forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Najave koncerata - Hrvatska

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Paka01 Posted - 20/06/2010 : 21:00:16
Bilo bi super kad bi postoja po jedan ovakav topic u kojemu bi mogli
najavljivat koncerte, ali radi lakšega snalaženja bi bilo najbolje otvorit
3 topica, jedan za koncerte u Hrvatskoj, jedan za one u Srbiji i jedan za one u Sloveniji.

Također, moglo bi ovo i pod sticky, šta kažete?
Evo za sada malo najava:

TKO: MEGADETH
KADA: 30.6.2010.
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KOLIKO: 230 kn

-------------------------------------------------

TKO: SABATON, ALESTORM
KADA: 20.11.2010.
GDJE: Močvara, Zagreb
KOLIKO: (još nije poznato)

-------------------------------------------------
UFO FESTIVAL

TKO:
ČETVRTAK (08. srpnja)

Last Control/Osijek (http://www.myspace.com/lastcontrolosk)
Apel Fenomen/Osijek (http://www.myspace.com/apelfenomen)
K.P.F. Crew/Vukovar (http://www.myspace.com /kpfkru)
Denigma/Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=B1kzNBxrnZ8)
Vlasta Popić/Varaždin (http://myspace.com/vlastapopic)
Rewolti/Zadar (http://www.myspace.com/rewolti)
Qtera/Podgorica, Crna Gora (http://www.myspace.com/qteraplayssensless)
Broken Strings/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/slomljenezice)


PETAK (09. srpnja)

Exister/Osijek (http://www.myspace.com/existerband)
InFormation/Osijek (http://www.myspace.com/informationos)
Milost/Đurđenovac (http://www.myspace.com/milostdjurdjenovac)
Go Mars/Osijek (http://www.myspace.com/gomarsband)
Motherfunky/Prijedor, BiH (http://www.myspace.com/motherfunkymusic)
Luft/Zagreb (http://www.myspace.com/luftaliste)
Reflection/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/musicreflection)

SUBOTA (10. srpnja)

Raptor/Osijek (http://www.myspace.com/raptorcro)
Vai ficar preto/Josipovac (http://myspace.com/vaificarpreto)
Moltencore/Kutina (http://www.myspace.com/moltencorekutina)
Bravement/Zagreb (http://www.myspace.com/bravement )
Vortex/Osijek (http://www.myspace.com/vortexhr )
Decomposing entity/Zagreb (http://www.myspace.com/decomposingentity)
Magma/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/magmametalband)
Kymera/Osijek (http://www.myspace.com/kymeraband)

Pero Defformero/Srbija
(http://www.myspace.com/perodefformeroklan)

BEHEMOTH/Poljska
(http://www.myspace.com/behemoth)

KADA: 8.-10.7.2010.
KOLIKO: jednodnevna - 50 kn
festivalska - 80 kn
-------------------------------------------------

VIVA LA POLA FESTIVAL

TKO:
LET 3
DEAFNESS BY NOISE
GUŽVA U 16-ERCU
KUD IDIJOTI
RITAM NEREDA
RADIO-AKTIV
UDAV
VICE SQUAD
ARTHRONE
HELLCATS
DEVASTATION
POPEYE
EXILIA
THE ROCK FLOCK
REPETITOR

GDJE: Pula
KADA: 13.-14.8.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------

CRUSADE FEST

TKO:
Anti nowhere league
Overflow
Eksodus
Savant
Equinoxe
Hladno pivo
Picksiebner
Ferzzo & melodic trip(ex-crno perje)
Ballbreakers

GDJE: Križevci, Stara Vojarna
KADA: 25.-26.7.2010.
KOLIKO: 99/140 kn

-------------------------------------------------

TKO: DARK TRANQUILLITY
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KADA: 13.10.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)

-------------------------------------------------
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
Poli Posted - 09/07/2024 : 16:34:08

Ajde sredi se Josh!


don_draper Posted - 09/07/2024 : 16:07:33
Queens of the stone age prekinuli s turnejom zbog zdravstvenog stanja Josha Hommea
ivanl Posted - 07/07/2024 : 21:16:54
Thrill Blues Festival
06. srpanj 2024
Gradski park, Trilj

U igri mi je sinoc opet bila teska dvojba. Naime, nicim izazvan Francisko Fernandez se bez najave, lagano, inkognito proslu vecer, bolje reci popodne ponovo dosuljao u Split. Malo se salim, jer on vec odavno nije inkognito u mom rodnom gradu, bar za one pravovjerne koji tu informaciju prenose od uha do uha. A tu se uopce ne salim, jer kad god Francisko 'opali' svirku u Splitu, te obavijesti nema po reklamama, plakatima i letcima. A narocito te informacije se ne daju na 'drustvenim' mrezama. Niposto. Niti ovaj veliki umjetnik, alternativac i gitarist iz L.A. drzi do toga niti mi, njegovi sljedbenici i sretnici sto ovoliko voli Split. Taj prekrasni grad kojeg diljem planete nosim i pronosim u srcu, ali usporedno s tim i toksicno mjesto gdje je kultura svirki i koncerata, bar Rocka sto se tice odavno rekla; laku noc! Nema gdje se ne 'prasi', Martinska, Malinska, Sucuraj, Sibenik, Sinj, Trilj, Zadar... bar sto se ovog akvatorija tice. Benkovac! Ej, Benkovac sa 500 stanovnika... svugdje, samo ne u Splitu. Prijasnjih godina redovito su nam dolazili Partibrejkers recimo, i Let 3. Sada, danas nista vise ni od njih. Ni Sejo Sexon, koji cak ima nekretninu u Splitu vise nam ne svira na uvce, a makar je on to redovno radio.
I da se vratim na bit, ukazanje svako malo, Franciska Fernandeza i njegovih Ferocius Few, pravi je bozji blagoslov za ovaj nekulturni i ucmali grad bez R od Rocka.
I stoga sam 'lomio' cijeli dan gdje da se 'usidrim'. U Eksa, u tu 'tajnu' poluilegalnu jazbinu, ili da lagano odem put Trilja na sad vec sedmi, tradicionalni Hrepin Blues Festival.
Pogurala me 'reklama' Joa Bonamasse kojeg iznimno cijenim kao gitaristu i bluesera, a koji je 'izrecotirao' hvalospjeve za Toby Leea, sinocnjeg triljskog gosta.

A i u veljaci sam Franciska triput odgledao.

Tako da smo startali masinu i put Trilja, ja i kompletna mi obitelj.

Doci u Trilj u rano popodne a ne otici na svjeze ustipke sa prsutom i sirom, te poslije 'satrati' portadu pohanih zaba, zbog kojih je Cetinski kraj slavan, bilo bi kao doci u Rim i barem ne 'baciti oko' na Sv. Petra!

Receno-ucinjeno, poslije delicija u, (preporucam Blizance i Premijera na samim obalama Cetine), odlazimo u Gradski park gdje vec bluzija neki hrvatski bend. Ali posto je bio van sluzbenog otvaranja festivala nismo ga popratili i dosli smo na sami kraj.

Hrepa je najavio prvi bend veceri u official programu i pred solidno pounjenim parkom po jos uvijek dnevnoj svjetlosti izlaze Taljani, Matt Pascale Band sa Sicilije.

Pjevac i gitarist, odmah da kazem, dao bi guzice da je bar mali dijelic Stevia Ray Vaughana, ali iako se oblaci kao on, nosi sesir kao on i ima slicnu gitaru nikad, ama bas nikad nece biti ni dijelic njega.

Nisu losi. Bas mi odgovara, bubnjar pristojan, intermezza klavijatura i gitare u stilu ranih Deep Purpla, ali Taljan kao Taljan, previse prica. I vise od previse. A i trudi se svakih 5 minuta na uzasnom hrvatskom reci kako nas voli...
Na desetoj izjavi; volim vas, netko iz publike kraj mene prodorno zavice; ali mi ne volimo vas! Te izazove salve smijeha. Dobro je sto siroti Talijan, to nije razumio. Kaze moj stariji, jebiga nekako mi ga je zao...

A istini za volju, nisu bili losi, osim sto je dobro 'drobio' i 'mlio' kao da je na RAIu u Domenica ogi. Jbg.

Nakon kratke pauze dolaze nam 4 Spanjolca predvodenih sedamdesetcetverogodisnjim Englezom Mike Vernonom i njegovim Cat Squirrel Bandom. Mike je dobro poznat Trilju jer je vec nastupao na Thrill Blues Festivalu, a jos je poznatiji u svijetu glazbe uopce jer je producirao Dr. Feelgood, Johna Mayalla, Ten Years After, Erica Claptona...a izmedu ostalog i prve albume Davida Bowia i Fleetwood Maca. Znaci stara kost i tvrda linija.

Tu vec pocima ozbiljna prica te veceri i sa Mikeovom energijom frontmena mladica i vjestinom sviranja Spanjolaca, uzivamo od prve do posljednje minute u bazicnom Bluesu predvodenom usnom harmonikom i Gibsonom Les Paulom. Mocna i masna svirka, odlicnog zvuka uzbibala je cijeli auditorij. Energican nastup od sat i nesto, mora se prekinuti jer svi imaju unaprijed odredene satnice. Ali u svakom slucaju Mike i ekipa po drugi put dizu Trilj na noge. Vjerovatno su i obliznji notorni balotasi tijekom partije lagano zabengali na ritam iz 'swampa'.

Treci po redu je Toby Lee i njegov bend, zbog kojeg sam i dosao na 'nagovor' Bonamasse.

Perspektivni Blues mladic od samo 19 godina kojem sam, slusajuci ih doma, autorske pjesme ocijenio pomalo pop blues uratcima jer pretpostavljam nema ni mogucnosti biti zesci i siroviji/izravniji sa toliko malo godina, iz jednostavnog razloga sto mu se pretpostavljam nije ni izdesavalo dovoljno sranja o kojim bi 'plakao' i bluzijao...

Poceo je nakon ustimavanja, jer mu je avion kasnio i nije imao tonsku probu, malo kasnije od predvidenog, no cinilo se da ce biti rockerski. Ali samo prve dvije pjesme. Onda je krenulo nekakvo Brian Adams prangijanje koje su negdje napola ljige i bluesa. I sto je najgore nastavio je to kroz pet-sest stvari. (Inace tude stare Blues pjesme skida fantasticno, a ovdje se zadrzao samo na svojim radovima)
Publika je skroz izgubila koncetraciju i pocela neobavezno caskati. Bio sam iznenaden gdje je to otislo i da budem eto pristojan, reci cu samo; dosadnjikav.

E moj Toby, nekako mi se cini da se je dobri stari Joe Bonamassa 'zaletio' kad ti je dao toliko atributa.

Na par, to jest u par momenata, debelo sam zazalio za Franciskom Fernandezom. Jbg.

Stvar su samo donekle spasile dvije zadnje zesce stvari u repertoaru. A cijelokupni mi je dojam da Toby Lee jos treba prevec kazana pure izjesti da bi poceo bluzijati. Da to bude, muski, masno, 'sporko', zestoko i srceparajuce. Mora jos odrasti, a i pokoju stetu u zivotu dozivjeti o kojim ranama i oziljcima ce pjevati. Mozda u buducnosti...

No sve u svemu, ponovo jako dobar program, na krasnom mjestu, obalama Cetine koje po spustanju mraka i dolaskom zvijezda na vedrom nebu pomalo lice na Mississippi.

Hrepa radi golem posao i gura lokomotivu ilitiga vuce vagone bez posustajanja svake godine. Hvala mu!

I to sve besplatno. Upad je 'mujte', 0 Eura, da se zna.

Povratak Splitu skrovitim neosvijetljenim vlaskim cestama protekao nam je u krasnom Blues raspolozenju i cijela smo se obitelj slozili, da smo se dobro proveli. Cak vrlo dobro. Sto je najvaznije.

A stariji mi nije ispustio gitaru cijeli dan iz ruku i danas nije skidao Panteru, Judas, Megadeth...vec je cijelo vrijeme bluzijao. Oce moj... ;)
ivanl Posted - 06/07/2024 : 06:32:40
SIMPLE MINDS
03. 07. 2024.
Arena, Pula

Prije svega samo par rijeci o izboru predgrupe, grupi Grad iz Rijeke. Radi se o sastavu koji datira jos iz 85, znaci, radi se o 'starim pasima' koji imaju pregrst koncertnog iskustva ali malo albuma u karijeri, samo cetiri. S tim sto je zadnji iz davne 2001. Uglavnom poznati su u svom gradu i negdasnji su protagonisti buma rijecke scene zajedno sa Let 3, Grcem, Cacado Lookom, Fitom i Ogledalima. Dugotrajne pauze i neaktivnost nisu im bas pomogle u popularnosti, tako da tabore samo u lokalnoj zajednici. Uzivo nisu cak ni losi, ali tonac im nije ostavio prevec prostora i malo je to od onoga sto ce se poslije pokazati kao velicanstveni zvuk Simple Mindsa. Sto su se primicali kraju svog nastupa to su od pocetnih 'mrvica sa stola', i dobili 'bolji bokun mesa' sa impozantnog razglasa ali to je tako uvijek sa predgrupama. Meni osobno fali tu energije a ni boja vokala nije mi bas najomiljeniji nacin pjevanja pa sam, (smo), prosjedio njihov nastup na tisucljetnim kamenim blokovima Arene. Nisu bili dosadni, ali nisu ni podigli nesto atmosferu osim jedne grupice njihovih izrazitih fanova, bit ce rodbine i prijatelja, sa njihovim majicama. Uglavnom cast da otvore koncert Simple Mindsa ogromna je i mogu ovo smatrati osobnim highlightom. Vise od ovoliko publike, vise nikada vidjeti nece pred sobom.

Osobno bi volio da je organizator doveo Jonathan, takoder iz Rijeke, a koji bi ovo otvaranje odradili maestralno, a o sicnosti u zvuku i stilu sa headlinerima da i ne govorim...

Bilo kako bilo, u 21 i 30 u najatraktivniji koncertni prostor u nas, to cudo hrvatske i svjetske bastine, drugu najvecu i majocuvaniju rimsku Arenu u svijetu, izlaze Simple Minds, i pod vedrim nebom u ovom prekrasnom akusticnom prostoru obasjanim zvijezdama, krecu sa svojim koncertom.

Kao grom iz vedra neba grune, bas grune, jer nemam bolje rijeci, uvodna; Waterfront! Taj basem nabijeni hit, odmah na samom pocetku svima daje do znanja o kakvom ce tu koncertu biti rijec, i kakvom spektaklu cemo prisustvovati.

