| T O P I C R E V I E W |
| mladjo |
Posted - 19/05/2008 : 18:57:06
Popis svih recenzija na ovom topicu:
Vernor Vinge: Jazbina na nebu (mladjo) str. 1
Vernor Vinge:Vatra nad dubinom (mladjo) str 1
William Gibsom:Neuromancer (mladjo) str. 1
William Gibson: Count zero (mladjo) str. 1
Runemarks – Joanne Harris str. 2
Orson Scott Card: Enderova igra str. 2
Richard Matheson: Ja sam legenda str. 2
Walter M. Miller, Jr. - "A canticle for Leibowitz" str.2
Arthur C. Clarke - ideje i dostignuća str. 3
Isac Asimov - lik i djelo str.3
Roboti - mali traktat str. 4
Restoran na kraju Vaseljene (The restaurant at the end of the Universe) str.4
Roboti - mali traktat vol. 2 str. 5
Daglas Adams - "Zivot, Vaseljena i sve ostalo"str. 5
Magle Avalona - Marion Zimmer Bradley str. 5
Phillip Jose Farmer:Dveri vremena str. 6
Louis M. Bujold: Vorkosigan saga str. 6
Lois M. Bujold - "Diplomatski imunitet" str. 8
Časopis Ubiq - kratki osvrt str. 9
'Crvena soba' od spisateljice Niki Frenč. str. 9
Leva ruka tame i Svijet se kaže šuma str. 11
Maks Bruks: Svetski rat str. 12
Ijan Mekdonald: Bespuće str. 12
Zoran Jakšić:Severnjak str. 13
Steven King:Dolores Clairbone i Gerald s game str. 13
Steven King: It str 13
Polarisova SF antologija/95 str. 13
Ilija Bakić: Jesen Skupljača str. 13
Kraj Večnosti'(Isak Asimov) str. 13
"Kratka povest vremena" profesora Stivena Hokinga. str. 14
Michael Chabon: Gospoda pustolovi str. 14
Asimov: The shortest story ever made str. 14
Klark:'Spuštanje noći'. str. 14
Makroskop, Pirs Entoni
Pol Anderson:Krstaški pohod
Monolith vol. 2
Dragoslav Mihailović: Kad su cvetale tikve str. 16
Filip K. Dik: Doktor Bladmani
Polarisova SF antologija/97 str. 18
Dan Simmons:Hyperion str. 18 i 20
'2001:Odiseja u svemiru''. str. 20
Leva ruka tame LeGvin str. 20
Stephen King:Just after sunset str. 21
Tom Rimi:Slepi glasovi str. 22
Dejvid Gemel: Parmenion. str. 22
Kliford Simak:Svet - groblje str. 22
Dan Simmons:Pad Hyperiona str. 23
Donesite mi glavu Dražesnog Princa str. 23
Pol Anderson: Moždani talas str. 23
Filip K. Dik: Marsovsko vremensko iskliznuće str 24.
Wells:Rat svijetova str. 25
E. C. Tubs:Zvijezdana smrt str. 25
Polarisova SF antologija/93
Kliford Simak: Izbor Bogova str. 26
Filip K. Dick: Galaktičarski iscjeljitelj keramike str. 26
Jared Diamond, Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške
Mirjana Novaković:Strah i njegov sluga str. 27
Robert Šekli:Savršena planeta str. 27
Pol Anderson: Biće vremena str. 28
Polarisova SF antologija/94
Artur Klark, Gregori Bedford:Sa one strane spuštanja noći
Stephen King:Salemovo str. 28
Dan Simmons:Hyperion str. 28, 29
Richard Matheson:I am legend str. 28
Ursula LeGvin:Hainske priče str.29
Ursula LeGvin:Dvanaest četvrti vetra
Philip K. Dick:A maze of death str 31
Piter Vajt:Prošlost je ljudska str. 31
Polarisova SF antologija/96 str. 32
Isak Asimov:Zadužbinska trilogija str. 33
Dejan Stoiljković:Konstantinovo raskršće str. 33
JOŠKO BELAMARIĆ:Freud u Splitu str. 36
Franc Kafka:Preobražaj str. 37
Roberto Saviano Gomora str. 37
Dan Simmons:Uspon Endymiona str. 39
EX - YU SF: edicija X - 100 str. 40
EX - YU SF: edicija Kentaur str. 41
Den Simons:Drud I. i II. deo str. 41
EX - YU SF:Biblioteka SIRIUS str. 42
EX - YU SF:edicija SUPERNOVA str. 42
ISAAC ASIMOV NA RAPIDSHAREU! (AUDIO KNJIGE )str. 45
Gordon N. Dickinson: Vojniče ne pitaj str. 45
EX - YU SF:Edicija POLARIS str. 47
EX - YU SF: SFera i SFeraKON str. 47
Polarisova SF antologija/99 str. 47
EX - YU SF:Furtinger, Pihač, Mikuličić str. 48
EX - YU SF: Povijest SFere i SIRIUSA I. - III. dio STR. 48
Filip Dik: Klanovi Alfinog mjeseca str. 48
Robert A. Henlein: Zvjezdani jurišnici str. 51
EX - YU SF:Irena Rašeta : Kako netko može ne voljeti znanstvenu fantastiku? str. 51
Robert Silverberg:Legende str. 51
Isaac Asimov: Zadužbina i zemlja str. 52
STEPHEN KING - snovolovka str. 53
Greg Ber, EON str. 53
kolebanje smrti str. 53
Niccolo Ammaniti: Ja se ne bojim, Pokupit ću te i odvesti, Kako Bog zapovijeda str. 54
Greg Bear: Legat str. 55
Clarke/Baxter: Oko vremena str. 55
Albert Camus: Stranac str. 56
Aleksandar Solženjicin: Jedan dan Ivana Denisoviča str. 56
JOHANES MARIO SIMMEL:Pustite cvijeće cvjetati str. 56
Greg Ber, PUT SVIH DUHOVA str. 56
R.A. Heinlein: Luna je okrutna ljubavnica str. 56
Riftwar saga str. 57
Charles Bukowski: Post - Office str. 57
Isaac Asimov:Čelične pećine i Golo sunce str. 57
Goran Skrobonja: Istinite laži str. 57
Stiven Presfild: ALEKSANDAR - vrline rata str. 57
Kliford Simak:Vreme je najednostavnija stvar str. 58
POLARISOVA SF ANTOLOGIJA 1998. g. str. 58
Den Simons:Pesme Boginje Kali str. 58
Den Simons: Ilion str. 58
STEAMPUNK str.59
Ursula Leguin: Pričanje str. 59
Stephen King:Cell str. 59
POLARISOVA sf antologija:2000 str. 60
Michael Swanwick - mali traktat str. 60
Filip Dik, UBIK str. 60
N. Calder: Magic Universe (Grand Tour of Modern Science) str. 60
S. Baxter: Dark Future str. 60
B. Knight: Figure of Hate str. 60
Val McDermid: A Place of Execution str. 61
J. Theorin: Echoes from the Dead str. 61
K. Maitland: Company of Liars str. 61
David Icke - Priče Iz Vremenske Omče str. 61
C. Palliser: Quincunx str. 61
C. J. Sansom: Dissolution str. 61
C. J. Sansom: Dark Fire str. 61
C. J. Sansom: Sovereign str. 61
C. J. Sansom: Revelation str. 61
Stanislav Lem:Fijasko str. 61
James Ellroy:Veliko ništavilo str. 61
L. Penny: A Fatal Grace str. 62
M. Crighton: 13. borac str. 62
L. Grosmann: Codex str.62
I. Banks: Excession str. 62
I. Banks: The Algebraist str. 62
A. Mathews: The Apotecary's House str. 62
S. Berry: The Templar Legacy str. 62
I. Pears: An Instance of the Fingerpost str. 62
White, Haft, White: The Key to the Name of the Rose str. 62
Bates: Liječenje oči bez pomoči naočala str. 62
Jefremov: Tajna tamne planete (Tumannost Andromedi) str. 62
Lem: Eden str. 62
Lem: Nepremagljiva str. 62
Christie: Misteriozni događaji u Stylesu str. 62
Christie: I poslije toga više nije bilo nikoga str. 62
Dexter: Misa za mrtve str. 62
Mankell: Muž, koji se je smijao str. 62
Gregory: Zavjera nasilja str. 62
Feynman: Ma sigurno se šalite, gospodine Feyman! str. 63
Petančič: Anor Kath - putevi magova str. 63
Verne: Tajnoviti otok str. 63
Jaroslav Hašek: Doživljaji dobrog vojnika Švejka str. 63
Jaroslav Hašek: Lik i djelo str. 63
Phillip K. Dick: Tamno skeniranje str. 63
Kod Kalicha - birtija koju je proslavio Švejk str. 64
Oscar Wilde: Slika Doriana Greya str. 64
Mark Nykannen: Search Angel str. 64
Lovecraft: Planine ludila str. 64
William Dietrich: Napoleonove piramide str. 65
Josef Škvorecky: Oklopni bataljon str. 65
Greg Bear: Premještanje Marsa (Vope) str. 65
Roberts: Kraj nafte (Panzer) str. 65
Taleb: Crni labud (Panzer) str. 65
Smith: Child 44 (Panzer) str. 65
Sigurdardottir: Poslednji rituali (Panzer) str. 66
Akunin: Ahilova smrt (Panzer) str. 66
Den Simons:Šuplji čovjek (Vope) str. 66
Pratchett: Barva magije (Panzer) str. 66
Khoury: Poslednji templar (Panzer) str. 66
Gibbins: Atlantida (Panzer) str. 66
Sussman: Kambizova zagonetka (Panzer) str. 66
Preston: Kodeks (Panzer) str. 67
Rollins: Karta kosti (Panzer) str. 67
Bourne: The righteous men (Panzer) str. 67
MacLean: Polarna postaja Zebra (Panzer) str. 67
Džef Vandermer:Zaljubljeni Dradin (Vope) str. 67
Balard:Četverodimenzionalni košmar (Vope) str. 67
MacDermid: Pjesma sirena (Panzer) str. 67
Clifford Simmak:Tranzitna stanica (Mladjo) str. 67
Hrvoje Kovačević: Putnikova smrt (Rock.BobRock.) str. 68
Guareschi: Don Camillo (Panzer) str. 68
Deutsch: Urota srebra (Panzer) str. 68
Goli otoci Jovo Kapičić (Osim) str. 68
Space - Opera (Mladjo) str. 68
Miroslav Krleža (Mladjo) str. 69
Martin, Carranza: Gaudijev ključ (Panzer) str. 69
Harris: Archangel (Panzer) str. 69
Morrison: The Ark (Barka) (Panzer) str. 69
Cooper: Tajna sedmog sina (u Evropi Knjižara mrtvih) (Panzer) str. 69
Robert A. Heinlein: Dvostruka zvijezda (ZG Naklada, 2008./org. izdanje 1956.) (Rock. Bob Rock)
Asimov:Roboti zore (Lord Vader 89 ) str. 70
TEMA:Domaći autori str. 70
Asimov:Roboti i carstvo (Lord Vader 89) str. 71
Smith: Gorky park (Panzer) str. 72
Monaldi, Sorti: Secretum (Panzer) str. 72
Zoran Žmirić:BLOCKBUSTER (Mladjo) str. 72
Sacks: Muž, koji je imao ženu za šešir (Panzer) str. 72
Singh: Lijek ili sljepilo? (Panzer) str. 72
Nesbo: Rodstrupe (Panzer) str. 72
Indridason: Grad čaša (Panzer) str. 72
Dahl: Zbirka kratkih priča (Panzer) str.72
Bram Stoker: DRACULA (mladjo) str. 72
Belani (Blažič): Obzidani grad (Panzer) str. 72
Smith: Ruins (Panzer) str. 72
Preston: the Cobra Event (Panzer) str. 72
Marr, Baldwin: The Eleventh Plague (Panzer) str. 72
Kurt Vonnegut: Mali traktat (Kunoichi) str. 73
Stephen King:Izmaglica (Mhejl) str. 74
Zoran Žmirić:VRIJEME KOJE NAM JE POJEO PAC - MAN (mladjo) str. 74
Asimov: Život u svemiru (Panzer) str 75
Bujold: "Pripravnik za ratnika". (DeeCay) str. 75
''Ljeto noći''(Den Simons) (Mhejl) str. 75
Arthur Clarke i Frederic Pohl: POSLJEDNJI TEOREM (Mladjo) str. 76
Theodor Stergen: VENERA PLUS X (Mladjo) str. 76
Hanlon: The science of the Hitchhiker's guide to the galaxy (Panzer) str. 76
STIEG LARSSON: TRILOGIJA MILLENIUM (Ken2) str.76
Panzer:Pilgrim (from the Chronicles of Un) (Mladjo) str. 76
Cornwell: Portrait of a killer, Jack the Ripper, Case Closed (Panzer)str. 76
Krakauer: Into the wild str. (Panzer)76
Frederick Pohl:DOLAZE KVANTNE MAČKE (Mladjo) str. 77
Parasvemir (Mentor und SFera, 2010.) str. 77
Panzer: Changes in Heaven (Mladjo) str. 77
Arthur C Clarke: serijal o Rami (Mladjo) str. 77
Rock.Bob Rockovih "par brzopoteznih":)) - King, Coben...
