| T O P I C R E V I E W |
| don_draper |
Posted - 14/04/2022 : 15:52:51
Evo i jednog mog topica. Naime, osim što volim pročitati dobar strip (logično pošto sam pripadnik ovog foruma) volim uzeti u ruke i dobar roman. Nekako u ovih par godina što sam ovdje sam skužio da volim pisati osvrte, neke uspješne, neke malo manje. Pošto uredno vodim i Goodreads account, broj pročitanih naslova je već pozamašan pa sam pomislio da ne bi bilo loše da se malo naglas izrazim o pročitanome. Otvorio sam ovaj topic kao prostor gdje bih ubacio objedinjeno svoje osvrte na književna djela.
Bit će tu osvrta na knjige koje trenutno čitam, ali bit će i pokoji throwback u smislu prisjećanja na neke drage (ili manje drage) knjige.
Nema kod mene nekog striktnog pridržavanja žanrova niti serijala. Ima nekih dražih pisaca kojima pridajem veću pozornost, ali svakakvi žanrovi i periodi će se naći u ovom topicu. Primjerice bit će puno Stephena Kinga, fantasyja, klasika iz 20.stoljeća te SF-a, ali i realistične fikcije današnjice.
Unaprijed hvala svima koji će pročitati ponešto od mojih baljezgarija, ali isto tako su dobrodošli svi da ovdje iznesu i svoja mišljenja o spomenutim naslovima ili neslaganja s mojim. Bez diskusije ne bi bilo foruma, na kraju krajeva.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| don_draper |
Posted - 08/08/2024 : 17:06:06
Mislim da je i ovaj roman (ne znam je li i jedini koji je napisao) inicijalno zamišljen kao više kraćih priča pa se naknadno došlo do toga da bude i roman.
Zapravo i sam roman ima 3 cjeline koje imaju dosta tematsko-stilskih razlika tako da se primjeti. |
| fandango |
Posted - 08/08/2024 : 10:12:12
Sturgeon je SF klasik kratke forme, objavljivalo ga se dosta u yugo Siriusu, a preveli su i prve dvije ili tri od 13 knjiga njegovih sabranih prica: https://www.amazon.com/The-Complete-Stories-of-Theodore-Sturgeon-13-book-series/dp/B08RMQNNK5
S obzirom da je pisao puno, price variraju kvalitetom, ali meni ovako u sjecanju su ostale novela Killdozer! i prica Tanjur samoce (izvrsna ekranizacija iste u Zoni sumraka iz 80-tih sa Shelley Duvall).
Ja inace trenutno drobim Aldissovu Helikoniju, taman zapoceo trecu knjigu  |
| don_draper |
Posted - 07/08/2024 : 17:01:14
Theodore Sturgeon : More Than Human
Jedan od onih zaboravljenih i manje poznatih klasika žanra. Iskopao sam ga iz neke Goodreads diskusije na temi o Vonnegutu i nisam se dugo mislio da pročitam ovu knjigu.
Sturgeonov uradak je napisan prije više od 70 godina i djelo je pisca koji se uglavnom okušavao u kraćoj formi od romana. Stilski je vrlo specifičan jer je pisan kao "po diktatu" i s vrlo reporterskim stilom, vjerojatno sukladno glavnim likovima i njihovom stanju.
U romanu se vrti ta neka revolucionarna ideja o novom stadiju ljudske evolucije, tzv. Homo gestalt i na dosta zakučasti način se cijela ta ideja ubacuje. Protagonisti su skupina mentalno drukčije djece koja imaju darove telepatije, pogleda u budućnosti i svega što je tada bilo moderno u SF-u. Moram priznati da me tema nije nešto oduševila, a njena egzekucija još manje. Stil mi je bio izrazito suhoparan i teško čitljiv. Ne osjeća se neka poveznica s likovima i cijeli taj znanstveni aspekt je dosta proizvoljan.
Iako je često citiran kao utjecaj za brojne velikane SF-a, u ovom romanu nisam vidio puno neke lucidnosti, ingenioznosti kakve su krasile Clarkea, Dicka, Vonneguta i ostale velikane žanra. Priča je dosta jednostavna, ne odiše nekom dubinom. Korektno odrađeno u najboljim trenucima, ali generalno dosta osrednje i razočaravajuće.