Upravo Arena u Puli, to misticno mjesto za nastupe uzivo, a tome sam visekratno bio svjedok u svojim koncertnim putesestvijama, izvuce sve ono najbolje iz protagonista koji imaju tu nastup. Ni Jim Kerr i Charlie Burchill, Alfa i Omega Simple Mindsa od 1977 nisu bili izuzetak. Ta dva glazbenika, osnivaca benda i glavna autora naprosto su isijavali od srece i zadovoljstva sto su tu prvi put a izricito su i naglasili o kakvom im se posebnom osjecaju radi sto su tu. Sto su i dokazali nevjerovatnom energijom skupa sa savrsenim ostatkom benda u slijedecih sat i 45.

Jer nije svaka turneja ista, niti je svaka veecer u svakom gradu na nekoj turneji ista. A napose nije isto usporediti svirku na ovako carobnom mjestu sa drugim lokacijama koncerta koje u startu gube 'bodove' naspram pulske Arene.

Upravo znajuci za to, karte sam kupio po samom objavljivanju nastupa ovih Skota u Areni, skoro pred 7 mjeseci, da mi se slucajno ne dogodi da 'ispusimo' ovo iznimno koncertno iskustvo. Simple Minds je jedan od onih bendova koje naprosto obozavam i iskreno pratim cijeli zivot kao i sve njihove albume. Rekao bi da sam im beskompromisni fan, a nazalost spletom okolnosti na koje nisam mogao utjecati nisam dovoljno iskoristio osam njihovih gostovanja po Hrvatskoj u blizoj i daljoj povjesti. Od cetiri Zagreba, dva Splita, Krka i sada Pule, ovo mi je tek treci njihov koncert, i uzasno mi je zao sto ih nisam vise popratio. Zadnji put su to bili nastupi vec davnih 2006e u Ciboni, ZG i 2009e, doma u kvartu na Poljudu u danas neiskoristenoj ST Areni. Prosla je vec vjecnost...

A imao sam izrazitu dvojbu, jer je tu vecer, treceg srpnja koncert imao i ZZ Top, bend koji mi fali uzivo kao kruh nasusni...
I to u blizini, u Austriji na prekrasnoj lokaciji u dvorcu Klam.
Imao sam i dogovor sa jednim nasim cijenjenim forumasem. Maherom za strip i Rock'n Roll.

Ali izabrao sam Pulu i Arenu te stopostotno pogodio!

Dakle odusevljeni Simple Minds drustvo, prostorom gdje sviraju, nakon Waterfronta, udaraju Once Upon A Time i covjek se naprosto zapita; pa sto je ovo? Prve dvije pocetne pjesme izgledaju kao klimaks i grande finale nekog showa, a oni tek otvaraju svoj koncert. Rijeci nemam za opisati to savrsenstvo zvuka. Taj 'Murano' kristal sound. Tu boju. Tu ugodu. Tu savrsenu energiju benda i publike.

Izrazito motiviran i zadovoljan Jim Kerr u hipu uspostavlja izvanrednu komunikaciju sa auditorijem i u cas postajemo jedno tijelo sa bendom.

Sve ostalo do samog kraja je cista masovna hipnoza.

Savrsenstvo!

Izrazito pametno postavljena set lista brzih i laganijih brojeva, sve hitova iz ranijih faza benda, (tek jedna je pjesma iz 1991, sve ostale iz prve faze benda) cini ovaj koncert jednim 'podmazanim strojem' koji mlije i ne staje.

Energija benda je nevjerovatna. Ovo je druga mladost Simple Mindsa i ne samo najbolji koncert od ova tri sto sam im pogledao, vec jedan od najboljih ikada, i brzinom munje mi leti na prvo mjesto ove koncertne godine!

Mandela Day, Hunter and the Hunted, Big Sleep, Sanctify Yourself, Let there be Love, Come a Long Way, Glittering Prize, Promised You a Miracle su, kao da su snimljene jutro prije a ne pocecima osamdesetih. Zvuk 'ubija'. Ne sjecam se da sam ovako cist vokal i svaki 'cingl-cangl' cinela cuo ikad u zivotu. Akustika i sama povijest ovog mjesta cine svoje a publika i bend se natjecu tko ce biti bolji!

Do New Gold Dream, mog favorita u SM pjesmarici, publika je vec doslovce omadijana i svaki refren se hipnoticki pjeva. Kerr je vidno osupnut i u stilu Mise Kovaca ostavlja odusevljenu publiku da zivi svoj zivot samo pruzajuci mikrofon u gomilu. A gomila razdragano zborno pjeva. Vec dugo ne vidjeh takva sretna lica fanova. A svi roba 40 plus, 50 plus i vise koji su ciljano dosli na ovo misticno mjesto. Cini mi se da nema nijednog zalutalog 'padobranca' nijednog slucajnog putnika namjernika, vec sve 'iskusnjaci' koji uzivaju bez kocnica u glazbi Simple Mindsa cijeli zivot.

Solo na bubnju bubnjarke Cherisse Osei, posebna je prica. To treba osobno cuti i vidjeti.

Do maestralne, Floydovske izvedbe Belfast Child, produzene vise nego u originalu prilagodene toplo-hladnim koncertnim djelovima, brze-sporije, svi smo vec na devetom nebu i ne mogu vjerovati cemu prisustvujem. Tako osjecajnu pjesmu vec odavno nisam uzivo dobio i sreca sto je moj Ante odustao per minuta prije polaska jer bi dusu isplakao na ovom svom favoritu... (jbg Ante)

Ovakva se energija rijetko vida. Supruga mi je odusevljena i uspjeva mi kazati; nemos virovat da je ovo i 'beyond' onoga sto si nam mantrao prije koncerta. Ovo je savrsenstvo.

I jest. Imao sam pravo i dobar osjecaj. Koncert za pamcenje u dokazano najboljem koncertnom prostoru. Jednom od najboljih u Europi. A i uopce...

Someone Somewhere in Sumertime i Dont You zavrsavaju regularni dio koncerta a para se dize iz razdragane svijetine u ljetnu noc obasjana reflektorima sa pozornice.

Uz vrlo kratku, jedva odradenu pauzu, (kaze mi supruga ni popisat se nisu stigli), vracaju se SM na pozornicu.

I nije moguce... ubacuju u visu brzinu! Zar je ovo moguce?
Vec fantastican koncrt prelazi u novi nivo, vjerovali ili ne, jos intezivniji, jos emotivniji, jos prisniji.

Tri zadnje pjesme su remek djela. Book of Brilliant Things koju kompletnu Kerr prepusta back vokalu Sarah Brown je cisto savrsenstvo. Jos jedna 'Floydovstina' to jest bolje kazati 'Watersovstina'! Vec hipnotizirana publika sad je mesmerizirana! A See the Light i desetominutna Alive and Kicking 'ubija' i 'sabija' auditorij. Publika je doslovno izgorila sa bendom a Jimu i Charliju covjek bi dao 35 godina manje koliko su bili koncertno atraktivni.

Druga mladost, kazem ja.

Savrsen koncert sa kojeg je bend jedva otisao izdjelivsi pregrst komplimenata Puli. I s razlogom. Zaista!

Koncert i vecer za pamcenje!

A moran recenziju zavrsiti gastro preporukom. Dakle moji Pulezini su mi preporucili konobu Boccaporta, i bez da vas sad nepotrebno davim a imao sam ispred sebe dobrih bokuna na krasnim mjestima u zivotu, bolju manistru, (pastu, tjesteninu) nisam pojeo u zivotu. Ravioli sa sirom u tartufima, vrganjima i kozicama. Mislio sam ne moze bolje. Zapeceni brudet koji je dosao poslije toga zacementirao mi je Boccaportu kao jedno od najboljih gastro mjesta koja sam posjetio. Identicnog misljenja je i bolja polovica a nije da nismo pohodili konobe, ostarije i kleti... Istarska Malvazija samo je zaokruzila savrseno postavljenu pricu.

Ogromna gastro preporuka svima vama koji cete posjetiti Pulu. (Ako jos narucite i njihove palacinke za dvoje, vidjet cete svoga Boga)

Jedan savrseni dan u nasem postojanju i jedan izniman koncert kojeg ce se, siguran sam i Simple Minds sjecati do kraja zivota s osmjehom. A i ne sumnjam u Kerrovu zavrsnu recenicu prije gasenja reflektora; Pula, We will be back!

Kako mi je taksist rekao cuvsi da smo iz Splita i gdje idemo, a covjek je moje godiste i rodio se u ulici gdje sam i ja radio prve korake, (nevjerovatno kako je svijet mali), nadam se da su jos uvijek Alive and Kicky.

I jesu bogami, zaista su zivi i jos dobro udaraju! Cak nenadano, prokleto dobro udaraju! I nadam se da ce jos.
ivanl Posted - 25/06/2024 : 19:34:15
TIGHT GRIP
22. lipanj 2024.
Hard Place, Zagreb

Dobro je prokopavati ilitiga njuskati po nezavisnoj, neafirmiranoj sceni uopce, a kamoli ne i po ovoj nasoj hrvatskoj.

Uvijek mozes ocekivati da zasija poneki biser usred mulja i blata na glazbenom 'morskom dnu'.

Bar kako je bilo ove subote.

Pista je doveo dva prilicno nepoznata benda u svoj sjajni mali-veliki klub i to za 0 Eura 'upad'! Sto je jako bitno naglasiti.

Prvi po redu su bili mladi karlovacki bend Tight Grip pred solidno ispunjenim auditorijem. Mladi svakako po 'godini proizvodnje', ali nikako i po djelovanju. Prvi demo donose na 'svijetlo dana' 2014e, a dvije godine kasnije i prvi album; Storyline. Da bi vec 2018e snimili i drugi; Move Along. Cujem da upravo sad rade i na trecem koji je pri zavrsetku radnji da ide 'van'. Znaci, bend postoji vec deset godina i ima zavidnu koncertnu reputaciju u nas i u susjedstvu.

Ja sam ih 'uhvatio' ove subote i bas sam se ugodno iznenadio.

Sjedeci za malim stolicem ispod plakata Ane Popovic, dakako, uz hladne gemiste, jako me ponjela kako energija ovog benda, tako i koncertna atraktivnost to jest, glazbena vjestina. Ovo je cisti dokaz da Hrvatska ima dobrih bendova koji naprosto moraju i zasluzuju da se vise o njima pise i da se cuju uokolo, a ne samo na petnaestak kilometara distance od njihovog doma...

Rekao bi klasican Rock trio, (kojima ja naprosto ne mogu odoljeti), i koji spaja Indie preko Stonera koketorajuci i s Metalom. Ukratko i ugrubo da ih brzinski opisem.

Nije da sam se nesto naslusao njihovih uradaka prije, ali poslije ovako dobrog koncerta, bogme jesam kuci. Bas ugodna i kvalitetno producirana te odsvirana glazba. Uzivo je to tri nijanse prljavije i zesce pa mi je cak i draze. Ali vrijedi truda poslusati ih po bespucima interneta a svakako ih vrijedi vidjeti uzivo na pozornici.

Bas mi je bilo ugodno i drago provesti neko vrijeme s ovako kvalitetnim 'mladim' snagama. Zanimljivo je bilo vidjeti gitaristu s majicom Slayer a bubnjara u majici She Loves Pablo, sto sugerira i povecu razlicitost u uzorima te sigurno i utjece na zanimljivost procesa stvaranja njihovih pjesama.

Svakako im zelim svu srecu u daljnjem radu i sto vise svirki, a na nekoj buducoj vidim i sebe ponovo. Bas velika preporuka s moje strane!!! S tri usklicnika. Koga bude zanimalo a tko ovo cita...

Potom su izisli neki EOT, za koje nisam znao prije ali receno mi je da su autorski bend i da rade neki Pank-Metal...

Odslusao sam, (smo), tri-cetiri pjesme ali nismo se nasli u tom izricaju pa smo napustili klub da ne unistimo vibru Karlovcana. Basistica je bila okej, ali cinilo mi se da ne zna sto ce s tom svojom vjestinom. Nisu mi se bas svidjele pjesme a kako i ne znam nista o njima, to jest, nisam im popratio cijeli nastup cini mi se nefer i pisanje o njihovoj svirci.

Ali Tigh Grip mi ostaje u sjecanju sigurno.

Jedna ugodna subota u najvecem malom klubu u Zagrebu, svakako!
Oki Posted - 22/06/2024 : 11:28:37
Ako nekoga zanima…to je ovaj prostor pod vedrim nebom…
https://youtu.be/BUuKq2Ay_KA?si=dgg45nHcrfESwZUA
Oki Posted - 22/06/2024 : 11:22:15
Mislim da ću se danas podružiti sa nekim starijim kolegama iz firme koji su me kontaktirali da bi došli pogledati Bajagu, besplatan koncert je najbolji koncert😁

[url=https://postimg.cc/v49jnzZC][/url][url=https://postimages.org/app]screen grab[/url]
ivanl Posted - 17/06/2024 : 01:34:13
BODY COUNT
16 lipnja 2024.
Šalata, Zagreb


Ovo cemo odmah opisati, 'na vruce'. Nema se sto cekati, sabirati utiske, i procesuirati na miru, hladne glave...koliko je bilo jebeno dobro! Vrhunski!

Pocelo je s nekom njemackom grupom, (cuo sam da na tonskoj probi pricaju njemacki), ali zaboravio sam u meduvremenu kako se zovu. Neki hibrid funka i harda. 'Nako' sto bi se reklo...

Sjetio sam se instant, Ramba i njegovog teksta; a na daske koje zivot znace, izade neka budala i pocne da skace...

Ono...nisu me uopce dotakli. Fali u toj 'manistri' 'šuga', a ako su isli na gulas, fali i mesa i kumpira. 'Ritko na plitko'.

A u zivotu misam vidio ukocenijeg bubnjara. Kao da su mu i lijeva i desna u gipsu.

Bezveze.

U zakazani sat, (21 i 30) izlaze clanovi Body Counta i uz gromoglasne zvuke policijskih sirena pocinju sa BC in the House. Premocno. Presnazno. Predobro!
Pjesma se stapa u Raining Blood, Slayera!!! Nemam rijeci kako je to bilo brzo i snazno, a artikulirano! Cinilo mi se bas kao i onomad na koncertu Slayera, da kraj mene prolazi zahuktala lokomotiva sa sto i jednim vagonom...

Ziva energija. Odmah je bilo jasno, (kao uostalom i uvijek na nastupima Ice Tea, da ce se pokusati oboriti rekord u 'bestimanju'. Kolicina psovki u prve dvije pjesme zadovoljila bi mjesecnu dozu prosjecnog nogometnog huligana.

Ono, bas za ne povjerovati.

Redaju se; Bowels of Devil, Theres Go the Neighborhood,(vrhunski izvedena, mogao bi je slusati non stop, a psovke se blize kolicini koju upotrebi cijela grupa nogometnih huligana na 5 gostovanja), pa nova stvar Purge za koju je kazao da ce je samo nama odsvirati ali u stalnoj mu je set listi zapravo svugdje, (jbg mora malo podilaziti), pa Point Finger, Mansloughter do prvog highlighta; Necessary Evil!!!

