| T O P I C R E V I E W |
| Paka01 |
Posted - 20/06/2010 : 21:00:16
Bilo bi super kad bi postoja po jedan ovakav topic u kojemu bi mogli
najavljivat koncerte, ali radi lakšega snalaženja bi bilo najbolje otvorit
3 topica, jedan za koncerte u Hrvatskoj, jedan za one u Srbiji i jedan za one u Sloveniji.
Također, moglo bi ovo i pod sticky, šta kažete?
Evo za sada malo najava:
TKO: MEGADETH
KADA: 30.6.2010.
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KOLIKO: 230 kn
-------------------------------------------------
TKO: SABATON, ALESTORM
KADA: 20.11.2010.
GDJE: Močvara, Zagreb
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------
UFO FESTIVAL
TKO:
ČETVRTAK (08. srpnja)
Last Control/Osijek (http://www.myspace.com/lastcontrolosk)
Apel Fenomen/Osijek (http://www.myspace.com/apelfenomen)
K.P.F. Crew/Vukovar (http://www.myspace.com /kpfkru)
Denigma/Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=B1kzNBxrnZ8)
Vlasta Popić/Varaždin (http://myspace.com/vlastapopic)
Rewolti/Zadar (http://www.myspace.com/rewolti)
Qtera/Podgorica, Crna Gora (http://www.myspace.com/qteraplayssensless)
Broken Strings/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/slomljenezice)
PETAK (09. srpnja)
Exister/Osijek (http://www.myspace.com/existerband)
InFormation/Osijek (http://www.myspace.com/informationos)
Milost/Đurđenovac (http://www.myspace.com/milostdjurdjenovac)
Go Mars/Osijek (http://www.myspace.com/gomarsband)
Motherfunky/Prijedor, BiH (http://www.myspace.com/motherfunkymusic)
Luft/Zagreb (http://www.myspace.com/luftaliste)
Reflection/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/musicreflection)
SUBOTA (10. srpnja)
Raptor/Osijek (http://www.myspace.com/raptorcro)
Vai ficar preto/Josipovac (http://myspace.com/vaificarpreto)
Moltencore/Kutina (http://www.myspace.com/moltencorekutina)
Bravement/Zagreb (http://www.myspace.com/bravement )
Vortex/Osijek (http://www.myspace.com/vortexhr )
Decomposing entity/Zagreb (http://www.myspace.com/decomposingentity)
Magma/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/magmametalband)
Kymera/Osijek (http://www.myspace.com/kymeraband)
Pero Defformero/Srbija
(http://www.myspace.com/perodefformeroklan)
BEHEMOTH/Poljska
(http://www.myspace.com/behemoth)
KADA: 8.-10.7.2010.
KOLIKO: jednodnevna - 50 kn
festivalska - 80 kn
-------------------------------------------------
VIVA LA POLA FESTIVAL
TKO:
LET 3
DEAFNESS BY NOISE
GUŽVA U 16-ERCU
KUD IDIJOTI
RITAM NEREDA
RADIO-AKTIV
UDAV
VICE SQUAD
ARTHRONE
HELLCATS
DEVASTATION
POPEYE
EXILIA
THE ROCK FLOCK
REPETITOR
GDJE: Pula
KADA: 13.-14.8.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------
CRUSADE FEST
TKO:
Anti nowhere league
Overflow
Eksodus
Savant
Equinoxe
Hladno pivo
Picksiebner
Ferzzo & melodic trip(ex-crno perje)
Ballbreakers
GDJE: Križevci, Stara Vojarna
KADA: 25.-26.7.2010.
KOLIKO: 99/140 kn
-------------------------------------------------
TKO: DARK TRANQUILLITY
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KADA: 13.10.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
------------------------------------------------- |
| 25 L A T E S T R E P L I E S (Newest First) |
| NESVRSTANI |
Posted - 11/09/2024 : 19:38:26
quote:
Originally posted by ivanl
It's a Long Way to the Top, if You Wanna Rock'n'Roll !!!
Nacrtano prije uru vrimena.
 [/url] |
| ivanl |
Posted - 11/09/2024 : 16:59:42
Ballbreakers
07 na 08 listopada 2024.
Hard Place, Zagreb
Dobro sam dvojio da li da netom usi 'zacepljene' Einsturzende Neubaitenom pokusam 'odcepiti' tribute to AC/DC bendom, po izlasku iz Tvornice a na nagovor nasega Vike.
(Jbg. Viku ne poznajete ali evo ja vam se kunem da nitko nikad nije posjetio koncerata vise od njega. Pa niti moja malenkost. 'Problem' je samo u tome sto on s istim zarom ide na Ivu Pogorelica kao recimo na Springsteenov koncert u Australiju. S istim odusevljenjem ide na operu u Bec kao na koncert Rammsteina. I tako bi vam mogao nabrajati unedogled, ne bi bilo dovoljno mjesta na poduzoj roli papira)
Evo Vika, jbg dobio si svoj pasus u mojim recenzijicama. Zivija! ;)
Dakle, uskocili smo u taxi i u cas posla bili kod Piste, aman-taman na prvoj pjesmi ovog jako cijenjenog zagrebackog cover benda o kojem sam cuo samo superlative. Kazao sam si; ma ajde, idem. Taman sam i nedavno, relativno frisko odradio recentnu 'ACe' turneju, pa da vidim i te hvaljene obozavatelje australskih rock legendi.
Malo me iznenadio, nakon sto sam uzeo politarski gemist, pogled na pedesetinestogodisnjaka s gitarom, u flanelskom crvenom odjelcetu i kratkim hlacama. No promislih, jebemu kad moze Angus sa 70 moze i ovaj turbo obozavatelj sa 50 i nesto. Ali, nakon te groteske, pri prvim rifovima nije mi vise glava stala lelujati u sporom i pravilnom ritmu naprijed natrag.
Ovi 'momci' u najboljim godinama davolski doslijedno skidaju A Ce. Ono, bas dosljedno. Naslo se tu mjesta u slijedecih punih dva sata za sve faze legendarnog benda iz daleke Australije.
Masa hitova iz zadnjih godina benda, preko Back in Black, Johnsonove faze pa sve do dragulja prvih albuma Bona Scotta.
Sve su skinuli. I dirty dancing, striptiz, ritmove, baseve, solaze... do nabrijanog, glasnog i tvrdog 'ravnjaka' bubnja, prosaranog tu i tamo udarcem u cinele.
Stvarno su zabavni. I dobri uistinu. (I imaju autorske pjesme koje opet zvuce kao punokrvni ACe)
Vokal nevjerovatno dobro zvuci. Skrika i visoki tonovi skoro kao Brianovi. Bas su se potrudili i vidi se da je to dugogodisnje drilanje, vjezbanje i obozavanje.
Nicim izazvan, samo tako odlican nastavak veceri, za koju nisam ni planirao da je odradim do duboko u noc. Htio sam se negdje umiriti i razmisljati o njemackim progresivcima ali odnjelo me 'na stranu'.
I neka, bas sam se dobro izbengao i popio omanju demizanu Grasevine s Jamnickom.
Vecer u kojoj sam ugrabio totalno dva razlicita, u korijenu postavki drugacija koncerta, ni u jednom dijelu nije bila nista drugo do radost i uzivanje.
I znate sto, ni u jednom mi trenutku Ballbreakersi nisu 'unistili' Blixin koncert. Dapace, 'Herr Flick', mi je bio jos dojmljiviji likom i djelom koliko god Purgeri dobro przili i odrzavali plam Rock And Roll pionira sa down under kontinenta.
Simpaticni fanovi 'A-Ce-a', koji sviraju u svojim majicama (loud and proud since '08, sto je baza Kostura), s munjom na prsima, ni na koji nacin nisu mi pokvarili ugodaj i dozivljaj jednog od najneobicnijih koncerata koje sam ikad odslusao.
Njemci su ipak klasa sami za sebe i jos ce me dugo ova luda pamet drzati zaokupljenog mislima o njihovoj glazbi, i kako do nje dolaze...
I tako; do nekog drugog puta, Ballbreakersi!
It's a Long Way to the Top, if You Wanna Rock'n'Roll !!!
|
| ivanl |
Posted - 08/09/2024 : 06:45:49
EINSTÜRZENDE NEUBAUTEN
07. rujan 2024.
Tvornica, Zagreb
Evo ga!
Jos jedan bend iz redova teskog alternativizma. Dapace, cak pioniri Industrial eksperimentalne glazbe, napokon mi dolaze na red da ih odgledam/odslusam. Cak jako blizu jedno drugom u Zagrebu sam u dvije godine ubiljezio nastupe Swansa, Godspeed You! Black Emperior i sinoc Einstürzende Neubautena, koji su bas bliski jedno drugom po kolicini koncertnog 'ludila' i slobodno mogu reci; glazbenog arta.
Iako su Gira, Efrim i Blixa, vodeci i
najistakaknutiji clanovi navedenih bendova posve razliciti tipovi, ne mogu se othrvati misli da bi fantasticno funkcionirali na nekom zajednickom projektu.
Toliko mi imaju slicnosti u tome sto rade i kako to izvode.
Da. U malo vremena u Zagrebu sam bio svjedok totalno nekonvecionalnim svirkama, barem glazbenog 'ludila', sto se mene tice i posve je tesko predociti pisanom rijecju tu atmosferu i emociju zvuka sa pozornice, koju navedeni bendovi isporucuju. No eto, potrudio sam se, bolje kazati; usudio sam se s opisima nastupa Amera i Kanadana, pa cu pokusati to uraditi i s Njemcima, frisko odgledanim od sinoc.
Odavno sam vec htio vidjeti Blixu Bargelda uzivo, tog nekoc vrlo bliskog suradnika Nick Cavea, ali uvijek je nesto drugo bilo na programu, i evo, tek sad je dosao na red, nakon 40 i nesto godina rada sa maticnom grupom.
'Rusitelji novih zgrada'!
Ha! Kako to zvuci doslovno prevedeno na hrvatski!
Ali tako i jest.
Ovi Nijemci, dugogodisnji pratitelji Blixe, basist, (izmedu svega ostaloga), Hacke i udaraljkas i izumitelj instrumenata, N.U. Unruh sa ostatkom koncertnog drustva, isporucuju jedinstvenu glazbeno-osjetilnu senzaciju.
Vec samo i zbog toga sto koriste gomilu otpada koju pretvaraju u proizvodace zvuka na svojim koncertima, a ne samo zbog avangarde koju odavno predstavljaju i cije su nositelji cetiri desetljeca u povijesti svjetske glazbe.
Bas, osjetilna senzacija!
Netko tko ih dugo prati, ali ih vidi prvi put uzivo, poput mene, ocekivao bi vise kakofonije, zvucnog 'nereda', i neuravnotezenog zvukovlja od praznih kanistara, bacvi, opruga, lata i limova, komada metala, poluga i par nedefiniranih vrtecih strojeva s elektromotorima koji se obrcu a pomocu podrazaja metlica i palica proizvode zvuk.
No naprotiv, kolicina kaoticnih nota svedena je na minimum, a svi ovi dodaci konvecionalnoj gitari i basu te bubnju sklepanom od sveg gore navedenog, daju jedan knstantan suptilan glazbeni izricaj, a bogme i dozivljaj.
Bas je ustvari najcvrsci i rijetko cete ga i cuti ovako jasnog i izoliranog kod konvecionalnih, 'regularnih' bendova jer je uvijek zagusen strujom gitare i lupom bubnja. Ovdje je bas ugodna njegova linija, to jest konstantnost u skoro svim pjesmama.
Gitarist je 'najslabija' karika. Povremeni upleti to jest uleti s tihim, vrlo slabim akordima, liseni iole neke jednostavije solaze tek su vrlo tiha pozadina. Smijesno mi je bilo vidjeti da bas gitarist svako malo okrece listove s notama iako proizvedi tek pokoji akord. Doduse odsvirao je i malo usnu harmoniku.
Bilo je tu i cijevi kroz koje se pistoljem spojenim na kompresor upuhuje zrak do druge strane gdje su mikrofoni.
Pa plasticnog otpada spojenog u krug kojeg se tim istim pistoljem na zrak vrti a udara palicom.
