forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Izdavacki izlog
 FIBRA PREDSTAVLJA: Kolorka 196 - Dok svira fado

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Markos Posted - 19/10/2021 : 13:04:20


Lisabon, ljeto 1968.

Već 40 godina Portugal živi pod Salazarovom diktaturom.

Ali onome tko odluči zatvoriti oči, slatkoća življenja još je moguća na obalama rijeke Tajo. Tako je odabrao Fernando Pais, liječnik dobrostojeće klijentele. Okrenuvši stranicu burne militantne mladosti, četrdesetogodišnjak se odlučuje za površniji pristup životu i za frivolnost u ljubavi. Kad jednog dana dođe u sjedište političke policije, Fernando stane u obranu dječaka koji je priredio smicalicu dežurnom agentu. No dječak ne vidi razliku između murjaka i liječnika. Što ako je taj maleni revolucionar itekako dobro uočio kako stoje stvari? Čini li Fernanda njegov nehajni pristup krivcem?

Liječnik to još ne zna, ali taj će mu susret uzdrmati život…

Kolorka 196 • Dok svira fado • 160 stranica • Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Nicolas Barral • Crtež Nicolas Barral • Prijevod Željka Somun • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 19.10.2021. • Cijena 150 Kn

https://www.fibra.hr/katalog/izdanja/kolorka-196-dok-svira-fado/742/
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
Markos Posted - 30/04/2022 : 11:09:27
Dobar tekst!
verab Posted - 30/04/2022 : 09:59:39
https://express.24sata.hr/life/lijepo-se-podsjetiti-da-je-moguce-zamijeniti-autokraciju-demokracijom-25769
tex2 Posted - 22/04/2022 : 10:20:56
Solidan strip, lagani ritam, još jedna priča o režimima, crtež odličan!
prop_ovednik Posted - 28/03/2022 : 11:11:02
Simpatičan je ovo strip, ali za pojam fali ipak malo dubine. Uza sve svoje poteze glavni junak prolazi ugodno kroz život, na kraju pod zaštitom starijeg brace i time ipak uživa u režimu koji ne podržava.

Ali bez toga - ritam je odličan, ni u jednom trenu strip nije dosadan, a crtež mi je baš legao. Kad se sve zbroji i oduzme spada ovo u gornji dom kvalitete i sigurno ću pročitati još koji put kroz život.
Peyo Posted - 26/03/2022 : 13:39:21
Vrlo dobar strip.

Meni se crtež jako sviđa, a posebno boje i gradski prizori i pejzaži. Također mi se sviđa i taj neki lagani tempo (inače solidne priče) koji mi stvara dojam kao da u pozadini svira laganiji fado.

Glavni lik ima sklonost zaljubljivanja u angažirane protivnice Salazarovog režima. Srećom ima jokera u liku vlastitog brata koji ga spašava od posljedica toga. Kraj mi djeluje pomalo zbrzan.

O samoj Salazarovoj vladavini nisam baš puno znao, ali iz stripa sam stekao dojam da je to bila blaža diktatura u odnosu na slične, ako diktatura uopće može biti blaga.

Možda nekom bude ovo zanimljivo:
http://heretica.com.hr/sasa-vukovic-je-li-portugalski-diktator-antonio-de-oliveira-salazar-bio-fasist/

Uglavnom visoka ocjena između 8,5 do 9 od 10.
naker Posted - 02/03/2022 : 15:35:04
U ovoj priči pratimo doktora koji je slab prema nežnijem polu i jurnjava za suknjama ga uvlači u političku intrigu Portugalije, jer devojke koje njega zanimaju često znaju biti aktivne pripadnice opozicije koja pokušava da se bori protiv autokrate Salazara.. Boriti se protiv njega, ili ignorisati ga, ili pobeći iz zemlje, neke četvrte opcije tu baš i nema, a fado svira li svira, jer muzika je sve što ljudima preostaje kada su prinuđeni da žive u režimu koji se neće promeniti četiri decenije..