J. K. Jerome: Three men in a boat, to say nothing about the dog (Panzer) str. 77
KENTAUR - biblioteka znanstvene fantastike (mladjo) str. 78
Robert Silverberg: Noćna krila (Nightwings) (mladjo) str. 78
Kliford Simak: GRAD (mladjo) str. 78
Robert A. Heinlein: VRATA U LJETO (mladjo) str. 78
Arkadij i Boris Strugacki: HOTEL KOD POGINULOG ALPINISTE (mladjo) str. 79
Predrag Raos:MNOGO VIKE NIZAŠTO (mladjo) str. 79
Đoko Ostojić:SUČELICE NA TARI (Mhejl) str. 79
Atkinson(Yogi Ramacharaka): Science of Breath (Panzer) str. 79
Krunić: Med i krv (Panzer) str. 79
Gene Wolfe: The Book of the New Sun (Panzer) str. 80
Arkadij i Boris Strugacki:PUŽ GOLAĆ NA URVINI (mladjo) str. 81
William Tenn(Philip Mass): Of Men and Monsters (Panzer) str. 81
Thomas M. Disch: The Genocides (Panzer) str. 81
Stephen King: The girl who loved Tom Gordon (Vope) str. 82
Cordwainer Smith: A Planet named Shaygol (Panzer) str. 82
Alan Dean Foster: Midworld (Panzer) str. 82
James Blish:ZVIJEZDANE SPORE (mladjo) str. 83
Philip Jose Farmer: Dark is the Sun (Panzer) str. 83
Eric Frank Russell: Wasp (Panzer) str. 85
Kim Stanley Robinson: LEDENI HRAM (mladjo) str. 85
Hal Clement: Iceworld (Panzer) str. 85
Hal Clement: Mission of Gravity (Panzer) str. 86
Feldman: Svakidašnje tajne (Imponderables) (Panzer) str. 87
Lewis: Smijeh i kladivo (Komunistični vicevi 1917-1989) (Panzer) str.87
Isaac Asimov i Robert Silverberg: Spuštanje noći (Vope) str. 88
Jack Vance: Tales of the dying earth (Panzer) str. 88
Džo Haldemen:Večiti mir (Vope) str. 89
Ellison: I have no mouth, and I must scream (Panzer) str. 89
Isak Asimov - Nemsezis (Vope) str. 89
Somoza: Špilja ideja a.k.a The Athenian Murders (Panzer) str. 89
Risto V. Radunovića "Istorijska osnova završnice Njegoševog Gorskog vijenca" (Mhejl) str. 89
Christie: Murder of Roger Ackroyd (Panzer) str. 89
Gregori Benford - Saga o centru galaksije (Vope) str. 89
Kladnik: Ljubljana sa nostalgijom (Panzer) str. 89
Panzer: IDEAL FAMILY (mladjo) str. 91
Po: Viljem Vilson (Mhejl) str. 91
Milisav Popović:Zaboravljena gora (Culfis) str. 91
Djordje Balašević:TRI POSLERATNA DRUGA (Mladjo) str. 92
Roberts: The end of food (Panzer) str. 92
Albom: Tuesdays with Morrie (Panzer) str. 92
Scott Card: Kraljevski ručak (Panzer) str. 92
Stephen King:Under the done (Vope) str. 93
Olga Larionova:Leopard sa Kilimandžara (Pirgavi) str. 94
Isak Asimov i Robert Silverberg: Dete vremena (Vope) str. 94
NICCOLO AMMANITI - nek' zabava počne (Ken2) str. 95
Panzer:INSANE ASYLUM (Mladjo) str. 95
Pötzsch: Krvnikova kčer (Panzer) str. 95
George Orwell:Životinjska farma (Mhejl) str. 95
Paolo Koeljo:Đavo i gospođica Prim (Bruce S.) str. 96
Damir Hoyka:XAVIA (mladjo) str. 97
Riel: Otkvačene arktičke priče (Panzer) str. 98
Mara R. Sirako: Dangober (Panzer) str. 98
Gartner: Praznina napretka (iz pradavnine u daljnu budučnost) (Panzer) str. 99
Phillp K. Dick:UBIK (mladjo) str. 99
Kurkov: Piknik na ledu a.k.a Smrt i pingvin (Panzer) str. 99
Alfred Bester: RAZORENI ČOVJEK (mladjo) str.101
Aldiss: Hothouse a.k.a The Long Afternoon in Earth (Panzer) str. 101
Miljenko Jergović:SARAJEVSKI MARLBORO (mladjo) str. 101
Paolo Koeljo:Anđeo ćuvar (Bruce Springsteen) str. 101
Isak Asimov:Zvezde prah nebeski (Lord Vader89) str. 101
Miljenko Jergović:Ruta Tannenbaum (Osim) str. 102
Phillip K. Dick:TECITE SUZE MOJE, REČE POLICAJAC (mladjo) str. 102
Isaac Asimov:Svemirske struje (LordVader89) str. 102
Kurt Vonegut jr.:KLAONICA 5 (mladjo) str. 103
Predrag Crnković: BEOGRAD ZA POKOJNIKE (mladjo) str. 104
Vladimir Pištalo:MILENIJUM U BEOGRADU (mladjo) str. 105
Aleksandar Novaković:VOĐA (mladjo) str. 105
Buzzati: Sedam katova (Iz knjige 60 priča) (Panzer) str.105
Dule Nedeljković:PONEDJELJAK (mladjo) str. 106
Mankell: Muškarac iz Pekinga (Panzer) str. 106
Hochgatterer: Slatkost života (Panzer) str. 106
Veselin Gatalo: GETO (mladjo) str. 108
Veselin Gatalo:CAFE OXYGEN (mladjo) str. 108
Monaldi & Sorti: Veritas (Panzer) str. 108
Mordecai Roshwald:LEVEL 7 (Panzer) str. 110
Michelle Moran: "Nefertiti" (DeeCay) str. 110
David Albahari:SNEŽNI ČOVEK (mladjo) str.110
Jaroslav Hašek:DOBRI VOJAK ŠVEJK UOČI RATA I DRUGE ČUDNOVATE ZGODE (mladjo) str. 111
Robert Heinlein:Stranger in a strange land (Pirgavi) str.111
Patrick Ness:The knife of never letting go (Panzer) str. 112
David Morrell:The Totem (Mhejl) str.114
Collins: Arena smrti, 1. dio Igre gladi trilogije (Panzer) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 1:ZVIJEZDE ĆE BITI NJIHOVE (mladjo) str. 114
Mahabharata (Mhejl) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 2:ŽIVOT ZA ZVEZDE (mladjo) str. 114
Jevgenij Zamjatin:MI (ordell) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 3:ZEMLJANINE VRATI SE KUĆI (mladjo) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 4:TRESAK CIMBALA (mladjo) str. 115
George R.R. Martin:DYING OF THE LIGHT (Panzer) str. 116
Giljermo Del Toro/Čak Hogan:SOJ (Swamp thing) str. 116
Robert A. Heinlein:DVOSTRUKA ZVIJEZDA (mladjo) str. 116
Philip K. Dick - Čovjek u visokom dvorcu (Pirgavi) str. 116
Robert A. Heinlein:LUNA JE OKRUTNA LJUBAVNICA (mladjo) str. 117
Beckett: Geneza (panzer) str. 117
Patrik MekKejb - Snježna šuma (Mhejl) str.117
Toole: Urota idiota (Panzer) str.119
Stanislaw Lem. nepobedivi (Pirgavi) str.119
Roger Zelazny:The dream master (Pirgavi) str.121
Zusak: Kradljivka knjiga (Panzer) str.122
Phillp K. Dick: Sanjaju li androidi električne ovce? (mladjo) str.123
Viktor Peljevin:Život insekata )Gil-galad) str.123
Džordž Orvel - Niko i ništa u Parizu i Londonu (zorglub) str.123
Srđan Valjarević - Dnevnik druge zime (zorglub) str.123
Phillip K. Dick: FILMSKE PRIČE (mladjo) str.124
Neal Stephenson:ANATHEM (Panzer) str.124
Stanislav Lem:FIJASKO (mladjo) str.126
Stanislav Lem:SOLARIS (mladjo) str.127
Stanislav Lem:GLAS GOSPODARA (mladjo) str.128
Joe Haldeman:VJEČNI RAT (Pirgavi) str.129
Odraslima Slovenije (Panzer) str.130
John Brosnan:NEBESKI GOSPODARI (Pirgavi) str.130
Vikas Swarup:ŠESTORICA OSUMNJIČENIH (Panzer) str.133.
