forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 draperovi dnevnici

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
don_draper Posted - 14/04/2022 : 15:52:51
Evo i jednog mog topica. Naime, osim što volim pročitati dobar strip (logično pošto sam pripadnik ovog foruma) volim uzeti u ruke i dobar roman. Nekako u ovih par godina što sam ovdje sam skužio da volim pisati osvrte, neke uspješne, neke malo manje. Pošto uredno vodim i Goodreads account, broj pročitanih naslova je već pozamašan pa sam pomislio da ne bi bilo loše da se malo naglas izrazim o pročitanome. Otvorio sam ovaj topic kao prostor gdje bih ubacio objedinjeno svoje osvrte na književna djela.

Bit će tu osvrta na knjige koje trenutno čitam, ali bit će i pokoji throwback u smislu prisjećanja na neke drage (ili manje drage) knjige.
Nema kod mene nekog striktnog pridržavanja žanrova niti serijala. Ima nekih dražih pisaca kojima pridajem veću pozornost, ali svakakvi žanrovi i periodi će se naći u ovom topicu. Primjerice bit će puno Stephena Kinga, fantasyja, klasika iz 20.stoljeća te SF-a, ali i realistične fikcije današnjice.

Unaprijed hvala svima koji će pročitati ponešto od mojih baljezgarija, ali isto tako su dobrodošli svi da ovdje iznesu i svoja mišljenja o spomenutim naslovima ili neslaganja s mojim. Bez diskusije ne bi bilo foruma, na kraju krajeva.
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
don_draper Posted - 18/02/2024 : 12:18:37
Uzeo sam si u ovih godinu dana za zadaću pročitati cijeli opus Ishigura i sad je taj zadatak završen.
Kako volim rang liste, tako ću i ovdje izlistati nekakvu provizornu ljestvicu njegovih djela po kvaliteti, bar onako kako ja mislim.

1. Remains of The Day
2. Never Let Me Go
3. The Buried Giant
4. When We Were Orphans
5. Artist of The Floating World
6. Klara and The Sun
7. A Pale View of Hills
8. Nocturnes
9. The Unconsoled
don_draper Posted - 18/02/2024 : 12:16:21
Kazuo Ishiguro : Klara and The Sun / Klara i sunce



I približilo se kraju ovo dugo druženje s nobelovcem Ishigurom. Trajalo je skoro godinu dana uz polagani ritam čitanja i neopisivi užitak.
Zadnji (zasada) roman i jedini objavljeni nakon primitka Nobelove nagrade nalazi ovog britansko-japanskog autora u teritoriju u kojem se već okušao s Never Let Me Go. Roman je smješten u budućnost u kojoj su široko rasprostranjeni roboti kao kućni asistenti i prijatelji za djecu. Kao i svaki Ishigurov roman, ni ovaj se ne upušta u detaljna pojašnjenja, već svoju premisu postavlja kao normalu u koju nas direktno upušta.

Roman je ispripovjedan iz perspektive jednog takvog robota, naslovne Klare. Tim potezom Ishiguro je dobio jedan moćan autorski alat jer se udubljujemo u mozak stroja koji nije proživio ljudske interakcije i koji sve promatra iz svoje statične perspektive, u početku kroz prozor izloga dućana, a kasnije u jednom kućanstvu. Klara je perceptivna te kako upoznaje neke ljudske činjenice i događaje, dobiva svoju verziju solucije i nošenja s time, a sve uz priličnu količinu lojalnosti i optimizma. Sve to pridonosi jednom emotivnom, ali i ponekad tragičnom putovanju.

Roman nije ispunjen događanjima te se čita kao jedno sporije putovanje, ali oni koji cijene ovog autora opet će se naći u njegovom magičnom svijetu reminiscencija i potisnutih osjećaja. Ljudski dio ovog romana mi nije baš bio dovoljno jak kao u prethodnim djelima i u nekim solucijama roman je bio dosta olak. Nije ovo među najboljim djelima, ali u pogledu pripovjedača i opservacija, izdvajaju se sjajni segmenti koje vrijedi čitati. Kako odmiču dani od čitanja, stvara mi se pozitivniji dojam o romanu. Nije baš najbolja uvertira za Ishigura, ali svakako roman koji njegove kvalitete ističe i nudi još jedan zanimljiv entitet u njegovom raznolikom i moćnom opusu.

