy, aka Copper King, zvezda mnogih filmova, ali sada već u poznim godinama (10)
- venčanje i komplikacija koja sledi (13)
- TV šou Bud-a Birdie-ja (7)
- mladi beskućnici kojima je data šansa da budu glumci (10)

Ne postoji mogućnost da opišem ove priče a da ne stavim nikakav spojler, i zato sam lepo stavio "venčanje". Da, venčanje Mary Perkins i Petera Fletchera, jedna od stvari po kojima se ovaj strip razlikuje od svih drugih "sapunskih opera" ili romantičnih stripova ili nazovite ih kako hoćete. Ovo je treća godina postojanja stripa i nema više pitanja "da li će?", "da li je voli?", "šta ako...?" i ostalo čime se romanse opterećuju. Jer ovo nije strip o tome. Iako jeste (između ostalog) o njihovom odnosu, koji će kasnije imati mnogo uspona i padova.



Humor je značajan element ovog stripa, i na gornjoj tabli ga ima dosta. "Ja ću prevoditi"

Ovaj tom počinje tamo gde se drugi prekinuo: završeno je snimanje horor filma sa Mary Perkins u glavnoj ulozi, i ona i njen producent odlaze na francusku rivijeru da ga prikažu na znamenitom festivalu.

Nema mnogo sličnosti među različitim pričama, kao što rekoh. Jedino što je u prve dve glavni suparnik Mary ženska osoba, i to glumica željna pažnje. Ali Oola LaBelle (dao sam primer sa njom ranije na temi) je rađena po uzoru na Brižit Bardo i sasvim je drugačija od Care Wayde (takođe, primer je gore), koja je odlična glumica i želi pozornicu za sebe. Njena "bitka" sa Mary je meni jedan od vrhunaca ovog toma. Nema nikakvog fizičkog kontakta, sukobljavaju se glumačke sposobnosti, u sred izvođenja scene pred publikom. Američki strip to retko radi, čak i danas, a u ono vreme mislim da je bilo nepostojeće. Japanski strip to radi često, iako dramatizuje do apsurdnih razmera. (Na primer, obračun kuvara, ili igranje goa, i slično.)

Bilo je humora, bilo je drame (i melodrame), bilo je ozbiljnih situacija, i čak opasnosti po život nekih likova. Dotaknute su ozbiljne teme, uz dosta avanture. Bilo je i odličnih preokreta. Na primer, peta i najkraća priča, ima jedan takav. Nema mnogo smisla pričati o predvidljivosti - rešenje mi je bilo u opsegu mogućnosti - već je stvar u tome da bi svaki drugi završetak bio nezadovoljavajući. Ili bar manje zadovoljavajući.

Ima akcionih scena, ali Mary ne učestvuje u njima. Akrobatika i fizički obračun nisu njena jača strana. Sa druge strane, ona je katalizator radnje u svim slučajevima. Bez njenih odluka ništa ne bi bilo kao što je bilo.
ridiculus Posted - 03/01/2022 : 17:33:29
Mary Perkins On Stage, tom II



(Takođe out-of-print, ali najavljen je novi tiraž za proleće ove godine, pa ću ga naručiti.)
ridiculus Posted - 03/01/2022 : 17:31:34
Mary Perkins On Stage, tom I



(Trenutno out-of-print, pa nemam pristup. Čekam neko doštampavanje, pa ću se vratiti na ovo.)
ridiculus Posted - 03/01/2022 : 17:27:09
Kako je ovo jedan od dva stripa kojima sam posvetio najviše vremena prethodne godine, red je da kažem ponešto o konkretnim pričama. (Drugi strip će dobiti posebnu temu uskoro.) Svaki tom će imati zaseban post, redom kako su hronološki poređani, ali to nije redosled kojim ću pisati. Već rekoh da nemam prva dva toma (kao ni nekoliko poslednjih), a peti sam dobio tek pre koji mesec, i još ga nisam pročitao. Ovde ću reći par stvari koji se odnose na čitav serijal, odnosno izdanje.

Naravno, govorim o izdanju Classic Comics Pressa.