George Orwel:1984. (mladjo) str.134
Arthur Clarke i Gentry Lee:KOLEVKA (mladjo) str.134
Brian Aldiss:HELIKONIJA PROLEĆE (Pirgavi) str.135
Matej Mertik:KAPETANE NA ZEMLJI IMA SVE MANJE I MANJE TRATINČICA (Panzer) str.136
Ivan Ivanji:NA KRAJU OSTAJE REČ (mladjo) str. 136
Dennis Lehane:LIK I DJELO (Johnny Difool) str.136
Luis McMaster Bujold:ZIMOSLAVNI DAROVI (mladjo) str.138
Jerzy Kosinski:BEING THERE (Jonny Difool) str.139
David Hewson:THE KILLING (Panzer) str.140
Brian Aldiss: HALIKONIJA LETO (Pirgavi) str. 140
Luis McMaster Bujold:DIPLOMATSKI IMUNITET (mladjo) str. 141
Luis McMaster Bujold:LEDENE OPEKLINE (mladjo) str. 141
Dean Koontz:ISKORISTI NOĆ (Pirgavi) str. 142
Dean Koontz:ŽESTINA (Pirgavi) str. 142
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str. 142
China Mieville:STANICA PERDIDO (DeeCay) str.143
MONOLITH 002 (Pirgavi) str. 143
Greg Bear:THE FORGE OF GOD (Vope) str.143
George R.R. Martin i Lisa Tuttle:VJETROVITO UTOČIŠTE (Pirgavi) str. 143
Zoran Živković:BIBLIOTEKA (Pirgavi) str.144
C.J.Cherrych:DOWNBELOW STATION (Vope) str.144
Adam Troy Castro:LIK I DJELO (Ernie Pike) str.144
Harper Lee:UBITI PTICU RUGALICU (Johnny Difool) str.144
Peter Pišćanek:RIVERS OF BABYLON - KAKO JE LOŽAČ POSTAO TAJKUN (Panzer) str.144
Peter Terrin:STRAŽAR (Panzer) str.144
Inka Parei:RASHLADNA STANICA (Panzer) str.145
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str.145
J.K. Rowling: THE CASUAL VACANCY (pANZER) STR.145
Branislav Glumac:FIUMIANKA (Just_Charlie) str.145
Srećko Cuculić:ZAGREPČANKA (Just_Charlie) str.145
C.J.Cherryh:CYTEEN (Vope) str.146
Hannu Rajaniemi:THE QUANTUM THIEF (Vope) str.146
Khaled Alkhamissi:TAXI (Panzer) str.146
Roger Zelazny:ZOVEM SE KONRAD (Pirgavi) str. 146
J.G. Ballard:POTOPLJENI SVIJET (Pirgavi) str. 147
Manuel De Pedrolo:MESANOSCRIT DEL SEGON ORIGEN (Panzer) str.147
Volter Trevis:ČOVJEK KOJI JE PAO NA ZEMLJU (mladjo) str.147
Rod Rees:POLUSVIJET(ZIMA) (mladjo) str.150
John Scalzi:OLD MAN'S WAR (Pirgavi) str.151
Thompson Walker: DOBA ČUDA (Panzer) str.151
Julianna Baggott: ČISTI (PRVI DIO TRILOGIJE) (Panzer) str.151
Martin Cruz Smith:PARK GORKOG (mladjo) str.151
Ray Bradbury:VATRA I LED (DeeCay) str.151
H.G. Wells:ZVIJEZDA (DeeCay) str.151
Martin Cruz Smith:VUKOVI JEDU PSE (mladjo) str.152
H.P Lovecraft:POTRAGA ZA NEZNANIM KADATHOM (DeeCay) str.151
Robert A. Heinlein:ZVIJEZDANI JURIŠNICI (DeeCay) str.154
Phillip K.Dick:SANJAJU LI ANDROIDI ELEKTRIČNE OVCE? (DeeCay) str.154
Martin Cruz Smith:STALJINOV DUH (mladjo) str.154
J.K. Rowling:THE CUCKOO'S CALLING (Panzer) str.154
Forest Carter: THE EDUCATION OF LITTLE TREE (Panzer) str.154
Martin Cruz Smith:ZVIJEZDA SJEVERNJAČA (mladjo) str.155
Martin Cruz Smith:HAVANSKI ZALJEV (mladjo) str.155
John Burdett:BANGKOK 8 (mladjo) str.156
John Wyndham:DAN TRIFIDA (DeeCay) str.156
Sam J. Lundwall:NIJE VREME ZA HEROJE (DeeCay) str.156
K.W. Jeter:BLADE RUNNER 2 - NA RUBU LJUDSKOSTI (DeeCay) str.157
Brian W. Aldiss:NON-STOP (DeeCay) str.158
Antti Tuomainen:ISCJELJITELJ (DeeCay) str.158
Stanislaw Lem:NEPOBEDIVI (DeeCay) str.158
Orson Scott Card:ENDAROVA IGRA (DeeCay) str.159
Orson Scott Card:GOVORNIK ZA MRTVE (DeeCay) str.160
Harry Harrison:SVIJET SMRTI (mladjo) str.160
SIRIUS BROJ 19 (mladjo) str.161
SIRIUS BROJ 19 (DeeCay) str.162
Lee Child:JEDAN HITAC (Johnny Difool) str.163
Kim Stanley Robinson:2312 (Vope) str.164
Darko Macan:KOŽA BOJE MASLINE (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny:GOSPODAR SVJETLOSTI (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny: THIS IMMORTAL (Erine Pike) str.164
John Scalzi:REDSHIRTS (Ernie Pike) str.164
Goran Vojnović:ČEFURI RAUS! (Johnny Difool) str. 164
John Scalzi:REDSHIRTS (Vope) str. 164
Fred Saberhagen:BERSERKERS:THE BEGINNING (Vope) str. 164
Robert Bryndza:SMRTONOSNE TAJNE (mladjo) str. 237
Popis će redovito biti ažuriran...
Evo, na početku, počeo bih sa jednom isprikom;imam samo dvadesetak min vremena između obaveza, pa Vas molim za razumijevanje glede gramatičkih i inih grešaka;shvatite ovo prvenstveno kao jedan tok misli.
Dugo se već pripremam otvoriti ovakav jedan topic, topic gdje bi (uvjeren sam) veliki broj ljubitelja dobre knjige mogao popričati i iznijeti svoje mišljenje o pročitanom djelu. Svakako, postoje specijaliziraniji forumi za ovu temu, ali zašto ne otvoriti jedan ovakav topic i među ljubiteljima stripa, te na taj način uvidjeti kakva je čitalačka kultura, razina razmišljanja, pa i tolerancija različitih mišljenja glede (ne)pročitanih knjiga.Dakle, ne mislim ovdje ni na koji žanr posebno; ovaj topic otvoren je za apsolutno sve vrste pisane riječi. Stoga, pucajte sa svojim recenzijama (malim, srednjim, velikim ) komentarima, mišljenjima, prodikama, iživljavajte se slobodno:). Nadam se da će se barem par ljudi odvažiti da nešto napiše, a ako se nitko ne javi...ha, pa barem sam pokušao
Evo jedne moje:
TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO, IZA SVAKOG UGLA JE SAZNANJE NEKO
Vernor Vinge: Jazbina na nebu
A deepness in the sky
Žanr:SF
Hugo i Nebula winner
Algoritam, 2006.
745 str.
Prijevod:Kristijan Vlašić
Lektura: Zinka Joh
Science-fiction oduvijek je od strane "stručne" kritike bio prikazivan kao "pulp" žanr namijenjen prvenstveno nezahtijevnoj publici željnoj lakoga štiva. Ti argumenti, na žalost, i dan danas su aktualni i ne pokazuje se mogućnost njihova skorog iskorijenjivanja. Jedan banalan primjer to dokazuje: što mislite da li je moguće da jedna sf knjiga završi u lektiri za srednju školu? Naravno da ne, ta ideja Vam je smiješna sama po sebi. Zašto? Jer znate, kao i ja, da će "stručni" milje takvu ideju odbaciti kao nešto izrazito neozbiljno. Zašto ovo sve govorim? Zato što je knjiga koju predstavljam jedno istinsko remek djelo, ne samo u domeni žanrovske kritike, nego uopće. Međutim, nikada ovakvo dijelo nećete naći u lektiri, ali zato će "Madam Bovary", koja je, kako god okreneš, jedan obični ljubić, uvijek biti sveprisutna.Također, dosta često se čuje mišljenje da je veliki dio sf književnosti loš. Tu bih citirao velikog sf barda Theodora Sturgeona:"Točno je da je 95% sf-a smeće. Ali 95% bilo kojeg drugog žanra je također smeće". Mislim da je s tim sve rečeno.
Ali, okrznimo malo konačno i samu knjigu:Evo kratkog sadržaja(LIGHT SPOILER):
Radiosignal s ugasle zvijezde koja nikako nije mogla nastati prirodnim putem poput zova sirene privući će dvije ekspedicije iz različitih dijelova svemira naseljenog ljudkom rasom. Zvijezda koja se pali i gasi svakih 250 godina ima planet koja naseljavaju inteligentna bića. Prva koja bi ljudi mogli susresti otkad su krenuli u istraživanje svemira. Genijalni umovi sva tri svijeta sukobiti će se u bitci na život i smrt u kojoj su ulozi daleko veći nego što bilo tko od njih može pretpostaviti (SP OFF).
Karakterizacija likova u ovoj knjizi dovedena je do savršenstva. Likova je popriličan broj, međutim količina osobnih podataka te iznenađujućih preokreta, kako u osobnom pogledu likova, tako i glede njihovog identiteta, na vrlo je visokom nivou. Ljudi su ovdje prikazani onakvima kakvima jesu, u pravom smislu riječi. Međutim, kao i u stvarnom životu, na sreću cijeloga ljudskog roda, uvijek postoji nekolicina pojedinaca koji su u stanju promijeniti stvari. Genijalnost jednog pojedinca vanzemaljske rase( namjerno Vam neću reći ništa glede njihovog izgleda:)), toliko očarava i ponovno me uvjerava u jednu činjenicu primjenjivu na ljudski rod; nisu ljudi zaslužni za napredak na raznim poljima znanosti tokom tisućljeća. nije čovječanstvo postiglo napredak i svijet u kakvom živimo. Ne, nije to zasluga ljudskog roda nego nekolicine pojedinaca. Da, imamo sreću da se svako malo u ovom našem svijetu rodi genijalac poput Einstena ili Tesle, i zahvaljujući njihovoj mudrosti i genijalnosti čovječanstvo (ipak) gura naprijed. Takav je i Shakner Underhill,vanzemaljac i jedan od glavnih junaka ove priče.
Također, kaže se da su svi ljudi jednaki u svojim pravima. Proširio bih malo tu izjavu i dodao da smo svi mi, bića u svemiru jednaki u logici i bez obzira gdje se nalazili, uvijek će iza nekog kutka vrebati neko saznanje koje jedva čeka da bude ubrano.
P.S. za Vope-a (koji je jedini ovo pročitao do kraja:)) Radnja ove knjige se dešava 30 000 godina prije knjige "Vatra nad dubinom.
Eto. Pucajte!
< |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| Salkan |
Posted - 13/07/2025 : 21:47:17
ODA CORTAZARU
Od otrovnog grožđa mutim ti sok
Od povraćke mačje ti grozdim slova
Od riječi mržnje razvijam ti pitu
Od tijesta poganog da ti skuham čorbu
Od najgorih tražim ti najbolje
Od prvaka pronalazim ti mane
Od koverata cijedim ti otrov
Od pisama mojih prosijavam prezle
Ne bi li uspostavili vertikalu, čuj vertikalu, kakva prosta riječ! Jer nije priča o Horaciu vertikala, to je beskrajno veslanje u nemirima, kovitlac okolnosti i orgazam u samoljublju Modernog Čovjeka koji je upućen u sve, razumije puno, čita nenormalno mnogo, prati sva dešavanja, u sve sumnja i ničemu se ne nada. A čamac je ukrao negdje od nekoga, čamac, pramac, kormilo, kako se zove ono...a, penta.
