| T O P I C R E V I E W |
| don_draper |
Posted - 14/04/2022 : 15:52:51
Evo i jednog mog topica. Naime, osim što volim pročitati dobar strip (logično pošto sam pripadnik ovog foruma) volim uzeti u ruke i dobar roman. Nekako u ovih par godina što sam ovdje sam skužio da volim pisati osvrte, neke uspješne, neke malo manje. Pošto uredno vodim i Goodreads account, broj pročitanih naslova je već pozamašan pa sam pomislio da ne bi bilo loše da se malo naglas izrazim o pročitanome. Otvorio sam ovaj topic kao prostor gdje bih ubacio objedinjeno svoje osvrte na književna djela.
Bit će tu osvrta na knjige koje trenutno čitam, ali bit će i pokoji throwback u smislu prisjećanja na neke drage (ili manje drage) knjige.
Nema kod mene nekog striktnog pridržavanja žanrova niti serijala. Ima nekih dražih pisaca kojima pridajem veću pozornost, ali svakakvi žanrovi i periodi će se naći u ovom topicu. Primjerice bit će puno Stephena Kinga, fantasyja, klasika iz 20.stoljeća te SF-a, ali i realistične fikcije današnjice.
Unaprijed hvala svima koji će pročitati ponešto od mojih baljezgarija, ali isto tako su dobrodošli svi da ovdje iznesu i svoja mišljenja o spomenutim naslovima ili neslaganja s mojim. Bez diskusije ne bi bilo foruma, na kraju krajeva.
|
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| don_draper |
Posted - 23/09/2023 : 23:55:11
Kazuo Ishiguro : Remains of The Day / Na kraju dana
Nastavlja se plan pročitati cjelokupni opus ovog nobelovca. Vrlo mi je zanimljivo kod njega kako je inkorporirao svoje japansko porijeklo i korijene s britanskim stilom u skladu s njegovom drugom domovinom. Teme su mu misaono vrlo interesantne, atmosfera unikatna i likovi vrlo dobro razloženi i kompleksni.
U ovom, možda i najpoznatijem, djelu Ishiguro je kao pripovjedača stavio britanskog batlera na zalasku karijere (otuda i naziv knjige). Ispočetka se čini kao dnevnik batlera i ne odiše nekom uzbudljivosti i zanimljivosti. No, knjiga je vrlo slojevita, puna metafora i umetnutih dragulja u svojoj fabuli. Kroz prisjećanja batlera rekapituliraju se povijesne epizode i periodi, ali je dobra kvaka u tome što je pripovjedač vrlo pristran, vrlo lojalan i to nekako nijansira te sve dojmove i priče.
Proza je divno napisana, tema je zanimljiva, a cijela atmosfera je vrlo opipljiva čitajući ovaj roman. Ishiguro si je zadao priličan zadatak, ali je svojom vještinom i emocionalnom inteligencijom uspio kreirati slojevit, značajan i vrlo dubok roman. Iz male perspektive pokrivaju se svjetske struje i događanja. Uistinu svaki čovjek može biti svemir za sebe.
Remekdjelo elegantne proze i zanimljivog promišljanja. Ovakav roman neće sjesti svima, ali kvaliteta mu je neporeciva. Svakim romanom zasada se Ishiguro nadmašuje. Ovaj roman tematski je evolucija i nadogradnja na prethodni roman i imam osjećaj da bih mogao čitati još njegovih knjiga na sličnu tematiku. Ali, poštovat će se kronologija i uskoro se već nastavlja pratiti ovog fascinantnog autora.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 06/09/2023 : 20:29:07
Mikhail Bulgakov : Majstor i Margarita
Red je na kultne romane iz 20. stoljeeća i nakon čistog američkog modernzima zapao me onaj s druge strane željezne zavjese. Bulgakov je jedan od onih spisatelja čija se slava razotkrila prilično kasno, ponajviše zbog kontroverzi koje je podizao svojim djelima. Jedan od glavnih razloga za tu cenzuru je upravo ovaj, njegov najpoznatiji i najhvaljeniji roman. No, od razotkrivanja Majstor i Margarita su uzdrmali modernu kulturu i postali jedna od najutjecajnijih knjiga stoljeća.
Prilično je očito zašto je roman digao toliko prašine. Riječ je o prilično otvorenoj kritici sovjetskog režima i mentaliteta koji je tad vladao te njegovom nametanju ideologije, u ovom slučaju ateizma. Kao što mnogi znaju centralni događaj ovog romana je dolazak misterioznog Wolanda u Moskvu koji je zapravo vrag, a sa soboom dovodi svoju vjernu svitu pomagača. Kroz natprirodne događaje i izvedbe ova ekipa napravi kaos i pomutnju u Moskvi, manipulirajuči ljudima, remeteći famoznu birokraciju i slično. Paralelno se knjiga bavi pričom o Ponciju Pilatu kroz pomalo izmijenjene događaje i postavke.
Bulgakov na vrlo lucidan i umjetnički perfidan način progovara o velikim egzistencijalnim i religijskim pitanjima, premda satiričan i ponekad šeretski stil romana to mogu prikazati olakim. Motivi i likovi u ovoj knjizi se redaju u sjajnoj bujici kreativnosti i nekada je teško pohvatati što se sve dogodilo. No, Bulgakov to jako dobro žonglira i knjiga nikada ne pada u kvaliteti znatno.
