forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Glazba
 Najave koncerata - Hrvatska

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
Paka01 Posted - 20/06/2010 : 21:00:16
Bilo bi super kad bi postoja po jedan ovakav topic u kojemu bi mogli
najavljivat koncerte, ali radi lakšega snalaženja bi bilo najbolje otvorit
3 topica, jedan za koncerte u Hrvatskoj, jedan za one u Srbiji i jedan za one u Sloveniji.

Također, moglo bi ovo i pod sticky, šta kažete?
Evo za sada malo najava:

TKO: MEGADETH
KADA: 30.6.2010.
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KOLIKO: 230 kn

-------------------------------------------------

TKO: SABATON, ALESTORM
KADA: 20.11.2010.
GDJE: Močvara, Zagreb
KOLIKO: (još nije poznato)

-------------------------------------------------
UFO FESTIVAL

TKO:
ČETVRTAK (08. srpnja)

Last Control/Osijek (http://www.myspace.com/lastcontrolosk)
Apel Fenomen/Osijek (http://www.myspace.com/apelfenomen)
K.P.F. Crew/Vukovar (http://www.myspace.com /kpfkru)
Denigma/Varaždin (http://www.youtube.com/watch?v=B1kzNBxrnZ8)
Vlasta Popić/Varaždin (http://myspace.com/vlastapopic)
Rewolti/Zadar (http://www.myspace.com/rewolti)
Qtera/Podgorica, Crna Gora (http://www.myspace.com/qteraplayssensless)
Broken Strings/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/slomljenezice)


PETAK (09. srpnja)

Exister/Osijek (http://www.myspace.com/existerband)
InFormation/Osijek (http://www.myspace.com/informationos)
Milost/Đurđenovac (http://www.myspace.com/milostdjurdjenovac)
Go Mars/Osijek (http://www.myspace.com/gomarsband)
Motherfunky/Prijedor, BiH (http://www.myspace.com/motherfunkymusic)
Luft/Zagreb (http://www.myspace.com/luftaliste)
Reflection/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/musicreflection)

SUBOTA (10. srpnja)

Raptor/Osijek (http://www.myspace.com/raptorcro)
Vai ficar preto/Josipovac (http://myspace.com/vaificarpreto)
Moltencore/Kutina (http://www.myspace.com/moltencorekutina)
Bravement/Zagreb (http://www.myspace.com/bravement )
Vortex/Osijek (http://www.myspace.com/vortexhr )
Decomposing entity/Zagreb (http://www.myspace.com/decomposingentity)
Magma/Beograd, Srbija (http://www.myspace.com/magmametalband)
Kymera/Osijek (http://www.myspace.com/kymeraband)

Pero Defformero/Srbija
(http://www.myspace.com/perodefformeroklan)

BEHEMOTH/Poljska
(http://www.myspace.com/behemoth)

KADA: 8.-10.7.2010.
KOLIKO: jednodnevna - 50 kn
festivalska - 80 kn
-------------------------------------------------

VIVA LA POLA FESTIVAL

TKO:
LET 3
DEAFNESS BY NOISE
GUŽVA U 16-ERCU
KUD IDIJOTI
RITAM NEREDA
RADIO-AKTIV
UDAV
VICE SQUAD
ARTHRONE
HELLCATS
DEVASTATION
POPEYE
EXILIA
THE ROCK FLOCK
REPETITOR

GDJE: Pula
KADA: 13.-14.8.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)
-------------------------------------------------

CRUSADE FEST

TKO:
Anti nowhere league
Overflow
Eksodus
Savant
Equinoxe
Hladno pivo
Picksiebner
Ferzzo & melodic trip(ex-crno perje)
Ballbreakers

GDJE: Križevci, Stara Vojarna
KADA: 25.-26.7.2010.
KOLIKO: 99/140 kn

-------------------------------------------------

TKO: DARK TRANQUILLITY
GDJE: Boogaloo, Zagreb
KADA: 13.10.2010.
KOLIKO: (još nije poznato)

-------------------------------------------------
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
ivanl Posted - 01/11/2024 : 04:15:45
DREAM THEATER
29 listopada 2024.
Arena, Zagreb

I tako, povratak u nedavni prostor, to jest na nedavno 'mjesto zlocina' Nick Cavea...

(Dobro, pobogu dosta je bilo vise o koncertu crnog vilenjaka, sjajnog depresivca, samana i karizmatika. Vrijeme ide i dolaze nam drugi koncerti. I vrijeme je da se saberem, i cuvam u krasnoj uspomeni osmu po redu zagrebacku propovijed australskog pjesnika, a notni prostor prepustim drugima)

Dakle, Teatar snova!

Potpuno mi je sad jasno zasto se tako zovu. Najednostavnije bi bilo kazati; metal masina protutnjala je Arenom. I to u punoj brzini i snazi, na maksimalnom broju okretaja, u totalnom takozvanom 'crvenom', tik uz sami limit pogonskog stroja prije nego li ce eksplozija od proizvedenih kilovata!

Nema druge usporedbe za ovakvo sto.

Tri dana mi je trebalo da se dekompresiram od ovog koncerta. Toliki su dojam na mene ostavili.

A nisam im fan.

Dapace, nikad se nisam nasao do kraja na 'ti' sa prog rockom i sa sypho rockom. I nikad me nisu do kraja kupili bendovi poput Yes, King Crimson, Rush, VDGG, Jethro Tull, ELP... da nabrojim samo neke, pa ni u potpunosti i sam Kralj, Frank Zappa sa svojim Mothersima. Nikad bas do kraja i u potpunosti, mada sam ih slusao pa i cijenio. O tom nema spora. Ali legli mi u cijelosti, nisu.

Pa kako bi onda progresivni metal...

Izbjegavao sam priznajem, Dream Theater jer to nije glazba koju ces pustiti na tulumu, za Novu godinu, na nekoj slusaoni...
Jednostavno mi je bilo prezahtjevno, preobilato, pretenciozno...

Sve do proslog utorka.

Stvari su se sad prilicno promjenile.

Dakle ovo nije apsolutno glazba za bilo koga. Ovo nije glazba cak ni za sve teske metalce. Dream Theater su potpuno svoji, samodostatni, i potpuno izvan zanra. Bilo kojeg. Oni su potpuno glazbeno neopisivi. Ali sjajni. Mocni. Potpuno drugaciji i nadasve virtozni. Mozda i pre, pre perfektni i tocka!

Jebiga, nema uopce dostojnih ni dostatnih rijeci da vam se usudim pisati o glazbi koju stvaraju Petrucci, Portnoy, Rudess, Myung pa eto i vokal LaBrie ciji sam bio izraziti 'protivnik' i nikad mi nije legao.

No u glazbenu caroliju i magiju u prosli utorak potpuno se uklopio i takoroci nisam ni obracao paznju na njegove, po meni, vidljive to jest slusne nedostatke. Ova zlatna postava osnivaca Teatra snova i bliskih prijatelja sa povratnikom Portnoya u bend nakon 15 godina je odrzala koncert za pamcenje. U vise polupraznoj, nego polupunoj Areni, a to im je bio treci zagrebacki nastup nakon Cibone i Doma Sportova, rekao bi i treci slijedeci korak po pitanju broja hodocasnika na njihov show. A bilo je bar 7 tisuca ljudi koji su htjeli biti dio slavljenicke turneje za 40 godina benda. I cinilo mi se, bez ijednog 'padobranca', svi su dosli bas po porciju virtuoznosti ovog Bostonskog benda.

Meni je tesko docarati piskaranjem ma i djelic tog spektakla jer od same uvodne Miracle and the Sleeper gdje je LaBrie naznacio kako se brat Mike vratio u kucu, pa do zavrsne Pull Me Under, izmedu kojih je islo sat i dvadeset svirke, (sto bi vec bio neciji koncert), sa dvadesetominutnom pauzom, a onda opet sat i pet minuta koncerta, minimalnom pauzicom za bis od jos 30 minuta, to je bio jedan zrvanj koji melje i melje, i ne dopusti vam ni trenutak praznog hoda.

Mislio sam, evo priznajem, kad sam usao u Arenu i vidio set bubnja sa tri basa, pa kakve su ovo nepotrebne pretencioznosti, ali bogo moj sto ovaj Portnoy radi s tim setom, ja, stari koncertni veteran to jos nikad nisam do sad vidio.

Pa to je jedan bubnjarski solo od 3 sata vremena. Tolike tehnicke preciznosti ne upamtih.

A tek Petrucci, majko moja sto taj radi. Mozemo mi pricati sto hocemo i voliti sto vec volimo ali ovaj jede Satriania, Vaia i Malmsteena za dorucak. E da, bas to. Meni jos nije jasno sto sam odslusao...

I kao da nije dosta imati dva takva zivuca genijalca, nevjerovatno obrazovana glazbenika, cuda od tehnicara i improvizatora, tu su jos i Myung cuveni bivsi violinist koji sad melje, ali ljudi moji melje bas i prava mi je steta sto nije vise imao solo tocaka na ovom koncertu, te Rudess koji doslovno svoje klavijature obrce kako on to pozeli u svim smjerovima u vremenu i prostoru. Ne sjecam se takvog zvuka klavijatura uzivo u zivotu... mozda samo onda, 'prije sto godina', pokojnog Richarda Wrighta kojeg sam imao cast slusati. Doslovno.

Tolike energije i magije svakog pojedinog glazbenika uklopljene ucetvoro, zajedno, ovog opakog pokera asova, to vec znam sad, nikad vise u zivotu necu cuti i vidjeti, ikad.

I to vam tvrdim, a nisam im fan.

Spektakularni koncert, izbrusen do krajnih granica preciznosti, do granica pucanja, koji vas ostavlja otvorenih usta i sa tisucu upitnika iznad glave pa cemu ste vi ovdje prisustvovali. I kako je moguce da se ovako svira i stvara...

Ovo su kraljevi improvizacije i cisto sumnjam da i jednu pjesmu, ako se ova djela nazivaju pjesmama, ikad ponove u istom taktu, tonalitetu i strukturi.

Ovo je jedan nesvakidasnji, nevjerovatan poligon za improvizaciju i to sve cetvorice glazbenika na pozornici u isti mah, te se ne mozete oteti dojmu da tu svatko od njih svira 'svoje' i cudom se cudite kako opet na neki nevjerovatni nacin to cini potpunu cijelinu. A cini je, itekako je cini.

Da rezimiram, meni se ovdje cinilo da imam ispred sebe bar dvadeset razlicitih najvecih bendova, od Pink Floyda do Megadetha, od Paca de Lucie do Toma Morella, ukljucujuci tu nekim cudom i dionice Vagnera, Mocarta, Beethovena...

Ozbiljno vam ovo pisem. Sto su nam Dream Theater isporucili u zagrebackoj Areni, nisu cista posla. I ne znam sto li su ova cetvorica prodala vragu da ovako mogu svirati. Najiskrenije.

A nisam im fan.

Negdje na polovici koncerta Vika mi salje poruku koja glasi; Pa ovi su bomba! Niko mi odavno nije nadmasio sva ocekivanja kao ovi veceras. (A Vika, vec sam to pisao, je covjek koji ima stotinjak odgledanih koncerata godisnje. Svake godine!!!)

Glupo mi je i napisati da su neke pjesme bile vrhunci, jer to je upravo cio ovaj trosatni spektakl, ali ajde nakon tri dana kad mi se malo poslozilo sve, rekao bi da su mi izricito spektakularne bile The Mirror, As I Am i Under a Glass Moon, te posebno spektakularna dvadeset i tri minute duga Stream of Consciousness koja je jedno koncertno glazbeno cudo i koju utivo nisu izveli dvadeset godina.

Svirali su stvari koje nisu od pet pa preko petnaest godina i uklopljene sa novim pjesmama s novog albuma koji ce pocetkom slijedece godine 'vani' ovo je stvarno izvanredna slavljenicka turneja.

Posebno je emotivno bilo na The Spirit Carries On, posvecenoj Mike Portnoyevoj sestri koja je preminula tik pred izlazak benda na zagrebacku pozornicu i nije normalno kako je taj covjek vrhunski profesionalno odradio taj show...

A tekst te pjesme stvarno je emotivan i dubok sam po sebi.

I publika je uzvratila jakom emocijom, zborno pjevajuci;
If I die tomorrow
I'd be all right
Because I believe
That after we're gone
The spirit carries on

Tako da se stvarno Mike zahvalio auditoriju od srca na podrsci u tom teskom trenutku i dirljivo je zaista bilo vidjeti kako se Petrucci popeo iza seta bubnja i cijeli solo svirao s Mikeom te kako su se uplakani grlili.

Zbilja nesvakidasnja scena.

Dakle, da rezimiram, koncertni, zagrebacki listopad je iza nas, i tesko ce ikad vise u mom zivotu biti ovakav glazbeni deseti mjesec.