Glavni problem je bio način konzumacije. Novinski stripovi nisu pravljeni za kolekcije. Pod tim ne mislim samo na neprestano objašnjavanje čitaocima kakva je situacija koja ih čeka - ponekad objašnjenja nema uopšte, onih koja bi u klasičnom stripu u sveščicama, magazinima, ili albumima postojala. Na primer, sledeće dve trake iz On Stage idu jedna za drugom:





Prelaz se zasniva na tome da je u pitanju novi dan, i čitajući ovo u novinama, dan za danom, to je intuitivno jasno, dok u kolekciji može malo da remeti kontinuitet i fluidnost čitanja, pogotovo ako se događa često (a u ovom stripu se događa). S druge strane, ovde nema mnogo narativnog ponavljanja, osim što je najčešće prvi kadar u sedmici ponavljanje nečega iz nedeljne table, ali čak i on obično sadrži bar nešto novo.

Moje rešenje je bilo negde u ogromnom prostranstvu između čitanja kako je strip originalno bio čitan i gutanja u jednom dahu. Nemam 22 godine da potrošim na ovaj strip, a, opet, bindžovanje stvari koje nisu pravljene za tako nešto izbegavam. Recimo da će mi ovim tempom biti potrebne 2-3 godine da pročitam strip u celini, ali to je oko 3 i po hiljada stranica, i liči, što bi rekli, na gustiranje najboljeg starog vina, malo po malo.

Ali domaći izdavači su imali drugi problem sa ovim stripom, i to veliki. Postoje samo dva načina da se ovo objavi kako treba: da cela sedmica materijala ide na dve strane (6 kaiševa + nedeljna tabla) ili na tri (po 3 kaiša + tabla). Svaka druga varijanta bi presekla tablu, koja je celina, na dva dela, i poremetila kompoziciju čitavog stripa, i dovela do (nepotrebnog) ponavljanja motiva i kadrova. Zdravo, Strip Arte! Zdravo, Stripoteko!

Već sam rekao drugde da bi bilo najbolje za (bilo koji) novinski strip da ima što manje kaiševa po strani (zbog vizuelnog ponavljanja i jednoličnosti u veličini kadrova), i u izdanju o kojem pričam imamo 3. Krenimo onda!
ridiculus Posted - 26/12/2021 : 22:48:46
Planiram neki opis pojedinačnih tomova tokom novogodišnjih praznika, ali evo pre toga nečega što sam odavno želeo da uradim.

Marry Perkins On Stage versus Rip Kirby!

Neko poređenje je neminovno, a pošto odavno nisam čitao Modesty Blaise, a o Heart of Juliet Jones ne znam dovoljno da bih smeo da upustim u tako nešto, ostaje Kirby kao najpodesniji reper.

Ukratko, Alex Raymond je neprevaziđen u tehničkom smislu, u okvirima stripa, novinskog ili ne. Ali, u nekim aspektima Starr mu je ravan ili čak bolji - na primer, prikaz odeće ili, u drugom slučaju, gestikulacije i izrazi lica.

Raymond je sigurno više pažnje poklonio pojedinačnim kadrovima, ali imao je i više vremena za tako nešto. Imao je da isporuči "samo" 6 traka nedeljno, dok je Starr imao na to i jednu čitavu "tablu". Zato je Starr uvek imao pomoćnika koji je bio zadužen za pozadine, a u nekoliko kraćih perioda tesnih rokova i zamene. Raymond je po svim svedočanstvima uvek radio sam, i manje je koristio tehnološka pomagala, i stoga njegov rad ima veći umetnički "integritet", vizuelno.

Što se tiče chiaroscura (svetla i senke), tu su rame uz rame.



S druge strane, Starr je daleko bolji pripovedač. Najbolji primer Caniffove škole, koja veliku pažnju poklanja dramatici i emociji. U poređenju sa načinom pripovedanja iz On Stage, Raymond je crtao sinopsise za priče, skraćene prikaze. Kada se na to doda i daleko bolja upotreba teksta - ili, da kažem, integracija teksta sa slikama - Starrov rad je daleko čitljiviji. Malo ima takozvanih "kutija sa tekstom" i uglavnom dijalozi vode priču. Ili akcija, koja se prikazuje vizuelno.

Pošto je Starr imao i nedeljnu stranu na raspolaganju, koja se nadovezuje na dnevne kaiševe, imao je i više prostora da naglasi određene momente u priči. Poput Caniffa, i ovde su mnogi najupečatljiviji trenuci bez teksta. Lettering je takođe bolji u On Stage, raznovrsniji i bogatiji.