2/5 |
| don_draper |
Posted - 28/07/2024 : 13:45:10
Stephen King : Nightmares and Dreamscapes
Povratak omiljenom autoru i velikanu moderne horor literature. Iščitavao sam ovu zbirku polagano tijekom 2 mjeseca i pasao mi je takav laganiji ritam.
King se već afirmirao kao majstor romana, ali i kratke forme. Iako su neke od njegovih kratkih priča volumenom na razini romana praktički, ipak je opus toliko brojan da tu ima za svakog ponešto. U ovoj zbirci nema nekih jasnijih highlighta i priče su dosta uniformne. Tematski to sve jako puno varira, ali je malo jasniji povratak prema klasičnijem hororu prisutan. Po broju adaptacija i popularnosti, ova zbirka nekako naginje prema donjem domu popularnosti Kingovog opusa.
Nekako to i razumijem jer ni meni se nije ovo dojmilo kao nekakav vrhunac Kingovog pisanja. Ima ovdje dobrih i intrigantnih priča kao što su Dolanov Cadillac, Ten O'Clock People, Sorry, Right Number, metafikcijska Umney's Last Case. A ima ovdje i zanimljiv remake Sherlocka Holmesa. Ipak, sve je to nekako standard na koji sam navikao od ovog autora. Neke priče su pak, previše groteskne i zalaze u neke pulpy jeftine horor fetiše.
Ova zbirka je možda više za hardcore fanove i kompletiste. Svakako onima koji nisu čitali Kinga u kratkoj formi bih prije preporučio Different Seasons ili Four Past Midnight koje su sadržajnije i idejom bogatije. Ovo je dosta razigrani, nefiltrirani King te ima obilja dobrog, ali i onog ne tako zanimljivog. Shodno tome će biti i ocjena.
3/5 |
| don_draper |
Posted - 23/07/2024 : 16:46:48
James S.A. Corey : Abaddon's Gate
I evo povratka još jednom pomalo potisnutom i zaboravljenom serijalu. Expanse sam započeo pred nekih 2 godine i moram reći da je startao izrazito obećavajuće. Moderan je to SF, ali ima dosta naglaska na likovima, ljudskim greškama, manama i konfliktima, ali se i trudi izgraditi jedno pravo ozračje space opere.
U trećem dijelu se čini kao da smo na putu za još jedan big reveal, nakon pomalo političkog i "humanijeg" 2. dijela. No, čim su stvari već prije polovice knjige dosegle onaj neki cilj koji sam si postavio u glavi da će biti fokus knjige, znao sam da će negdje zapeti. U knjizi se predstavi još nekoliko novih likova, ali rijetko koji od njih zaintrigira. Ono što je problem je što ti novi likovi zauzmu dosta veliki narativ pa su od ranije znani junaci ovdje gotovo pa u sporednoj ulozi.
Dojam je da je roman mogao biti i kraći te je dojam da je ovo osmišljeno kao setting za neke zanimljivije nastavke. Moglo bi se reći da je ovaj dio "žrtvovan" u svrhu boljeg serijala sveukupno. No, bilo bi nepravedno reći da knjiga nema svojih itekakvih prednosti. Stil pisanja je i dalje vrlo dopadljiv, maštovitost je ovdje malo više preuzela stvari, ali čini se i da je ovaj dio nekako najviše ispunjen ljudskim emocijama i konfliktima.
Prvi dio i dalje ostaje standard za serijal te mi je žao da se u ova dva dijela nije dodatno ispunio potencijal. I dalje su to prilično dobri SF romani, ali nekako imam dojam da previše autori cjepidlače s tim worldbuildingom i vrijeme je da povremeno i puste "duha iz boce".
3.5/5 |
| don_draper |
Posted - 20/07/2024 : 12:08:56
Ljeto je u punom jeku pa tako i ovaj knjiški aspekt bukti nanovo.
Za jubilarni 4-tisućiti post, vraćam se jednom od svojih najdražih autora koji zasada nikako da pogriješi u knjigama koje uzmem u ruke.