I jos meni nekoliko nedefiniranih predmeta koji su "pjevali' a sve skupa zacudujuce suptilno tece i pravi prave melodije. Ocaravajuce pace.
Kazem, skroz neocekivano. Jako, jako ugodan koncert i od onih rijetkih koji po meni zahtjevaju sjedenje, a ne pracenje s nogu. Tvornica je toga danas u ovo vrijeme, lisena, a negdasnja straznja stepenasta tribina odavno vec ne postoji. Sto je velika steta, a sinoc je bas posebno to doslo do izrazaja. Bilo bi se bas ugodno opustiti i prepustiti njihovom zvukovlju sjedeci.
Inace zvuk perfektan. Jos jednom ponavljam, na cemu li su sve svirali, iznenadujuce.
Blixa pjeva malo na engleskom, puno na njemackom i sad ja ne znam uopce o cemu on govori jer baratam sa samo par njemackih fraza iz Yu partizanskih filmova. Mogao bi pjevati da je izmet psa na ulici veci od onog od macke, ja to ne bi znao, ali glas mu je ugodan. Vrlo rijetko ga dize u domenu pravog pjevanja, vise su to njegovi monolozi i recitali ali jako ugodni. Cak taj Njemacki jezik bas daje dozu tajanstvenosti koja se ljubi sa tihim ali postojanim skladbama.
18 pjesama u tocno dva sata nastupa postena je svirka.
A eto, ucestvovao sam opet na neki nacin u set listi, dogodilo se. Naime po pocetku ove Alien Pop turneje izbacili sz Redukt, meni jako dragu stvar i kad su izisli na bis neki su dobacivali iz publike naslove njihovih favoriziranih pjesama, ali Blixa nije reagirao. I tako u jednom tihom momentu a bio sam na tribini deset metara ravno od njega, viknem mu ja singen und spielen; Redukt! Toliko njemackog znam, i Blixa se malo unezvjeri i odmahne par puta glavom kao; nein, nein...ali na zadnjoj pjesmi, na drugom bisu vrati se i pocnu svirati; Redukt!
Mislim si, kako sam eto ja zasluzan sto je vratio tu pjesmu na set listu, a ostaje da se vidi da li ce to biti samo iznimka za Zagreb, jer u Postdamu, Becu i Minhenu u danima prije nisu je svirali.
Tvornica opet puna do cepa i potpuno rasprodana. Vruca i sparna do bola. Znoj se cijedio s nas u potocima.
Gemist poskupio s 5 na 5 ipo Eura. Cisti bezobrazluk!
I zacudujuce, potpuni nedostatak mechandisea. Nista. Bio bi bas kupio majicu da sam mogao, da me podsjeca koliko je koncert bio drugaciji od drugih.
Jako zanimljivo i ugodno provedeno vrijeme. Bili su vec u nas i ako ponovo dodu a svijet oko nas bude jos uvijek isti, otici cu ponovo ih dozivjeti. Zavrijedili su.
Kako vec rekoh iznenadujuce suptilna, koherentna i logicna glazba kad pogledas samo na cemu su je stvarali...
Odlicno je bilo biti sinoc u Tvornici. Mozda cak i kao dio nekog masovnog glazbenog eksperimenta. Ali niposto nesuvislog i suludog kako sam ja iskreno uzivo ocekivao od njih na pocetku.
|
| Biroa |
Posted - 01/09/2024 : 01:34:53
To mi je baš žao što nisam mogao pogledati i poslušati uživo. JAMC su sjajan bend. Ivanl, odličan report! |
| vukozec |
Posted - 31/08/2024 : 16:37:43
Bio i ja. Bilo je neloše. |
| ivanl |
Posted - 31/08/2024 : 11:04:36
JESUS AND MARY CHAIN
28. kolovoza 2024.
Tvornica, Zagreb
Tesko je naci prave rijeci kad ti se dogodi ovakav koncert kojima bi trebalo opisati atmosferu ovog dogadaja, ovog trenutka i pretpostavljam jednokratnog bljeska u zivotima onih koji su se natiskali u potpuno rasprodanoj Tvornici kulture.
Dakle pokusat cu objektivno ostaviti svoje misli o ovom koncertu ovdje iako je ovo nesto najbolje sto mi se glazbeno-koncertno dogodilo ikad u zivotu, a bogme bez lazne skromnosti vidio sam i cuo uzivo sad vec podosta toga.
Legende alternativne scene sad vec 40 godina, braca, Jim i William Reid sa ostatkom druzine u bendu u svom prvom nastupu u Hrvatskoj, u Zagrebu nisu dosli ni trenutka prekasno!
Naprotiv, dosli su na 'krilima' izvrsnog ovogodisnjeg povratnickog albuma Glasgow Eyes, koji je tako pazljivo i sofisticirano uraden da moze stati mirne duse uz grandiozne im albume; Psychocandy, Darklands, Automatic pa i Honey's Dead. Ali i uz Barbed Wire Kises i Stoned And Detroned, pa i ostale jer su sa svakim postizali nevjerovatne uspjehe i kreirali pravce te zvukovlje popularne glazbe.
Ovi istinski genijalci, pioniri alternative sa svakim su svojim uratkom imali itekako sto kazati i svaki je ostavio traga u povijesti Rocka. Definitivno. I Jesus and Mary Chain je jedan od najvaznijih bendova ikad, o tome nemam ni rijeci vise nadodati, a u Zagrebu ih eto docekasmo kad se vise uopce nisam nadao da cu ih vidjeti za svog zivota.
No snovi se ostvaruju i uvjerio sam se u to visekratno. Jos jednom i ove prosle srijede, nekidan. Tocnije, alkarskim rijecnikom; U sridu!
Dakle, JAMC premijerno u RH i kako rekoh ni sekundice prekasno!
To dakako vise nisu oni eksplozivni mladici sa pocetka price iz daleke 1984 i njihovog prvog koncerta. To nisu oni alternativci puni snage sa albuma prvjenca i puni bijesa sa albuma Automatic za kojeg se kao jucer sjecam kako ga iz Jugotona nosim kuci i vrtim, vrtim, vrtim te davne 1989e a Blues From a Gun me ubija i ubija i ubija.
Braca Reid vise ne razbijaju gitare po pozornici. Vise ne odlaze naprasno nakon 30 ili 40 minuta uvrnute svirke u nekom svom filmu i buntu kako su cesto radili u proslosti.
Nisu vise ti mladici, nismo bogme ni mi.
Oni su danas ljudi i u prvom redu glazbenici svjesni svog rada, svoje misije, i sto je najvaznije svoje ostavstine.
U tom kontekstu i u tom modu svijetlo dana ugledao je izvrsni Glasgow Eyes, friski im album te je krenula slavljenicka turneja za 40 godina lika i djela, popracena i detaljnom monografijom.
To ni trenutka prekasno, njihovo prvo ukazanje zagrebackoj i inoj publici u natrpanoj i prevrucoj Tvornici kao u kutiji sardine Ili bolje reci kao u kaseti liganja jer kolicina skliskog i masnog znoja na meni i tjelima ljudi oko mene je neopisiva, nije izgubilo ni sekvencu vrijednosti njihovih svirki proslih vremena. Mozda bi izraz; kaseta frisko uhvacenih liganja na 'peskafondo' bila najbolja moguca, ako ste tu sliku ikad vidjeli i dozivjeli, jer tako smo svi mi unutra izgledali... Bilo bi vam jasno, da ste lignje vadili na mulu/mosticu kraj pumpe iza Korcule,(recimo), izmedu ostih 'pošta'.
Kisik sam uzimao od susjeda lijevo a izdisao ugljicni monoksid onom desno, pa on trecem, ovaj cetvrtom i tako ukrug sat i pol paklene svirke. (Sto lignje, jbg. nisu mogle jednom izvucene na suvo)
A tako je nesto i izgledao koncert, ogoljeni i ostavljeni 'na suvo'!
Predgrupu nisam odgledao, htio sam vidjeti alternativne Rijecane Black Room, a opet i nisam htio da mi niko i nista ne poremeti svetost trenutka prvog izlaska na scenu Is'sa i Divice kako smo u mladosti tepali ovom bendu.
Dugogodisnji sam im fan, kao uostalom i cijela moja ekipa. Pratimo im albume redovno od momenta kad bi izisli. U doba kad sam bio najludi, neprikosnoveni, ubjedeni i nedokazivo samosvjesan Heavy Metalac,(kakav sam i danas;), kad sam vrtio noc-dan, doslovno; Judas, Saxon, Accept, Motorhead, Dia... ja sam redovno pustao JAMC.
Kad su svi krenuli u Grunge avanturu doslovno se sopajuci Nirvanom, Soundgardenom, Alice in Chain i Smashing Pumpkinsom ja sam upirao po JAMCu, cak i vise!
Kad je bilo ono prijelazno razdoblje iz osamdesetih u devedesete na celu sa Duran Duran, (spomenimo samo njih) i ostalom ekipom ja sam picio JAMC. Dapace, iako je to tad razdoblje bulo 'sminkersko', danas kad ga gledam kao izvrsno i plodno.
I napokon kad sam shvatio kakva su remek djela dali onomad alternativci Joy Division, Sistersi, Cure, Bauhaus, Mission i ostali, JAMC su mi nekako bili najdrazi i najvazniji.
I pod tim zivotnim postulatima, u toj vjeri i zelji, sa tom idejom i misaonom vodiljom stizem im na premijeru u kljucalu Tvornicu.
I san se ostvaruje. Ni sekunde prekasno u mom zivotu.
Od otvaranja sa novom pjesmom Jamcod, preko druge Head On za koju ce valjda ljudi napokon nauciti da nije obrada Pixiesa vec ju je Black Francis posudio od JAMC, preko trece Happy When It Rains i svake slijedece ne mogu vjerovati da nam uistinu, uzivo sviraju Jesus And Mary Chain!!!
Braca Reid i ostatak su tek neka pozadinska dalja slika u mracnom, tamnom okviru pozornice tek nasumce i rijetko prosarani reflektorima zagasitih boja. Zutom, crvenom, zelenom, pink i bijelom. Tek sporadicno. Oni su siluete u mraku. Ne vidis ih dobro jer nije ni bitno...
Ono sto isporucuju, taj zvuk, ta svijetlost glazbe je nesto, zaista posebno i drugacije. Ta kontrolirana buka i bolje kazati kontrolirana kolicina struje i distorzije u datim trenutcima gornje amplitude ili u toplim i tisim, rekao bi lirskim i mekanijim trenutcima donje amplitude je rijetko videna koncertna situacija. I ako ne dodu ponovo, vjerovatno i zavrsena prica i nikad vise videna...
Glazbenici na pozornici tek su statisti u mraku i koncertna aktivnost svedena je na minimum da ne 'ukrade' ni momenta ovog epskog zvuka koji je protresao Tvornicu iz temelja. To sto smo dobili u Subicevoj, tu jedinstvenu zvucnu sliku, uvjeren sam neponovljivo je i drugi to ne mogu odsvirati. A i ako 'ubodu' svaki takt, ton i riff atmosferu nece. Neponovljiva je to koncertna prica!
Cak 5 novih pjesama sa recentnog albuma vjesto ukomponirana u bar po jednu pjesmu sa svih ostalih albuma i strateski razmjestenih cine set listu nezaboravnom.
Vec sam kazao novi im je album izvrstan i ne libe ga se predociti kroz cak cetvrtinu koncerta na ustrb mozda nekih jacih proslih stvari. (Recimo, mog favorita; Coast to Coast)
Koncert je prosao brzo, freneticno, meni se cini da se nisam ni osvrnuo, ali sve najbolje, i inace kratko traje a ovo se cinilo kao bljesak munje. Sjajan, cist, jak i tek momentalan. Kratkotrajan bljesak. Jednokratan i neocekivan.
Mozda je tako i bolje. Ovo cemo svi mi iz Tvornice te veceri ljubomorno cuvati kao najvece blago.
I kako samo uopce drugima to opisati...
Nikako, valjda.
Vi koji niste bili a mislim da znate o cemu pricam zbilja mozete zaliti. Ovakvo sto je valjda jednom u zivotu!
Na vrhu potencijalnih mi koncerata za prvo mjesto vec je velika guzva ali ovaj je nastup najveci kandidat.