Mary Perkins na Olimpu, Mary Perkins protiv Marsovaca, Mary Perkins protiv vampira - sve to nećete čitati, jer ne postoji . Priče su uvek u granicama prihvatljivog, čak i kada je (faktički) malo verovatno - da sad ne citiram Holmsa... Ovim se (u negativnom smislu) posebno ističe kasniji period Kirbyja, posle Raymonda (iako je Prentice jako dobar crtač).

Ali zato možete čitati priče o producentu koji pokušava da siluje Mary, o prvom crncu (u stripu) sa uglednim položajem u društvu, o najboljem sovjetskom/ruskom liku u američkom stripu sve tamo do 80-ih, o tome kako Mary inkognito odlazi da gleda erotski film, o opsesiji zvezda slavom ili okultizmom, o opsesiji fanova zvezdama, o zavisnosti od droga (pre sličnih pokušaja Marvela i DC-ja) i mnogim drugim stvarima koje niko nije radio u novinskom stripu. Niko nikad.

Daleko sam od kraja ovog stripa, ali do sada nisam video dve priče koje su slične, što na duže staze igra veliku ulogu.

Hoću da kažem, u ovom domenu Rip Kirby nije konkurencija. Suviše je scenaristički zakucan u svoje doba.


ridiculus Posted - 29/11/2021 : 23:44:49
Da ne zaboravimo topik, ima još mnogo toga da se kaže.



Gde ste videli ovakvo tretiranje glavnog lika? Ali takav vam je Johnny Q, pomorac sumnjive reputacije i prošlosti.
ridiculus Posted - 27/10/2021 : 22:41:20


Evo jedne nedeljne table iz '59-e u svoj njenoj kolorisanoj slavi.

Nema ljubljenja? Tepanja? Romantike? Hm, možda ovaj strip ipak nije strogo ljubavni, osim ako tu ne ubacimo i ljubav prema životinjama... deci, roditeljima, profesiji, domovini...

Inače, ovi crni krugovi duž leve ivice su rupe od držača u fascikli...
ridiculus Posted - 20/10/2021 : 00:49:14
Prvo da vidimo kako je izgledalo nekoliko pokušaja ponovog štampanja epizoda ovog stripa pre osnovanja kompanije Classic Comics Press.

On Stage je tokom 70-ih često izlazio u fanzinu Menomonee Falls Gazette, koji je u crno-belom obliku donosio mnoge američke i britanske novinske stripove, i starije i tekuće. Neki su se tek tu upoznali sa stripovima objavljenim mnogo godina ili čak decenija ranije - na primer, Eddie Campbell, budući Britanac, nije čitao najveći deo On Stage u realnom vremenu, već u ovom fanzinu.




Sredinom 80-ih su se pojavila dva izdavača koja su u svojoj ponudi imala i starije novinske stripove i tu se našao i ovaj.

Prvi je bio mali kanadski izdavač Dragon Lady Press. Oni su objavljivali nekoliko naslova, a jedan je bio The Best of the Tribune Co, koji se posle 4 broja pretvorio u Thrilling Adventure Strips, ali suština je ostala ista: probran izbor stripova u vlasništvu sindikata Chicago Tribune/New York News. Iz nekog razloga stripovi koje je distribuirao taj sindikat nikad nisu bili posebno popularni kod nas (Terry and the Pirates, On Stage, Dick Tracy, Brenda Starr, Little Orphan Annie...), za razliku od onih od King Features (Prince Valiant, Rip Kirby, The Phantom, Mandrake the Magician, Secret Agent Corrigan, The Heart of Juliet Jones...).

Pod ova dva naslova je ukupno izašlo 10 svezaka, a On Stage je bio u prvoj i devetoj:



Drugu ilustraciju je radio uvek sjajni Alex Toth!

Predgovor za prvi broj:



A ovako izgleda unutrašnjost:



Kao što vidimo, čitava nedelja je štampana na dve strane: 6 kaiševa na jednoj i crno-bela nedeljna tabla na drugoj. Kod predgovora vidimo i sadržaj, gde su priče identifikovane prema vremenu objavljivanja. Za razliku od Ripa Kirbyja ili Modesty Blaise, priče iz ovog stripa uglavnom nemaju naslove. Izuzetak je sledeća kolekcija, koja je pomenuta i u gornjem predgovoru.