La Rayuela je sastavljena od tri knjige: Horaciovog lunjanja po Parisu, povratka u Buenos Aires i od „neobaveznih poglavlja“.
Činjenice:
1. Horacio i Morelli su Cortazarov alter-ego.
2. Horacio je pasivni naprđivač; Morelli je aktivni kreator anti-romana.
3. La Maga i Gekrepten, njegove dvije djevojke su sporedni protagonisti
4. U Parizu Horacio ima „Klub zmija“, društvo intelektualaca-emigranata koji pod milim Bogom ništa ne rade do opijanja, naprđivanja, pseudofilozofiranja i gubljenja vremena.
5. Magi umire dijete od meningitisa na očima čitave ekipe, Horacio to vidi i prešutkuje da bi sačekao „pravi momenat“ da Magu upozna s tim. Horacio je šupčina na kvadrat.
6. Maga nestaje i Horacio se vraća u Buenos Aires. Tamo susreće starog frenda, Travelera (koji nije emigrirao i ostao je u Argentini) i njegovu curu Talitu. Horacio uz njihovu pomoć dobija posao u cirkusu, pa onda u ludnici. Na kraju drugog poglavlja doživljava nervni slom.
Pitanja:
- U jednom trenutku, vrlo kratkom neobaveznom poglavlju saznajemo da je Morelli govorio kako ga jedino zanima „kontakt sa čitaocem“, odnosno da je čitalac jedini lik koji ga zanima u stvaranju priče. Koliko smo sposobni da prihvatimo takvu vrstu interakcije, kada znamo da je Cortazar praktično izmislio posebnu stilizaciju kojom, kratkim, ubjedljivim i provokativnim načinom pokreće čitaoca i uvlači ga u svoju priču?
- Na čemu se moderna španska kinematografija koju volimo i koja nas škaklji temelji? Jesu li to nagli prelazi, splash-scene prepune šokova, Lynchovske malverzacije narativnog toka? Sve ovo nalazimo u Rayueli. Koliko je Rayuela zaslužna za taj detalj art-moderne?
- Daska. Poglavlje u kome Horacio sa svoje i Traveler sa svoje strane prozora konstruišu „most“ od šupljih i nestabilnih dasaka da bi izbjegli hodanje niz stepenice (a najprije da bi Talita donijela žerbe Horaciu, da napravi jebeni mate) sadrži embrion čitave novele, rekao bih. Ne samo da je to jedno od najdužih poglavlja, nego praktično nakon onog Poglavlja kada Magino dijete umire, predstavlja najmučnije iskustvo u čitanju, pa i evo sigurno i glasno da USTVRDIM: MJESTO NA KOME čitalac shvata da je i sam upao na pločnik i igra se školice – onako kako je autor priče i tražio. Potpuna interakcija uz puno znojenja mozga, bespotrebnih potraga za simbolikom i uber-simbolikom: jednostavan, očajnički pokušaj sklapanja mosta od prozora do prozora dvojice (ili jednog) ludaka. Jesu li ove zanimljivosti dovoljne da se Školice označi kao jedan od najboljih romana XX vijeka, zbog svojih inovativnih uticaja?
- Doppelganger. Kad smo već kod Lyncha – Cortazar nas postepeno uvodi u nervni slom svog glavnog lika, Horacia, a vrhunac tog sloma opisuje se u poglavlju 56, poslednjem (po jednoj vremenskoj liniji), kada Horacio naglas priznaje da misli kako je Traveler njegov doppelganger, „onaj-koji-nije-otišao-u-Pariz“, njegov dvojnik, njegovo drugo Ja – sve dok ga prijatelji smiruju i pokušavaju zagrliti, iako je on postavio „zamke od končića i lavora“, tj.barikade u svoju sobu. Bolje zaokružen lik u jednom književnom djelu, a da tako dobro oslikava današnjeg, modernog, uobraženog intelektualca – JA NISAM još sreo. Da li je to dovoljno da Rayuelu shvatimo kako dolikuje?
- Uliks. Vjerovatno sam u nekom drugom životu prelistao ovo djelo, ali sad ću ga morati ponoviti iz isključivo jednog razloga – a taj razlog je gadan i perfidan – ne radi njegovog značaja, nego da poredim konstrukt sa Rayuelom. Kako dalje?
Kako dalje, a sutra je ponedjeljak, a Vinkovci su lijehpi, mihrni, pihtomi, a u Vinkovcima su one tri cure što smo sreli sinoć i pogađali da li je ona sa naočarima nastavnica i koji predmet predaje, biologiju ili jezik, a ona impozantna plavuša, je li radi u banci i da li radi na kreditima ili na šalteru, i ona u šarenoj majici, uskog struka, mala brinetica što se igra sa svojim kovrdžama dok se okreće našem stolu, dal je ona kćerka nekog vlasnika nekih trgovina ili robnih kuća? Ko su one? Ko je osoba koja je pustihla Krudera i Dorfmeistera iz mohje vremenske lihnije, tačnije 1998 kad smo uživali u stvahrima u kojima se ne smije uživati, bili mladi i gladni, nezasiti i uvijek željni – pa sve prehsjekao sa remiksom Gangnam style? Ko je ta brutalna osoba? Hosoba? Ko su djevojke koje su se gurale uz nas sinoć da se nagledaju rockabilly končerta u parku za koji ustvrdismo da se u našem gradu nikada neće desiti jer mi smo nešto drugo? Ko su one, ko su ti ljudi, jesmo li u Privlaci prošli kroz neki portal koji nas je odveo u pitomost, pomirenje, tamo gdje hedonizam ne postoji, gdje je uživanje prosta i urođena stvar? Kako dalje?
|
| Salkan |
Posted - 30/06/2025 : 10:14:46
Evo ga, @DzimiGitara
Abnormalni Hulio :) |
| ridiculus |
Posted - 29/06/2025 : 10:47:49
Samo da primetim da imam snažan dojam da Turgenjev piše najlepše od svih Rusa.
Doduše, em što ne znam ruski - zapravo, znam nešto osnovno, ali ne dovoljno da bih čitao makar i dečju literaturu - em što nisam čitao dovoljno ruskih pisaca za takav sud, ali taj se podiže neumitno kao što reke teku nadole.
Možda je i odličan prevod Zlatka Crnčevića odigrao neku ulogu u takvom utisku. Ako išta, Ruse baš treba čitati u domaćem prevodu, u nedostatku poznavanja izvornog jezika.
Možda je Nabokov blizu, ali... za sada Turgenjev vlada. |
| Salkan |
Posted - 28/06/2025 : 07:38:30
Jorge, šta nam to radiš, čovječe?!
Škotski profesor Alexandar Craigie u Lahoreu drži katedru zapadnjačke i istočnjačke logike (dok nedjeljom drži seminare o Spinozi). On je opsjednut tigrom, po Blakeu arhetipom Zla ili po Chestertonu, simbolom jezive elegancije, bilo kako bilo, profesora počinju da progone košmari u kojima sanja tigrove modre boje. Kada jednog dana dočuje da se u udaljenom selu na kraju prašume šire glasine o MODRIM TIGROVIMA, pakuje se i odlazi u džunglu. Selo je smješteno u planini, uklesano u uzvišicu, daleko od očiju, sačuvano od civilizacije. Isprva su lokalci vrlo nepovjerljivi prema profesoru iz Aberdeena, ali kada im on objasni svrhu svog dolaska, cilj svog istraživanja i košmare koji ga proganjaju, Hindusi se smekšaju i postaju otvoreniji i blaži. Iz noći u noć do prof.Craigieja dolaze glasine o pojavljivanju modrih tigrova i on zajedno sa ekipom, naoružani do zuba, tumaraju po najudaljenijim područjima i – opet ne uspijevaju ući u trag zvijerima. Profesor shvata da ga lokalci lože ne bi li ostao u selu što duže i potrošio što više para. Jedne noći on se iskrade i krene penjati na uzvišicu, iako su mu lokalci izričito zabranili takav samoubilački poduhvat: em je planina strma, em staze ne postoje (jer se niko nikad nije usudio popeti uzbrdo), em se to smatra blasfemijom. Radoznali Craigie na prvoj većoj strmini zastane i ugleda pukotinu u kamenu: u prazninama modre boje leže sitni kamenčići, i on uzima par komada kao dokaz svome poduhvatu. No, ne lezi vraže, kada se vrati u selo, on shvata da kamenčići imaju magične moći: ne samo da se umnožavaju, nestaju, pojavljuju se, nego sama logika njihovog postojanja i odupiranja osnovama matematike profesora dovode do ludila. „Nekad ih na gomili ima 40, sutradan će ih biti 9 ili 3, a onda idući dan 24“, kaže Craigie, „jer ako 2+2 nije 4, ako je 31 ili može biti dvjesto, onda smo u velikim problemima“. Sve do jednog dana, kada živci popuste i kada se u pragmatičnom umu ne mogu osloboditi kvadrati za metafizičko, te kada napola poludjeli profesor ode u bogomolju da traži spasa.
Džabe nam je tumarati, bio to Aleph, Paracelsusova ruža, Život Isidora Cruza, Druga smrt, Čovjek iz ružičaste krčme, Evaristo Carriego, Tom Castro ili Deutsches Requiem – uvijek je isto. Čovjek kojeg stvara Borges traži iz potrebe da doda smisao svom postojanju, on je u vječnom klinču sa stvarnošću i neprestano želi da prekorači tu zamišljenu granicu između racionalnog i iracionalnog, da je materijalizira i ukroti. Ta potraga nikad ne prestaje i Borges nas nikada nije gnjavio pojedinostima koje su dovodile njegove likove pred taj zid. Uvijek je bilo bitno ono što se dešava „sad“ i „tad“, a nikada „ono prije“, jer ćemo do detalja svakako doći, osjetit ćemo prošlost kroz sadašnja postupanja.
Profesor logike u snovima ima vizije o simboličkoj zvijeri koja ima kožu druge boje, što će značiti da, bez obzira na tumačenja i pojašnjenja, javlja se crv sumnje u neistraženo i moguće. On ostavlja sve i putuje na kraj svijeta da vidi tigrove modre boje i tamo nailazi na siromašnu zajednicu odsječenu od ostatka civilizacije. Zašto? Da bi se osjećao dovoljno drugačiji, da bi nahranio svoju sujetu. Tek kada preskoči i tu prepreku, savlada svoje mane, te se da u narednu, rizičniju fazu istraživanja, on dobija dokaze. A ti dokazi nisu ono što je on tražio, nego nešto sasvim drugo. U boji tih kamenčića on vidi opravdanje svog napora, a tek onda pronalazi smisao. U spoznaji da se kamenčići kote, množe, nestaju i ponovo pojavljuju pred njegovim očima on postepeno gubi razum – jer je on ipak profesor logike. Ali Craigie je čovjek od krvi, mesa i umno biće prije svega, pa će spas potražiti tamo gdje njegova struka ne zalazi. I za divno čudo, kako to obično i biva u stvarnom životu, negdje između Borgesovih fantazmagoričnih pripovjedanja, spas će sigurno doći, a taj spas će čovjeku paradoksalno otvoriti oči i objasniti neobjašnjivo uvodeći ga u nešto sasvim novo i ogromno, kao što je to Svijet mogućnosti.