Jednostavno vam ne mogu to sve predociti i opisati...mogao bi jos ovdje slagati i graditi fraze ali necu, i ovako je vec puno. Meni je ovo bilo hodocasce i uspomenu koju nosim s njega vise mi nitko i nista ne moze ukrasti. Nosim ovo s veseljem u sebi do kraja zivota.
Tri highlighta meni su 'izbijanje iz postola' sa Blues From A Gun, I Hate Rock'n' Roll i Reverence. Nevidena distorzija i panika mozga strateski smjestena na pocetak, sredinu i grande finale nastupa.
Koncert sezone, godine i desetljeca, te kako rekoh; ni caska s zakasnjenjem! Eto sto je... |
| ivanl |
Posted - 28/08/2024 : 17:25:07
EDITORS
26.08.2024.
Sv. Mihovil, Šibenik
Prvo pa musko! Komodno bi mogao iskoristiti tu staru dobru frazu nakon visekratnih gostovanja Editorsa u Zagrebu. Cak sam na nekoj nagradnoj igri prije 4 godine osvojio dvije ulaznice za Dom Sportova, ali nekim cudnim spletom okolnosti nisam ih odgledao. Samo se sjecam da sam promislio tad; eto da i ja jednom dobijem besplatni 'upad', ali nista od toga do danas. Plati pa se rugaj, maxima je koja je kod mene jos na snazi.
No bilo kako bilo, moj prvi susret sa Editorsima nikad blizi i nikad bolji, (ne znam kakvi su bili po dvoranama i klubovima Zagreba, ali tvrdava Mihovil im je legla 'ka budali triska', uostalom kao i svakom izvodacu koji se popne na nju pa nastupi u tom prekrasnom intimnom prostoru.
Uostalom cijeli auditorij, cjelokupni prostor te prekrasne tvrdave je ustvari fan pit. I prostor oko pozornice i montazne amfiteatarske tribine iza. Sve je ustvari u kompletu intiman prostor benda i publike. Jedan od rijetkih prekrasnih obnovljenih i iskoristenih prostora za vrhunske koncerte.
U Dalmaciji sigurno najljepsi, jer necu racunati Istru i Kvarner sa Arenom, malim rimskim kazalistem, ljetnim kinom Opatija ili pak Cave Romanae. Velicanstvenih prostora kojih ne manjka na gornjoj strani hrvatske obale.
Dakle Editors u Šibeniku, na Mihovilu, bez predgrupe sa set listom koja nije festivalska, na kojima su cesto ovo ljeto, unaprijed odusevljeni prostorom na kojem ce svirati, predstavlja pravu malu koncertnu poslasticu u smiraj ljeta.
Od prvog takta Strawberry Lemonade, pjesme sa elektronskim uletima na Rock postavci, znali smo vec gdje i kamo ce ici ovaj koncert. U rijetko videnu atmosferu spoja Rocka i plesnog ugodaja. Sto se odmah i potvrdilo sa drugom po redu pjesmom, An End Has a Start.
Cujte, ljudi su skloni stavljanja u sablon i ljepljenja etiketa odredenoj glazbi, pa tako za Editorse citate da su Art, post Punk, post Pop osamdesetih i tako dalje i tako blize, no oni su samo odlican bend, odlicnog koncertnog nastupa i odlicne glazbe koja spaja ugodne melodijske linije, efektne riffove i lako pamtljive repetativne refrene. Bas jako ugodan spoj Rocka i plesne atmosfere. Sa izvanrednim bubnjarem koji je klasa vise i po meni glavni adut benda. Covjek je zivi metronom, i uzivanje je gledati njegovo koristenje 'hi hata' i cinela, sa vise nego efektnim prelazima izmedu hipnotickih ritmova.
Sve sto sam cuo o Tom Smithu kao frontmenu stoji. Zivahan i inspirativan, ugodnog vokala i stila na 'stageu', pravi je poziv na caganje, (za koje ja vise i nisam bas), ali sudeci po gomili djevojaka i zena na koncertu u ljetnim haljinama, prava inspiracija uz vec spomenutu atmosfernu zivu glazbu. Bilo je to divota gledati uz pracenje benda. Zao mi je jedino sto se supruga nije dala nagovoriti, odnjele bi je ove live dizalice i dobro bi se isplesala, sto je meni uvijek iznova prekrasna slika i trenutak zamrznut u vremenu.
Bend se izmjenjuje na gitarama, samplovima, klavijaturama, klaviru...sve je efektno i sa svrhom. Basist mi je jedini osrednji glazbenik sa solidnim prangijanjem...
Mnostvo poznanika, prijatelja, kazem; nikad blize. I ponavljam, nikad bolje. Bolje i od Interpola koje sam odgledao a bili su mi jako, bas jako dobri. Bolji i od White Liesa, a kudikamo bolji od Nationala koji meni uzivo nisu valjali nista, da budem iskren, a ljudi ih stavljaju u istu recenicu sa Editorsima...
Koncert je nabrijan konstantno sve do akusticnog dijela u kojem je Tom sam s gitarom na pozornici. To mi je pomalo i iznenadenje ali dobro je ispalo nije pokvarilo intezitet koncerta. Prvi put je akustika dosla u program kad je 'riknila' bas pedala usred pjesme A Ton of Love, meni bas drage pjesme. I promislio sam da je ta stvar upropastena sa tim pomalo akusticnim prenemaganjem dok su se tehnicari borili s problemom na bubnju, no jednom kad je stvar rijesena, sam Tom je rekao; idemo iznova, i fala Bogu, odsvirali su stvar kako treba. Cijelu. Tocnu. I odlicnu.
Druga akustika je planska, po set listi koncerta i valjda sluzi kao mali odmor pred glavne stvari; Ocean of Night, Racing Rat i najhitoidnije Papillon s kojom i zavrsavaju nastupe.
Bio je to odlican sat i po koncerta na provjerenom krasnom mjestu, na kojem smo culi i Bones i Munich i Raw Meat... ali i vrhunsku hipnoticku obradu Killer, od Adamskog, koja je meni pravi zgoditak. 'Gol u gostima'!
Da ne bude sve u supelativima, mali minus za glasnocu, to jest razglas. Ne bi bilo lose da su dali '3-4 zuba vise', jer po meni ne smiju se cuti razgovori ljudi do, na ovakvim koncertima...
Na zavrsnici Papillona pocele su prve kapi kisice, dok su munje i gromovi sa istoka najavljivali oluju. Sjatio sam se brzinski niz sibenske kale i skale i uskocio u auto. Taman kad je tresnula teska kisa koju je donjela ljetna nevera. Bila je cista uzivancija voziti za Split sa brisacima u trecoj brzini dok mi autocestu osvjetljavaju munje a gromovi daju pocasnu kulisu netom odslusanog koncerta.
Lijepo. I kako rekoh nikad blize. Kad vec doma nemam nista, a i sumnjam da ce netko tipa Editors doci u Split.
Za slijedeci njihov Zagreb, a posjetili su ga 7-8 puta, necu se puno misliti. I obvezatno sa boljom polovicom. Ovo ce joj se jako svidjeti uzivo. (I naravno, ako opet dodu u Kresimirov grad, a mogli bi, svidjelo im se) |
| ivanl |
Posted - 24/08/2024 : 20:30:08
Dire Straits Legacy
23. kolovoz 2024.
Sustipan, Split
Nije lose u istoj godini dvaput dobiti uzivo pjesme Marka Knopflera, i to dijelom bas od ljudi koji su radili, svirali i stvarali direktno uz velikog gitarista, tekstopisca i pjevaca.
U veljaci Dire Straits Expirience, o cemu sam vec opsirno pisao na ovom mjestu i sad Dire Straits Legacy, oba sastava 'blagoslovljena' od Marka koji jednostavno nema vise zelje ni ambicije svirati svoje stvari nekoc planetarno popularnog i utjecajnog benda.
I to je u redu. Ne da mu se, ne zeli, ne moze i krenuo je nekamo drugo ili drugdje, nije na meni da mu zamjerim, hvala mu sto makar dopusta i ne zamjera, bivsim kolegama i 'suborcima' da izvode ove pjesme za vjecnost svima nama koji ih itekako zelimo jos uvijek cuti u zivo.
S te strane sve je 'cisto'. Niko nije tu samo zbog 'Judinih skuda', Mark nista ne zamjera, njegovim starim sidekickovima to je prilika za lijepu penzionu 'staracku' svirku, a nama, starim fanovima, da ozivimo jos jednom bezvremeno glazbeno putovanje u povijest Rocka, kako i novim narastajima da se osobno uvjere kako je nekad glazba bila ozbiljna i dobra stvar, kad vec danas i nije bas nitko i nista nalik Straitsima od osamdesetih do devedesetih.
To je naprosto tako, u redu, i to sasvim dobro funkcionira.
Kod 'Iskustva' malo vise i po meni bolje, kod 'Ostavstine' malo, samo malo slabije, ali sve je to individualno i sklono raspravi. Sto se i odvijalo medu mojom ekipom sinoc u Splitu koja je bila na oba tribute to, koncerta pa i na Markovoj solo turneji a oni blagoslovljeni cak i kao klinci 95e na Dire Straits, Brothers in Arms touru, bas u Splitu. (Blago im se, a o cemu sam kazem, vec pisao, i sto je jedna od vecih gresaka mog zivota za cim i danas zalim i o cemu s mukom razmisljam)
Sinoc se u par navrata moglo cuti, gdje si bio osamdesetpete? Sto je izazivalo i osmjeh na licu, ali i grc u mom zelucu, jebiga.
Ne sanjam vise tu zivotnu pogresku u odluci jer sam san procerdao kad sam ga mogao dozivjeti, ali na javi itekako se sjetim kako sam mogao gledati orididi Dire Straits s Markom, a budala, nisam...
No vratimo se sinocnjem koncertu...
Sve je kasnilo dobrih 40 minuta zbog saobracajne nesrece u tunelu Marijan a koji je jedini cestovni pravac do Sustipana, tog danas perivoja i setalista, a do drugog svijetskog rata groblja i posljednjeg pocivalista svih starih Splicana. Nije nimalo pomogla ni kolona vozila za bar tri pira, koji su isli u okolne ugostiteljske objekte, a sto je stvorilo nevjerovatan i nevideni prometni cep i kolaps kojeg ja ne vidjeh u svom kvartu i svom gradu.
Organizatori su cekali koliko su god mogli da se ovaj prekrasan prostor pod vedrim nebom ispuni ljudima koji su kupili karte a eto ni krivi ni duzni zapeli su u guzvi na samo 500-600 metara od Sustipana.
A nije bas bilo lako cekati pocetak koncerta, jer je sinocnja vecer u Splitu bila nesnosno vruca i popracena obilatim znojenjem, nekog posebno gustog, ljepljivog i nadasve neugodnog znoja...
A nije pomoglo ni neobicajeno skupo pice, jer se mala 3,3 cl limenka Stelle Artois prodavala po bezobraznoj cijeni od 4,5 Eura!!!
Izgleda da smo i mi postali Bec, Kopenhagen ili Pariz.
Uglavnom, jednom kad je poceo uvod Private Investigationa, stvari su pocele ljegati na svoje mjesto. Za razliku od DSE u Lisinskom, ovi DSL imaju cak cetiri clana koji su s Markom sudjelovali na koncertnim turnejama i u stvaranju albuma Dire Straitsa. Na celu sa Alanom Clarkom klavijaturistom koji je i osobno bio u Splitu famozne 85, te sa drugim gitaristom, saksofonistom i perkusionistom. DSE imaju 'samo' tri.
Pjevac i glavni gitarist DSL je Talijan kao i bubnjar, (nevjerovatno je tih glazbenika talijana koje sam zadnje vrijeme pogledao u velikim bendovima. Toto, Tygers of Pan Than, Bruce Dickinson...), i jako je dobro, pace odlicno skinuo Knopflerovo sviranje palcem kao i boju glasa. Izbor pjesama je bio odlican, sa svim must have hitovima negdasnjeg benda sa pokojim iznenadenjem tipa; Bug, pjesme koju se malo inace spominje ali meni osobno je izrazito draga.
Sve je to lijepo, funkcionalno, zvuk je dobar, prostor izvrstan, publika prilicno aktivna, (za Split u kojem nikakvih pravih svirki odavno nema), ne mozes reci nista kontra ovakvih glazbenika, ali opet nesto mi je falilo za pravu peticu...