Blackthorne Publishing je drugi od izdavača koje smo gore pomenuli, i oni su imali seriju posvećenu dobitnicima nagrade Reuben, gde se našao On Stage sa dve epizode. Bila je planirana i druga knjižica, ali nije se obistinilo. Ova verzija je izgleda bila "heavy edited", ali nisam saznao šta to tačno podrazumeva.

Zanima me da li je Stripoteka koristila neka od ovih izdanja...
ridiculus Posted - 17/10/2021 : 19:52:25
Ovakvi linkovi (kao ovaj drugi) ne funkcionišu u ovom hibridnom obliku, pa evo da drugi vide na šta si mislio:



Od ovih prikazanih, samo su Raymond, Foster, i Starr "realisti", mada Starr ume da upotrebi i druge elemente, kada želi. Možda Andriola u nekom periodu, ne znam - od Kerry-ja Drake-a sam pročitao samo nekoliko tabli, ali one više liče na Dicka Tracy-ja. Iz novijeg vremena, koje ova slika ne kači, nije niko.

Andriolino mesto u ovakvoj ekipi je, doduše, upitno, a mislim i da je bio neki skandal oko toga. Nagrada Reuben je namenjena "cartoonist"-ima, ljudima koji i crtaju i pišu, a ovaj je bio samo crtač (a čak ni to ne uvek - ponekad je imao anonimnu zamenu, takozvanog duha).

Postojala je i jedna mnogo manje prestižna nagrada od Reubena, zvana Alley, koju je dodeljivala fanovska zajednica tokom 60-ih. Roy Thomas je bio uključen u to. Uglavnom se odnosila na strip-sveske, ali od 1966-69. davali su nagrade i za novinski strip.

The Best Human Interest Strip za 1966? On Stage. Za 1967? Isto. Za '68. takođe. E, '69. su spojili kategoriju sa avanturama, pa je nagradu odneo Princ Valijant.

Generalno, ovde sam hteo da pišem o samim pričama, kao i da napravim spisak svih epizoda u okviru stripa, kao što su to ljudi radili sa Kirbijem i sličnim stripovima, i onda će se bolje videti šta je objavljeno kod nas i kako se to uklapa u celinu. Ali tek treba da mi stigne tom 5, koji je jedno vreme bio nedostupan, pa ću prvo to sačekati.
Peyo Posted - 17/10/2021 : 15:24:57
Dobro si napisao, ta elegancija i preciznost u crtežu je nevjerojatna. Ali i odraz majstorstva.

Evo jedan simpa link koga zanima:

http://todaysinspiration.blogspot.com/2010/05/luminaries-of-ncs-leonard-starr.html

Po popisu Reuben dobitnika vidi se da su ga za realistični crtež rjeđe dodjeljivali i to najvećima:

https://web.archive.org/web/20060106013930/http://www.reuben.org/ncs/awards2.asp


ridiculus Posted - 17/10/2021 : 14:39:59
Hvala, trudim se.

quote:
Originally posted by Peyo

Uživam u ovim Starrovim crtežima/scenama/tablama koje ovdje stavljaš.



Za ovaj je strip, više nego što je normalno slučaj, vrlo važno da reprodukcija bude dobra, a po mogućstvu odlična. Ne zato da bi se (samo) divili elegantnim potezima četkicom na naborima odeće, već zato što je i bitno za narativ. Izrazi lica su često ključni, i jedan od najjačih crtačkih aduta ovog stripa, a razlike mogu biti vrlo suptilne. Starr je imao neverovatnu sposobnost da nacrta dva lica, prividno vrlo slična, osim u jednom detalju, naizgled malom, ali dovoljnom za pažljivog čitaoca da ovaj u trenutku shvati ko je ko na slici (nezavisno od odeće ili frizure).

A i najelegantnije nacrtane šake koje sam video u stripu su jedno od vizuelnih blaga ovog naslova.
izivko Posted - 17/10/2021 : 01:07:29
+1
Peyo Posted - 16/10/2021 : 22:46:00
@ridiculus

Uživam u ovim Starrovim crtežima/scenama/tablama koje ovdje stavljaš.

Htio sam već i prije ovo napisati: Tvoji postovi su vrlo zanimljivi i značajno doprinose zanimljivosti i živosti foruma. Samo tako nastavi.
ridiculus Posted - 16/10/2021 : 22:01:14
Takođe, još jedno pominjanje:

quote:
Originally posted by ninel

A po drugoj strani mogao bi stavit i pokoji kaiš Meri Perkins, koja je pak školski primer kako se strip NE SME CRTATI.