Sem cenzure, specijalne policije i nezaobilaznih potkazivača, stiče se utisak da je Salaraz bio poprilično mlak diktator u poređenju sa iskustvima iz nekih drugih zemalja, dosta sve to deluje primorsko-nonšalantno dok likovi klopaju i pijuckaju vino, glavni lik je onako totalni flegmatik, indiferentno ide kroz život gde ga ništa preterano ne dotiče, on je politički neutralan kao pripadnik povlašćene društvene klase, dok bi drugi verovatno imali dosta toga da zamere svom dragom vođi..

Kraj stripa ostavlja čitaoca pomalo ravnodušnim, beksta se radi teatralnog efekta uglavnom prikazuju tako da se jedva izvuče živa glava, dok ovde imamo lika koji eto tako, u afektu odlučuje da ode, bez nekog preteranog plana ili želje, kao da nema pametnijeg posla.. Na železničkoj stanici sam očekivao scenu kao iz nekog političkog trilera, gde policija budnim okom prati ko sve izlazi iz zemlje i gde u poslednjem momentu hvata doktora jer je tokom godina često šurovao sa pobunjenicima, ali ovde se tako nešto ne dobija, odlazak je bio lagan, možda previše običan, možda je upravo u tome i bila poenta na koju je autor hteo da ukaže, koliko je zapravo u suštini lako otići..

Dobar strip, mada mislim da bi mi se više svideo da je kao glavni lik uzet neko iz niže društvene lestvice, jer tu bi zaista mogli da osetimo težinu Salazarove pesnice. I da, doktor je definitivno pljunuti Del Toro
lwood Posted - 21/02/2022 : 11:01:33
https://balkans.aljazeera.net/blogs/2022/2/21/salazarovo-naslijedje
borg Posted - 08/02/2022 : 00:59:25
Lagana priča koja prati život jednog portugalskog doktora, od studentskih dana do zrelog doba. Autor ga je stavio u centar priče tako što je sve ljude oko njega raštrkao u sve slojeve društva i društvenog života.
Roditelji su mu bili deo višeg staleža, brat postao deo diktatorskog režima, izigravajući detektiva koji otkriva zaverenike. Supruga je revolucionar, prijatelj filozof koji piša uz vetar, ljubavnica zabranjeno voće itd. Prosto je autor nacrtao centralnu tačku. Oko nje 5-6 drugih tačkica, povezao ih prosto nitima. Ali nije ispleo mrežu. Verovatno mu nije to ni bio cilj. Već mu je cilj da prati svog lika na životnom putu, povlačeći povremeno ove niti nekad do tačke kidanja.

A on ide baš kao na naslovnici. Ide tako kroz život, ugađajući sebi i usput se prepuštajući strujama koje ga nose po inerciji stvari. I tako on ide uz zvuke fada... Ide... I ode...

Crtež dopadljiv.

Na kraju ostane taj neki opušteni, "primorski šmek", neka pozitiva. Simpatičan strip. Ništa više od jedne lepe priče.
Mada, i to je sasvim dovoljno da se strip preporuči za čitanje!


I mene je kao Pcoro-a zbunilo obraćanje u više navrata. Moraću to opet prolistati.
Iako sam generalno protiv, ovde mi se lepo uklopila upotreba stranih reči i fraza.
DiSkAcH Posted - 20/12/2021 : 11:39:52
quote:
Originally posted by pcoro

Ne mogu reć da me oduševio fado. Dobar je strip ali ne i puno više od toga. Na kraju krajeva, dovoljno je pogledati naslovicu - čovjek hoda pored zida, na zidu su sjene policajaca batinaša, a iza nekih prozorčiča kitov rep. Čovjek, kavez, sloboda. Plitko, prvoloptaški. Kao da vidim autora koji nam želi poručiti: sad ću vam ja nešto reć, samo ne znam baš što bi rekao.