Kurt Vonnegut : The Sirens of Titan / Sirene Titana
Tko se već ranije upoznao s ovim majstorom satire, SF-a i bizarnosti, može već pretpostaviti da ovdje nas čeka luda vožnja. Iako Vonnegutov opus i stil ne bih svrstavao pod neki SF, ovaj je ipak (uz Cat's Craddle) najvjerniji tom žanru. U pitanju je budućnost u kojoj ljudi se šire po Sunčevom sustavu, ali sve to pod perjanicom jednog nadčovjeka koji dobiva božanske moći i svoju vjernu sljedbu na Zemlji. Naravno, sve je to puno apsurda i suludih teorija koje i inače pune stranice Vonngegutovih romana.
Da se razumijemo, Vonnegut je po pitanju SF-a ovdje u romanu ispleo sasvim uvjerljiv svijet i njegova mašta ovdje radi 100 na sat. Nevjerojatno koliko detalja, likova i pravila je ovdje uveo. Po tekstu i narativu, njegov najgušći i najsadržajniji roman. Usudio bih se reći da je narativno ovdje više cjelina prisutno i jako je upečatljivo to što su prisutni vremenski skokovi i fantastično poigravanje s vremenskom linearnosti pripovjedanja.
Koncepti, ideje i motivi koje pisac ovdje predstavlja, bez obzira na svoj manjak uporišta u stvarnosti, itekako su uvjerljiva alegorija za stvari iz stvarnog svijeta. Kroz lucidnost i bizarnosti koje nudi u svom stilu, Vonnegut vrlo oštro progovara o pojedincima, kolektivnoj svijesti i znanstvenom i općenito čovječjem napretku. No, tko želi, može i takva razmišljanja staviti po strani i svejedno će uživati u ovom lucidnom SF romanu.
Iznimno sam zadovoljan sadržajem i napisanim. Priča koja oduševi, nasmije, rastuži, ali i fascinira količinom spisateljskih dragulja koje razbacuje na ovim stranicama. Vonnegut možda nije bio unikat svog stila, ali na naoko jednostavan način ostavlja trag na čitatelju. Ovaj roman je možda njegova najbolja space opera, SF djelo ili nešto na tom tragu. No, prije svega ovo je egzistencijalistička fikcija koja promišlja o mnogim stvarima i stavlja prije svega ljude u centar zbivanja.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 02/07/2024 : 22:10:31
Nakon 3 mjeseci tišine, na sveopće zadovoljstvo, vraćaju se ovi famozni dnevnici.
Šalu na stranu, bio je ovo period aktivnijeg čitanja stripova, ali sad će za ljeto malo i knjiški dio se vratiti.
Philip K. Dick : Time Out of Joint
Nije tajna da je u pitanju jedan od mojih omiljenih autora te se svako čitanje njegovih knjiga uvijek poprati i velikim očekivanjima. Svatko tko voli čitati i voli SF prozu vjerojatno se susreo s ovim velikanom, a njegov utjecaj na SF žanr van književnosti je nemjerljiv. Tako je i s ovom knjigom jer radnja djeluje kao veliki utjecaj na jedan poznati film iz 90-ih.
U romanu je ponovno prisutan tipični dickovski protagonist, pomalo isprazna i suzdržana osoba uhvaćena u svojoj rutini koja ostavlja dojam neostvarene karijere i potencijala. No, glavni lik je prilično poznat u svojoj poslovnoj sferi i okružen je s dosta suportivnom zajednicom. No, ni u jednom trenu se ne osjeća neki zanos i zadovoljstvo. A bilo kakva iluzija idile se raspršuje negdje oko polovice knjige i pokazuje se prava priroda radnje. Ipak je to Dick, ne može tu dugo biti normalno.
Iako je Dick dosta vremena potrošio na relativno normalno okruženje, neminovno je bilo da postoji neka zakulisna kvaka i obrat koji nosi u sebi znanstveno, spekulativno i halucinogeno. Ovdje je takav obrat odrađen dosta suptilno ispočetka, da bi poslije to preraslo u jedan totalni obrat i dosta upitan rasplet. Nedostajalo je u ovoj knjizi neke bolje umješnosti jer kontrast je previše očit i izvitoperen, detalji koji se događaju su često začudni i gotovo iritantni. Općenito, cijeli ovaj setting ne nudi neko uzbuđenje i ne stvara se neka poveznica između čitatelja i likova. U samom finišu knjiga totalno promijeni ton i postaje nalik na kakvu parodiju. No, Dickova poanta i njegov smisao za bizarno ovdje itekako poprave stvari.
