| T O P I C R E V I E W |
| don_draper |
Posted - 14/04/2022 : 15:52:51
Evo i jednog mog topica. Naime, osim što volim pročitati dobar strip (logično pošto sam pripadnik ovog foruma) volim uzeti u ruke i dobar roman. Nekako u ovih par godina što sam ovdje sam skužio da volim pisati osvrte, neke uspješne, neke malo manje. Pošto uredno vodim i Goodreads account, broj pročitanih naslova je već pozamašan pa sam pomislio da ne bi bilo loše da se malo naglas izrazim o pročitanome. Otvorio sam ovaj topic kao prostor gdje bih ubacio objedinjeno svoje osvrte na književna djela.
Bit će tu osvrta na knjige koje trenutno čitam, ali bit će i pokoji throwback u smislu prisjećanja na neke drage (ili manje drage) knjige.
Nema kod mene nekog striktnog pridržavanja žanrova niti serijala. Ima nekih dražih pisaca kojima pridajem veću pozornost, ali svakakvi žanrovi i periodi će se naći u ovom topicu. Primjerice bit će puno Stephena Kinga, fantasyja, klasika iz 20.stoljeća te SF-a, ali i realistične fikcije današnjice.
Unaprijed hvala svima koji će pročitati ponešto od mojih baljezgarija, ali isto tako su dobrodošli svi da ovdje iznesu i svoja mišljenja o spomenutim naslovima ili neslaganja s mojim. Bez diskusije ne bi bilo foruma, na kraju krajeva.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| don_draper |
Posted - 02/11/2024 : 08:32:21
Svakako je u planu citati Lovecrafta uskoro pa ce biti i o tome ponesto :) |
| naker |
Posted - 02/11/2024 : 01:03:42
Nadam se da ćemo jednom dočekati da iščitaš nešto od Poetike strave :) |
| don_draper |
Posted - 01/11/2024 : 13:05:35
Stephen King : You Like It Darker
Odlučio sam malo preskočiti kronološki slijed u svom pothvatu da pročitam cijeli Kingov opus i otišao do njegovog najnedavnijeg uratka, njegove 12. zbirke kratkih priča. Kod Kinga sam uvijek više cijenio romane, ali daleko od toga da nije bilo jakih izdanja i u kraćoj prozi (Different Seasons, Four Past Midnight...). Ovo ću prezentirati uz par riječi o svakoj od 12 priča ovdje.
Two Talented Bastids - klasični elementi Kinga, život spisatelja, fantastični susret iz prošlosti, ali sve iz perspektive sina jednog pisca pa ima taj jedan emotivniji prizvuk
The Fifth Step - nema ovdje paranormalnog, ali istinski okrutno i brutalno
Willie The Weirdo - još jedna od realističnih, ali jezivih priča kakve King u zadnje vrijeme preferira
Danny Coughlin's Bad Dream - ova je duljine omanjeg romana, krimić čiji glavni zaplet pokreće jedna vizija, a provlače se teme sumnje i pravde te koliko je zakonodavna mašinerija spremna prihvatiti nekoga kao krivca na temelju labave sumnje
Finn - jedna malo čudnija i dosta crnohumorna, više djeluje kao nekakvo eksperimentiranje
On Slide Inn Road - family trip koji završi kao talačka kriza, ima sve primjese trilera iz 80-ih i 90-ih
Red Screen - vrlo dobar twist na kraju i dokaz da se King zna dobro našaliti i pogoditi u srž pritom
The Turbulence Expert - je li ovdje King govorio o strahu od letenja ili o tihim svakodnevnim herojima, ne znam, ali vrlo lijepo i efektno
Laurie - još jedna priča u kojoj glavni lik je ostario i dobio kućnog ljubimca, djeluje kao česti lajtmotiv, a ovdje je sve to popraćeno zaista tužnom pričom
Rattlesnakes - priča koja nastavlja priču likova iz Cuja skoro 50 godina nakon događaja iz romana, jezivo, melankolično i psihički duboko, možda i najbolji uradak ovdje
The Dreamers - klasična Kingova jeza, ovo je možda najtipičniji horor majstora horora
The Answer Man - u 50 stranica životna priča čovjeka koji je znao što ga čeka, ni kriv ni dužan, vrlo duboko i sjetno, možda je ovo čak i bolje od Rattlesnakes
I evo ga, ukratko, vrlo dojmljiva i snažna zbirka priča. King je ostario i nema tu više toliko eksplicitnog, brutalnog i klasičnog horora. Voli i dalje King zastrašiti i istražiti mračniju stranu svijeta, ali sada to čini u nekako svakodnevnijem i običnijem okolišu, što je možda i strašnije. Ta nova mudrost koja mu je došla s godinama i nekako mirniji tempo ovdje svakako obogaćuju veoma dobro zamišljenu prozu. Komplimenti su itekako zasluženi i nemam većih zamjerki jer, uz ograničenja koje ovakav format nudi, riječ je o vrhunskim tekstovima, široke tematike i osebujne atmosfere pisca koji ne prestaje biti u formi.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 26/10/2024 : 11:07:17
Ursula K. Le Guin : Left Hand of Darkness
Iako inicijalno nisam bio poklonik SF-a u knjigama, nakon nekih pročitanih klasika teško se dalje odupirati zovu tog žanra. Jedan od neporecivih klasika žanra i ujedno jedna od najznačajnijih osoba u književnoj fantastici su bili dovoljno da i ovu knjigu pročitam.