4/5
Deers Posted - 15/02/2024 : 07:37:26
Meni je Boja magije bila tako-tako. Ako se ne varam, sa Čudesnim svijetlom i Kiselim čaranjem (Sourcery) čini neku trilogiju sa Rincewindom i ta posljednja, mi je baš bila odlična.
Shaner Posted - 13/02/2024 : 23:46:19
Kužim, to stoji. Iako bih svakako preporučio i tebi i drugima da ne staju na tome.

don_draper Posted - 13/02/2024 : 21:40:44
Ne mislim da je knjiga doslovno standalone jer nije tako koncipirana (između ostalog, i zbog ovog što si naveo), ali ako netko poželi pročitati samo tu prvu i ništa drugo, ne držim da će biti zakinut ili da treba prije čitanja biti upućen u bilo što. U tom smislu standalone, tj. dovoljno dobar sam za sebe
Shaner Posted - 13/02/2024 : 21:33:02
Kako to misliš "standalone"? Koliko se sjećam prva knjiga završava (doslovnim) cliffhangerom?

Inače da, Pratchett i njegov Discworld su odlični.

don_draper Posted - 13/02/2024 : 17:45:22
Terry Pratchett : The Colour of Magic, Discworld #1




Nisam baš novi u zadavanju velikih čitalačkih zadataka samom sebi. Već nekoliko godina namjeravam pročitati cjelokupni Kingov opus, rekao bih da sam u toj misiji taman prešao 50% cilja. Sada sam, naivan kakav jesam, odlučio se upustiti u jednu sasvim drugu čitalačku avanturu. Pratchett je objavio 41 roman iz svog famoznog Discworld univerzuma. Iako nisu to romani koji prate jedan drugoga usko, ipak sam htio kompletan doživljaj i prošlog vikenda sam započeo.

Ne mogu reći da mi je fantasy najdraži žanr, ili da se snalazim u njemu kao riba u vodi. Naravno da sam guštao u LOTR i Martinu dok je valjao, ali ovakvo što nisam još isprobao. Pratchett je ovdje počeo stvaranje kompletno novog i maštovitog fantasy svijeta, ali po totalno svojim pravilima i prepunom apsurda i humorističnih situacija. Mnogi su ga usporedili s Douglasom Adamsom, možda su i u pravu (davno sam čitao Adamsa pa se ne sjećam).

Ovo je prvi roman u ovom opsežnom univerzumu i tek početak istraživanja svih ideja. I to se vidi ponekad. Zanimljive su i dosjetljive ideje koje je osmislio Pratchett ovdje (svijet na leđima kornjače, rub svijeta, imaginarni zmajevi) i slistio sam knjigu u dva dana. Jednostavno zabavna i nekomplicirana avantura. Problem je što nekada u verbalizaciji svojih zamisli Pratchett ispadne dosta letimičan. Isto tako, neodstaje ovdje neke veće povezanosti radnje. Sve što se događa u knjizi je zapravo serija nekih crtica i epizoda.

Likovi s kojima nas je ovdje Pratchett upoznao su jedinstveni i zabavni, iako mislim da se najbolje stvari tek kriju. Pohvalan debi i knjiga koja iza sebe nosi jedno veliko obećanje za mnoge sate čitalačkog užitka. Kvalitetna je prva knjiga i kao standalone fantasy osvaja čitatelja. Spreman za još uradaka ovog mudrog i dosjetljivog velikana književnosti.

4/5
don_draper Posted - 10/02/2024 : 12:35:15
Agatha Christie : The ABC Murders



Evo me opet natrag kod brkatog Belgijanca. Kao što sam konstatirao u jednoj od tema na ovom podforumu, s Christie čovjek zna što dobiva. Obično su to prilično standardizirane forme i obrazac koji nalazi svoje fanove. Ono što je uvijek fascinantno je da kraljica krimića nađe način da premosti predviđanja i donese taj zadovoljavajući twist na kraju. No, ovog puta je forma malo se promijenila. Ovaj roman je znamenit po tome što se Poirot susreće sa slučajem serijskog ubojice čiji djelokrug nije neka uska zajednica, već cijela država.