Dojma sam da bi ovo dosta bolje funkcioniralo kao nekakva kratka priča. Dugo se vremena potroši na ekspoziciju koja ne nudi previše, a onda onaj prijelomni dio djeluje prenategnuto i nezanimljivo. Ipak, stil pisanja i neke ideje su dovoljno dobre da ostave mahom pozitivan dojam. Jako dobro propitkivanje stvarnosti i granica do kuda se može simulirati neka druga realnost. Iako nema službene informacije da je inspiracija za film Trumanov show, postoji dosta sličnosti u nekoj generalnoj ideji. Najslabiji Dickov roman koji sam do sada čitao, ali i to je prilično solidan nivo.
3.5/5 |
| naker |
Posted - 01/04/2024 : 19:17:07
Lepo što počinješ da se družiš sa čika Hesseom, meni jedan od dražih pisaca. Glavna tema njegovih dela je duhovno zaceljenje. Stepski vuk je remek delo. |
| don_draper |
Posted - 01/04/2024 : 12:02:59
Herman Hesse : Steppenwolf / Stepski vuk
Vrijeme je da se upoznam s još jednim proslavljenim piscem i neporecivim klasikom. Hesse je generacijski vrlo značajan pisac, a čini se i da se njegova djela bave generacijskim pitanjima i odnosom starosti i mladosti.
Stepski vuk je u suštini filozofski roman i teško ga je reducirati na opis nekakve radnje. Riječ je o introspektivi Harryja Hallera, čovjeka koji sebe opisuje kao Steppenwolfa, miksa običnog introvertiranog čovjeka i zvijeri, kako bi potkrijepio svoju samačku prirodu. No, on nije jednostavan mizantrop ili negativac pošto u njemu kuljaju razne dileme i afiniteti.
Kroz vrlo detaljne, slikovite i guste opise stavova, karaktera i emocija, Hesse vješto plete mrežu u kojoj upoznajemo lika. Kroz nekoliko slučajnih susreta i boravljenje u raznim barovima i sobama, upoznajemo lik Harryja. Kroz cijeli roman su prisutne nove spoznaje i formiranje stavova i ličnosti te kroz takav iskustveni, romantičarski pristup, vidimo neke zanimljive situacije. Kroz roman Hesse postavlja velika pitanja spram tadašnje buržoazije, izgubljene generacije i mnogih drugih dilema modernističke književnosti.
Roman je na momente bio itekako težak za čitati i sama struktura mi je pružila dosta oscilacija u dojmovima. Sveukupno vrlo vrijedno djelo koje prema kraju uvijek ima neki novi dojam, iznenađenje i informaciju i tako nadilazi neka ograničenja. Neke elemente romana bih izbacio, neki su nanervirali, ali kad se podvuče crta vrlo dobar roman, pogotovo zbog svog zanimljivog i bogatog kraja.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 31/03/2024 : 23:07:16
Većinu ovdje navedenih knjiga sam pročitao na engleskom. Nekako su dostupnije, a ako ih kupujem, u prosjeku i jeftinije.
E sad za brzinu...pa ovisi o tipu teksta, u nekim situacijama nema razlike u brzini pošto sam se dosta navikao na engleski. SF, fantasy i slično preferiram na engleskom, tu mi je čak na hrvatskom nekada i teže. |
| SSM |
Posted - 31/03/2024 : 18:13:16
Svaka cast na topicu. Citas na engleskom? Ako da, kako ide, koliko sporije nego na nasem :) |
| don_draper |
Posted - 25/03/2024 : 18:54:07
quote:
Originally posted by Tonka24
Vidim jako puno toga citas i raznovrsan si. Koliko imas godina ako nije tajna?
Svaka cast na ovome, trebaju nam takvi ljudi danas.
Svega 28 godina
Hvala, cilj je nastaviti s ovim, previše je toga dobroga za pročitati i podijeliti na popisu |
| Tonka24 |
Posted - 24/03/2024 : 20:17:48
Vidim jako puno toga citas i raznovrsan si. Koliko imas godina ako nije tajna?