Simbolistički, filozofski, ali i literarno, vrlo značajan i kvalitetan roman. Kroz neobične događaje, faustovsku inspiraciju i vrlo hrabre i direktne kritike i komparacije, Bulgakov je kreirao uistinu roman temeljac za mnoge kulturne pravce i inspiracije. Možda je nekada prezasitan sa svojom satirom, nevjerojatnim i nadnaravnim, ipak je vrlo fino tempirano i pitko štivo.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 29/08/2023 : 16:15:19
John Kennedy Toole : A Confederacy of Dunces / Urota tupana
Već sami naslov dosta toga obećava. Kennedy Toole je jedan od onih umjetnika koji su nažalost prekratko ostali s nama i koji je svoje traume i emocije na svakojake načine preslikavao u svojim djelima. Hrvatski prijevod je podosta oštar te u originalu nekako nježnije i šarolikije zvuči. Ova knjiga je s vremenom dobivala na popularnosti i ostala je kao jedan od jako vjernih relikta svog doba. Imam osjećaj da je američka književnost u tom periodu bila itekako plodna i dalo bi se tu izvući puno potencijalnih klasika.
Knjiga prati Ignatiusa Reillyja koji je po svemu neka vrsta antijunaka. Pretio, besposleni usidjelica koji živi itekako komotan život na račun svoje umirovljene i ne tako bogate stare majke. Usto je socijalno neprilagođen i sa svojom vizijom pravde se suočava sa svijetom. Sve je to upakirano u komično izdanje te se u tim bizarnim scenama i okršajima čovjek dobro nasmije, ali istovremeno je prilično jezivo koliko je osude i kritike upakirano tu i koliko je ostvarivo vidjeti ovakve živote. No, Toole nekako ekspertno hrani čitatelja informacijama i emocijama pa sve dobiva smisao i oblik modernog pikarskog romana. Je li Ignatius Don Quijote svog vremena je teško za reći, ali svakako da je čovjek sa svojom misijom i da ide kontra svih.
No, nije samo Ignatius ovdje zanimljiv i jedini fokus. U romanu se prikazuju i drugi likovi iz nižih slojeva društva koji improviziraju na svoj način. Sporedne likove mahom obilježava neuspjeh i nevjerojatan smisao za nesreću, žargonski rečeno pravi su baksuzi. New Orleans kao osebujniji grad s jakom mediteranskom ostavštinom je jako dobro mjesto radnje za ovakav roman i osjeti se taj socijalni aspekt koji Toole ovdje ukazuje. Jako dobro je i uvedena i opisana ta hladnoratovska američka paranoja i sami politički sustav je ovdje isto izvrnut naglavce te okrutno iskritiziran.
Ovaj roman se ne čita samo zbog radnje. Ona je decentna i zanimljiva te se na kraju jako genijalno razrješi. Roman vrlo čvrsto uzme čitatelja i natjera ga da preispita svoj sustav vrijednosti. No, sve to je odrađeno kroz prizmu humoristične proze. Pravo je umijeće u takvoj prozi odraditi britku kritiku i karakternu studiju kakvu je Toole ovdje napravio. Moderna odiseja, borba protiv vjetrenjača, dekadencija i komedija situacije. Sve je to ova knjiga i mogu reći da sam i podjednako guštao u tome, ali i ostao zapanjen kako je Toole pomalo proročki prikazao društvo. Današnja situacija je još sličnija romanu i ovo bi djelo trebalo doživjeti drugu mladost i prikazati socijalnu otuđenost kao lekciju za društvo.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 02/08/2023 : 18:51:22
Jo Nesbo : Krvavi Mjesec
Zadnjih 10-ak godina kako sam aktivniji u čitanju uvijek sam volio pročitati s vremenom i dobar krimić. Malo razbibrige, a ako se potrefi, bude i napeto. Skandinavci su već višestruko opjevani heroji tog žanra, a od autora koji su i danas aktivni Nesba ih izdvojio kao jednog od najboljih. Fama definitivno postoji, a nakon više od 10 pročitanih njegovih knjiga, rekao bih da je i opravdana. Njegov serijal o detektivu Harryju Holeu sada broji i 13 knjiga i promptno sam checkirao kakva je ova najnovija.
Premisa je dosta slična kao i u ostalim krimićima. Pojavi se nekoliko gnjusnih zločina, sumnja se baca na serijskog ubojicu, a glavni detektiv je u nekoj vrsti osobne krize i pijanstva. Nesbo je stvorio Holea kao dekadentnog i oronulog detektiva koji ima dosta nerazjašnjenih unutarnjih sukoba i nosi teret tragedija njemu bliskih ljudi. U takvoj norveškoj tmurnoj atmosferi zasigurno je plodno tlo za sastaviti napetu, krimi priču. Uglavnom to ova knjiga uspijeva biti. Iako ima i dio iz perspektive ubojice, ipak postoji određena neizvjesnost i utrka s vremenom.
No, nekako imam osjećaj da mi ovakvi romani sve slabije sjedaju. Ili se možda kvaliteta malo razvodnila. Teško je održati kontinuitet kvalitete i biti jednako domišljat nakon 13 knjiga. Činjenica je da je struktura radnje sad već previše predvidljiva i da to donekle kvari dojam. Isto tako nije bilo tu neke velike filozofije i mudrih twistova kakve je ovaj autor znao bacati. Ono po čemu ova knjiga ipak zaslužuje dosta dobre ocjene su likovi i njihovi kompleksni odnosi i psiha. Čak i sporedni likovi ovdje imaju dosta dobro izražen karakter i motivacije.