Slozili smo se svi, u nekim dijelovima falilo je 'mesa', a u nekim pak dijelovima, (cak 3 pjesme za redom bili su country dosadnjikavi).
Puno su bolje zvucali DSE u Lisinskom koji su zvukom i interpretacijom bili puno blizi plocama Dire Straitsa. A mozda je i sam hram glazbe, Lisinski naprosto dao taj pecat zvuku jer malo se sto moze usporediti sa akusticnoscu tog prostora.
DSL su skloniji improvizaciji, sto se jednom nasem prijatelju, eto ipak izrazito svidjelo, (ali bio je iznimka), a i sam Sustipan koliko god bio prekrasan tesko je ozvuciti jer se ipak radi o otvorenom prostoru s mnogo drveca.
I ono najvaznije po meni, Talijan za bubnjevima je dobar tehnicar ali previse mek! Nema onaj udarac svih onih starih bubnjara Straitsa koji su rasturali koze baterija iza leda Knopflera. Tu se krije najveci problem. Tih i mek. Tehnicar ali bez 'zara'.
Pjesme koje smo ponovo culi uzivo su vise nego dobrodosle, jer i kako bi ista culi ponovo od Straitsa da nije ovakvih kolektiva? Ne smijemo biti nezahvalni.
Once Upon Time in the West, Telegraph Road, Tunnel of Love, Sultani, Money for Nothing, Brothers in Arms, So Far Away... sve je okej.
Ali ipak pet za DSE, cetvorka za DSL.
No racunajuci da je bilo nikad blize od moje kuce ja sam i zadovoljan i zahvalan. Volio bi kad bi na Sustipanu doslo jos neko veliko i pravo ime, a ne samo 'Urbani' i 'ekipa', (gledao sam ga tu, od dopa nije mogao sastaviti dvije suvisle svoje pjesme), jer prostor je bas prekrasan i moze primiti dosta svijeta. Sinoc je sigurno bilo dvije tisuce dusa.
Tako da eto, od 1984 do danas mogu jos jedan strani koncert dodati u onih cetrdesetak u cetrdeset dugih godina, koje Zagreb 'odradi' u godini dana.
Pa i neka.
Hvala.
No bojim se da ce tesko Split ponovo cuti ovakvu rokiju...ponovo...cisto se plasim da i nece...teska je to rabota ovdje. |
| Biroa |
Posted - 16/08/2024 : 08:38:57
quote:
Originally posted by ivanl
quote:
Originally posted by Biroa
Evo novi festival u Kopačevu u Baranji, blizu Osijeka.
ivanl piše sjajne recenzije i evo prilike da dođe opet pogledati Peter and the Test Tube Babies :)
https://mosquitopunkrock.com/
Bas mi danas stigla ulaznica za Petera and Test Tube Babies u Boogalooa, s jos nekim kartama za koje koncerte se nije saliti i treba ih unaprijed obezbjediti.
Ali ovo me dobro zakopkalo.
Egzoticno mjesto. Odlican bend. Opet neki entuzijasti koji se trude odrzati plam vatre Rock and Rolla....
Sve kako treba biti. Izuzetno primamljivo.
Moram 'zere' razmisliti. Vuce me tamo priznajem...
Poznajem te entuzijaste. Oni su nam doveli Manu Chao u Osijek! |
| ivanl |
Posted - 14/08/2024 : 18:30:06
quote:
Originally posted by Biroa
Evo novi festival u Kopačevu u Baranji, blizu Osijeka.
ivanl piše sjajne recenzije i evo prilike da dođe opet pogledati Peter and the Test Tube Babies :)
https://mosquitopunkrock.com/
Bas mi danas stigla ulaznica za Petera and Test Tube Babies u Boogalooa, s jos nekim kartama za koje koncerte se nije saliti i treba ih unaprijed obezbjediti.
Ali ovo me dobro zakopkalo.
Egzoticno mjesto. Odlican bend. Opet neki entuzijasti koji se trude odrzati plam vatre Rock and Rolla....
Sve kako treba biti. Izuzetno primamljivo.
Moram 'zere' razmisliti. Vuce me tamo priznajem... |
| Biroa |
Posted - 14/08/2024 : 07:55:20
Evo novi festival u Kopačevu u Baranji, blizu Osijeka.
ivanl piše sjajne recenzije i evo prilike da dođe opet pogledati Peter and the Test Tube Babies :)
https://mosquitopunkrock.com/ |
| ivanl |
Posted - 13/08/2024 : 19:43:27
THE TOY DOLLS
13a Vlajternativa
10. kolovoza 2024.
Benkovac
'Nesretna' evo trinaesta Vajternativa, (nismo u hotelu pa da zanjekamo trinaesti kat), a evo moja sretna prva!
I to kakva...FANTASTICNA!
Puno sam slusao o ovom nevjerovatnom alternativnom festivalu koji je porusio sve barijere i odstranio sve limite na putu od skromnog entuzijasticnog okupljalista drugih i drugcijih zvukom i izricajem do ovoga danas, gdje se u 'pripizdini' Bogu iza nogu sjati par tisuca ZG, ST, DU, RI, ZD i drugih registracija sirom lijepe nase.
Ruralan je to kraj gdje ne cvijeta bas neka ekonomska ili ikakva druga bolja buducnost, mjesto gdje je jos i u 2024oj vidljiva negdasnja okupacija od 91 do oslobodenja 95te u vidu mnostva napustenih zgrada. Podosta sumorna slika za slucajnog putnika namjernika, ali mjesto koje je dokazalo kako se moze i hoce, i kako se entizijazmom zapravo moze i mora ubrati itekako velik plod. Iliti 'poznjeti' plodove svog mukotrpnog rada.
Kako je i rekla Lada Furlan Zaborac, danas iz LHDea; lako ti je napraviti festival u Zagrebu ili Novom Sadu, ali ajde ga napravi u Benkovcu!
I istina je to, uvjerio sam se i osobno sad, a napose nakon prica mojih prijatelja koji su svirali na kamenom podestu iza skole Kneza Branimira u proslim Vlajternativama. Kosturi su me uvjerili kako je to poseban i nepatvoren i posebno iskren đir. A odgledavsi dokumentarac nedavno o radu na festivalu i odusevljen entuzijazmom kako organizatora tako i ucesnika, bio sam posve spreman na put za Benkovac gdje je ostatak godine Bog kazao laku noc!
Imena line upa za ovu godinu kao sto su Toy Dolls i Savrsenu Marginalci samo su bili okidac. Savrseni tajming i eto nas tamo cijela klapa sa suprugama. Nas cetrnaestak.
Kako rekoh, tragovi rata i okupacije jos su vidljivi ali razlog tome su i cijene kudikamo manje od drugih mjesta. Nocenje, doduse u 'rupi' koja je jos izgledom na svratiste u Jugoslaviji za 20 Eura. Ali to je Punk i tu samo padnes na nekoliko sati poslije dvadesetak gemista. Gemisti, junacki, jaki, pravi nerazvodnjeni, prijateljski i veliki od 3 do 5 Eura! Plata puna telecih i svinjskih brzola, piletine, cevosa, kobaja i pancete sa povrcem sa zara i ponfrijem, za 25 Eura!!! I to savrseno ukusna. Parkinga gdje hoces. Ulaznica nevjerovatno povoljnih drugarskih 10 Eura...
Sto reci? Fantasticno!
Koncerti su poceli jos po zvizdanu, pred malo publike jer sunce udara jos uvijek junacki u 17 sati. Nismo to sve popratili od pocetka jer smo se gostili, a red je i da napisem gdje, u Pizzeriji Darth Boban. Ubijajuci te kolosalne mesne plate. Mislim da smo negdje oko 20 sati, ili nesto poslije bili iza skole i odgledali dva benda. Ne znam kako se zovu, pise, ali ne trazi mi se...
Jedni su bili neki rezeci Punk, a drugi kao da su Osmi Putnik ugradili atomski pogon. Negdje izmedu Iggy Popa i Motorheada. Sasvim zanimljivo sa potmulim riffovima koji ti ne daju pauzu i bubnjem koji ne zna za milost. Vrlo dobra pozadinska zvucna slika dok smo prisjecali raznoraznih koncerata i odavali se blagodatima tekucih a i dimljenih 'problema'. Klapa je bila sve razuzdanija i veselija kako se i povecavao auditorij te punio prostor. Gemisti i pive su tekli u potocima a nisu bome stali ni kad su oko 23 i 15 Toy Dollsi izisli na scenu u svojim poznatim sarenim odjelima. Odmah da kazem da Michaelu 'Olgi' Algaru nitko ne bi dao 65 godina. U malo vremena gledao sam jos jedne prvoborce Punka iz 1979. Uz Petera and Test Tube Babies i Varukers sad sam odgledao i Toy Dollse, vrsnjake i surasnike Sex Pistolsa i Punk revolucije u Britaniji. Nevjerovatno!
Sto kazati? Njihov karakteristicni trk-hod-skok po stageu bio je vrhunac koncertne aktivnosti nekog benda na pozornici. Izvanredno atraktivno. Zvuk odlican, gromovit. Ta engleska Punk starcad kao da dise neki drugi zrak koliko se ne daju zubu vremena! Zaista.
U sat i petnaest izmitraljirali su cijelokupnu publiku koja im je uzvratila ruseci ogradu pred pozornicom i freneticnim pjevanjem refrena te nesmiljenim skandiranjem. Bogati kad nije izgledalo kao u Londonu krajem sedamdesetih...
Nisam izdrzao, odgledao sam veliko finale iz prvog reda a majica Scotta H Birama bila mi je zaljevena picima svih vrsta i boja. Teski Punk!
Vrhunski, freneticni nastup koji je zavrsio u ponoc ipo, cca. Da ne navodim sad sve pjesme, u svakom slucaju ne bi ih ovoliko doma odslusao zaredom koliko su mi bile atraktivne uzivo. Spomenucu samo da su odsvirali rijetko izvodenu Spyders in the Dressing Room, koju su obradili Hladno Pivo pod svojim nazivom Bubasvabe.
I bas bivsem Hladnom Pivu dopao je nezgodan zadatak da nastave ovu naelektriziranost koju su Toy Dolls ostavili u zraku.
Danasnji Savrseni Marginalci, Zoki, Suba i Šoki iz 'Pive' potpomognuti Krmpom iz Deafness by Noise morali su krenuti iz sve snage da bi iole zadrzali atmosferu netom prohujalih Britanaca.
Jako sam ih zelio vidjeti jer sam cuo da su im koncerti zestoki i posteni bas kako Pivo i treba izgledati, to jest izgledalo je i zvucalo prije 30 godina...
I bi tako.
Ne mogu se oteti dojmu da ovi ljudi zive svoju drugu mladost. Nevjerovatno su uzivljeni u ove stare stvari. Kazu mi Purgeri koji su ih nedavno gledali na Brundanju, na domacem Gajnickom terenu, da je ovo u Benkovcu triput bolje! A mozda bas i zato sto su svirali iza jednih od svojih idola. Naravno dobili smo i Bubasvabe, pa je i to raritet, imati u istu vecer original i obradu! Uz sve ostale stare dobre hitove uz meni neizostavni i najdrazi Sank.
Krmpa je doslovno utjelovio Milu bojom glasa, i mozda mi je bas i zao sto nije ostavio nesto pravog svoga iz Deafness by Noise. Ali svaka im cast. Uspjeli su jos jednom užgati gomilu kad se cinilo da je to nemoguce vise i bolje nakon freneticnih engleskih veterana.
Ovo je bilo bolje cak i vise nego kad smo gledali Hladno Pivo u dvije veceri za 30 godina u rasprodanom malom Domu sportova, kad su prve veceri svirali samo bas prva tri albuma. Bilo je to za pamcenje i odlicno, ali ovo mi je leglo bolje. Bolje cak i kad sam kao mulac gledao Hladno Pivo onomad kad su bili mulci.
Ostaje da se vidi hoce li Marginalci poceti raditi svoj materijal. Cini mi se da su vec odsvirali stvar, dvije...ali imaju fore ovako jos par godina predocavati ostavstinu Hladne Pive u svoj svojoj moci. Vrijedi to cuti, vidjeti i dozivjeti.