Kako sam vec kazao, necu su uopce baviti 'zadacom' najboljeg ovogodisnjeg koncerta za kojeg mirne duse mogu staviti i ovaj spektakl Dream Theatera a nisam im fan, vec cu mirno i 'natanane' uzivati u uspomeni na sve njih i svaki tako razlicit ponaosob.

Ovo smo odradili moj 'mali' stariji i ja caca sa iznimnim zadovoljstvom i ni slutili nismo da bi mogli dobiti ovakav koncert. A kako 'mali' skida sve od Pantere do Gary Moora, gledanje Petruccia uzivo bilo mu je golemo iskustvo. A nakon zavrsene glazbene za klavir, mozda mu se nakon Rudessove spektakularne svirke vrati ponovo pojacani interes i za taj iznimni instrument.

Kako mi je kazao na povratku kuci uz slusaonu u vozilu da bi bas i mogao ponovo sjesti pred piano, vec i samim tim ovaj koncert je bio posve izuzetan.
BeaGea Posted - 27/10/2024 : 09:29:14
https://stereoticket.com/

Kupil preko njih kartu za ADF, ali mi karta koju su mi mailom poslali izgleda "prejednostavno". Ali ima ima QR (ali nema uobičajeog barkoda) kod pa bi trebalo biti sve ok!? Problem kaj sam im poslal upit na mail ali ne odgovaraju...
Ima li netko iskustva s njima u vezi ulaznica?
ivanl Posted - 25/10/2024 : 04:19:40
MIDGE URE
24.10.2024.
Tvornica, Zagreb

'Naporni' koncertni listopad, (slobodno mogu kazati zagrebacki), ne da se nastavlja, vec je u punoj brzini! Pod 'punom parom'. Jurisamo eto ka kraju mjeseca i vec sad ga mozemo proglasiti izvanrednim i za pamcenje! Nikad ovakav. (Kako je kazao Vika nocas kad smo se sreli u Macole, nikad naporniji ili nikad bolji, kako se uzme)

Doslovno.

Polako me napusta koncertni Nick Cave, sto bi bio i red vise, (koliko li me je samo Gospode obuzeo, i ne mogu ga valjda stalno spominjati u tudim recenzijama)

A Midge Ure je jedan od dostatnih 'lijekova' za takvo sto. Ucinkovito cijepivo 'protiv' Nick Cave koncertnog virusa. Mada se cisto bojim da ce mi trebati jos nekoliko doza. Pace, siguran sam u to.

Dakle, Midge Ure! Zagreb! Sad ili nikad!

Sto napisati za osobu, glazbenika od formata, cije nas pjesme prate 45 godina. Od Slika, Visagea, Ultravoxa...
Live Aida ciji je glavni sukrivac skupa s Bobom Geldofom...
Covjeka koji je svirao u Rich Kidsima s Glen Matlockom kad je ovaj napustio Sex Pistolse...
Gitarista koji je ni manje ni vise, (a za to malo tko zna), svirao s velikim Philom Lynottom, u jos vecim Thin Lizzy, na US touru, rekao bi zadnjem vagonu-zadnjeg vlaka, posljednje turneje tog, jednog od majslavnijih i mozda i najveceg Rock benda ikad...
A o solo projektima i albumima do danas, da i ne pricam.

I evo ga napokon u Zagrebu.

Dosta godina unazad eksperimentirao je sa raznim koncertnim uprizorenjima, od elektricno-sintetickog izricaja sa programima i sintovima, preko polu elektronicnog koncerta sa zivom gitarom do potpuno akusticnog seta.

Zadnje o cemu je pricao, je bio takozvani Bend in the box, koncept. A koji je trebao ukljucivati njega s elektricnom gitarom i vokalom, te programera, klavijatiristu. I taj duet bi se trebao pobrinuti da sve izgleda, to jest da zvuci, kao zivi bend.

To sam, mislio da ce biti u Tvornici

I mojoj sreci, po ulasku u Tvornicu, kad sam vidio set Sonora iza pleksiglasa, i sve instrumente s pojacalima na sceni spremne za upotrebu, nije bilo kraja.

Iznenadio sam se, i kazem, bas razveselio sto nas ocekuje punokrvni Rock koncert, sa pravim, zivim bendom.

Tako i bi...

No prvo nesto malo rijeci o njegovim pjesmama.

Midge Ure ima materijala, sto svog, sto skupa u kolaboraciji s drugima, da moze svirati, 72 sata bez stati, a da ne ponovi pjesmu. I tesko je tu odabrati set listu. A svaka ta pjesma vam dolazi kao mio i drag prijatelj, kojeg dugo, prevec dugo niste vidjeli.

Jer, gledajte, da plasticno objasnim, obitelj dobijete na gotovo, i tu se tesko sto moze birati. Naime mozete imati nekog ludog strica kojeg hospitaliziraju svako malo, sta ja znam, oca alkoholicara u djetinjstvu ili ne daj Boze, majku.

Moze vam rodeni brat, biti izdajnik i tu ne mozete nista uciniti. Pokusavate zivjeti s tim...

A prijatelje birate, da se slikovito izrazim, po bojama dresa kojeg i sami nosite.

E takve su pjesme Midge Urea. Kao stari dobri prijatelj iz adolescencije s kojim ste prosli krasne trenutke i dozivljaje a on je onda otisao na dugogodisnji rad u Australiju. Nekih 25-30 godina. I iznebuha se vratio. A vi ne mozete vjerovati i gledate ga, grlite ga, ljubi te ga i ne vjerujete kako se malo i nikako promjenio.

Eto to su vam pjesme iz svih razdoblha i faza ovog multinstrumentalista i sjajnog pjevaca. Doslovno!

Poslusati uzivo; All Stood Still, Fade to Gray, Voice, Hymn, i I Remember (Death in the Afternoon), je izvanredan osjecaj. I bogme dugo sam ga cekao. Kako rekoh; sad i vise nikad. Mislio sam, nikad...

A za hitove, jer to jesu hitcine u punom smislu i tezini rijeci; Viennu i Dancing With Tears in My Eyes, izlisno je bilo sto kazati... osjecaj je prekrasan i gotovo neopisiv, a najblize mu je ono od gore s rodbinom i prijateljstvom.

Samo te dvije vanvremenske pjesme uzivo vrijedilo je cuti. Vrhunsko glazbeno iskustvo.

Tako da, cuda su moguca. Treba vjerovati i nadati se.

A glazbe i glazbenika sto se tice, sinoc na sceni, pa to je punokrvni Rock bend! Basist je odlican, bubnjar jos i bolji, i njihova je zasluga sto pjesme iz osamdesetih, podosta sintetizirane nekoc, danas ovako zvuce. Odlicna ritam sekcija. Klavijatirist dodaje bas taj smek osamdesetih i taj dasak proslosti zvuka prohujalog proslog Pop desetljeca je tako drag i ugodan uhu. Mozete zaplesati, lagano 'benguckati', a mozete i samo jednostavno uzivati u punokrvnom koncertu.

Midge Ure izvanredno pjeva, jos uvijek. Nimalo mu se vokal nije promjenio. Ugodan kao i nekoc a samim tim izvanredan.

Znao sam da je odlican gitarist, ne bi bio u Thin Lizzyu nekoc, da nije, ali pojma nisam imao da je ovako mocan. Rasturio je gitaru. Bas me iznenadio. Izvrstan gitarist.

Dakle, jos jedan listopadski koncert za dugo sjecanje!

Kazem, na vrhu top ljestvice za koncert godine neopisiva je guzva, i tesko da cu se tim baviti po prolasku stare i po doceku nove godine. To je mislim koliko tezak, toliko i besmislen zadatak mjesanja 'krusaka i jabuka'. Prevec ih je odlicnih bilo ove godine.

A da ne bi sve bilo u superlativima, kritika na samo sat i dvadeset koncerta. Premalo. Po meni, bas premalo. Morao je jos 20 minuta. Bar jos cetiri pjesme. I bit ce mi strasno zao ako je ovo bilo samo otvaranje turneje i ovako kratko samo u Zagrebu.

Nemozes uvjek imati onaj poseban KLIK kao na Caveu.

I zvuk u Tvornici. Tih. Mogao si tijekom koncerta svakog dzikana-krkana-budalu cuti sto blebece usred koncerta. A vjerujte, to su same budalastine i slanje po debilnim 'drustvenim' mrezama u realnom vremenu.

Jbg. tako je to danas.

Dakle koncert za pamcenje, doslovno sad ili vise nikad! Jer ne vjerujem da cemo ovog osebujnog glazbenika vise ikada u ijednom obliku gledati i slusati na nasem tlu.

I onda kad mi kazu, pa opet ides...kako mozes, kako ti se da.
E da, dakako. Niti je to trosak, niti je to napor. Vrijedilo je svakog centa i svake minute. I vrijedit ce jos.

Samo su uspomene ono sto ti nitko i nista ne moze oduzeti!

Biroa Posted - 19/10/2024 : 22:56:38
Gledao thsa umm i ja FLC u naponu snage. Tri puta, ali meni bez Hueya nekako nije to to. On je mega šmeker i baš šteta što više nisu zajedno. Ali sve što su napravili je odlično.
ivanl Posted - 19/10/2024 : 08:54:25
FUN LOVIN' CRIMINALS
17/10/2024.
Boogaloo, Zagreb

Njujorcani su nas evo napokon ponovo posjetili ravno nakon dvadeset godina od njihovog koncerta u Tvornici, iz ozujka 2004e. Tada su bili u potpunom naponu snage. Stalno bili u vrhovima europskih hit ljestvica, bili glavne zvijezde svih festivala i redovno u hipu rasprodavali sve dvorane.

Prije dvadeset godina... Ej.

I sad uzmite koji je to protok vremena. Koliko je publike s tog koncerta, tada u staroj Tvornici, uredilo svoje zivote, ozenilo se, udalo, rodilo djecu, dobilo djecu...
Napravilo karijere, kuce...
Izgradilo svoje kolekcije stripova ili shvatilo neke stvari pa se oslobodilo svih stega materijalnog...
Proputovalo svijet, ili ostalo na kvartovskom zidicu i u omiljenom ducancicu popilo 55 ipo tisuca piva...
Razbolilo se i napustilo ovu dolinu suza, (nadam se da nije nitko, ali jest sigurno)
Mogucnosti su bezbrojne.

Ja ne mogu vjerovati sto je iza mene, kad se osvrnem iza ramena, u tih dvadeset godina. I sto se u mojoj obitelji sve izdogadalo i kako je sve potpuno krenulo dalje, potpuno drugacije od tog proljeca prije dvadeset godina...

I kako je sam svijet drugaciji...nevjerovatno.

Moja ekipa je čoporativno pohodila taj koncert, koji je sad u lavirintima proslosti, islo nas je bar deset iz Splita gore u Zagreb, mladi i nabrijani. Prava klapa entuzijasta punih energije koju samo te mlade godine mogu dati, (i imati)
Danas neki ni ne pricaju iz te klape...jbg.

Koncert je radio Beli, moj prijatelj iz Zagreba koji je tada bio manager Balasevicu, i nekako je uspio dobiti, ugovoriti i dovuci u nas FLC, koji su tad bili prokleto popularni. Pocastio me je i gratis ulaznicama te smo poslije bili i u back stageu, popili kisu Isusovu Guinness piva...ah ta vremena, ah ta mladost.

Bila je tada samnom i ta najljepsa djevojka, koja mi je danas zena i prevec je toga sto je formiralo i odredilo nase zivote od tog davnog koncerta.

I sto je razlika od FLCa iz Tvornice 2004e do FLCa u Boogallou 2024e ?

Nista.

Malo osjedili, i mi smo, ali odlicno se drze, fala Bogu i mi isto, i prokleto dobro jos uvijek sviraju. Da bas prokleto dobro.

Osim jedne male pojedinosti za koju oni uopce nisu krivi. Dva dana prije bio je Nick Cave u Areni, pardon, katedrali Zagreb i odrzao vjerovatno jedan od najvecih i najboljih ikada, koncerata u Zagrebu.

I to je 'problem'. Na koji FLC nikako nisu mogli utjecati.

Njihova set lista je izvrsna. Prosetali su se svim svojim albumima u sat i 40, bazirajuci se ipak na vecini hitova s prva dva sto je i normalno.

Sve je bilo fenomenalno, ta fuzija chill outa, Rocka i Bluesa stoji im i dan danas. To je bila jedna tako ugodna rasplesana klupska vecer da ne biste povjerovali, ali dva dana ranije sam bio na Nick Caveu i njegovom prokleto, prokleto izvrsnom novom albumu Wild God, a koji mi je poslije koncerta i tih pjesama uzivo jos prokleto drazi.