OK, sad sam možda malo prebrutalan - Barrala je dirnula sudbina Portugalaca i on je htio iskomunicirati nešto o tome. Očigledno je uspio iskomunicirati nekavu emociju jer kolege forumaši tvrde da je strip jako dobar. Ja sam prilično hladan i bešćutan čovjek pa me ta emocija nije dirnula, a ostalih atrakcija nema previše, strip je priča običnog čovjeka koji živi pod diktaturom, familija mu je povezana s režimom, žena mu je ljevičarka, a on je za slobodu ali ne bi sad umro za nju.. ništa posebno, jedna svakodnevnica pod diktaturom, a opet ne spektakularno ispričana kao npr. Razgovor u katedrali.

Dobra stvar je što je strip pitak, a crtež lijep, likovi su simpatični i to od Fada čini jedno ugodno čitanje.

Glavni lik mi je bio poznat ali nisam znao odakle i tek sam na forumu skužio da je to Benicio del Toro. A baš je očito Taj trik sa davanjem lica poznatog glumca liku iz stripa me podsjetio na Berardija. Fado ima malo te Berardijeve poetike ali na svu sreću s manje pridikovanja.

Dvije tehničke nedoumice: glavni lik ima tetovažu iz vojske na kojoj piše godina 1963. Radnja se odvija 1968., a svi mu govore da je star. Po toj logici on bi u stripu trebao imati najviše 25 godina?!? Ili, ako je to datum vjenčanja, opet, prošlo je 5 godina, znači doktor bi morao imati najviše 30?

Također, u stripu doktor priča sa onim glavnim inspektorom i cijelo vrijeme si govore vi, doktore, gospodine, a na kraju ispada da su braća i govore si ti. Ne kužim. Jesu to dva različita tipa koja izgledaju isto ili to tako ide u Portugali, na poslu i bratu govoriš gospodine, a samo u posebnim prigodama ti?



Kod nas se u vojsku moglo/moralo do 27-e ako mje sjećanje ne vara.
Doduše i 32 godine su sve samo ne starost.
Možda to nije bilo služenje vojske nego neki rat (nisam uopće upoznat sa tematikom pa lupam)?
pcoro Posted - 20/12/2021 : 10:13:16
Ne mogu reć da me oduševio fado. Dobar je strip ali ne i puno više od toga. Na kraju krajeva, dovoljno je pogledati naslovicu - čovjek hoda pored zida, na zidu su sjene policajaca batinaša, a iza nekih prozorčiča kitov rep. Čovjek, kavez, sloboda. Plitko, prvoloptaški. Kao da vidim autora koji nam želi poručiti: sad ću vam ja nešto reć, samo ne znam baš što bi rekao.

OK, sad sam možda malo prebrutalan - Barrala je dirnula sudbina Portugalaca i on je htio iskomunicirati nešto o tome. Očigledno je uspio iskomunicirati nekavu emociju jer kolege forumaši tvrde da je strip jako dobar. Ja sam prilično hladan i bešćutan čovjek pa me ta emocija nije dirnula, a ostalih atrakcija nema previše, strip je priča običnog čovjeka koji živi pod diktaturom, familija mu je povezana s režimom, žena mu je ljevičarka, a on je za slobodu ali ne bi sad umro za nju.. ništa posebno, jedna svakodnevnica pod diktaturom, a opet ne spektakularno ispričana kao npr. Razgovor u katedrali.

Dobra stvar je što je strip pitak, a crtež lijep, likovi su simpatični i to od Fada čini jedno ugodno čitanje.

Glavni lik mi je bio poznat ali nisam znao odakle i tek sam na forumu skužio da je to Benicio del Toro. A baš je očito Taj trik sa davanjem lica poznatog glumca liku iz stripa me podsjetio na Berardija. Fado ima malo te Berardijeve poetike ali na svu sreću s manje pridikovanja.

Dvije tehničke nedoumice: glavni lik ima tetovažu iz vojske na kojoj piše godina 1963. Radnja se odvija 1968., a svi mu govore da je star. Po toj logici on bi u stripu trebao imati najviše 25 godina?!? Ili, ako je to datum vjenčanja, opet, prošlo je 5 godina, znači doktor bi morao imati najviše 30?