Ima roman tu neku metronomsku napetost pošto je po naslovu vrlo jasno kako je u pitanju abecedni obrazac ubojstava. Ispočetka je gotovo nemoguće pretpostaviti ubojicu i potraga za njim djeluje pomalo beznadno. No, Christie zna kako iskreirati zanimljive sporedne likove, te uz malo neobičnih poveznica stvori se tu plodno tlo za antagonista. Poirot je u svemu ovome, doduše, malo potisnut i ne djeluje mi ta njegova premoćnost i smisao za interakciju ovdje tako zanimljiv kao i ranije. No, to ga ne priječi da pred kraj dosegne svoj klasični vrhunac ingenioznosti.

Iako ću sada djelovati kao da sam knjiški snob koji preferira Poirota u nekoj rezidenciji uz hrpu otmjenih likova, nekako ovako širok teren mi nije djelovao kao njegov idealni. Također, imam dojam da je tranzicija prema otkriću počinitelja ovdje bila prebrza, vjerojatno zbog tradicionalno kraće forme ovih romana (JK Rowling bi ovdje lagano odradila 1000 stranica na ovakvu temu). Sve u svemu, ima tu svih elemenata za dobar Poirotov roman, ali barem 2 do sada su mi bolja od ovog.

4/5
don_draper Posted - 26/01/2024 : 18:03:35
Kazuo Ishiguro : The Buried Giant / Pokopani div



Bliži se kraju ovo druženje s Ishigurom i njegovim hvalevrijednim djelima, nažalost. Ali, i pred kraj dosadašnjeg opusa, kvaliteta ne blijedi. U ovom romanu se slavni pisac okušao i u fantastici, ali ne treba očekivati nešto pretjerano epski. Ovo je vrlo lagani fantasy i prije svega roman koji sjajno apsolvira i produbljuje njegove dosadašnje prevladavajuće motive i teme.

Radnja je smještena u post-arthurijansku Englesku u kojoj vlada nesigurnost i animozitet Engleza i Saksonaca. Pratimo ostarjeli bračni par Axl i Beatrice koji su se uputili u posjet svom sinu. No, kod Ishigura ništa nije tako jednostavno i pravocrtno te se ovdje isprepliću razne sumnje, sjena prošlosti i nesigurnost sjećanja. Uz pomalo nadnaravne elemente Ishiguro predstavlja problem zaborava i njegovog utjecaja na ljudske odnose i sudbine.

Vrlo lijepo i efikasno metaforički postavljen, ovaj roman je polagan, nenametljiv i kao i svaki do sada izrazito atmosferičan. Nema tu neke nakrcane radnje i velikog pametovanja, ali Ishiguro je ovdje nevjerojatno konkretan i domišljat. Isprepleću se heroji, odmetnici i običan puk, ali u svjetlu glavnog problema knjige, bitne su one neopipljive i osnovne stvari. Pokopani div na jasan način poručuje kako se prošlost ne može sakriti ili negirati i da se teško oduprijeti i zametnuti stvari iz prošlosti.

5/5
don_draper Posted - 15/01/2024 : 20:29:18
Kurt Vonnegut : Breakfast of Champions / Doručak šampiona



Nakon PKD-a, vrijeme je za još jednog SF ekscentrika. Ovaj možda nije toliko SF, ali njegovo poigravanje sa stvarnošću i elementi fantastike su definitivno bizarni. Vonnegut je uspio spojiti ozbiljnu tematiku s parodijom, na naizgled šaljiv način progovarati o ratu i istovremeno slati nedvosmislene antiratne poruke i misli. Činjenica je da ovom piscu nema ravnog kad je taj neki satirično-fantastični podžanr u pitanju.