Ovaj roman se bavi dosta čestom temom, a to je čovjek u ekspediciji na vanzemaljskom planetu. Ali to je onako dosta ugrubo rečeno. Le Guin se ovdje ne bavi striktno tim aspektom stranca u stranoj zemlji, već kroz koncept druge vrste se poigrava s nekim pitanjima humanizma. Ono što je najupečatljivije i što je dosta bitna tema spisateljici, stanovnici Gethena (spomenutog planeta) su ambiseksualni. Ukratko, ovisno o potrebi i biološkom ciklusu funkcioniraju kao pripadnici i jednog i drugog spola i tako utjelovljuju tu polarnost u jednoj individui.
No, Le Guin se ovdje ne fokusira na to kako bi propagirala neke za to vrijeme tabu ideje, već kako bi stvorila i istražila društvo u kojem je pristup međusobnim odnosima drukčiji, ali nipošto optimističniji negoli na Zemlji. No, nije to planet koji je opterećen samo pitanjima zbližavanjima, već je to poprište jedne polarnosti između dvije neprijateljske regije i tu je zanimljivo vidjeti razlike u stavovima, tradicijama i mentalitetu općenito. Le Guin na relativno kratkom romanu vrlo studiozno svemu pristupa i opisuje. A koja je misija Zemljanina? Pregovaranje radi pridruživanja multiplanetarnom udruženju zvanom Ekumen. Pa se i poteže pitanje ponosa, samostalnosti i liberalnosti. Vrlo kompleksne teme koje je Le Guin, umjesto u neko suvremeno društvo, prebacila u daleku budućnost i fiktivne planete.
Za roman ne mogu reći da je pitak, ali Le Guinin stil je jako pristupačan i osvaja svojom smirenošću, ali konstantnim usmjerenjem prema novim pravcima u radnji i njihovom razrješenju. Le Guin, osim što ima dosta filozofski i znanstveni pristup, ipak želi stvoriti i avanturu što se ističe u zadnjoj trećini (koja možda malo i koči neki bolji epilog). Ipak, na kraju se sve poveže i dobije smisla, ali ovo je jedan od romana u kojem kraj nije bolji dio, već je sve ono što mu prethodi ono zbog čega se isplati pročitati.
4.5/5 |
| ridiculus |
Posted - 19/10/2024 : 20:48:08
Njeni eseji su vrlo dobri, The Common Reader 1 i 2, ali nema mnogo smisla (bar za mene) čitati ih pre pisaca o kojima govore. |
| Shaner |
Posted - 19/10/2024 : 15:51:46
Woolf je fantastična, a Mrs Dalloway remek-djelo, kao i To the Lighthouse. Vjerujem da ni drugi romani ne zaostaju, ali još nisu došli na red. Čitao sam i A Room of One's Own (također odlično), a sljedeće na redu mi je ovo: https://www.penguin.co.uk/books/453036/street-haunting-by-woolf-virginia/9780241677100
Samo čekam zimu. 
|
| don_draper |
Posted - 19/10/2024 : 15:12:26
Virginia Woolf : Mrs. Dalloway / Gospođa Dalloway
Nisam siguran jesam li do sada u životu čitao roman struje svijesti, možda jesam, možda i ne. Često se ovaj roman citira kao jedan od najboljih u toj klasi (uz Uliksa). Općenito, ovo je najpoznatiji roman Virginije Woolf i jedan od najbitnijih romana iz književnosti 20.stoljeća. Pa zašto?