Na kraju šestog toma Borgesove zbirke sabranih djela u izdanju GZH nalaze se tri dotad neobjavljene priče u prevodu na naš jezik. Osim ove, tu su i Paracelsusova ruža i 25.kolovoza 1983. Tigres azules je originalno objavljena u zbirci La memoria de Shakespeare IZ 1983.
Nismo svjesni kakav je genijalac bio J.L., i bez ikakve sumnje, ako postoji nešto što se zove „tanak džep“ i uz to „želja da se posjeduju neke knjige“, „želja da se posjeduju nečija sabrana djela“, osim Tolstojeve tu mora mjesto naći i Borgesova najultimativnija kolekcija, jer je to riječ za sva vremena. Po mojim saznanjima, to su zasad samo Sabrana djela Grafičkog Zavoda Hrvatske iz 1985.
|
| Shaner |
Posted - 24/06/2025 : 12:08:54
Samo što ću ja do tada zaboraviti da nešto čekam. Ali dobro, zaboravio bih i da si rekao koji je roman pa ga dođe na isto. 
|
| ridiculus |
Posted - 24/06/2025 : 10:21:59
Neizvesnost je majka zainteresovanosti!  Francuski je. Ali laćam ga se tek u oktobru ili novembru (u zavisnosti kada završim prethodno), pa mi je još rano da se javno obavezujem. 
Ono na šta se bacam od večeras su Lovčevi zapisi od Turgenjeva. |
| Shaner |
Posted - 23/06/2025 : 18:40:05
quote:
Originally posted by ridiculus
Ove godine me čeka još jedan veliki istorijski roman (ali koji je i nešto drugo pride), napisan na jeziku koji nije engleski - otom potom.
Ne drži nas u neizvjesnosti!
|
| ridiculus |
Posted - 23/06/2025 : 12:36:01
Završih i Roba Roya. Ovo što sledi je samo kratka mentalna improvizacija, stav iznuđen u datom trenutku i raspoloženju, a za više od toga potrebno je vreme. A svakako i trud.
Prvo da kažem da sam pred sobom imao stari prevod Jelene Stojanović, u izdanju kuće Branko Đonović, u ediciji Knjiga za svakoga. Suviše sitan font, požuteli papir, tu i tamo štamparska greška... živeo socijalizam!...ali to su samo sporedne prepreke, a nas ovde zanima mnogo dublja i trajnija problematika.
Čitao sam, kao i neki od onih koji su dovoljno stari da se sećaju Plave ptice, Skotovog Ivanhoe-a u detinjstvu, i znam da je on (Skot) još i tada bio poznato ime kod nas, makar u omladinskoj književnosti.
Kada je osnovan engleski izdavač Everyman's Library, sa ciljem da ponudi javnosti hiljadu knjiga koje bi svaki čovek trebalo da pročita - što je vrlo slično domaćoj ediciji Knjiga za svakog, koju smo pomenuli, iako po izvedbi nekoliko profesionalnih liga iznad - među tih hiljadu se nalazilo dvadeset i pet posvećenih romanima, odnosno romansama, Waltera Scotta, uz još nekoliko sa njegovim pesmama, dramama, ili drugim spisima. Neke od tih knjiga su sadržale po dva kraća romana. To se dogodilo početkom dvadesetog veka, oko stotinu godina posle pisanja i prvog objavljivanja tih dela, tako da ne može biti govora o trenutnoj popularnosti. Danas Everyman's Library, u svom poslednjem izdanju iz 1990-ih, iako ima čitave opuse Dikensa i Ostin - bar što se tiče imaginativne književnosti iliti beletristike - te veliki izbor od Hardija i Henrija Džejmsa, itd, nudi samo jedan roman od Skota: Rob Roy.
Ali to nije bio glavni razlog zašto sam odabrao baš ovaj roman za čitanje, od tolikih u Skotovom obimnom opusu. Oni koji se najviše pominju po sopstvenoj vrednosti su Waverley, ili možda Old Mortality, ili možda Heart of Midlothian. (Ivanhoe je relativni izuzetak u Skotovom radu; dešava se u srednjem veku, dok je u većini dela pozornica smeštena u 17. ili 18. vek.)
Odabrao sam da čitam Roba Roya zbog filma koji sam pogledao pre oko godinu dana, sa Lijamom Nisonom u glavnoj ulozi. Na kraju je ispalo da film i knjiga ne da ne pričaju istu priču, već nemaju ni mnogo zajedničkih tačaka. Rob Roy MacGregor čak nije ni protagonista romana.
Ovaj roman toliko naglašava raskol i tenziju između tradicionalnog, domorodačkog načina života i onog civilizovanog da je mogao da se događa i u Severnoj Americi, oko Velikih jezera, i da škotski gorštaci budu zamenjeni Indijancima, ali takva verzija je kasnije zaista napisana i zove se Poslednji Mohikanac . S druge strane, Rob Roy je istorijski roman i okolnosti u njemu su verodostojne.
Primećujem i da je ova priča, uz mnoge druge Skotove, smeštena u relativno blisku prošlost od 100 godina (u odnosu na vreme pisanja), ali 100 godina u ono vreme je značilo mnogo manje promena nego što znači 100 godina između nas i naše prošlosti.
Ženskih likova nema mnogo, ali su odlični, to jest, upečatljivi, i reči koje Skot pripisuje jednoj sadrže dosta dovitljivosti (nešto što se uvek vezuje za Džejn Ostin i njene ženske likove).
Summa summarum, opet sam na početku. Niti me je Rob Roy oduševio kao neki drugi romani koje sam skoro čitao, ili bar nagovestio neku veliku tajnu, niti me je razočarao ili mi dosadio. Vidim i razumem Skotov uticaj, a opet mi ne spada u prioritete. Mogao bih da krivim prevod, ali to bi bilo nepošteno budući da je ovo vrsta dela koja ne zavisi previše od detalja retorike i stilistike. I tako, čekaćemo drugu priliku.
Ove godine me čeka još jedan veliki istorijski roman (ali koji je i nešto drugo pride), napisan na jeziku koji nije engleski - otom potom. |
| Salkan |
Posted - 21/06/2025 : 22:37:32
Pođimo u tamu.
BERENICE iz 1835.
Egej pati od monomanije i objašnjava nam o čemu se radi, tj. koje su odlike tog mentalnog poremećaja. Egej je svjestan da nije sav svoj i zato sjedi u tami svoje biblioteke. Egej ima rođaku, ljepoticu Berenice koju hoće da oženi. On ne zna zašto to osjeća, jer je vidi kao duha, obrise njenih skuta kao svjetlo u tami koja ga je obuzela. Berenice se razboli i Egej u njenom stidljivom osmijehu ugleda savršene bijele zube.
Ovo Lagunino izdanje je prelijepo ukoričeno, sjajno izgleda, unutra je svašta zanimljivog. Nekad treba virnuti i u mrak. |
| naker |
Posted - 17/06/2025 : 21:26:26
The Japanese Myths: A Guide to Gods, Heroes and Spirits (Joshua Frydman)
Svi vole da čitaju mange i gledaju anime, ali malo ko zna u kojoj meri japanski autori vuku inspiraciju za svoja dela iz bogate istorije i mitologije njihove zemlje. Ova knjižica američkog autora malo više objašnjava istoriju Japana, kao i čuvene mitove i legende te zemlje. Kina očekivano predstavlja umnogočemu izvor japanske kulture i religije pa se detaljnije objašnjava odnos između ove dve zemlje. Religija bitna stavka svakog društva pa bitna minutaža otpada na objašnjavanje odnosa između šintoizma, budizma, konfučijanizma, daoizma itd., na japansko društvo i njenu istoriju. Objašnjavaju se bitni bogovi i čuveni junaci koji su tokom godina prerasli iz mitova u legende. Knjižica nije samo kratki udžbenik o japanskoj istoriji, već objašnjava i neke moderne tekovine kao npr Godzilla itd.
Japan kao nacija ima bogatu, složenu istoriju, i ruku na srce poprilično kompleksnu mitologiju vezanu za njihove bogove, heroje, legende itd. Sad nakon što sam iščitao ovu knjižicu bolje shvatam neke stvari koje sam gledao ili čitao kao npr. Dragon Ball ili Pom Poko, jer sada bolje razumem iz kog izvora su autori vukli inspiraciju za svoja dela |
| naker |
Posted - 15/06/2025 : 21:11:07
Pisma (Gistav Flober)
Neki autori pišu odlične romane, a nekada još bolja pisma. Flober pored plodne spisateljske karijere, iza sebe je ostavio i plodnu prepisku koju je slao svojim simpatijama i prijateljima. Iako su ova pisma privatnog karaktera, daju nam uvid u misli autora i stiče se malo šira slika i kontekst u vezi načina razmišljanja kroz koji je prolazio pisac ovih tekstova u tom vremenu. Bez ikakve grubosti se može reći da je Flober bio pomalo lujka. Imao je čudan odnos sa svojom majkom i dadiljom, a večito je bio zaljubljen u žene koje su mnogo starije od njega pa su tu vidno prisutni simptomi Edipovog kompleksa. Ali svaki sjajni umetnici su pomalo lujke zar ne. Flober je bio intelektulac, obrazovan čovek koji je posvetio ceo svoj život traganju za istinom i lepotom, ali u savršenoj formi. Za njega je forma veoma bitka stavka u umetnosti i ceo život je posvetio jureći ovaj za mnoge nedostižan ideal umetnosti. U ovim pismima se nalaze neka njegova iskrena promišljanja o životu, često su to filozofske misli, ali u njima se uvek nalazi trag pragmatičnosti. Flober je uvek bio surovo iskren i kritičan prema sebi. Flober je bio mizantrop i nije voleo ljude i često je bežao od njih i radije svoje vreme provodio u svojoj kući što dalje od drugih ljudi, a u mojim očima to je uvek pozitivna stvar. Mala zanimljivost: fascinantno koliko je Flober precizno anticipirao Prvi svetski rat skoro trideset godina pre negoli što se zaratilo...
Čudna je sorta Flober, ali jedan od retkih istinskih umetnika-intelektualaca koji je težio lepoti, istini, i savršenoj formi. Ostaje žal što je u vreme kada se rodio bih neshvaćen i na kraju umro sam, siromašan. Veliki umetnici nažalost retko kada budu shvaćeni tokom života  |
| Salkan |
Posted - 12/06/2025 : 22:10:05
Kad sebi kažete nakon djelimičnog otkrića neke tajne „Eh, sad je sve jasnije“, to će nužno dovesti do određenog uzbuđenja i zadovoljstva. Tim riječima ili mišlju sebi pokušavate udovoljiti, tačnije: opravdati dio svoje potrage. U slučaju ABADONA, ANĐELA UNIŠTENJA, meni se dosudilo da u prvi mah obučem potkošulju ovog velikog i nadasve ekscentričnog čovjeka. A dok nosim njegovu potkošulju, ispod oka mjerkam ormar i kredenac gdje drži ostale odjevne predmete i razmišljam kako još zadugo neće svanuti taj dan kada će mi se posrećiti da bacim pogled na njegov cipelarnik. Šta je tu toliko magično? Da li se trebamo osloniti na ono što trojac iz videa (koji sam linkao ranije) nazire, tj.na detalje koji se oslanjaju na Pogovor Aleksandre Mančić iz BIGZ-ovog izdanja? Kako uopšte dešifrovati sve ovo, sada kada je „sve jasnije“?