I dalje mi je gušt pročitati Nesba i dobrano me zadrži na svojim stranicama, ali ipak mi se čini da je kvaliteta pala. Vrlo dobar roman u svom žanru, pored moderne hiperprodukcije zasigurno stoji još i bolje. Sad sam se pomalo zasitio krimića i vrijeme je za odmak prema drugim žanrovima i povratak u literarnu prošlost. Ovim dnevnicima sad predstoji par klasika.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 17/07/2023 : 19:09:41
Robert Galbraith : Troubled Blood / Nemirna krv
Jednom godišnje, ili tako nekako, volim uzeti u ruke novu knjigu iz serijala kojeg potpisuje JK Rowling, iako pod pseudonimom. Već ranije postoji i recenzija prethodne knjige. Dojmovi su bili prilično dobri, ali ovaj se serijal svakako izdvaja od drugih krimića po duljini i elokventnosti pisanja, što je nekada i prijeporna točka. S ovim romanom je JK nadmašila i samu sebe jer se roman odvija na nešto više od 1000 stranica. Reklo bi se previše.
No, neporeciva kvaliteta ovog serijala je upravo spisateljičina sposobnost pripovjedanja i stvaranja likova koje smo mogli susresti u jednom drugom serijalu koji je pisala. Tako i ovdje, glavni likovi Strike i Robin žive svoj život s poslom, ali i izvan njega i detaljno se uđe u perspektive te se stekne dojam kako im slučaj remeti svakodnevnicu i prožima sve sfere života. Tu je i nedostavna natruha privlačnosti, ali ni to nije baš sve tako glatko. Sami misterij, odnosno glavni slučaj je dosta zamršen i naoko nerješiv. No, samom dubinom zamršenosti i svim akterima povezanima s njima provlači se i jedna društvena opservacija jer prisutni su likovi iz svih slojeva društva. Što se tiče tog karakternog dijela roman je definitivni pogodak.
Ono što malo snižava dojam je neminovni prazan hod. Iako volim to što je JK opisala ovo dosta u skladu s realnosti i realnim ritmom, opet je nekako neujednačeno prema kraju. Dosta je bilo neizvjesnosti i polaganog razmišljanja da se na kraju stekne dojam da je razrješenje došlo vrlo naglo i brzo. Uz nešto bolji i striktniji editing vjerojatno bismo pričali o boljem romanu. Ipak, neporeciv je užitak kojeg sam imao čitajući ovu knjigu. Volim tu britansku atmosferu i opisivanje njihovog mentaliteta kroz knjige i paše mi u toj sferi krimića. Uistinu je kvalitetno i duboko napisano, ali nekada i preopširno. No, kad pogledam u retrospektivi, stvarno svih 5 knjiga drži jako dobar standard kvalitete.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 25/06/2023 : 13:29:17
Kazuo Ishiguro : An Artist of The Floating World / Umjetnik plutajućeg svijeta
Nastavlja se čitanje ovog japansko-britanskog nobelovca. Prva knjiga u opusu je bila vrlo atmosferičan i decentan uvod u karijeru. Naravno da sada očekivanja ipak malo i rastu. Umjetnik plutajućeg svijeta je knjiga koja je umnogome slična debitantskom romanu, ali koja sadržajem, pisanjem i atmosferom ipak pokazuje značajan napredak.
Pratimo gospodina Onoa koji se tijekom posjeta svojih kćeri prisjeća svoje mladosti i godina koje su formirale njegovu karijeru renomiranog slikara. Slično kao i s prvim romanom i ovdje je izražen element nepouzdanog pripovjedača te su prisutni brojni nepravilni i labavno povezani vremenski skokovi. Otprilike kao neka struja svijesti u puno urednijem i laganijem ritmu. I ovdje Ishiguro prikazuje postratni Japan te sukob tradicija i modernih viđenja. Osjeti se taj duh jedne ere koja prolazi. Također pitanje je i zacijeljenih rana, gubitaka te sazrijevanja nekih svjetonazora koji su u raskoraku s obzirom na dva različita povijesna perioda.
Sviđa mi se kako Ishiguro prikazuje Japan s dvije strane 2.svjetskog rata i kako su se neke stvari izmijenile i kako se to odražava na gradove, ljude i njihova djela. Kako se i naš glavni lik osjeća staro, imamo osjećaj kao i da nacija s njim stari i prepušta mjesto nekoj novijoj državi i ljudima. Ono što jako volim je kad pisci pišu o umjetnosti pa i ovdje imamo priče o slikarstvu, stvaralačkom procesu te sukobima među ideologijama. Prikazuje se zorno život umjetnika, neka njegova ograničenja te preispitivanje autoriteta i doktrina u umjetnosti.
Sve navedeno se proteže na tek 200 stranica, ali nikada prezgusnuto. Ovo je lagan roman, meditativnog raspoloženja, koji u svakom trenu može skliznuti u razne sfere razmišljanja. No, vrlo je uvjerljivo i dojmljivo pratiti lika iz tako bliske perspektive. Jedina zamjerka romanu je da neke svoje priče i niti iz prošlosti ne završi adekvatno, odnosno za neke stvari sam htio znati kako su završile. No, opet ne može sve biti napisano, nije tako u životu. Bilo je jako dobro čitanje i možda sam ipak htio još nekoliko desetaka stranica da se još bolje razgrana ta kompleksna Onova prošlost i njen odnos prema njoj.
U svakom slučaju značajan skok u kvaliteti i sjajan roman s brojnim temama koje vrlo strpljivo obrađuje i na realan način prikazuje.
5/5 |
| going going |
Posted - 19/06/2023 : 03:00:58
quote:
Originally posted by don_draper
Raymond Chandler: The Big Sleep / Veliki san
Kad sam već u fazi čitanja krimića i misterija, onda bi bio red da uvrstim u red čitanja i klasike žanra. Listajući bilo koju listu top krimića otkrit će se među naslovima i ovaj popularni roman. Ovo je prvi roman u kojem se pojavljuje Philip Marlowe, Chandlerov poznati privatni detektiv koji istražuje i njuška svakojake tajne i zakulisne igre u Los Angelesu 30-ih i 40-ih.