Svašta.


Šta bi Eddie Campbell rekao na to? Sigurno nešto što forumski bonton ne dozvoljava da ponovim.

Campbell, koga naši ljudi znaju pre svega kao crtača From Hell (aka Pakao), napisao je predgovor za 4. tom, budući da je njemu On Stage jedan od "tuceta omiljenih stripova". Tu priča o nekim formalnim odlikama Starrovog pripovedanja i analizira jednu nedeljnu tablu. Ono što nije tu primetio, ali jeste na svom blogu, je o Starrovoj upotrebi "pričajućih zgrada". Pod tim se misli na balončiće koji upućuju na građevinu (ili vozilo u daljini), bez pogleda na likove. Imate bar dva primera negde iznad na ovoj stranici. Taj pristup je bio izašao iz mode kada je Campbell pisao svoja zapažanja o ovom stripu jer je u vreme Vertiga početo sa prebacivanjem teksta iz balona u narativne trake (kutije?), u takvim situacijama.

"Vratite ga", kaže Campbell za pristup.

Kada već pričamo o formalnom pristupu, bitno je i sledeće. Starr vodi svoju priču uglavnom dijalozima i akcijama likova. Vrlo malo ima teksta u obliku naracije, i tada se obično koristi za:
1. promenu mesta ili vremena radnje;
2. rekapitulaciju na početku nedeljne table ili dnevnog kaiša odmah posle nje;

Postoji nekoliko situacija u kojima je strip mogao da prođe bez naracije, oslanjajući se samo na sliku, ali tek je to vrlo redak slučaj. Mnoge ključne scene su bez teksta ili je ovaj vrlo kratak u njima - i stoga efektan.



Ovo je jedan relativno "tipičan" kaiš po strukturi, ako se tako može reći.

Treba pohvaliti i upisivača, Bena Odu, koji je radio na nekoliko stripova istovremeno. (Osim On Stage, znam i za Srce Julije Džons i Dondi-ja, ali ima ih još.) Pošto smo pričali o tim stvarima na temi o upisivanju, treba pomenuti da je u ovom slučaju sasvim jasno da Oda podebljava samo reči koje su naglašene u izgovoru.

A sami dijalozi su, kao što rekoh, sam vrh u okvirima novinskog stripa. Campbell kaže u svom predgovoru i analizi table

quote:
Prva stvar koja me je impresionirala je inteligencija dijaloga.


Na jednoj tribini pre desetak godina, na konvenciji u San Dijegu, Starr je na pitanje zašto njegov strip ima neprolaznu vrednost odgovorio da je sledio savet Raymonda Chandlara da ne koristi sleng. Čuješ li, Azzarello? A, ne, dojebiga, nisi čuo na vreme...
ridiculus Posted - 13/10/2021 : 15:52:38
Sledeći podatak se može naći u magazinu Ebony za novembar 1966:



Ebony je bio (i ostao?) najprominentniji časopis za Afro-Američku zajednicu - oni bi trebalo da znaju o čemu pričaju.

U nastavku istog tekstu (o crncima u novinskom stripu):



Ukratko, 4 lista su otkazala strip posle gornje epizode. (Ta priča se nalazi u 4. tomu.)

Jedan od mnogih primera kako je ovaj strip bio ispred svoga vremena.
anto Posted - 10/10/2021 : 23:29:35
Meri Perkins i Julija Džons su predobri stripovi,jedni od onih za sva vremena;mislim pričom,jer o kvalitetu crtežu je izlišno i pričati.

Godinama se nadam da će neko krenuti sa izdavanjem ova dva serijala,makar i nekih best of kompilacija.Uz Kenjona,ovo su mi najpriželjkivaniji novinski stripovi.Dobro,i Ben Bolt.Ne računajući Gotfredsonovog Mikija.

Inače sam slab na američki novinski strip,i sa velikim guštom ih skupljam.

Lens je inače dobro odrađen,nemam oko kao ti Ridikjuluse,ali nemam zamerku.
ridiculus Posted - 10/10/2021 : 16:56:29
quote:
Originally posted by ridiculus

Imam utisak da postoji neki zazor od ovog stripa kod domaćih kritičara.



Ovde na sajtu sam našao ovaj strip pomenut samo nekoliko puta.

quote:
Originally posted by The Hammer of Hell

U Stripoteci Conan i Thor koje je uglavnom radio raymondovski Buscema, u Eksu Spiderman Johna Romite, koji bi, da nije propao novinski strip, možda još i danas crtao ljubiće stila Julije Jones i Mary Perkins, praktično posljednjih popularnih novinskih stripova.