Mogao bi mu ove stare stvari slusati vjecno, a to uglavnom i radim. Jednostavno mu obozavam ove stvarcine u kojima nema milosti ni prema kome. Ni 'pridsidniku', ni LAPDiju. Psovke se nizu kao rafalna paljba i jebemti, necu Boga, daju bas stimung i atmosferu odrazavajuci te teske socijane teme na najvecem mogucem intezitetu.

Energija prsti iz ovog benda a Ernie C je zaista virtuozan gitarist i milina ga je cuti i gledati kako 'plete'. Nimalo ne zaostaje ni Juan Garcia koji je puno bljedi kozom, a treba se i zapitati koliko moras biti vrhunski za uci u ovaj kompletno crn bend ako si 'bjelcuga'. I doslovno i figurativno.

Kad vec oni toliko 'bestimaju' i ja cu pisuci ovaj tekst jebemu li, necu Boga...

Ovo je treci posjet Body Counta, Hrvatskoj i Zagrebu, i moj treci posjet njihovom koncertu. I u Domu sportova 1997e i u Bocarskom domu prije 6 godina, bilo je odlicno, ali sinoc je bilo bas brzo, mocno a bogami i zlokobno. Bolje, nego prije, iako im je prvi koncert u HR sad vec kultnog statusa. (Bit ce i ovaj)

Kako ga samo prase 'crncuge' jebemu, necu Boga...

A kako li sam se samo pitao hoce li Ice T biti dorastao zadatku i sa svojih 66 godina...

Bogme, jest. Itekako jest. Samo tako se drzi i rezi. Rezi i laje. Ne treba mu prilaziti blizu; grize! Iako je sve pare iskljucivo pokupio glumeci 'pandura' u seriji Zakon i red, odjel za zrtve kroz dugi niz godina, za sto bi mu se moglo kazati da je lazni 'Gangster' u tekstovima, tome nije tako. Covjek je pokupio paru i svaka mu cast na tome. A zasto ne? A ovo sto radi sa Body Countom ne moze se s nicim usporediti u glazbi naseg stoljeca. Radio je ove Crossovere puno prije svih Limp Bizkita i Linkin Parkova, cak prije Rage Against Machine. I na tom mu bas skidam kapu.

A po onome, nazalost, koliko mu je clanova 'partilo' od 'dopa' ili su smaknuti u drive by paljbi, nema nazalost niceg laznog i on o tome pjeva doslovno bez ilakve cenzure. Vec samo, onako kako jest, u glavu!

Beskompromisni su. I savrseno 'upucani'. O jebemu li, bas se slaze ova rijec, ko prstom u...

U nastavku redaju se; Psychopath, No Lives Matter, do jos jedne obrade; Disorder-kultnih The Exploited, koje sam bas prosle godine odradio i jos mi je u mislima kaos i guzva u Boogaloou, koja se csamo cudom nije zavrsila pogibeljno po publiku.

E tako su i odresetali sinoc i ovi crnci tu stvar. Ritam je zastrasujuci i bubnjaru se moras cuditi kako tocno kao 'Singerica' ne ispada ni za jedan takt.

Merciles, Talk Shit-Get Shoot, pa jos jedan vrhunac; Cop Killer! Uzasno nabrijana, nimalo politicki korektna pjesma, puna opasnih, destruktivnih stihova, ali jebeno dobra. Pa ovo nije nikakva 'Singerica', vec V Wartsila, sa potpuno novim ubrizgacima! Strava!

Nepoznati me Purgeri pocastili pivom, i neka su kad sam dobar, i kolike sam ja samo neznance pocastio po koncertima. Bilo mi je drago. A narocito, sto mi je bas bilo krivo sto moj sidekick Ante nije mogao ici zbog velike fibre i upale, na ovaj koncert.

Izvrsna, This is Way We Ride, koja kako joj i naslov kaze, prica o tome kako se postupa i zivi a napose osvecuje u tim crnackim getoima, nas uvodi u najbolji dio veceri; Born Dead! Kako li je samo dobra ova stvarcina, bas kao sve te stare pjesme otprije 25 i vise godina...

Da se mene pita, ne treba uopce raditi nove pjesme, samo nek 'pici' ova ludila. Uz standardno, Born in Croatia, Ice T nas je pozvao da dignemo svi zajedno saku kontra svake diskriminacije, rata, neuvazavanja, straha, nepravde i rasizma. Digao sam je s zadovoljstvom.

A only the tree words, kako on voli kazati auditoriju: The Trouth, The Justice and Fuck the American Way, izvikivala je u transu cijelokupna Šalata.

Ova pjesma je premocna uzivo, bas je, tim prije sto je u originalu na albumu nekako tiho snimljena.

Kao i uvijek prati ga bocno na sjedalicama kao u teatru bujna supruga. No ovaj put i sa mnostvom cura, djevojaka cak i malih djevojcica. To su mu kceri, ispostavit ce se, i one 'bengaju' tijekom cijelog koncerta. Kao one figurice koje su se stavljale u automobile na kokpit ili pozadi a koje su tresle glavama tijekom voznje...

Bilo mi je to groteskno, kao kad se oni Romi nahataju para negdje 'vani' pa rade one megalomanske kuce-dvorce. Tako mi se cinila njegova obitelj, kao one plasticne pantere. Ruzicasti plasticni flamingosi, betonske sove na ulazima ili patuljci u svim bojama u vrtovima...

Jbg. stvar kulture? Ili nekulture? Kic? Kako vec okrenes... ali suludo je za promatrati.

A ta najmanja djevojcica je valjda od 7-8 godina i vec 'bestima' kao velika. Dan joj je bio mikrofon u vise navrata. Na pozornici je vec i neko dugo vrijeme i sin Ice Tea. Kao pozadinski raper. Ali po meni totalno nespotreban. No, 'čača' ga drzi i on smatra da je to 'cool'.

Na samom kraju koncerta cekala nas je Comfortabley Numb, Pink Floyda ali sa izmjenjenim rijecima. Za koje cu ih ja mozda i provjeriti, procitati, mozda i necu, ali iako ih nisam sve pohvatao, ova verzija Floydove legende i jedan od najvecih sola na gitari ikad vrijedi i ovakva kakva je prezentirana sinoc i dovoljna mi je.

Bilo je uzitak gledati Ernia C, kako 'kolje' Gilmourov solo. Bas ludilo impresija.

Bez daljnjeg, najbolji koncert Body Counta u ova tri ukazanja hrvatskoj publici. Sjajno je bilo ovome ponovo prisustvovati.

I za sami kraj jedna pricica, napustajuci Šalatu, dosao sam do malog parkinga koji granici sa jednom sumicom misleci isprazniti mjehur, te sam maknuo, (puknuo), onu plasticnu vrpcu kojom se ograduju prostori, recimo za uvidaj, kadli naleti na mene iz mraka zastitar. Celav. Tetoviran. U pretjesnoj majci ispod kojih su bicepsi na Stereoidima. I pocne urlati; gdje ces? Sto ces? Sto radis? Sto ti mislis?

Idem se popisat, odgovorih mu najmirnije moguce.

Pa sto si strgao vrpcu i da ce mi se najebat mile matere!

Ja krenuh prema njemu i smireno mu, jos uvijek, u visini glava i ociju, pobrojim da mu jebem mater i oca, djecu i kucne ljubimce, rodbinu i prijatelje, rod i porod, mrtve i zive. A kao dodatak i klub za koji navija!

Kad moze Ice T onako bestimati ima i u nas Hrvata, eto, zgodnih izraza pa da ih iskorostim.

Sok. Nevjerica. Muk. Gleda me, trepce...
Pa histerija. Provala histerije.

Zvat cu ti muriju, muriju cu ti zvat....i tako nastavi kricati.

Vec se skupila i grupica radoznalaca.

Ja mu opet najsmirenije kazem, da samo izvoli. Bez obveze. A i da ponese njima ovu setlistu koju sam mu pobrojio...

Salve smjeha sa strane i uzvici; bravo! Pusti seljacinu. I tako to...

Vratio se u mrak iz kojeg je i izisao. A ja nastavih svojim mirnim putem razmisljajuci, pa ima li bolji moment, ako vec treba, ako se mora, za par saka u glavu od ovog poslije koncerta Body Counta.

No bolje da nije do toga doslo. Ipak sam ja dobar, kako sam gore napisao. I idem svojim mirnim putem.

A na Body Count, necu se niti promisliti opet ih otici gledati slijedeci put. Stvarno su bili, nikad bolji.

igor23 Posted - 05/06/2024 : 17:24:43
Zupagut:)
quote:
Originally posted by vukozec

Tommy Emmanuel se ovog ljeta skita po Jadranu, između ostalog 9.8. u Makarskoj ;)

vukozec Posted - 05/06/2024 : 10:11:21
Tommy Emmanuel se ovog ljeta skita po Jadranu, između ostalog 9.8. u Makarskoj ;)
ivanl Posted - 01/06/2024 : 00:36:44
quote:
Originally posted by Biroa

quote:
Originally posted by ivanl

quote:
Originally posted by Biroa

Gledao sam The Police 2008
godine u Beogradu. Oproštajna turneja. Dosadno, sterilno i bezlično. Stinga se zato nikad nisam odlučio gledati uživo jer mi se ne sluša obrađivanje pjesama koje su ga proslavile. Ivanl svaka čast na iscrpnim izvještajima s koncerata koje pohodiš.



Stari, zahvaljujem!
Ne znam, za The Police mogu ti samo kazati; blago ti se! Volio bi da sam to i sam vidio pa kako god da bilo...
Ovako, to mi je ostao nedosanjani, neispunjen san.




Zato sam ih i išao gledati i svirački je to bio savršeno, kao da slušaš cd, ali reakcija publike mlaka i nikakva. Njih trojica su došli na binu svaki sa svoje strane jer navodno tada uopće nisu pričali međusobno, ali ih je novac opet spojio. Takve su priče tada išle. Puno su mi iskreniji nastupi Stonesa pa kad vidiš da Keith ili Ron Wood fulaju par akorda i onda se pogledaju i umiru od smijeha jedan drugom. To mi je istinsko uživanje u onom što radiš.



The Police su meni sinonim za izvrsnost i gotovo geometrijsku, 'filigransku' glazbenu tocnost. (Naravno, zahvaljujuci Copelandu skoro i iskljucivo) Ta mi je grupa u prvih deset svih vremena po svim kriterijima.

Stoji to itekako za Stonese. Od sve puste megalomanije ogromnih stadionskih koncerata, jedino Stonesi su imali to nesto pravo. Dusu i pravu nepatvorenost.(Uz Watersa, dakako. Kod njega je sve pravo i iskreno od pocetka do zadnje sekunde) A nisam ljuti fan Rolling Stonesa. Gledao sam ih samo jednom, i madam se da cu to dogodine ispraviti.

Svi ostali megalomanski koncerti koje sam pohodio; Metallica, U2, Rammstein, REM, Pink Floyd...su vise ili manje fabricirani. Odlicni ali nalik velikim poduzecima tipa Fuji, Coca Cola, Shell...

Skoro uvijek klupski koncerti ispadnu deset puta bolji i intezivniji. Tipa; Supesuckers, Hangmen, The Sonics, Godfathers, Scott Biram...

Spontanost je ustvari uvijek na velikoj cijeni. Evo, nedavno gledamo Pixiese sa novom basisticom, i nikako 'ubost' Dig for fire. Vracali se par puta u uvod pjesme koju su bit ce odsvirali 555 puta. Cak i namrgodeni i standardno dalek Black Francis se poceo smijati...

Fala Bogu, ja sam se iz 'petnih' zila trudio upratiti sve sto volim, a toga je zaista puno. No 'uhvatio' sam dosta 'starcadi', kojima realno, istice vrijeme, tipa; Clapton, The Who, Neil Young, Black Sabbath, Midnight Oil...da ne nabrajam do sutra, a koje sam jednostavno trebao vidjeti.

Pa i onih koji su se preselili na drugi svijet; Cohen, Lou Reed, Bowie, Nirvana, Ramones...da opet ne nabrajam suvise.

Osim onih koje zaista nikako nisam mogao ni na koji nacin pogledati kao sto su Doors, Thin Lizzy, Beatles...jbg

Ali imam jos bas dvije zarke zelje, i velike zvijerke; ZZ Top i AC/DC! Nadam se da necu zakasniti.

Inace je skoro sve vec obavljeno.

Osim te 'Policije', nisam dobio ono sto sam mislio da bi mogao, u ovih par puta.
Biroa Posted - 31/05/2024 : 08:18:38
quote:
Originally posted by ivanl

quote:
Originally posted by Biroa

Gledao sam The Police 2008
godine u Beogradu. Oproštajna turneja. Dosadno, sterilno i bezlično. Stinga se zato nikad nisam odlučio gledati uživo jer mi se ne sluša obrađivanje pjesama koje su ga proslavile. Ivanl svaka čast na iscrpnim izvještajima s koncerata koje pohodiš.



Stari, zahvaljujem!
Ne znam, za The Police mogu ti samo kazati; blago ti se! Volio bi da sam to i sam vidio pa kako god da bilo...
Ovako, to mi je ostao nedosanjani, neispunjen san.




Zato sam ih i išao gledati i svirački je to bio savršeno, kao da slušaš cd, ali reakcija publike mlaka i nikakva. Njih trojica su došli na binu svaki sa svoje strane jer navodno tada uopće nisu pričali međusobno, ali ih je novac opet spojio. Takve su priče tada išle. Puno su mi iskreniji nastupi Stonesa pa kad vidiš da Keith ili Ron Wood fulaju par akorda i onda se pogledaju i umiru od smijeha jedan drugom. To mi je istinsko uživanje u onom što radiš.
ivanl Posted - 30/05/2024 : 09:22:19
quote:
Originally posted by Biroa

Gledao sam The Police 2008
godine u Beogradu. Oproštajna turneja. Dosadno, sterilno i bezlično. Stinga se zato nikad nisam odlučio gledati uživo jer mi se ne sluša obrađivanje pjesama koje su ga proslavile. Ivanl svaka čast na iscrpnim izvještajima s koncerata koje pohodiš.



Stari, zahvaljujem!
Ne znam, za The Police mogu ti samo kazati; blago ti se! Volio bi da sam to i sam vidio pa kako god da bilo...
Ovako, to mi je ostao nedosanjani, neispunjen san.
Biroa Posted - 30/05/2024 : 00:38:53
Gledao sam The Police 2008
godine u Beogradu. Oproštajna turneja. Dosadno, sterilno i bezlično. Stinga se zato nikad nisam odlučio gledati uživo jer mi se ne sluša obrađivanje pjesama koje su ga proslavile. Ivanl svaka čast na iscrpnim izvještajima s koncerata koje pohodiš.
ivanl Posted - 29/05/2024 : 21:20:30
STING
27. svibanj 2024.
Arena, Zagreb

Tja, Stingu turneja prakticki traje vec vise od 5 godina. Samo sto se u ovom trenutku vise ne zove My song, vec je krenula to jest, nastavila se, pod novim imenom 3.0! Bilo je tu i pandemije, prekida i otkazivanja, ali on je Bogami on the road jos uvijek.