Abadon se u tehničkom aspektu dosta razlikuje od prethodnica u Trilogiji (da, ovo ipak jeste „trilogija“); nakon Tunela, koji je praktično jedini koji bi mogao zadovoljiti formu romana, te Junaka i grobova, koji predstavljaju fresku ili kako već ponosno primjetih, rasutu nisku bisera – Abadon je nešto sasvim novo, drukčije, forma u formi, kompleksan roman podijeljen (ili sastavljen) u poglavljima koja se nipošto ne nastavljaju i među njima ne vlada skoro pa nikakva hronologija osim logičke povezanosti koju nose ideje i teme (čitaj: opsesije) njenog tvorca. To je dakle splet „duševnih iskustava“, kako reče cijenjena Aleksandra M., kako to već ona prenosi iz jednog od Sabatovih „otkrovenja“, čiji se siže ukratko može označiti kao dokaz teorije da „iz haosa nastaje sklad“. To bi značilo da se radnja u ovome romanu odvija iz perspektiva nekoliko likova; da, istina je što kažu na videu, Sabatu nije bilo dosta urnebesa koji je stvorio u Junacima, pa je u Abadon uveo mnoštvo drugih likova, pa i samoga sebe kao protagonistu. No, nije tu samo caka u neprestanom ponavljanju, cikličnosti, ostavljanju dubljih tragova u vrtnji u krug; nije to samo teret dobijen ponavljanjem incestuoznih grijehova Alehandre i oca joj ludog Fernanda – ovog puta u Avgustini i Naću, nije to samo bježanje od dr.Šniclera i potraga za dr.Šnajderom, nije to samo zaziranje od R. i sablasne Soledad, te otmice razuma koje njih dvoje (!) organizuju da bi Sabata vratili na pravi put stvaralaštva, u blato: put umjetnika je put u tmini koji duboko vodi u svoje Ja kroz svoje paklove, dok je put nauke onaj od svjetlosti. Dakle, ovo nikako nije i ne može biti alibi za činjenicu da je dr.Sabato jednog dana, preneražen saznanjem – a direktno je učestvovao u tom „ritualu razbijanja atoma“ – da ljudska ruka upravo stvara oružje za masovno uništenje: MORA pobjeći iz tog svijeta, pa čak i ako je istina da je put nauke onaj od Svjetlosti.
U tom kontekstu, važan je odlomak koji govori o „porukama“ određenog gdina Ledesme i samom kontaktu sa dr.Šniclerom, koji upravo u tančine objašnjavaju dvojbe analitičkog uma o mogućnosti da stvarnost nije sazdana od plasiranih istina – tj. da Istina nipošto nije onakva kakvu nam je nude tako jeftino. Dalje, i svakako mučnije, mogu se spomenuti i bezbrojna šunjanja, praćenja iz daleka i izbliza, strahovi od tuđih pogleda i kako svaki takav mali nervni slom vodi i Sabata i njegove „dvojnike“ (op.a. Aleksandra M.) u one čuvene parkove Buenos Airesa, koji sa svojim nijemim kipovima svjedoče o neizlječivoj samoći svojih hodočasnika. Tu nalazimo istaknutu notu o bolesti komunikacije, odnosno nedostatku iste, a što se dalje štikla tim opet još čuvenijim zakeralom Sabatom, koji je mučio prevodioce i insistirao da svaka prevedena verzija njegovih romana ima poseban oblik i da nikako nije dozvoljavao da sve verzije njegovih tekstova bivaju prevođene u potpunosti, nego kako on odredi. U tim već istaknutim napomenama vrijedi ponovo podvući preobražaje, pa se tu nudi onaj famozni Izvještaj o slijepima, gdje Fernando, dok jedva pomiče noge kroz pakleni oganj svog delirijuma, u pokušaju da slijedi slabi signal Svjetla Božanskog, postepeno dobija oblik nekog primordijalnog vodozemca – u Abadonu se ta fobija produbljuje na način da Sabato cijelo vrijeme strahuje od pacova, šišmiša i takvih gadosti, da bi se u jednoj sceni/poglavlju i sam pretvorio u šišmiša. Vjerovatno kao svjedok hiljadugodišnjeg ciklusa ponavljanja, o kojem su zborili dr.Šnicler, Ledesma, pa i ludi Baragan (koji je takođe tu, tek ovlaš spomenut u Junacima). Krug ponavljanja i produbljenja grešaka zatvara potresna dokumentarna pričica o Čeu i njegovim saborcima, kao paralela sa putešestvijama generala Lavaljea u povlačenju prema Boliviji iz prethodnog romana.
Zaista je teško pohvatati sve u jedan smislen kratki osvrt, ali ovo su tek neke sitnice na koje se mora obratiti pažnja. Vrijednost ovakvog završetka trilogije, bar na prvo čitanje, leži u činjenici da je Sabato, kakav god da je ludak bio, ujedno bio takav genij i ekscentrik da je Abadona stvorio u namjeri da zaokruži svoju ideju, i uspio da u baš ovaj roman locira tačku ključanja kotla nemira i užasa. Ne samo da je prenio kompleksnost svoje ličnosti kao važan dio samog narativa, nego je baš preko svojih leđa do gorkih suza, nerijetko kroz blatnjave kaljuge i vatrene močvare, te pakao salonskog filozofiranja i još češće kroz prelijepo dočarane košmare i delirijume (ludila, mučenja, bola) dokazao kako umjetnost može i treba biti subjektivna onoliko kako i nauka mora biti objektivna, te da se totalitet ne može poistovjetiti sa pojmom istine, a da je sve protkao melanholičnom atmosferom jednog metropolitana u nastajanju, koji zauvijek može samo biti bujica ljudi nasred pustinje (onako kako je i nastao), tačka u vremenu i prostoru, međa beskonačnosti, majka koja grli svoje dijete, majka koja je svjesna da to dijete ima boljke ali ga neizmjerno voli i čuvaće ga dok ono ne odraste i ne otme se da bi probalo sažvakati Život sa izvještačenim osmijehom iznad napaćene i razočarane duše.
A sve je ovo u skoro pa 1200 stranica smjestio jedan bivši fizičar koji maltretira neambiciozne klikeraše, a ujedno prezire one koji žele da se izdignu iznad svjetine. I prezire sebe, najviše, naravno. Boji se slijepaca i pacova. A voli život.
Ludilo.
„Zatvoriti se u kuli. No, daleki žamor ljudi uvijek bi na kraju dopro do njega, uvlačio se kroz pukotine i penjao se na površinu iz njegove sopstvene unutrašnjosti. Jer svijet nije samo postojao spolja, nego se nalazio i u najskrovitijem kutku njegovog srca, u njegovoj utrobi, u njegovom izmetu. Ta neuništiva vaseljena bi mu se, ranije ili kasnije, napokon učinila kao tužan privid, jer svijet koji je nama važan jeste ovaj ovdašnji: jedini koji nas ranjava, zadaje nam bol i obasipa nesrećama, ali i jedini koji daje punoću našem postojanju, ovu krv, ovu vatru, ovu ljubav, ovo iščekivanje smrti, jedini koji nam nudi vrt u predvečerje, dodir voljene ruke, pogled predodređen da istrune, ali naš – topao i blizak, tjelesan.
Da, možda postoji ta vaseljena kojoj razorne moći vremena ne mogu ništa; ali to je ledeni muzej okamenjenih oblika, ma kako savršeni oni bili, oblika kojima upravlja, a možda ih je i zamislio čisti duh. No, ljudskim bićima je čisti duh stran, jer je toj nesretnoj rasi svojstvena duša, svojstvena joj je ona oblast razdirana između tijela podložnog truljenju i čistog duha, ona oblast između, u kojoj se događaju najozbiljnije stvari u životu: ljubav i mržnja, mit i fikcija, nada i san. Duša je dvosmislena, muči je tjeskoba, ona pati (kako i ne bi patila!), nalazi se pod vlašću strasti smrtnog tijela a teži vječnosti duha, neprestano se koleba između truleži i besmrtnosti, između vlasti đavola i vlasti Boga. Tjeskoba i dvosmislenost one koja u trenucima užasa i zanosa stvara pjesništvo, koja izvire iz zbrkane oblasti upravo kao posljedica te zbrke...“.
Oduševljen sam i zaprepašten.
|
| Salkan |
Posted - 10/06/2025 : 07:15:07
Naprotiv, nakeru, ja jedva čekam da pročitam šta čitaoci misle o onome što pročitaju.
Još više, ako se radi o djelima koje sam prešao/spomenuo. |
| naker |
Posted - 09/06/2025 : 23:08:54
Iščitao Lomovu knjižicu Kafkinog Sna i hteo da ostavim kratak osvrt, ali vidim kolega Salkan je bio vredan pa da se ne dupliramo. Kafka je sjajan 
quote:
Originally posted by Salkan
Moglo bi se komotno reći da ovih pet kratkih priča koje čine vrlo zanimljivu LOM-ovu zbirku „San“ iz 2018.godine predstavljaju osnovnu ćeliju Kafkinog opusa; neka nas ne zavara kratka forma, jer je jasno da su romani/novele koje je Kafka stvorio imale dovoljno prostora da nas u potpunosti (a nekad i previše) povuku u njegov neugodni, zbunjeni, memljivi svijet na granici razuma. E upravo je taj prostor ključan u mojoj tezi: ovih pet priča imaju vrlo malo kvadrature i tako dobijaju na značaju, jer u potpunosti prenose ono sa čim se Kafka borio čitav svoj život i većinu stvari zbog kojih je patio.
Svadbene pripreme na selu je prema impressumu vjerovatno prvi rukopis Franca Kafke, a to se da primjetiti i iz nedovršenih misli i nedostajućih redova, koji doduše ne štete ukupnom dojmu. Eduard Raban se po kišnom predvečerju nećka da li da ispoštuje dogovor i otputuje na selo svojoj zaručnici Beti. Lutajući po gradu, on zbog slučajnog susreta sa prijateljem Lementom okasni na prvi tramvaj, ali se ukrca na kasni voz. Njegove dvojbe i dileme su veliki teret, ali ujedno i nosači dubokih promišljanja o otuđenosti koja je predodređena svakome ko se posveti življenju u velikom gradu. Kafkino bistro oko i genijalni osjećaj za posmatranje najbolje su ilustrovani u repetitivnim minijaturama kada Eduard, komunicirajući sa usputnim sagovornicima, praktično kroz praznine u njihovim konturama primjećuje dešavanja i kakofonije u pozadini scene.
Deca na drumu je jedna lijepa kratka pričica, sličica iz djetinjstva prepuna uzbuđenja i radosti u kojoj se svi možemo pronaći.
Seoski lekar je genijalna pripovjetka o sreskom službeniku, kako se sam predstavlja, koji u nadrealnoj sceni, izazvan hitnim pozivom hita na kraj sela da spasi bolesnika. U očaju jer nema konja za zapregu, odnekle se pojavljuje ljuti stranac što kidiše na njegovu sluškinju i dovodi mu par konja koji ga u treptaj oka dovode ka cilju. Na postelji leži momče, moli ga da ga ovaj pusti da umre, iako nije bolestan – doktor shvata da želi da se što prije vrati kući, da spasi svoju sluškinju koju će neumitno napastvovati onaj čudni stranac. Kada se upita „šta, zar Svijet hoće da ga baš ja izliječim, ja, obični sreski doktor?“, on shvata da mora da nađe dijagnozu bolesniku i tako zaradi otpust i ujedno oprost roditelja jadnog pacijenta.