Roman je dosta kratak i pokriva vremenski raspon od jednog dana. U središtu zbivanja se nalazi istoimena gospođa Clarissa koja organizira jednu od mnogih večernjih zabava. Clarissa je po svim prilikama pripadnik više društvene klase i jako obraća pozornost da se takvome održi i da njen društveni krug odražava te karakteristike. No, kad kažem središte zbivanja, onda moram naglasiti da ovdje se zbivaju stvari oko više, povezanih i nepovezanih likova. Tako, na momente na istoj ulici pratimo Clarissu, pa završimo do nekog u susjednom parku, pa se vratimo u Prvi svjetski rat. Sve u sklopu te famozne struje svijesti. No, ona je ovdje dosta pitka i Woolf se izražava vrlo profinjeno i stil joj je oku ugodan.
Iako premisa zvuči kaotičnu i istini za volju, samih događanja ovdje nema previše, ipak je ovo roman koji zadire u ljudsku psihu. Tako se ovdje povlače pitanja društvenog statusa i koliko se glavni lik osjeća ugodno i autentično u njemu, pa i za spisateljicu važno pitanje uloge žene u društvu i životu. Clarissa, iako se čini kao snob, zapravo ima dosta nesređen odnos sa svojim prijašnjim željama i svojim zatomljenim istinskim osjećajima, sve u službu da održi skladan brak i status.
Virginijino pripovjednje u ovom romanu je vrlo fokusirano i toliko uživljeno da se i mi osjećamo kao dio londonske gužve i društva. Spojila je naizgled dosta nespojivih likova. Premda je nekada roman težak za čitati, ipak u cjelosti se jako dobro zaokruži, premda, nema nekakav definitivni kraj. Ipak je ovo samo pogled u jedan dan života, kroz koji upoznajemo tuđe živote i društvo. Za sve je to potreban vrlo sposobni pisac, a Woolf to svakako je. Roman koji je i danas relevantan i koji je moćna studija društva i psihe, a umotano u jedan divan britanski dan. Malo njih to može napraviti.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 12/10/2024 : 14:50:05
Amor Towles : Rules of Civility
Još jedno od ljetnih čitanja koje sam zaboravio uvesti u dnevnik. Amora Towlesa nisam imao još prilike čitati, ali zadobio je jako puno pažnje s Gentleman in Moscow pa sam išao ipak kronološki vidjeti kako je započeo. Riječ je o piscu kojeg očitao fasciniraju urbane sredine u prijašnjem stoljeću. Ovaj roman je smješten u New York tridesetih, netom prije financijske krize dok je boom rastrošnosti i osjećaj sigurnosti od globalnog sukoba i dalje dominirao.
Priča se prati iz perspektive mlade djevojke, potomka doseljenika, koja živi kao podstanar i radi kao uredska tajnica. Prilično tipična postavka za filmove i knjige iz tog perioda. U njemu pratimo nju i njenu ambicioznu, društveno uspinjuću prijateljicu koje se sprijateljuju s imućnim ljudima, nekada na jednu večer, nekada na dulje. No, sve je to dosta izgubljeno i potrošno. Rekao bih da u fokusu romana ni nisu te romanse, već taj šušur i društveno ozračje ususret neslućenoj krizi.
Tako i ovdje, u naoko čvrstom prijateljstvu se naslućuju pukotine i ljudi nisu onakvi kakvima se prezentiraju. Na momente distraktira činjenica da je svaki setting radnje dosta stereotipan i čini se da je autor previše vremena potrošio na ukrašavanje teksta i fino pisanje da je na momente neka dubina u radnjoj izostala. Prema kraju sam djelomično i izgubio interes, ali nasreću radnja je dosta lagana za pratiti.
Knjiga usprkos svom fokusu na estetiku, ima tu jednu ugodnu i ležerniju atmosferu. Možda se više po opisu čini kao neki housewife read, ali za ljubitelje te ere, ali Towles ovdje nudi jedan fini naklon eri u kojoj su Fitzgerald i ekipa vladali. Kako literarno, tako i svjetonazorski. No, ovdje ipak knjiga ima jednu realističniju notu i sve se prema kraju izbalansira. Tako da u tome se nađe ta neka iskupljujuća kvaliteta.
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 28/09/2024 : 22:29:26
Agatha Christie : Five Little Pigs i Peril At End House
Tijekom nedavnog ljetovanja, bilo je idealno vrijeme za uzeti nešto malo lakše i za razbibrigu, pa dobri stari Poirot uvijek dobro posluži. O Agathi i njenom famoznom Belgijancu sam već ranije pisao pa neću puno ponavljati o svim adutima ovog poznatog serijala. Nije ovo vrh kvalitete, ali žanrovski i stilistički vrlo pogođeno.
