| T O P I C R E V I E W |
| Paka01 |
Posted - 20/06/2010 : 21:00:16
Bilo bi super kad bi postoja po jedan ovakav topic u kojemu bi mogli
najavljivat koncerte, ali radi lakšega snalaženja bi bilo najbolje otvorit
3 topica, jedan za koncerte u Hrvatskoj, jedan za one u Srbiji i jedan za one u Sloveniji.
Također, moglo bi ovo i pod sticky, šta kažete?
Evo za sada malo najava:
TKO: MEGADETH
KADA: 30.6.2010.
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KOLIKO: 230 kn
-------------------------------------------------
TKO: SABATON, ALESTORM
KADA: 20.11.2010.
GDJE: Močvara, Zagreb
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------
UFO FESTIVAL
TKO:
ČETVRTAK (08. srpnja)
Last Control/Osijek (http://www.myspace.com/lastcontrolosk)
Apel Fenomen/Osijek (http://www.myspace.com/apelfenomen)
K.P.F. Crew/Vukovar (http://www.myspace.com /kpfkru)
Denigma/Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=B1kzNBxrnZ8)
Vlasta Popić/Varaždin (http://myspace.com/vlastapopic)
Rewolti/Zadar (http://www.myspace.com/rewolti)
Qtera/Podgorica, Crna Gora (http://www.myspace.com/qteraplayssensless)
Broken Strings/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/slomljenezice)
PETAK (09. srpnja)
Exister/Osijek (http://www.myspace.com/existerband)
InFormation/Osijek (http://www.myspace.com/informationos)
Milost/Đurđenovac (http://www.myspace.com/milostdjurdjenovac)
Go Mars/Osijek (http://www.myspace.com/gomarsband)
Motherfunky/Prijedor, BiH (http://www.myspace.com/motherfunkymusic)
Luft/Zagreb (http://www.myspace.com/luftaliste)
Reflection/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/musicreflection)
SUBOTA (10. srpnja)
Raptor/Osijek (http://www.myspace.com/raptorcro)
Vai ficar preto/Josipovac (http://myspace.com/vaificarpreto)
Moltencore/Kutina (http://www.myspace.com/moltencorekutina)
Bravement/Zagreb (http://www.myspace.com/bravement )
Vortex/Osijek (http://www.myspace.com/vortexhr )
Decomposing entity/Zagreb (http://www.myspace.com/decomposingentity)
Magma/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/magmametalband)
Kymera/Osijek (http://www.myspace.com/kymeraband)
Pero Defformero/Srbija
(http://www.myspace.com/perodefformeroklan)
BEHEMOTH/Poljska
(http://www.myspace.com/behemoth)
KADA: 8.-10.7.2010.
KOLIKO: jednodnevna - 50 kn
festivalska - 80 kn
-------------------------------------------------
VIVA LA POLA FESTIVAL
TKO:
LET 3
DEAFNESS BY NOISE
GUŽVA U 16-ERCU
KUD IDIJOTI
RITAM NEREDA
RADIO-AKTIV
UDAV
VICE SQUAD
ARTHRONE
HELLCATS
DEVASTATION
POPEYE
EXILIA
THE ROCK FLOCK
REPETITOR
GDJE: Pula
KADA: 13.-14.8.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------
CRUSADE FEST
TKO:
Anti nowhere league
Overflow
Eksodus
Savant
Equinoxe
Hladno pivo
Picksiebner
Ferzzo & melodic trip(ex-crno perje)
Ballbreakers
GDJE: Križevci, Stara Vojarna
KADA: 25.-26.7.2010.
KOLIKO: 99/140 kn
-------------------------------------------------
TKO: DARK TRANQUILLITY
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KADA: 13.10.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
------------------------------------------------- |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| DK24 |
Posted - 12/04/2024 : 07:06:47
Chui je 20.4. i u Splitu pa ako koga zanima
https://hdsplit.hr/koncerti/detalj/chui |
| fler |
Posted - 12/04/2024 : 01:39:01
Super, hvala! |
| Biroa |
Posted - 12/04/2024 : 00:35:05
quote:
Originally posted by fler
quote:
Originally posted by Biroa
26.4. Chui u Osijeku!
Ajde!
Gdje?
https://facebook.com/events/s/chui-oxygene/444506527956305/ |
| ivanl |
Posted - 11/04/2024 : 20:59:08
quote:
Originally posted by igor23
Odlični su ti ovi glazbeni osvrti,Glavanova škola:)[quote]Originally posted by ivanl
DIRE STRAITS EXPERIENCE
25. veljace 2024.
Zagreb, KD Lisinski
Fala ti stari!
Darka sam iznimno cijenio.
Pa kad si usporedio moje piskaranje s takvom velicinom, ne mogu nista drugo do, reci ti; hvala! |
| fler |
Posted - 11/04/2024 : 18:47:30
quote:
Originally posted by Biroa
26.4. Chui u Osijeku!
Ajde!
Gdje? |
| igor23 |
Posted - 11/04/2024 : 18:28:25
Odlični su ti ovi glazbeni osvrti,Glavanova škola:)quote:
Originally posted by ivanl
DIRE STRAITS EXPERIENCE
25. veljace 2024.
Zagreb, KD Lisinski
Ima tako tih nekih dugova koji vas kroz zivot prate, takvih nekih pocinjenih gresaka zbog kojih se kajete dok postojite i tako nekih krivih odluka koje ne daju mira dok ste tu na ovom svijetu.
Moja je zasigurno propustanje splitskog koncerta Dire Straits na turneji Brothers in Arms u koncertnoj, gradskoj dvorani Gripe, prije 39 godina.
Nije mi nikakvo opravdanje sto sam bio mali jer rano, vrlo rano sam zapoceo glazbeno obrazovanje u sobi moga starijeg rodaka, gdje su se kraj ogromnog ormara u kojem su bile sve Stripoteke i Plavi Vjesnici nalazile police sa plocama. Sve jedna cudnija od druge mom djetinjem umu i koje sam radoznalo zagledavao, (nije ih se smjelo dirati samo slusati kad bi ih veliki rođo pustio), a tu je bila sva sila LPa, svaka u zastitnoj plastici, savrseno ocuvanih Doorsa, Floyda, Zeppelina, Talking Headsa, Bowiea...i da ne nabrajam do dna stranice, nekih tamo Dire Straits. Sve omoti jedan cudniji od drugog a tek cudne li glazbe...
Bilo, kako bilo navukao me je debelo na Rock, i iako mi nije sve odmah jednostavno sjelo, (to ce doci kroz formativne godine koje slijede, nesto prije, nesto kasnije), tu mi je odredena sudbina i smjer. Kako glazbe tako i stripova. (Rođo je i slikao te crtao neke meni tad cudne slike)
Tako da sam debelo znao za Dire Straits kad su nakon 15 dana uvjezbavanja za turneju, dosli iz Dubrovnika za Split, gdje su boravili i vjezbali jos dvije sedmice, te davne 85e. Ukupno su bili u nas mjesec dana.
No u toj godini i kojoj godini prije, ja sam se debelo-debelo navukao na Piece of Mind Maidena, Screaming Judasa, Another Perfect Day Motorheada, Metal Heart Accepta, Diov Last in Line, posebice Saxonov Crusaider i druge slicne bendove, i njihove tada recentne albume koje smo mi mulci poceli narkomanski konzumirati uz pomoc starijih iz ulice i kvarta i bio je vazan samo NWOBHM u to doticno vrijeme.
I sad dolazim do te proklete odluke, greske, tog zlog cina kojeg odlucih pociniti. Neodlazak na koncert Straitsa jer su oni SMINKERI!!! Kakvo zlo, kakva opacina, kakav jad i cemer nepotpuno formiranog djetinjeg uma... a na sminkere se pobogu, ne ide!
Karte se kao danas sjecam kad ju mi je T. Jakov pokazao na skolskom hodniku. Zeleno bijela s bendom na slici, malo slovo 'd'-velika IRE, pa opet malo 's'- velika TRAITS slova, datumom, vremenom i mjestom svirke... i to prve svirke na toj svijetskoj turneji u znak zahvalnosti gradu Splitu. I prvom izvedbom ikad pred publikom, recimo samo to, velike Brothers in Arms pjesme. Pjesme koja ce se pokazati poslije, ostati duboko utkana u kolektivnu svijest.
Nisam bio. Svjesno sam odbio jer eto, bio sam Metalac i to se kao ne slusa.
Katastrofa. Mogao mi je to biti prvi strani koncert, ali nije. Prvi mi je bio Iron Maiden godinu kasnije na Somewhere in Time turneji u Beogradu desetog rujna u Hali Pionir, s ploce koju mi je majka kupila u bivseg Jugotona na splitskoj Pjaci. A onda sutra i Zagreb-Dom sportova, a preksutra Ljubljana-Tivoli, (bio sam najmladi u vlaku u toj visednevnoj ludoj avanturi s koje su otpadali ljudi, a ja je izdrzao do kraja s jos trojicom puno starijih od mene)...
i tako je eto sve pocelo u mom slucaju...
A kroz godine ostalo je samo slusanje Straitsa sa ploca, nikad ih vise nisam nigdje ni mogao uhvatiti uzivo.
A u Splitu je Marka dok je dzogirao ugrizao psic Tonca Vrlike na Sustipanu, A sam je Mark napisao svojom rukom Dire Straits na krmi barke Tonija K. Bartulovica ispred Jadrana odakle su isli na Đitu...
Eto cak i istinitih uspomena i anegdota iz prve ruke iz mog grada. Oboje su mi to vjerno pricali.
I onda godina 2024.
Evo nas u Lisinskom 39 godina poslije, gdje skupinu prekaljenih, mocnih, virtuoznih glazbenika predvodi Chris White bas covjek koji je svirao saksofon 85e u Splitu na turneji Brothers in Arms. Sa Terenceom Reisom koji je s Knopflerom radio filmsku glazbu i potpuno ga skinuo glasom i solazama, pa i sviranjem poznatim stilom palcem. I to covjek radi s takvim gustom da vam kad zatvorite oci dopusta da na trenutak zaboravite da niste Straitse vidjeli kad se moglo, da ne kazem; kad je trebalo. Ostali na pozornici su ljudi, glazbeni virtuozi koji su radili sa Watersom, Jaggerom, Bowiem, Mc Cartneyem, Gilmourem, Tinom Turner, Tom Jonesom, Elton Johnom, Claptonom, Rodger Daltreyem, Joe Cockerom, Steve Vaiem i drugim, samim velikanima iz gornjeg doma i koji do detalja repliciraju zvuk i stil Straitsa.
Vecer koju su nam priustili u zagrebackom hramu glazbe, probranom set listom od puna dva sata i petnaest, odlicnim zvukom i paznje vrijednom rasvjetom bila je carobna. Tu mjesta sumnji u nekakav samo tribute to, nema. I tu nema potrebe ni za slovom vise. Redali su se prekrasni brojevi koji pale danas bas kao i nekad, bez obzira sto veliki Mark vise ne zeli biti dio nekoc mocnih Straitsa, ali eto nema nista ni protiv da se njegove pjesme ovako prezentiraju. Nema zaista ni na sto se zaliti, ovo je izvrsno, svjestan je on toga. Ovi ljudi koji izvode njegove stvari su nevideni profesionalci. Sve je u takt istovjetno plocama.