Lovac Grahus je još jedna nadrealna priča o čovjeku koga čamcem donose u gradić zvani Riva. Kada se u kući gdje je pokojnik ostavljen nađe gradonačelnik Salvatore, on porazgovara sa lovcem i shvati da je ovaj umro i da ipak živi. Da je negdje na Švarcvaldu poginuo goneći divokoze, ali da zbog čamdžijine greške luta svijetom i da jednostavno ne može smiriti svoju dušu.
San je posljednja, najkraća i ujedno najintenzivnija i „najkafkijanskija“ pričica iz ove zbirke u kojoj Jozef K sanja o neurednom umjetniku koji lijevom rukom urezuje zlatna slova na njegov nadgrobni spomenik. U trenutku kada Jozef K shvata da je friško iskopani grob predviđen – upravo za njega, on se budi.
Sve preporuke za kafkoljupce, ova mala knjižica je prava bombona, prepuna originalne emocije i istinske ideje koju je u svom ludom životu slijedio ovaj veliki paćenik.
|
| Salkan |
Posted - 08/06/2025 : 11:00:58
Evo, ko ima volje da popusti nagonima za istraživanje i uroni u Sabatov bezumni i mučni svijet, a ujedno upozna njegov genij.
Nema puno spojlera, ekipa uglavnom mudruje o svojim utiscima nakon iščitavanja sva tri njegova romana.
Mene već sutra čeka Abadon, pa da se proba nekako podvuć crta i pronaći dostatna riječ o ovome nevjerovatnom čarobnjaku, koji je pored svih svojih doprinosa, ustvari pionir i začetnik jednog sasvim novog i vrlo atraktivnog literarnog stila.
Treba zaista puno vremena da se sve slegne, pa da se progovori, a u nedostatku njegove esejistike na našim ili engleskom jeziku, moramo se hvatat crtica koje pominju ljudi što imaju više sreće u pronalasku Sabatove anamneze (i kritike).
|
| Salkan |
Posted - 06/06/2025 : 11:18:48
Naravno, teško mi je sve zagrliti i podvući crtu, ta ja sam tek krenuo ispočetka. Ne usudim se čak ni uspostavljati paralele sa ostatkom zaslužne gospode koju pominješ, ali Lava se mora prispomenuti u tim citiranjima, jer nije to radi činjenice koliko ga je Lav cijenio, niti koliko je Lav veliki, nego kao neka referenca ili možda čak vodilja u namjeri da se Dickens pomnije ispita, onako kako zaslužuje - ili barem djelimično, stidljivo.
Evo recimo maloprije pronađoh nešto u Bodlerovoj Kritici romantizma, gdje o geniju kaže sledeće:
"...genij nije ništa do voljom ponovo pronađeno djetinjstvo, gdje odrasli čovjek obezbjeđen muškostima i analitičkim umom sažima sve proživljeno".
Meni je zasad, kažem zasad, najfascinantnije taj sami početak Dickensovog stvaranja, da je sa ovakvim romanom postao poznat i cijenjen. Ono što je došlo kasnije - naravno, moralo je biti uslovljeno životnim okolnostima - ali moralo je biti značajno bolje i upečatljivije. A šta onda to znači, upečatljivije, jel uopšte izvodljivo, kad je na samom startu stvorio Samuela Pickwicka (vilenjaka, kako prenosiš), onakvog likčinu. A još nismo ušli u polje transkripcije cockneya u književni jezik i tako ukusne mahinacije koje su eskalirale u humor. A na kraju krajeva, nije to samo detaljna analiza Dickensovog genija, to je iskreno ispitivanje kako se je moguće dovesti u situaciju da ovakvo štivo proizvede pomiješane emocije, puno zadovoljstava i malo tuge. Taj omjer je ključan.
Uglavnom, moćni su Pickwickovci, na različite načine odašiljaju svoju moć, nakon pauze idemo dalje s Dickensom. |
| ridiculus |
Posted - 06/06/2025 : 10:14:47
quote:
Originally posted by Salkan
Bitno je prepoznati ono što Zweig već tada vidi: splet životnih okolnosti koje su Dickensa prosto natjerale da ostane u okvirima Ostrva i tako nagomila svoju ekspresiju koncentrišući se isključivo na Englesku, Engleze, englesku tradiciju i folklor – baš tamo gdje su zbog svoje naravi formalnu granicu UK prešli i Byron i Shelley i Wilde; tu je ostao Dickens, da posvjedoči o svome i svojima.
Ovo je interesantna tema, jer je Dikens sa jedne strane najuniverzalniji od britanskih proznih pisaca, a sa druge najviše engleski. Eto, Cvajg piše o njemu kako piše, Tolstoj (ili to beše Dostojevski?) ga zove "velikim hrišćanskim piscem", Lampeduza drži Pikvikov klub uz krevet, a u Americi je takođe institucija za sebe, računajući uticaj na strip i na Holivud.
Česterton kaže da je gospodin Pikvik fairy, vilenjak, a Italijani u njemu vide sprezzaturu, stav efikasne bezbrižnosti s kojom se čine najteže stvari, i koji se može naći u njihovoj umetnosti od Ariosta do Verdija. Vernov Put oko sveta za 80 dana kao da je iznikao iz Pikvikovog kluba.
Sa druge strane, najveći otpor prema Dikensu je obično dolazio iz Britanije, pa vi vidite.
quote:
Kolega ridiculus je prispomenuo da Pickwickovci više liče na neki sitcom, i to je djelimično istina.
Jesam spomenuo, ali posle pročitane knjige manje sam rad da tako mislim. Doduše, i dalje više liči na sitkom u odnosu na druge Dikensove romane, koji imaju zamršenije zaplete. I sam Dikens kaže u predgovoru za neko izdanje da priča nije povezana karikama interesa kao što bi on tada želeo, gledajući unazad. A opet, istina je da se mnoge teme, motivi, sporedni likovi, i događaji i njihove posledice, provlače kroz desetine poglavlja. |
| Salkan |
Posted - 06/06/2025 : 08:05:55
Gdje nestade onaj svijet koji obilježiše učtivost i poštovanje?
Ne postoji, naime, ispravniji pristup Dickensovom geniju od polazne tačke koja se nalazi u pisanoj formi na kraju izvještaja o Pickwickovom klubu, tj. od pogovora još jednog velikog umjetnika, Steffana Zweiga, gospodo. Jednostavno se mora progutati ta detaljna analiza, da ne bi prost i duševan, osjetljiv i veliki čovjek u svom neznanju a ujedno i želji za saznanjima propustio zagrliti cjelokupnost životnog djela ovog velikog engleskog umjetnika. Imamo mi, znam ja to – kolika god da sam neznalica – velim ja, imamo mi mnogo nametnutih skrupula kojih se teško rješavamo u nedostatku kvalitetnog slobodnog vremena i svom bezobrazluku i malodušnosti, pa je zato od presudne važnosti pročitati par riječi koje su došle od tako velikog imena, a koje na tako jednostavan i duševan način prosijavaju veličinu i značaj svega što je Dickens ostavio iza sebe. A očito je, da je ono što je ostavio iza sebe VJEČNO; nisu to moderne kuhinje, one pravocrtne hladnih boja sa AI gadgetima na sudoperi, to je klasika. Nije to mali kauč sa kutijom za posteljinu na izvlačenje sa magičnim duplim antibakterijskim dušekom, to je klasični stilski namještaj čije boje stvaraju patinu domu. To nisu auxiliaries koji dopunjavaju svakodnevnicu u koju me tiska neko drugi – to su vrlo intimne sitnice kojima činim dobro svom žiću. Svom žiću. Ja. To je jedna od osobina vječnosti u umjetničkim djelima, gospodo (i dame, jer, vjerujem da se i dame u ovom momentu mogu čistodušno uključiti u tekst), odnosno samo jedan detalj koji im obezbjeđuje besmrtnost – ta dimenzija nepokolebljivog samouvjerenja u svoje postojanje.
Još je važnije na osnovu lijepih Zweigovih zaključaka jasno pozicionirati Dickensa na mapi svjetske umjetnosti, odnosno naći mu sjedalo u toj velikoj Sali doma kulture Vječnosti, gledano iz ovog trenutka u vremenu, baš iz ove pozicije, momenta kada se umjetnost ne stvara da traje vječno, no je nažalost i na veliku sramotu ljudskih bića, umjetnost tek alat malodušnih i jeftinih neoromantičara, što ne samo da nemaju dovoljno zadovoljstva u Bodlerovom „živjeti i umrijeti pred ogledalom“, nego idu i korak dalje u svojoj perverziji, pa se maze i samozadovoljavaju pred tim ogledalom i šalju selfije i reelse u eter. Bitno je prepoznati ono što Zweig već tada vidi: splet životnih okolnosti koje su Dickensa prosto natjerale da ostane u okvirima Ostrva i tako nagomila svoju ekspresiju koncentrišući se isključivo na Englesku, Engleze, englesku tradiciju i folklor – baš tamo gdje su zbog svoje naravi formalnu granicu UK prešli i Byron i Shelley i Wilde; tu je ostao Dickens, da posvjedoči o svome i svojima. Lokalni heroj, rekli bi oni manje spretni u premišljanjima, ali daleko je to od istine, dame i gospodo. Mnogo je tu ljepote i iskrenosti da bi tog velikog čovjeka osuđivali na njegovu avliju i možda strah od preskakanja plota i odlaska u tuđe. Istina je da kada cijenite Dickensa kroz dvojbe o stvarnom smislu njegovog djela, jedina dva tereta koja se mogu i trebaju postaviti na tasove takve vage jesu pitanja da li je on bio kritičar „site“ Engleske ili tek uživalac i hroničar viktorijanskog doba. A do svakog od nas je da u ličnim domenama promudrujemo o tom pitanju koristeći se analizom i njegovih likova (heroja), analizom njegovog volšebnog književnog jezika, te analizom njegove ukupne stilizacije koja je munjevitom brzinom pomela konkurenciju, osvojila srca ostrvljana i zauvijek ga označila kao jednog od najbitnijih književnika svih vremena.
Pitanje gospodina Pickwicka: da li je on taj dio Dickensa koji želi da se otpiri od pukog filosofiranja i postane pravi „osmatrač ljudskih osobina“ – radom na terenu. Pitanje Sama Wellera: da li je Pickwickov vjerni sluga prvi u nizu mudrih, dovitljivih i snalažljivih asistenata ugledne gospode. Pitanje Dodsona & Fogga: da li su to prva imena u beskonačnom nizu poganih i bezdušnih fiškala što im je zanimanje bacati kavgu među obične ljude da bi tako preživjeli i opravdali svoje bijedno postojanje. Pitanje Tonya Wellera: je li ovo prvi pravi kočijaš u literaturi što će nam pojasniti zašto žene vole kočijaše a ne dožive duboku starost sa njima. Sve u svojoj kasti, očigledno, osebujnost reprezentativnih primjeraka različitih društvenih slojeva tog doba – a što će, ruku na srce, izgubiti vrlo malo u današnje doba (možda tek ljepše opisne epitete) – sve da bi hronika „site“ Engleske dobila na intenzitetu. Pickwickova želja je da se proveseli, da obiđe đir sa svoja tri smotana i tupava druga po pokrajini, ne bi li pobliže upoznao ljude. Polazimo, dakle, od namjere jednog bogatog gentlemena da, bez obzira na troškove i trošenje, dodirne običnog čovjeka, daleko od Cityja. Zar to nije dovoljno filantropski?