Doručak šampiona je svakako bizarnija i sarkastičnija knjiga od dvije njegove poznatije koje sam čitao (Klaonica 5 i Cat's Craddle). Ovdje srećemo Kilgorea Trouta, jednog od Vonnegutovih češćih likova, koji je u biti neostvareni i hiperproduktivni pisac fantastike. S druge strane se nalazi Dwayne Hoover, lokalni moćnik i prodavač automobila. Kako će se te dvije nespojive ličnosti povezati, može se reći da je glavna tema ove knjige. Ako ova knjiga ima glavnu temu uopće.

Svakako ne bih preporučio ovaj roman kao prvo upoznavanje s Vonnegutom. Početak je vrlo duhovit i djeluje kao fina parodija, ali s vremenom se nakupi takvog materijala i onda je percipiranje ovog djela malo izazovnije. No, u svakom trenutku kad mislimo da je Vonnegut beššćutan, otkrije neki segment koji zaledi krv u žilama svojom oštrinom ili, još gore, crnim humorom. U samoj završnici, pak, apsurd dosegne plafon i otkriva se vrlo britka i inteligentna kritika čovječanstva.

Rijetko tko je bio pronicljiv i uspješan u literarnim poigravanjima kao Vonnegut. Ova knjiga je jedna od bizarnijih koje sam čitao, ali svojim naizgled "nevinim" pristupom i gomilanjem humora, gura i vodi ka nekom većem cilju koji je itekako jasan, ali opet šokira sa svojom slojevitosti. Naoko jednostavne i razumljive ideje ovdje postanu literarno blago i fascinantno je kako se čovjek skupa s ovim neobičnim likovima nađe u otkrivanju nekih bolnih kritika i mana naše vrsta. A jedna od svrha književnosti su upravo i takve stvari. Stoga, književni pogodak, prava zabava, izuzetno pitka. Vonnegut je sve ovo pročistio u jednu otriježnjavajuću dozu.

5/5
Paka01 Posted - 12/01/2024 : 20:40:02
Slažem se od riječi do riječi, odličan je Palmer.
Doslovno čim sam ga krenuo čitati uhvatio me i nije puštao, praktički sam svaki dan jedva čekao večer kad ću uzeti knjigu u ruke.
don_draper Posted - 12/01/2024 : 19:21:43
Philip K. Dick : Three Stigmata of Palmer Eldritch / Tri stigme Palmera Eldritcha



Godinu je valjalo otvoriti s nekim proper naslovom i prokušanim autorom. Izbor je pao na ovog genija znanstvene i spekulativne fikcije i možda najneobičnijim umom literature 20. stoljeća. Sjajno su me se dojmili njegovi najpoznatiji uraci Ubik, Do Androids Dream of Electric Sheep i Man in High Castle. Ovaj roman nekako ne iskače među najpoznatijima, ali nakon pročitanog s pravom se pitam zašto je to tako.

Kao i svaki Dickov roman i ovdje se osjeti ta neka samoća, izolacija, novi, izvrnuti svijet i poremećena percepcija. U romanu ljudi u budućnosti su razmješteni diljem Sunčevo sustava, a sa Zemlje je glavni hit Perky Pat, lutka koji je neki ekvivalent Barbike za odrasle. Uz pomoć halucinogenog sredstva (naravno, ovo je PKD-ev roman), ljudi se ubacuju u njen svijet i zaborave na svoje jade. No, izvan galaksije dolazi konkurencija koja se nimalo ne šali i koja je vrlo teška.

Sjajno je Dick svoje glavne aktere ovdje posložio. Cijeli svijet je vrlo jasno objašnjen, ali opet slojevito strukturiran uz dozirane informacije. Worldbuilding za ovako kratak roman je zavidan. Ideje kao uvijek, otkačene, ali smislene. Filozofija je i ovdje prisutna i dotiče se Dick velikih tema, možda i većih negoli u poznatijim romanima. Ali u razradi i konkluziji je sve to tako dobro odrađeno i vrlo jasno ocrtano.

Fenomenalan roman koji će izokrenuti i čitatelja i njegova očekivanja. Ambicija romana je urnebesno velika, ali ideja i realizacija su itekako ozbiljne i uspješne. Možda najbolje od Dicka što sam pročitao. Sjajno odrađeno poigravanje s percepcijom, vremenom, stvarnosti i svime ostalim. Točno sve ono što očekujemo od ovog pisca, u najreprezentativnijem izdanju.