Ja sam je odgledao 2019e, (zar je vec proslo 5 godina, jebote!?!), u Ljubljani i mislim da sam vec ostavio svoju ispisanu impresiju o tom dozivljaju. A koja se svodi samo na to da Sting nije The Police. Iako je tada od 21 pjesme cak 11 bilo s repertoara 'Policije' meni je koncert ostavio gorak ukus u ustima. Sting naprosto nije The Police. Ako je ikad i bio, unatoc frontmenstvu, glasu i tekstu. Jbg. sve se naprosto svodi da nema vise Stewarta Copelanda, valjda i najveceg bubnjara ikad koji je cekicao binama ove nase planete. I jbg. ja ga nisam nikad vidio.

I necu.

I svi ovi moji pokusaji da uhvatim caroliju Policea ne postizu nikakvu svrhu i opako grijesim u gadanju mete iznova i iznova. Sting nije The Police!

I sad dolazimo do problema koji je samo moj. Jebe se Gospodinu Gordonu Matthewu Thomasu Sumneru, sto ja mislim, to sigurno nije njegov problem, ali jest zaista moj. I to velik. Ne mogu se s njim nositi.

Ja nikako ne mogu dobiti caroliju The Policea, jedne od mojih najvaznijih, najboljih i najdrazih bendova ikad. Ni necu, sad sam barem svjestan toga. Moram biti. Dosta bi bilo ovih jalovih i ocajnickih pokusaja da dozivim makar i dio negdasnje glazbene magije koju je s takvom lakocom isporucivao bend The Police, i to s bar 75 postotnom ulogom bubnjara Copelanda.

Jbg. Over and out! Moram se sabrati i prekinuti gajiti lazne nade... Sto je bilo, jednostavno je bilo, i toga vise nema. Basta! Kraj! The end!

Idemo dalje. Slusat cu 'Policiju' do kraja zivota za svoj gust, sam sa sobom. Jbg.

Ajmo sad dati jedan fer i objektivan sud koncerta...

Taljanka koja je pjevala kao warm up, (ja joj ne znam ime i ne da mi se sad kopati po netu), nije nas previse zainimala. Dosli smo valjda na njezine zadnje tri pjesme, taman da svarimo istarske pljukance s biftekom Boskarina, obilno zaljevene Muskatom Kozlovic. I nismo nimalo pozalili sto je nismo poslusali od pocetka. Nemam sto ni napisati o njoj jer uostalom nije ni fer i nemam pravo, nisam je ni dozivio niti poznajem njen opus. (Cujem da je na putu da postane poznata. Ok. Neka je. Zivjela! Svejedno mi je.)

Sting dolazi oko 20 i 45, nonsalantno, lezerno, i iako je masu ostario on ipak ostavlja dojam mladica. Zajebana je ta Joga. Nema sto. Vidi se da covjek zivi zdravo i konstantno radi na sebi. Nevjerovatno dobro nosi 73 godine.

I tako dolazimo do onog 3.0 iz naziva turneje. A to je ono sto me najvise i privuklo ovom dijelu toura. Caroban broj 3. Trio! Bend od tri glazbenika. Povratak korjenima. Bas, bubanj, gitara! Jes! Masala!

Dosao je sebi i poceo raditi ono sto mu najvise ide. Rock'n Roll. Ostavio se lutnji, Edina Karamazova, kicastih slatkastih turneja s filharmonijskim orkestrom...pizdarija...
I poceo iznova svirati bas s bendom.

Jako dobrim bendom. Mora se priznati. Chris Mass iz bivsih Mamfred & Sons, jako, jako dobar bubnjar i Dominic Miller, Stingov dugogodisnji sidekick. Virtuozni gitarist. Sve je obecavalo na dobro. Na jednostavno. Na pravo, sirovo i nepatvoreno...

I jbg. bi tako. Samo sto to nije The Police. (Moj bed, ne mogu si pomoci...sorry)

I krenulo je, bogme, s 4 pjesme 'Policije'; Voice Inside My Head, Massage in the Bottle, Synchronicity II, i Driven to Tears. Sve 5. Sve uredno. Da nije bilo desetak tisuca ljudi bilo bi intimno i nalik sviranju u nekom dragom domacinskom baru. Zaista.

Onda malo vadenja pjesama iz sesira, jer kako je kazao zna uvijek kako ce ici pocetak i kraj koncerta a ovo u sredini ce vuci pjesme iz sesira, kao tombolu, kao lutriju... okej bila je 'baza'. I to je stimalo, od bas lijepe Fields of Gold pa preko jos cetiri do jis jedne pjesme 'Policije', Tea in Sahara. Sve ok, malo novo, malo staro, malo 'Policija'...

Samo budala ne mjenja misljenje, i iako sam bio prilicno nezainteresiran za Stingov rad poslije neprezaljenog velikog mu maticnog benda, znao sam mu vise-manje sve hitove. A sad cu i javno priznati jako su mi se svidjele u trio verziji; Fields of Gold, Englishman in New York, Shape of My Heart i Desert Rose. Sve redom lijepe, kvalitetne, dobre.

I onda dolazimo do jedne od najvaznijih pjesama u mom zivotu. Do jedne od onih koje bi zavrtili na svom pogrebu, kad umrete pa sutra ujutro...

Do Walking on the Moon. Najatmosfericnije pjesme u mom zivotu. Jedne od onih previse vrijednih, bas tako pravih i napose rijetkih stvari. Bisera Rock glazbe.

A on ju je izmasakrirao do bola. Usporio. Bacio u neki rege dosadni ritam, kao da se gaca po blatu... i to takav biser, ugovniti, jebiga moj Stinže, ne radi se to. Bas me je sabio, ubio, spizdio...rastuzio.

Nisam mogao sebi doci do kraja. Iako je iza nje sljedila jako dobra So lonely, pa odlicna King of Pain, pa izvanredna Every Breath You Take, i vjecna, grandiozna, iskrena Roxanne...

Ja sam bio devastiran bas kao i verzija Walking on the Moon, te veceri.

Koncert je zavrsio s lijepom Fragile, i sve je ok, osim sto je 'hod po mjesecu' bio uzasan, (kao i zadnji put), i sto to jebiga nije 'Policija'.

I sto nema Copelanda.

I to je moj kriz. Moj bed. Moje sranje i moj problem...

Sve je ostalo bilo 'najs' i okej, ali nije to-to.

Nema 'Policije' vise nikad i nece je biti. Moram to dozvati svijesti vise.

Jbg. To nije zaista Stingov problem, on je krenio drugim putem, iako se osvrne preko ramena ponekad na svoju Rock and Roll proslost, kao sto radi s ovim 3.0 turnejom, i svaka cast! Sve 5!

Samo to nije The Police!

Jesam li vam kazao da je to moj problem?
Valjda jesam.
I morat cu s tim zivjeti dok ne dodem do cistine na kraju puta. A onda nek mi puste 'hod po Mjesecu' ali onaj pravi, kako Bog Zapovida! I to je sve.
ivanl Posted - 29/05/2024 : 20:06:29
Fala in, stari!
igor23 Posted - 25/05/2024 : 20:43:02
Aaa,sigurno je bilo i crnih galebova iznad Vintage Industrial Bara
:) Recenzija za 5:)
quote:
Originally posted by ivanl

MIKE WATT & IL SOGNO DEL MARINAIO
23 svibnja 2024.
Vintage Industrial Bar, Zagreb

Jedan od mojih najdrazih zagrebackih barova i koncertnih prostora, nastavlja ugoscavati neprijeporne alternativne velikane Rocka. Taman kad promislis ne moze valjda bolje, a ono demanti; moze! I to, itekako moze!

Kako samo onako, ovlas reci i napisati nesto o Mike Wattu...
Rezoniram da bi svaki ljubitelj alternativne 'rokije' itekako trebao znati dosta toga o ovom velikanu i prvoborcu nezavisne americke scene od osamdesetih na ovamo. Ali ipak cu ovdje napisati pokoju suradnju ovog ekstremno kvalitetnog basista sa nekim od najvecih. Nekad i sada.

Covjek je svirao u underground bendovima Firehose i Minutemen. Dapace, bio je glavni lik u njima. Radio je sa Porno for Pyrus. Suradivao sa Sonic Youthom. Dapace Thurston Moore mu je direktno pomogao i vratio ga u svijet glazbe kad je Mike bio pred dvojbama o nastavku karijere. Red Hot Chili Peppers su mu posvetili svoj najprodavaniji album Blood Sugar Sex Magik...

Dovoljno?

Ako nije, ima jos; Direktno od Iggy Popa zamoljen da dode u The Stooges i ispise zavrsno poglavlje tog slavnog benda.

Radio je s Nirvanom, Blue Oyster Cultom, Steveom Albiniem...

Na njegovim plocama su gostovali David Grohl, Eddie Weder, Mark Lanegan...dapace, isli na turneje.
Bio je proglasavan redovno medu Top 20, Top 50...najboljih basista na svijetu...

I tako dalje, i tako dalje...

Jedan od onih glazbenika koji su ispisivali sjajne i vjecne stranice americke glazbe uopce.

I evo ga ponovo u Hrvatskoj.

Sada sa Il Sogno Del Marinaio, (san mornara), njegov rekli bi, zadnji bend za kojeg kaze i uporno tvrdi da je tu samo clan i da nije nikakav voda ni glavna faca. To stalno napominje, ne zeleci umanjivati udio i vaznost druga dva clana benda, gitaristu i bubnjara. Stefano Pilia i Paolo Mongardi. Taljana.

I u pravu je stoposto. Ni trunka, ni milimetra, ni tona jednoga, ovo dvoje Taljana ne zaostaju za velikim znalcem basa, svjetskog glasa. Ljudi su toliki glazbeni carobnjaci svojih instrumenata da na kraju vise nisam znao koga gledati, koga pratiti... da li samo zaklopiti oci i upijati caroliju usima i srcem...

To bi ipak bio zlocin, ne upratiti svojim ocima vjestinu ovo dvoje nasih prekomorskih susjeda sa adresama po cijeloj planeti. I zaista, kako sam vec rekao, nisam vise znao u koga tocno da gledam i na koga da se koncetriram. Njihove solaze i virtuoznosti koje su izvodili iznenadili su i prekaljeni okupljeni auditorij u Vintageu, valjda sastavljen od samih prvoboraca alternative. (Sudeci i po godinama i po majicama koje su nosili)

A na samom pocetku sam se ustvari, dobro preplasio jer je Mike jedva izisao iz Backstagea, oslonjen lijevom rukom na staku a desnom na bas. Jedva se uspeo na pozornicu. Bas je bila iznenadujuca i potresna slika vidjeti dobro ostarjelog Mikea kako jedva hoda. (I bilo mi je cudno kad sam po ulasku, vidio dvije stolice, lijevo i desno od seta bubnja)

Znaci, Mike ima nekih zdravstvenih problema to je ocito, ali nije nista rekao o tome i nisam nigdje nista procitao o tome. Ljudi su bas bili zaprepasteni u publici. Jer dosad su mu uvijek i iskljucivo bili stajaci koncerti u maniri pravog Rock benda kojem treba prostor. A evo, i gitarist je iz kolegijalnosti sjedio tijekim cijelog koncerta.

Ali ljudi moji, to je sve zaboravljeno cim je poceo prvi zvuk, prvi takt palica pa gitare, pa tog mocnog basa kojeg, pobogu, svira jos uvijek kao sretni i znatizeljni djecak.

Ne mogu vam to opisati, zaista ne mogu. To mumlanje njegovog basa sa nekim posebnim rastrganim ritmom a koji je u stvari savrseno i tocno poslozen izmedu kanonade bubnja i eskapada gitarista...

Najavio je da ce iskljucivo svirati stvari sa 'mornarevog' zadnjeg, recentnog albuma Terzo, koji je btw. fantastican, kao i tri stvari sa zadnjeg EPa, te da nece biti starih stvari i niposto pjesama iz faza ranijih Mikeovih bendova. Tako da sam se unaprijed pripremio da nece biti 'pankije' ni alternative, jer mi se cini da je Mike otisao u 'tise, mirnije vode', Jazza i nekih drugih eksperimentiranja koja dodu s vremenom vrsnim glazbenicima kao sto je on pod stare dane, ali iznenadio sam se. I svi mi, tu vecer.

Njihov koncertni nastup lisen je nekih zanrovskih usporedbi i postavljanja u neki odredeni kalup. Kad kazem iznenadili su nas, mislim doslovno da smo dobili; nekakav Prog Rock sa debelim primjesama Jazza, koji povremeno odnese u Post Rock i nekakav Art Punk, ako ikako mozete isprocesuirati taj mix. Ali doslovno je tako bilo. Sve su nam isporucili u prsi. Nikad vise toga u manjoj vremenskoj jedinici. Sve je trajalo sat i nesto vrlo sitno, ali zaboravio sam na te, inace meni vazne podatke koje biljezim, koliko je bilo intezivno i dobro.

Predobro!

Nesto su malo pjevali, vise recitirali, a Mike je ako je trebalo 'mladalacki' potegnuo 'iz noznog palca' pokoji krik. U cas smo zaboravili sliku potrosenog i vjerovatno bolesnog covjeka koji je jedva sjeo u stolac na pozornici. Zaista, kao da je neko promjenio baterije Mikeu i on je pokazao nevjerovatnu vjestinu i znanje na basu. Niposto price o njegovom carobnnjastvu nisu bile prenapuhane. Poseban je. Drugaciji. Trebalo je to vidjeti, cuti i osjetiti taj vibrantan zvuk cetiri debele zice. Vjerujte mi na rijec. Ovo je zaista trebalo vidjeti dok se jos moze...

A Taljani tek... oni niposto nisu samo pratnja, to su virtuozi. (gdje li ih je samo nasao) Na njihovim albumima to sve lijepo zvuci, ali uzivo, to je mix svih mixeva! Tu 'vrecu' zvukovlja koju su istresli pred nas ne moze se tek tako opisati.

Samo cu reci da nisam odavno otvorene celjusti gledao nekog bubnjara, kao ovog mrsavog, cupavog i bradatog Taljana. Doslovno sam imao ispred sebe covjeka koji ima istovremeno stilove Billa Warda, (onaj mocni, monumentalni, tvrdi), Stewarta Copelanda, (leprsav, vilinski touch svakog dijela baterije od zvona, obruca do stalka koje koristi), pa do Boris Leiner stila iz vremena Ravno do dna, za kojeg sam mislio da nista slicno se nikad vise nece ponoviti...