Svaka cast na ovome, trebaju nam takvi ljudi danas. |
| don_draper |
Posted - 24/03/2024 : 17:53:31
Genzaburo Yoshino : How Do You Live?
Do prije par mjeseci nisam nikada čuo za ovu knjigu, ali svoju je popularnost (barem van Japana) dobila otkako se pročulo da je ovo inspiracija za Miyazakijev (moguće zadnji) animirani film The Boy And The Heron. Ujedno je to i redateljeva omiljena knjiga iz djetinjstva i uz te činjenice privuklo me pročitati što je to zaokupljalo tako dugo ovog majstora animirane forme.
Premda je ovo u načelu dječji roman, struktura i pristup temama je dosta ozbiljniji nego što bi se očekivalo. Pisano u formi razasutih epizdoa u kombinaciji s ujakovim dnevnikom, u ovom romanu se prepričavaju doživljaji glavnog lika Coppera i pokušavaju se rastumačiti pozitivne spoznaje i upozorenja na neke greške u životu sazrijevajuće osobe. Samim time roman ima filozofsku formu i u velike detalje analizira neke nepravde i dobre postupke kakve smo mnogi susretali u djetinjstvu. No, osim "životnih lekcija" roman se bavi i poviješću i umjetnosti, pa tako nalazimo neočekivane sekvence o biografiji Napoleona na primjer.
Sama kvaliteta teksta je neporeciva, ali zbog svoje ozbiljne i pravocrtne forme, roman gubi ponešto književne magije putem. Imam osjećaj da su tekst i događaji potpali pod formu uveličavanja i uzvisivanja svojih likova, nekako izraženije negoli u nekim europskim romanima istog žanra. Treba djelo staviti i u vremenski i kulturološki kontekst, ali ipak kao neki sveukupni dojam ostaje "dosta dobro". Na temelju gore navedene premise, ipak sam očekivao nešto više i magičnije, a ovo je zapravo vrlo realistično i pomalo tupo u sektoru mašte.
P.S. Animirani film nema puno poveznica s radnjom knjige, dodirne crte su tek par osnovnih ideja i vremenski period. No, ništa se ne propušta ako se ne pročita ova knjiga pošto su prilično različite. |
| don_draper |
Posted - 10/03/2024 : 13:58:48
Philip K. Dick : A Scanner Darkly / Skener vidi mračno
Jedan od najpoznatijih romana iz bogate bibliografije ovog kralja filozofskog SF-a nedavno je nanovo preveden u Hrvatskoj. Moram priznati da mi paše čak čitati Dicka u prijevodu, s obzirom na njegovu specifičnu atmosferu i nekada dosta neobičan vokabular.
Skener se bavi nekolicinom likova koji su povezani u mračnoj budućnosti svojom ovisnošću o supstanci S, tajnovitoj hit drogi koja ima razarajuće efekte na psihu i percepciju. U centru je Bob Arctor, koji osim što dijeli kuću sa svojim prijateljima ovisnicima, honorarno radi i kao agent za suzbijanje lanca droge pod tajnim identiteom. Upravo u takvom settingu se odvija još jedno Dickovo poigravanje s realnošću, percepcijom i otuđenosti. U tijeku romana Bob je prisiljen špijunirati vlastitu kuću te samim time ima priliku promatrati sebe u tom vrelu konzumacije droge, apstinencije i burnih tripova.
Ovaj roman nije tako težak na SF pojmovima i zapravo se doima dosta suvremen. Na jako uvjerljiv i gotovo mučan način opisuje život u ovisnosti (i sam Dick je imao osobnog iskustva) i borbe iz dana u dan s time. Neke opise je gotovo mučno čitati, ali ne mogu reći da sam vidio puno romana koji takvu temu ovako blisko i realno obrade. Ima tu i crnog humora i nekih situacija koje će izazvati istovremeno smijeh i suze. Cijeli aspekt istrage i razdvajanja identiteta pred kraj je izrazito dobro poentiran. U pogovoru Dick vrlo iskreno progovara o inspiraciji za roman i tragediji jedne cijele generacije te samim time roman dobiva dodatno na težini.