Oba prijatelja koja su bila sa mnom u Lisinskom te iznimne glazbene veceri, bila su na solo Knopflerovim koncertima i ne znaju kazati sto im je bolje...
Sve su mi pjesme legle. I hitoidne i one monumentalne, orkestriranije, kompliciranije. Sve je bilo slavlje za usi i melem za dusu. Sve, ama bas sve! I Telegraph Road i 'Sultani', i Solid Gold, i So Far Away...(Tunnel of love je bila bas prekrasna)
Kao favorite ipak bi istaknuo za Hrvatsku bitnu pjesmu i utkanu u nacionalnu svijest, numeru Brothers in Arms, koju je Gordan Lederer, jedna od prvih i najpoznatijih zrtava velikosprske agresije na Hrvatsku, ucinio nezaboravnom koristeci je za snimke svojih Banijskih ratnih praskozorja, a koju je velikodusno ustupio s njegovom dozvolom osobno Mark Knopfler dirnut vidjevsi doticne snimke. Publika ju je grandiozno prihvatila i freneticno ispratila.
Te Private Investigations koja je bila bas dramaticna, monumentalna, onako 'Floydovska' iz njihovih najboljih dana. Bas je razvalila Lisinski i culi su se uzdasi cijelom dvoranom koliko je mocna bila. Bas za jedno nevideno do sad, pravo glazbeno iskustvo.
Ljudi su, bas se to vidjelo, sa ogromnim osmjesima napustali dvoranu i bilo je gust biti dio toga. Te atmosfere koja je isijavala srecom i zadovoljstvom. Uzeo sam, to jest dobio, set listu sa stagea te poslije u kaficu na pivici naletio i na bubnjara, drugog gitaristu i jednog od dva klavijaturista, (Luke Naimia, Richarda Barreta i Johna Maula, a da vam sad ne pisem sve, kakvi su to veterani pozornica i turneja...) koji su mi je i potpisali a to mi je sve bio dar za necaka koji je netom postao punoljetan i to mu je bio prvi veliki koncert. Oci su mu sjale od zadovoljstva kad sam mu je predao u tom istom kaficu.
Dakle Dire Straits Expierence je zaista veliko Dire Straits iskustvo, doslovno, i valjda sam onom malom djecaku iz 85e sa pocetka price, onom malom sebi vratio bar mali djelic duga, ako je to ikako moguce...
Bar da mislim da je tako.
|
| Biroa |
Posted - 10/04/2024 : 23:53:08
26.4. Chui u Osijeku! |
| vice |
Posted - 09/04/2024 : 17:22:13
DREAM THEATER U ARENI ZAGREB!
29.10.
Povratak Portnoyja u bend sam dugo priželjkiva tako da me ovo nahajpalo na max. Još je i "an evening with", bez predgrupa.
|
| DK24 |
Posted - 08/04/2024 : 14:55:04
Baš dugo nisam bio na nekom koncertu, eno na ljeto prije godinu ipo na Bajagi u Makarskoj i nekako sam se zaželio. Volim svirke uživo, ali nisam nikada stekao nekakvu naviku odlazaka na njih. Dugo sam gledao hoću li uzeti kartu za Springsteena negdje u blizini, Italija, Austrija pa ipak na kraju nisam. Zato sam jučer uzeo sebi i ženi (postaje to za dva mjeseca, ali dajem si slobodu već sada tako je zvati  ) karte za Nicka Cavea u Zagrebu u 10. mjesec.
E sada, u čemu je stvar... Ja ne znam niti jednu njegovu pjesmu, osim eto one iz uvodne iz Peaky Blindersa, za nju mogu odma reć da je njegova, ali ostalo baš slabo. U nekoliko navrata sam ga palio i slušao i svidio mi se pa vjerujem da neće razočarat. Karte su negdje gore na kraju dvorane u zadnjem redu, pitaj Boga koji kat, ali 40 eura je po meni sitnica, nadam se da mi eventualno lošije mjesto neće pokvariti doživljaj koncerta. Ako sam i želio bolje mjesto nema ga više za uzeti... |
| ivanl |
Posted - 04/04/2024 : 19:33:00
DEAD YEARS
02. travnja 2024.
Zagreb, Mocvara
Bude tako nekad neplaniranih situacija koje samo prividno izgledaju kao nekakva poteskoca. Trenutna. Kao moj povratak iz Beča za Split u prosli utorak. Nisam spojio putovanje i povratak u jednu cjelinu zahvaljujuci lopovskoj firmi Flixbus koji su 'zapasali' cijelu Hrvatsku, regiju i Europu, na pravom primjeru iz udzbenika kapitalistickog i nelojalnog preuzimanja teritorija od konkurencije... ali to je za neku drugu pricu, iako je ispalo vazno za ovaj koncert.
Umjesto da se 'bediram' nepriznatom mi a placenom putanjom ZG-ST u odredeno vrijeme, ja sam prije kupnje, (nove, jos jedne putne karte), prvo pregledao raspored za Koncerte tu vecer u hrvatskoj metropoli. I gle, (ili ne...relativno je), iznenadenja; Dead Years u Mocvari!!! Jebo brzi odlazak za Split, ici cu nocnim poslije svirke.
I tako Dead Years na nekom festivalcicu prigodno prozvanom: Hardcore crnilo! Lijepo, kazem si...
Ovaj njemacki bend iz Bielefelda kojeg poznajem po dva krasna albuma: Dead Years, prvjenca iz 2022 i recentnog Might Thoughts od prije tri mjeseca, svirati ce sa nekim zagrebackim Okovom i Kijametom. I dok za navedena dva potonja nikad cuo nisam, Dead Years su me privukli svojim retro post Punk zvukom osamdesetih. Slusajuci njihove ploce imao sam dojam da sam u negdasnjoj 'zoni' Joy Divisiona, The Cure i Killing joke, ali malo brze, i dinamicnije. Za neku tamo sitnu lovicu odlucio sam se odvuci u Mocvaru i ispast ce; donio hvale vrijednu odluku!
Dead Years, citao sam, navode za svoje uzore bendove za koje cuo nikad nisam, pa i nisam obracao paznju na njih, do sad, ali poslije ovog nastupa hocu itekako. Necu ih navoditi, uvjeren sam da ih nikad niste slusali. Nebitno. Bitni su ovi Njemci. Trio. Njih dvoje, bubnjar i gitarist te basistica. Jonas, Hannes i Julia. Svo troje potkovanih alternativaca koji su se kalili u drugim bendovima dok nisu osnovali ovaj. Dead Years! I zapamtite to ime...
Ulaskom u Mocvaru, (za sitan novac), docekuje me crna macka na povecem zvucniku iz kojeg tresti izrazito dobar Punk i Alternativa. Macka je kao hipnotizirana glazbom i 'muvingom' ekipe u prostoru na koju je ocito navikla. Mirno lezi i gusta u rafalima sa razglasa. Uzimam tradicionalni veliki, (i za posten novac) gemist te checkiram dvoranu.
Prvo mi upada u oci pozornica zaklonjena crnim zastorom sto u tom prostoru nikad nisam vidio. Instrumenti su vec spojeni, ali stoje na podu u parteru, na golom betonu. Nadasve neobicno, ali bit ce ne smiju svirati na instrumentima gostiju, koji su sigurno iza zavjese, promislih.
Sjedam na stratesko mjesto u dvoristu i mislim se kako je ova Mocvara zaista mocvara. Ili prevruca, pregrijana kao u Tropima ili hladna, vlazna, otvorenih vrata kroz koji vjetar vije kao prosli utorak. Ljudi u jaknama ispijaju pive i muvaju se uokolo. Dosao sam ranije kako mi je uvijek obicaj pa sam i cuo probe i stim sto mi i nije bas dalo neki dobar vjetar u leda. Nekakav HC Punk, umpa-umpa brzog ritma s nerazljivim vokalima. Nema veze ima gemista i cekam Njemce...
Prilicno poslije zakazane satnice, dolaze neki mladci i skidaju jakne. Uzimaju instrumente i vidim to su ovi iz dvorista, do maloprije s pivicama. Sad nas je unutra, mozda sedamdesetak, i krece koncert.
Rekao bi, pomalo kaotican HC Punk sa potpuno nerazumljivim vokalom. Ja mislim, a bio sam metar od pjevaca, da on pjeva na hrvatskom ali nikako nisam siguran. Nista nisam razumio. Proteklo je to u nekih 30 minuta i vise me umorilo nego zainteresiralo. Cak nisam razumio kako je pjevac kazao da se zovu, ali pisalo je na karti: Okov. I jesu meka vrsta okova oko vrata. Pjevac je naporan, pa i iole nelosa glazba ostaje u drugom planu. Kaoticni su i nerazumljivi. Narocito sto sam proslu vecer bio sa 16 000 Heavy Metal maniacsa na super razglasu a sad mi se cini da sam u kvartovskoj garazi. Nastup za zaborav.
Poslije prvog benda slijede neki; Kijamet. Posve slicni momci ovima iz prvog djela, ali ovom Kijametu je zena za mikrofonom. Ajde, de, kazem. Mozda bude zanimljivije...
Ali opet doslovno 'ista pjesma'. Samo malo artikuliranije. Samo malo, posto se opet pjevacicu ne razumije nista sa metra distance. Ovdje cujem da je rijec o nasem jeziku ali ja to nista ne kuzim. Buka je i ne prepoznajem rijeci. Svirali su na istim instrumentima i istoj maloj ali slatkoj bateriji Tama koja mi je upala u oci.
Moram reci da mi je izgledala skupo za prilike kvartovskih bendova, i to ce se poslije pokazati tocnim.
Takoder svirka za zaborav, ali za trud i mladost, ocjena 3!
I evo Nijemaca, u prostoru. Zanimljivo nadasve i oni ce svirati na istom bubnju, na betonu. Pozornica je znaci zatvorena. Tja, to kazem jos tu u tom prostoru nisam vidio. Promislih, zvuk direktno s poda, betona, bit ce to shit. Ni slucajno onom s albuma koji vec poznajem....
No dragi moji, kad je to krenulo... kad je stao mlatiti bubnjar a cura prikljucila bas, ostao sam paf, zvukom i energijom. Pa zar je to isti bubanj i razglas od maloprije...
Gitarist sa kratkim solazama i nenametljivim rifovima, izmjena musko zenskog vokala cca 50/50 kroz pjesme, stalna glasna, razgovjetna ritam sekcija, u hipu su me ocarali.
Bubnjar je ogromna 'marka', fenomenalan. Pojeo je tu Tamu. (Valjda je njegova)
Ne mogu vjerovati da sam vecer poslije Uriaha, Saxona i Judasa, ovako odlijepio na neki alternativni bend. Sve im je zvucnije i bolje nego na ploci. Ova garazna svirka, ukrala mi je heroje Metala iz memorije! Ni sam ne mogu vjerovati da mi se to dogodilo.
Svirka post Punk, Dead Yearsa mi je jedna od najuzbudljivijih i najintrigantnijih live svirki u godinama unazad...
Nisam vise vjerovao da me moze prodrmati i uzbuditi nesto novo u glazbi, ali nikad ne reci nikad. Upravo se to izdogadalo, u nepunih sat uragana Njemci su me najpozitivnije moguce isamarali prokleto kvalitetnim ritmovima.