Također, u stripu doktor priča sa onim glavnim inspektorom i cijelo vrijeme si govore vi, doktore, gospodine, a na kraju ispada da su braća i govore si ti. Ne kužim. Jesu to dva različita tipa koja izgledaju isto ili to tako ide u Portugali, na poslu i bratu govoriš gospodine, a samo u posebnim prigodama ti?
Chui Posted - 20/12/2021 : 06:44:15
a ok jebga da :D badrem bardem badem barem beram budem
Poli Posted - 19/12/2021 : 12:19:38

Pa, rekao je da je "nešto izduženijeg oblika", a i bademi su takvi, pa...


Zula Posted - 19/12/2021 : 10:33:05
quote:
Originally posted by Chui

Baš sam jutros uz kavu dovršio Dok svira fado, odličan strip, slažem se sa svim tu gore navedenim, a Markos ga je baš dobro opisao u večernjaku. Da, glavni glumac baca na Benicia al ne mogu reći da je baš kopija, ovaj "Benicio" je nešto izduženijeg oblika. A onaj šef inspektor mi isto mala baca na Badrema, naravno nedostatak kose tu može odvuči paralelu ako ako se to zanemari i fokusira na samo lice ima par slika gdje je se baš vidi Badrem :)


Badrem? Bardem!
Jednom je slučajno, ali dvaput je dvaput...
Chui Posted - 19/12/2021 : 10:08:24
Baš sam jutros uz kavu dovršio Dok svira fado, odličan strip, slažem se sa svim tu gore navedenim, a Markos ga je baš dobro opisao u večernjaku. Da, glavni glumac baca na Benicia al ne mogu reći da je baš kopija, ovaj "Benicio" je nešto izduženijeg oblika. A onaj šef inspektor mi isto mala baca na Badrema, naravno nedostatak kose tu može odvuči paralelu ako ako se to zanemari i fokusira na samo lice ima par slika gdje je se baš vidi Badrem :)
frano Posted - 08/12/2021 : 09:35:27
Review detalniji
Autori su unijeli valda sve kaj su mogli i znali, kaihje dotknelo.
Benicio del Toro bu valda igral glavnu rolu u ekranizaciji.
Iznimno kadriranje. Filmsko.

Ono sto se provlaci međ redkima.
Autori su ipak dio gradjanskog drustva. Komunjare bez Boga, ali puno bolji od vernika u Boga - stara kombinatorika.
Ne znam jedino čemu debilno pluvanije po selakima.

No, se na steanu, i sporiji početak, izvrsni je stripač u pitaniju..

frano Posted - 08/12/2021 : 07:48:59
Izvrstan strip. Ne znam štab drugo reko. Vizualno i scenaristički.
Meni jedna od najboljih Fibri.
Poli Posted - 01/12/2021 : 13:05:11
quote:
Originally posted by Mord

Fado se u medjuvremenu pretvorio u masovni turizam ali jos uvijek vrijedi posjetiti Alfamu. Iako ima divnih izvodjaca ali i klopki za turiste, meni je u sjecanju nekako najvise ostao fado iz birtije u koja je smrdila po varekini. Bilo nas je desetak nagurano u malom zadimljenom prostoru. Pili smo vino iz malih bicerina. Nakon sto su se, izmedju ostalih, pjevajuci izredali lokalna zvijezda u usponu koja prodaje svoj cd, te vlasnici bara, na red su dosle stare umorne kuharice koje su upravo zavrsile sa pospremanjem kuhinje. Za kraj je jos i cistacica odradila svoju dionicu. Neki su pjevali lose, neki losije, ali svi sa tom jednakom sjetom u glasu. Izgledalo je kao da se pjevanjem rjesavaju nagomilanog tereta na dusi.

Veselim se stripu, a kome se svidi mozda ga nagna da posjeti Lisabon. Rijetko gdje sam sreo takve divne ljude.


I ja imam mozda slicno iskustvo iz jednog birca (ajde, malog restorana) u Portu. Vrlo, vrlo ugodna vecer. 2-3 pjesme i vrijeme za nastavak vecer, pa opet 2 pjesme i pauza za veceru i tako dalje.
A i sam Porto mi je bio grad gdje sam prvi put pomislio da bih tu mogao zivjeti.
Da o samom jeziku ne pricam, aaaah...