Svatko tko se okušao u ovim romanima i uživao u njima, mogao bi uživati i u ova dva romana. Five Little Pigs ima jako zanimljivu premisu u vidu retrospekcije i rješavanja slučaja starog više godina, što je prvi takav događaj u serijalu. Agatha zna sastaviti zanimljiv skup likova pa tako i ovdje taj aspekt jako dobro podiže radnju i doživljaj čitanja.
Peril At End House je jedna klasičnija misterija u britanskoj rezidenciji. Ima tu možda izraženijeg tog nekog stravičnog aspekta, ali ništa do sada neviđeno. Možda malo slabija knjiga sveukupno u odnosu na gore navedenu. No, ima vrlo dobar obrat i dobar početak i to ga izdiže iz nekog prosjeka.
Sve skupa s oba romana sam jako zadovoljan. Five Little Pigs bi mogao ući u nekakvih top 5 ovog serijala. Ne samo da je jedinstveni setting i vremenski aspekt, već su ovdje likovi i njihova psihologija dobili jedan dodatni kut i fokus. Peril At End House je sasvim dobra zabava za opuštenije dane i nema nekih evidentnih mana. Što bi rekli Englezi neatly done. |
| don_draper |
Posted - 08/08/2024 : 17:06:06
Mislim da je i ovaj roman (ne znam je li i jedini koji je napisao) inicijalno zamišljen kao više kraćih priča pa se naknadno došlo do toga da bude i roman.
Zapravo i sam roman ima 3 cjeline koje imaju dosta tematsko-stilskih razlika tako da se primjeti. |
| fandango |
Posted - 08/08/2024 : 10:12:12
Sturgeon je SF klasik kratke forme, objavljivalo ga se dosta u yugo Siriusu, a preveli su i prve dvije ili tri od 13 knjiga njegovih sabranih prica: https://www.amazon.com/The-Complete-Stories-of-Theodore-Sturgeon-13-book-series/dp/B08RMQNNK5
S obzirom da je pisao puno, price variraju kvalitetom, ali meni ovako u sjecanju su ostale novela Killdozer! i prica Tanjur samoce (izvrsna ekranizacija iste u Zoni sumraka iz 80-tih sa Shelley Duvall).
Ja inace trenutno drobim Aldissovu Helikoniju, taman zapoceo trecu knjigu  |
| don_draper |
Posted - 07/08/2024 : 17:01:14
Theodore Sturgeon : More Than Human
Jedan od onih zaboravljenih i manje poznatih klasika žanra. Iskopao sam ga iz neke Goodreads diskusije na temi o Vonnegutu i nisam se dugo mislio da pročitam ovu knjigu.
Sturgeonov uradak je napisan prije više od 70 godina i djelo je pisca koji se uglavnom okušavao u kraćoj formi od romana. Stilski je vrlo specifičan jer je pisan kao "po diktatu" i s vrlo reporterskim stilom, vjerojatno sukladno glavnim likovima i njihovom stanju.
U romanu se vrti ta neka revolucionarna ideja o novom stadiju ljudske evolucije, tzv. Homo gestalt i na dosta zakučasti način se cijela ta ideja ubacuje. Protagonisti su skupina mentalno drukčije djece koja imaju darove telepatije, pogleda u budućnosti i svega što je tada bilo moderno u SF-u. Moram priznati da me tema nije nešto oduševila, a njena egzekucija još manje. Stil mi je bio izrazito suhoparan i teško čitljiv. Ne osjeća se neka poveznica s likovima i cijeli taj znanstveni aspekt je dosta proizvoljan.
Iako je često citiran kao utjecaj za brojne velikane SF-a, u ovom romanu nisam vidio puno neke lucidnosti, ingenioznosti kakve su krasile Clarkea, Dicka, Vonneguta i ostale velikane žanra. Priča je dosta jednostavna, ne odiše nekom dubinom. Korektno odrađeno u najboljim trenucima, ali generalno dosta osrednje i razočaravajuće.
2/5 |
| don_draper |
Posted - 28/07/2024 : 13:45:10
Stephen King : Nightmares and Dreamscapes
Povratak omiljenom autoru i velikanu moderne horor literature. Iščitavao sam ovu zbirku polagano tijekom 2 mjeseca i pasao mi je takav laganiji ritam.
King se već afirmirao kao majstor romana, ali i kratke forme. Iako su neke od njegovih kratkih priča volumenom na razini romana praktički, ipak je opus toliko brojan da tu ima za svakog ponešto. U ovoj zbirci nema nekih jasnijih highlighta i priče su dosta uniformne. Tematski to sve jako puno varira, ali je malo jasniji povratak prema klasičnijem hororu prisutan. Po broju adaptacija i popularnosti, ova zbirka nekako naginje prema donjem domu popularnosti Kingovog opusa.