Ovaj bend je trio, onaj posebno zanimljivi nekadasnji trio iz nekih prohujalih doba Rocka. Tipa Azra, Police, Motorhead za koji sam nacin svirke bio potpuno uvjeren da ne postoji. Ali postoji. I jos kako. Dva dana vec doma, Dead Years ne skidam sa uredaja.
Kako su mi samo ukrali show Judasa i njihovih specijalnih gostiju u garazi za 50 ljudi ni sam jos ne vjerujem.
Ali vjerujem da sam providnoscu doveden na ovu svirku i kako bi samo volio da ih opet vidim. Ako je ikako moguce. To sam im i kazao dok sam kupovao majicu, (a od Judasa vecer prije nisam), te kad su culi da sam tu dospio koincidencijom i gdje sam bio sinoc te da idem za Split, zainteresirao sam ih. Cak smo spominjali mailove, pozive... jebemu mozda bi za neku sitnu lovicu dosli u Split... tko zna, nismo samo za danas. Valjalo bi se tim pozabaviti.
Bilo kako bilo, dogodilo se da sam bio na jednom od najuzbudljivijih koncerata u nizu zadnjih godina, pa i vise, dalje u proslost. Cijeli dan ih danas slusam i ne mogu ih se naslusati.
Mogu samo jos reci da je Black Francis ikad vidio i cuo ovu basisticu, ne bi dugo trazio zamjenu za odbjeglu La Paz. Sad bi za nju znala cijela planeta...
Ostaje da se vidi kako ce se u buducnosti razvijati i da li ce ponovo imati ovaj intezitet zanimljivosti i koncertne uzbudljivosti, a do tad budno ih pratim, navijam za njih, lobiram i sirim glase okolo te pilam doma ljude s njihovim albumima...
A najljepsa im i 'fala' sto su mi 'spizdili' ugodaj i atmosferu Metal Masters showa u Becu...ne mogu to jednostavno jos isprocesuirati...je li moguce da se ovdje dogodilo, ono staro; manje je vise, vrag ce ga znati... bilo je prekrasno, ljudi moji, kako god...
|
| going going |
Posted - 04/04/2024 : 18:54:25
Nik Kejv 18.juna u Beogradu solo show! Karta je već kupljena!
A na jesen promocija novog albuma sa Bad Seedsima ,,Wild God" , dolazi u Zagreb, Budimpeštu, Prag... pa eto ima za svakog po lokacija koja mu odgovara! |
| lwood |
Posted - 04/04/2024 : 16:51:54
CC u Ljubljani u deseti misec.  |
| ivanl |
Posted - 25/03/2024 : 08:50:55
JURA STUBLIĆ & FILM
23. ozujak 2024.
Tvornica, Zagreb
E ovo je trebalo prilicno isprocesuirati, dobro razmisliti o onome cemu sam svjedocio uzivo, pricekati dan-dva da se slegne i opet ne znam sto da tocno zakljucim, kamoli da napisem.
Jako sam puno puta slusao, pa i citao o Jurinim tradicionalnim proljetnim koncertima u Tvornici. (I jesenjim) Covjek to radi dvaput godisnje i to vec 22 godine!! I pricali su mi kako s tim koncertima nikad ne znas gdje mogu otici, da su nepredvidivi, ludi, no nista me zaista nije pripremilo na ono sto sam vidio na pozornici i sto sam dobio u dva sata i deset minuta koncerta.
U dupke punoj Tvornici Bend izljece na scenu poslije uvodne pjesme Njezno, njezno njeznije sa razglasa i odmah prasi Zamisli zivot u ritmu muzike za ples! Zvuk je cist, jasan i glasan. Mladici zauzimaju svoje pozicije i evo sedamdesetogodisnjeg Jure uz pune ovacije cijelokupne publike. Dvorana se trese od skandiranja. Jura na glavi ima kreaciju od sesira sa cvijecem, standardnu kosuljicu na cjetice i one robotske futuristicke suncane naocale koje mu pokrivaju pola lica. Odmah da kazem, nekome bi to stalo redikulozno ali to je Jura. Legenda! Skandiranje ne prestaje ni na drugoj pjesmi Hippy Punk, koje nema ni na jednom albumu i za koju nam Jura objasnjava razloge nosenja tog Hippy Punk sesira kao i da su oni izmislili taj stil !!
Kazem, zaista bi to sve bilo redikulozno odmah na startu, ali to je zaista Jura. One and only! Sudeci po ekstazi publike koja doslovno kljuca.
Prvo od svih iznenadenja te veceri mi je da prvih 3-4 pjesme na koncertu imaju energiju kao da su zadnje 3-4. Kao da se ispred nas odigrava bis, a ne uvod u koncert. Energija publike je silna. Zaprepastujuca. A Jura pravi ceremonijal majstor sa upucanim bendom bit ce jedno 40 godina mladim od njega.
Poslije ekstravagandnog sesira i euforicnog Bilog cvitka, Jura pocinje izvoditi Give Peace a Chance. I to bi nazvao ludilo broj dva! Mantranje te ionako nekad hipnoticke pjesme, traje li i traje. Jura baca cvijece u publiku, baulja po sceni, animira auditorij i pobogu sto to ne bi bilo totalno redikulozno, da to nije Jura!
Poslije jos jedne pjesme, Čarobne naocale, koje nema na niti jednom nosacu zvuka, dolazimo do meni najdraze numere Dom. I tu nakon uvodnog soka pojavom Jure, pocinju prvi problemi. Jura to vise ne moze otpjevati kako treba pa uskace bend. Malo basist, malo gitarist, malo klavijaturist. Svi ga pokrivaju. A i pjesma je masakrirana. To nije vise onaj poznati stari originalni blues zvuk pjesme vec dolazi u jako puno brzem ritmu i jacem cekicanju bubnja, kompletno novom aranzmanu sto me se uopce nije dojmilo. Stvar spasavaju slijedece nabrijane stvari Dijete ulice i Srce na cesti koje su stvarno razvaljene sirovo Punkerski. Ali ne i dostatno odradene Jurinim vokalom vec opet spasavane s uplivom glazbenika iz benda.
Definitivno Jura vise ne moze otpjevati svoje pjesme a i ne sjeca se svih tekstova jer pred sobom ima kajdanku na osvjetljenom stalku sa kojeg cita rijeci i bilo bi to redikulozno, ali pazite sad, to je Jura i ne smeta nista, ionako cijela dvorana, ali bas cijela, pjeva za njega. Totalni Mišo Kovač đir! Jura siri ruke, dvorana grmi. Ma za ne povjerovati. Ja sam samo jednom, davno i pradavno gledao neku postavu, (jednu od), Filma, bit ce pred 25-30 godina i samo se sjecam da je Jura udavio beskrajnim pricama. Pricao je on i ovdje, preksinoc, ali to je bila kolektivna hipnoza njega i publike pa sam jebiga uhvatio i sam sebe kako se nemilice izderavam sve te stare hitove od prije par desetljeca za koje nitko ne moze reci da nemaju krasne ljubavne stihove. To sto Jura vise ne moze pjevati, a i cesto odluta od mikrofona nicim izazvan pa uskace bend manje je vazno, jer ovakvu euforiju publike odavno vidio nisam. Recimo, Chicago zavrsnu pjesmu prvog dijela koncerta Jura uopce nije otpjevao vec je nestao a sve ostavio bendu na grbacu.
Redikulozno, ali to je Jura.
Drugi dio koncerta nakon tocno 17 minuta sto je bilo naglaseno, donosi jos vece bezvremenske hitove. Rekao bi klasike. Evergrinove. Redaju se; Neprilagoden, Pjevajmo do zore, Ljubav je zakon, Dobre vibracije, Lijepo-lijepo neopisivo, Rob ljubavi, Osmjeh (grupe 220), Doci cu ti u snovima, Boje su u nama, Mi nismo sami, Kad si mlad...
To je nevjerovatno, koliko covjek ima hitova i koliko to publiku nosi.
Recimo fascinantan je bio moment publike koja je freneticno par minuta pjevala izmjenjeni refren: vjeruj nema zivota bez Dinama, a dvorana se tresla.
Koncert je bio zacinjen i propovjedima sestrama i braci, djeljenjem maslinovih grancica publici, osvrtom na dnevno politicku situaciju te 'Rijeke pravde', (koju nazalost nije otpjevao), svim mogucim savjetima i zeljama u 'Hippi Punk' stilu sto bi normalno bilo redikulozno ali to ti je Jura!
Recimo na predzadnjoj pjesmi Valovi, Jura je sjeo na podest bubnja i ni rijeci nije otpjevao. Cijelu pjesmu je prepustio bendu. Nije se pomakao cijelu numeru, sto bi bilo, (da li sam vam to vec kazao), redikulozno, ali to ti je Jura!
Ja mislim da je on napravio cijeli zivotni ciklus, put, da sad zaokruzuje sve, da se vraca u djetinjstvo. Sve je ispunio, odradio, i sad se ispunjen svim vraca u prasak nastajanja. Mozemo to nazvati kako god, ali covjek je zivuca legenda. Neosporno. Moze mirno na cistinu na kraju puta. Ispunjen. Miran.
Meni je drago sto sam ovo vidio i da sad ja mogu pripovjedati o ovome, ali ne znam da li je ovo potrebno vidjeti jos jednom. Zaozbiljno. Mozda je jednom i prevec. Tanka je crta izmedu ludila i genijalnosti. Mi smo, moja supruga i moj krasni prijatelj napustili Tvornicu sa tisucu upitnika, narocito nakon zavrsne Sjecam se prvog poljupca, kad je suludi DJ pustio ovu novu pjesmu Baby Canellona, Spaghetta, neke tjestenine, sto li je vec... a 'ludi' Jura ostao sam na pozornici bez benda i otplesao je cijelu. Cudili smo se i sutra cijeli dan sto smo dobili i sto smo zapravi vidjeli. Genijalca ili redikula. Legendu u svakom slucaju. To mu nitko ne moze osporiti.
Uz svu redikuloznost, bio je to buran koncert, kao i sam zivot Jure, nema sto...
A mozda i najbolje kazuje ovaj tekst Branimirove pjesme sa Filigranskih plocnika;
Roll over Jura
Živi u Sesvetskom Kraljevcu
I zovu ga Jura
Ako te to baš zanima
On se dobro fura
Obožava bedževe
Kožne hlače i tambure
Pa viče yeah
Sve bi dao da se proslavi
I tu nema tajni
Da ga žene lijepo gledaju
Da postane glavni
Ima dosta godina
Svirka mu je zadnja prilika
Pa viče yeah
Ponekad se noću probudi
Sanja samo ono što želi
Hoda cestom kao mjesečar
Pa i tada na sav glas
Tužno viče yeah
Come on Jura
Come on Jura
Come on Jura, twist again
Come on Jura
Come on Jura, do the locomotion.