Combatrock Posted - 01/12/2021 : 12:43:07
A mozda i ovo

Estoril
Dejan Tiago-Stanković
Mord Posted - 30/11/2021 : 08:29:27
Fado se u medjuvremenu pretvorio u masovni turizam ali jos uvijek vrijedi posjetiti Alfamu. Iako ima divnih izvodjaca ali i klopki za turiste, meni je u sjecanju nekako najvise ostao fado iz birtije u koja je smrdila po varekini. Bilo nas je desetak nagurano u malom zadimljenom prostoru. Pili smo vino iz malih bicerina. Nakon sto su se, izmedju ostalih, pjevajuci izredali lokalna zvijezda u usponu koja prodaje svoj cd, te vlasnici bara, na red su dosle stare umorne kuharice koje su upravo zavrsile sa pospremanjem kuhinje. Za kraj je jos i cistacica odradila svoju dionicu. Neki su pjevali lose, neki losije, ali svi sa tom jednakom sjetom u glasu. Izgledalo je kao da se pjevanjem rjesavaju nagomilanog tereta na dusi.

Veselim se stripu, a kome se svidi mozda ga nagna da posjeti Lisabon. Rijetko gdje sam sreo takve divne ljude.
Combatrock Posted - 29/11/2021 : 15:26:32
quote:
Originally posted by Zula

quote:
Originally posted by Combatrock

Lišće prekriva Lisabon drugi je studijski album srpskog punk rock sastava Električni orgazam, koji je 1982. godine objavila diskografska kuća Jugoton.

9/10


Digresija na digresiju...
Te 1982. sam bio na srednjoškolskoj praksi u Jugotonu i tamo prvi put slušao taj album, pozorno prateći svjetsko prvenstvo...



20. oktobra je ELORG trebalo da odrzi koncert povodom 40 godina postojanja kupio sam karte ali je koncert pomeren zbog Corona virusa.

Remark je napisao simpa knjizicu Noć u Lisabonu. Tabuki je bio fasciniran Pesoom, a Pesoa je bio opasan satanista i ludak.
Zula Posted - 29/11/2021 : 11:51:45
quote:
Originally posted by Combatrock

Lišće prekriva Lisabon drugi je studijski album srpskog punk rock sastava Električni orgazam, koji je 1982. godine objavila diskografska kuća Jugoton.

9/10


Digresija na digresiju...
Te 1982. sam bio na srednjoškolskoj praksi u Jugotonu i tamo prvi put slušao taj album, pozorno prateći svjetsko prvenstvo...
Combatrock Posted - 28/11/2021 : 23:55:28
Lišće prekriva Lisabon drugi je studijski album srpskog punk rock sastava Električni orgazam, koji je 1982. godine objavila diskografska kuća Jugoton.

9/10
Macon Posted - 28/11/2021 : 00:26:08
Brzo se čita i vrlo dobro je nacrtano i kolorirano. Barral se baš posvetio liniji. Sviđa mi se što nije sve izrečeno. U tekstu i ritmu mi nešto fali ali sve je postavljeno na neki društveni konformizam tako, da neke radikalne pozicije nisu moguče. Život ide dalje, svi su dosta opušteni i brinu se za sebe i bližnje. Protiv diktature se neki bore sa pričanjem i to je više manje sve. Kao, da je bilo moguče nešto drugo. Kad jedan zauzme baš radikalan stav, sve se završi za dva, tri kadra.

Crtež dobro dočarava šestdeseta i sedamdeseta i izgleda mi, da su Portugalci živjeli dosta slično nama. Imali su one svoje ratove u Africi (Angola, Mozambik) ali to su u stripu samo fusnote.
Shaner Posted - 27/11/2021 : 11:46:38
Dobar ti je tekst. Samo je Pereira tvrdi talijanska literatura.