Roman je napisan u 1939. te je vrlo vjeran produkt svojega doba. Pod time mislim da ima dosta zastarjelog žargona i fraza koje u originalu mi nisu bile toliko poznate. Usto, karakterizacija likova i odnosi u društvu su podosta konzervativni i zastarjeli tj. žene su ovdje najčešće tihe, povučene te koriste uglavnom svoj šarm kako bi postigle što žele. Tipično noirovski. Marlowe je vrlo blizak stereotip privatnog detektiva u bogataškom gradu. Vrlo pričljiv, dosjetljiv i ne pretjerano povučen, sklon uvući se u konflikte brzinom munje. Prevladava u njemu neki čudan, prikriven, ali vrlo old school smisao za pravdu. Čitajući roman iz njegove perspektive teško je bilo dobiti na objektivnosti, a zbog kratkoće romana, sporedni likovi i njihove smicalice se vrlo sporo i razlomljeno odmotavaju i otkrivaju. Premda roman ima oko 180 stranica i čini se kao neki easy read, zbog dosta otegotnog i zamršenog postavljanja misterija i njegovog rješavanja nije bilo baš najtečnije.
Premda ima jako dobrih interakcija među likovima i cijela ta starinska atmosfera zna biti zavodljiva, ipak ne mogu reći da sam se nešto pretjerano udubio i da me nešto pretjerano zaintrigrao ovaj roman. Zašto? Prije svega, i nakon pročitanog romana cijeli misterij i radnja te ono što se izdogađalo su dosta nejasni, magloviti i nepotrebno razvučeni. Od vrlo skromnog setupa do odlaska u dužinu i širinu, Marlowljev zadatak i njegovo otpetljavanje dosta zamršenih odnosa u L.A.-u nije ostavilo nekakav konkretan i koherentan dojam. Ni za što što se događalo ovdje me nije bilo pretjerano briga jer se ni ne stvara takva relacija prema čitatelju. Upravo zbog toga nekakva osrednja ocjena ovome. Možda bolje funkcionira u filmu ovo, morat ću pogledati. I dalje preporuka za neke kojima bolje sjeda noir i koji vole nepouzdane pripovjedače.
2.5/5
Ni film nije nista bolji. Meni nista nije bilo jasno i uopste mi nije seo film sto bi se reklo iako je opstepoznato da sam veliki ljubitelj noir zanra. |
| don_draper |
Posted - 23/05/2023 : 17:41:57
Nakon 2 mjeseca tišine na ovom topicu, vraćaju se recenzije u punom jeku.
William Goldman : The Princess Bride
Travanj je bio značajan mjesec i dogodile su se neke bitne stvari pa sam ih htio obilježiti čitanjem jednog prigodnog romana vezanoga za to. Privlačila me ova knjiga već neko vrijeme i bio sam željan nečeg ležernijeg i avanturističkog. Poznati film nastao po ovom predlošku nisam gledao do sada tako da bilo je ovo putovanje otvorena uma.
Ne može se baš čovjek adekvatno pripremiti na čitanje ovog romana jer odmah na početku se skuži da je jako neklasičan. Autor je vrlo umješno ubacio sebe kao lika, na način kakvog se ne bi posramio niti Stephen King. No, nije on lik glavne radnje. Sad zvuči malo komplicirano. Uglavnom, roman je osmišljen kao Goldmanov editor's cut puno duljeg romana fikcionalnog Morgensterna. Iako djeluje kao nepotrebno kompliciranje, ipak donekle to do kraja knjiga produbi knjigu i ostavi jedan drukčiji dojam. Isto tako pomaže dati materijala za diskusiju o utjecaju književnog djela na pisca i čitatelja, umjetnička pristranost i percepcija kreativnosti. Sama radnja o naslovnoj princezi je smještena u fiktivnu državu u period nalik kasnijem srednjem vijeku. Tu ima tipičnih postava likova, gotovo stereotipno preuzetih iz bajki i drugih klasičnih priča.
No, nije sve ovdje klasično i rasterećeno ozbiljnijih emocija i konotacija. Likovi nisu crno-bijelo karakterizirano i postoji jasna autorska kritika i satira u prikazu situacija i likova. U tako ležernom tonu još jače odzvoni tragedija, opasnost ili unutarnja borba kod likova. A tih stvari ima podosta u ovom romanu. Goldmanovi komentari u editiranju tog fiktivnog djela daju sjajan dojam "knjige u knjizi" i obogaćuju čitateljev dojam pročitanog. Sama radnja, njeni zapleti i raspleti su sveukupno na visokom nivou odrađeni i vrlo su pitki, a opet na svoj način originalni i dovoljno duboki da ne zabrazde u generičnost.
Sve u svemu, jako dobar odabir za čitanje i svakako knjiga oko koje se stvara fama s pravom. Iako u ovakvom odabiru settinga originalnost možda malo trpi i postanu stvari proceduralne i predvidljive, ipak treba odati priznanje Goldmanu. Isto tako kroz njegovu perspektivu se otkrije ta pristranost i kompletna privrženost pisanoj riječi i s tog nekakvog literarnog stava jako dobro moderno djelo. Veselim se vidjeti filmsku adaptaciju, a nekog dana ću se vjerojatno i ponovno vratiti ovome.
4.5/5 |
| don_draper |
Posted - 26/03/2023 : 23:56:51
quote:
Originally posted by naker
Sve je super sa Coralinom, osim jedne stvari - preeeviše je Gaiman pozajmio od Alise u zemlji čuda. Devojčica, prolaz kroz malu rupu u drugi svet koji je iskrivljeni odraz u ogledalu sveta iz kojeg je došla, čak se i mačka pojavljuje u sličnoj ulozi! Malo previše sličnosti za moj ukus, trebao je to Gaiman malo bolje dozirati, ali OK, koliko gubi na originalnosti toliko dobija na realizaciji, čovek piše najbolje fantazijske moderne bajke, kako u stripu, tako i u književnosti.