5/5
don_draper Posted - 12/01/2024 : 19:10:31
Cloud Atlas mi je bio vrlo dobra knjiga, iako moram priznati da mi je filmska adaptacija još i popravila cijelu stvar. Ali, svakako su plus takve usporedbe.
Shaner Posted - 11/01/2024 : 00:01:01
quote:
Originally posted by don_draper

quote:
Originally posted by Shaner

Meni je Postaja jedanaest bila divna, kao i serija. Ako nisi gledao, preporučam. Radnja je malo drugačija u seriji i mislim da je s tom promjenom čak i upečatljivija. Također preporučam Mandelin najnoviji roman Sea of Tranquility.





Serija je svakako na listi, zanima me kako su spojili taj svijet prije i poslije.
Za njene druge romane ću se svakako potruditi naći vremena. Vidim da osim svog dosta estetski lijepog stila voli egzistencijalno spajati s nadnaravnim, odnosno fantastikom.


Odlično si to sročio. Takav je slučaj i u Sea of Tranquility. Btw, za potonji joj je uzor bio Cloud Atlas (i to se osjeti), ako ti to daje neki + ili -.

don_draper Posted - 09/01/2024 : 23:15:42
quote:
Originally posted by Shaner

Meni je Postaja jedanaest bila divna, kao i serija. Ako nisi gledao, preporučam. Radnja je malo drugačija u seriji i mislim da je s tom promjenom čak i upečatljivija. Također preporučam Mandelin najnoviji roman Sea of Tranquility.





Serija je svakako na listi, zanima me kako su spojili taj svijet prije i poslije.
Za njene druge romane ću se svakako potruditi naći vremena. Vidim da osim svog dosta estetski lijepog stila voli egzistencijalno spajati s nadnaravnim, odnosno fantastikom.
don_draper Posted - 09/01/2024 : 23:13:36
Kazuo Ishiguro : Nocturnes



Ovo je zadnja knjiga koju sam pročitao u 2023. godini i htio sam tu godinu zaključiti s autorom koji mi ju je najviše obilježio.

Dosadašnji Ishigurov opus se svodio na romane, ali ovdje ga vidimo u formi kratkih priča. Skupljeno je ovdje 3 priče koje se, kako je navedeno u podnaslovu, tiču glazbe i sutona. Uistinu, sve priče se bave glazbom, bilo glazbenicima ili ljude koje je glazba formirala. A pritom, imaju to ozračje zalaska i smiraja.

Ishiguro je sasvim profinjen pisac i njegov stil nikad nije pretjerano nakićen niti su mu tekstovi pretjerani u bilo kojem smjeru. Njegova odmjerenost je jako dobro zadržana i u ovoj formi. U nekim stvarim zna odskakati od svog standarda. Tako ovdje nekada ima bizarnih scena, neočekivano i humora. Radnja je sekundarna ovdje, ali je svejedno jako dojmljivo ispratiti završetke, koji su ponekad snuždeni, ali uvijek postoji ta tendencija autentičnosti i realnosti, koliko god neke situacije bile nevjerojatne.

Ovu kolekciju ne bih preporučao nekome tko se nije još upoznao sa stilom ovog nobelovca. Vrlo brzo, rasterećeno i pitko čitanje je ovo bilo. Atmosfera je svakako posebna i ta ljepota proze, to su svakako jake točke. Možda ne nudi neku dubinu i emotivnu težinu kao prijašnji uraci, ali u ovakvom izdanju nemam dojam da je pritisak bio na tome.

4/5
Shaner Posted - 03/01/2024 : 22:40:21
Meni je Postaja jedanaest bila divna, kao i serija. Ako nisi gledao, preporučam. Radnja je malo drugačija u seriji i mislim da je s tom promjenom čak i upečatljivija. Također preporučam Mandelin najnoviji roman Sea of Tranquility.

don_draper Posted - 03/01/2024 : 18:08:27
Emily St. John Mandel : Station Eleven / Postaja jedanaest



U ovim zimskim, i ne tako hladnim, mjesecima htio sam pročitati jednu uistinu tmurnu i hladnu knjigu. A što bolje za to negoli kanadsku priču o apokalipsi uzrokovanom agresivnim virusom gripe.