Uvođenje Sama Wellera u priču donijelo je značajan skok u tiražu ovim hronikama, sa 400 primjeraka na 40.000 i to je vrlo bitan podatak. Dickens je svakako znao da se u okvir mora podvesti originalan predstavnik tog društvenog sloja, jer će i Charles, kako je to i najveći među njegovom vrstom, veliki Lav, između svojih redaka uradio: provlačiti tezu da će siromašni ljudi sačuvati postojanje i smisao vjere.
Kolega ridiculus je prispomenuo da Pickwickovci više liče na neki sitcom, i to je djelimično istina. Doživljaji se nadovezuju, štiklaju u 57 poglavlja, ali za razliku od modernog sitcoma, ove priče nude neizostavljive momente što nadopunjuju scenografiju: kod sitcoma, vjerujem, avanture se zaokružuju u rasponu od formalnog početka do kraja epizode, koliko god to teško mogli uporediti, vrijedi – Pickwickovci su skup povezanih iskustava naših protagonista i zaista svako poglavlje tka nekakvu mrežu doživljaja koje uporni čitalac ne smije, ali i ne može izostaviti, ako želi cijeniti ukupnost ovog djela. Ostavimo po strani činjenicu da je ovo prvo Dickensovo veliko djelo, da ga je napisao sa 23-24 godine, da je do tog momenta bio i novinar i izvještač sa suda i stenograf i ko-zna-šta-još, i da je imao „turobno“ djetinjstvo, da je scene iz Fleeta posvetio svom ocu što je nekad zaglavio u bajbokanu zbog neplaćanja računa itd.itd.itd. Ostavimo i to da smo MORALI čitati Olivera Twista i da ga se sjećamo samo po količini bijede, smradu i pesinluku što su prikazani u tom svjetlu. Ostavimo sve postrance i recimo da je ovo prvi naš dodir sa Dickensom. Dal je moguće da nećemo imati razumijevanja za ovakav volšeban pristup vječno gorućim socijalnim temama? Koliko vas je koji odbijate njegu senzibiliteta prema ovakvoj vrsti humora, pardon, dovitljivostima, koje su originalnim stilom pisanja što prekuca cockney English ponuđene? Draga gospodo, onesvijestit ću se od takvog saznanja ako vas ima. Vi, koji imate razumijevanje i za Dostojevskog, i za Lema, i za Hesea, i za Kamija, pa i za Velikog Bleka – ne možete pojmiti šta je Dickens ostavio iza sebe, odnosno ne želite da znate da je to što je ostavio iza sebe, ostavio nekome? Pih.
‘Many a time the cloud went and came, and many a lesson it taught to Gabriel Grub, who, although his shoulders smarted with pain from the frequent applications of the goblins’ feet thereunto, looked on with an interest that nothing could diminish. He saw that men who worked hard, and earned their scanty bread with lives of labour, were cheerful and happy; and that to the most ignorant, the sweet face of Nature was a never-failing source of cheerfulness and joy. He saw those who had been delicately nurtured, and tenderly brought up, cheerful under privations, and superior to suffering, that would have crushed many of a rougher grain, because they bore within their own bosoms the materials of happiness, contentment, and peace. He saw that women, the tenderest and most fragile of all God’s creatures, were the oftenest superior to sorrow, adversity, and distress; and he saw that it was because they bore, in their own hearts, an inexhaustible well-spring of affection and devotion. Above all, he saw that men like himself, who snarled at the mirth and cheerfulness of others, were the foulest weeds on the fair surface of the earth; and setting all the good of the world against the evil, he came to the conclusion that it was a very decent and respectable sort of world after all. No sooner had he formed it, than the cloud which had closed over the last picture, seemed to settle on his senses, and lull him to repose. One by one, the goblins faded from his sight; and, as the last one disappeared, he sank to sleep.“
A o Krešiću neću ni riječi. On je bio posebna vrsta genijalca. Morate imati ove knjige.
|
| Combatrock |
Posted - 04/06/2025 : 19:13:14
Ooops, ovo ide na spisak.
Hvala cenjenom kolegi na recenziji |
| naker |
Posted - 02/06/2025 : 21:16:31
Dnevnik 1935-1950 (Čezare Paveze)
Neki pisci pišu dobre romane, a neki još bolje dnevnike. Paveze gromada od čoveka, previše intelektualan za svoje dobro, kada je uzimao predah od pisanja knjiga nije mogao da uzme predah od pisanja, i u dokonim satima je vodio svoj pre svega intiman i lični dnevnik. U njemu je zapisivao svoje misli i učitavanja o delatnosti pisanja, književnosti, o filozofiji, prozi, poeziji, ženama, ljubavi, smislu života, besmislu života, o suicidu... Paveze je uzeo sebi život neposredno nakon objavljivanja njegovog možda i najbolje napisanog romana, otišao je sa ovog sveta kada je bio na vrhuncu...
Iako je ovaj dnevnik pisan za vreme WWII, zanimljivo da se autor skoro pa uopšte nije ni u jednom momentu dotakao političkih dešavanja koja su drmala ceo svet u to vreme. Kao da mu je bilo dosta svega i hteo je da bar ovaj dnevnik bude oaza mira i neuprljan besmislenim ubijanjem i razaranjem tokom WWII. Paveze je izvršio samoubistvo, a ono što je zaista bolno u celoj ovoj priči je da je o tom nemilom činu razmišljao skoro pa petnaest godina.. Fascinantno, ali i nadasve tužno je pokušati razumeti kako neki čovek može da živi, a da mu se kroz misli non stop javlja ta ideja, ta želja, poriv, nazovite to kako hoćete, da oduzme sebi život... Teško je pričati o toj temi, ali iako ovaj dnevnik na kraju nije pomogao Pavezeu, deluje da će možda za neke druge imati terapeutski efekat.. bar se nadam da bi mogao.
Čitajući ove intimne pripovesti i egzistencijalna razmišljanja o životu stiče se utisak da je Paveze bio retko inteligentna osoba, nažalost možda i previše pametna za svoje dobro jer je autor izvršio samoubistvo... Nije lako štivo, ovde se nalaze podjednako mudre, ali i tužne misli o životu, ali ako ništa drugo pružaju uvid u stanje uma jednog napaćenog pisca-umetnika. Paveze je bio gromada od čoveka, a oprostio se od sveta kada je kao umetnik-pisac bio na svom vrhuncu. |
| naker |
Posted - 29/05/2025 : 21:57:46
Stevo Mandić - Update yourself daily
Zbirka crteža-ilustracija i kratkih priča našeg domaćeg autora-umetnika. Priče iz života, iz naše svagdanje borbe. Uglavnom su metaforične prirode gde autor iznosi neka svoja mudra zapažanja i učitavanja uopšteno iz života. Tekstovi su kratki, po par redova-rečenica i knjižica se lako čita, ali često se nađete u situaciji da zastanete i uhvatite sebe kako razmišljate o pročitanom. Kratki tekstovi su propraćeni zanimljivim i dvosmislenim c/b ilustracijama koje mogu da se shvate na dva načina s obzirom sa koje strane posmatrate sličicu. Cenim da će ovi mali crteži naći svoje fanove kod svakog stripofila i ljubitelja grafičkog izraza.
Ništa esencijalno, ali zanimljivo ako volite da uzmete predah od života i razmislite o nekim stvarima. Prigodno za uzeti nekome kao poklon za rođendan |
| zeljko |
Posted - 28/05/2025 : 13:38:02
salkane fali mi para kupuj knjige na olx
|
| ridiculus |
Posted - 28/05/2025 : 13:23:34
1.
quote:
Originally posted by Salkan
Da, ovo je morao biti pakao za prevodioca. Jednostavno zaboravljeni epiteti. A pardonable je tek jedan.
Ne samo zaboravljeni, već ponekad i nepostojeći. Ili bar ja nisam čuo za njih. Kako god, Dikens je ponekad izmišljao reči, i Džojs je tu na njegovom putu. Nekoć je to bila odlika poezije.
Na primer,
"touch-me-not-ishness of her walk"
2.
Što se tiče Valtera Skota, da ne zaboravimo Kupera i Poslednjeg Mohikanca kao očigledan primer uticaja, a u moderno vreme Skot živi kroz romane Bernarda Kornvela (Saxon Stories) ili čak Dijane Gabaldon (nisam je čitao, ali sudeći po seriji Outlander), ili, u najekstremnijem i najdaljem obliku, Džordža Martina. Čak i sukob Starka i Lanistera je nalik na škotsko-engleske borbe, intrige, i netrpeljivosti iz Skotovih romana. |
| Salkan |
Posted - 28/05/2025 : 10:54:00
quote:
Originally posted by ridiculus
Pišite utiske o Pikvikovcima. Zanima me kakav je prevod, jer originalni tekst sadrži:
1. humor;
2. obilje retoričkih figura i specifičan odabir reči;
3. sleng.
Drugim rečima, pakao za prevesti, i lako je maestralno omanuti. Ono pismo Wellera ćaleta pri kraju knjige je test za sebe.
1.riječ koja zvoni jače od ostalih jer je neobična, rijetka i vrlo egzotična. "Rijetka" jer se ne koristi: PARDONABLE.
A sama prva scena kad dobiju batine od kočijaša, govori u kakve će se nevolje ta spadala otisnuti.
Doduše, i taj njihov sastanak i mantranje (kao što i sada u Parlamentu galame, odobravaju ili kude, stenju, napinju se i propjevavaju glasnice) had set the tone.
Tek sam na početku, al odmah kontam zašto naglašavaš "težak prevod". Da, ovo je morao biti pakao za prevodioca. Jednostavno zaboravljeni epiteti. A pardonable je tek jedan.
|
| ridiculus |
Posted - 28/05/2025 : 10:45:45
quote:
Originally posted by Salkan
Salkan je još uvijek u Buenos Airesu,
Muke po Martinu i Alehandri.
Pikvik ide kao desert nakon Sabata.
Ja sam iz Londona, Bata i Bristola, i grofovija Sari i Kent, i mnogobrojnih usputnih krčmi na jugu Engleske prešao na brda i gore severnog dela te zemlje, Nortambriju i granicu sa Škotskom.
Ukratko, Valter Skot i Rob Roy.
Nekad davno, veliko ime, ali danas ga retko spominju, osim možda u Škotskoj. Odavno planiram da ispitam zašto je to tako, i konačno je došao red da se bavim time.
Otac istorijskog romana. Bilo je pisaca pre njega koji su se bavili takvim temama, i ne sumnjam da neko može da izvuče iz neke mračne rupe prošlosti neku poluzaboravljenu egzotiku, i da tvrdi kako je žanr nastao odatle, ali odbacićemo takve tvrdnje, jer začetnik žanra nije onaj koji je prvi počeo da piše na određeni način, već onaj koga su najviše kopirali. Skot je uticao na Puškina, preko njega na Tolstoja, na Manconija, na Stendala i Viktora Igoa... da ne pričamo o engleskim piscima romansi (Bronte, Hardi, pa čak i Dikens).
Film Rob Roy me je podstakao da pročitam i roman, koji je, bar u početku, prilično drugačiji. Čućete još o ovome.
|
|
|