Come on Jura, do the locomotion
|
| ivanl |
Posted - 21/03/2024 : 12:19:53
SUPERSUCKERS
19/03/2024
Hard Place, Zagreb
Ovaj bend se opako blizi svom dvocifrenom gostovanju u hrvatskoj metropoli. I dok jednostavno nisam mogao zbog ovog i onog razloga hodocastiti njihovim legendarnim nastupima o kojima se prica i dan-danas u KSETu, ove u Hard Placeu, trudim se ne propustiti nizasto na svijetu! Uostalom Pištin 'najveci mali Rock klub u gradu' mi postaje jedan od najdrazih i dusi najmilijih, pa ne cudi sto sam nestrpljivo cekao jos jedan nastup 'najboljeg Rock and Roll benda na svijetu', upravo u intimnoj atmosferi tog prostora prekrcanog istinskim memorablijama sa raznih zivih svirki, za razliku od mnogih razvikanijih a laznih i 'falseg sjaja' mnogo vecih klubova cak i izvan Zagreba. Uostalom imam obicaj doci dosta ranije, jos dok je biljar na sredini podija, i ugodno se smjestiti za stolic u uglu, te uz pristupacne gemiste popratiti tonsku probu. Tako je bilo i ovaj put, a zadovoljstvo gledanja sjajnih glazbenika kako se stimaju kao da su u svojoj garazi je nenadoplativo. Vlada jedna lezerna atmosfera gdje ljudi koji su nam dosli svirati ugodno ispijaju svoja pica, jedu cevapcice, pizze i krumpirice po uglovima bara, tipkaju po svojim smartphoneima, ili jednostavno zagledavaju memorablije po zidovima kao da su doma u svom 'tinelu'. To me nanovo i nanovo iznenadi i izmami osmjeh na lice. Mjesto istinskog dobrog duha Rock and Rolla.
Najbolji Rock and Roll bend na svijetu, (kad smo kod Rocka),kako su sami sebi samodopadno, cinicno i u teskoj zajebanciji, 'opaki' Supersuckersi nadjenili naziv, imaju obicaj sa sobom dovoditi neku nepoznatu a odlicnu predgrupu. Tako je bilo i ovaj put. Duo Volk nije nista manje bio losiji od izvarendnog varm upa od proslog puta: Cuttroath brothersa ciji je famozni bubnjar bio clan izvanrednog benda Zeke. I koji su ostavili ogroman dojam na otvaranju koncerta Supersuckersa prije dvije godine, a cije reklamiranje je podupro i Metal Marty Chandler nosivsi njihovu majicu cijelu vecer. Bili su toliko dobri da sam njihov t-shirt kupio i ja, a ne majicu zvijezdi veceri.
No rijec dvije o novoj predgrupi; bendu Volk. Ovaj duo koji sacinjavaju gitarist i pjevac toliko nalik nekom obicnim, prosjecnom Amerikancu sa siltericom i navijackom spitkom sa koleđa, te prilicno pretilom covjeku, s velikim 'cvikama', koji nikako ne odaje tipa koji ce za koji tren energijom grunuti sa pozornice, jeduci sa cudenjem svoju porciju cevapa u uglu kluba, te korpulentnom curom bubnjaricom i takoder pjevacicom, vrlo malih grudi, (u prozirnom badicu) i ramena neke uspjesne bacacice kladiva, te vlasnicom najimpozantnjih buseva dlaka ispod pazuha koje cete vidjeti ikad u zivotu, a koja je ispijala Velebitske kao vodu, zaista ne daje na prvu, iole uvida u ono sto ce se izdogadati na stageu tijekom veceri.
I ne valja knjigu suditi po koricama. Niposto.
Njihovim izlaskom na scenu prestaje izvrstan odabir glazbe s razglasa i krecu odmah 'u glavu' sa elektricnom Rock mantrom kako samo pravi duo to moze. Bas u moru odgledanih dueta koje sam imao ispred sebe moze se naci itekako pravih bisera. Cesto to izide na lose, na dosadu prangijanja istih melodija tih 'nepotpunih' bendova ali ne i u slucaju Volka. Oni se itekako izdizu iz monotonije cijelog niza kopija Jacka Whitea i njegove supruge. Njihov nastup je u punoj pravoj rijeci: zagrijavanje! Koje oni zdusno izvode u prstanju gitare i cekicanju bubnja. Tu ima pjesama u rasponu od ljute alternative do krasnih pop pjesama sa lijepim refrenima, a bend, odnosno duo, ne miruje ni sekunde. Gestikulira, plese, divlja, belji se i poziva publiku na Rock tulum. Intezitet ne pada ni u jednom momentu i u nekih cetrdesetak minuta svi su u auditoriju rasplesani. (Citaj zagrijani) Kulminacija je silazak gitariste u publiku, na zadnjoj pjesmi te ljuto prangijanje usred ljudi. Isetao se od pozornice sve do sanka i izazvao petominutnu euforiju i skandiranje. Izvanredan nastup odgledao je i Eddie Sphagetti osobno iz gomile s kojim sam i nazdravio a sve u prijateljskoj atmosferi, i to dovoljno govori o intenzitetu i caroliji nastupa Volka.
Ovaj koncert ide mi u gornji red nastupa predgrupa, u istoj mjeri kao i Cuttroath Bros prosli put i bas se vidi kakav senzibilitet imaju 'Suckersi' za pravi Rock and Roll i u izboru njihovih predgrupa. (A podjelili su i bubanj s njima sto nije bas koncertni obicaj)
Uostalom veliki, mozda i najveci Lemmy je kazao; ako ne volite Supersuckerse, ne volite Rock n Roll! Sto uostalom oni i koriste za 'udarni termin', to jest vidljiv dio svoje sluzbene stranice.
Nakon eksplozivnog nastupa Volka, cekamo u maloj puzi da nam se ponovo ukazu Greatest R'n R band on the world, jedinstveni i iskreni: Supersuckersi!
Ono sto me zaprepascuje na samom pocetku i sto me izuva iz cipela je njihova prva pjesma kojom otvaraju koncert. Pretty Fucked Up! Ne mogu vjerovati, pjesma koja je moj izraziti favorit i koja je redovno predzadnja na koncertima Suckersa kad je delirij vec na vrhuncu, sad je prva! Okej, redovno izmjesaju set listu i nikad ne znas hoce li grunuti kao Motorhead i Ramones, (o kojim i pjevaju), ili zaprangijati kao AC DC ili ZZ Top, no ovo mi je sok! Ovako iskoristiti veliki adut ravno 'u glavu' nisam ocekivao ni u snu. Nisam se pravo ni snasao a koncert vec 'tece' u neprekinutom nizu pjesama iz svih razdoblja i sa svih mogucih njihovih albuma, ali meni je u glavi samo Pretty Fucked Up...
Nista, trebalo je izici iz tog pocetnog soka i uskociti u brzi vlak zajebantske macho poetike Eddya i drustva te njihovog razornog 'dijeljenja' struje...
Imam samo jednu primjedbu u pocetnoj fazi koncerta, Martijeva je gitara bila jako tiha u odnosu na bas i bubanj. Puno tisa negoli kod predgrupe, i cinilo mi se predugo dok se to namjestilo. To bi bila i jedina primjedba jer opet smo dobili istinski uragan sa pozornice.
Meni je odavno vec jasno zasto su se oni tako samodopadno samoprozvali, ali zaista su odlican koncertni bend i mogu si dopustiti takve izjave. Sve te fantasticne pjesme sa albuma koje zadiru u Punk, Garage Rock, Metal i blues sve do Countrya su sve do jedna, bolje u zivo!
Nema smisla sve ih nabrajati, sa svih tih albuma i uvijek po nekoj rendom selekciji, nikad nisu po istoj 'spranci', ali uistinu su radene za sviranje uzivo. Za opaku rokacinu direktno u prsa publici. Cak i tri numere sa solo albuma Metal Martya, koje su laganijeg tempa i Country izricaja, ovdje uzivo su bile zesce i monumentalnije.
Prosli put su nas pocastili obradom ZZ Topa, Beer Drinkers & Hell Raisors, a ovaj put nicim izazvani Thin Lizzy pjesmom Cowboy Song! Mojoj sreci nije bilo kraja. Obozavam tu stvar.
Sto dalje napisati... ponovo koncert za pamcenje! Sve ravno do kraja i uvijek zavrsne izvanredne Born vith a tail! Na kojoj se tradicionalno pokazuje srednji prst bendu iz razdraganog mnostva. Sa mnom je bio jedan posjetitelj (doslovno) tisuce koncerata raznih zanrova, a skojim se cesto nadem po Rock desavanjima, i Supersuckerse je gledao prvi put, ostao je odusevljen, objesene vilice pa i to nesto znaci!
Jako je bitan i taj njihov americki izgled za kojeg imas osjecaj da je likom i djelom pola sa neke farme u pripizdini Idahoa, a pola sa pumpne stanice Bogu iza nogu negdje u vukojebini Montane. Isto kao i kod njihovog zvuka, njihov image je bas nesto sto Europljani jednostavno nemaju i ne mogu.
Ja zelim sto skoriji povrarak Supersuckersa u Zagreb, (i ne samo Zagreb iako san svjestan te utopije), te mogu samo preporuciti ovakvu istinsku Rock and Roll festu svakom kome je stalo do dobrog gitarskog zvuka sa izvrsnom 'ravnjak' pratnjom basa i bubnja. Iznova i iznova. Ovakvih koncerata meni ustvari nikad dosta!
Supersuckersi su jedan od mojih omiljenih koncertnih, zivih ukazanja. Uz bok sa koncertno mi najmilijima The Hangman, The Sonics, i Godfathers! (Pokojne Dr. Feelgood nikad ni necu vidjeti) I beskrajno sam zahvalan sto sam dozivio te garazne nastupe, a za repete sam uvijek spreman. U nadi na novo hodocasce i novi susret mogu im samo skinuti kapu i dati svoj naklon!
Nema ljepse stvari nego vruce glave sa 6-7 gemista u sebi izici sretan i zadovoljan, 'napunjenih baterija', u prohladnu proljetnu, zagrebacku, ozujsku noc! |
| Chui |
Posted - 18/03/2024 : 18:45:46
U četvrtak Chui u Vintage Industrial Baru u Zagrebu. Premijerno sviramo nove pjesme koje smo nedavno snimili bit će premijerno izvedena i nedavno objavljena singlica svemir ima novi pozivni. Imat ćemo i goste: Miha na bariton saxu, Luka na trombonu i Nenad na udaraljkama. Online ulaznice su sve rasprodane, ostalo je još nešto fizičkih u pretprodaji u Vintageu i u Dirty old shopu. |
| don_draper |
Posted - 15/03/2024 : 11:47:24
Nick Cave 15.10.2024. Arena Zagreb |
| ivanl |
Posted - 11/03/2024 : 11:05:30
THERION
10 ozujka 2024.
Tvornica, Zagreb
Zaokruzio sam mini turneju po zagrebackim klubovima sa Therionom, koji su mi uvjek nekako iz ovog ili onog razloga izmicali sa svojih 6-7 posjeta Zagrebu do sad. Ovaj put sam uspio uhvatiti Švede na njihovoj najnovijoj Leviathan turneji, kojom promoviraju i frisak materijal sa zavrsnim albumom trilogije Leviathan. No pravi i najasniji razlog je sto sam se prokleto uzelio Heavy Metal koncerta, jer od zadnjeg mi je proslo cak petnaestak mjeseci sto je prokleto puno. Zadnji mi je bio Nightwish, a eto uletjeli su mi sad Therion sto je ustvari i isti glazbeni đir!