U gornjoj poruci ovaj strip nije pomenut u negativnom kontekstu - barem ne u nameri pisca. Ali takva karakterizacija može da navede na krivi trag. Više je Rip Kirby "ljubić" nego On Stage. Vidite kako lukavo izbegavam ime Mary Perkins? Ali s razlogom, jer to nije originalni naslov.

Ovo:



je češća pojava u tom stripu nego u On Stage. E sad, druga je stvar što je jedan od glavnih odnosa u ovom drugom onaj između Mary Perkins i Pete-a Fletchera, ali to je jedan vrlo realističan i zreo - da kažem kompleksan - odnos, sve više kako vreme odmiče.

A Mendez kaže na svom sajtu:

quote:
Ovaj se strip opire lakom objašnjenju ili kategorizaciji.

On Stage... je bio sapunska opera bez ljubavnih priča, ili, u najmanju ruku, bez ljubavnih priča kakve bi neko očekivao. Prošli bi meseci bez jednog jedinog poljupca ili zagrljaja, a kamoli izjavljivanja večne ljubavi.


Tačno. Moguće da je u samom početku bio više usmeren na takvu tematiku - nisam siguran jer nemam prva dva toma, iako sam čitao neke delove - ali kasnije se to izgubilo. U čitavom trećem tomu ima vrlo malo ljubavne tematike.

Evo šta kaže čovek koji se prvi put susreo sa stripom ove godine:

quote:
Izvučeno iz police i pročitano bez ideje šta da očekujem od stripa ili autora. Na osnovu naslova uvek sam pretpostavljao da je u pitanju romansa, i posle čitanja celog toma nisam siguran šta je. Koristeći poređenje sa televizijom nazvao bih Mary Perkins On Stage dramom.


(Iz onog prikaza koji je JAH WOBBLE postavio, a tu je još u pitanju prvi tom, verovatno "najrizičniji", jer još nije bilo jasno, čak ni Starru, u kom smeru će strip da krene.)

Srce Julije Džons je malo drugačija zverka. To jeste o ljubavnim problemima dve sestre iz provincije. S druge strane, On Stage je o svemu van provincije: o visokoj modi, o umetničkoj i društvenoj eliti, o pozorištu i medijima, o kultu zvezda, o društvenim promenama, začinjeno misterijom i intrigom u vidu međunarodne špijunaže i, ponekad, egzotičnih lokacija.

Ili, da kažemo prostije, On Stage je o "američkom snu".
ridiculus Posted - 05/10/2021 : 11:05:35
quote:
Originally posted by going going

A Mary Perkins iz kadra u kadar sve primamljivija za citanje!



Tako sam i ja počeo da čitam strip. Tek ove godine, iako znam za njega odavno, i znao sam da ga mnogi ljudi čiji rad pratim preporučuju. Čak ni iz Stripoteke ga se ne sećam (a i poklonio sam svoju kolekciju pre 20 godina). Ali sve sam mislio "nije to za mene" ili "imam druge prioritete". A onda sam video jedan kaiš, drugi, treći, nedeljnu tablu, dve - i više nije bilo nazad.

Pa, čovek se uči dok je živ.

Donji deo nedeljne table koja je, na neki način, SPOJLER, pa sam zato isekao gornji deo:



Ovo je u originalnoj rezoluciji, ali, da se ne razmazite, ponavljam da u kolekcijama nije štampano u boji.

Kaže Jusko da, osim Raymonda, retko ko je u istoriji medija uspeo da crta odeću i njene teksture i nabore dobro i realistično kao Starr.
going going Posted - 04/10/2021 : 23:27:59
quote:
Originally posted by ridiculus

Nisam video Makondovo izdanje Lansa; to je lep strip i nije dugačak, pa nije bilo nemoguće objaviti ga. Šta je sa Darkwoodovom Modesti Blejz?




Lansa i Cisko Kida hocu da nabavim. Dakrvud nastavlja sa Modesti izaslo je tri od planiranih 12 knjiga i stvarno je vrhunsko uradjeno izdanje i bas ga preporucujem!

A Mary Perkins iz kadra u kadar sve primamljivija za citanje!

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.12 seconds. Snitz Forums 2000