Ali eto jest. Bas je. Bubnjar me je odusevio u istoj mjeri kao i Mike Watt. A zanimljivo, bio je u 'trlisu', (radnom kombinezonu), bas kao sto su ga prije 'sto' godina nosili na koncertima i Leiner i Copeland.

A i gitarist je virtuoz da ga slucajno ne izostavim i ne nahvalim, jer niste vise znali gdje prestaje finoca a nastupa psihodelija njegovih bravura, no bas i bubanj moje su vjecne slabosti, pogotovo u bendovima koji su kvalitetni trio kao ovi ljudi, pa sam posvetio vise paznje njima.

Dakle, rezime opet poslije par dana da se sve slegne; nikad kraci i nikad sladi koncert! Veze ja nisam imao da je to samo sat vremena. Ali takvi su i uragani, kratki a snazni!

Za sami kraj, na bisu, Mike nas je pocastio freneticnom TV Eye od Stoogesa, i tek tu ste mogli vidjeti kakav je ovaj basist bio kao mladic. Nekad. Razuzdan i lud. Kralj basa i cetiri zice. Pjesma za sjecanje. (Iako ga se ja sjecam i kad je bio na drugom In Musicu, 2007e sa Iggyem i bracom Asheton, u puno boljem zivotnom izdanju i kad ga je tjelo slusalo, ali nebitno)

Ovo je ipak kompletno drugacija glazba i neka sam ga ja 'uhvatio' u kajdanku.

U svakom slucaju, Vintage postaje riznica za cuvanje, dovodenje i stovanje nekih od najvaznijih Rock majstora ikad i svaka im cast na tome. Pruzili su mi bar 6-7 vanserijskih zivih nastupa legendi.

Kako baratam taljanskim Stefano mi je dao set listu nakon sto smo malo procaskali, sto mi je posebno drago.

Pa evo, dakle i pjesama. (Inace, necete bas procitati njihove pjesme po odrzanim koncertima. Ne pisu ih.)


Song for Anima Mundi
Purple, Orange, green + Yellow
Grabbing Me by My Own Hair
The Fall
Pedro Ten-Four
None Dare Call it Conspiracy
Max Roach 8 Ball
Partisan Song
Wing and a Prayer/Tantrum/Hail Mary Pass
Verse IX
Us in Their Land
Little Doll
TV Eye

Volio bi imati kvalitetni video zapis ovog koncerta da je ikako bilo moguce. Jer rado bi mu se s veseljem vracao, koliko je bilo dobro, ali i znacajno vidjeti Mike Watta!

ivanl Posted - 25/05/2024 : 20:32:23
MIKE WATT & IL SOGNO DEL MARINAIO
23 svibnja 2024.
Vintage Industrial Bar, Zagreb

Jedan od mojih najdrazih zagrebackih barova i koncertnih prostora, nastavlja ugoscavati neprijeporne alternativne velikane Rocka. Taman kad promislis ne moze valjda bolje, a ono demanti; moze! I to, itekako moze!

Kako samo onako, ovlas reci i napisati nesto o Mike Wattu...
Rezoniram da bi svaki ljubitelj alternativne 'rokije' itekako trebao znati dosta toga o ovom velikanu i prvoborcu nezavisne americke scene od osamdesetih na ovamo. Ali ipak cu ovdje napisati pokoju suradnju ovog ekstremno kvalitetnog basista sa nekim od najvecih. Nekad i sada.

Covjek je svirao u underground bendovima Firehose i Minutemen. Dapace, bio je glavni lik u njima. Radio je sa Porno for Pyrus. Suradivao sa Sonic Youthom. Dapace Thurston Moore mu je direktno pomogao i vratio ga u svijet glazbe kad je Mike bio pred dvojbama o nastavku karijere. Red Hot Chili Peppers su mu posvetili svoj najprodavaniji album Blood Sugar Sex Magik...

Dovoljno?

Ako nije, ima jos; Direktno od Iggy Popa zamoljen da dode u The Stooges i ispise zavrsno poglavlje tog slavnog benda.

Radio je s Nirvanom, Blue Oyster Cultom, Steveom Albiniem...

Na njegovim plocama su gostovali David Grohl, Eddie Weder, Mark Lanegan...dapace, isli na turneje.
Bio je proglasavan redovno medu Top 20, Top 50...najboljih basista na svijetu...

I tako dalje, i tako dalje...

Jedan od onih glazbenika koji su ispisivali sjajne i vjecne stranice americke glazbe uopce.

I evo ga ponovo u Hrvatskoj.

Sada sa Il Sogno Del Marinaio, (san mornara), njegov rekli bi, zadnji bend za kojeg kaze i uporno tvrdi da je tu samo clan i da nije nikakav voda ni glavna faca. To stalno napominje, ne zeleci umanjivati udio i vaznost druga dva clana benda, gitaristu i bubnjara. Stefano Pilia i Paolo Mongardi. Taljana.

I u pravu je stoposto. Ni trunka, ni milimetra, ni tona jednoga, ovo dvoje Taljana ne zaostaju za velikim znalcem basa, svjetskog glasa. Ljudi su toliki glazbeni carobnjaci svojih instrumenata da na kraju vise nisam znao koga gledati, koga pratiti... da li samo zaklopiti oci i upijati caroliju usima i srcem...

To bi ipak bio zlocin, ne upratiti svojim ocima vjestinu ovo dvoje nasih prekomorskih susjeda sa adresama po cijeloj planeti. I zaista, kako sam vec rekao, nisam vise znao u koga tocno da gledam i na koga da se koncetriram. Njihove solaze i virtuoznosti koje su izvodili iznenadili su i prekaljeni okupljeni auditorij u Vintageu, valjda sastavljen od samih prvoboraca alternative. (Sudeci i po godinama i po majicama koje su nosili)

A na samom pocetku sam se ustvari, dobro preplasio jer je Mike jedva izisao iz Backstagea, oslonjen lijevom rukom na staku a desnom na bas. Jedva se uspeo na pozornicu. Bas je bila iznenadujuca i potresna slika vidjeti dobro ostarjelog Mikea kako jedva hoda. (I bilo mi je cudno kad sam po ulasku, vidio dvije stolice, lijevo i desno od seta bubnja)

Znaci, Mike ima nekih zdravstvenih problema to je ocito, ali nije nista rekao o tome i nisam nigdje nista procitao o tome. Ljudi su bas bili zaprepasteni u publici. Jer dosad su mu uvijek i iskljucivo bili stajaci koncerti u maniri pravog Rock benda kojem treba prostor. A evo, i gitarist je iz kolegijalnosti sjedio tijekim cijelog koncerta.

Ali ljudi moji, to je sve zaboravljeno cim je poceo prvi zvuk, prvi takt palica pa gitare, pa tog mocnog basa kojeg, pobogu, svira jos uvijek kao sretni i znatizeljni djecak.

Ne mogu vam to opisati, zaista ne mogu. To mumlanje njegovog basa sa nekim posebnim rastrganim ritmom a koji je u stvari savrseno i tocno poslozen izmedu kanonade bubnja i eskapada gitarista...

Najavio je da ce iskljucivo svirati stvari sa 'mornarevog' zadnjeg, recentnog albuma Terzo, koji je btw. fantastican, kao i tri stvari sa zadnjeg EPa, te da nece biti starih stvari i niposto pjesama iz faza ranijih Mikeovih bendova. Tako da sam se unaprijed pripremio da nece biti 'pankije' ni alternative, jer mi se cini da je Mike otisao u 'tise, mirnije vode', Jazza i nekih drugih eksperimentiranja koja dodu s vremenom vrsnim glazbenicima kao sto je on pod stare dane, ali iznenadio sam se. I svi mi, tu vecer.

Njihov koncertni nastup lisen je nekih zanrovskih usporedbi i postavljanja u neki odredeni kalup. Kad kazem iznenadili su nas, mislim doslovno da smo dobili; nekakav Prog Rock sa debelim primjesama Jazza, koji povremeno odnese u Post Rock i nekakav Art Punk, ako ikako mozete isprocesuirati taj mix. Ali doslovno je tako bilo. Sve su nam isporucili u prsi. Nikad vise toga u manjoj vremenskoj jedinici. Sve je trajalo sat i nesto vrlo sitno, ali zaboravio sam na te, inace meni vazne podatke koje biljezim, koliko je bilo intezivno i dobro.

Predobro!

Nesto su malo pjevali, vise recitirali, a Mike je ako je trebalo 'mladalacki' potegnuo 'iz noznog palca' pokoji krik. U cas smo zaboravili sliku potrosenog i vjerovatno bolesnog covjeka koji je jedva sjeo u stolac na pozornici. Zaista, kao da je neko promjenio baterije Mikeu i on je pokazao nevjerovatnu vjestinu i znanje na basu. Niposto price o njegovom carobnnjastvu nisu bile prenapuhane. Poseban je. Drugaciji. Trebalo je to vidjeti, cuti i osjetiti taj vibrantan zvuk cetiri debele zice. Vjerujte mi na rijec. Ovo je zaista trebalo vidjeti dok se jos moze...

A Taljani tek... oni niposto nisu samo pratnja, to su virtuozi. (gdje li ih je samo nasao) Na njihovim albumima to sve lijepo zvuci, ali uzivo, to je mix svih mixeva! Tu 'vrecu' zvukovlja koju su istresli pred nas ne moze se tek tako opisati.

Samo cu reci da nisam odavno otvorene celjusti gledao nekog bubnjara, kao ovog mrsavog, cupavog i bradatog Taljana. Doslovno sam imao ispred sebe covjeka koji ima istovremeno stilove Billa Warda, (onaj mocni, monumentalni, tvrdi), Stewarta Copelanda, (leprsav, vilinski touch svakog dijela baterije od zvona, obruca do stalka koje koristi), pa do Boris Leiner stila iz vremena Ravno do dna, za kojeg sam mislio da nista slicno se nikad vise nece ponoviti...

Ali eto jest. Bas je. Bubnjar me je odusevio u istoj mjeri kao i Mike Watt. A zanimljivo, bio je u 'trlisu', (radnom kombinezonu), bas kao sto su ga prije 'sto' godina nosili na koncertima i Leiner i Copeland.

A i gitarist je virtuoz da ga slucajno ne izostavim i ne nahvalim, jer niste vise znali gdje prestaje finoca a nastupa psihodelija njegovih bravura, no bas i bubanj moje su vjecne slabosti, pogotovo u bendovima koji su kvalitetni trio kao ovi ljudi, pa sam posvetio vise paznje njima.

Dakle, rezime opet poslije par dana da se sve slegne; nikad kraci i nikad sladi koncert! Veze ja nisam imao da je to samo sat vremena. Ali takvi su i uragani, kratki a snazni!

Za sami kraj, na bisu, Mike nas je pocastio freneticnom TV Eye od Stoogesa, i tek tu ste mogli vidjeti kakav je ovaj basist bio kao mladic. Nekad. Razuzdan i lud. Kralj basa i cetiri zice. Pjesma za sjecanje. (Iako ga se ja sjecam i kad je bio na drugom In Musicu, 2007e sa Iggyem i bracom Asheton, u puno boljem zivotnom izdanju i kad ga je tjelo slusalo, ali nebitno)

Ovo je ipak kompletno drugacija glazba i neka sam ga ja 'uhvatio' u kajdanku.

U svakom slucaju, Vintage postaje riznica za cuvanje, dovodenje i stovanje nekih od najvaznijih Rock majstora ikad i svaka im cast na tome. Pruzili su mi bar 6-7 vanserijskih zivih nastupa legendi.

Kako baratam taljanskim Stefano mi je dao set listu nakon sto smo malo procaskali, sto mi je posebno drago.

Pa evo, dakle i pjesama. (Inace, necete bas procitati njihove pjesme po odrzanim koncertima. Ne pisu ih.)


Song for Anima Mundi
Purple, Orange, green + Yellow
Grabbing Me by My Own Hair
The Fall
Pedro Ten-Four
None Dare Call it Conspiracy
Max Roach 8 Ball
Partisan Song
Wing and a Prayer/Tantrum/Hail Mary Pass
Verse IX
Us in Their Land
Little Doll
TV Eye

Volio bi imati kvalitetni video zapis ovog koncerta da je ikako bilo moguce. Jer rado bi mu se s veseljem vracao, koliko je bilo dobro, ali i znacajno vidjeti Mike Watta!
ivanl Posted - 19/05/2024 : 11:54:27
LET 3
17.05.2024.
Exportdrvo, Rijeka

Ima vec dugo vremena kako zastupam ideju, a u mnogim sam se situacijama i uvjerio u istinitost te teorije, da bendovi bolje sviraju doma. U svom dvoristu. Kuci. Za doslovno svoju publiku.

Nakon friskog odradenog, nedavnog koncerta Jonathana, koji mi je s odmakom vremena sad jos i bolji, (njihov najbolji kojeg sam ja vidio, a uvijek su odlicni), u njihovom rodnom gradu, sad je dosao red i na Let 3. U gradu koji tece.

Isto tako vec dosta dugo sam razmisljao i ciljao bas njih popratiti u Rijeci, da vidim na svoje oci i cujem na vlastite usi kako to rade kod sebe, doma. Napokon je pretegla na jezicku vage i neosporna cinjenica da tko zna hoce li uopce dolaziti u Dalmaciju, posebice Split zbog aktualnih nemilih 'nogometnih' dogadanja. Citaj; sranja! Te vanterenske aktivnosti, koje nanose stetu svakome i svemu, dodirnule su se eto i kulture, posebice Leta 3, tog dugovjecnog HR benda. I svi koji se prave da se nista ne dogada mogu slobodno i dalje stavljati glavu pod zemlju, ali ja se javno pitam zasto Let 3 izbjegava moj akvatorij i da li ce ikada vise doci? Ne znam. Odgovore nemam. Ali probleme vidim i osjecam. A to je dugorocno i dalekosezno velika steta. I samo slijepi, zlocesti ljudi, uskogrudni i primitivni mogu se radovati tome...

I tako, shodno tome, sazrijevala je i sazrila moja ideja da ih pohodim u njihovom gradu. U toj famoznoj Exportdrvo hali.

Receno-ucinjeno!

Nisam bas sasvim shvatio kojim povodom se to dogadanje odvija, cini mi se pomalo tradicijskom a odgodeno svirkom Leta 3 iz sijecnja, pa povodom japanske kulture na gostovanju, trenutno u Rijeci ili pak, samo za vid dobre zabave u vecem prostoru. Bilo, kako bilo, skupilo se i mlado i staro. Doslovno. Od djece, cak i beba!!! Do starcadi. Starih nonica, kucanica... ono, bas cudna gomila. Neuobicajena publika. Mozda su pretjerano shvatili Doru i Euroviziju. Ali takav je nas svijet. Napaja se budalastinama s dalekovidnice, a onda pod kurcima u celo, i rijeckim pickama doslovno bjezi s djecom iz hale...

A tu je bas i moj problem s Letom 3, koji cu rasclaniti malo poslije.