I fala van Sjor Cave, evala van Niče sta ste me dobro ispizdili...fala in!

Jbg. gledam uzivo Niama, Briana, (Huea vise nema u FLC) i Franka, (koji je cisti bubnjarski uzitak sa svojim sofisticiranim a snaznim udarcima tako dobrim uzivo i drugacijim od repetativnih ritmova na albumu), a mislim na Cavea. Slusam ponovo u zivo izvanredne Love Unlimited, Up on the Hill, Big Night Out, King of New York, Scooby Snack, te fantasticnu, zbilja izvanrednu Ballad of NYC, meni srcu dragu, kojom su nas pocastili jer je ne sviraju stalno, a u mislima mi se vracaju Red Right Hand, Weeping Song, Long Dark Night, Joy, Song of a Lake...

Nije posteno.

Fun Lovin Criminals to sigurno nisu zasluzili. Niposto. Samo su se eto nasli u nezgodnom trenutku u pretrpanom zagrebackom koncertnom listopadu i to bas nakon najveceg...jbg. I nista vise, nista manje.

Za to ne snose nikakvu odgovornost. Pruzili su nam, vjerujte, krajnje zabavnu vecer. Zivu i rasplesanu. Uzitak je bilo gledati kako Brian koristi klavijature, bas, usnu harmoniku, trubu, samplove...ali jebiga dvije veceri prije gledao sam Warrena Ellisa...

Nije posteno, kazem vam.

Eto, mozda me i mozete razumjeti i skuziti ovu pricu, FLC su bili i ostali institucija. New Yorkerski smekeri sa svojim iskrenim pricama o svom gradu su izvanredno zanimljivi. Sviraju fenomenalno. Zabavni su sa publikom i daju joj iskreni uzitak. Sve je 5 bilo i 5 je ostalo, samo su dosli dvije veceri poslije jednog od najvecih ikad.

Pa se nadam da im nece trebati opet dvadeset godina da nam dodu. Rado bi, zaista jako rado pogledao i poslusao opet ovaj njihov fantasticni nastup ali u boljem, moram reci primjerenijem trenutku. Duzan sam im to. Bas jesam. Bili su izvanredni.

A sad, jebiga, idem pustiti Wild God!
DK24 Posted - 17/10/2024 : 10:40:32
Baš odličan koncert. Nisam nikada nešto pretjerano slušao Cavea, ali eto želja za odlaskom na neki veći koncert je bila dovoljno jaka da uzmem karte za sebe i ženu. Ako ja nisam bio previše upoznat sa pjesmama što tek reći za ženu koja do sada nije niti čula za njega haha. Na kraju, najbitnije od svega da je i njoj bilo dobro, a to onda puno govori i o samom koncertu. Arena puna, atmosfera jako dobra, vjerujem da je dole bila još puno puno bolja jer sam ja bio dosta visoko gore. Cave sjajan, dva ipo sata kvalitetne muzike. Stvarno je bilo lipo.
ivanl Posted - 16/10/2024 : 20:10:24
NICK CAVE & THE BAD SEEDS
15 listopada 2024.
Arena, Zagreb

U sam osvit svog glazbenog formiranja, kad me je NWOBHM ubo bas tamo gdje treba i zauvijek me ucinio ovisnikom, netko je tih srednjih osamdesetih donio u moj dvor, (a gdje se glazba slusala danonocno), cudan nosac zvuka, (a to se zvalo LP, ili ploca), grupe koja se jos cudnije zvala; The Birthday Party. Iz predaleke Australije.

A inace smo, mi, moja ekipa i ja, redovno preslusavali svaku mogucu glazbu pa i onu najcudniju. E pa ti su, ta, Rodendanska zabava bili prokleto cudni i drugaciji od drugih. Uz jos jedan bend, dobro se sjecam; Christian Death. No iako nam nije lezala po strukturi i formi glazbe, onda, dobro smo ih zapamtili. I tog nekog tamo Nick Cavea.

I tako je sve pocelo. Davno. Pradavno.

Cim se pojavila njegova prva ploca sa Bed Seedsima, From Her to Eternity, poceo sam ih pratiti gotovo u realnom vremenu. Ploce, originalke smo nabavljali raznoraznim kanalima i sistemima, i to bi vec samo tada, u ono doba, bilo za posebnu pricu. A bili smo mladi, premladi i nevjerovatno je kako smo se stvarno dobro snalazili s novitetima koje nije bilo nimalo lako nabaviti.

I tako...poceli su se redati; The Firstborn is Dead, Your Funeral My Trial, Kicking Against Pricks, Tender Pray, The Good Son, Henrys Dream...

Povratka nazad vise nije bilo.

Nick Cave sa svojim Seedsima poceo mi je pripovjedati i propovjedati. A ja sam slusao, prevodio i upijao. U samom tom pocetku i zacetku to je bila jedna mala crkvica, lijepa ali mala. Sicusna. Ne bas sa prepuno mjesta, vec bas obratno; tijesna, i ne bas za svakoga.

Od tad su prosle dekade.

Do jednog davnog, ne vruceg, vec paklenog ljeta u Izraelu, 2001, kad sam kupio No More Shall We Part. A sve se jasno sjecam, kao da je jucer bilo. Rujan. 2001. Ulazim u Haifi je to bilo, gdje nam je bio salon za zabavu od firme, i na zidu je bila ogromna slika od bar metra ipo, fotografija New Yorka i Twinsa sa posvetom grada tadasnjoj mojoj bivsoj kompaniji, a ispod na vijestima na TVu, doslovno ti isti blizanci gore u plamenu.

Da, da. Kupio sam taj album, a izisao je nesto ranije te godine, bas na teroristicki cin napada na New York! To jutro.

I tako sam ja taj album, cudnom igrom slucaja preslusavao do besvjesti u jednom za cijelokupan svijet vrlo ruznom momentu, kojih evo vidimo ne fali ni danas, trenutno...

I tu, s tim albumom, meni je Nick Cave izgradio katedralu. Nije vise bilo ni crkvice, ni crkve, vec velicanstvena posvecena katedrala. Grandiozna. I taj mi je album ostao najdrazi i najbolji. 'Izlizao' sam ga od vrcenja...

I tako je ljudi moji sinoc bilo u zagrebackoj Areni, koja je postala katedrala. Presveto mjesto, a Nick Cave u zivotu bolju misu nije odrzao. A pastva mu nikad nije vjernije 'iz ruke jela' i primala glazbu umjesto hostije kao dusevnu hranu!

Nick Cavea i Seedse sam prvi put gledao 1997e, a drugi 2005e, oba puta u Lisinskom, tom hramu glazbe. Prvi put u mahnitom kresendu ludila s bar deset tadasnjih mu pratecih glazbenika, a drugi put komorno, uz pratnju kontrabasa, klavira, violine i bubnja, samo njih cetvorica.

Ne znam sto je bilo bolje.

I tu sam se zajebao, misleci da su mi te dvije tako opozitne vrste izvedbi njegovih pjesama s potpuno drugim izokrenutim nacinom interpretacije tih stvari, sasvim dosta. Gadno sam se prevario. Mislio sam, ne treba mi vise. Pokvaricu dojmove. To je to, i to bi bilo to.

Pa sam prije dvije godine nekako, kao puno je proslo, otisao na Jarun da ga ponovo, nakon svih tih prohujalih 'eona' vidim kao jos jedan put, i svatih kako sam se zajebao, i propustio ajd da kazem bar jos deset mu ludih propovjedi uzivo.

Sve do sinoc, kad mi se stostruko vratilo u Areni, pardon, katedrali Zagreb.

Eto tako je bilo. Velicanstvena misa. I velicanstvena propovjed. Misticna i grandiozna. Iskrena i zestoka. Tuzna i intimna. Ali iskrena, ogoljena do kosti.

Cujte, Nick Cave izvodi sa svog odlicnog recentnog albuma 9 pjesama uzivo, od deset koliko ih ima na Wild God. Sto je vec raritet. I malo mi je tko odsvirao cijeli neki svoj album. (Samo 5 ih mogu nabrojiti; Springsteen, U2, Cult, Goodfathers i sada Cave)

A ovo pisem iz razloga sto Cave ni jednu jedinu pjesmu ne mjenja na turneji, a u Zagrebu se toliko zanio da je izgubio puno vremena na nevjerovatnu interakciju s publikom prilikom recimo; Red Right Hand i The Weeping song, da je sve to duze trajalo i ostali smo bez nove O Wow O Wow (How Wanderful She Is), da bi bilo sve u okviru predvidena 2 sata i trideset.

Ali, kazem interakcija i odnos s publikom bila je toliko nepatvorena i prisna da se ja ne sjecam kad sam Cavea gledao uzivo ili na snimkama tako raspolozenog, uigranog i otvorenog. Pricao je jako zanimljive uvode, (za neke, koje nisam ni znao kako su nastale pjesme i zasto su). Bio je, malo je reci ceremonial majstor, saman, guru, svecenik u fibri vjerskog zanosa...

Pa i zajebant. Cinik. Saljivdija. Sve u jednom.

Zato mislim da je Zagreb sinoc dobio spektakularni koncert. Nikad zanimljiviji Cave. Preiskren. A pjesme, cak i na razglasu Arene za koju imam uvijek neku primjedbu, bio je fenomenalan i tocka. Zvuk je ubijao. Nikad takav. Samo tako mi je drago sto sam bio u zizi, kod mix pulta na parteru gdje se sve savrseno culo.

Bend mu je savrseno podmazana masina. Motor s novim uljem i ubrizgacima. Sat s finom tocnom mehanikom, kako god hocete. Strasno uigrani koji na jedan mig ili podizanje prsta gazde, idu u hladnu ili toplu zonu sviranja kako vec nalaze trenutak koncerta.

('Zao' mi je samo sto postoje vec Crime and City Solution sa Simonom Bonneyem koji je i suradivao s Caveom nekad, a kojem je moj prika Ante rekao; You are Cave, before Cave, na sto se ovaj samo kiselo nasmjesio, jer on uz sve to sto je prije poceo raditi takvu glazbu, puni prostor s mozda 500 ljudi a Cave s 15 000)

Jbg. morao sam ovo spomenuti. Ovaj drugi Australac je bio prije u diru i ako ne vjerujete poslusajte mu zapanjujuci The Killer album iz prosle godine...

Bilo kako bilo, cijeli dan mi ne izlazi iz glave Red Right Hand, nikad bolja izvedba skupa sa cijelim auditorijem koji pljesce poput kastanjeta i zborno pjeva. Za najeziti se. Vjerujte. A Cave je u interakciji s jednim likom iz prvog reda u tekst same pjesme ubacio; I Dont like fucken Sisters of Mercy Tshirt...koju je ovaj nosio.

Pa mi onda dolebdi; Into My Arms, pa Cildren, Tupelo...sabio me je i uzdigao cijeloga ovaj Cave.

Nevideno dobro raspolozen, a i novi mu je album prilicno veseliji od predhodnika, gdje je dobro plakao za sve nas. Imao je i zasto.

I zato, ako sinoc niste ovo dozivjeli, dodite slobodno u katedralu starog overdozasa, da place malo i za vas. Udite slobodno, vrata su sirom otvorena, svijetlost vas ceka. Ako zilavi mali vrag Nick Cave to tako bude htio. Kako mu dode, biti crni princ ili krstitelj. Nikad se to tocno nezna.

don_draper Posted - 16/10/2024 : 11:47:14
Razvalio jucer Nick Cave sa svojim Bad Seedsima. Wild God uzivo zvuci velicanstveno, a ovi stariji hitovi uz par dodataka i preinaka pravi auditivni desert. 2 i pol sata cistog uzitka i glazbenog velicanstva, Nick u dalekim 60-ima i dalje ima energije, zara i umijeca i neka ga je jos. Sjajno je i zabavio publiku. Ostatak ekipe isto u formi, Warren Ellis pravi umjetnik i svestrani maher (kao i njegov stripovski imenjak). Radioheadov Greenwood na basu, sjajni pozadinski vokali, sve je to pridonjelo dojmu. Zadovoljan sam sto sam bio na parteru jer ne znam kako bih podnio sjedenje za vrijeme cijelog ovakvog koncerta. Cak i to notorno ozvucenje u Areni ovdje nije bio problem, zvuk na razini cijelo vrijeme. Petica k'o kuca!
Biroa Posted - 15/10/2024 : 12:03:24
Na ovom forumu volim čitati izvještaje s koncerata koje piše ivanl i drago mi je da se tako pozitivno osvrnuo na prvo izdanje Mosquito festivala u Kopačevu. S obzirom da nam u Osijek u zadnje vrijeme dolazi sve više cajki i sl. neukusa, pravi je užitak vidjeti da se organiziraju i ovakve stvari. Organizator nam je već prije doveo u Osijek Manu Chao i ne sumnjam da će neki idući koncert biti opet neko atraktivno ime.
Slažem se sa svim napisanim gore, drago mi je da su se ivanl i supruga lijepo proveli u mom kraju i da će biti prilike za neka nova druženja.
ivanl Posted - 15/10/2024 : 06:57:07
PETER AND TEST TUBE BABIES
12 listopada 2024.
Kopačevo

Dobrom voljom naseg forumskog clana Biroe, koji me prvo obavijestio o organiziranju Mosquito festivala u Kopacevu pored Osijeka, (a o kojem se jako slabo i nista skoro nije pisalo), a zatim mi i sredio ulaznicu u fizickom obliku, sa posvetom Koce iz Debelog Predcjednika koji su bili predgrupa, supruga i ja smo svoju kratku turnejicu za godisnjicu zavrsili u Osijeku. Tocnije u Kopacevu. Selu blizu Osijeka.