Dva izvanredna Punk koncerta usred benkovackog krsa! Ma tko bi to ikad rekao, ikad zamislio...a evo dozivjeli smo!
Izvanredan festival koji smo zavrsili osljepljeni od cuge, oznojeni i proliveni picima razdraganog i razuzdanog mnostva, na pregorenim zilavim brzolama iznad zivog garbuna, izmedu dvije fete kruha sa gomilom ajvara iz petkilogramske tegle da upije sve maligane u zelucanoj kiselini...
U dva ipo ujutro.
Svaka cast momci i koliko znam jedna cura, bas profesorica u toj srednjoj skoli! Svaka vam cast na ovom trudu, volji i zelji! Skidam kapu!
Nadam se da cete sad jos snaznije, brze, jace naprijed i da cete nas obradovati jos nekim jakim, extra stranim imenom dogodine.
Pregovaracke ste sposobnosti dokazali dovodeci The Toy Dolls!
Jos jednom hvala vam i jos jednom svaka vam cast! Vidimo se, naravno i slijedece godine. Nema Boga da ne dodemo opet! Sad ste ciljeve postavili jos vece, a mi vas bezrezervno podrzavamo.
Eh, kad bi barem Split sto naucio od Trilja, Sinja, Martinske, Benkovca...puste su to sanje. |
| vukozec |
Posted - 12/08/2024 : 22:30:11
Vidimo se sutra :) |
| Chui |
Posted - 10/08/2024 : 11:37:45
Evo mogu najavit dva skorašnja koncerta: 11.8. Zmaj Orko Star trio u Baškoj na Lighthouse jazz festivalu. Sviramo jazz rock world music fusion.
I Chui u Makarskoj svira Berlin simfoniju velegrada uz projekciju filma u utorak 13.8.
:) |
| ivanl |
Posted - 10/08/2024 : 07:37:28
TOMMY EMMANUEL
O9. kolovoz 2024.
Ljetno kino, Makarska
Desi se tako, ponekad, jednom na svakih sto koncerata da ne pode sve kako Bog zapovjeda.
Kao kad sam 2004e,'poljubio' vrata u Zagrebu prekrivenim snjegom 'do koljena', jer Offspring nisu mogli doci iz Slovenije do Hrvatske zbog strasne oluje i mecave. A ja jebiga sam eto mogao dovuci se iz Splita do Zagreba...
Ili kad me carinik na ceskoj granici koju godinu ranije izbacio iz autobusa zbog jedne stranice u putovnici zaljepljene selotejpom. Jbg. Nikakva uvjevaravanja nisu koristila, 'general' pun gajtana i ordenja kojeg su pozvali potvrdio mi je pecatom; zruseno, nemogucnost ulaska u Cesku Republiku. A to sto su u putovnici bili evidentirani, po pecatima, ulasci i boravci od Kube do Kine, nikom nista...
Propao mi je tad hotel u Pragu 5 dana i sto je jos gore koncert Massive Attacka, a carinik na austrijskoj strani nije se mogao nacuditi kad sam dosao na njegovu stranu ranom zorom preko nicije zemlje...
I tako, da ne nabrajam, rekoh; jedan koncert na sto krene po zlu. Tako je bilo i sinoc.
Usao sam na naplatnoj postaji Dugopolje, da se ne vucem Jadranskom magistralom punoj turista, jer kao u cas posla cu do Makarske...
I negdje kod Blata na C, osjetim da gubim kompresiju, gubim gas nicim izazvan. Uspijem stati u zaustavnoj traci i ne bi vise Gospa sinjska upalila auto. Motor pregrijan. Ulje uzareno. Upaljene lampice reglera i ulja...
Gledam nije probio dihtung glave, ne baca ulje, ne dimi, ali ni makac...
Da ne duljim, vucna sluzba 130 Eura, slepanje do radione u Dicmu, i da, ne daj Boze da ti oproste 'tiket' kojeg sam 'timbrao' u Dugopolju!!! Iako sam na prikolici, cestarina se mora platiti po izlasku sa autoceste neka je vozilo na 'trajleru'!
I sad nista, srecom znam puno dragih i dobrih ljudi spremnih da ti daju i dec krvi ako treba... tu su uvijek na pomoci, kao sto bi i ja njima bio! Amen!
Vidjet cemo sutra-preksutra sto je s autom. Mozda sam samo 'prisaugao' dizne u karburatoru ili pregorio bobinu ili platine od junacke brzine... kako god, nadam se da nije veliko sranje na motoru.
E da, zaboravih vam reci, oldtimer je. Krasna stara gospoda od 50 godina, koju sam eto, uspio isforsirati, jer joj kao dobro dode malo gasa.
Bas i nije bilo samo malo, vukao sam je dobar dio puta na 140, a starom autu eto i dokaza, to ne prija...
I ostane mi tako ulaznica za Tommya u dzepu, neiskoristena. Kako rekoh, desi se, jebiga.
Idemo dalje!
Ako je netko bio u ljetnom kinu u Makarskoj, blago mu se. Ja nisam uspio. Nek javi utiske kako je bilo...
Zena me pokupila poslije u Dicmu, ali tek nakon sto smo otvorili par buteljica i narezali 'zere' kulena. Jednom se zivi, jbg. Izvjesce o kvaru iscekujem, a do tad u nove koncertne pobjede!
Vec i samo putovanje je velika prica, nekad i cilj nije toliko bitan tjesim se. Sve je to velika avantura koja jos uvijek traje. Osjetilnih senzacija ne manjka, a tjesim se da svako zlo nije samo tek tako, mozda me je 'cekao' pred Makarskom sleper s prikolicom koji je trebao preci preko mene...ono, Dylandogovska shema...
Nikad ne znas.
Ovako sam ga zajebao.
A Sjor Tommy ce doci jos koji put. Nisam ga do sad gledao a nebrojeno je puta bio u RH.
Bit ce i jos, a ja cu jos gasirati, pa sto bude, bit ce!
Idemo dalje! Ovaj cu koncertni promasaj upisati pod onu rubriku jedan na sto. 'Lijepo' me je kostao moram priznati. Ajde dok sam cekao vucnu sluzbu, makar sam gustao kako smo pregazili Madarsku u vaterpolu. I to je nesto. Svako zlo, za meko dobro. Sve je to zivot a samo ga se jednom zivi!
|
| ivanl |
Posted - 06/08/2024 : 01:36:51
quote:
Originally posted by giant
Ivane, čitam da si Culte propustio...Ja sam upravo "otkrio" njihov album iz 2001 g. Beyond good and evil i jednom rečiju - fenomenalno. Slabo sam pratio koncertne turneje uopće, a kamoli li Culte. Da sam samo znao da će biti u Hr, odmah bi kupio kartu.
Tako još jedna "old school" meni draga grupa propuštena....
A cuj ne mozes sve pa da i poklopis novac, vrijeme i volju, sto su inace uvjeti za odlazak na neki koncert. Bar nama iz Splita, gdje apsolutno nista nema godinama pa su odlasci na koncerte tezi i duzi nego po drugim gradovima. Ali ide se. Ne staje se. Mora se.
No kad dode do odluke na sto ici jer su dva ili vise nastupa na isti datum, odlucuju sitnice. The Cult su svirali 26 srpnja na ljetnoj pozornici u Opatiji koje je izvanredno mjesto, kakvih ne nedostaje na Kvarneru i u Istri, i to cini sigurno razliku jer na posebnim mjestima bendovi danu vise. Ali istovrememo je na drugom mjestu svirao jos jedan teskas, old school bend; Peter and the Test Tube Babies i nisam se zajebao. Poglavito sto ove potonje nikad nisam gledao. Cult jesam vec triput. Prvi put na The Cult turneji kad im je bas svirao Craig Adams iz The Mission i to je bilo izvanredno. Drugi put na The Love Anniversary turneji kad smo dobili cijeli taj album plus drugi dio koncerta hitove. Ali kod njih je toliko hitova da mogu sto hoce. Tako je bilo i prosle godine na Šalati u Zagrebu, kad sam ih uhvatio treci put. Cesto su u HR, bili su i u Varazdinu i cak u Splitu, (jedan od rijetkih stranih nastupa dolje, no nisam bio doma). Tako da ti ja javim slijedeci put gdje je koncert, a bit ce ga sigurno ponovo u dogledno vrijeme, neces puno cekati.
Sto se tice Beyond the Good and Evil albuma, bolje ikad no nikad! A taj im je bas most underrated album, kazao bi. No i najvise Heavy. Meni bas pase. Bas ta turneja je bila u Varazdinu i bila je i nagradna igra, a Duffy je poklonio gitaru nekom sretniku. Meni je taj album recimo dao jednu od njihovih ponajboljih pjesama iz njihove 'kajdanke'; The Rise, a znaju i oni to pa je redovno sviraju na samim otvaranjima svojih nastupa. Toliko je mocna.
Bilo kako bilo, javim ti privatno, kad budu svirali u blizini, a do tada gustaj u albumima. (Nadam se da si ih sve otkrio i preslusao. Da ti je Good & Evil bio iznimka ;)
Pa cemo na njihovom koncertu popiti koju pivicu! |
| giant |
Posted - 05/08/2024 : 19:17:55
Ivane, čitam da si Culte propustio...Ja sam upravo "otkrio" njihov album iz 2001 g. Beyond good and evil i jednom rečiju - fenomenalno. Slabo sam pratio koncertne turneje uopće, a kamoli li Culte. Da sam samo znao da će biti u Hr, odmah bi kupio kartu.
Tako još jedna "old school" meni draga grupa propuštena.... |
| ivanl |
Posted - 03/08/2024 : 11:31:58
BRANT BJORK TRIO
30. srpanj 2024.
Mocvara, Zagreb
Ovaj je nastup kao kad dobijete akužu sa tri napole. Znaci, tri asa, tri duje i tri trice. Dvanaest punata sve skupa, otkolpa!
Bas mi je ekvivalent ovog zivog nastupa americkog glazbenika kojeg sam hvatao godinama, usporedba sa najvecim skorom,(rezultatom), predivne dalmatinske Trešete, te plemenite i napete igre u kojoj mozak mora raditi 115%.
Jednako kao i sve osjetilne senzacije na ovom koncertu.
Mislio sam i napisati ovaj tekst u dijalektu ali sumnjam da ce ljudi 'iza' Svetog Roka skuziti i onaj gore pocetak teksta, pa ce nastavak ipak biti na hrvatskom.
No veliki koncertni dozivljaj u Mocvari, snaga i emocija nastupa ovog izvanrednog kantautora i prije svega multinstrumentalista, zaista nalikuje na najbolje moguce otvaranje karata spomenute igre. Toliko dobivenih 'punata' iz ruke nesvakidasnje je i rijetko, no dogodi se, i sam sam bio svjedok nekoliko slucaja. Jednom sam cak bio i ja lauretat, ako mogu iskoristiti taj izraz.
I kako uopce dostojno predstaviti Brant Bjorka, (ako ima onih koji za njega nisu culi, trc' na internet pa istrazujte. Imatcete sto.)
Covjek je prosao sito i reseto. Legenda Kayussa. Osnivac Fu Manchua. Vazan dio; Vista China, Low Desert Punk Banda, Mondo Generatora, Stönera, Fatso Jetsama i drugih, te desetak skupina pod njegovim imenom. Trenutno pod Brant Bjork Trio sa dugogodisnjim prijateljem, basistom Mariom Lalliem, te fantasticnim bubnjarem Rayanom Gutom.
Kazem, dugo sam zudio da odgledam Branta u bilo kojem koncertnom ukazanju na gitari, vokalu, bubnju... svejedno. I iako je bio vec nekoliko puta kod nas, (gdje drugdje doli u Zagrebu), nisu mi se poslozile karte. (Da ostanem vjeran usporedbi sa pocetka teksta)
No nisam gubio nadu jer je covjek izvanprosjecno diskografski i koncertno aktivan, te sam bio siguran da ce se prije ili poslije ponovo pojaviti u Metropoli. Tako i bi.