Scanner Darkly je vrlo bitan moderni roman. Kroz viziju jednog mahnitog, halucinantnog budućeg svijeta, Dick je progovorio o problemima iz okoline i sadašnjosti, o paklu ovisnosti i njegovim ishodima, istovremeno postavljajući pitanja o disocijaciji identiteta i osobnosti. Sveobuhvatan, težak, ali vrlo uvjerljiv roman. U skeneru Dick je u punoj formi, vrlo tečan i opširan te nikad osobniji u obraćanju čitatelju. Umjetnički uspješna misija.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 29/02/2024 : 17:41:11
Kurt Vonnegut : Mother Night
Bilo bi jako banalno reći da je Vonnegut jedno od većih otkrića mog čitalačkog iskustva, ali još otkako sam pročitao Klaonicu 5, bilo je sasvim jasno kako je riječ o velikanu moderne anglosaksonske književnosti. Do sada što sam pročitao je bilo odlično, a tako i ovaj roman.
Mother Night je antiratno remkedjelo. Protagonist romana je Howard Campbell Jr., američki agent i doušnik u nacističkoj Njemačkoj koji se bavio propagandom. Njegovi stavovi i prisjećanja ratnog razdoblja su pomalo jeziva, što zbog njegove relativne ravnodušnosti, što zbog ideja koje su uopće postojale. Vonnegut je vrlo britak kritičar takvih zbivanja i epizoda iz povijesti, ali uspijeva to učiniti kroz naoko apatične, satirične i emotivno dosta atipične sekvence. Efekt nimalo ne izostaje, svemu usprkos.
Dinamičnog stila pisanja i s vrlo ekscentričnom i pamtljivom klapom likova, ovaj roman sjajno opisuje krivicu i teret koju izaziva ratno zbivanje, stanje američkog društva i njegova razlika/sličnost prema ratnim režimima i stanje uma neostvarenog čovjeka. Mother Night uistinu je važan i kvalitetan roman. Nekako u bibliografiji nije najistaknutiji, ali neka vas to ne zavara. Ako netko želi spoj satire, humora, ali i najizravnije realnosti iz Drugog svjetskog rata, ovo je svakako idealan roman.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 25/02/2024 : 14:08:13
Milan Kundera : Nesnesitelná lehkost bytí / Nepodnošljiva lakoća postojanja
Uzeo sam neki izazov u kojem se za svaki mjesec u godini mora pročitati neka knjiga iz određene kateogrije. Za siječanj je to bio krimi roman, a za ovaj mjesec romansa. Pošto se u tom žanru nimalo ne snalazim i ne interesira me toliko, nekako po sinopsisu, od knjiga s police koje sam namijenio čitanju, ova je bila najbliže tome.
Kunderin najpoznatiji roman uistinu je neka postmodernistička varijanta romanse. U njemu se prati dvoje protagonista u nelinearnom stilu pripovjedanja, ali njima se pridružuje još jedan ljubavni par koji ima poveznicu s njima. Kunderin stil je vrlo konkretan, a uporabom kratkih poglavlja stekla se dobrodošla dinamika u radnji. Tomaš i Tereza su naoko dvije sušte suprotnoti i ne djeluje kao da jedan drugoga mogu zadovoljiti i biti u smislenoj vezi. No, dubljim promišljanjem u tijeku romana i razotkrivanjem onih skrivenih i podsvjesnih problema, Kundera ih je stvorio kao najsmisleniji par.
U ovom romanu Kundera jako dobro prezentira svoje umijeće filozofskog pisanja i spajanja naizgled nespojivog i redukcije nekih kompliciranijih stvari. No, ovaj roman nije zaokupljen samo romantičnim odnosom, već je tu i pitanje češke neovisnosti i sovjetske okupacije te političkih i svjetovnih promjena nastalih uslijed toga. Kundera je domovinu utkao u karakterizaciju svojih likova i njihov odnos prema slobodi i okupaciji su postali temeljne odrednice.
Možda je roman nekada i pretjeran u svojoj analizi i povezivanju. U nekim segmentima sam se osjećao i pomalo izgubljen i napunjen informacijama preko potrebe. Činjenica jest da ovaj postmodernistički stil nije svakome po ukusu, ali kvaliteta djela je neporeciva. Vrlo zanimljiva perspektiva na ovaj žanr i sasvim inovativan roman. Možda neće u svakom trenutku djelovati kao pun pogodak, ali knjiga vrijedna pažnje s vrlo posebnim kvalitetama koje se teško zaborave.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 18/02/2024 : 12:18:37
Uzeo sam si u ovih godinu dana za zadaću pročitati cijeli opus Ishigura i sad je taj zadatak završen.