Markos Posted - 26/11/2021 : 22:55:47
Iz nekog razloga tekst o Fadu od prošle nedjelje nije se pojavio online na stranicama Večernjeg lista, pa ga evo ovdje, da ostane negdje zabilježen.

Ljeto je 1968. Portugal već četrdeset godina stenje pod Salazarovom diktaturom, ali tog se fatalnog jutra dogodilo slavni pad sa stolice i omraženi je diktator nakon udarca glavom o pod u kritičnom stanju. Šale na njegov račun počele su se širiti čak i po hodnicima PIDE-a, portugalske UDBE. Fernando Pais, liječnik dobrostojeće klijentele, slobodnomisleći je intelektualac liberalnih svjetonazora koji je, međutim, odabrao zatvoriti oči i krenuti linijom manjeg otpora. Okrenuvši stranicu burne militantne mladosti, četrdesetogodišnji se doktor odlučuje za nešto površniji i lagodniji pristup životu pa svoju žeđ za slobodom i otporom utoljava brojnim ljubavnim izletima. Naš doktor ima pacijente i u sjedištu Lisabonskog PIDE-a pa kad tog jutra krene u obilazak, nailazi na nemile scene pred ulazom. Neki su se šašavi dječaci malo našalili i pritom zaprljali hlače udbašima psećim izmetom. Poznato je da udbaši vole dobru šalu i pošalicu, što je jedan od dječaka ubrzo osjetio na vlastitoj koži. Doktor staje u njegovu obranu, ali dječak ne shvaća da je doktor pozitivac u našoj priči. Njemu je doktor samo još jedan udbaš, možda samo malo mekšeg srca. „Dolje Salazar! Viva a liberdade!“ prkosno će uzviknuti prije nego nestane negdje u lisabonskim uličicama. Doktor Fernando Pais pomalo je uzdrman tim susretom. Opet se javilo ono zrno sumnje. Savjest se probudila, neka stara, revolucionarna sjećanja se vraćaju… Doktor to još ne zna, ali susret s tim dječakom temeljito će mu uzdrmati život…

Nicolas Barral francuski je strip-crtač i ilustrator koji nikad nije krio utjecaj koji su na njega ostavili velikani kao što su Tardi, Giraud, Uderzo i Morris. Barral je golemi dio svoje karijere proveo crtajući stripove po tuđim scenarijima i trebalo je proći pedesetak godina da se konačno odvaži napisati i nacrtati svoj (kant)autorski prvijenac, „Dok svira fado“. Zasluge pripadaju Nicolasovoj supruzi (Cherchez la femme! Ah, ti Francuzi…) portugalskog podrijetla koja mu je u dotu donijela brojnu portugalsku literaturu, a među njima i slavni roman Antonija Tabucchija „Pereira tvrdi“ o Salazarovoj brutalnoj diktaturi u tridesetim godinama prošlog vijeka. Taj je roman ostavio snažan utisak na Nicolasa, natjerao ga je na razmišljanje i introspekciju. Što da ja živim u državi u kojoj je na vlasti diktatura? Kako bih se ja ponašao? Bi li bio junak ili papak? I je li čovjek nužno papak ako samo želi jednostavan, miran život i ne želi politiku u svoju butigu? Ta su ga pitanja nagnala da napiše priču kroz koju će moći o njima glasno razmišljati. Ali nije sve išlo tako jednostavno, trebalo mu je deset godina da priču uobliči na način koji će ga u potpunosti zadovoljiti, a sudbonosan je bio susret s još jednom ženom, Helenom Pinto Janeiro, dokumentaristicom u muzeju Aljube (bivši zatvor u Lisabonu pretvoren u muzej, kao podsjetnik na diktaturu) koja ga je uputila na čitanje djela povjesničarke i istraživačice Irene Pimentel, koja su mu pružila dovoljno znanja i dokumentacije da se konačno otisne u priču.