Nekako to i razumijem jer ni meni se nije ovo dojmilo kao nekakav vrhunac Kingovog pisanja. Ima ovdje dobrih i intrigantnih priča kao što su Dolanov Cadillac, Ten O'Clock People, Sorry, Right Number, metafikcijska Umney's Last Case. A ima ovdje i zanimljiv remake Sherlocka Holmesa. Ipak, sve je to nekako standard na koji sam navikao od ovog autora. Neke priče su pak, previše groteskne i zalaze u neke pulpy jeftine horor fetiše.
Ova zbirka je možda više za hardcore fanove i kompletiste. Svakako onima koji nisu čitali Kinga u kratkoj formi bih prije preporučio Different Seasons ili Four Past Midnight koje su sadržajnije i idejom bogatije. Ovo je dosta razigrani, nefiltrirani King te ima obilja dobrog, ali i onog ne tako zanimljivog. Shodno tome će biti i ocjena.
3/5 |
| don_draper |
Posted - 23/07/2024 : 16:46:48
James S.A. Corey : Abaddon's Gate
I evo povratka još jednom pomalo potisnutom i zaboravljenom serijalu. Expanse sam započeo pred nekih 2 godine i moram reći da je startao izrazito obećavajuće. Moderan je to SF, ali ima dosta naglaska na likovima, ljudskim greškama, manama i konfliktima, ali se i trudi izgraditi jedno pravo ozračje space opere.
U trećem dijelu se čini kao da smo na putu za još jedan big reveal, nakon pomalo političkog i "humanijeg" 2. dijela. No, čim su stvari već prije polovice knjige dosegle onaj neki cilj koji sam si postavio u glavi da će biti fokus knjige, znao sam da će negdje zapeti. U knjizi se predstavi još nekoliko novih likova, ali rijetko koji od njih zaintrigira. Ono što je problem je što ti novi likovi zauzmu dosta veliki narativ pa su od ranije znani junaci ovdje gotovo pa u sporednoj ulozi.
Dojam je da je roman mogao biti i kraći te je dojam da je ovo osmišljeno kao setting za neke zanimljivije nastavke. Moglo bi se reći da je ovaj dio "žrtvovan" u svrhu boljeg serijala sveukupno. No, bilo bi nepravedno reći da knjiga nema svojih itekakvih prednosti. Stil pisanja je i dalje vrlo dopadljiv, maštovitost je ovdje malo više preuzela stvari, ali čini se i da je ovaj dio nekako najviše ispunjen ljudskim emocijama i konfliktima.
Prvi dio i dalje ostaje standard za serijal te mi je žao da se u ova dva dijela nije dodatno ispunio potencijal. I dalje su to prilično dobri SF romani, ali nekako imam dojam da previše autori cjepidlače s tim worldbuildingom i vrijeme je da povremeno i puste "duha iz boce".
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 20/07/2024 : 12:08:56
Ljeto je u punom jeku pa tako i ovaj knjiški aspekt bukti nanovo.
Za jubilarni 4-tisućiti post, vraćam se jednom od svojih najdražih autora koji zasada nikako da pogriješi u knjigama koje uzmem u ruke.
Kurt Vonnegut : The Sirens of Titan / Sirene Titana
Tko se već ranije upoznao s ovim majstorom satire, SF-a i bizarnosti, može već pretpostaviti da ovdje nas čeka luda vožnja. Iako Vonnegutov opus i stil ne bih svrstavao pod neki SF, ovaj je ipak (uz Cat's Craddle) najvjerniji tom žanru. U pitanju je budućnost u kojoj ljudi se šire po Sunčevom sustavu, ali sve to pod perjanicom jednog nadčovjeka koji dobiva božanske moći i svoju vjernu sljedbu na Zemlji. Naravno, sve je to puno apsurda i suludih teorija koje i inače pune stranice Vonngegutovih romana.
Da se razumijemo, Vonnegut je po pitanju SF-a ovdje u romanu ispleo sasvim uvjerljiv svijet i njegova mašta ovdje radi 100 na sat. Nevjerojatno koliko detalja, likova i pravila je ovdje uveo. Po tekstu i narativu, njegov najgušći i najsadržajniji roman. Usudio bih se reći da je narativno ovdje više cjelina prisutno i jako je upečatljivo to što su prisutni vremenski skokovi i fantastično poigravanje s vremenskom linearnosti pripovjedanja.