Dapace, Therion su i pioniri Sympho Metala. Christopher Johnsson ih je osnovao davne 87e i vodi ih do danas. Meni se njihov izricaj Black Metala niposto nije svidao u samim zacecima rada grupe, sve dok krajem devedesetih nisu 'okrenuli plocu' i usli, to jest udarili temelje ovog sto danas rade. Baroknog, velebnog viseglasjem protkanog melodicnog Metala, sa monumentalnim skladbama i epskim odama kroz grandiozne refrene u kojima se izmjenjuju musko-zenski glasovi. I rade to pakleno dobro. Vrhunski profesionalno, mocno, scenski uigrano. Operno.
Ali prvo par rijeci o predgrupi iz Finske; Satra.
Mladi momci i mlada djevojka koji imaju tek prvi album, sviraju stidljivo Sympho Metal, i proucavajuci im album nije to bilo lose uopce. Lijepo zvuci, no na pozornici su ukoceni, nemaju energije, ne znaju se postaviti...
Pjevacica stoji poput drvene Marije, a mekseg bubnjara odavno nisam vidio. Udarci su mu krhki, ukoceni kao da su mu ruke u gipsevima. Pobogu u ovakvoj vrsti glazbe to bi sve trebalo grmiti, lomiti kao iz Thorove nebeske kovacije...
Ali nije. Ovako sam mogao gledati i u tek odmrznutu kasetu liganja a slusati njihov album sa razglasa.
Valjda ce im iskustvo donjeti i bolje scensko ponasanje, pripisat cu taj hendikep njihovoj mladosti.
Prvo sto mi je uopce upalo u oci je zatvoren gornji dio tribina Tvornice kulture, sto znaci da su Srbi dan prije rasprodali cijeli veliki pogon, a mocni, slavni i veliki Therion, to nisu!!! Pa ti vidi sad. Mortal Kombat-Therion 1:0!!!
Uglavnom Therion izlaze efektno na scenu i odmah se vidi ko je gazda svog posla i zanata! Bum, tras, u napad! Kako su izisli tako nisu stali sa jebeno dojmljivim, profesionalnim i zestokim nastupom. Tu ne znas tko bolje svira ili pjeva. A pjevaju svi osim Johanssona, koji je vidi vraga bas bio pjevac ali ostavio se mikrofona vec godinama. Svi ama bas svi imaju odlicne vokale i cine impresivnu zvucno-glazbenu cjelinu. Posebno ove dvije pjevacice koje imaju glas anđela bilo da prezentiraju visoki C operne glasovne skale ili 'samo voze' Rock i Metal stil. Cista perfekcija. Oba gitarista-cista desetka. Skale, terce, dupla sola, meduigre, sve rade impresivno i efektno. Johansson i Argentinac Christian Vidal koji je u Therionu 14 godina, vrhunski su gitaristi i znaju; da znaju! Bas ih je gust gledati i slusati. Jos od Judas Priesta nisam vidio ovako efektne gitariste! Melodije koje su izvodili uzivo nisu mi odavno tako prijale. Mljac!
A ispred mene, (jebiga, ovo je zanimljiva pricica), dvoje. On i ona. Zagrljeni kao priljepci. Stisnuti jedno uz drugo. On nju za potiljak privija u njedra, ona njega stiska ispod pazuha pa kriza ruke na njegovim ledima. I tako jednu pjesmu, drugu, trecu... ni makac pola sata. Pobogu meni na pola metra od ociju. Pa se diraju nosicima, pa se taknu celima. Pa opet ni makac u celicnom stisku 'po koncerta' i to kakvog Metalnog, koncerta...
I tek tako, iskobelja se on nakon, (majke mi mile), pola sata i ode negdje... po pivu, u zahod, sa ekipom...gdje vec...
Nema ga jedno 4-5 pjesama.
I vrati se, a ona ljuta, nadrkana, nece da ga 'vidi'. Nema vise nosica i ljubicica, trepavica. On zbunjen stoji kao popisan s pivom u ruci... htjedoh mu kazati, e moj momak, bolje da vidis s pocetka kako je zivot okrutan...
Scena je bila nadnaravna, morao sam je zapisati. A kad smo kod Heavy Metal poetike, onda jos i ovo;
On i ona lebde, na Heavy koncertu, bez tereta
Ni mocnom Therionu ne dopustaju da ih smete
I tako njih dvoje zagrljeni, do kraja svijeta
Sve dok Putinu ne polete rakete!
To mi je palo na pamet promatrajuci ih jer tu su bili, ispred mene u svom vlastitom svijetu i igrokazu.
A kad smo kod poetike, tekstovi Theriona se bave magijama, samanima, okultizmom, misticizmom, magicnim obredima, drevnim zapisima... nije bas da je moj đir, ali sve dok im je glazba ovako izvrsna, dobro je. Moze! Ionako ih nista ne razumijem dok pjevaju tim divnim glasovima i okej je tako.
Inace ih ja volim slusati sam. U sobi. U svom điru. Izvanredni su mi i za citanje stripova. Ovo bas i nije glazba koju ce se piciti po tulumima. Ili za Novu godinu. Bas su za koncert. Za osjet uzivo. Ja bi ih brze bolje organizirao u Lisinskom da mogu. Mislim da bi tek tamo, u hramu glazbe sa onom vrhunskom akustikom, dosli do punog i pravog inteziteta.
Strasno sam zadovoljan sto sam ih napokon odgledao i volio bi jos. Zao mi je sto nisam i prije. Ne bi se zalio na repete. Dapace. Daj jos... ukusno je!
Mora da je frustrirajuce Satri kao predgrupi nazociti ovakvom showu svaku vecer, to sigurno indisponira. I sad mi je jasno zasto su onako musavi i gobavi, kakvi bi i bili pred ovakvim majstorima kao sto su Therion.
E da, primjedbe na zvuk u Tvornici sve su mi cesce i cesce. Prvih par pjesama tonac se izivljava dok ne izvede to na normalan zvuk. Pa pobogu, postoji li tonska proba? Naravno da postoji! Kod ovakvih profija sigurno je to i oveci trening. Siguran sam da nije do bendova, vec sve cesce se prve pjesme ili masakriraju ili su pre tihe u velikom pogonu.
I primjedba broj dva; po cijelom Zagrebu, po svim klubovima su gemisti 2, 2 ipo ili 3 Eura. U Tvornici su junackih 5!!! I to najrazvodnjeniji. Najlosiji. Alo ljudi, 37 Kuna, gem??? I jos im svako po metra pise; nema zadrzavanja na sanku. (Plati, uzmi i gubi se!) Kakav odvratan, agresivni kapitalizam! Jeste li normalni ljudi, gdje ce vam dusa?!?
I tako, produzeni vikend u Zagrebu je bio sjajan, bilo je svega. Psihodelije, Gotica, Punka, Metala, Simfonija...
Svirili su mi na uvce, Ameri, Nizozemci, Srbi, Finci i Švedi...
Obisao sam pola svijeta secuci po Zagrebu i njegovim klubovima. Blago van se Purgeri...
I eto dobro je bilo. Sad 'motaj kabele'. Odlozi! Stani! Gasi! Vrijeme je ipak za poci kuci. |
| ivanl |
Posted - 10/03/2024 : 02:03:35
MORTAL KOMBAT
09/03/2024.
Tvornica, Zagreb
Znao sam za ovaj bend, onako sporadicno, valjalo bi priznati. Pjesme; Posto sam metalac, Papucar, Devedesete, Alkohol, Evrovizija... su mi bile poznate, ali nisam im studiozno preslusavao albume. Uvjek su mi bili nekako nalik zagrebackom Šanku!?, (iako je ZG bend mladi godinu dana, prvi mi je dosao 'pod usi'), te pomalo nekim glazbenim strukturama nalik na Hladno pivo. Pa kad sam vidio da promoviraju svoj novi peti album u Tvornici, odlucio sam ih pogledati uzivo, jer su mi i 'upali' u zgodno vikend koncertno spajanje, sto izrazito volim kad se dogodi.
I nisam nimalo pogrijesio.
Dapace, pisem ovo pod netom bas, dozivljenom velikom emocijom i zadovoljstvom izvanrednim koncertom. Upravo dok je dogadaj jos frisak i vruc!
Nista nije ukazivalo sto ce mi biti isporuceno iza zidova Tvornice kulture, dok sam koracao zagrebackim ulicama ispranim dosadnom kisicom. A nista nisam ni ocekivao. A takve su koncertne situacije rijetke i idealne. Ne ocekujes nista a dobijes sve!
Od proslog nastupa u Boogaloou, za ove Beogradane se trazila karta vise, kako su me obavjestili moji zagrebacki prijatelji, pa se logicno islo ovaj put na veci koncertni prostor. Cudno mi je bilo to, jer nije lako rasprodati Tvornicu, no nisam nista komentirao dok se ne uvjerim vlastitim ocima.
I bome, nisam mogao vjerovati. Od otvaranja vrata u 20:00 do starta koncerta u 21:15, prostor je postao pun 'do cepa'!
Nevjerovatno. Pa gledao sam u velikom pogonu mnoge starije, slavnije i poznatije strane bendove koji nisu to uspjeli. (Obozavam veliki pogon i ne znam ni sam koliko sam koncertnog znoja ostavio tu)
Srecom po prvi puta,(posto ne znam prevec njihovih pjesama), izabrao sam stol na sredini tribina. Btw ne znam jesam li sto propustio ali tribine su bile stepenaste koliko se ja sjecam, mogao si sjediti na njima. Sad su dva velika duga podija sa stolovima za po par ljudi za svakim stolom na tom mjestu. Valjda sam svaki koncert u ovom prostoru ispratio sa partera pa promjenu nisam ni opazio ranije. Uglavnom gemist, stolic i tribina su bili puni pogodak posto se dvorana dobrano napunila tjelesa i vec sa prvim taktom, prve stvari, gomila je poskidala majice i ispalila bit ce stotinjak casa pive u zrak. I to ce raditi sve do zadnje sekunde nastupa. Dobro da nisam bio u tom paklu dolje, jer sam vec i pomalo umoran od trece uzastopne koncertne veceri.
U svakom slucaju, do trece pjesme ja stubokom mjenjam misljenje o ovom bendu kao punkerima sa dobrim gitaristima, i vise ih uopce ne usporedujem s nikim. Oni su prokleto svoji i prava su uigrana Metal masina. Pravi Mortal Kombat, koja i kao naslovna pjesma benda u koncertnom aramzmanu oduzima dah. Tocno tri pjesme su im bile dovoljne da zaokupe kompletnu moju paznju i da ne prestanem cupkati, lupkati ritam i bengati glavom do zadnje pjesme. A bogami bilo ih je bit ce, jedno 30. Dva sata i skoro deset minuta, sa jedva dvjema sitnim pauzicama, bila su jedno brzohodno motorno iskustvo. Ovaj bend je kao Wartsila, brzohodni motor sa glanc novim ubrizgacima goriva. Kontinuirana snazna rokacina ne pada intezitetom ni u jednom trenutku. Kao da stojite na zeljeznickoj stanici metar od tracnica, a kraj vas prolazi vlak sa vagonima bez kraja, sa sto na sat!