Od Splita do Osijeka i nazad kroz osam zupanija.

Prvo mi je jako bitno kazati i naglasiti da sam bio od Buenos Airesa do Sydneya, gore i dolje po planeti, da ne nabrajam prevec, a nikad u Osijeku nisam bio. Tu sramotu sad sam, (smo), ispravili i moram napisati koliko sam iznenaden gostoprimstvom Slavonaca, Osijekom kao lijepim gradom a o delicijama Slavonije i Baranje izlisno je i pricati.

Trebao bi pisati ovdje o koncertima i ovom festivalu, ali potrebno je iskazati svu srdacnost dragih Slavonaca i zahvaliti im se na njoj, iskreno.

Od taksista, konobara, nepoznatih nam ljudi koje prvi put srecemo do Biroe, naseg forumskog clana i njegove ekipe, svi su gostoljubivi i srdacni, (nedaju pivu platiti), svima toplo zahvaljujemo! Gustali smo!

Ovo treba i ovo ce se ponoviti! Bilo je izvrsno. Vratit cemo se cim prije, i to na duze. Na jos pomnije istrazivnje. Kako povijesti i prirodnih ljepota, tako i gastronomije, pa iznova fis, Perklet, Sarana na rasljama, neponovljivu crnu slavonsku svinju i ostalo...

A sad o Mosquito festivalu. Prvom. I nadam se tradicionalnom u buducnosti.

Oko Osijeka sve je nevjerovatno ravno, i nikakav problem nije naci, to jest doci do Kopaceva. Nakon fantasticne Ćingi Lingi Čarde i delicija sa njenog menija, laganom voznjom dolazimo u malo i mirno selo Kopacevo koje je vec prekrio mrak ali nema mu spavanja, jer na samom pocetku sela odjekuje glasan Punk. Ne mozete pogrijesiti. Bas me zanima sto su mislili seljani ovog pitomog mjestasca o ovoj manifestaciji i jesu li mogli zaspati normalno. Ne vjerujem nekako da im je bilo bas mirno.

Uglavnom sam ulazak u festivalski prostor nadrealan je. Objasnjeno mi je da je to privatna oranica, parcela samog organizatora koju su ogradili i unutra je smjesten stage, sankovi, kucica s hamburgerima, (samo burger i čiz ali ogromni), te dva poljska zahoda. Bas nadrealno. Usred slavonskog blata, s beskrajnim ravnim horizontom, sviraju Punkeri. Na celu s neunistivim Peterom. Ponovo. I u subotu. Ponavljam, krajnje nadrealno i uzbudljivo.

Dosli smo na sam kraj nastupa Guzve u sesnaestercu i ne mogu se osvrnuti na njihov nastup, ali ciljano smo htjeli uloviti zagrebacki Sank i Debelog Predcjednika iz Osijeka koje nikad nisam gledao uzivo a jako dobro ih slusacki poznajem.

Narocito Sank, kojeg sam bas htio vidjeti live i uvjeriti se da li im je zaista takva energija kao na plocama. Jest. Zaista. Moram kazati bas nekako muska prica. (Tek poslije kad smo sabirali dojmove, supruga mi kaze da ne zna slusali ovaj bend ijedna zena)
Bilo kako bilo, beskompromisni su. Jaki. Nabrijani sa angaziranim cesto brutalnim politickim tekstovima i jako iskrenim pricama sa zagrebackog asfalta koje prati jednako snazna i nabrijana Punk Rock rokacina u doslovnom smislu. Sjeli su mi kao budali triska. Odlicni. Bas sam ih sa zadovoljstvom odgledao i odslusao. Ama bas svaku pjesmu. Mocno. Popraceno bengalkama i dobrano razularenom publikom koja se nije libila velikih kolicina vina i pive. *vec do nastupa Predcjednika nestalo je jedne vrste pive, pa sam morao preci na drugu...

Sank su rasturili i ovo je kudikamo ozbiljnija prica no u Boogalooa sa predgrupama od dan prije. Cista petica za energiju i nastup!

Debeli Predcjednik u punom smislu rijeci u svom dvoristu. Svi svakoga poznaju. Samo nas dvoje iz Splita ne... ;) Ali Biroa,(jbg. zaboravio sam pitati mogu li te spomenuti po imenu), nas je predstavljao ekipi, a on svakog zna i svi znaju njega posto je svirao u Grupi tvog zivota. Neda covjek pivu platit, jedva sam se na silu izborio za ture. Sjajni domacini. Pitali su nas odmah nakon cudenja; pa zar iz Splita na Mosquito, imamo li gdje spavati. Ma sjajno gostoprimstvo, kazem vam.
Uglavnom uzivo je Predcjednik doslovno izmedu naseg Overflowa i NOFXa. Sto je bas kompliment. Takoder beskompromisni nastup, toliko nabrijan da sam pomislio kako je pjevac na nekim supstancama ali Biroa mi je kazao da je on takav uvijek i da se daje stopostotno uzivo. Kazem, bas nabrijan, beskompromisan nastup.

Obe predgrupe, stoput bolja prica nego dan prije u Zagrebu. Izvrsno zagrijavanje u prohladnoj baranjskoj noci.

A za Petera sto reci? Mozda opet spomenuti zaista rijetko videnu situaciju da svira na baranjskoj oranici. Totalno drugacije valjda od svega gdje je dosad bio.

Bilo kako bilo, treci put ove godine sjajni Peter and Test Tube Babies.

Razglas i pozornica nisu bas u gabaritima za ovakvu idlicnu old school grupu, prije su za proslavu mjesne zajednice i tamburaski sastav, ali, Boze moj, sve je tek u 'povojima' i valjda ce slijedece godine biti jaci razglas. No, vec i takva situacija i samo mjesto dogadanja cine ovaj nastup vise mego zanimljivim.

Sve je preslik iz Zagreba, i setlista i energija i volja. Publika malo opreznija jer su svi dosli pogledati svoje prijatelje iz lokalnih sastava pa je za vrijeme svirke Britanaca auditorij manji za bar trecinu. I to takoder cini razliku sa Zagrebom jer su tamo ljudi ciljano dosli vidjeti Petera, dok su ga izgleda u Kopacevu dobili kao bonos.

Sve pjesme meni odlicne i opet repriza za kraj Live Wire i September.

Nama je bilo toliko dobro koliko i cudno i izvrsno smo se proveli. Iako je svaka od ovih tri odgledanih grupa svirala za pet, ipak najveca moguca ocijena za totalno drugaciju, dosad nevidenu lokaciju svirke i jos vise za divne ljude i njihovo gostoprimstvo. Za odlicnu klopu i sjajno bijelo vino. Za lijepi Osijek i za cjelokupnu Slavoniju i Baranju koju sam,(smo), prvi put posjetili u zivotu.

Turnejica za godisnjicu, za pamcenje i povratak u Split sa puno, prepuno emocija.

Dragi Slavonci jos jednom veliko hvala! A tebi Biroa, jos i vece, (i za sjajan pokloncic), i vidimo se opet, sigurno, dvjesto posto!
ivanl Posted - 14/10/2024 : 17:36:05
PETER AND TEST TUBE BABIES
11. listopad 2024.
Boogaloo, Zagreb

Drugi posjet lijepoj nasoj ove godine, neunistivog Petera koji predvodi svoje Test Tube Babiese od 1978. Ljetos smo imali njegov sjajan koncert u Martinskoj kraj Sibenika, a sad je evo svratio i u Zagreb nakon 12 godina na jednu Punk veselicu. Bar je to trebala biti festa i veselica, ali nije u potpunosti. Stoga o Peteru nesto poslije, prije cu se malo dotaknuti predgrupa.

Prva je na pozornicu stupila zadarska Alergija, koja je i u Martinskoj bila dan poslije Petera. Tada, kad sam ih prvi put gledao prvo mi je zasmetala kolicina psovki koje je pjevac sipao u mikrofon, a sto ga uopce nije cinilo nista vecim ili bitnijim Punkerom od bilo koga u publici. Tada su mi bili relativno okej na prvom susretu s njihovom glazbom uzivo ali i nista prevec za pamcenje. U petak je smanjio 'bestimanje' na pristojnu mjeru ali preforsiranost u obracanju publici i puno bezvezne kliseizirane price smanjilo je na najmanji moguci nivo uigranost i upucanost benda. Koji i nisu uopce losi. Malo samoponavljajuci u melodiji i strukturi pjesama sto su duze svirali svoje pjesme, ali uvjezbani. Skoro pa efektni. Jako mi se svidjelo otvaranje sa rifovima dviju gitara, prvo desna pa lijeva i tako nekoliko puta, malo jedna strana razglasa, malo druga. Na tom bi tragu mogli malo vise poraditi da budu kreativniji i zanimljiviji, jer unatoc nedostatku neke virtuoznosti, (a to niposto ne trebaju biti sola), mogli bi i Punk jednostavnoscu sa 3 akorda biti efektivniji. Samo za to treba osjecaj...
Ovako unatoc angaziranim i zajebantskim tekstovima, (primjerice; Sefe jedi govna), ostaju na margini vec videnoga. Ali su makar imali odlican zvuk, i sve se lijepo culo. Pjevac bi definitivno trebao smanjiti nepotrebnu zamarajucu pricu. Nije na Wembleyu a i nikad ni nece biti na takvom mjestu, osim kao gledatelj nekog drugog...

I onda dolaze Motus, veterani, od 88e. Znam za njih, slusao sam ih sporadicno, no nikad se nisam nasao u njihovom vokalu. Nikad ih nisam ni vidio i cuo uzivo te su me bas zanimali kao glavna predgrupa.
Nije cak ni lose pocelo s bubnjarskim finim 'galiotskim' ritmicnim udaranjem, ali zacudo; tihim. Bubanjar se bar 25% posto slabije cuo od Alergijinog. A zamjenili su samo cinele, svirali su na istom setu. Tonac ih je bas dobro snizio. Imaju dvije gitare i daju se u soliranje i nabacivanje jedan s drugim. Problem je samo to, sto je sve nezanimljivo. Ne dosadno, vec naporno. Puno sam vise ocekivao od ove tkz. zagrebacke institucije. Dobio sam 0 bodova.
A tek pjevac...
Los glas, u disharmoniji, izgubljen u buci, kasni, faliva, 'felsaje', ranije uljece, ili kasni, ne cuje kolege iza sebe ni iz monitora...
Iza sebe ima kakav takav HC, a on kao da pjeva neobjavljene stvari Mile Hrnica, Drage Diklica ili Jasmina Stavrosa... i ro lose. Uzasno los i neskolovan glas koji ne prati ni vlastiti bend, s kojim je te pjesme pjevao valjda bar tisucu puta.
Kunjanje i kljucanje je bila jedina zastita od nesnosnog Motusa koji su bili bas bezvezni. Tad i vise nikad. Jednom je dosta, i dopadnuli me drugi put, izlazim iz prostora dok ne bude kraj. Majstore posto pauza...

Jebiga, znajuci tko dolazi poslije uspio sam nekako izdrzati i los zvuk i gemist kojeg naplacuju 4 ipo eura za malo vina i puno leda, te bocicu Jamnicke za 3 ipo eira sa strane. (Sve skupa 8 E!!!) Ako je negdje pljacka, u Boogaloou je pljacka na gemistu!