Koncepti, ideje i motivi koje pisac ovdje predstavlja, bez obzira na svoj manjak uporišta u stvarnosti, itekako su uvjerljiva alegorija za stvari iz stvarnog svijeta. Kroz lucidnost i bizarnosti koje nudi u svom stilu, Vonnegut vrlo oštro progovara o pojedincima, kolektivnoj svijesti i znanstvenom i općenito čovječjem napretku. No, tko želi, može i takva razmišljanja staviti po strani i svejedno će uživati u ovom lucidnom SF romanu.
Iznimno sam zadovoljan sadržajem i napisanim. Priča koja oduševi, nasmije, rastuži, ali i fascinira količinom spisateljskih dragulja koje razbacuje na ovim stranicama. Vonnegut možda nije bio unikat svog stila, ali na naoko jednostavan način ostavlja trag na čitatelju. Ovaj roman je možda njegova najbolja space opera, SF djelo ili nešto na tom tragu. No, prije svega ovo je egzistencijalistička fikcija koja promišlja o mnogim stvarima i stavlja prije svega ljude u centar zbivanja.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 02/07/2024 : 22:10:31
Nakon 3 mjeseci tišine, na sveopće zadovoljstvo, vraćaju se ovi famozni dnevnici.
Šalu na stranu, bio je ovo period aktivnijeg čitanja stripova, ali sad će za ljeto malo i knjiški dio se vratiti.
Philip K. Dick : Time Out of Joint
Nije tajna da je u pitanju jedan od mojih omiljenih autora te se svako čitanje njegovih knjiga uvijek poprati i velikim očekivanjima. Svatko tko voli čitati i voli SF prozu vjerojatno se susreo s ovim velikanom, a njegov utjecaj na SF žanr van književnosti je nemjerljiv. Tako je i s ovom knjigom jer radnja djeluje kao veliki utjecaj na jedan poznati film iz 90-ih.
U romanu je ponovno prisutan tipični dickovski protagonist, pomalo isprazna i suzdržana osoba uhvaćena u svojoj rutini koja ostavlja dojam neostvarene karijere i potencijala. No, glavni lik je prilično poznat u svojoj poslovnoj sferi i okružen je s dosta suportivnom zajednicom. No, ni u jednom trenu se ne osjeća neki zanos i zadovoljstvo. A bilo kakva iluzija idile se raspršuje negdje oko polovice knjige i pokazuje se prava priroda radnje. Ipak je to Dick, ne može tu dugo biti normalno.
Iako je Dick dosta vremena potrošio na relativno normalno okruženje, neminovno je bilo da postoji neka zakulisna kvaka i obrat koji nosi u sebi znanstveno, spekulativno i halucinogeno. Ovdje je takav obrat odrađen dosta suptilno ispočetka, da bi poslije to preraslo u jedan totalni obrat i dosta upitan rasplet. Nedostajalo je u ovoj knjizi neke bolje umješnosti jer kontrast je previše očit i izvitoperen, detalji koji se događaju su često začudni i gotovo iritantni. Općenito, cijeli ovaj setting ne nudi neko uzbuđenje i ne stvara se neka poveznica između čitatelja i likova. U samom finišu knjiga totalno promijeni ton i postaje nalik na kakvu parodiju. No, Dickova poanta i njegov smisao za bizarno ovdje itekako poprave stvari.
Dojma sam da bi ovo dosta bolje funkcioniralo kao nekakva kratka priča. Dugo se vremena potroši na ekspoziciju koja ne nudi previše, a onda onaj prijelomni dio djeluje prenategnuto i nezanimljivo. Ipak, stil pisanja i neke ideje su dovoljno dobre da ostave mahom pozitivan dojam. Jako dobro propitkivanje stvarnosti i granica do kuda se može simulirati neka druga realnost. Iako nema službene informacije da je inspiracija za film Trumanov show, postoji dosta sličnosti u nekoj generalnoj ideji. Najslabiji Dickov roman koji sam do sada čitao, ali i to je prilično solidan nivo.
3.5/5 |
| naker |
Posted - 01/04/2024 : 19:17:07
Lepo što počinješ da se družiš sa čika Hesseom, meni jedan od dražih pisaca. Glavna tema njegovih dela je duhovno zaceljenje. Stepski vuk je remek delo. |
| don_draper |
Posted - 01/04/2024 : 12:02:59
Herman Hesse : Steppenwolf / Stepski vuk
Vrijeme je da se upoznam s još jednim proslavljenim piscem i neporecivim klasikom. Hesse je generacijski vrlo značajan pisac, a čini se i da se njegova djela bave generacijskim pitanjima i odnosom starosti i mladosti.