Postaja jedanaest ipak nije neki jednostavni apokaliptični SF. Ovo je višeslojni roman s velikom ambicijom da iskombinira svoje likove i uvede narativnu svježinu s vremenskim preskocima i promjenama perspektive i okoliša. Moglo bi se reći da umjetničke težnje ovdje nekada postanu i pretjerane i pretenciozne, ali u svakom trenu vrlo tečne i lijepo napisane.

Autorica vješto barata između svijeta prije i poslije i na dosjetljiv način pravi poveznice između naizgled nespojivih priča i situacija. Ništa od toga nije zapanjujuće ili izrazito kompleksno, ali kad stvari sjednu na svoje mjesto daju jednu lijepu sliku. Pratimo priču o slavi i showbizu, iz bliske perspektive dnevni razvitak pandemije koja je života koštala većinu populacije i preživljavanje u svijetu koji se zbog limitiranih resursa vratio u neka starija vremena.

Svi ti aspekti su vrlo jasno razloženi i fascinantni za pratiti. Možda čitanje o pandemiji nije baš najugodnije nakon 2020. godine, ali Mandel se ne hrani na hiperbolama i ne gušta u katastrofi. Isto tako, njene teze i razmišljanja o umjetnosti, kazalištu kao glavnom mediju zabave u postapokaliptičnom svijetu te jedan značajni stripovski touch su vrlo dojmljivi. Stilski je ovo jako jako dobro ostvaren roman.

Ono gdje je problem u svemu tome jest narativ u postapokaliptičnom svijetu gdje se pokušava stvoriti nekakav značajan negativac i pokrenuti napeta priča, ali stvari nemaju ni približno takvu težinu, a rasplet je vrlo praktičan i nekako slabašan.

Postaja jedanaest je umjetnički vrlo zanimljivo ostvarenje. Nije nešto što bih naširoko preporučio, ali tko je željan čitanja o gore navedenim temama će u ovome naći prilično dopadljiv roman.

4/5
don_draper Posted - 27/12/2023 : 18:07:12
J.R.R. Tolkien : Letters from Father Christmas / Pisma Djeda Božićnjaka



U ova blagdanska vremena, odlučio sam malo oživjeti ovu temu jednom prigodnom i tematskom knjigom.
Nedavno je domaći izdavač Lumen u sklopu objavljivanja Tolkienovog opusa u novom ruhu i prijevodu izbacio i ovu, manje poznatu, knjigu velikana britanske književnosti.

Radi se o kolekciji pisama koje je Tolkien svojoj djeci pisao u ulozi Djeda Božićnjaka tijekom 20-ih, 30-ih i ranih 40-ih godina prošlog stoljeća. Knjiga sadrži preslike originala tih pisama, kao i pisani prijevod na hrvatski (koji definitivno koristi jer je nekada rukopis teško iščitati). Riječ je o knjizi koja se brzo čita, ali i koja daje jednistveni, topao ugođaj u ova vremena. Osim klasičnih stvari koje bi dijete očekivalo u ovakvim pismima, Tolkien je proširio legendu o Djedu Božićnjaku sa svojim pomoćnikom Sjevernim Medvjedom. Tako je svojoj djeci prepričavao razne dogodovštine sa sjevernog pola i nestašne, nespretne i uvijek nadasve zabavne interakcije sa svojim snježnim pomoćnikom.

Upravo u tim ukrašavanjima pisama je čarolija. Čak i ako niste dijete uhvatite se da želite čuti što su Medvjed i Djed svake godine proživljavali u pripremama za veliki dan. Tako imamo i borbe sa goblinima, hiperaktivne vilenjake koji pomažu te obilje lijepih opisa snijegom zametenog sjevernog pola. U svojim pismima Tolkien je obuhvatio i prolaznost vremena te često napominje kako pojedina od djece nadrastaju potrebu za Djedom Božićnjakom. Također, spominje se u kasnijim pismima i ratne okolnosti, ali sve je to nekako lijepo upakirano kako bi djeci priuštio duh Božića.