Drago mi je bilo da sam bio gore zbog nevidenog stage divinga, poga i onog metalskog vrcenja u krug, (circle pita), koje traje i traje, a u parteru pive lete i lete zrakom... bilo je i nosenja ljudi po rukama, takozvanog crowd surfinga, te je i sam pjevac napravio par 'đireva' po dvorani, (falio je samo wall of death u Tvornici. Znaci svake koncertne srece i metalskog blaga iz asortimana kao kod najvecih stranih koncerata i festivala. Bogami kad sam vidio ikad tako razularenu omladinu. A cinila je tinejderska vojska bar 70% auditorija. I lijepo je to bilo vidjeti da se odrasta na dobrom temelju i pravim vrijednostima. Letjeli su i grudnjaci na pozornicu od kojih je jedan nalikovao na ceradu za dvije dobre brodske plutace, te su uredno vjesani na stalke mikrofona. Omladinci i omladinke definitvno vole ovaj bend.
Zao mi je samo zbog toga sto sam siguran da sam bio dolje, bio bi zvuk jos pakleniji, bolji i jaci. Ali nije onoliko 'divljanje' vise za sijede u kosi. Gemisteki u 'lozi' su primjereniji.
Tekstovi jako nabrijani, politicki i angazirani bas eksplicitni, rekao bi pravo onako, masno po srpsku. Obraduju ozbiljne teme sa irinijom i zajebancijom. A publika je brzo uhvatila prikljucak pjevajuci zborno i glasno refrene; pusi kurac-jedi govna i teram sve u picku materinu. (Bas sam nedavno citao kako cetiri naroda na svijetu imaju najveci izbor grubih rijeci i to su Rusi, Srbi, Hrvati i Bosanci. I istina je to.)
Vidjelo se to i zbornim dozivanjem tisuca grla, benda na biseve, (bila su dva), sa urlikom; svirajte picke! I svirali su, bogme su svirali i odsvirali mene i ostale. Kako je kazao pjevac; cujem neke picke, sigurno mene zovu. Odusevljen sam! Ovo bi trebalo ponoviti, uvjeriti se jos jednom da su ovako mocni, da nije ovo sve bilo slucajno. Ako bi kakvom nadnaravnom silom bili dovedeni u Split, napravio bi im strasnu reklamu, jer moja ekipa jos nije procesuirala ovaj bend. A hoce, sad kad se vratim, hoce sigurno.
Posebno me dojmila, (a i iznova nasmijala), hipnoticka,(mada ne i jedina takva stvar), Posto sam metalac sa vrhunskim zajebantskim stihovima; mila majko posto sam metalac, ioako sam Srbin-pravoslavac! To je tako zdravo i sasavo podjebavanje da mi je itekako jasno zasto su srpske komedije uvijek triput bolje od nasih. Ma sto, triput, stoput!
A cijelo vrijeme koncerta publika je u medupjesmama i meksim dijelovima istih, zborno pjevala ono Maidenovski, stadionski, hipnoticno ooooo-ooo kao primjerice na Fear of the Dark. Bas je bilo dojmljivo.
Visekratno sam se uhvatio kako pljescem, jer ovoliko energije, snage i moci to je zasluzilo potpuno. A ne aplaudiram bas cesto i ne svakome.
Kad je bend zadovoljnih lica napustio dvoranu usijanu i 'parfimiranu' od isijavanja do pasa stotina golih tjelesa , kao da je srpanj ili kolovoz, ostala je samo po betonu nevjerovatna kolicina ljepljivog piva koju u zivotu nisam vidio.
Bend je mahnito dobro, 'upucano' funkcionirao kako vizualno tako i glazbeno da im moram dati svoj naklon i skinuti kapu. Interakcija sa publikom izvanredna i kazem, bas onako ono masno srpski! Promocija petog novog albuma i slavljenja petnaestogodisnjice pretvorila se u koncert o kojem ce se jos pricati, siguran sam...
Nakon Boogalooa i sad Tvornice, vec vidim Mortal Kombat na Šalati. Toliko su dobri da zasluzuju jos veci prostor.
A pravo je, ustvari moje osobno zadovojstvo sto sam ih ubacio u schedule i otisao pogledati. Ne bi mi ovo netko mogao ispricati, i ne mogu ja to tek tako objasniti i ispripovjedati drugima. Treba(lo) je to dozivjeti osobno.
Srbi su bogami uzegli dobro Tvornicu, i pomeli pod. Rasturili! Skoro sam im i majicu kupio, ali ipak cu sacekati jos jedno pohodenje na njihov koncert da se uvjerim da ovo nije bilo slucajno.
Do tada malo cu im pazljivije ispreslusati albume, ima tu jako intrigantnih zajebanih pjesama koje nikad nisam cuo, a zbornog pjevanja dvorane ne bi se posramili ni najtvrdokorniji Misini fanovi.
Ekstra koncert, odlican glazbeni metalni dogadaj. Nikakva predgrupa nije bila potrebna, ovo je cista, kako energija tako i magija. Zao mi je samo sto nisu odsvirali Moj grad, ali tu se pjeva o, i velica Beograd pa valjda ne treba ipak pretjerivati, iako je meni izvanredna i ne vidim razlog da se ne izvodi.
Do slijedeceg susreta, Teski metal! S kojom su pjesmom i zatvorili koncert koji se slobodno moze nazvati, vec sad u ozujku, prakticno na pocetku koncertne godine; panika mozga!!! |
| ivanl |
Posted - 09/03/2024 : 10:43:43
CLAN OF XYMOX
08. ozujka 2024.
Močvara, Zagreb
Cetrdesetak godina i sedamnaest albuma poslije hrvatska publika imala je priliku odlaska na koncert ovih Dark wave pionira iz Nizozemske. Da li je premijera dosla prekasno, postavlja se logicno pitanje, jer je u meduvremenu Ronny Moorings, jedini originalni clan i osnivac benda, promjenio, jedno; 33 osobe u svojoj postavi...
A i nije bas da ovaj pokret i ovakva glazba 'cvijeta'.
Kako je sam Moorings kazao na pocetku; first time in Zagreb, think the last one...
Rekao bi razlika je. Jer da su dosli 85e ili cak 95e bili bi u srcu eksplozije Goth glazbe i te i takve scene negdasnjeg pokreta. Danas je to vec pomalo zaboravljeni pravac i samo podsjetnik na neka drugacija, ipak prohujala vremena. Uostalom sve je manje 'goticara' i posebno 'gotičarki' koje ce potrositi cijelo poslepodne sminkajuci se i uredujuci se za takvu vrstu koncerata. Uostalom u prekrcanoj i prevrucoj, (kotlovnica je radila na maksimumu i znojili smo se kao u sauni), Močvari, moglo se vidjeti samo desetak tako uredenih osoba, dok bi ih 88e bilo bar 200 od nas 300 unutra...
Ronny se dobro drzi, pace, odlicno. Ima isti stas i sto je jos bitnije glas. Iskoristio je priliku cestitati internacionalni dan zena, te kazao da je bio u par zgodnih zagrebackih barova i da mu se svidio grad. Basist je vrlo dobar i ne sjecam se da mi je neko napunio glavu tako skoro s potmulim zvukom. (Bio sam tocno ispred njega s desne strane)
Tu nazalost prestaje svaka daljnja glazbena prica. Zasto? Jednostavno, ostatak zvucnog zida koju isporucuju Xymox je bar 75% sintetike, aki ne i vise. Ritam masina je beskonacno jednolicna i dosadna u sat i 45 koliko su drndali na pozornici. Napunili nam glavu kao 'Cocin bubanj'. Synth operater, (ne mogu kazati klavijaturist), te povremeno udarac na par elektronskih prelaza, sve je samo ne glazbenik. Tu se malo i nista 'svira' rukama. Ronny koristi gitaru ali iako nikad nije bio neki majstor, nekad si mogao dobiti kakvu melodijicu, sinoc je u sat i 45 isprtljao par akorda, cak ni jedan riff i to malo se nije nista culo od ritam masine. Cak i vokal mu je bio tih. Glas mu je isti kao prije, bar ono malo sto smo mogli cuti, kad ne bi bio poklopljen sintetickim zvucnim zidom... od njih cetvorice na pozornici jedino basist svira u pravom smislu rijeci.
Ja moram priznati, jedva sam cekao da zavrsi koncert. Nisam se bas usrecio, a mozda je to jednostavno tako, neki drugi đir i shema koja meni vise ne prija, ako i ikad je. Odavno vise ne plesem, cak ni na taktove svoje zakonite, pa kako bi onda na ovaj umjetni preglomazni i sterilni groove...
Kad se sjetim da sam lani bio nezadovoljan nastupon nekoc velikana Sisters of Mercy, a koji su za Xymox nedostizni nivo, kako da ovima onda dam prolaznu ocjenu? Tesko.
Uostalom ono malo sto je bilo konkretnih ritmova i melodija vise od polovice odpada bas na Sisterse i cini vam se da ce poceti neka Eldritcheva poznata pjesma. Ostalo je; malo New Order, malo Robert Smith i the Cure, malo the Mission...
Rekao bi da je umorni, nadrkani, ljuti i nerazumljivi koncertni Andrew Eldritch, saman i guru za Ronnya Mooringsa. Nedostizni nivo i level. Polovicni koncertni, na auto pilotu Sistersi su svemirski brod za najbolji Xymox!
Neka minimalna prolazna ocjena samo za dobar kontakt s publikom i podosta naucenih hrvatskih rijeci, te za basista i samo stoga sto su bili prvi put, a htio sam ih vidjeti jer tko zna kad cu opet.
Mozda je ustvari i najbolje, vise nikad... |
| vukozec |
Posted - 08/03/2024 : 12:01:43
;) |
| ivanl |
Posted - 08/03/2024 : 10:44:32
U svakom slucaju, stari moj, najveca moguca preporuka! Iskrena, i od srca! Tako su i mene uputili, a ovakve se prave vrijednosti trebaju dijeliti.
Da, Pista to regulira i vodi brigu kad god se ukaze prilika. Ne sumnjam u njihov povratak. Nemoj to slijedeci put propustiti. Mene su potpuno iznenadili, iako sam upoznat s materijom.
Sta ima veze sta se ne slazemo u balunu. Uostalom balun je uvik okrugao. ;) |
| vukozec |
Posted - 08/03/2024 : 09:17:38
Radio Moscow je jedan od onih bendova koji je nastupio u Ksetu u sad već mitskom periodu ranih 2000ih, kad smo na koncerte išli bez da smo znali išta više o izvođačima osim onih par crtica koje su o njima pisale u Ksetovoj mjesečnoj programskoj knjižici, tojest išli smo žednih ušiju i otvorenih srdaca, pa bi se nerijetko dogodilo da se energija publike i izvođača spoji kao onomad kad je Mišo Kovač uživo gledao Elvisa Presleya, te bi onda ti nastupi postali što se kaže kultni, o njima se još mjesecima pričalo, masovno smo prvo pržili njihove CDe, potom skidali 128kbps mp3-ice. Tako je bilo i na nastupu tada golobradih mulaca iz Radio Moscow, koji su prašili blues rock, čija energija, iskrenost i nevinost je bila toliko uvjerljiva da su opčinili i one koji su smatrali da je sva muzika otišla u onu stvar nakon Led Zeppelin Četvorke (premda je većina ksetovske publike čak i tada bila rođena debelo nakon tog milestonea), ali i one koji su brijali na zadnje progresivne i avangardne modne krikove (možda je stvar bila i u tome što su i naša srca i uši tada bila neviniji). Slično se dogodilo i na nastupima danas pomalo zaboravljenih aseva poput Young Blood Brass Band, Dalek ili Zu, a kažu da su na sličan način kultni status na ovim prostorima stekli i neki National i Mars Volta. Jebiga, klinci nikad neće znati, što bi bilo da se vrati.