Ovom zgodom u reziji izvanredno aktivnih entuzijasta, ekipe organizatora Bear Stone festivala u Primislju kod Slunja. A ovo je bio i svojevrsni After party festivala. Momci, (i djevojke?) iz organizacije Bear Stonea rade mamutski, (kazimo; medvjedi posao dovodeci izvanredne izvodace i bendove). Jos zalim za propustenim Kavadarom u Primislju, ali to mi mjesto ide u osobni kalendar kao 'must have' slijedece koncertne godine. U svakom slucaju, hvala im na dolasku svih ovih glazbenika u Hrvatsku. Ne mogu docekati deseti listopad i Vintage!!!
Mocvara, nije bila uzavrela, vlagom zasicena i memljiva kao prava Juznoamericka mocvara kakva itekako zna biti po ljetnim nastupima u unutrasnjem prostoru, ali vruca je bila svakako. Sto po svirci sa pozornice sto po uskomesalom mnostvu koje je vise nego pristojno ispunilo prostor, a konstantnim 'benganjem' i 'duskanjem' radna temperatura nije padala. Dapace, rasla je.
Imali smo cast vidjeti Novozelandski duo kao predgrupu, a gosti iz daleke zemlje vise su nego impresivno zagrijali auditorij. Njih dvoje, ona i on, pjevacica s distorziranom gitarom i bubnjar, zovu se; Earth Tongue. I za razliku od dosad videnog mnostva ovakvih parova, ovo cu ime zapamtiti. Odlicni Earth Tongue mogu vec biti i samostalni vise nego zanimljivi koncert ne samo puki warm up! Odradili su odlican, (ali nazalost kratak nastup, samo 30 minuta), punokrvni koncert. Bendovski. Nisam uopce ima dojam da nedostaje bas ili jos zvuka gitare... 'mesa' je bilo itekako dovoljno. Bas kao da svira pun bend. Ona je lijepog cistog, punog vokala, on je takoder prati u viseglasju ali se ne libi ni vristanja. Ona lijepo i strucno gazi pedale i jako dobro kroti distorziju. On lupa odlican ritam i sve skupa cini impozantnu zvucnu sliku primjerenu onome sto ce doci kasnije. Sam Rayan Gut je odgledao cijeli njihov nastup direktno sa stagea.
U svakom slucaju jedan od najimpresivnijih nastupa predgrupe ove godine, a i sire!
Brant Bjork trio, on i njegovi pajdasi dolaze kad se pospremio bubanj predgrupe i nema tu nikakve pretencioznosti ni pompe. Lagano su dosetali pohvatali instrumente i; 'otvorili pakao'! E da. Ne znam kako drugo da napisem. Bio sam par metara od pozornice i vec na prve taktove znao sam gdje ovo vodi. U jedan od najboljih koncerata ove godine. Instant sam otisao u prvi red, tik do pozornice, ravno medu monitore basiste i tu 'zalijepio' cijeli koncert. Kakva rokacina! Kakva voznja! Imace ne desava se vise uopce da se sjurim u prvi red, jer godine su tu, no ovo me jednostavno odnjelo. I to kako sam samo gustao, ovakve rokije ne cuh vec dugo. Nisam zaludu dozivao i zazivao Brantov koncert toliko dugo, ovo je prvorazredni Rock and Roll dogadaj! Ne samo zanrovsko-stonerski, vec bas opcenito, punokrvni zestoki Rock koncert.
Brantov vokal je suptilan, gitara jos i vise, tuce akorde koji se cine nemogucim pohvatati prstima. Sola su mu decentna, na pravom mjestu u pravi cas. Nema viskova. Nema praznog hoda, u usima je samo blagodat.
Bubnjar je marka! Ali prava. Zaista nevjerovatan bubnjar. Stila velike trojke; Sabbath-Zeppelin-Purple! Kakav stil, zvuk i tehnika! Jos direktno iz prvog reda. Cisto Rock uzivanje, ljudi moji. Rasturacina!
Basistu cu opisati za sam kraj. Ovakvo sto ja odavno nisam vidio. Jos od Flee iz RCHP prije 7-8 godina. Mario Lalli je zajebao i Mike Watta, Steve Harrisa i Johna Entwisla zajedno! Takvo cupanje i sviranje prstima nisam nikad vidio. Osim kad je Flea plea, (ovo mi se rimovanje bas svida).
Covjek ubija basom. Ovo je jedan od najboljih basista koje sam ikad vidio i cuo.
Ritam sekcija me je 'zgazila'. Ja vise nisam znao koga gledati i u kom pravcu usmjeriti paznju. Ovakav trio rijetko se rada i ovdje odgovorno tvrdim rijetko spojena tri vrhunski obdarena i uigrana glazbenika koji gustaju u svom nastupu.
(Bogami sto ne rasturaju ovako i u nekoj svojoj garazi, nekom prostoru gdje vjezbaju i upucavaju se)
Pratim uredno sva diskografska Brantova izdanja i sve to zvuci odlicno, no uzivo je kudikamo bolje. Koncert i jest ono za sto glazba uopce i postoji. Tek tu vidis sve na svom mjestu, o tom nema rasprave. Moje ploce niko ne dira, CDe su kao iz ducana dan danas, dobra linija je uvijek bila primat, zlatni kabeli, zvucnici su morali biti top, ali koncerti su koncerti! Radost muziciranja uzivo i pracenje istog nenadoplativo je, a Brant Bjork Trio je upravo to! Nevjerovatno koncertno iskustvo i ovdje je jednostavno nemoguce iskazati rijecima taj uzitak svjedocenja ovog dogadaja uzivo. S tom krasnom engleskom rijeci; live! Koja jednostavno sve kaze.
Sjajan koncert. Pretendant za najboljeg ove godine, iako ce biti tesko to izabrati, vec ih je puno predobrih...(a i tesko je mjesati 'kruske i jabuke')
I za kraj jedna krasna anegdota, netko je Brantu na set listu izmedu pedala uredno stavio jos urednije smotan joint. On ga je ili izignorirao ili ga u transu stvaralastva i sviranja jednostavno nije vidio par pjesama, tek poslije je pitao auditorij da tko mu je jebiga smotao Joint i da takvo sto nikad nije vidio... i dok ga je drzao visoko nad publikom, bubnjar je kazao; daj ga bogati, ovamo...
I zapalio. Odradio cijelu slijedecu pjesmu s njim kao cigarom i sretno se smijesio. Zaista rijetko viden detalj na rijetko videnom koncertu.
Purgeri i svi vi gore na privremenom ili duzem radu, opasno sam ljubomoran. Sve imate. I titule i koncerte...
I idete kuci pjeske, Uberom, tramvajem do svojih rashladenih domova. Kartu platite 18 Eura, (primjerice za ova dva sjajna benda), sto je nevjerovatno i neshvatljivo jeftino, par pivica i idete kuci. Meni je 100 'Europljana' goriva, 50 cestarine, pojedi-popij, a gdje je nocenje... i eto ti Brant Bjorka u 300 Eura, jebiga. Ali ne gledam to ni kao centa viska troska ili sekunde 'tramaka' do gore. Gledam to kao samo i iskljucivo dobitak. Jer uspomene nitko ne moze zatamnjeti ili ukrasti.
Ovaj put sam se odmah vratio autom dolje i mogu vam kazati da mi je do Karlovca tutnjalo i zujalo u usima. (Nije tako od pokojnih Motorheada), a do Sv. Roka sam ima tanki zujeci signal kroz lubanju kao kad bi nestalo programa na negdasnjoj televiziji. Tek po ulasku u Split, ranom zorom sluh mi se donekle vratio.
I neka. I neka prvog reda. Mogu ja to jos uvijek pa i sam!
Kako dobar koncert ljudi! Nevideno. Ali siguran sam ne i neponovljivo, hocu, zelim i moram Branta jos nekada, negdje odslusati uzivo.
Gut mi je osobno dao setlistu za uspomenu, pa evo vam je i prepisujem ovdje;
Buddha Time (Everything Fine)
Bread for Butter
Stackt
Mary (You're Such a Lady)
Sunshine
Truth
73-Saved by Magic
Down the Mountain
U.R. Free
Cheap Wine
Somewhere Some Woman
Too Many Chiefs... Not Enough Indians
Low Desert Punk
Automatic Fantastic
|
| ivanl |
Posted - 30/07/2024 : 21:10:38
27. srpanj 2024.
Varukers headlineri
Martinska Punk meets Kanal Fest
Martinska, Sibenik
Zavrsna treca vecer, ali druga za mene, bar za ono sto je mene interesiralo. Inace sam se mislio gdje upraviti vozilo jer je bas na ove datume svirao The Cult na krasnom mjestu u Opatiji, ali njih sam gledao tri puta, a ovdje je 'pankije' ko u prici koju nikad nisam cuo u zivo pa sam se lako rijesio dvojbe.
Zavrsna vecer ovog festivalcica je protekla u prilicno zescem, jacem, brzem i nabrijanijem ritmu. Ritmu Hard Core Punka. Kako i nisam bas neki strasni ljubitelj GBHa, Discharga ili recimo Exploiteda na cijem sam se nastupu u Boogaloou borio za zivot i zrak, nisam tocno znao sto ocekivati od Varukersa, jos jednih prvoboraca British Punk Invasiona jos od davne 1978. No ispostavit ce se, imalo se tu sto vidjeti i cuti. Ohoho. Rekoh vec, zilava engleska buntovna starcad.
Krenimo redom.
Prvi su trebali izici na scenu Slovenci, Wasserdicht. Stara garda koja malo svira, pa malo ne... ali nisam ih bas upratio u zivotu nesto posebno.
I tako sjednem ja kraj bas nekih Slovenaca i slusam sto pricaju a pricaju o 'pankiji' te skuzim pa to je ta grupa iz Ormoza. Kazem tipu da sam ih bas htio pitati kakvi su ti njemackog imema, kad to ste vi! 'Zavario' lik i zacakulali se mi dobro. Na lijepom hrvatskom jeziku, jer je tip stara garda, stara skola i prica ga kao materinji. Evoluirali uspomene iz Juge i o Punku u tadasnjoj Sloveniji gdje je bila izreka; ako nisi bio Punker u mladosti, neces biti dobar covjek u zivotu. Prisjetili se koncerta Sex Pistolsa u velikom Tivoliju, pa razglabali dali su se tada prodali ili ne. Zanimljiva spreha, sve do pred njihov izlazak na scenu.
Ajde gustajte, bas da vas vidim kakvi ste. Ostao s njihovim managerom na pivi i upratio koncert.
Trio. Standardni HC trio. Umpa, umpa, brzi ritam bubnja kao kod naseg becarca ( uvjek me na to potsjeca taj ritam), ali s distorziranom do bola gitarom i basom. Nisu me 'bacili u afan', ali nisu ni razocarali. (Namjerno su im dali losiji zvuk, to je uvijek prokletstvo prvog benda)
E drugi po redu su me strasno interesirali, Deafness by Noise iz Samobora. Nikad ih nisam cuo uzivo, a zelio sam jer sad je Krmpa sa Savrsenim Marginalcima a tu su pare vece pa ce sigurno zapostaviti maticni bend.
I bogme imao sam sto cuti...
Zvuk savrsen. Mocan. Rezak. Jak. HC, a cist ko 'kristal'. Odlican nastup i vodenje koncerta. Izvrsna komunikacija s publikom i vidi se da je to bend star nekoliko desetljeca. Uvjerio sam se da su uzivo odlicni, a Emergency od Motorheada koju su nam isporucili me kupila totalno. Vidi se koliko je bitna ta Lemmyeva ostavstina i koliko nas sve skupa pali i fali nam do bola.
Deafness by Noise, pet plus. Odlican, sjedi! Vise nego zadovoljan i impresioniran nastupom.
Treci po redu su bili zadarska Alergija. Takoder iskusni bend. Punk Rock sa angaziranim tekstovima, dobrim refrenima, (tipa; sefe jedi govna) i opcenito dobrim zvukom i energijom. Ali sto pjevac 'bestima'... jebe mater svima, publici, mix pultu, djevojci koja nije postavila setlistu i donjela pelinkovac...ajme! Opet kazem kao i za Talijane dan prije, kolicina psovki ne cini te Punkerom. Ali oprastam mu sve jer je bacio 'bazu'. Pitao je tko je za Hajduk? Tko za Dinamo? Rijeku? Osijek? Nitko mi da zine iz publike. Ni glasa ni slova. A on ce; toooo, konacno free zona od navijaca! Dobra 'baza', nema sto.