I eto ih. Ponovo Peter sa svojom nabrijanom starcadi. Ponovo nastup kasno u noc kao i u Martinskoj. Zadnji, ali najsnazniji. Kad cujete da grune Keep Britain Untidy, morate poceti cagati. Svaka slijedeca pjesma je hit! Iz svih razdoblja benda koji se mjenjao ali Peter je konstanta. Izvanredan je gust ponovo cuti; The Jinx, Never Made It, Every Second Count, None of Your Fucken Business i poglavito Spirit of Keith Moon. Ma milina. Supruga mi nema veze s Punkom, ali ovo joj se svida jer imaju stih i postpunka i strasnu i napumpanu ritam sekciju. Bas i bubanj voze i voze i voze; pravo!. Gitarist na mjeru, kad treba 'zakolje' malo donje zice a ritam mu je strasan.
Peter je prica za sebe. Dobio je bit ce jos 5-6-7 kila od silnog piva i sad je kao bacvica. Lakse ga je preskociti nego zaobici. Ali to ga ne smeta da suvereno vlada pozornicom i mikrofonom. Djecacki mladolika faca koja ne skida osmjeh s lica. Bas vedar i lud lik. Promuklog glasa i dobrih tekstova.
Pri samom pocetku netko ga je pogodio punom casom pive gdje dakako nego u stomak, ali i torzo, vrat i lice... i tako zaljeven nije ni trepnuo. Ni misic lica mu se nije makao, niti je izgubio osmjeh. Nastavio je pjevati, poslije se obrisao i promjenio majicu tek nakon jos nekoliko pjesama.

Teski Punk!

I on, i oni, i gard, i pjesme, i atmosfera!

Odlican nastup, jaci nego u Sibeniku, kulminirao je iznenademjem veceri sa Live Wire, pjesmom od AC/DC, a koju su snimili za Punk High Voltage Tribute album to AC/DC skupa sa kolegama; Anti Nowhere Ligue, UK Subs, Vibratorsima...i drugima.

Nikako nisam ocekivao tu pjesmu i totalno me je razveselila te uspjela 'dici' cak jos malo vise nakon izvrsno odradenog koncerta i vec kulminirajuce nabrijane atmosfere.

Ocito im stoje klasici, jer su u Sibeniku odsvirali Hocus Pocus, Focusa.

Sam kraj ostavljen je za September, meni izratito dragu stvar koju su nabrijano izveli. Sve je prstalo od struje i ritma. Genijalan zavrsetak, izvrsnog koncerta.

Peter and Test Tube Babies; U sridu! Alkarskim rijecnikom. Sjajan nastup uvijek raspolozenog Petera i njegovih side kickova. Uz stalno nazdravljanje pivom i 'bicerinima' te ponavlhajucim zivili ! Koje je bit ce naucio u Sibeniku!

Kako smo slavili godisnjicu i Rocka nikad dosta, supruga i ja, oko ponoci smo dosli na Plagijatorse u Bikers Beer Factory, te se odnjeli dodatno obradama Blura, Franca Ferdinanda, Offspringa, Leta 3, Partibrejkersa, Filma...

Bas krasan kraj veceri s Plagijatorsima u kojima svira odlican bubnjar iz grupe Sane. A bome su i pijani i veseli te krajnje simpaticni Skoti, kojih je bilo dosta pred utakmicu, uzivali. Nadasve mi je drago da nisu i sutradan nastavili uzivari.

Mi jesmo!

ivanl Posted - 14/10/2024 : 05:37:54
PSYCHLONA/SLOMOSA/GREENLEAF
10.10.2024.
Vintage Industrial Bar, Zagreb

Kako sam vec jednom kazao, Stoner glazba zna biti ili izuzetno dosadna ili upravo odlicna. Ispada da je nesto poput tripica, ili je bas jako volis ili uopce ne. A zna se koliki su i kakvi fanatici oni koji vole to jelo.

U sedmici kad nas je po cetvrti put posjetio Monster Magnet sa svojim vođom Daveom Wyndorfom, i nakon ljetnog nastupa Branta Bjorka sa svojim Triom, imali smo nakon ove dvojice glazbenika koji su izmislili Stoner zvuk, priliku upoznati cak tri izvanredna europska benda ovog glazbenog pravca na jednom mjestu. U jednako tako izvanrednom Vintageu a sve to trudom ljudi iz Bear Stone festivala koji na svojim ledima rade festival u Donjem Primislju i pruzaju nam priliku vidjeti i cuti sjajne bendove.

Monster Magnet sam odgledao sad vec davne 99e u Ljubljani, a sa slijedeca cetiri nastupa u HR, jednostavno nisam imao srece. Nisam ih mogao pogledati zbog drugih obveza i redovno sam poklanjao ulaznice vec ranije kupljene, te samo slusao izvjestaje prijatelja s koncerata. Valjda cu u slijedecem njihovom posjetu Hrvatskoj uspjeti jos jednom ih odgledati...

O Brant Bjorku ne trebam trositi vise ni rijeci, ponesto sam i napisao o nastupu u Mocvari i to je bio bas dogadaj godine, a sreci sto sam ga odslusao i pogledao u bar nekom od mnogih njegovih glazbenih izdanja, da i ne govorim...
Predugo sam ga lovio i napokon odgledao, a vrijedilo je svaku sekundu tog cekanja.

Zadrzao bi se malo, osim ovih velikih Amera, direktnih 'krivaca' za Stoner pokret, malo na europskom ogranku ovog pravca.

Recimo na izvanredne Grke koji su jako ozbiljno shvatili, (i prihvatili), ovaj pravac i rade jako kvalitetnu glazbu, a to su 1000mods, Villagers of Ionnina City te Acid Mammoth, od kojih su potonja dva vec posjetila Hrvatsku i odrzala odlicne koncerte. A trebao je i 1000mods, ali je Korona unistila stvar sto mi je bilo prokleto zao. Tko je odgledao ove Grke zna o cemu pisem. Prvoklasna koncertna atrakcija.

Da se Europa moze podiciti jakim snagama u ovom pravcu, dokazali su i njemacki Kavadar koji je takoder bio gost u HR a opet entuzijazmom organizatora Bear Stonea i za cijim propustenim nastupom jako zalim, ovog ljeta...

A sad je u prosli cetvrtak u svojevrsnom after partyu, Bear Stone festivala, (na cemu im ponovo iskreno zahvaljujem), dosao red na premijerno ukazivanje u HR Engleza, Norvezana i Svedana, koji su u istu vecer na jednom mjestu u jednosatnim nastupima pokazali, (bome i dokazali), sto su jake snage Stoner Europe.

Sva tri benda, malo je reci da su izvanredna, i pravi je uzitak i neviden raritet ovakvu glazbu dobiti istovremeno, prodrmali su temelje Vintagea. Doslovno.

Masni, teski, tvrdi rifovi a za koje je direktan krivac Black Sabbath, blagoslovili su nam usi.

Ono ljudi unutra u Vintageu koji su hodocastili ovaj dogadaj, i bili sve razdraganiji sto su nastupi tekli, nece tek tako lako zaboraviti ovaj koncert. Supruga i ja, sigurno ne, i to na jednu lijepu nasu godisnjicu zbog koje smo se i pocastili malo ovom 'Sabbathovstinom'.

Uzivo ni jedan od ova tri benda ne mogu posebno izdvojiti. Sva tri su upravo odlicna u zivo, i mozda mjerena u samo 'milimetrima' kvaliteta im ide bas kako su i bili poslozeni u line upu.

Pschlona je nesto promjenila set listu, (prijasnja od pred par mjeseci mi je bila draza), ali i s ovom sad su ubitacno dobri. Britanci su odlicni i odradili su izvanredan posao otvaranja veceri.

Norvezani su prava poslastica ovog zanra i jednostavno ne vjerujes da ovaj pustinjski zvuk dolazi iz hladne Skandinavije. Supruzi su drugi po redu gosti bili i najbolji.

Švedi su bili moji favoriti veceri, jer veterane u sad vec vise od 20 godina i deset albuma, rado slusam kod kuce i njihov zvuk mi se cinio najkvalitetnijim, no gripa kojom se potuzio sadasnji pjevac Arvid, (a promjena je u bendu bilo dosta), ipak je ucinila svoje, i mozda mi je opet mjereno u milimetrima, Slomosa ipak bila najdraza. (Sa svojom odlicnom basiticom, a davno sam kazao, ah te Rock basistice...)

Da sad ne isticem previse bilo koga, svi odreda, ama bas svaki clan, sva tri benda su bili odlicni i poklonili su nam izvrsnu vecer. Dakle oni se svi ubrajaju u Stoner zvuk, ali ja bi jednostavno kazao; prokleto dobra Rock and Roll vecer u Zagrebu!

Tri sata odlicne zive glazbe uz craft Grifove prava je i vrhunska zabava u 'gluhi' cetvrtak. A to sto smo dobili obicnim radnim danom, kazem vam, dugo cemo pamtiti.

Nije uopce uobicajeno, (iako sam svjedocio ponekad tome i prije), da sva tri benda u veceri rasturaju. Ono bas da rokijaju u pravom smislu te rijeci. Da se ustvari potmulo valjaju...

Ne sjecam se kad smo se ovako dobro opustili i ovako lijepo gustali. Bas se prepustili zvuku da nas nosi a energiji da nas ispuni.

Obicna vecer radnog dana, sa tri izvanredna benda i isto tako izvanredna nastupa dizu ovaj koncert u sam vrh ovogodisnjih nastupa gdje je ionako vec guzva u borbi za koncert godine. A tek smo na pola pretrpanog listopada koncertnih aktivnosti.

Bit ce ovo dug mjesec Rock and Rolla, a ova tri benda iskreno preporucujem za preslusavanje. I za one koji nisu u Stoner mantri, a za one koji jesu zaista topla preporuka zanra. Hladna Europa itekako sto ima ponuditi pustinjskom suncu Amerike odakle je i nastao ovaj zvuk izvorno.

Krasan je ovo bio koncert i jos jednom hvala ekipici iz Bear Stonea!

Dajte nam jos!

ivanl Posted - 11/10/2024 : 09:43:11
MORT
Sa cetvrtog na peti listopada
Kocka, Split

Malo mi je bilo diskutabilno otici na Mort poslije ozbiljne Laibach koncertne price, ali nagovoren od silnog drustva kojeg nisam vidio dugo, (a i stara se magarad dobro 'ispoodnesivala' i trebalo joj je jos Rock and Rolla), dao sam se nagovoriti.

Plus, jebiga, supruga je ljuti fan Sinjana i sto se tu moze...

Uglavnom, usli smo u prenapucenu Kocku krcatu sedmim B i osmim A, s jos par razreda srednjih skola, nas valjda cetvrtina starih podrtina s netom zavrsenog Laibacha. Upad je bio besplatan, pa stoga i toliko omladine dobrano zagrijano derivatima koji se konzumiraju uokolo Doma omladine, (bogme bas je i bilo omladinaca, sto se kaze; do cepa!)

Vise i ne znam koji mi je to Mort u zivotu...ali eto, prepustio sam se jako dobrom drustvu i uhvatio svojih tridesetak kvadratnih centimetara prostora i vise ni makac. Toliko je bilo ljudi. Kao u konzervi sardina. Covjek na covjeka. Omladinac na omladinca. Srecom i iskustvom, strateski smo bili blizu sanka.

Mort kao Mort. Znaju oni. Vec sam pisao. Upucani i uigrani. Atmosferu su digli do usijanja.

Da ne pisem prevec ponovo o njima evo samo anegdotice o mom prijatelju Srđanu, kojeg nisam dugo i predugo vidio jer smo trosili potplate po bijelom svijetu. Predugo zaista.

Uglavnom, covjek je ljuti ali bas ljuti Metalac. True Metal fan. Cijelozivotni. Dao si je u zadatak da sve njemu drage Heavy Metal bendove istetovira na obije ruke. Znaci, Saxon, Judas, Motorhead, Manowar, Maiden, Sabbath, Megadeth... motivi. I to vrh-vrhova umjetnicki uradeni koliko stanu na cijele dvije ruke. (Kaze; ima mjesta samo jos za Accept i ACe)
Kad prica o pojedinom bendu odmah pokazuje i tatoo na odredenom mjestu. ;)

I u glavnom, taj i takav istinski, neprikosnoveni i ultimativni fan Metala, koji je prvi put u zivotu gledao Mort, kazao je da su Sinjani protutnjali Splitom!

Eto, toliko su zaista bili dobri. Bas su rasturili omladince. Koji su im uostalom iz zahvalnosti na zadnjoj pjesmi kompletno okupirali pozornicu. Izvrsen je bio desant na stage, tako da se u sekundi tog blietzkriega covjek na covjeka, preselio na binu.

Ne znam kako je uopce izdrzala ta pozornica toliku snagu mladarije koja se uspela gore i bjesomucno 'bengala'.

Ono, prizor bas za; stani pa gledaj.

Na kraju, eto, isplatilo se doci, nakon preozbiljne Laibac price, na 'blesave' Sinjane. Neka ih...

Zao mi je samo sto je taj dan svirao i Chui, meni strasno drag koncertni favorit, i to na prekrasnom mjestu. U muzeju arheoloskih spomenika. Zaista nesto sto se trebalo vidjeti i cuti.

Ali ne mozes sve...