Jel si gledao animirani film? Po meni potpuno uspešna adaptacija knjige 
Nisam čitao Alisu, ali vidljivi su ti neki elementi, samo što je Gaiman to dosta odmjereno odradio, bez previše čudnih bića. No, priča funkcionira svakako i zaslužuje pohvale.
Gledao sam animiranu verziju, jako dobro odrađeno. Bilo je nekih preinaka, ali funkcionira na visokom nivou. Studio Laika radi jako dobre stvari, šteta što ne izbacuju više stvari, valjda je to do nekih financijskih limita. |
| naker |
Posted - 26/03/2023 : 00:15:31
Sve je super sa Coralinom, osim jedne stvari - preeeviše je Gaiman pozajmio od Alise u zemlji čuda. Devojčica, prolaz kroz malu rupu u drugi svet koji je iskrivljeni odraz u ogledalu sveta iz kojeg je došla, čak se i mačka pojavljuje u sličnoj ulozi! Malo previše sličnosti za moj ukus, trebao je to Gaiman malo bolje dozirati, ali OK, koliko gubi na originalnosti toliko dobija na realizaciji, čovek piše najbolje fantazijske moderne bajke, kako u stripu, tako i u književnosti.
Jel si gledao animirani film? Po meni potpuno uspešna adaptacija knjige |
| don_draper |
Posted - 25/03/2023 : 17:51:35
Neil Gaiman : Coraline
Gaimana svi ovdje na forumu znamo. Iako je većini svijeta u glavi kao književnik, stripovska karijera mu je podjednako briljantna. Riječ je o vrlo raznolikom, talentiranom fantazistu koji je oblikovao sjajna djela za sve uzraste. Coraline spada u one namijenjene mlađima, ali je toliko nadrasla tu dobnu granicu i postaja jedna od najpoznatijih njegovih knjiga.
Ovo službeno ni ne spada u kategoriju romana, već je više kao kratka priča. U brojnim izdanjima priču prate i vrsni crtači. Tako je u ranijim izdanjima ilustrator bio Dave McKean, a u izdanju koje sam ja čitao novi Gaimanov suradnik Chris Ridell. Bilo je lijepo vratiti se među knjige koje koriste i ilustraciju kao osnovnu komponentu. Bez obzira na ciljanu dob za ovu knjigu, njena jednostavnost i općenitost motiva i poruka čine Coraline prijemčivu za svakog čitatelja otvorena uma i mašte.
Riječ je o istoimenoj djevojci koja se dosađuje sa svojim prilično dosadnim roditeljima i koja mašta o bijegu u zabavniji svijet. Zvuči kao 90% povremenih maštarija sve djece. Jednom kad nađe i vrata kroz koja se može doći u alternativni svijet počinje prava radnja ove priče. Tamo susreće istu kuću, susjede i roditelje, ali nekako promijenjene i potencijalno zabavnije. Ovo je klasični slučaju u dječjoj literaturi gdje se treba paziti iskušenja i privlačne vanjštine jer se ispod toga krije zamka. No, Gaiman je ovo vrlo dinamično, zabavno i nepretenciozno odradio. Svaka stranica nosi nove zanimljive prizore uz nevjerojatnu lakoću i jednostavnost kojom to odrađuje. Radnja fino teče i teško je skinuti pogled s knjige.
Teško je adekvatno opisati što je to tako dobro u ovoj knjizi, ali sasvim sigurno je riječ o narativno perfektnoj modernoj bajci. Likovi su simpatični i otkačeni, a maštovitost i snoliki svijet u koji nas Gaiman baca i taj kontrast sa stvarnošću su kvaliteta koju je i u Sandmanu pokazao. Coraline zaslužuje biti smatrana jednim od najboljih djela ovog pisca, uistinu je nevjerojatno domišljat.
5/5 |
| don_draper |
Posted - 13/03/2023 : 21:23:01
Kazuo Ishiguro : A Pale View of Hills / Blijedi pogled na brijegove
Dugo mi je bio cilj pozabaviti se opusom ovog japansko-britanskog nobelovca i ova fantastična monokromatska izdanja su me dodatno potakla na čitanje. Pošto nema puno djela u opusu, odlučio sam se ovdje kronološki upoznati s bibliografijom pa krećem logično s prvim romanom.
U romanu pratimo Etsuko, ženu srednjih godina koja živi u Engleskoj, ali je većinu života provela u Nagasakiju. Etsuko je doživjela veliku osobnu tragediju i u društvu svoje zaposlene i dinamične kćeri prisjeća se svojih mlađih dana u Nagasakiju nakon ratnih razaranja. Roman je svojevrsna reminiscencija o postratnom Japanu i o dizanju iz pepela razaranja i promjeni mentaliteta. Na više mjesta svjedočimo u razgovorima o sukobima svjetonazora, suprotstavljeni su tradicionalni, gotovo samurajski stil razmišljanja te moderni, liberalni, amerikanizirani pogled na kulturu i ekonomiju. U toj dinamici Ishiguro fino i bez previše pompe i drame prebire po umovima i psihi likova. Sve tenzije u romanu su dosta tihe i suptilne te nema u konačnici nekog velikog zapleta i raspleta.