Exportdrvo je jedna obicna nekadasnja radna hala, golem skladisni prostor kako joj i ime kaze, koje nisu mjenjali i danas stoji na zgradi. Betonjara, golog poda i grezog bezlicnog plafona, industrijskih zidova od betona i opeke sa redovima nosaca po prostoriji koji zaklanjaju gdjegod pogled na pozornicu. Kako je bilo zaista dosta naroda, (ali sumnjam da se 'do cepa' moze ispuniti to skladiste), nisam imao problema ipak probiti se do strateskog mjesta gdje je bio mix pult i otvoren pogled na binu.

Koncert je, kako mi je organizator javio trebao poceti tek oko 23 sata, sto je izrazito kasno, a do tada je trebao zabavljati okupljenu svjetinu nekakav DJ. A taj je bio, sve samo ne zabavljac! Takvu 'zabavu' nisam nikad prije dozivio. Matematicki gledano tip je, nabacivao u beskrajnom nizu, jabuke i kruske. Pa i pomidore, hren, jagode, orahe i kupus! Toliko disordera ja ne cuh u svom zivotu...

Spajanje Mamas i Papas sa Crvenom Jabukom, Dina Dvornika sa kvarnerskim zvoncarima i dondolasima, Parnog Valjka sa Taylor Swift, te ostala mnogobrojna neupariva zvukovlja su direktan napad prvenstveno na razum pa onda na usi. Nije se to dalo izdrzati, i spas sam nasao vani kraj mrtvog kanala iscekujuci spasonosni kraj kakofonije samoprozvanog DJa.

Nekako smo se i docepali tog blagotvornog mira i tisine, (ali teskom mukom), nakon sto je pokupio svoju aparaturu te je hala u 23 i 05 zaronila u mrak.

I odmah u glavu; Drama! Grunulo je kao iz haubice od 155 mm! Bez uvoda, samo s tri takta palica i svi su roknuli kao jedan. Inace ih odlikuje preciznost i upucanost, ali ovo je bas bilo praznik za usi. Cijeli bend je bio u smokinzima i taman sam se ponadao da su se rijesili pizdarija s vizuelnim identitetom koje je dopizdilo vise svima, (ili bar meni i mojoj ekipi) jer zaista predugo traje, to htijenje za sokiranjem. Redaju se; Vjeran pas, Kontinentio, 999... i to sve bez rijeci pozdrava, samo teska artiljerija. Taman sam pomislio da ce to biti to! Koncert u pravom smislu rijeci koncert a ne igrokaz i sprdacina kad se Prlja obratio masi, i tu pocinju problemi...
Komunikacija mu je istina izvanredna, masa ga nosi, i u deliriju su svi, ali pocinje blok, moram napisati, pizdarija.

Pobogu vec su dojadile; Mamne baneta, Alam iđazi, Mala soba i Tazi tazi koje dolaze u novom bloku i potpuno anuliraju prvi udarni set rokijanja. I zacudo, svjetina bas reagira intezivnije na ove stvari. Momci u naletu testesterona podizu boce i case, djevojke vriste i 'odvidavaju zarulje'... ono, pravi dernek. Mislim se, pa kad ce Letovci vise evoluirati, odrasti... ovaj cirkus i vasar im uopce nije potreban. Bar ne vise. Jednom, nekad je bilo zanimljivo i ajde recimo: dobro za sprdacinu, ali ova 'cirilica' danas dobro ocelavljenom Prlji i s 'fratarski ovecim taselom' Mrli na potiljku vise nije potrebna. To bi trebali prevazici u ovim godinama. Jednostavno im ne treba vise. Bilo pa proslo. Ali ocito ekipu to pali pa im oni to i dalje daju...jebiga.

I tu dolazimo do slijedeceg nivoa koncerta; Dijete u vremenu. Wou!!! (S tri usklicnika) Bas wow! Nevjerovatno dobra verzija pjesme. Za najeziti se. Kristalan zvuk gitara i svaki dodir prstiju na zice mek i caroban. Sa dijelovima za zborno pjevanje kojih se ne bi posramio ni Wembley sa Freddiem i Queenom! Prlja suvereno i samouvjereno vodi publiku. Hipnoticki moment zbornog pjevanja od nekoliko minuta. A pjesma lisena onog sampliranog achtung, achtung konfuznog dijela pri kraju, u originlu... zgoditak veceri. Astralna izvedba Djeteta u vremenu.

Slijedeca, stara dobra stvarcina, Pokvarena zena daje mi nade da idemo ponovo u Rock and Roll, sa bendom koji je vec dobro oznojen i skidaju se leptir masne i sakoi.

No ne. Nije. Ponovo red toksicnosti, red rokijanja. Zurle trestat, Sokol, Omadijaj me, Izgubljeni...

Nista, kazem si idemo toplo-hladno. I sve do dolaska Marine Perazic na binu. Ocvale i ostarjele. Podbuhle. I mislim se, sad ce tek biti preseravanja...kad tamo, jedna od najboljih obrada koju sam u zivotu cuo! Program tvog kompjutera. Maestralno odsvirana i odpjevana pjesma Denis i Denis. Ljuti hit, bolji od originala. Ljuta rokija. Ma za ne povjerovat kako su je rasturili. U publici euforija, i taman kad sam pomislio da je to klimaks, eto ti Rijecke picke. A jebiga, moram priznati da je ova samoobrana iz Rijeke, ponikla od Let 3, zarazna. Ovo je bio delirij publike. Publika-pozornica, Prlja-auditorij, cista hipnoza. Ovaj samoironijski, zajebantski i kako sam kazao samoobrambeni tekst je vrhunska koncertna zabava. Iako sam ovo vec cuo u Zagrebu, Splitu i drugdje, to nije to! Tu u Rijeci je bas uraganski. Zanimljivo je bilo biti u sredistu te nevere s Kvarnera.

Kako je vec bilo kasno a pocela je i Kurcem u celo, majke i nonice su brze bolje izvodile potomke vani da ne prisustvuju dodatnoj sablazni. Bilo je smijesno to za vidjeti.

Usljedila je nova stvar, premijera; Pi pi pi. Totalno bezveze i nisam je uopce zapamtio, kazem, ucinila mi se totalno nemusta. Tko zna mogu li oni uopce vise uraditi normalnu Rock pjesmu...

S tim zavrsavamo regularni dio koncerta i bend napusta pozornicu. Publika se nevjerovatno zagrijala i iz petnih zila doziva bend natrag.

Vraca se samo Mrle odjeven u zuto perje pilica i jbg. znam, sad ide novi blok ludosti. Tako i bi; Guska, Srncica, Ciklama, Zenu varam...
Ni ovo vise nije potrebno bendu i (Mrli) u godinama, bar ne u ovolikom obujmu, u bloku. Ajde de jedna, ali i ta je vec dopizdila koja god da bi bila, pobogu.

Babaroga je live debut, ali meni ni ta nije sjela. Stvar ispravlja Profesor Jakov, a atmosferu ponovo dize Mama ŠČ, za koju mi se cini da ju je bas i doslo cuti 90 % auditorija. Meni je to bezveze ali tako to ide u pomodnosti.

Ero s onoga svijeta osobno mi je najdraza i najbolja stvar od njihovog novijeg materijala, (jer tko zna kad ce oni opet snimiti album), i najmanje mi je pizdarija medu pizdarijama. Efektna je, mocna, stadionska sa grandioznim refrenom. Funkcionira odlicno uzivo.

Za zatvaranje bisa, ponovo Drama. Moze, jebemu, moze! Daj Dramu nakon pola materijala pizdarija! Otvaranje i zatvaranje koncerta s Dramom odlicna je 'baza'.

I onda ide opet malo dozivanja benda. Ja znam sto slijedi i radujem se tom zavrsnom dijelu.

Nafta i Sam u vodi!
Bolje ne moze.

Prva prekrasna, barem koliko moze biti prekrasno notno izvedena na ustrb maloumnog ali izvanredno otpjevanog teksta. Krasan uvod u grande finale zatvaranja koncerta.

Sam u vodi, pjesmu mogao bi cuti uvijek. Doslovno uvijek! U zoru, u pol noci, ljeti, zimi, tuzan, radostan... uvijek. Ova grandiozna i monumentalna stvarcina iz 1989 me nikad nije prestala odusevljavati. I hvala Bogu, kakvi god bili danas, Let 3 je neizostavljaju i izvode svugdje i stalno. I oni su svjesni svog highlighta. Sjecam se kad sam kao mulcic odnekle dovukao album Two Dogs Fuckin, prvu plocu Leta 3, i kako je cijela moja ekipa reagirala s cudenjem i nerazumijevanjem kad smo je zavrtjeli, a meni je bila bum u glavu. Svaka stvar. A posebno Sam u vodi.
Takva, ako ne i puno bolja, opet mi je bila u petak navecer u Exportdrvu.

Savrsena!
Misticna!
Hipnoticka!
Tripozna!
Intergalaktcka!

Ne mogu napisati Floydovska jer to nije u redu. Njihova je. Izvanredno glazbeno djelo Leta 3. Mogao bi napisati da ima nesto od Toola live u njoj, ali ni to nije fer. Mogao bi ju je usporedivati sa najvecim dometima Anglosaksonske Rock glazbe ali nije ni to potrebno... nema joj uspredbe. Totalno je svoja. Jedinstvena.

To je stvar Leta 3. Nasa stvar. Made in Croatia!

Odnjela me po ko zna koji put u neko drugo, negdje. Nekamo...
Petnaestominutni komad doslovno je ulaznica za napustanje ovog svijeta na bar trenutak. Karta za bijeg na neko svoje osobno tajno mjesto.

Ja se nadam da nikada nece prestati svirati ovu stvar. Samo ponovo prisustvovati izvedbi ove pjesme vrijedi 50 Eura! I oprastam im sve one pizdarije iz teksta gore.

Uhvatio sam dakle Let 3 doma, u njihovoj kuci, i pokazali su koliki su glazbeni profesionalci i izvrsni tehnicari. Gitaristi su, a vec sam to jednom napisao, toliko vjesti da bi mogli u Judas Priest. Mrle je dokazani rovokopac basa. Bubnjar prva liga mada malo zagusen u idustrijskoj sali, a Prlja nimalo nije izgubio glas. Jos samo kad bi znali postaviti granicu u tim godinama i biti dostojanstveniji, u Rocku i onome sto izvode, bili bi legende. Sjecam se jednom kad su u Splitu svirali samo prva dva albuma u jeansu i normalnim Majicama, pa to je bio san snova. Vrhunski bend i vrhunski koncert. Ovako, moje je misljenje da ne trebaju nikoga vise sokirati i nista dokazivati, samo postovati svoje godine.

A istini za volju dva sata i deset minuta koncerta te 30 pjesama repertoara, pa kakve god da bile, dobrano je posten i fer odnos prema publici! Na tome im svaka cast!

Ali kazem, zbog Sam u vodi, sve im progledam kroz prste i sve se mogu praviti da nisam cuo ni vidio. Uostalom tako se danas svi, manje vise prave blesavi, a tice se i dijela teksta s pocetka.

Idemo kamo idemo, pa cemo vidjeti gdje cemo zavrsiti. Bilo glazbeno, bilo politicki, bilo ekonomski ili socijalno, bilo 'nogometno'...

Do tada; Sami u vodi!
Svi mi.
ivanl Posted - 19/05/2024 : 09:51:54
;)

A jbg. Igore, kad ima i masu 'bilih'. Odraslih na dobrom fundamentu pa sire evandelije...
I rade eto, nevjerovatno dobro to. Ako ne i bolje cak...

Inace, fala ti. Drago mi je da ti se svida.

Inace dosta clanova mi je privatno kazalo da vole citati ova moja videnja, a ja ih bas volim napisati, pa ih eto. Kaze mi jedan nas kolega s foruma, sakupi to sve na hrpu, uredi, romansiraj, i trazi izdavaca. Mozda nije ni losa ideja. Trebalo bi popisati, to jest opisati i sve one prastare koncerte iz daleke proslosti. Sad, srecom, ja jako dobro pamtim, mozda bi i mogao. Nije losa ideja. Intrigira me.
igor23 Posted - 18/05/2024 : 11:03:15
Odlična recenzija ka i uvik!P.S Ovo s bijelim(bilim ,belim) herojima s delte mi se baš ne lovi uha:) Heroji s delte su crveni i crni ,a bijeli su invazivna vrsta kao i studenti iz Travnika:)
quote:
Originally posted by ivanl

SCOTT H. BIRAM
15/04/2024.
Zagreb, Vintage Industrial Bar

The Dirty Old One Man Band!

Odavno se nisam slozio sa nekom glazbenom kovanicom kao s ovim gornjim sloganom kojim Scott reklamira sebe i svoju svirku.

A on je upravo to. Teksaska masina koja svira Punkerski Blues. Da, bas to, Punkerski Blues. To je moja kovanica i rekao sam mu je. Svidjela mu se. Pricali smo jedno 15 minuta...ali o tom malo poslije.

Dakle, trece ukazanje Scotta H. Birama u U Zagrebu i sad sam ga napokon ulovio uzivo. Bilo je samo pitanje kada, jer ovaj kantautor provodi on the road, nekih 150 dana godisnje, kadkad i cijelih dvjesto!

Cujte, za one koji ne znaju, Scott se oslanja na Blues tradiciju; Muddy Watersa, Doc Watsona, Blind Willie Johnsona, Johna Lee Hookera, Ralpha Stanleya i mnogih drugih 'heroja sa delte' crnih i bijelih, za koje bi trebala cijela stranica za pobrojiti ih. A Scott se i oduzuje tim vrhunskim glazbenicima sa po barem 5-6 covera po koncertu. Pitao sam ga ima li kakav plan i program, neku set listu, a odgovorio mi je; bah, to sve ide iz 'kutije' i iz momenta kako 'odnese' njega to jest, publiku i auditorij. (A i koliko whiskya potrosi ;) Salu na stranu, covjek doslovno zivi Blues, i nikad ne zna sto ce i kako odsvirati a fala Bogu ima i materijala i albuma. Bas zbog toga, rijetko cete naci neku njegovu set listu. Pise vam samo grad i datum gdje je svirao, a pjesme su mu u izboru uzivo uvijek, em razlicite, em druge.

Moram, bas moram, izdvojiti iz mase dobrih pjesama, (a sve su mu takve uzivo), izvanredan i osjecajan cover za Willie Nelsona, On the Road Again. Prekrasno je zvucala. (A cuo sam je i uzivo osobno od starog napusatora kad je bio gost Boosovom koncertu, pa mogu i procijeniti)

U tom kovitlacu Bluesa, Gospela, Bluegrassa, pa do Rocka, on pocesto skrene u pohmanitalo udaranje Gipsonice iz 1959. Sto rezultira teskim Punkom. Kako notama koje odasilja u auditorij, tako i verbalnim ophodenjem, stavom i prvenstveno porukama i angaziranim tekstovima. On jeca, place, prijeti, rezi, laje, upozorava, objasnjava, vodi u neki drugi svijet. Tesko je to opisati, ako niste hodocastili ovom osebujnom gitaristu i pjevacu... zato Punkerski Blues, ili Blues Punka. Doslovno. Mene je to pogodilo kao maljem. Ta strast i energija. Kazao mi je da odradi 90 minuta koncerta, ali u Vintageu ga je dobro odnjelo pa je bilo cijelih 110 minuta!