Stepski vuk je u suštini filozofski roman i teško ga je reducirati na opis nekakve radnje. Riječ je o introspektivi Harryja Hallera, čovjeka koji sebe opisuje kao Steppenwolfa, miksa običnog introvertiranog čovjeka i zvijeri, kako bi potkrijepio svoju samačku prirodu. No, on nije jednostavan mizantrop ili negativac pošto u njemu kuljaju razne dileme i afiniteti.
Kroz vrlo detaljne, slikovite i guste opise stavova, karaktera i emocija, Hesse vješto plete mrežu u kojoj upoznajemo lika. Kroz nekoliko slučajnih susreta i boravljenje u raznim barovima i sobama, upoznajemo lik Harryja. Kroz cijeli roman su prisutne nove spoznaje i formiranje stavova i ličnosti te kroz takav iskustveni, romantičarski pristup, vidimo neke zanimljive situacije. Kroz roman Hesse postavlja velika pitanja spram tadašnje buržoazije, izgubljene generacije i mnogih drugih dilema modernističke književnosti.
Roman je na momente bio itekako težak za čitati i sama struktura mi je pružila dosta oscilacija u dojmovima. Sveukupno vrlo vrijedno djelo koje prema kraju uvijek ima neki novi dojam, iznenađenje i informaciju i tako nadilazi neka ograničenja. Neke elemente romana bih izbacio, neki su nanervirali, ali kad se podvuče crta vrlo dobar roman, pogotovo zbog svog zanimljivog i bogatog kraja.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 31/03/2024 : 23:07:16
Većinu ovdje navedenih knjiga sam pročitao na engleskom. Nekako su dostupnije, a ako ih kupujem, u prosjeku i jeftinije.
E sad za brzinu...pa ovisi o tipu teksta, u nekim situacijama nema razlike u brzini pošto sam se dosta navikao na engleski. SF, fantasy i slično preferiram na engleskom, tu mi je čak na hrvatskom nekada i teže. |
| SSM |
Posted - 31/03/2024 : 18:13:16
Svaka cast na topicu. Citas na engleskom? Ako da, kako ide, koliko sporije nego na nasem :) |
| don_draper |
Posted - 25/03/2024 : 18:54:07
quote:
Originally posted by Tonka24
Vidim jako puno toga citas i raznovrsan si. Koliko imas godina ako nije tajna?
Svaka cast na ovome, trebaju nam takvi ljudi danas.
Svega 28 godina
Hvala, cilj je nastaviti s ovim, previše je toga dobroga za pročitati i podijeliti na popisu |
| Tonka24 |
Posted - 24/03/2024 : 20:17:48
Vidim jako puno toga citas i raznovrsan si. Koliko imas godina ako nije tajna?
Svaka cast na ovome, trebaju nam takvi ljudi danas. |
| don_draper |
Posted - 24/03/2024 : 17:53:31
Genzaburo Yoshino : How Do You Live?
Do prije par mjeseci nisam nikada čuo za ovu knjigu, ali svoju je popularnost (barem van Japana) dobila otkako se pročulo da je ovo inspiracija za Miyazakijev (moguće zadnji) animirani film The Boy And The Heron. Ujedno je to i redateljeva omiljena knjiga iz djetinjstva i uz te činjenice privuklo me pročitati što je to zaokupljalo tako dugo ovog majstora animirane forme.
Premda je ovo u načelu dječji roman, struktura i pristup temama je dosta ozbiljniji nego što bi se očekivalo. Pisano u formi razasutih epizdoa u kombinaciji s ujakovim dnevnikom, u ovom romanu se prepričavaju doživljaji glavnog lika Coppera i pokušavaju se rastumačiti pozitivne spoznaje i upozorenja na neke greške u životu sazrijevajuće osobe. Samim time roman ima filozofsku formu i u velike detalje analizira neke nepravde i dobre postupke kakve smo mnogi susretali u djetinjstvu. No, osim "životnih lekcija" roman se bavi i poviješću i umjetnosti, pa tako nalazimo neočekivane sekvence o biografiji Napoleona na primjer.
Sama kvaliteta teksta je neporeciva, ali zbog svoje ozbiljne i pravocrtne forme, roman gubi ponešto književne magije putem. Imam osjećaj da su tekst i događaji potpali pod formu uveličavanja i uzvisivanja svojih likova, nekako izraženije negoli u nekim europskim romanima istog žanra. Treba djelo staviti i u vremenski i kulturološki kontekst, ali ipak kao neki sveukupni dojam ostaje "dosta dobro". Na temelju gore navedene premise, ipak sam očekivao nešto više i magičnije, a ovo je zapravo vrlo realistično i pomalo tupo u sektoru mašte.