Da vam budem iskren, kad neki crtač tako kasno u karijeri napiše svoj prvi strip, obično to ne ispadne nešto posebno dobro. Crtanje i pisanje dva su zahtjevna zanata i teško je biti izvrstan u oba, čemu svjedoči razmjerno malen broj autora koji su u tome uspjeli. Samim tim nisam očekivao puno od Barralovog Fada, ali tema me zanimala, a i jako mi se svidio taj ležeran, lepršav, pomalo skicozan ali svejedno elegantan crtež, pa sam mu ipak dao priliku. I dobro je da je tako bilo jer mirne duše mogu reći da se nesumnjivo radi o jednom od najboljih stripova koji su objavljeni u Hrvatskoj u zadnjih par godina. Iznenađenje je bilo tim veće što se, ponavljam, radi o spisateljskom prvijencu. Očito je Barral dobro potrošio vrijeme koje mu je trebalo da dovrši priču jer u Fadu je sve kako treba, sve je na svom mjestu, sve je pametno, nenametljivo i dojmljivo ispripovijedano i nacrtano. Barral, začudo, ne upada u klasičnu zamku i ne drži propovijedi preko svojih likova. Ispravno je zaključio da je puno bolje neke stvari nagovijestiti, posijati putem pregršt indirektnih asocijacija, malih, naizgled nevažnih detalja, a onda čitatelju prepustiti da poveže konce. Samim tim strip ne pati ni od nepotrebne logoreje. S obzirom koliko je nastajao, čovjek bi pomislio da ga u Fadu čekaju golemi blokovi teksta, no baš naprotiv, dočekat će ga brojni nijemi kadrovi, male nijeme introspektivne pauze na pravim mjestima kao nagrada pažljivom i angažiranom čitatelju. Barral, kao pravi crtač, zna da treba pustiti crtežu da ispriča svoj dio priče. Strip je vizualni medij i nema potrebe opisivati riječima ono što je već nacrtano, tekst i crtež moraju biti komplementarni, moraju se međusobno nadopunjavati i nadograđivati. „Dok svira fado“ školski je primjer kako uspješno sljubiti priču sa slikom, što je posebno vidljivo po toj gorko-slatkoj atmosferi koja se nenametljivo, ali vrlo opipljivo proteže kroz cijeli strip – ta mješavina sjete, melankolije, straha, tuge i nade jedna je od stvari po kojoj ću dugo pamtiti Fado.
Isto tako, čitajući Fado nisam mogao ne primijetiti brojne poveznice s Hrvatskom, tj. poslijeratnom Jugoslavijom. Potrugalci su, kao i mi, bježali od bijede i progona preko granice u gastarabajersku bolju budućnost, samo što se njihova Njemačka zvala Francuska, a bogami ni njihova Udba nije bila ništa lošija od naše, iako su bile na dijametralno suprotnim stranama političkog spektra. Neke će vam scene izgledati tako poznato i domaće, iako im je kulisa Lisabonska četvrt Alfama, a neke su jednostavno univerzalne – što npr. učiniti kad politika raskoli obitelj? Komu ili čemu dugujemo vjernost? Bogu? Domovini? Obitelji? Idealima? Političkim uvjerenjima? Biti junak ili biti papak?

Kao zagrebački student (a i poslije, nažalost), dolazio bih kući u Dalmaciju rijetko, tek po tjedan-dva za zimske i ljetne praznike koji bi se onda često pretvorili u burne političko-svjetonazorske obiteljske rasprave. Jednom sam prilikom toliko inzistirao na svojim stavovima da je stari bijesno odjurio vam iz kuće, vjerojatno bojeći se da potpuno ne izgubi živce. „Nisam ja komunjaru odgajao cijeli život“ i „Takav mi se više u kuću ne vraćaj“. Ne sjećam se više uopće oko čega smo se svađali, vjerojatno oko vlade, Masona ili Srba (zna se dobro tko sabotira hrvatski narod!), ali živo se sjećam tih njegovih rečenica i razočarano-ljutitog pogleda. Tate već dugo više nema, a mene te rečenice još uvijek malo bole. I još uvijek ne znam jesam li baš morao glumiti junaka. Možda nekad ipak treba znati birati bitke? Možda nekad ipak treba ispasti papak?

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.11 seconds. Snitz Forums 2000