Tri koncerta u Splitu u isto vrijeme prakticki. Nemres biliviti! Eto, cuda da se dese...

Prizivamo ih jos!

Samo dajte!
ivanl Posted - 08/10/2024 : 18:08:51
LAIBACH
04. listopad 2024
Porat, Split

Laibach na turneji Opus Dei, s istoimenog albuma iz davne 1987, povodom njegovog reizdanja i remasteriziranja...

Samo na trenutak to zvuci kao povod, jer onima koji znaju slusati i gledati, pa i pamtiti, taj posve mracni album koji se ponovo pojavio iz labirinta proslosti, danas bi u ovo vrijeme podgrijavanja ratova diljem planete, kao uvod za pripremu onog pravog jednokratnog rata, oca svih ratova ikad, savrsenog blitzkriega, jednog i jedinog, trebao biti aktuelniji nego ikad.

Album, naravno...

I tako, pri samoj objavi da nastupaju u Splitu u novootvorenom klubu Porat, (o kome nesto kasnije), postavio sam si pitanje da li je taj album, Opus Dei, a radi se zasigurno o pionirskom Industrial uratku u osvitu tog i takvog pravca u svijetu, izdrzao test protoka godina?

Da izdrzao...ha! Ako sam i imao kakve dvojbe na tek drugoj posjeti Laibach kolektiva Splitu, one su rasprsene vec u cirka drugoj-trecoj minuti nastupa.

Glazbeno, a red je priznati, kao mladac nisam imao sluha za takav izricaj, iako sam bio zaprepasten kolicinom provokacije u ondasnjoj bivsoj nam drzavi, a niko nikad nije vise isprovocirao bivsu vlast kao Laibach onomad, u novootvorenom klubu bilo je savrseno!

Samo jedna malo podsjetnica...

Da vam ne prepricavam povijest, koja je davno ispricana i zapisana, dovoljno je mislim i vazno prisjetiti se, da je poslije Opus Dei, albuma iz 1987e, a na Biennalu Zagreb 1988e, bas i zabranjeno ime Laibach poslije koncerta u Boogaloou, nekadasnjem Mosi Pijadi...(a u kojem su svirali vecer poslije Splita)

Otada, na ovamo, sve je povijest. Nevjerovatna povijest u kojoj Milan, danas jedini izvorni clan, i kolektiv Laibach, (a drugacije ih ne bi bilo fer zvati jer bi im oduzimao istinsko pravo na kvalitet i izvrsnost), postaju jedan od najvaznijih europskih bendova ikad, pa i svijetskih, a slovenski zasigurno.

Da sam ja Slovenac, beskrajno bi se ponosio ovim kolektivom, (a bogami i ovako se na neki nacin dicim da je ovaj bend dio mog odrastanja, moje formativne i prelijepe mladosti, te zivotne stecevine i zacementiranih vrijednosti), i zalim, bas gorko zalim sto ih nisam gledao 35 godina prije uzivo.

Ovako mi ostaje onaj fantasticni nastup u HNK Split i ovaj od neku vecer.

Malo ili dostatno, da se ne usudim kazati dovoljno. To je kao i poluprazna ili polupuna casa... vjecno pitanje. Zadrzat cu se samo na tome da sam eto odgledao, (ovo u punom smislu te rijeci), i odslusao izivo skoro cijeli Opus Dei.

A to niposto nije malo.

Dakle, Laibach po cijeloj planeti desetljecima odrzava osjetilnu senzaciju za sva cula. To je kabare, teatar, televizija, zurnal, radio, pa cak i casopis. Ili slikopis... fali samo strip...

Pa tek onda na neki nacin i bend. Sa glazbom kao medijem.

Iako se tu nista glazbeno ne prepusta slucaju, i s bubanjem u prvom planu sa programima i klavijaturama, ponekad basom, ponekad gitarom, u kovitlacu ujednacenih teskih suludo odvozenih ritmova kao i kakofoniji probijanja zvucnog zida, (prije barijere), to je ipak u prvom planu vizualan dozivljaj.

Sa svim zurnalima, mahom crno bijelima iz tridesetih, cetrdesetih, pedesetih pa i sa ponesto nedavnih color snimaka, to je jedna negacija svih drzava, svih sistema, najbolje je reci svih 'izama', jer tu su podastrani kolazi sporta i industrije, Njemacke i Rusije uoci drugog svjetskog rata, Amerike sa svojim kapitalistickim snom, Jugoslavije sa svim svojim reformama u kojoj sudjeluju radni narodi na liniji bratstva i jedinstva, pa do slika rata, uzasa, boli, pakla i nemoci, krajnje obezglavljenosti u koju je svijet onda zamalo upao a danas je nikad blize tome. Djeli nas tek treptaj do epske i konacne kataklizme.

E to sve imate ispred sebe u cca. dva sata koncerta Laibacha, na ovoj turneji. Zao mi je, bas mi je prokleto zao sto mi djeca ovo nisu dozivjela sa nama, ali u drugom su filmu, sto je steta, ili mozda i ne, ko bi dao odgovor jebiga...

Sam koncert je sazdan od dva dijela, koje prekida petnaestominutni intermezzo. U prvom dijelu su pjesme iz svih razdoblja i albuma Laibacha, i zalim sto nisu u Splitu odsvirali suprugii i meni, fantasticnu Whistblower, no Vier Personen, Drzava, na kojoj je slika i prilika te govor Josipa Broza Tita, (gle vraga nitko ni da prigovori tome kao nedavno na Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo, Bregovica i ekipe na istom mjestu), te Brat moj, Boji, Mi kojemo buducnost i Smrt in pogin su nevjerovatno upecatljive i price o protoku vremena, ideala, zelje pa i kvalitete Laibacha sasvim su neprimjerene i nepotrebne.

Laibach je Laibach. Skolska lektira. Must have vidjeti ih i dozivjeti uzivo...

Drugi dio je kako rekoh, skoro cijeli Opus Dei album u malo modificiranoj novijoj verziji i tu vas hvata za vrat celicna saka u veriznjaci! Nema govora o barsunastoj rukavici. Tu nema milosti ni za koga i kako se tko snade, tako vam je... to mi se uopce ne da, a vjerovatno mi nije ni dato da opisem jer ne mogu, i svatko ostaje sam sa svojim mislima dok traju marsevi, ritmovi, buka i halabuka sa posve jasnim ciljem i idejom vodiljom koja iz industrijske hale vodi u svijetlo. U zivot. Bar u zelji. Bar u teoriji.

Tezak je to dio koncerta i vidi se zasto su Laibach od te davne 1987, prosli i presli cijeli svijet, cak i do zabranjene Koreje!

To ste trebali vidjeti. Svi. Steta ako niste.

A Milan... Milan kao da se zaledio u vremenu i prostoru. Impozantan. Isti. Bitan i vazan. Sa glasom koji kao da je sas sniman na ploci Opus Dei. Izvanredan i nevjerovatan.

Kraj je rezerviran za biseve u kojoj blista izvanredna duet pjesma Milana i Marine, The Engine of Survival te Each Man Kill the Thing He Loves od Jeanne Moreau te spektakularne Foreingerove I Want to Know What Love Is, sa kojima su nas na trenutak poveli ka svijetlu nakon apokalipse...ili se bar cinilo da su to pokusali.

Zavrsni bis i izlazak na pozornicu pripao je obradi Billy Holliday i Strange Fruits, pjesme sa valjda najzlokobnijim i najmracnijim tekstom ikada, a koja je verzija bila mracna, tuzna i deprimirajuca cak i vise nego original s kojim su nas Laibach opet bacili u blato covjecanstva. Nimalo nisu pomogle ni snimke totalno srusenih i bombama razorenih Berlina, Dresdena, Harkova i Beiruta na platnu iza benda...

Kako rekoh ova politicka kritika svih sistema naspram covjeku kao covjeku, ako to ikako covjek moze biti, skolska je lektira i svi bismo je trebali konzumirati. Svi bismo ovo trebali vidjeti i cuti.

Na tom cu i stati. Ovaj audio vizualni dozivljaj posebna je vrednota i ostaje u 'amanet' za cijeli zivot. Ostavstina, bas kako i lijepo zvuci ta rijec.

Samo par rijeci, jos o klubu Porat...
Nov, velik. Mislim kapaciteta kao Tvornica u Zagrebu. Malo sterilan. Bas kao prava hala, skladiste sto je i bio. Zvuk dobar. Pristojan odlican stage, uzdignut bas kako treba, da glazbenike vidis i iz zadnjeg reda. Laibach kao prva svirka u prostoru i najbolje moguce otvaranje istog, (Dugme je nedavno bilo vani, na parkingu)
Nadam se da ce prostor zazivjeti i da ce tu dolaziti i strana poznata imena pa necu svaki koncert morati placati 250-300 Eura...
Nadajmo se...

Pola dvorane sam poznavao, stari Rock and Roll 'magarci' koji pohode sve sto je u Splitu oduvjek, a nije toga puno...

Dosta i 'padobranaca' koji su falili đir. Recimo cuh razgovor pored sebe; sta necemo ic ca? Pa bis je! Ajme majko jos i to...

Dosta je ljudi isprazno ceretalo, blebetalo, neki i okrenutih leda pozornici. Nepristojna, nogometna publika. Stvarno su masu njih falili đir, vecer i lokaciju...

Jbg. Daj Boze da ovo postane tradicija i da prostor zazivi pa ce ekipa i naucit ponesto...

Pivo, Ozujsko, lose i skupo, 5 Eura. Gemist kisel i razvodnjen, skup, 5 Eura.

Ali izvanredan koncert i masu starih znanaca sa pregrst dragih, krasnih ljudi, te magovjestaj da bi se u Splitu stvari mogle konacno pokrenuti. Ono, Rock and Roll...

Jos uvijek sam optimist! Mislim da su nakon svega i unatoc to i Milan i Laibach.


Shaner Posted - 03/10/2024 : 01:24:04
Strpljen-spašen.

Chui Posted - 02/10/2024 : 16:01:24
quote:
Originally posted by Shaner

A Rijeka ništa.




Ništa još, al sad će ovaj mjesec novi album, pa planiramo promo turneje za sljedeću godinu pa bi trebali i do Rijeke
Shaner Posted - 01/10/2024 : 23:30:36
A Rijeka ništa.

Chui Posted - 01/10/2024 : 10:35:12
evo par skorašnji mojih koncertnih događanja po hrvatskoj:
4.10. petak Chui u Splitu na Split at night jazz festivalu koji se održava u muzeju hrvatskoh arheoloških spomenika u 20:30
dan poslije 5.10. imam solo nastup u Tres Chic cafeu u Zagrebu, to je kombinaija svirke i intervjua. počinje u 19:00
12.10. u subotu sa Mangroove sviram u Osijeku u klubu Oxygene.
a 18. 10 sam sa Josipom Lisac u Arsenu u Šibeniku.
vice Posted - 27/09/2024 : 21:50:48
Billyja san propustija, a vidin da mu je Pele slaga bubnjeve za nastup.
vukozec Posted - 27/09/2024 : 18:28:28
Let 3 sinoć u Vintageu. Jedan jedini album na repertoaru, a koncert godine, sve ostalo što sam vidio ove godine, domaće i strano, staro i mlado, nije bilo ovome ni do koljena. Ubili. A i publika na nivou. Takvo dozivanje na bis kao sinoć se ne može fejkati. A i taj album, 25 godina star, ostario je kao vino, da ga danas netko objavi bez konkurencije bi bio na vrhu svih lista izdanja godine.
ivanl Posted - 24/09/2024 : 17:54:25
LJUBIČICE/MORT
21.09.2024.
Kačićev trg, Makarska

Ova dva benda su nastavak su svirke sa petka, kad su bili Jonathan te; Za komarce pips-čipi čips i greatest shits, a u sklopu Zeleno i modro festivala u cast Milana Mladenovica za kojega ne treba potrositi ni slova, jer zna se o kakvoj se tu velicini radi. Mozda samo da se skrene paznja, jer to mnogi ne znaju, na Milanovu veliku ljubav prema Makarskoj , rodnom mjestu njegove majke Danice u kojoj je godinama ljetovao i rado bio, a malo o tome govorio. Uostalom svjetski covjek kao sto je bio Milan, koji je roden u Zagrebu i proveo rano djetinjstvo u tom gradu, preseljen u Sarajevo pa zatim i u Beograd, formiran od svih tih mjesta i kultura, sve je i rekao u svojim pjesmama. Nije mu potreba bila nista obhasnjavati u interviewima.

I tako se eto rodila ideja o osnivanju nagrade; Milan Mladenovic za ne bas etablirane i afirmirane bendove kojima bi to bila odskocna daska u 'regionu'.