Knjiga i pisma su obogaćena redovitim ilustracijama koje su izrazito lijepe te daju lijepu nadogradnju na već poznati smisao za likovno izražavanje koji smo upoznali kod ovog velikog umjetnika. Pisma su lako i simpatično štivo, ali i duh vremena koji itekako vrijedi pročitati i posjedovati. Njegova umjetnička vrijednost ide ruku pod ruku s njegovom jednostavnosti, a čarolija koju prenese u ova vremena je itekako osjetna.

5/5
fandango Posted - 13/11/2023 : 11:10:40
quote:
Originally posted by bonjovi4ever

Istini za volju meni je Zvono sasvim prosječna knjiga u kontekstu pisca kao što je bio Hem, mada daleko od očajne, a samo navodim da su pjesnici zajebana sorta i preko noći mogu nekoga skinuti s oblaka i baciti u kanalizaciju.

I to je u redu jer tako treba i biti.

Ali Hem je bio od onih autora koji su riskirali i živjeli za pisanje, kockali se, dobivali i podjednako gubili, ali to je bila vrijedna borba, njegovo je pisanje bilo život i to ga već samo po sebi čini boljim od većine drugih autora.

O Hemingwayu se puno toga može reći, ali takvi pisci više ne postoje i kvaliteta im je danas neosporna, pogotovo ako ih se sagleda u kontekstu današnjih mladih autora koji katkad imaju ideje, ali pisanje je često siromašno, nema tu onih sočnih životnih odlomaka nad kojima se čovjek zamisli...



U Evil Dead, kad si Ash odsjece ruku i onda ona pomahnita i trci okolo pa onda je ulovi i stavi na nju kantu, i onda na kantu stavi knjige, na vrhu je Hemingwayeva "A Farewell to Arms"
don_draper Posted - 05/11/2023 : 00:00:10
Kazuo Ishiguro : Never Let Me Go



Ova godina čitalački će biti obilježena ovim nobelovcem, i sasvim mi je drago da sam tako odlučio. Oduševljava me ta njegova elegantna proza, smisao za likove, ali i nevjerojatno dubok pristup emocijama i bitnim aspektima postojanja, sjećanja i vremenskog protoka. Baš kako sam i naznačavao u prethodnom osvrtu kod Flowers for Algernon, volim kada u SF-u nema iscrpnog ubacivanja svakojake tehnologije i previše zasljepljenosti time. Ovaj roman je isto tako filozofski i egzistencijalistički SF, ali u modernom ruhu uz trademark Ishigurovu prozu.

Radnja se odvija u Hailshamu, školi i internatu namijenjenu za posebnu skupinu djece. Spoiler bi bio kad bih otkrio što je njihova posebnost, ali ajmo reći da su im životi i događanja tamo sukladno očekivanjima za takvo mjesto radnje. Priču pratimo iz perspektive Kathy s kojom prolazimo njezino djetinjstvo, mladost te sada ponešto zreliji period. Iako bi se čovjek pitao kakva je tu fantastika kad su takve stvari u pitanju, ipak treba malo zaglibiti dalje u knjigu da bi se saznalo takvih elemenata.

Iako je možda teško prvu trećinu knjige progutati jer se radi o odrastanju u školi i detalji su prilično gusti na malom broju stranica, ipak Ishiguro i ovdje piše u sjajnoj formi. Sasvim jasno ocrtava likove, daje važnost i velikim i sitnim stvarima, kreira jedinstvenu atmosferu, a prema kraju pogađa sa svojim očekivanim, ali iznenadnim i žestokim događajima. Iako po atmosferi i okruženju te narativu se može predvidjeti što točno sve će se dogoditi, ipak otkrića i takvi događaji imaju svojevrsni gut punch. Nevjerojatno kako je neke potresne, nevjerojatne stvari u ovom romanu Ishiguro prezentirao tako nepristrano, kao da su najnormalnije stvari.