Kako volim rang liste, tako ću i ovdje izlistati nekakvu provizornu ljestvicu njegovih djela po kvaliteti, bar onako kako ja mislim.
1. Remains of The Day
2. Never Let Me Go
3. The Buried Giant
4. When We Were Orphans
5. Artist of The Floating World
6. Klara and The Sun
7. A Pale View of Hills
8. Nocturnes
9. The Unconsoled |
| don_draper |
Posted - 18/02/2024 : 12:16:21
Kazuo Ishiguro : Klara and The Sun / Klara i sunce
I približilo se kraju ovo dugo druženje s nobelovcem Ishigurom. Trajalo je skoro godinu dana uz polagani ritam čitanja i neopisivi užitak.
Zadnji (zasada) roman i jedini objavljeni nakon primitka Nobelove nagrade nalazi ovog britansko-japanskog autora u teritoriju u kojem se već okušao s Never Let Me Go. Roman je smješten u budućnost u kojoj su široko rasprostranjeni roboti kao kućni asistenti i prijatelji za djecu. Kao i svaki Ishigurov roman, ni ovaj se ne upušta u detaljna pojašnjenja, već svoju premisu postavlja kao normalu u koju nas direktno upušta.
Roman je ispripovjedan iz perspektive jednog takvog robota, naslovne Klare. Tim potezom Ishiguro je dobio jedan moćan autorski alat jer se udubljujemo u mozak stroja koji nije proživio ljudske interakcije i koji sve promatra iz svoje statične perspektive, u početku kroz prozor izloga dućana, a kasnije u jednom kućanstvu. Klara je perceptivna te kako upoznaje neke ljudske činjenice i događaje, dobiva svoju verziju solucije i nošenja s time, a sve uz priličnu količinu lojalnosti i optimizma. Sve to pridonosi jednom emotivnom, ali i ponekad tragičnom putovanju.
Roman nije ispunjen događanjima te se čita kao jedno sporije putovanje, ali oni koji cijene ovog autora opet će se naći u njegovom magičnom svijetu reminiscencija i potisnutih osjećaja. Ljudski dio ovog romana mi nije baš bio dovoljno jak kao u prethodnim djelima i u nekim solucijama roman je bio dosta olak. Nije ovo među najboljim djelima, ali u pogledu pripovjedača i opservacija, izdvajaju se sjajni segmenti koje vrijedi čitati. Kako odmiču dani od čitanja, stvara mi se pozitivniji dojam o romanu. Nije baš najbolja uvertira za Ishigura, ali svakako roman koji njegove kvalitete ističe i nudi još jedan zanimljiv entitet u njegovom raznolikom i moćnom opusu.
4/5 |
| Deers |
Posted - 15/02/2024 : 07:37:26
Meni je Boja magije bila tako-tako. Ako se ne varam, sa Čudesnim svijetlom i Kiselim čaranjem (Sourcery) čini neku trilogiju sa Rincewindom i ta posljednja, mi je baš bila odlična. |
| Shaner |
Posted - 13/02/2024 : 23:46:19
Kužim, to stoji. Iako bih svakako preporučio i tebi i drugima da ne staju na tome. 
|
| don_draper |
Posted - 13/02/2024 : 21:40:44
Ne mislim da je knjiga doslovno standalone jer nije tako koncipirana (između ostalog, i zbog ovog što si naveo), ali ako netko poželi pročitati samo tu prvu i ništa drugo, ne držim da će biti zakinut ili da treba prije čitanja biti upućen u bilo što. U tom smislu standalone, tj. dovoljno dobar sam za sebe |
| Shaner |
Posted - 13/02/2024 : 21:33:02
Kako to misliš "standalone"? Koliko se sjećam prva knjiga završava (doslovnim) cliffhangerom?