Sto je izuzetna cast za RH, zahvaljujuci Turistickoj zajednici Makarske, gradonacelnici i nekolicini entuzijasta.

Nije zgoreg kazati da se prostor ispred hotela Osejava,uskoro, planira nazvati, to jest imenovati po gitaristi, vokalu i tekstopiscu EKVa. Sto je takoder izvanredna i hvale vrijedna incijativa.

A bas su proslogodisnju nagradu 'maznule' Ljubicice, kad su program uvelicali i stari dobri Partibrejkersi, a evo ove godine mladci imaju i dugosvirajuci vecernji koncert.

Pisao sam nekidan o njima i kazem, bas su me zaintrigirali u kucnom slusanju, no uzivo vikend prije u Sibeniku i nisu me nesto bas posebno takli. Tako da sam kazao sam sebi, idemo im dati jos jednu sansu...
No ispostavilo se, i duzi koncert me,(nas, jer sam bio sa suprugom i zenskom patrolom), opet mi je izgledao sterilno kao glazbena vjezba. Mislim, sve je to pet, ali ne dira me. A ni moje drustvo koje je bilo tu. Ja bi preporucio braci Stevanovic da pronadu jednog dobrog, jakog i tocnog bubnjara koji ne filozofira vec ima cist udarac i dobru ritmiku. Puno bi im vise znacio nego klavijaturistica koja je tu samo kao figura. Po meni nepotrebna. Puno bi im zivi bubanj cinio dobra gitari i basu, koje neosporno znaju svirati, ali su repetativni i pomalo dosadnjikavi.
Makar su, za razliku od Sibenika gdje su pricali engleski, ovdje govorili srbski sa publikom da ih ceo svet razume, sto je vec pomak.

A da im ipak ukazemo i na plus, stvar; Jedva cekamo rat ljudi protiv masina, je izvrsna! Danima je supruga i ja pjevusimo, dobro nam se uvukla pod kozu. Bas je, ono, pravi hit! Pa neka i nastave u tom pravcu, obvezatno s zivim bubnjem!

Publiku su uspjeli stidljivo rasplesati, ali trebalo im je dugo. Makarani i njihovi gosti ipak ne znaju dovoljno za Ljubicice.

Mort kao Mort. Sto da vam kazem...

Gledao sam ih bit ce dvadesetak, i jace puta, od Zagreba, preko cijele obale. U Kastelima, Splitu i Sinju 70%. Oni mi dodu kao domaci, kucni bend. Donose taj prljavi Sinjski blues, Punk i Rock. Sve se tu zna, samo je bitno koliko je maligana u opticaju. Znaju biti fantasticni a i tresteni pijani kao u parku u Kastelima poslije odlicnih Screaming Wheals iz Labina...
Pa sto vas dopadne. A uigrani su oni, nema se sto reci, i to sto su stvorili sad vec sviraju bez napora i bez misliti se. Basista i gitarist odavno su dobro napredovali a Mile je, mora se to kazati, klasan bubnjar. On im i dize sve. John se dere i krivi i ne gubi 'gucak'.
Ovog puta sve je bilo odlicno, publika ih poznaje i voli, a grupica iz Sinja prati po bit ce svim koncertima. I blagodari, to jest hodocasti s bocama pred pozornicom. A i John to zdusno koristi. Tipa; hocete li pivo ili vino? Moze!

Tako da, islo je to bucno i masno, jako i glasno.

Problem je sto mi je supruga, ono bas, bas njihov veliki fan, pa ne smijem puno ni srati, cak i kad oni zaseru...

Ugodna vecer i atmosferski i glazbeno. Da je ovakva temperatura cijelu godinu ovo bi bio raj na zemlji. Makarska prekrasna, uredena, cista...(kad li ce, i hoce li ikad vise MAFEST???)

Kacicev trg je sjajan izbor, puno bolji od Parka fra Jure Radica od prosle godine, iako je i to krasno mjesto.

Napomena da su svi koncerti besplatni, kao i na Thrill Blues Festivalu u Trilju sto je svakako ogroman plus domacinima, koji su sve uradili da ova dva dana besprijekorno produ.

Moze se, moze. Itekako moze, kad se hoce! Svaka cast! Ne sumnjamo da ce i slijedece godine biti ludilo! Obozavam Makarsku a evo sad jos jednog izvrsnog razloga za je cesce posjecivati.


ivanl Posted - 21/09/2024 : 01:42:07
JONATHAN
20 rujna 2024.
Kačićev trg, Makarska

A sto reci...

Ponovo Jonathan. Dvaput u jednoj sedmici. Oba puta na prekrasnim mjestima. Vecer u Makarskoj krasna, prava ljetna, ma i jos bolja, ljepsa, s malo manjom i ugodnijom temperaturom. Potpisao bi ovakvo vrijeme cijeli zivot. Kako je i Zoran kazao; ovo je pravo ljeto ljudi, blago vam se. U Rijeci je teska jesen.

Kacicev trg, prekrasan prostor. Jako puno uspomena sa desetak Mafesta. Bas me neka sjeta i nostalgija zahvatila kad sam krocio na njega.

Ljudi su sjedili po skalinama i zidicima i bas me zanimalo kako ce reagirati na Jonathanov koncert, njihov zvuk i energiju. Ruku bi dao u vatru da ni desetak ljudi tu nije culo za njih. Tako je i bilo. Grunuli su naglo isto kao u Sibeniku nekidan. Enegija je odmah zahvatila trg, doslovno potekla s pozornice. Zvuk odlican. Ljudi stidljivi i zacideni. Bar prve cetiri pjesme nikoga nije bilo ispred bine. Zoran je pozivao ljude blize i pretpostavio da nitko za njih nije cuo, ali toliko je energije dao na pozornici, da oni koji su bili sinoc tamo, to nece tek tako zaboraviti.

Uglavnom Jonathan je savrsena koncertna masina. I ako tonac i tehnicari nisu imali los dan jer ih je ispizdila supruga, ili ih je ispizdio sef kojeg je ispizdila supruga, tada Jonathan dolazi u punoj koncertnoj snazi. Malo je reci; savrsenoj!

Dakle tu necu trositi rijeci. Savrseno je bilo. Slusao bi ih i gledao svaki mjesec da mogu.

Ali fascinantno mi je bilo kako se publika mijenjala sto je koncert vise 'vozio'...

Od 'teatarskog' pristupa i pocetne suzdrzanosti, bolje reci zbunjenosti, do totalnog plesanja i raspasoja na desetoj pjesmi.

Od pocetnih zbunjenih nonica koje su prolazile ispred pozornice gdje je bilo mozda nas 5-6, i zalutalih turista u ovim zadnjim kontigentima, sa par redikula koje svako nase malo misto ima i par fotografa, do prave plesne guzve i zadovoljnog aplaudiranja sto je koncert vise odmicao.

Prvi susret Jonathana s Makarskom, ili bolje reci Makarana s rijeckim bendom, prosao je odlicno. Mislim da ce ih cijeli auditorij zapamtiti. Kako i ne bi kad su u tocno 70 minuta srce na pozornici ostavili.

Kombinacija starih i novih stvari savrseno mi pase. U pocetku nisam potpuno dozivljavao novi album, osim nekih pjesama, na racun onih starih vec debelo poznatih, ali sad mi je sve leglo na mjesto. A pjesme Have It All, i Oh My God su mi postale istinski koncertni favoriti. Sjajno su ubacili malo elektronike u njihovo poznato sviranje 'na ruke'.

Nikad ne znam koga bi prije u ovom bendu gledao, nekad Zorana, nekad ritam sekciju a veceras sam bas obratio posebnu paznju na gitariste. Koja je to sofisticiranost u solazama, cudo jedno. A gdje su samo 'uboli' one akorde i rifove, kad je sve odavno vec izmisljeno, vrag ce ga znati...

Bilo kako bilo, savrseni su uzivo.

Poslije njih trebali su nastupiti, oni pips za komarce-cipi cips i shits, a to sebi jednostavno nisam mogao dopustiti. Ne mogu onog unjkavog cvilidretu i pozera Ripera ni u stampi. (Da Riper, majko mila)
Ne dolazi u obzir da mi naskode u ovom mom krasnom 'filmu' kojeg sam ponovo dozivio na koncertu Jonathana.

Cesto moraju svirati prije kojekakvih sarlatana poput ovih gore navedinih ili onomad prije Psihomodo Popa, ali ja uvijek nestanem prije nego mi ijedan los ton naskodi caroliji Jonathana.

Dug je put do uspjeha i dugih samostalnih koncerata poput onog u Rijeci u travnju od 2 sata i deset. Ali uspjet ce se nametnuti. A i ljudi ih sve vise poznaju i prepoznaju. Jebiga, treba dobro svirati i svirati i svirati. Svugdje. A kvalitet je neupitan.

'Ripera' nisam ni docekao u svom vidnom polju, mozda dok je on izvodio prvu stvar, ja sam vec debelo grabio kilometre prema Splitu.
ivanl Posted - 21/09/2024 : 00:52:25
Da. U pravu si.
Prvi, a rekao bi i najpoznatiji Dinov hit, dijelom je 'posuden' od Sjor Billya.
igor23 Posted - 19/09/2024 : 21:17:54
Cobhama je tribalo pogledat:(. Super recenzija ko i uvik! P.s.
možda je tribalo napomenut kako mu je Dino Dvornik maznuo bas liniju
za Slona tamo negdi krajem osamdesetih:)
quote:
Originally posted by ivanl

BILLY COBHAM
16/09/2024.
Peristil, Split

Odakle poceti?

O samom mjestu dogadaja, ili o koncertu legende, uvrstene od mnostva eminentnih glazbenika medu desetak najboljih bubnjara na svijetu. (Ta lista varira od prvih 30, 20 do 10, ali redovno je cijeli svoj dugi vijek Billy Cobham na na njoj)

Uostalom direktni je uzor bio bubnjaru iz King Crimson, preko Dream Theatra sve do Toola, da spomenem samo neke, meni drage.

Ajmo malo o samoj lokaciji koncerta, duzan sam to svom rodnom gradu, jer ga cesto kudim zbog kronicnog nedostatka zivih svirki, makar onih bitnih i kvalitetnih, za drugi grad u drzavi, pa cu se sad zadrzati malo na zasluzenim pohvalama. (Uostalom, kudim ga samo zbog bezgranicne iskrene ljubavi koju imam usadenu u svoj DNA, i samo i jedino iz razloga sto mu neprestano zelim da bude bolji)

Dakle, odavno smo kupili ulaznice za legendu Billya, ali tek kad sam vidio lokaciju, (jer supruga mi je na nju skrenila paznju), za koju u prvi mah nisam ni shvacao i percipirao gdje je, odmah mi je instant porastao index srece.

Jer pobogu, kad sam krenuo 'thinkati' koliko sam samo tisuca puta prosetao tim velebnim antickim trgom, a shvacao sam ga, (kao i svi Splicani), za nesto prosto normalno i prirodno, a miljunima turistima ispadaju vilice do poda kad stupe na njega, shvatio sam da nikad nista na njemu nisam gledao uzivo.

A bilo je tu krasnih predstava. Baren stotinu Aida, recimo.

I sad Billy Cobham, slavi pedesetogodisnjicu svog slavnog albuma Spectrum. Ej, pedesetogodisnjicu!!!

A Peristil je vjerovatno najbolje moguce mjesto za to. Jer kad smo sjeli u njegov centar pod vedrim nebom osutim zvijezdama, a oko nas ziva i nevjerovatna povijest, covjek jebiga postane svijestan zasto cijeli taj turisticki narod sa svih strana svijeta dolazi do nas, vec cijelu vjecnost.

Na mjesto koje kad dodes sebi i shvatis gdje zivis, jednostavno ostavlja bez daha. Mjesto je to gdje je Car Dioklecijan trosio svoje sandale prije 1 700 godina, dragi moji. Mjesto je to gdje je danas prekrasna katedrala Sv. Dujma, gle vraga,(svida mi se ova igra rijeci), bas gdje je stolovao Car Dioklecijan izraziti progonitelj krscana, te gdje je i sahranjen, a njegov mauzolej danas je sastavni dio splitske katedrale. Ha. Paradoks koji nosi u sebi ponesto pravde tako rijetke na nasem civilizacijskom putu.

Mjesto je to gdje je jedna, (od rijetkih u svijetu, i to ovako dobro ocuvana), Sfinga. Crna, praiskonska dovucena iz Egipta, sa Romanskih ratovanja i osvajanja, a bas po nalogu Dioklecijana koji se divio egipatskoj kulturi i htio je da mu Sfinge cuvaju mauzolej. A kazem, ima i glavu, sto je stopostotna rijetkost, jer su se njima redovno unistavale glave i lica zbog praznovjerja da su urokljive i da postavljaju pitanja na koja ako ne znas odgovor, slijedi smrt. Ima i ruke a ne sape, sto je takoder stopostotna rijetkost.