Roman pun emocija, značaja i simbolike. Možda i najuspjelija Ishigurova ideja da stvori katarzu, ali i niz pitanja i refleskija kod čitatelja. Prema kraju i u samom finišu roman je u potpunosti ostvaren i obuhvaća nevjerojatno snažnim spletom emocija. Uz Remains od The Day, aposlutno najbolji roman Ishigura do sada.

5/5
Paka01 Posted - 01/11/2023 : 19:45:24
Peter Milligan i Duncan Fegredo su obradili ovu priču u serijalu Spider-Man's Tangled Web pod imenom "Flowers for Rhino".
Jako dobar dvobroj, preporučam.
naker Posted - 01/11/2023 : 18:56:32
Pitko štivo koje na mali broj stranica postavlja bitna filosofska pitanja, ako raste IQ da li proporcijalno raste i emotivna inteligencija, i da li je pametan čovek i srećan čovek. Cveće za Aldžernona je odlično štivo.

Turi osvrt na opštu temu za sci-fi ako te ne mrzi.
don_draper Posted - 01/11/2023 : 13:36:59
Daniel Keyes : Flowers for Algernon



Čini mi se da je science fiction bio najbolji i najintrigantniji dok znanost i tehnologija još nisu postali tako napredni kao u eri iza 80-ih. Uraci su tada bili više filozofskog karaktera, ali s ciljem da predstave svoju tezu i misao i da kroz razradu likova i događaja stvore svojevrsnu tjeskobu, napetost te ultimativno katarzu. Iako je ovaj roman dosta light po pitanju elementa neke fantastike, upravo uz pomoć nekih znanstvenih spekulacija iskreiran je roman koji ima nevjerojatnu težinu i poruku iza sebe.

U središtu zbivanja je Charlie Gordon, radnik u pekari s mentalnom retardacijom koji poohađa i školu po prilagođenom programu. Zahvaljujući pristnaku njegove obitelji, uključen je u program u kojem se putem posebnog neurokirurškog zahvata poboljšaju kognitivne sposobnosti i poveća kvocijent inteligencije. Pandan njemu je Algernon, laboratorijski miš, na kojem je uspješno izvedena ta operacija.

Usprkos znanstvenom aspektu i vrlo temeljitom i postepenom praćenju rezultata operacije, ovdje je prije svega u središtu socijalni i emotivni apsekt. Charlie se u svojim memoarima prisjeća kako je kao dijete s poteškoćama u razvoju bio zlostavljan u svojoj okolini, ali i obitelji. Potresno je čitati odlomke u kojima se prisjeća neugodnih situacija sa svojom majkom, neprihvaćanja vlastite obitelji i barijera pred kojima se nalazio. Kako postaje inteligentniji, mijenja se i njegova osobnost i percepcija samog sebe. To se najbolje odražava u liku njegove učiteljice Alice koja prati njegov napredak te njene reakcije i emocije koje se mijenjaju sukladno putanji glavnog lika.

Donosi li Charlieju inteligencija konačno samoostvarenje? Jesu li superiornije karakteristike uistinu put sreći ili samo nešto površno? Zašto društvo ne prihvaća drukčije od sebe? To su samo neka pitanja koja se motaju po glavi čitajući ovaj roman. Neću puno spoilati dalje, ali fascinantno je što je Keyes ovdje sve uspio percipirati. Sjajna priča o preobrazbi pojedinca i manama koje neka vrsta napretka može donijeti. Od početka do kraja fenomenalan roman i uz uratke Orwella, Vonneguta, Dicka ponajbolje SF djelo iz tog ranijeg perioda.

5/5
doom Posted - 29/10/2023 : 21:24:58
@bonjovi4ever, što ti preporučuješ prvenstveno od lirike kod Bukowskog? Vidim ima svakakvih izdanja, što domaćih (prije svega zbirka Užici prokletih), što stranih, ima li neka posebna edicija koju valja pratiti?
Ide Interliber pa mislim uhvatiti nešto iako pretpostavljam da je bolje držati se proze u prevedenim domaćim izdanjima...

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.11 seconds. Snitz Forums 2000