A dijelom i zbog mene...

Sad idemo na pocetak price, kako sam se napricao sa Scottom.

Kako me je bas intrigirao ovaj koncert, jer obozavam Scottove albume, tako sam prebirao malo po vinilima u kutku za prodaju memorablija, jer bio sam jedan od prvih koji je usao u prostor. I rijec po rijec sa prodavacem koji je i Scottov manager, roudi, vozac, ton majstor, prijatelj i jos stosta drugo, dotakli smo se Hrvatske, Rocka, koncerata, tko sam, sto sam i tako to...
Civjeka je to zaintrigiralo i kad sam kupio majicu, (btw jednu od najboljih ikad u zivotu), dao mi je mali pokloncic i kaze vidimo se...
Ok, odgovorih mu, jer to je taj americki đir, see You around...
I uzmem svoj prvi Grif, kad evo ti lika, vodi Scotta i kaze mu; evo ti ovaj sto je ucinio 450 km da te poslusa!
Ej...
I nista, ruka ruci, whiskey i Grif, opalimo mi sprehu dobrih 15 minuta. Ma sto sprehu, nismo sprehali, 'varili' smo. 'Cenili'!
Nisam se davno tako ismijao i dobro proveo. A to je bio Scott H. Biram osobno.
Svasta mi je nesto napricao, kako je bio u Beogradu vecer prije i da je bilo 15 ljudi, pa me pita kako ce biti veceras. Objasnio sam mu da mi vise i nismo isti 'OUR' sa onima preko Drine, da Purgeri imaju naviku doci do samo malo prije zakazanog koncerta, a da sam ja totalno neka treca strana i da je Split nesto drugo, bilo bi mu donekle kao da je u Texasu, kad bi ga posjetio...

Ej, kazao mi je da mu rodena majka 'zuga' sto previse 'bestima' u pjesmama i na pozornici, a ja sam mu odgovorio da su mu psovke na pravom mjestu i da leze, kao budali triska. 'Vario' je na ove prevedene izraze.

Napricali smo se i o politici, vise s moje strane o politici njegove zemlje naspram ostatka planete, o legalizaciji Marihuane, (kaze, da je par drzava nedavno legaliziralo Tetrohidrokarabinol, ali ipak najvise o glazbi. Od starih Bluesera do Heavy Metala. (Nahvalio sam mu Tygers of Pan Tang od nedavno) Covjek zna masu. Prati. Zivi za glazbu. Bas rijetko ugodan razgovor.

A i sto reci za lika, kojeg je pregazio kamion sa sto i nesto, a on prezivio i cim je mogao odsvirao je koncert sa dvije slomljene noge, jednom rukom i u kolicima sa infuzijom!!!

E da, doslovno tako. Istinit podatak!

Bas kao i Stephen King koje je slicno iskustvo prozivio i opisao u prvom licu u jednoj svojoj knjizi. Eto kako neki ljudi imaju zasto biti pod ovim suncem i kako je njihova svrha, ovdje, medu nama neupitna. I jedan i drugi su prezivili nalet kamiona. Jedan pise Blues, drugi ga svira... jebeno mu je to bilo drago. Ta usporedba.

I onda, eto, osjecam se bas odgovoran i zasluzan sto je produzio koncert, a pre-presretan sto mi je i posvetio pjesmu Victory, (rekao je kao da razvlaci vruc krumpir u ustima; ovo je za ovog tu sto je presao parsto milja da dode na moj koncert), koju sam ga zamolio da mi odsvira, i bila je CUDESNA!!! Bilo mi je i pomalo neugodno koliko sam osjecao i ponos. A bio sam na 'stangi' u prvom redu. Godine su vec prosle i prevec, od kad sam takvo sto uradio...

Taj cu moment nositi do kraja zivota! (A ostalo je i par lijepih fotografija)

Eto ti kako se Teksasanin i Splicanin dobro 'uberu' i 'odnesu'... i kako je ustvari sve samo jednostavno, iskreno i ljudski. Kao Rocker za Rockera!

A moram se i javno zahvaliti Aleksandru Dragasu koji me je naveo na Scotovu glazbu, i to mu nije prvi put. Hvala ti Dragi i za Hangmane!

A i bio je gore i to bas sa Sinjskom ekipom na zagrebackoj adresi, a koju cesto spominje u svojim tekstovima, i koju eto, i ja odlicno poznajem. Ljuti Rockeri. Zivija Miki! (Znam da covjek ne cita stripove com, ali eto...)

Dakle ljudi kakav dogadaj, kakav koncert! Krenule su me ozbiljno osjetilne senzacije u zadnje vrijeme. Prokleto dobro su me 'oprale', rekao bi. Zahvalan sam. Sto drugo da kazem...

Ako vam moja preporuka sto vrijedi, proprckajte malo po Scottovim albumima, iznenadit cete se. Od starih majstora do Springsteena, Dylana, Pettya... sve vam je tu. Pa i malo vise. Od Bluesa do Punk Bluesa.

Joj sto volim ovu kovanicu; Punk Blues. A jos je volim duplo vise, sto se Scottu tako svidjela.

Bilo bi bas 'najs', jos se jednom negdje ovako zarakijati, obecajem; slijedeci put sa Scottom i ja pijem Whiskey. Cisti. Bez leda. Blueserski! Punkerski!

Tonto Posted - 17/05/2024 : 22:36:47
Biram je genijalan.
ivanl Posted - 17/05/2024 : 21:31:01
SCOTT H. BIRAM
15/05/2024.
Zagreb, Vintage Industrial Bar

The Dirty Old One Man Band!

Odavno se nisam slozio sa nekom glazbenom kovanicom kao s ovim gornjim sloganom kojim Scott reklamira sebe i svoju svirku.

A on je upravo to. Teksaska masina koja svira Punkerski Blues. Da, bas to, Punkerski Blues. To je moja kovanica i rekao sam mu je. Svidjela mu se. Pricali smo jedno 15 minuta...ali o tom malo poslije.

Dakle, trece ukazanje Scotta H. Birama u U Zagrebu i sad sam ga napokon ulovio uzivo. Bilo je samo pitanje kada, jer ovaj kantautor provodi on the road, nekih 150 dana godisnje, kadkad i cijelih dvjesto!

Cujte, za one koji ne znaju, Scott se oslanja na Blues tradiciju; Muddy Watersa, Doc Watsona, Blind Willie Johnsona, Johna Lee Hookera, Ralpha Stanleya i mnogih drugih 'heroja sa delte' crnih i bijelih, za koje bi trebala cijela stranica za pobrojiti ih. A Scott se i oduzuje tim vrhunskim glazbenicima sa po barem 5-6 covera po koncertu. Pitao sam ga ima li kakav plan i program, neku set listu, a odgovorio mi je; bah, to sve ide iz 'kutije' i iz momenta kako 'odnese' njega to jest, publiku i auditorij. (A i koliko whiskya potrosi ;) Salu na stranu, covjek doslovno zivi Blues, i nikad ne zna sto ce i kako odsvirati a fala Bogu ima i materijala i albuma. Bas zbog toga, rijetko cete naci neku njegovu set listu. Pise vam samo grad i datum gdje je svirao, a pjesme su mu u izboru uzivo uvijek, em razlicite, em druge.

Moram, bas moram, izdvojiti iz mase dobrih pjesama, (a sve su mu takve uzivo), izvanredan i osjecajan cover za Willie Nelsona, On the Road Again. Prekrasno je zvucala. (A cuo sam je i uzivo osobno od starog napusatora kad je bio gost Boosovom koncertu, pa mogu i procijeniti)

U tom kovitlacu Bluesa, Gospela, Bluegrassa, pa do Rocka, on pocesto skrene u pohmanitalo udaranje Gipsonice iz 1959. Sto rezultira teskim Punkom. Kako notama koje odasilja u auditorij, tako i verbalnim ophodenjem, stavom i prvenstveno porukama i angaziranim tekstovima. On jeca, place, prijeti, rezi, laje, upozorava, objasnjava, vodi u neki drugi svijet. Tesko je to opisati, ako niste hodocastili ovom osebujnom gitaristu i pjevacu... zato Punkerski Blues, ili Blues Punka. Doslovno. Mene je to pogodilo kao maljem. Ta strast i energija. Kazao mi je da odradi 90 minuta koncerta, ali u Vintageu ga je dobro odnjelo pa je bilo cijelih 110 minuta!

A dijelom i zbog mene...

Sad idemo na pocetak price, kako sam se napricao sa Scottom.

Kako me je bas intrigirao ovaj koncert, jer obozavam Scottove albume, tako sam prebirao malo po vinilima u kutku za prodaju memorablija, jer bio sam jedan od prvih koji je usao u prostor. I rijec po rijec sa prodavacem koji je i Scottov manager, roudi, vozac, ton majstor, prijatelj i jos stosta drugo, dotakli smo se Hrvatske, Rocka, koncerata, tko sam, sto sam i tako to...
Civjeka je to zaintrigiralo i kad sam kupio majicu, (btw jednu od najboljih ikad u zivotu), dao mi je mali pokloncic i kaze vidimo se...
Ok, odgovorih mu, jer to je taj americki đir, see You around...
I uzmem svoj prvi Grif, kad evo ti lika, vodi Scotta i kaze mu; evo ti ovaj sto je ucinio 450 km da te poslusa!
Ej...
I nista, ruka ruci, whiskey i Grif, opalimo mi sprehu dobrih 15 minuta. Ma sto sprehu, nismo sprehali, 'varili' smo. 'Cenili'!
Nisam se davno tako ismijao i dobro proveo. A to je bio Scott H. Biram osobno.
Svasta mi je nesto napricao, kako je bio u Beogradu vecer prije i da je bilo 15 ljudi, pa me pita kako ce biti veceras. Objasnio sam mu da mi vise i nismo isti 'OUR' sa onima preko Drine, da Purgeri imaju naviku doci do samo malo prije zakazanog koncerta, a da sam ja totalno neka treca strana i da je Split nesto drugo, bilo bi mu donekle kao da je u Texasu, kad bi ga posjetio...

Ej, kazao mi je da mu rodena majka 'zuga' sto previse 'bestima' u pjesmama i na pozornici, a ja sam mu odgovorio da su mu psovke na pravom mjestu i da leze, kao budali triska. 'Vario' je na ove prevedene izraze.

Napricali smo se i o politici, vise s moje strane o politici njegove zemlje naspram ostatka planete, o legalizaciji Marihuane, (kaze, da je par drzava nedavno legaliziralo Tetrohidrokarabinol, ali ipak najvise o glazbi. Od starih Bluesera do Heavy Metala. (Nahvalio sam mu Tygers of Pan Tang od nedavno) Covjek zna masu. Prati. Zivi za glazbu. Bas rijetko ugodan razgovor.

A i sto reci za lika, kojeg je pregazio kamion sa sto i nesto, a on prezivio i cim je mogao odsvirao je koncert sa dvije slomljene noge, jednom rukom i u kolicima sa infuzijom!!!

E da, doslovno tako. Istinit podatak!

Bas kao i Stephen King koje je slicno iskustvo prozivio i opisao u prvom licu u jednoj svojoj knjizi. Eto kako neki ljudi imaju zasto biti pod ovim suncem i kako je njihova svrha, ovdje, medu nama neupitna. I jedan i drugi su prezivili nalet kamiona. Jedan pise Blues, drugi ga svira... jebeno mu je to bilo drago. Ta usporedba.

I onda, eto, osjecam se bas odgovoran i zasluzan sto je produzio koncert, a pre-presretan sto mi je i posvetio pjesmu Victory, (rekao je kao da razvlaci vruc krumpir u ustima; ovo je za ovog tu sto je presao parsto milja da dode na moj koncert), koju sam ga zamolio da mi odsvira, i bila je CUDESNA!!! Bilo mi je i pomalo neugodno koliko sam osjecao i ponos. A bio sam na 'stangi' u prvom redu. Godine su vec prosle i prevec, od kad sam takvo sto uradio...

Taj cu moment nositi do kraja zivota! (A ostalo je i par lijepih fotografija)

Eto ti kako se Teksasanin i Splicanin dobro 'uberu' i 'odnesu'... i kako je ustvari sve samo jednostavno, iskreno i ljudski. Kao Rocker za Rockera!

A moram se i javno zahvaliti Aleksandru Dragasu koji me je naveo na Scotovu glazbu, i to mu nije prvi put. Hvala ti Dragi i za Hangmane!

A i bio je gore i to bas sa Sinjskom ekipom na zagrebackoj adresi, a koju cesto spominje u svojim tekstovima, i koju eto, i ja odlicno poznajem. Ljuti Rockeri. Zivija Miki! (Znam da covjek ne cita stripove com, ali eto...)

Dakle ljudi kakav dogadaj, kakav koncert! Krenule su me ozbiljno osjetilne senzacije u zadnje vrijeme. Prokleto dobro su me 'oprale', rekao bi. Zahvalan sam. Sto drugo da kazem...

Ako vam moja preporuka sto vrijedi, proprckajte malo po Scottovim albumima, iznenadit cete se. Od starih majstora do Springsteena, Dylana, Pettya... sve vam je tu. Pa i malo vise. Od Bluesa do Punk Bluesa.

Joj sto volim ovu kovanicu; Punk Blues. A jos je volim duplo vise, sto se Scottu tako svidjela.

Bilo bi bas 'najs', jos se jednom negdje ovako zarakijati, obecajem; slijedeci put sa Scottom i ja pijem Whiskey. Cisti. Bez leda. Blueserski! Punkerski!
ivanl Posted - 14/05/2024 : 20:16:13
TYGERS OF PAN TANG
10. svibanj 2024.
Močvara, Zagreb

Ovo je koncert cija je najava davno objavljena a meni podarila toliko radosti i neizvjesnog iscekivanja do samog pocetka dogadaja. Da sam doslovno brojio dane...

No tik pred samo pohodenje ove svetkovine, ove koncertne poslastice, zivotni dogadaji su zaprijetili da me odnesu 'na stranu', i da mi uskrate ovaj dugoocekivani nastup engleskog benda.

Priznajem, uvidjevsi tu sasvim realnu mogucnost, mom razocarenju i tuzi nije bilo kraja...

Ali... ah, taj vjecni ali! To se nije niposto dogodilo. I tako, Bog da kad si dobar i posten Rocker. I meni je, eto, dato da hodocastim prvom ukazanju ovog benda u Hrvatskoj!