I sam Billy Cobham kad je sjeo za set svoje Tame, pred ulazom u Vestibul, rekao je da se nada da nije ovdje zadnji put, iako je prvi, i da je sve ovo gledao u knjigama a sad ne moze vjerovati gdje ce odrzati koncert. (Uz hvalospjev za hranu i vino)

Eto gdje je svirao. U srcu mog rodnog grada kojeg svi mi lokalci uzimamo zdravo za gotovo, a cijeli svijet placa da bi to vidio.

Sam pocetak koncerta vec je prvim taktovima najavio koja ce to rijetko videna prica biti u Splitu. Bend, koji se zove za ovu jubularnu priliku; Spectrum, sastoji se od troje 'rasturaca'! Klavijaturist koji bas ima izgled profesora i kojem je burin lagano nosio notne liste po pozornici, vrstan je glazbenik cija glazbena podloga stalno oscilira, improvizira. Jos od Johna Lorda nisam cuo tako dobre klavijature koje spajaju Jazz, Progresivan Rock i Funky u fuziju kojoj ne mozete odrediti ni glavu ni pocetak. Gitarist je nekakav Jazz Satriani, koji svira sve! Onako, bas kao iz vica; koliko Chuck Norris moze napraviti sklekova? Sve! Tako i ovaj gitarist jednostavno svira sve. I tocka! A crni basist mi je posebna prica. Obozavam te basiste kakvih je puna Amerika a koji su fantasticni. Koji 'pletu' bas u najsitnijem vezu. Odmah me je podsjetio na basistu Ane Popovic koji je takoder 'pleo' da ti pamet stane. Izvanredani. I ovaj nekidan s Peristila i onaj nedavno iz Pariza.

Zvuk je bio namjesten samo tako i svaki se 'cing', 'cang' cinela cuo besprijekorno.

Billy Cobham, potrebno je to reci, star je covjek. Veteran. Starac od 80 godina koji se krece usporeno pomocu stapa i daleko je i od polovice svoje snage i vjestine s prvog albuma koji je mjenjao povijest glazbe. To su cinjenice. Protiv biologije ne mozemo. Ali njegove djecacke oci osvajaju. Ovaj rodeni Panamac, naturalizirani Amer, zivuca legenda nevjerovatno je simpatican i moras osjecati divljenje sto si ga uopce imao priliku vidjeti u zivo.

I to na kakvom mjestu!

I nema veze sto mu tehnike vise nisu ubojite, sto su mu udarci laki a i pogubi se malo u solima, on je istinska jos uvijek zivuca legenda. I Split, sa svima nama koji smo hodocastili ovaj koncert a karte su odavno bile rasprodane, mozemo se tuci 'nogama u guticu' sto smo ovo dozivjeli.

Ja sam eto svoju, cetverodnevnu koncertnu turnejicu zavrsio u Splitu, na magicnom Peristlu sa Sjor Billyem. I skidam kapu! Nema sto. Toliko mi je bilo ugodno a usput sam bio i premoren od cetiri koncertne veceri potucanja po Hrvatskoj, da sam cak i zakunjao od ugode. Dvaput. Zena me tuknula dva puta cak se i rugajuci; a nemores cetiri dana... a!?!

Sjajno je bilo, sa mnostvom susreta starih Rockera koje nisam vidio godinama.

Billy nam je tukao i lupkao sat ipo, a njegov bend ga je pratio u takt i notu. I hvala mu sa 'osam banki' na ovom koncertu. Sto bi i htjeli vise? Zaradio je dugi i freneticni pljesak te standng ovation. Bilo mu je drago. 'Smija se ka malo dite'

I nama je bilo izrazito drago. Svaka cast! Fala in Sjor Billy!

Vecer smo zavrsili u obliznja 'Tri Volta', famoznom i jednako misticnom i dugovjecnom zalogajnicom kao sto je i sam Peristil, gdje mozete pojesti najbolji prsut od svih splitskih lokala, ali gdje uredno mozete i kupiti 'piz' dima. Pogledajte samo recenzije stranih turista koji tamo zalutaju vrteci se Getom. (he,he)

A nasa rodica Maja koja voli citati ove moje recenzijice i koja me nagovara da pisem javno i da bi samo zbog toga otvorila Instagram, malo me je iskudila da pisem pocesto kontra Splita. Kako rekoh Majo moja, samo iz bezgranicne ljubavi. Samo zbog toga da bude bolji. I da ne dovede svake prestupne nekog kao sto je Sjor Cobham. Eto zasto.

A i znan da ce ti bit drago sta san te spomenija ovdi. Jebiga i zaslutila si! ;) neka!


ivanl Posted - 19/09/2024 : 17:31:54
BILLY COBHAM
16/09/2024.
Peristil, Split

Odakle poceti?

O samom mjestu dogadaja, ili o koncertu legende, uvrstene od mnostva eminentnih glazbenika medu desetak najboljih bubnjara na svijetu. (Ta lista varira od prvih 30, 20 do 10, ali redovno je cijeli svoj dugi vijek Billy Cobham na na njoj)

Uostalom direktni je uzor bio bubnjaru iz King Crimson, preko Dream Theatra sve do Toola, da spomenem samo neke, meni drage.

Ajmo malo o samoj lokaciji koncerta, duzan sam to svom rodnom gradu, jer ga cesto kudim zbog kronicnog nedostatka zivih svirki, makar onih bitnih i kvalitetnih, za drugi grad u drzavi, pa cu se sad zadrzati malo na zasluzenim pohvalama. (Uostalom, kudim ga samo zbog bezgranicne iskrene ljubavi koju imam usadenu u svoj DNA, i samo i jedino iz razloga sto mu neprestano zelim da bude bolji)

Dakle, odavno smo kupili ulaznice za legendu Billya, ali tek kad sam vidio lokaciju, (jer supruga mi je na nju skrenila paznju), za koju u prvi mah nisam ni shvacao i percipirao gdje je, odmah mi je instant porastao index srece.

Jer pobogu, kad sam krenuo 'thinkati' koliko sam samo tisuca puta prosetao tim velebnim antickim trgom, a shvacao sam ga, (kao i svi Splicani), za nesto prosto normalno i prirodno, a miljunima turistima ispadaju vilice do poda kad stupe na njega, shvatio sam da nikad nista na njemu nisam gledao uzivo.

A bilo je tu krasnih predstava. Baren stotinu Aida, recimo.

I sad Billy Cobham, slavi pedesetogodisnjicu svog slavnog albuma Spectrum. Ej, pedesetogodisnjicu!!!

A Peristil je vjerovatno najbolje moguce mjesto za to. Jer kad smo sjeli u njegov centar pod vedrim nebom osutim zvijezdama, a oko nas ziva i nevjerovatna povijest, covjek jebiga postane svijestan zasto cijeli taj turisticki narod sa svih strana svijeta dolazi do nas, vec cijelu vjecnost.

Na mjesto koje kad dodes sebi i shvatis gdje zivis, jednostavno ostavlja bez daha. Mjesto je to gdje je Car Dioklecijan trosio svoje sandale prije 1 700 godina, dragi moji. Mjesto je to gdje je danas prekrasna katedrala Sv. Dujma, gle vraga,(svida mi se ova igra rijeci), bas gdje je stolovao Car Dioklecijan izraziti progonitelj krscana, te gdje je i sahranjen, a njegov mauzolej danas je sastavni dio splitske katedrale. Ha. Paradoks koji nosi u sebi ponesto pravde tako rijetke na nasem civilizacijskom putu.

Mjesto je to gdje je jedna, (od rijetkih u svijetu, i to ovako dobro ocuvana), Sfinga. Crna, praiskonska dovucena iz Egipta, sa Romanskih ratovanja i osvajanja, a bas po nalogu Dioklecijana koji se divio egipatskoj kulturi i htio je da mu Sfinge cuvaju mauzolej. A kazem, ima i glavu, sto je stopostotna rijetkost, jer su se njima redovno unistavale glave i lica zbog praznovjerja da su urokljive i da postavljaju pitanja na koja ako ne znas odgovor, slijedi smrt. Ima i ruke a ne sape, sto je takoder stopostotna rijetkost.

I sam Billy Cobham kad je sjeo za set svoje Tame, pred ulazom u Vestibul, rekao je da se nada da nije ovdje zadnji put, iako je prvi, i da je sve ovo gledao u knjigama a sad ne moze vjerovati gdje ce odrzati koncert. (Uz hvalospjev za hranu i vino)

Eto gdje je svirao. U srcu mog rodnog grada kojeg svi mi lokalci uzimamo zdravo za gotovo, a cijeli svijet placa da bi to vidio.

Sam pocetak koncerta vec je prvim taktovima najavio koja ce to rijetko videna prica biti u Splitu. Bend, koji se zove za ovu jubularnu priliku; Spectrum, sastoji se od troje 'rasturaca'! Klavijaturist koji bas ima izgled profesora i kojem je burin lagano nosio notne liste po pozornici, vrstan je glazbenik cija glazbena podloga stalno oscilira, improvizira. Jos od Johna Lorda nisam cuo tako dobre klavijature koje spajaju Jazz, Progresivan Rock i Funky u fuziju kojoj ne mozete odrediti ni glavu ni pocetak. Gitarist je nekakav Jazz Satriani, koji svira sve! Onako, bas kao iz vica; koliko Chuck Norris moze napraviti sklekova? Sve! Tako i ovaj gitarist jednostavno svira sve. I tocka! A crni basist mi je posebna prica. Obozavam te basiste kakvih je puna Amerika a koji su fantasticni. Koji 'pletu' bas u najsitnijem vezu. Odmah me je podsjetio na basistu Ane Popovic koji je takoder 'pleo' da ti pamet stane. Izvanredani. I ovaj nekidan s Peristila i onaj nedavno iz Pariza.

Zvuk je bio namjesten samo tako i svaki se 'cing', 'cang' cinela cuo besprijekorno.

Billy Cobham, potrebno je to reci, star je covjek. Veteran. Starac od 80 godina koji se krece usporeno pomocu stapa i daleko je i od polovice svoje snage i vjestine s prvog albuma koji je mjenjao povijest glazbe. To su cinjenice. Protiv biologije ne mozemo. Ali njegove djecacke oci osvajaju. Ovaj rodeni Panamac, naturalizirani Amer, zivuca legenda nevjerovatno je simpatican i moras osjecati divljenje sto si ga uopce imao priliku vidjeti u zivo.

I to na kakvom mjestu!

I nema veze sto mu tehnike vise nisu ubojite, sto su mu udarci laki a i pogubi se malo u solima, on je istinska jos uvijek zivuca legenda. I Split, sa svima nama koji smo hodocastili ovaj koncert a karte su odavno bile rasprodane, mozemo se tuci 'nogama u guticu' sto smo ovo dozivjeli.

Ja sam eto svoju, cetverodnevnu koncertnu turnejicu zavrsio u Splitu, na magicnom Peristlu sa Sjor Billyem. I skidam kapu! Nema sto. Toliko mi je bilo ugodno a usput sam bio i premoren od cetiri koncertne veceri potucanja po Hrvatskoj, da sam cak i zakunjao od ugode. Dvaput. Zena me tuknula dva puta cak se i rugajuci; a nemores cetiri dana... a!?!

Sjajno je bilo, sa mnostvom susreta starih Rockera koje nisam vidio godinama.

Billy nam je tukao i lupkao sat ipo, a njegov bend ga je pratio u takt i notu. I hvala mu sa 'osam banki' na ovom koncertu. Sto bi i htjeli vise? Zaradio je dugi i freneticni pljesak te standng ovation. Bilo mu je drago. 'Smija se ka malo dite'

I nama je bilo izrazito drago. Svaka cast! Fala in Sjor Billy!

Vecer smo zavrsili u obliznja 'Tri Volta', famoznom i jednako misticnom i dugovjecnom zalogajnicom kao sto je i sam Peristil, gdje mozete pojesti najbolji prsut od svih splitskih lokala, ali gdje uredno mozete i kupiti 'piz' dima. Pogledajte samo recenzije stranih turista koji tamo zalutaju vrteci se Getom. (he,he)

A nasa rodica Maja koja voli citati ove moje recenzijice i koja me nagovara da pisem javno i da bi samo zbog toga otvorila Instagram, malo me je iskudila da pisem pocesto kontra Splita. Kako rekoh Majo moja, samo iz bezgranicne ljubavi. Samo zbog toga da bude bolji. I da ne dovede svake prestupne nekog kao sto je Sjor Cobham. Eto zasto.

A i znan da ce ti bit drago sta san te spomenija ovdi. Jebiga i zaslutila si! ;) neka!

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.31 seconds. Snitz Forums 2000