P.S. Animirani film nema puno poveznica s radnjom knjige, dodirne crte su tek par osnovnih ideja i vremenski period. No, ništa se ne propušta ako se ne pročita ova knjiga pošto su prilično različite. |
| don_draper |
Posted - 10/03/2024 : 13:58:48
Philip K. Dick : A Scanner Darkly / Skener vidi mračno
Jedan od najpoznatijih romana iz bogate bibliografije ovog kralja filozofskog SF-a nedavno je nanovo preveden u Hrvatskoj. Moram priznati da mi paše čak čitati Dicka u prijevodu, s obzirom na njegovu specifičnu atmosferu i nekada dosta neobičan vokabular.
Skener se bavi nekolicinom likova koji su povezani u mračnoj budućnosti svojom ovisnošću o supstanci S, tajnovitoj hit drogi koja ima razarajuće efekte na psihu i percepciju. U centru je Bob Arctor, koji osim što dijeli kuću sa svojim prijateljima ovisnicima, honorarno radi i kao agent za suzbijanje lanca droge pod tajnim identiteom. Upravo u takvom settingu se odvija još jedno Dickovo poigravanje s realnošću, percepcijom i otuđenosti. U tijeku romana Bob je prisiljen špijunirati vlastitu kuću te samim time ima priliku promatrati sebe u tom vrelu konzumacije droge, apstinencije i burnih tripova.
Ovaj roman nije tako težak na SF pojmovima i zapravo se doima dosta suvremen. Na jako uvjerljiv i gotovo mučan način opisuje život u ovisnosti (i sam Dick je imao osobnog iskustva) i borbe iz dana u dan s time. Neke opise je gotovo mučno čitati, ali ne mogu reći da sam vidio puno romana koji takvu temu ovako blisko i realno obrade. Ima tu i crnog humora i nekih situacija koje će izazvati istovremeno smijeh i suze. Cijeli aspekt istrage i razdvajanja identiteta pred kraj je izrazito dobro poentiran. U pogovoru Dick vrlo iskreno progovara o inspiraciji za roman i tragediji jedne cijele generacije te samim time roman dobiva dodatno na težini.
Scanner Darkly je vrlo bitan moderni roman. Kroz viziju jednog mahnitog, halucinantnog budućeg svijeta, Dick je progovorio o problemima iz okoline i sadašnjosti, o paklu ovisnosti i njegovim ishodima, istovremeno postavljajući pitanja o disocijaciji identiteta i osobnosti. Sveobuhvatan, težak, ali vrlo uvjerljiv roman. U skeneru Dick je u punoj formi, vrlo tečan i opširan te nikad osobniji u obraćanju čitatelju. Umjetnički uspješna misija.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 29/02/2024 : 17:41:11
Kurt Vonnegut : Mother Night
Bilo bi jako banalno reći da je Vonnegut jedno od većih otkrića mog čitalačkog iskustva, ali još otkako sam pročitao Klaonicu 5, bilo je sasvim jasno kako je riječ o velikanu moderne anglosaksonske književnosti. Do sada što sam pročitao je bilo odlično, a tako i ovaj roman.
Mother Night je antiratno remkedjelo. Protagonist romana je Howard Campbell Jr., američki agent i doušnik u nacističkoj Njemačkoj koji se bavio propagandom. Njegovi stavovi i prisjećanja ratnog razdoblja su pomalo jeziva, što zbog njegove relativne ravnodušnosti, što zbog ideja koje su uopće postojale. Vonnegut je vrlo britak kritičar takvih zbivanja i epizoda iz povijesti, ali uspijeva to učiniti kroz naoko apatične, satirične i emotivno dosta atipične sekvence. Efekt nimalo ne izostaje, svemu usprkos.
Dinamičnog stila pisanja i s vrlo ekscentričnom i pamtljivom klapom likova, ovaj roman sjajno opisuje krivicu i teret koju izaziva ratno zbivanje, stanje američkog društva i njegova razlika/sličnost prema ratnim režimima i stanje uma neostvarenog čovjeka. Mother Night uistinu je važan i kvalitetan roman. Nekako u bibliografiji nije najistaknutiji, ali neka vas to ne zavara. Ako netko želi spoj satire, humora, ali i najizravnije realnosti iz Drugog svjetskog rata, ovo je svakako idealan roman.
5/5 |
|
|