Roman je tečan i u narativnom smislu vrlo nježan i lak za čitanje. Samim time što nedostaje neka središnja radnja dobiva se dojam da je ovo svojevrsni slice of life trenutak. No, stvari se ne odvijaju linearno i atmosfera se često dosta naglo mijenja. Ishiguro je dovoljno vješt i na samim počecima karijere da stekne čitateljevu naklonost te nikada nije teško adaptirati se na njegov ritam.
Svidjela mi se izrazito tematika kojom se bavi i unosi još više fascinacija japanskom kulturom i mentalitetom. Roman nema nekakav efektni završetak i možda je autor propustio staviti točku na i. Nije baš odličan roman, nedostaje tu još ponekog psihološkog momenta i sentimenta te jače simbolike. Ovako je to kao vježba lijepe književnosti s dosta jasnom tematikom i uvjerljivim likovima, ali bez dovoljno ocrtanog konteksta i settinga. Vrlo vjerojatno kako ću odmicati s opusom će ovaj roman padati u usporedbi, ali kao svojevrsni debi jako dobro rezonira i u današnje vrijeme.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 06/03/2023 : 17:41:41
Kurt Vonnegut : Cat's Cradle / Kolijevka za macu
Nakon Philipa K. Dicka red je na još jednog majstora spekulativne fikcije i pomalo alternativnog SF-a. Dok je Dick više zainteresiran za sferu realnosti i poimanja iste, Vonnegut se više verzirao prema umjetničkom poigravanju, antiratnim tematikama i percepcijom morala. Njegov stil je zaigraniji, humorističniji, konkretniji, ali u momentima preispitavanja i zbilje samim time direktniji i utjecajniji na čitatelja. Njegova Klaonica 5 je remekdjelo, jedan od najboljih antiratnih romana svih vremena i općenito jedan od temeljnih romana književnosti 20.stoljeća na engleskom govornom području.
Cat's Cradle se bavi jednim od najčešćih lajtmotiva antiratne proze, nuklearnom bombom. U ovoj spekulativnoj fikciji pratimo novinara koji se bavi biografijom Felixa Hoenikkera, jednog od ključnih ljudi u stvaranju atomske bombe. Čudnim, bizarnim i vrlo ironičnim spletom okolnosti njegov život i nasljeđe dođu u poveznicu sa San Lorenzom, fiktivnom otočnom državom, koja je u pravom smislu "banana država" i parodizira diktature iz tog doba. Kada se u svezu dovede i fiktivna religija koja je prepuna paradoksa i kontrarnosti na zbivanja u svijetu, veoma je teško ispustiti ovu knjigu iz ruku.
Vonnegut je sjajno osmislio ovaj alternativni svijet i njegova lucidnost je ovdje definitvno u punoj snazi. Iako dugo vremena se čini da roman ne nudi nešto posebno, prema kraju sve njegove vrijednosti dođu do izražaja. Ne samo da je prepun crnog humora, već ima i tu neku alarmantnu notu i gotovo jezivu realnost u svojim likovima i radnjama. Kad se završi s romanom teško je razabrati je li se autor šalio ili uistinu pisao o hladnoratovskom svijetu pod etiketom fikcije. Na relativno kratak roman i uz dosta dinamičan tempo vidi se sjajno parodija politike, ali i znanosti te daje se gotovo pa jeziva slika o tome što čini genija i kako prolazi njegova ostavština.
Iako bih stavio Klaonicu 5 iznad ovog romana po svom afinitetu, Cat's Cradle je definitivno zaslužio najviše ocjene. Ovdje se čovjek istovremeno može zabaviti, ali i zabrinuti, a sve to uz dosta bogatu maštovitost, kreaciju i umijeće. Vonnegut je stvarno bio genij s definitivno drukčijim, ali nikako ne i pogrešnim pogledom na stvari.
5/5 |
| mladjo |
Posted - 27/02/2023 : 23:04:52
quote:
Originally posted by don_draper
Arthur C. Clarke : 2001 : A Space Odyssey
Svima izrazito poznat naslov, no, vjerojatno u većini preko nekog drugog medija. Clarke je smatran jednim od doajena moderne znanstvene fantastike u književnosti, pogotovo podržanra space opera. Kubrickov film sam pogledao zadnji put prije mnogo godina i svakako valja obnoviti gradivo, ali dao sam prednost knjizi. Zanimljiv detalj je da je knjiga razvijana paralelno s filmom, čak je i izašla nakon filma, a na njoj je radio i sam Kubrick.
Roman se otvara s poglavljem smještenim prije homo sapiensa i sasvim zanimljivo predočava taj plesitocenski okoliš i razvoj nekih osnovnih ideja preživljavanja i temelja evolucije. Nakon toga kratkog zanimljivog uvoda, lansirani smo u 2001. gdje su čovjekove spoznaje naprednije i od 2023. u kojoj pišem. Spekulativna fikcija nekada očito precijeni naše sposobnosti. Glavni motiv filma je spleten oko misterioznog monolita koji krije odgovor o tome postoji li inteligentan život van Zemlje.
Roman ima nekolicinu likova, ali oni su ovdje samo plot device i Clarke ih na jedan impersonalan način ubacuje u svoje kozmičke postavke. Najkarakterniji lik je zasigurno HAL 9000 i to je veliki forte ove kreacije da je računalo vrlo humanizirano i ispunjeno ponekim emocijama i skrivenim motivima. Iako se stil i radnja čine možda hladnima, ipak u toj monumentalnosti ideja i dosega čovječanstva i ove jedinstvene kozmičke avanture sve se sjajno uklapa i čitanje je pravi užitak. Clarke zna kako na jasan način postaviti svoje ideje i zamisli. Kao laik, zahvaljujući stilu pisanja, mogao sam vrlo lako razumijeti znanstveni jezik koji koristi i predočiti si ideje koje je osmislio.