El Perro je u Hard Placeu nastupio evo drugu godinu zaredom, no jebiga, nisam uspio otići na nijedan od ta 2 nastupa. Prvi put nisam bio u gradu, a sinoć nisam jer sam ovotjedni izlazak na koncert odradio večer prije, na nastupu Yin Yina u Mochvari, koji je bio apsolutno fenomenalan, i koji je bio jedan od rijetkih koncerata u zadnje vrijeme na kojem me spajanje energija benda i publike podsjetilo na barem djelić atmosfere iz tih mitskih ranih dvijetisućitih. No, s obzirom da Hard Place ima tradiciju da iste izvođače vraća na nastupe kod sebe čim su u blizini (evo za koji dan Supersuckersi nastupaju tamo po 17. put), nadam se da ću El Perra uhvatiti prvo sljedećom skorom prilikom. |
| ivanl |
Posted - 08/03/2024 : 02:08:16
EL PERRO
07.ozujak 2024.
Hard Place, Zagreb
Cuo sam hvalospjeve o nastupu El Perra, proslog puta u ovom malom najvecem Rock klubu u Zagrebu, od ljudi koji se kuze u glazbu i imaju dusu za istu. A nagledali su se i nauzivali ispred sebe svakojakih poslastica, koje bendovi mogu isporuciti uzivo.
Nije bilo druge do poslusati savjete i uvjeriti se zivo, uzivo.
Parkera Griggsa, kantautora-gitarista-pjevaca, 'poznajem' iz kultnih Blues psihodelika Radio Moscow, no ovo mu je od nedavno nov projekt. Prije sto udem u ikakav osjetilni opis, mora se znati da je album Hair of, El Perra, Parker snimio sam. Od prvog do posljednjeg tona. Bas kao sto je ucinio i sa prvjencem prethodnog mu Radio Moscow benda.
I sad, ocekujes tu neku vibru predhodnog mu izricaja, ali iako ima slicnosti nije isto. Ovo je, kako se to danas, sa svim mogucim podzanrovima kaze; Funky psihodelic. A mi kao djeca smo imali totalno drugacije ime, a potpuno pogodeno, politicki danas nekorektno; hasisarska glazba!
Ali tu, Boze moj nema nikakve lose etikete, Parker i drustvo, sa kosuljicama i điletinićima, masnih kosa kao da su ispali drito iz ljeta 69e.
A Pobogu sad je 2024.
Pregledavao sam malo snimke njihovih nastupa prosle godine po svijetu, ali nista me nije pripremilo za ovo ludilo. Promatrao sam ih po lokalu prije nastupa i tih pet, malih niskih, mrsavih likova, nikako ne biste stavili u groove koji ce usljediti. A sa dobrim gruvom i ako se potrefi dobrom energijom nastaju izvanredni koncerti. Nikako, i nikad ne bi ocekivao da ce ovi, (u nas bi rekli; zgoljavci), ovako rasturiti.
A Bogme jesu!
Od prvog takta pa do kraja nastupa u Hard Placeu, ne mozes vjerovati kako 'ubijaju'. Uopce se ne oslanjaju na ostavstinu, (iako ima slicnosti u Bluesu), sa proslim bendom. Meni se cini ovo jos i lude. Imaju taj neki masni Funk psihodelicni zvuk sa puno 'mesa'. Rekli bi ste do odslusane uzivo trece pjesme; pa gdje su dovraga ovdje crnci? U doba politicke korektnosti ili nekorektnosti vise ne znas sto mozes kazati tocno...
Ali ovdje si u eksploziji zvuka koji je crnacki, a sve bjelci na pozornici.
I taman kad sam razmisljao gdje da ih svrstam a prokleto su svoji, van icega sto se danas svira, dode mi misao Woodstocka, šest'devete te Hendrixa i Santane...
I to je to.
Kad se solira to je na neki nacin Jimmy, a kad se udari po Afro ritmovima eto ti Santane.
Kad su se upustili u carstvo ritmova, a elektricni dio gitaristi i basist Argentinac, su uzeli suskalice, defove i zvona te se sa razularenim bubnjarem iz Los Angelesa, te sa udaraljkasem koji nije stao skakati i koristiti sve sto moze proizvesti ritam, cinilo mi se kao da sam u dzungli sa milion bestija uokolo. Ili u savani, stepi, gdje vec...preko koje odjekuju bubnjevi domorodaca.
Pa jos kako.
Samo sam promislio, kako li je bilo uzbudljivo i nevjerovatno uzivo gledati Hendrixa i Santanu...
Ali iako povlacim paralelu sa ovo dvoje velikana Rock glazbe jos sa polja farmera Maxa Yasgura, Parker je prokleto svoj. Ima tu proslu, svrsenu magiju, neceg sto se danas uopce ne isplati svirati, jer Boze moj, upce nije komercionalno ni radio frendly.
Tako i bi, nas 60-70, sretnika dobili smo u sedamdesetak minuta, (imaju tek prvi album pod ovim imenom, pa ih pravdam malom satnicom), nevjerovatnog iskustva usporedivog i zasnovanog na izricaju djece cvijeca Woodstocka i tog halucionog doba.
Parker i side mu kick, drugi gitarist naprosto razbijaju. Ja nisam nikad vidio da oba gitarista istovremeno soliraju u istoj harmi i istom tonalitetu. U istoj pjesmi. A ovo dvoje to su neprestano cinili. Istovremeni zvukovi Telecastera i Stratocastera 'na zadnjoj zici' od po par minuta, svako malo, pravo su cudo. Ljudi su majstori svojih instrumenata i ovo je zaista glazba koja nije nastala u Europi. Nemami mi taj 'touch'. Amerikanci imaju!
Popricao sam malo sa Parkerom poslije koncerta i veze on nema gdje je Split iz kojeg sam samo zbog El Perra dosao, ali bilo mu je drago sto sam prosao 400 km zbog njegovog benda.
U svakom slucaju gustali smo i mi i oni. Bas se vidjelo da gustaju u svirci i tome sto rade. Nasmjeseni od uha do uha...
Sjedio sam malo poslje sa Pistom ispijajuci gemiste i cavrljajuci o Rocku te sam mu morao priznati da mi Hard Place sa zadnja tri nastupa, (Supersuckers, The Hangman i El Perro), ulazi u gornji dom Rock osjetilnih senzacija! Jaci i drazi mi taj mali veliki klub polako postaje nego li mnoge dvorane i festivali.
U znoju i buci tog lokala, tu je, (ispalo je tako), veca esencija Rock filozofije nego sto sam mogao ocekivati da cu ikad osjetiti, a pohodio sam masu toga...
A glede toga, gdje i kako, moram kazati da mi je ovo bio stoti strani koncert u Zagrebu, ne racunajuci nase ni susjedne bendove, a to je za jednog provincijalca koji nikad u metropoli nije studirao, radio i zivio, bas veliki jubilej.
I to smo 'zericu' prokomentirali, pa mi je i Gordan Penava 'skinio kapu'.
Za kraj, ja se nadam da ce El Perro ponovo u Hrvatsku a za svakog istinskog rockera ovo bi morao biti higlight, te ja iskreno preporucam ovaj koncert, bas kao sto su i meni drugi ovo preporucili.
I sam se Parker osvrnuo na prosli zagrebacki nastup i ovaj vecerasnji te rekao kako mu je bilo bas zadovoljstvo. I to je govorio u vise navrata tijekom veceri sa osmjehom na licu. Mora biti da se i nemu ovdje jako svidjelo i vidi se prava emocija, nije pizdio reda radi.
Samo da je 'opalio' malo duzi nastup. Bar jos par pjesama Radio Moscowa, ali ocito to ga vise ne zanima. Pa je eto, cast zapamtiti da smo dobili uzivo odsviran cijeli kompletan album Hair of...El Perro.
|
| ivanl |
Posted - 27/02/2024 : 20:16:40
DIRE STRAITS EXPERIENCE
25. veljace 2024.
Zagreb, KD Lisinski
Ima tako tih nekih dugova koji vas kroz zivot prate, takvih nekih pocinjenih gresaka zbog kojih se kajete dok postojite i tako nekih krivih odluka koje ne daju mira dok ste tu na ovom svijetu.
Moja je zasigurno propustanje splitskog koncerta Dire Straits na turneji Brothers in Arms u koncertnoj, gradskoj dvorani Gripe, prije 39 godina.
Nije mi nikakvo opravdanje sto sam bio mali jer rano, vrlo rano sam zapoceo glazbeno obrazovanje u sobi moga starijeg rodaka, gdje su se kraj ogromnog ormara u kojem su bile sve Stripoteke i Plavi Vjesnici nalazile police sa plocama. Sve jedna cudnija od druge mom djetinjem umu i koje sam radoznalo zagledavao, (nije ih se smjelo dirati samo slusati kad bi ih veliki rođo pustio), a tu je bila sva sila LPa, svaka u zastitnoj plastici, savrseno ocuvanih Doorsa, Floyda, Zeppelina, Talking Headsa, Bowiea...i da ne nabrajam do dna stranice, nekih tamo Dire Straits. Sve omoti jedan cudniji od drugog a tek cudne li glazbe...
Bilo, kako bilo navukao me je debelo na Rock, i iako mi nije sve odmah jednostavno sjelo, (to ce doci kroz formativne godine koje slijede, nesto prije, nesto kasnije), tu mi je odredena sudbina i smjer. Kako glazbe tako i stripova. (Rođo je i slikao te crtao neke meni tad cudne slike)
Tako da sam debelo znao za Dire Straits kad su nakon 15 dana uvjezbavanja za turneju, dosli iz Dubrovnika za Split, gdje su boravili i vjezbali jos dvije sedmice, te davne 85e. Ukupno su bili u nas mjesec dana.
No u toj godini i kojoj godini prije, ja sam se debelo-debelo navukao na Piece of Mind Maidena, Screaming Judasa, Another Perfect Day Motorheada, Metal Heart Accepta, Diov Last in Line, posebice Saxonov Crusaider i druge slicne bendove, i njihove tada recentne albume koje smo mi mulci poceli narkomanski konzumirati uz pomoc starijih iz ulice i kvarta i bio je vazan samo NWOBHM u to doticno vrijeme.
I sad dolazim do te proklete odluke, greske, tog zlog cina kojeg odlucih pociniti. Neodlazak na koncert Straitsa jer su oni SMINKERI!!! Kakvo zlo, kakva opacina, kakav jad i cemer nepotpuno formiranog djetinjeg uma... a na sminkere se pobogu, ne ide!
Karte se kao danas sjecam kad ju mi je T. Jakov pokazao na skolskom hodniku. Zeleno bijela s bendom na slici, malo slovo 'd'-velika IRE, pa opet malo 's'- velika TRAITS slova, datumom, vremenom i mjestom svirke... i to prve svirke na toj svijetskoj turneji u znak zahvalnosti gradu Splitu. I prvom izvedbom ikad pred publikom, recimo samo to, velike Brothers in Arms pjesme. Pjesme koja ce se pokazati poslije, ostati duboko utkana u kolektivnu svijest.