Aleluja! Rock and Roll je vjecan, dok su mu djeca vjerna na putu! Mora biti da sam stvarno bio dobar, kad mi se ovako otvorilo i vratilo!

Uspio sam se 'nacrtati' u Mocvari, na uredno popunjenoj terasi, kosijanera svih vrsta i pravaca Heavy Metala kroz povijest sudeci po njihovim majicama. Najavljene su dvije predgrupe i jedan bend poslije Tygersa, te je program zbog kolicine i izmjene instrumenata na preslagivanju pozornice lagano sve vise odskakao od prvobitno predvidene satnice, kako su grupe nastupale.

Prvi su izisli neki Nihilfer iz Zagreba. Cujte, meni je to odmah da iskreno kazem, dok sam cekao Tygerse, bilo bas bezveze. Ono, heavy prangijanje, preseravanje, skicanje i kricanje. Pred njima dva lika u crnim togama i kapuljacama, sve vec videno, potroseno i bez veze, a iskreno, i infantilno. Makar meni. A i ne mogu vise sve i svasta, svu tu silu bendova provariti. Eto se slomilo na ovim Nihilferima, koji bi mi neki drugi put mozda i bili interesantniji ali tu vecer dok sam groznicavo cekao engleske HM prvoborce, nisam im dao puno sanse. Okrenio sam se degustaciji jako zanimljivih craftica pivovare Primarijus u Mocvari; Katapulta, Blagoslova i Cjepiva...
I bile su sjajne! (Za razliku od sirotih Nihilfera)

Drugi po redu su takoder zagrebacki trio Flash. Da ne budem gundalo i da ne gadim nepoznatije bendove koji se trude, za ove cu napisati dvije-tri lijepe rijeci. Obozavam dobro usvirana tria, koja imaju smisla. I takav je bio Flesh. Zaintrigirali su me, osobito zvuk basista, (koji je i pjevac), i odradio sam ih na nogama ispred pozornice. Dobri su. Zabavni. A trud mi se isplatio sto sam ih popratio jer su u samoj zavrsnici jako dobro otprasili Motorheadovu tesku pjesmu, Ace of Spades u brzom pravom ritmu, prljavom gitarom, potmulim bubnjem i stektajucim basom. Bravo!

E sad, trebalo je nesto vremena da se pripremi stage za Tygerse i sam nisam mogao vjerovati koja me i kolika nervoza uhvatila u iscekivanju ovih prvoboraca NWOBHMa, suputnika i rodoslovnika Judasa, Saxona i Maidena. Prvog i pravog britanskog Heavya, koji je utro put tom pravcu i kojeg volimo i stujemo ovoliko desetljeca kasnije.

Znamo da je ovaj bend istrpio teske promjene svoje posade i svojih clanova, da je kroz njega izdefiliralo toliko puno glazbenika, da su se raspadali i ustajali ponovo. Svadali i mirili, imali rat sa diskografskom kucom pa skoro i zamalo nestali zauvjek, ali to sve uopce nije bitno. Bitne su te pjesme koje su ostavstina i pravi dar ovog zanra. Cisto zlato! Uostalom Robb Weir jedini originalni clan na svim albumima, tu je stalno. Kroz bure, oluje, blire i uragane... tajfune i tornada...koji su se u proslosti survavali na ovaj bend.

Uostalom, u ovo doba globalizma i bendovi lagano postaju nalik internacionalnim nogometnim klubovima, pa danas u Tygers of Pan Tangu imamo dvoje Taljana. Pjevaca i gitaristu. Jacopoa i Francesca. I oba su znalci i profesionalci. Dojam ostavljaju kao da su u bendu od osamdeset i prve, iz zlatnog doba kad je tu svirao veliki i neponovljivi John Sykes!

Bas Jacopo nevjerovatno suvereno i iskreno vlada pozornicom. Nenametljivo za svaku pjesmu isprica kratku povijest zasto, kako ili gdje... Stare stvari mu leze kao da ih je on snimao osobno i vokal mu je izvanredan! Mimika, gestikulikacija i govor tjela, sve mu je na skali za deset, vrhunskog frontmena i ceremonijal majstora. Uzitak ga je slusati i pratiti. Pohvalio je i miris cudnih cigara koji je dolazio iz auditorija, te kazao da mu se cini da je na Jamaici, i da takvog cega u Engleskoj odavno vise nema.

Ovaj drugi, friski clan, Taljan Francesco, posebna je prica. Njegove gitarske eskapade mozete slusati po njegovim solo izdanjima, ali ovdje u Tygersima strogo se drzi reda i izvornog zvuka, sto hoce reci, zestokog prangijanja u dlaku i u dijelic tocnog zvuka materijala kao kod izvornika i originala. Rekao bi, vojnicki drill.

A kad smo kod izvornika i orididija, tu je Robb!!! Kolicina, mitraljeskih rifova koje ovaj covjek obilato isporucuje, nevjerovatna je! Oduvijek je bio ritam gitarist, sa vrlo malo soliranja, ali Boze, kakav je to pakleni ritam. Ljuto rokanje. Bez milosti. I sve sa smjeskom. Vidi se da gusta u svim tim vihorima i prolaznostima vremena i da itekako ima jos sto za dati i pokazati. Uostalom, zadnji im je Heavy, recentni Bloodlines album iz 2023, upravo izvrstan. I slusati te pjesme uzivo pravi je gust. Malo je podbuhao i ima koji kilogram vise, a po videnom crvenilu u licu ima i koju brojku tlaka vise, ali gitara mu zato lezi u rukama savrseno. Zvuk mu je bajan. Odavno tako nisam gustao u nekom ritmu.

A sto tek reci za stare stvari... pa to je cudo. Ni sanjati nisam mogao kad sam kao djecarac, slusao Wild Cat i Spellbound albume, da cu te pjesme cuti uzivo. I bogme, dobro im je trebalo da dodu u Hrvatsku. I ni minutu prekasno, za moju malenkost. Ali nemojte ni promisliti o nekakvom ocvalom, pregazenom bendu na 'autopilotu' i staroj slavi u potrazi za jos malo novaca... Ne. Niposto. Sviraju rokiju kao iz najbolje faze Whitesnakea i najmocnijoj rockerskoj fazi starih Saxona. Vrhunski! A dalo se primjetiti i feelinga Thin Lizzya te Blue Oyster Culta u mojim usima, a ovim potonjim je jedna od pjesama s koncerta bas i direktno posvecena.

I basist ima taj retro, old school zvuk, bas za koncerte, napunpanu zivu svirku i 'za ekipu', da se plasticno izrazim.

Bubnjar je marka! Takav stil i zvuk udaraca kojeg Craig Ellis koristi, najvise volim cuti i vidjeti. Bas me razgalio.

Dakle, dobili smo, to jest, ja sam dobio, koncert sezone! Iako smo tek u svibnju. Ali ovaj nastup daleko i visoko ce mi kotirati na listi odgledanih nastupa ove godine. To vec sad znam.

Necu pisati pojedinacno o odsviranim im pjesmama, samo cu kazati da je izbor odlican i sjajna set lista koja ne gubi na intezitetu jedne jedine sekunde, a predocava dugu povijest benda.
A dobili smo i jednu viska van set lista odsviranih do sada po starom kontinentu. Fire on the Horizon, je bila eto gratis za dobru publiku u Zagrebu! (Inace, ne odstupaju od set liste ni milimetra)

I energija. Kakva mocna energija! I benda i pjesama samih.

Toliko sam se radovao Tygersima iz izmisljene zemlje Pan Tang, da sam ih jednostavno morao dobiti. I jesam. Prokleto sam ih htio cuti uzivo i obistinilo mi se. Mocna je to i zilava zivotinja, taj tigar. Nije mi dato u sposobnost da stopostotno opisem istinsko zadovoljstvo koje sam imao gledajuci ovaj bend uzivo. Zato sam i napisao osvrt 4 dana poslije da mi se sve slegne i iskristalizira. A Tygerse ne stajem slusati danima. Instant su me vratili u dane bezbriznog djetinjstva, i nekih lijepsih, boljih vremena, veliko im hvala na tome!

Istinske legende Heavy Metala u punoj velicini te rijeci.

Koncert za sjecanje. A jedino su uspomene i najvrijednije.

E da... poslije njih je trebao svirati rijecki Keops, ali nema sanse da to slusam poslije Tygersa... nema sanse. Odsetao sam u noc.

Keops ce ionako otvoriti nastup Brucea Dickinsona u Hali, pa cu ih tamo u sedmom mjesecu pogledati.

A Taygers of Pan Tang idem iz ovih stopa ponovo zavrtiti! ;)

Zadovoljstvo je bas bilo moje!



ivanl Posted - 11/05/2024 : 23:36:41
ACID MAMMOTH
09. svibanj 2024.
Palach, Rijeka


Ovi grcki stoneri bili su gosti malenog festivalcica pod urnebesnim imenom: Stonerizacija, koji postaje tradicija u kultnom klubu u Rijeci.

Vecer su otvorili Lord Drunkalot iz Zagreba, za koje samo mogu kazati da me njihovo ime inspiriralo da ih 'odradim' na sanku uz zanimljive rijecke craft pive. Gledao sam ih s nekih sezdesetak metara koliko je kut sanka dozvoljavao pogled na udaljenu pozornicu kroz vrata u koncertni prostor. Tako nekako sam i dozivljavao njihovu svirku; iz daljine. Ono, nerazgovijetno, neizbalansirano, 'grezo'. Sa distance. Neartikulirano. Nije me, moram priznati bilo briga kad su otisli, ne mogu ni ja pobogu, popratiti sve te bendove...
Pa jos iz blizine. Zna to umoriti.

Drugi po redu nakon kratke pauze na stage se penju Old Night, Rijecani. Ovi su me vec nakon prve pjesme zainteresirali zvukom, iako sam bio upoznat njihovim izricajem preslusavajuci im albume, prilicno cist sound me podigao na noge lagane. Troje gitarista. Neuobicajen prizor. I svo troje kroz set listu imaju svoj performans. Svoja sola. Lijep melodican, kako se to moderno zove: Doom Metal. Gitare im nisu 'nisko' ugodene i nemaju bas onaj spori ritam tako karakteristican za ovaj stil, vec me svako toliko, sporadicno podsjecaju na Paradise Lost, iz njihove dobre faze. Sa Draconian Timea prema Hostu, Belive in Nothing, One Second i Symbols of Life, sto me samo jos vise rastuzuje 'thinkajuci' kako su eto, 'Izgubljeni Raj' bili losi kad sam ih gledao uzivo, a ulazili su mi u sam vrh bendova slusajuci njihove albume kod kuce. (Sto samo po ko zna koji put potvrduje kako je glazba uzivo i svirka pred publikom jedini ispravni i tocni pokazatelj vrijednosti)
Uglavnom, 'Stara Noc' ima glavu i rep i zna sto radi. Basist zna svoj posao. Bubanj je tocan, glas pjevaca ugodan, tri gitare se izmjenjuju u zanimljivim i slusljivim kombinacijama. Publika ih voli, vidi se da su doma i masa nosi njihove Majice. Na mene su ostavili pozitivan dojam i sigurno cu im se opet vratiti preslusavanjem albuma, kad uhvatim vremena.

Stvorila se dobra vibra i dobar temelj za izlazak ovih sve slusanijih i poznatijih Grka. Ima nesto u tom grckom stoneru. Imaju bas 5-6 jako dobrih bendova.

Kod Stoner glazbe problem je sto to volis ili ne volis. Rekao bi, kao i tripice. Nema sredine. Odgovaraju ti, ili ne, niposto...

Zna se Stoner koncert okrenuti na tlaku i dosadu. Mucenje instrumenata, na jednu izduzenu i dugu, posve istu pjesmu, za koju jedva hoces da zavrsi. Da sviraju tisinu. Da bude mir...

Ovdje to, hvala Bogu, nikako nije bio slucaj. Kosati momci, sa jednim starijim sijedim gospodinom za glavnom gitarom, dobro su se usemili u rani Black Sabbath!

I to me slusajuci ih doma malo odbijalo, jer su zagrabili prilican dio ostavstine kultnog benda. No na koncertu vec na drugoj stvari sve mi je teklo glatko i intezivno. Zanimljivo i dobro. Cak i unatoc totalno skinutom falsetu, unjkanjem i visokim sferama vokala Ozzy Osbournea. (Mala primjedba na stisani vokal inace jako korektnog tonca, koji je dobro krotio i vodio dva rogata Gibsona, teski bas i potmuli bubanj) Sve su pjesme monumentalne. Doslovno se valjaju prema publici. Bas u valovima. Rifovi su masni, ljepljivi, opori i spori. Nema tu nepotrebmog filozofiranja i gubljenju u solazama. Zna se sto je i kako je na stvari i to se i isporucuje u auditorij. Teska, crna, spora voda vas polako oplahuje i cijeloga prekriva dok nazocite njihovom koncertu. Do grla dolazi, ali ne davi. I sto vrijeme provedeno ispred njih ide, to sve vise i vise, i bas upravo zbog te njihove teske 'sabatovstine', sve vise i uzivate. Bas nosi i daje na headbanging, u sporom ritmu. Sjajno su 'izhendlali' koncert, stidljivo se na specificnom grcko-engleskom sporadicno obracali publici. Pohvalili su i Old Night bend. Stariji gitarist je stalno saptao mladem na uho, ocito pricajuci samo materinji jezik, pa je ovaj prevodio njegove zelje i utiske.

Jako dobra set lista bez pada inteziteta i jedna dodatna pjesma van regularnog bisa, zbog opetovanog skandiranja Rijecana na kraju veceri

Ovi Acid Mammouth su dobra preporuka ako volite izricaj ranih Sabbatha i Ozzya, s malo magijskih tekstova i dosta psihodelije. Naravno, sve spakirano u, kazem, masne i monumentalne rifove.

Bilo ih je zadovoljstvo gledati na sceni, imali su bas dobar zvuk, energija nije presusila u niti jednoj pjesmi i pruzili su specificnu i intezivnu glazbu koja nije bas za svacije usi, ali isto je moglo biti malo vise ljudi od nas stotinjak u publici. Ako i toliko. No dozvali smo ih jos jednom nazad i iskamcili pjesmu viska, sto je ipak uspjeh i znaci da se bendu svidjelo.

Iz nicega se jedan obicni cetvrtak pretvorio u pravu malu festu i koncertnu atrakciju. (Zanima me eto, bas, koliko je bilo ljudi vecer prije u onoj losoj Kocki u mom gradu, jer su svirali i u Splitu. Tko zna jesu li zvucali dobro, i tko je to isao poslusati...)

Ja cu ih sigurno pohoditi i u buducnosti, nekom drugom zgodom i u nekom drugom gradu.




forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.55 seconds. Snitz Forums 2000