Iako je kraj pomalo apstraktan, ipak je vrlo logičan s obzirom na tijek romana i daje pomalo filozofski dašak u inače vrlo decidirano konstruiran roman. 2001. je vrlo bitno djelo u SF-u, kako u filmu tako i u književnosti. Njegov utjecaj i doseg zalazi čak iz gabarita žanra i šalje jednu znanstvenu, humanističku i filozofsku težinu. Neodoljivo dobro napisan, lagan za čitanje i vrlo konkretan u svakom odlomku. Bez nepotrebnog kompliciranja i s vrlo dobrim smislom za mjesta radnje. Monumanetalno djelo SF-a, svakako jedna od prijelomnih točaka u povijesti tog žanra. Otiskivanje u dubine svemira je rijetko kad ovako dobro prikazano.
5/5
Šteta što nastavci nisu ni blizu tako dobri... |
| don_draper |
Posted - 26/02/2023 : 23:54:15
Philip K. Dick : Flow My Tears, the Policeman Said / Tecite suze moje, reče policajac
O autoru vjerojatno mnogi na ovom forumu znaju, vidio sam nekoliko puta rasprave o njegovim djelima. Nisam predetaljan u poznavanju njegovog opusa, ali ovo je 4. knjiga koju čitam od njega, što je dobar indikator o tome što mislim o njemu. Dick je inače praktički kultni SF pisac koji je praktički definirao svoj podžanr u kojem se likovi pod utjecajem tehnologije, droge i emocija suočavaju sa stvarnošću i iluzijom istoga u svijetu budućnosti.
Ovaj roman se bavi reality show zvijezdom Jasonom Tavernerom koji uživa veliku popularnost i po svemu je tipičan celebrity. U jednom od susreta sa štićenicom / priležnicom odjednom izgubi svijest i probudi se u svijetu u kojem on praktički ne postoji. Tipičan dickovski setting u kojem se stvarnost izobličuje i susreću se putem ekscentrični i sumnjivi ljudi. Tako ni ovdje ne nedostaje plejada ljudi upitnih i manje upitnih namjera. Poseban adut ovoga romana je što pratimo i slijed događaja u antagonističkom sektoru, odnosno policiji. Roman se odvija u nekoj vrsti policijske države gdje je iz opisa vidno kako se provodi opresija stanovništva i konstantan nadzor. U tom svjetlu gubitak identiteta i odskakanje iz mase se percipira kao još snažniji fenomen.
Tema gubitka identiteta u ovakvom okruženju je inicijalno bila dosta zanimljiva. Na tu temu se vežu i teme prijestupa, nesređenih i neprirodnih emocionalnih odnosa te elitizma u ljudskoj rasi (superiorniji tipovi ljudi, tzv. šestice). Sve su to zanimljive stvari u suštini, no, u ovom romanu nedostaje nekog posebnog začina u njihovoj razradi. Sve je korektno odrađeno i zanimljivo za čitati, ali nedostajalo je čvršće uporište u likovima koji su dosta hladni. Ono što je još upadljivija (barem meni) mana jest rasplet. Osim što nije baš najjasniji i dickovski je neobičan, djeluje dosta nespretan i slabašan da bi objasnio sve što se izdogađalo.
Dobrih stvari ima podosta, Dick svoj stil ovdje nije pretjerano mijenjao. Tko je zadovoljan s njegovim romanima i ovdje će uživati. Izuzetno pitak roman do pred kraj kada nekako svoju tečnost i jednostavnost mijenja za nategnuti i meni nedorečen rasplet. Fino je utkao emociju u ovaj uradak autor, ima tu neku melankoliju i distopiju koja je neodoljiva za čitati, ali od pročitnaih knjiga (Ubik, Do Androids..., Čovjek u visokom dvorcu) najslabija do sada. No, u ovom kvalitetnom opusu to je i dalje nivo za koji bi mnogi autori dali svakakva bogatstva.
4/5 |
| don_draper |
Posted - 22/02/2023 : 00:42:59
Sljedece od njega sto bih citao je Blood Meridian
Koliko vidim kriticari su odusevljeni s ovim novim duetom romana, ali morat ce pricekati neko vrijeme jos |
| Shaner |
Posted - 22/02/2023 : 00:03:54
Ma ja se slabo sjećam detalja, ima dosta godina da sam ga čitao, samo znam da me je kao cjelina potresao.
Zanima me i kakvi su mu ovi novi koje se godinama čekalo, ali ne znam kad ću to stići čitati. Imaš li ih ti u planu?
|
| don_draper |
Posted - 21/02/2023 : 23:55:09
Potresan bi bio dosta precizan i primjeren opis romana. To što sam napisao o cijepljenosti od emocija je možda i produkt moje frustracije romanom. Shvaćam ideju pisca, ali prečesto se ponavlja, stil suviše hermetičan i teško je na taj način doživjeti nešto emotivno. Ima pokoja scena gdje se to doživi, ali na roman od 300 stranica prerijetko. |
| Shaner |
Posted - 21/02/2023 : 12:08:11
Meni je The Road bio jako dobar i iznimno potresan. Jasno mi je da se nekom nije svidio, ali me ovo o cijepljenosti od emocija baš čudi. Inače, nije ni film daleko, ali ipak je roman jači.
|
| don_draper |
Posted - 21/02/2023 : 10:28:17
Cormac McCarthy : The Road / Cesta
S opusom Cormaca sam se upoznao prije godinu dana kada sam pročitao njegov hvaljeni roman No Country for Old Men. Knjiga je tada ostavila dosta dobar dojam, ali film braće Coen mi je bio puno jači i uvjerljiviji. McCarthy ima dosta kultni status među publikom i poznat je po svojem stilu pisanja i temama koje se tiču ruralnije, pustinjske Amerike. The Road je najpoznatiji njegov roman, dobio je čak i Pullitzerovu nagradu, a snimljen je i hvaljeni film s Viggom Mortensenom u glavnoj ulozi.