Nisam bio. Svjesno sam odbio jer eto, bio sam Metalac i to se kao ne slusa.
Katastrofa. Mogao mi je to biti prvi strani koncert, ali nije. Prvi mi je bio Iron Maiden godinu kasnije na Somewhere in Time turneji u Beogradu desetog rujna u Hali Pionir, s ploce koju mi je majka kupila u bivseg Jugotona na splitskoj Pjaci. A onda sutra i Zagreb-Dom sportova, a preksutra Ljubljana-Tivoli, (bio sam najmladi u vlaku u toj visednevnoj ludoj avanturi s koje su otpadali ljudi, a ja je izdrzao do kraja s jos trojicom puno starijih od mene)...
i tako je eto sve pocelo u mom slucaju...
A kroz godine ostalo je samo slusanje Straitsa sa ploca, nikad ih vise nisam nigdje ni mogao uhvatiti uzivo.
A u Splitu je Marka dok je dzogirao ugrizao psic Tonca Vrlike na Sustipanu, A sam je Mark napisao svojom rukom Dire Straits na krmi barke Tonija K. Bartulovica ispred Jadrana odakle su isli na Đitu...
Eto cak i istinitih uspomena i anegdota iz prve ruke iz mog grada. Oboje su mi to vjerno pricali.
I onda godina 2024.
Evo nas u Lisinskom 39 godina poslije, gdje skupinu prekaljenih, mocnih, virtuoznih glazbenika predvodi Chris White bas covjek koji je svirao saksofon 85e u Splitu na turneji Brothers in Arms. Sa Terenceom Reisom koji je s Knopflerom radio filmsku glazbu i potpuno ga skinuo glasom i solazama, pa i sviranjem poznatim stilom palcem. I to covjek radi s takvim gustom da vam kad zatvorite oci dopusta da na trenutak zaboravite da niste Straitse vidjeli kad se moglo, da ne kazem; kad je trebalo. Ostali na pozornici su ljudi, glazbeni virtuozi koji su radili sa Watersom, Jaggerom, Bowiem, Mc Cartneyem, Gilmourem, Tinom Turner, Tom Jonesom, Elton Johnom, Claptonom, Rodger Daltreyem, Joe Cockerom, Steve Vaiem i drugim, samim velikanima iz gornjeg doma i koji do detalja repliciraju zvuk i stil Straitsa.
Vecer koju su nam priustili u zagrebackom hramu glazbe, probranom set listom od puna dva sata i petnaest, odlicnim zvukom i paznje vrijednom rasvjetom bila je carobna. Tu mjesta sumnji u nekakav samo tribute to, nema. I tu nema potrebe ni za slovom vise. Redali su se prekrasni brojevi koji pale danas bas kao i nekad, bez obzira sto veliki Mark vise ne zeli biti dio nekoc mocnih Straitsa, ali eto nema nista ni protiv da se njegove pjesme ovako prezentiraju. Nema zaista ni na sto se zaliti, ovo je izvrsno, svjestan je on toga. Ovi ljudi koji izvode njegove stvari su nevideni profesionalci. Sve je u takt istovjetno plocama.
Oba prijatelja koja su bila sa mnom u Lisinskom te iznimne glazbene veceri, bila su na solo Knopflerovim koncertima i ne znaju kazati sto im je bolje...
Sve su mi pjesme legle. I hitoidne i one monumentalne, orkestriranije, kompliciranije. Sve je bilo slavlje za usi i melem za dusu. Sve, ama bas sve! I Telegraph Road i 'Sultani', i Solid Gold, i So Far Away...(Tunnel of love je bila bas prekrasna)
Kao favorite ipak bi istaknuo za Hrvatsku bitnu pjesmu i utkanu u nacionalnu svijest, numeru Brothers in Arms, koju je Gordan Lederer, jedna od prvih i najpoznatijih zrtava velikosprske agresije na Hrvatsku, ucinio nezaboravnom koristeci je za snimke svojih Banijskih ratnih praskozorja, a koju je velikodusno ustupio s njegovom dozvolom osobno Mark Knopfler dirnut vidjevsi doticne snimke. Publika ju je grandiozno prihvatila i freneticno ispratila.
Te Private Investigations koja je bila bas dramaticna, monumentalna, onako 'Floydovska' iz njihovih najboljih dana. Bas je razvalila Lisinski i culi su se uzdasi cijelom dvoranom koliko je mocna bila. Bas za jedno nevideno do sad, pravo glazbeno iskustvo.
Ljudi su, bas se to vidjelo, sa ogromnim osmjesima napustali dvoranu i bilo je gust biti dio toga. Te atmosfere koja je isijavala srecom i zadovoljstvom. Uzeo sam, to jest dobio, set listu sa stagea te poslije u kaficu na pivici naletio i na bubnjara, drugog gitaristu i jednog od dva klavijaturista, (Luke Naimia, Richarda Barreta i Johna Maula, a da vam sad ne pisem sve, kakvi su to veterani pozornica i turneja...) koji su mi je i potpisali a to mi je sve bio dar za necaka koji je netom postao punoljetan i to mu je bio prvi veliki koncert. Oci su mu sjale od zadovoljstva kad sam mu je predao u tom istom kaficu.
Dakle Dire Straits Expierence je zaista veliko Dire Straits iskustvo, doslovno, i valjda sam onom malom djecaku iz 85e sa pocetka price, onom malom sebi vratio bar mali djelic duga, ako je to ikako moguce...
Bar da mislim da je tako.
|
| ivanl |
Posted - 25/02/2024 : 08:33:47
FEROCIUS FEW
24. veljace 2024.
Route 66, Zagreb
Treci koncert Franciska Fernandeza u tri razlicita oblika, to jest, u tri razlicite verzije u par dana...
Ljudi moji, genijalno je ovo!
Ovako sam proslo ljeto otkrio Forest Ray, pa ih upratio tri puta u par sedmica, ali koliko god simpaticni Peter, (ili Petar, Petar jebivjetar), bio dobar i kvalitetan, Francisko je ipak ozbiljnija prica i par levela vise.
Nekidan u Splitu nam je pokazao dva lica, akusticnu Cashovsku/Dylanovsku verziju, te spontano, nadasve neplanirano a vrhunsko nicim izazvano R'N R prangijanje sa dva glazbeno virtuozna sidekicka na tragu Nirvane i Shellacka, da bi nam sinoc isporucio vrhunsku pravu Rock uzivo atrakciju sa punokrvnim bendom nalik na meni jednog od najdrazih vitezova alternative Stevea Wynna i njegov Miracle 3. Da ne kazem Dream Syndicate...
I to niposto nije samo puko usporedivanje, to je najveci kompliment koji mogu dati od srca!
U nekim trenucima me je podsjetio i na nastup, (kojem sam cast imao prisustvovati), Sonnya Vincenta, kralja Newyorske underground scene, ali kako god da okrenes i sa cim da usporedis, Francisko je prokleto svoj i kako mi je sinoc kazao, sick mother fucker.
Kako god, odgovorio sam mu, sve dok je to normalno i ne steti drugima. Ali to nije normalno, uporan je bio...
I mozda i nije, jer na ovaj nacin, kako on prezentira glazbu i svoje ideje, (99 postotne politicke), doticuci se i bolje reci gurajuci prst u netom krvarecu ranu Ukrajine i Gaze Strip, te u oil polution aktualnosti a najvise jebuci majku americkoj vanjskoj i unutrasnjoj politici, on vele para nece vidjeti.
Ali to mu nije ni bitno. Ocito je. On zivi svoju pricu i evala mu bilo, za sve nas druge, koji to nazalost ne mozemo. A reko bi, i ne smijemo.
Ovakvu antiamericku s pravom, angaziranost nisam odavno vidio jos od kad je Eugene Chadbourne na koncertu u Zlatnim vratima sa dobacenom mu americkom zastavom nos obrisao, pa je objesio na mikrofon...
Covjek ima nepokolebljive ideje i slijedi ih punom parom, a bogme ih nesmiljeno siri i podastire auditoriju gdje god stigne i moze.
A to ljudi moji glazbeno radi savrseno.
Ja nemam pojma iz kakvog su se izvora Rock' n Rolla ovi ljudi napili, ali ovaj sinocnji nastup je cisto savrsenstvo.
Brazilac na gitari je, (oprostite mi odmah sto ovo kazem, mocniji i suptilniji od Ritchie Blackmorea kojeg sam gledao otvorenih usta onomad, cak i isti bijeli Fender svira), ali stvarno jest. Ne sjecam se kad mi je zvuk gitare vise uzbudio sve perceptore, ali ovaj majstor je to uspio na entu... Povremeno uzme i bas kojeg rastura, ali Fender mu je neka skroz druga, puno puno ozbiljnija prica. Nikad, ali nikad ljepsi zvuk gitare nisam cuo.
Bubnjar iz Harpoon Blues Benda je, malo je kazati, rasturio, ali salve odusevljenja je izazvao tukuci ritmove bas pedalama a svirajuci Dylan Dog klarinet. Đavo me crni odnio ako sam takvo sto ikad vidio...
Violinist iz Argentine, je preslik Kirk Hammetta kako likom tako i djelom. Em prokleto lice, em ovaj rastura violinu kao onaj gitaru. Sve je prstalo od savrsenstva nadogradnje ionako savrsene gitare. Nevjerovatno je da taj siroti i plemeniti komad drva moze proizvesti to zvukovlje. Paganini da ga je mogao cuti, stao bi pa gledao...
Za potpunu sliku tu je bila i usna harmonika koju je covjek ispod kacketa, covjek iz sjene na kraju stagea, doslovno pojeo...
Dva ipo sata nenadjebive Rock predstave. Ne znam gdje bi od impresija. Rijetko viden show, ako i ikad...a imam 'utakmica' u 'nogama' ohoho...
Francisko majstore, trebate upratiti i ne dati ti disati kad vec toliko volis Hrvatsku i toliko te 'pere' svirati ovdje. Bome treba te dovesti i u moj dvor dok ja radim gradele za desetak izabranih sretnika pa da mi malo zasviras bas za dusu... bogami, ako se necu uhvatiti ove ideje.
Jer kako sam eto cuo i vidio Split i Zagreb su mu pod kozu usli i kako kaze sam, kurac je San Francisko za njih...nemos virovat, ali eto, covjek kaze...
Odmah mu dati hrvatsko drzavljanstvo i cuvati ga kao najljepsu obiteljsku srebreninu! Jer ova prica ide polako u legendu. Ovakvo sto nikad imali nismo i trebamo ga drzati kao kap vode na dlanu. Nakon svih odgledanih koncerata mislio sam da sam vidio sve, ali eto nisam. Vise i bolje od ovoga valjda vise ne moze...
Ili me ipak cekaju nova iznenadenja...tko bi to i promislio... do tada, ovo je cista esencija Rocka i onoga sto on treba predstavljati, te kako se isti doslovno zivi.
Francisko hvala ti puno, od srca! Da te je i Branimir mogao vidjeti i cuti, mislim da bi ti rekao lijepu rijec, ili dvije...
|
|
|