I sad nakon tri benda u skoro 'ponoc ipo' izlaze Varukers. Prvoborci i veterani. Jebemu misa, njima ne smeta u poznim godinama kasna satnica. Oderali su set listu bez milosti. A Anthony Martin kao i Peter vecer prije, bit ce strusio 6-7 piva za vrijeme trajanja jednosatnog koncerta. A i dogodile su se dvije stvari rijetko videne po koncertnim nastupima. Prvo je Martin kazao da on ne moze vise izdrzat i da ide 'pisat', te je napustio pozornicu i ostavio bend da jama, dok on nije obavio stvar u borovini. Teski Punk.
A druga je, kako nije bilo ama bas nikakvih zastitnih ograda ni izbacivaca iliti ga redara, publika ga je doslovno ukrala sa stagea. Povukla u prasinu, u pogo i u ludilo prvih redova! Ono nevjerovatno... pao je kao boca, ali i nastavio kao da se nista nije dogodilo. Nastavio je urlati i otvorio novu pivu. Teski Punk, ljudi. Teski.
Kao i Peter nabacio je jedno 35 kila viska stomacine, ali kazao je da to nije bitno, jer; nothing is change! A pokrijepio je to visekratnim udaranjem mikrofona u svoje celo i prsi, aludirajuci na stav i dusu. I svakamu cast. Lud je. Ostario ali lud i dalje.
Poslije njih je trebao svirati Pardon iz Makarske ali to mi je bilo too much. Odjezdio sam prasnjavim putem uz sibenski kanal dok je mjesec u fazi cetvrtine izgledao kao kriska limuna koji se cijedi na uspavani Kresimirov grad.
Mjesto je, kazem vam, fenomenalno i jedva cekam sto ce biti slijedece ljeto u ovom krasnom intimnom prostoru koji je dusu dao i za finije svirke, mada je meni i Punk prefin...
E da, da dopisem nesto bitno
Nitko nije snimao, dizao u zrak pametne uredaje, opaljivao selfije i slicne uobicajene ludosti i gluposti. Nisu Punkeri dosli samo biti rado videni i time se hvastati po idiotskim 'mrezama'. Tko zna-zna! Svaka cast! Bas zanimljiv moment. Neuobicajen u danasnje vrijeme.
|
| ivanl |
Posted - 29/07/2024 : 23:26:41
26. srpanj 2024.
Peter and the Test Tube Babies headlineri
Martinska Punk meets Kanal Fest
Martinska, Šibenik
Povratak na 'mjesto zlocina', rekao bi. I to s velikim zadovoljstvom. Kako je dobar ovaj mali prostor u borovini preko puta sibenskog kanala pa to je cudo. Jos lani sam odusevljen kazao da se vracam ovdje sto bilo da bilo, kad ono ovi entutijasti Punkeri su doveli jos jedne prvoborce Punk invazije iz Britanije s kraja ludih sedamdesetih. I to kakav bend. Peter and the Test Tube Babies iz naseg djetinjstva. Ono, zaista nisam nikad ni pomislio da bi mogao gledati i cuti ovaj bend uzivo, ali evo dogodilo se. Visekratno sam kazao da su cuda moguca. I dobro je sto je tako. Vjerujem u njih.
Pa hajdemo redom...
Ovaj festivalcic, (jer jos uvijek je mali i intiman za par stotina Punk entuzijasta), je prvenstveno s punkerskom cijenom. Petak i subota koji su mene interesirali kostaju 35 Eura. Ono, stvarno smijesna cijena za desetak bendova. Svaka im cast.
Dosao sam oko devet navecer kad je poceo padati mrak i kad se povlace dnevne vrucine, taman u ugodnu atmosferu. Prvi bend koji je bio najavljen su HC Nijemci, Hookline. E sad, trudim se biti iskren i pisati bas direktno ono sto osjecam priblizujuci atmosferu koliko god mogu i zelim uvijek biti objektivan, tako da ova anegdota ide u javnost. Jednostavno ni ja jos ne vjerujem sto mi se dogodilo.
Dosao sam iz Dicma ugodnom voznjom od sat vremena sa njihove velike feste, Sv. Ane i Sv. Jakova, sto je ekvivalent Sv. Duji u Splitu, znaci-nema dalje, najveca tradicionalna festa kojoj prisustvujem kad god sam u RH, bez iznimke.
I tako sam se tu 'ubijao' u popodnevnim satima najboljim prsutom kojeg nazalost nikada necete probati posto se radi samo za familiju, i kruvom ispod peke. (Sir je bio odlican ali nevidljiv pored ovakvog prsuta koji je tako dobar da odmah aktivira giht ;)
Kad je dosla pecena janjetina tako fino, majstorski posoljena i ispecena, (a mozete mi vjerovati na rijec izjeo sam pokoje stado jaganjaca i imam iskustvo procijene), vec sam bio u stanju Nirvane od prsuta, no ovo je meso bilo jedno od najboljih ikad! Popilo se i krasnog domaceg crnjaka kako Bog zapovida i u takvom sam blazenstvu dosao na koncert. Na sred prostora bile su neke fotelje od pruca i ja sam ugrabio jednu i instant zakunjao. I to uz HC svirku Hooklinea! Pobogu, ne mogu jos uvjek vjerovati. Ono, nisam spavao, hrkao...ali 'kljucao' jesam. Ubio oko! Tu i tamo bi popratio nesto od njihovog nastupa onda natrag u naslon...
Jbg. dosao sam sebi tek do nastupa Taljana Obscine Revenge, a nije da se Njemci nisu trudili. Jesu. Poslije zvijezda veceri najbolji bend, steta sto ga nisam upratio potpuno koncentriran. Sto ces, desi se. A sjecam se izjave jednog pokojnog prijatelja koji se vrstio prije sto godina iz Pule, s Motorheda i kazao mi; Ivane, prespavao sam najbucniji bend na svijetu. Bio se malo 'odnio' jbg. Nadam se da su sad gore, Sipe i Lemmy to raspravili i 'zavarili' od smija.
Taljani kao Taljani, puno price. Bar gitarist koji nesto zna engleski. Sumnjam da ostali znaju vise od pokoje rijeci. A ovaj sto zna nesto, pretjeruje. Po talijansku. Svako malo; motherfucker, fucken ovo, fucken ono...pobogu ne trebas 'bestimati' toliko da bi bio Punker. Nisu losi, ali nisu ni neka 'prezenca'. Ok, i to je to. Nije bilo potroseno vrijeme bezveze. Ali ni nesto pamtljivo.
I onda Peter Bywaters i njegov sidekick gitarist Derek Greening od 78 do danas! Jos od Sex Pistolsa. Jos uvijek buntovni, jos uvijek odlucni i odlicni. Set lista festivalska od sat vremena ali da se tu 'ukrcati' gomila punkerskih pjesama od 3-4 minute. Mog favorita pjesmu Jinx, su poprilicno skratili uzivo i to mi se niposto nije svidjelo, ali zato su produzili koncertno,(za ekipu), moj favorit broj 2; Spirits of Keith Moon punu voznje basa i bubnja koja me je 'izbila iz postola'. Sve je bilo tu, koliko je moglo van originalnog koncertnog seta, i Keep Britain Untidy, My Unlucky Day, Baned from the Pub, Facebook Loser, Maniacs...
Strasno energican koncert, i zaista se pitam odakle toj engleskoj starcadi toliko vatre i energije? Peter je popio jedno 6-7 piva samo na stageu dok je pjevao, a poslije je bauljao prostorom s bocom vina bez otvaraca!!! Uputio sam ga na kamioncic sa 'spizom' i tu su mu otvorili bocu. Dali smo si besu i rekao sam mu; great gig! Na sto je on promulao nesto i otisao u mrak, u borovinu. Teski Punk.
Sad sam vec u svoju osobnu Punkopedyu Brittanicu upisao nastupe uzivo; Sham 69, Buzzcocks, Membrains, Anti Nowhere Ligue, Subhuman, Exploited, Varukers te velicanstvene Sex Pistolse osobno! I svi su ti nastupi bili zestoki do bola kao da ce ta punkerska engleska starcad zivjeti vjecno. Svaki put su svi ti koncert razvalili i nijedan bend nije bio ispod onoga sto se i trazi od tih bendova; urlik radnistva i socijale kontra korporacija i drzave. Urlik kontra kapitalizmu. I to mi se svida. Jako. I dan danas. Bas se veselim i Toy Dollsima za desetak dana! Jos dok sam kao teenager bio ljuti Metalac, do mene je dopiralo taj bunt Punka. Uvijek mi se svidao. A Martinska radi ogroman posao i zivo me zanima koga ce dvesti 2025e...
Bit ce sigurno opet top koncert to jest festival! Ovo postaje nezaobilazno mjesto na mom kalendaru!
Zavrsetak veceri nakon Nijemaca, Talijana i velikih Engleza zatvaraju Hrvati. Osa, ilitiga One Step Away, bend o kome sam puno slusao dobrih stvari i krasnih recenzija ali ga nisam uhvatio uzivo. Iznenaden sam potpuno bio kad sam vidio da je basist iz Oveflowa, Zoran Pibercnik. Nisam to znao, a on mi je jedan od najboljih hrvatskih basista ikad. I tu ide lagano razocarenje...
Prvo kad se popeo na pozornicu, jer ovdje je i pjevac izvalio je; ovo je nista sto ste vidjeli, sad ide najbolje. Ne mozes tako srati netom poslije legendi...
Pa onda borba s toncem kroz pjesme i nastup sto je vise odmicao. Te tonac je na tripu, te jesi li ikad vidio ovako pijanog tonca, ono, skuliraj se malo, ostavi momka na miru...
Pa obracanje ekipi, jeste li vi Sibencani ili ljudi iz Sibenika? Totalno glupo. A nikad nije cuo da pravi zitelji Kresimirovog grada kazu; izžben'ka! (Bas ovako)
Pa besplatna cuga za sve, svi na sank, ono dovodi organizatora u neugodnost. Pa floskule, ispadi, bas razocarenje.
Vidi se da mu treba paznje. Bas steta. Glupo.
A glazbeno su superiorni. Upucani. Uigrani kao 'singerica'. Kao da recimo Dream Theatar svira Punk. Bez soliranja.
No vec nakon druge pjesme dosadni. Sterilni. Bez onog neceg pravog, recimo; duse. Ogroman odmak od izvanredne glazbe Overflowa. S konja na magarca rekao bi. A jos i pizdarije prica. Gore nego Ivan Decak. Steta, bas steta. A zamalo dobri.
No na ovakav nacin to ne mogu ni biti. A i nece. Falili su 'đir' jebiga.
Ali bilo kako bilo izvrsna vecer. Peter and the Test Tube Babies su razvalili a repete su u studenom u Zagrebu kad ce 'odvaliti' puni set. Bogme jedva cekam. Dok sam ih intezivno slusao zadnje dane, svidjeli su se i supruzi, tako da je to rijesena stvar. Vidjecu ih ove godine dvaput. A i vrijede da se vide dvaput! Preludi su. Prelud je to, i predobar moment. I iskren!
Tko moze, i ako zeli, nek ih hodocasti u Boogaloo, nagustat ce se pravog izvornog vise nego elektricnog i 'napumpanog' Punk Rocka. Beskompromisne i napominjem, postene svirke. Nece ostati razocaran pa i da nije Punker.
|
| ivanl |
Posted - 26/07/2024 : 10:03:25
quote:
Originally posted by giant
Ivane (Ivanl), pišeš super recenzije koncerata Mogao bi da izdaš almanah svaku godinu...
Fala in, Jernej! Lipo je cut!
Bas mi nekidan jedan nas clan kaze; sakupi sve i trazi nakladnika. |
| giant |
Posted - 25/07/2024 : 14:10:53
Ivane (Ivanl), pišeš super recenzije koncerata Mogao bi da izdaš almanah svaku godinu...
|
| Poli |
Posted - 22/07/2024 : 08:03:14
eh
https://www.facebook.com/photo/?fbid=1088887446573746&set=a.559773009485195
|
| ivanl |
Posted - 20/07/2024 : 21:53:41
ZABRANJENO PUSENJE
19 srpanj 2024.