Inače da, Pratchett i njegov Discworld su odlični.
|
| don_draper |
Posted - 13/02/2024 : 17:45:22
Terry Pratchett : The Colour of Magic, Discworld #1
Nisam baš novi u zadavanju velikih čitalačkih zadataka samom sebi. Već nekoliko godina namjeravam pročitati cjelokupni Kingov opus, rekao bih da sam u toj misiji taman prešao 50% cilja. Sada sam, naivan kakav jesam, odlučio se upustiti u jednu sasvim drugu čitalačku avanturu. Pratchett je objavio 41 roman iz svog famoznog Discworld univerzuma. Iako nisu to romani koji prate jedan drugoga usko, ipak sam htio kompletan doživljaj i prošlog vikenda sam započeo.
Ne mogu reći da mi je fantasy najdraži žanr, ili da se snalazim u njemu kao riba u vodi. Naravno da sam guštao u LOTR i Martinu dok je valjao, ali ovakvo što nisam još isprobao. Pratchett je ovdje počeo stvaranje kompletno novog i maštovitog fantasy svijeta, ali po totalno svojim pravilima i prepunom apsurda i humorističnih situacija. Mnogi su ga usporedili s Douglasom Adamsom, možda su i u pravu (davno sam čitao Adamsa pa se ne sjećam).
Ovo je prvi roman u ovom opsežnom univerzumu i tek početak istraživanja svih ideja. I to se vidi ponekad. Zanimljive su i dosjetljive ideje koje je osmislio Pratchett ovdje (svijet na leđima kornjače, rub svijeta, imaginarni zmajevi) i slistio sam knjigu u dva dana. Jednostavno zabavna i nekomplicirana avantura. Problem je što nekada u verbalizaciji svojih zamisli Pratchett ispadne dosta letimičan. Isto tako, neodstaje ovdje neke veće povezanosti radnje. Sve što se događa u knjizi je zapravo serija nekih crtica i epizoda.
Likovi s kojima nas je ovdje Pratchett upoznao su jedinstveni i zabavni, iako mislim da se najbolje stvari tek kriju. Pohvalan debi i knjiga koja iza sebe nosi jedno veliko obećanje za mnoge sate čitalačkog užitka. Kvalitetna je prva knjiga i kao standalone fantasy osvaja čitatelja. Spreman za još uradaka ovog mudrog i dosjetljivog velikana književnosti.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 10/02/2024 : 12:35:15
Agatha Christie : The ABC Murders
Evo me opet natrag kod brkatog Belgijanca. Kao što sam konstatirao u jednoj od tema na ovom podforumu, s Christie čovjek zna što dobiva. Obično su to prilično standardizirane forme i obrazac koji nalazi svoje fanove. Ono što je uvijek fascinantno je da kraljica krimića nađe način da premosti predviđanja i donese taj zadovoljavajući twist na kraju. No, ovog puta je forma malo se promijenila. Ovaj roman je znamenit po tome što se Poirot susreće sa slučajem serijskog ubojice čiji djelokrug nije neka uska zajednica, već cijela država.
Ima roman tu neku metronomsku napetost pošto je po naslovu vrlo jasno kako je u pitanju abecedni obrazac ubojstava. Ispočetka je gotovo nemoguće pretpostaviti ubojicu i potraga za njim djeluje pomalo beznadno. No, Christie zna kako iskreirati zanimljive sporedne likove, te uz malo neobičnih poveznica stvori se tu plodno tlo za antagonista. Poirot je u svemu ovome, doduše, malo potisnut i ne djeluje mi ta njegova premoćnost i smisao za interakciju ovdje tako zanimljiv kao i ranije. No, to ga ne priječi da pred kraj dosegne svoj klasični vrhunac ingenioznosti.
Iako ću sada djelovati kao da sam knjiški snob koji preferira Poirota u nekoj rezidenciji uz hrpu otmjenih likova, nekako ovako širok teren mi nije djelovao kao njegov idealni. Također, imam dojam da je tranzicija prema otkriću počinitelja ovdje bila prebrza, vjerojatno zbog tradicionalno kraće forme ovih romana (JK Rowling bi ovdje lagano odradila 1000 stranica na ovakvu temu). Sve u svemu, ima tu svih elemenata za dobar Poirotov roman, ali barem 2 do sada su mi bolja od ovog.
4/5 |
|
|