Za roman s ovoliko pohvala i velikim priznanjima očekivao sam puno više. Odmah ću reći da sam se jedva prisilio ovo završiti. Roman prati čovjeka sa svojim sinom u opustošenoj post-apokaliptičnoj Americi koji putuju kako bi potražili tobožnji spas i preživjeli. Roman se fokusira na motiv golog preživljanja i vrlo je fokusiran na pedantno opisivanje njihovih postupaka i ideja prilikom istoga. Slažem se da je ovo možda realnije negoli neka glorificirana i nerealna prikazivanja života nakon katastrofe. Roman je dosta samozatajan u pripvojedanju, štur na dijalogu i dosta formalnog stila. Atmosfera je praktički komorna i teško je imati makar i tračak nade čitajući ovaj roman. Zvuči kao dosta dobar roman, zar ne? Problem je što je McCarthy to toliko hermetički osmislio, motivi i situacije se ponavljanju na relativno kratkoj duljini romana, gotovo pa nikakvog prodora emocija ili promjene u ritmu. Jednako monotono je opisano prekopavanje napuštenih kuća kao i gunpoint situacije. Ono što je možda najgore što su pored svega toga dijalozi tako kratki i neočekivano sladunjavi, uz sve one kliše rečenice iz filmova koje smo navikli čuti.
Prema kraju sam izgubio gotovo sav interes za događanja, a sami kraj je nekako nevjerojatan i dosta odudara od svega na što me roman navikao. Mogu zamisliti zašto kritike hvale ovaj roman, ima on tu neku dobru ideju u temeljima, ali uz ovako tmuran i nepristupačan ton kakav ima roman te cijepljenost od bilo kakvih emocija i značaja cjelokupni rezultat je podbačaj. Uza sve to dosta neuvjerljivih raspleta i rješenja. Sve u svemu dosta frustrirajuće čitalačko iskustvo, pogotovo kad znam da pisac može bolje od ovoga.
2/5 |
| Shaner |
Posted - 16/02/2023 : 06:37:39
quote:
Originally posted by ridiculus
quote:
Originally posted by ridiculus
Nabokova predavanja o književnosti
Zapravo, Nabokovljeva bi bilo pravilno. Ajme meni! 
Gledao sam da li da kažem nešto, ali mislim se šutit ću, šta ja znam o srpskom jeziku.
Hvala na imenima!
|
| ridiculus |
Posted - 16/02/2023 : 00:32:30
quote:
Originally posted by Shaner
Nego, koje to kritičare cijeniš? Ima neka stranica gdje se mogu naći dobri tekstovi o književnosti? Ja na šta god naletim sve je nekako mnjah. Doduše, nije baš da sam se polomio tražeći.
Svi moji omiljeni kritičari su mrtvi. Harold Bloom i Frank Kermode su najmlađi među njima, i živeli su do skora. Možda mogu da kažem da od živih Terry Eagleton i Camille Paglia donekle spadaju tu - više ona, iako se bavi kulturom u širem smislu (pa i filmom).
quote:
Originally posted by ridiculus
Nabokova predavanja o književnosti
Zapravo, Nabokovljeva bi bilo pravilno. Ajme meni! |
| Shaner |
Posted - 15/02/2023 : 06:42:47
Nisam znao ovo o Dostojevskom, zanimljivo.
Blijeda vatra eno stoji na polici, ali nikako da ju uzmem u ruke.
Nego, koje to kritičare cijeniš? Ima neka stranica gdje se mogu naći dobri tekstovi o književnosti? Ja na šta god naletim sve je nekako mnjah. Doduše, nije baš da sam se polomio tražeći.
|
| ridiculus |
Posted - 14/02/2023 : 23:27:18
quote:
Originally posted by Shaner
Negdje sam pročitao da je njegovo najbolje djelo Blijeda vatra. Je li tko čitao?
Da, tako kažu kritičari čiji ukus najviše cenim. Ja sam čitao samo ta dva pomenuta (taj i Lolitu), pa ne mogu ništa da tvrdim zvanično, ali Pale Fire je svakako najuticajniji roman (u najširem mogućem smislu te reči) Nabokova. Ne mislim na "uticaj" u smislu "pročitao neko i napalio se da postane pisac", ili "snimili su film po tome", već uticaj u smislu otvaranja novih mogućnosti za medijum.
Planiram već neko vreme da pročitam Nabokova predavanja o književnosti, bilo engleskoj, bilo ruskoj. Poznato je da nije stavljao Dostojevskog međ najbolje ruske pisce. |
| fandango |
Posted - 12/02/2023 : 19:44:20
quote:
Originally posted by don_draper
Arthur C. Clarke : 2001 : A Space Odyssey
Svima izrazito poznat naslov, no, vjerojatno u većini preko nekog drugog medija. Clarke je smatran jednim od doajena moderne znanstvene fantastike u književnosti, pogotovo podržanra space opera. Kubrickov film sam pogledao zadnji put prije mnogo godina i svakako valja obnoviti gradivo, ali dao sam prednost knjizi. Zanimljiv detalj je da je knjiga razvijana paralelno s filmom, čak je i izašla nakon filma, a na njoj je radio i sam Kubrick.
Tocno, a film i roman su zasnovani na Clarkeovoj kratkoj prici Strazar: https://archive.org/details/10_Story_Fantasy_v01n01_1951-Spring_Tawrast-EXciter?view=theater#page/n39/mode/2up
|
|
|