Kocinje brdo
Sinoc je u organizaciji moto kluba Free Riders u sklopu svoje turneje Das ist Walter za cetrdesetogodisnjicu, (zar je vec proslo 4 banke?), nastupilo Zabranjeno Pusenje pred spektakularnih 7 tisuca ljudi. A mozda i vise.
Izrazito raspolozeni Davor Sucic sa iznimno dobro 'upucanim' bendom odsvirao je Springsteenovski koncert od cak tri sata! Preko 30 pjesama iz svih faza benda otprasili su od 23:00 do 02:00!
Razdragano mnostvo dobilo je gomilu hitova od kojih su mnogi bili u skroz novom ruhu i aranzmanu. Sto je najvaznije, svaka izmjena originalnih verzija pjesama je izrazito zanimljivo i jako pazljivo odradena te nije uopce postojao problem sa slusljivoscu istih. Neke su ubrzane do Hard and Heavy stila, neke Blueserski usporene, na neke nakalemljeni dodatci kao primjerice AC/DC tunderstruck ili Bacila je sve niz rijeku, Indexa.
Nisam Seju i drustvo odavno pogledao uzivo i zaista su mi bili zafalili, a mogu kazati da su me stvarno odusevili odradivsi ovaj neocekivano dug i emocionalno nabijen koncert. Ama bas svaka pjesma je bila virtuozno odsvirana a mijesanje sola gitare i violine bili su besprijekorni. Trajkov, koji je s Sejom sad vec cijeli zivot jako je dobar bubnjar koji drzi cijeli zvucni zid, a Andela Zebec je iznimni pozadinski vokal koja kako koncertnom atraktivnoscu tako i sjajnim vokalom izdize bend na visi nivo.
Rijetko videnih tridesetak i 'nesto sitno' pjesama ostavilo je divnu uspomenu svima koji su pohodili ovu zanimljivu lokaciju iza Klisa.
Vise nego dostojno obiljezavanje cetrdesetogodisnjice prvog albuma Pusenja.
Kako se nakon ovog treceg susreta cini da su stvoreni svi preduvjeti za kvalitetnu tradiciju, a mjesto je izvanredno i odziv publike van svih ocekivanja, netko sa samo malo dobre volje i sposobnosti mogao bi ovdje dovesti kakav veliki strani bend. Prostor je odlican, bine se ne bi posramio ni Zagreb, a zvuk i produkcija su bili savrseni.
Bogami.
Sto ovdje ne bi mogao odsvirati, recimo, Queen of the Stone Age...
Ili nesto slicno.
Nadam se da ce organizatori poraditi na takvo cemu, jer imaju zaista priliku postati jedno od najzanimljivijih koncertnih prostora. Ogromna poljana, gomila parking prostora, jako dobra autobusna veza, (besplatna, samo za ovaj dogadaj), brza usluga za sankom, sve kako treba, (ajd' na 'spizu' se cekalo malo duze).
A i kazem, odziv je bio nevjerovatan. Preko 7 tisuca ljudi, vec nije sala i dalo bi se tu jos nadogradnje.
A i Seji Sexonu se to sve svidjelo sto je i pokazao u odlicnom raspolozenju i rijetko videnom maratonskom koncertu.
Masala!
|
| ivanl |
Posted - 19/07/2024 : 02:39:44
PAUL DI'ANNO
14.07.2024.
Bikers Beer Factory, Zagreb
Jbg. cuda su svakodnevna pojava. Tu su konstantno oko nas, ali pocesto ih ne percepiramo. Mala cuda, velika cuda. To sto ih netko nikad nije dozivio, niposto ne znaci da ih nema...
Onaj koji 'peska' rak ili kakvu tesku bolest koju mu lijecnik nazalost predoci nakon pretraga, zasigurno ce ostati u cudu; pa zasto bas ja? Cudit ce se u muci i dalje, sve do izljecenja ili cesce one druge situacije gdje se odlazi na dugo putovanje bez prtljage.
A tek onaj netko koji osvoji loto...
Taj ce u cudu biti itekako zadovoljan, misleci pa jel moguce? Neka. Neka, bas ja.
Bilo kako bilo, cuda su moguca. I nisu nam niposto dosla i dolaze samo s religijske strane, sto bi covjek rekao da je najvise moguce.
Jedno takvo cudo je bilo s trinaestog na cetrnaesti srpnja. S prosle subote na proslu nedjelju. Jer kako inace nazvati nastupe dva pjevaca, (onog prvog i ovog sad aktuelnog, stalnog), Iron Maidena u nekoliko sati razmaka? Pa cudom, dakako. Pravim cudom. Jer takvo cudo rijetko da ce se dogoditi u Londonu gdje su svakodnevni koncerti desetina bendova, a kamoli je to za ocekivati u Zagrebu...
No, desilo se!
Bruce Dickinson je zavrsio nastup u Hali u 22 i 40. A moj stariji, Aco i moja malenkost smo pohitali u Bikers Beer Factory na koncert Paula Di'Anna, koji je bio zakazan u 23:00.
Nije taj drugi koncert imao medijsku promidzbu, ni reklamu. Nije bilo postera ni letaka. To se prenosilo od uha do uha. Od rockera do metalca koji znaju...
A pricu o povezanoscu prvog Maiden pjevaca s Hrvatskom valjda znate. U inace burnom zivotu ovog osobenog tipa, koji bi mogao biti predlozak za super zanimljivi film, zivot pun uspona i padova, slave, supstanci, alkohola i zatvora, koji je jednom morao doci na naplatu, usred teske bolesti, zivot mu je spasen upravo u Hrvatskoj. Lijecnici su u Velikoj Britaniji 'odustali' od njega, ali kolege u Hrvatskoj su mu spasili nogu, to jest koljeno. I iako je Paul danas u kolicima, ziv je bar onoliko koliko se moze biti ziv nakon takvog jednog potrosenog zivota.
U svakom slucaju on iz zahvalnosti svako toliko odradi koncert u Zagrebu i to besplatno iz zahvalnosti Hrvatskoj!
Jedan takav nastup, eto desio se poslije koncerta Brucea Dickinsona.
Cujte, nemali put sam prosao Savskom iz Vintagea ili prema Vintageu, a kraj Bikers Beer Factorya. Bit ce i vise od pedesetak puta. I uvijek sam mislio da je to, iza uskog prolaza iz Savske, put do neke motoristicke izbe, garaze, nekog bikerskig cumeza. Eh, predrasude...
Kad sam rekao Aci, koji nije mogao vjerovati, daj ne zajebaji, kaze mi. E da, nastup prvog pjevaca je poslije Brucea i cuvam to kao iznenadenje za sina. Pa to bi bio grijeh propustiti, iznenaden je bio Aco i pala je odluka da idemo tamo nas troje. A on ce jos nenadano produziti vecer u Zagrebu.
A kad smo usli unutra, dakako po prvi puta u zivotu, sebi nismo mogli doci od prostora. Pa tog se mjesta sa odlicnim grillom, fer cijenama (4 € Griff, manje cijeli jedan Euro nego u Vintageu ili ona smrdljiva tocena Ozujska u Hali), uredenjem interijera i ambijentom ne bi posramio jedan Los Angeles. Mjesto je kao da ste krocili u specifican Rock bar sa juga Amerike.
Toliko o mom misljenju da je to neka stara garazetina...
Nemres beliviti kako sam do sad fulao to mjesto i imao skroz krivu predodbu istog. Biti ce ispravljeno od proslog vikenda i cini mi se da cu od sada tamo biti rado viden gost. Isto je rekao i Aco. Od tog vikenda, ide se u Bikers Beer Factory kad god se ukaze prilika.
Rockija dere sve u sesnaest, i mjesto je bilo skoro full puno. Nazalost u tolikom ogromnom prostoru, prostor predviden za svirke je poprilicno mali. To me zacudilo jer vec u 23 sata nagomilalo se unutra par stotina tjelesa. Ljudi i dalje vole Paula, i ljudi i dalje zele cuti pjesme s prva dva Maiden albuma koje on izvodi uzivo sa razlicitim postavama glazbenika.
Tu je nastao lagano problem jer ventilacija nije radila i unutar tog drugog odvojenog prostora bit ce bilo 40 stupnjeva. Mi smo zauzeli stratesko mjesto na sanku pored ulaza, tako da sam vidio kad su donjeli, doslovno donjeli u invalidskim kolicima Paula. Znao sam cijelu pricu vec odavno, ali zaista
me razalistila ta slika.
Znam, zivot ga nije mazio, sam je kriv za sve sto je uradio i sto mu se desilo, no ipak...
Ipak kad vidis kako Dickinson prsti od zivota, naprosto zivi punim plucima, ovaj prvi pjevac kad ga stavis pored Brucea, izgleda poput stare ruine. Sto jebiga i jest u konacnici. Jedan ziv ne moze ziv biti, pun zivota i para, sa pregrst projekata i ideja, a drugi kao sto bi Stulic rekao; rastocena olupina, pliva lijeno...
I tako, kasnilo je sve, iako su instrumenti vec bili postavljeni, sve do ponoc ipo novog dana. I kad su opet doslovno donjeli Di'Anna na pozornicu on je bio iscrpljen do krajnih granica. Rekao je da ima snage za otpjevati tri pjesme prije negoli umre...
I tako i bi. Sanctuary, Wrathchild i Running Free su bile pjesme kojim nas je pocastio. Ova potonja dok je bio refren kako trci slobodno a ne moze mrdnuti iz kolica ostavila je bas gorak ukus u ustima. Jbg.
A i sto kazati...ne znam jeste li vidjeli kasetu frisko ulovljenih liganja na peskafondo ikad? Ako jeste tako smo mi unutra izgledali. Ako niste, znajte da smo bili ljepljivi, ljigavi, da je s nas lio znoj kao da smo ispod tusa, da smo uzimali zrak od onog lijevo od sebe i ispuhivali ga onom desno, i ne sjecam se da sam davno bio tako stisnut poput sardina u konzervi.
Nismo bili daleko od bine, i bend se relativno mogao vidjeti iza nenormalno nagomilanih ljudi u prostoriji, no Paul u kolicima nije bio vidljiv. Samo smo ga culi.
Jebiga vidljeli smo koncert Paula Di"Anna kojeg nismo vidjeli! Nevjerovatno.
Ali ipak te tri, samo tri pjesme tako jedne izmucene duse imale su posebnu tezinu. Pjesme iz osamdesete. Ipak je to bila jedna nesvakidasnja situacija, ravna cudu kojeg sam se dotakao u uvodu. I niposto nismo izisli razocarani. Znam, recicete samo tri pjesme??? Ali u kontekstu situacije, te tri su bile kao 30, uzevsi u obzir stanje pjevaca. A volju je imao. Unatoc guzvi, kakofoniji od razglasa i skoro opasnoj situaciji u kojoj si sigurno zanemrena bar 3-4 pravila o zastiti posjetitelja i masovnih okupljanja.
Bilo kako bilo nakon sto smo se pozdravili s Acom jos su mi dugo, vozeci se u zagrebacku noc odzvanjale u umu te tri Maiden pjesme, a dok smo se bili u taksiju kompletno mokri, kao da smo u more upali vozac nas je cudno pogledavao, no nisam mu imao zelje ni volje objasniti zasto smo takvi, a kise nije bilo mjesecima...
Nije mi bilo svejedni vidjeti Paula u takvom stanju, ali kazem, dugo cu se sjecati ove tri pjesme. Ej, koncerta od tri pjesme... Ali uzevsi sve u obzir ja sam mu zahvalan na ta tri klasika, jer bojim se nece to dugo...
Uostalom poslije 7 godina ne nastupanja, upravo u Zagrebu poslije operacije Paul je ponovo zapjevao iz zahvalnosti, pa i ove tri besplatne pjesme nekidan tako i treba shvatiti, ja bi kazao kao labudi pjev. Volio bi da grijesim...
No ostat ce mi ova dva nastupa u par sati razlike zaista kao cudna, nenanadana, nevjerovatna situacija, ako ne vec kao pravo cudo. A malo cuda s Bozije strane, spomenutog i na pocetku teksta zazivam ako je ikako moguce i za Di'Anna. Nasusno mu treba. |
|
|
