forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Umjetnost
 Knjige & co (popis recenzija u prvom postu)

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
mladjo Posted - 19/05/2008 : 18:57:06
Popis svih recenzija na ovom topicu:

Vernor Vinge: Jazbina na nebu (mladjo) str. 1
Vernor Vinge:Vatra nad dubinom (mladjo) str 1
William Gibsom:Neuromancer (mladjo) str. 1
William Gibson: Count zero (mladjo) str. 1
Runemarks – Joanne Harris str. 2
Orson Scott Card: Enderova igra str. 2
Richard Matheson: Ja sam legenda str. 2
Walter M. Miller, Jr. - "A canticle for Leibowitz" str.2
Arthur C. Clarke - ideje i dostignuća str. 3
Isac Asimov - lik i djelo str.3
Roboti - mali traktat str. 4
Restoran na kraju Vaseljene (The restaurant at the end of the Universe) str.4
Roboti - mali traktat vol. 2 str. 5
Daglas Adams - "Zivot, Vaseljena i sve ostalo"str. 5
Magle Avalona - Marion Zimmer Bradley str. 5
Phillip Jose Farmer:Dveri vremena str. 6
Louis M. Bujold: Vorkosigan saga str. 6
Lois M. Bujold - "Diplomatski imunitet" str. 8
Časopis Ubiq - kratki osvrt str. 9
'Crvena soba' od spisateljice Niki Frenč. str. 9
Leva ruka tame i Svijet se kaže šuma str. 11
Maks Bruks: Svetski rat str. 12
Ijan Mekdonald: Bespuće str. 12
Zoran Jakšić:Severnjak str. 13
Steven King:Dolores Clairbone i Gerald s game str. 13
Steven King: It str 13
Polarisova SF antologija/95 str. 13
Ilija Bakić: Jesen Skupljača str. 13
Kraj Večnosti'(Isak Asimov) str. 13
"Kratka povest vremena" profesora Stivena Hokinga. str. 14
Michael Chabon: Gospoda pustolovi str. 14
Asimov: The shortest story ever made str. 14
Klark:'Spuštanje noći'. str. 14
Makroskop, Pirs Entoni
Pol Anderson:Krstaški pohod
Monolith vol. 2
Dragoslav Mihailović: Kad su cvetale tikve str. 16
Filip K. Dik: Doktor Bladmani
Polarisova SF antologija/97 str. 18
Dan Simmons:Hyperion str. 18 i 20
'2001:Odiseja u svemiru''. str. 20
Leva ruka tame LeGvin str. 20
Stephen King:Just after sunset str. 21
Tom Rimi:Slepi glasovi str. 22
Dejvid Gemel: Parmenion. str. 22
Kliford Simak:Svet - groblje str. 22
Dan Simmons:Pad Hyperiona str. 23
Donesite mi glavu Dražesnog Princa str. 23
Pol Anderson: Moždani talas str. 23
Filip K. Dik: Marsovsko vremensko iskliznuće str 24.
Wells:Rat svijetova str. 25
E. C. Tubs:Zvijezdana smrt str. 25
Polarisova SF antologija/93
Kliford Simak: Izbor Bogova str. 26
Filip K. Dick: Galaktičarski iscjeljitelj keramike str. 26
Jared Diamond, Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške
Mirjana Novaković:Strah i njegov sluga str. 27
Robert Šekli:Savršena planeta str. 27
Pol Anderson: Biće vremena str. 28
Polarisova SF antologija/94
Artur Klark, Gregori Bedford:Sa one strane spuštanja noći
Stephen King:Salemovo str. 28
Dan Simmons:Hyperion str. 28, 29
Richard Matheson:I am legend str. 28
Ursula LeGvin:Hainske priče str.29
Ursula LeGvin:Dvanaest četvrti vetra
Philip K. Dick:A maze of death str 31
Piter Vajt:Prošlost je ljudska str. 31
Polarisova SF antologija/96 str. 32
Isak Asimov:Zadužbinska trilogija str. 33
Dejan Stoiljković:Konstantinovo raskršće str. 33
JOŠKO BELAMARIĆ:Freud u Splitu str. 36
Franc Kafka:Preobražaj str. 37
Roberto Saviano Gomora str. 37
Dan Simmons:Uspon Endymiona str. 39
EX - YU SF: edicija X - 100 str. 40
EX - YU SF: edicija Kentaur str. 41
Den Simons:Drud I. i II. deo str. 41
EX - YU SF:Biblioteka SIRIUS str. 42
EX - YU SF:edicija SUPERNOVA str. 42
ISAAC ASIMOV NA RAPIDSHAREU! (AUDIO KNJIGE )str. 45
Gordon N. Dickinson: Vojniče ne pitaj str. 45
EX - YU SF:Edicija POLARIS str. 47
EX - YU SF: SFera i SFeraKON str. 47
Polarisova SF antologija/99 str. 47
EX - YU SF:Furtinger, Pihač, Mikuličić str. 48
EX - YU SF: Povijest SFere i SIRIUSA I. - III. dio STR. 48
Filip Dik: Klanovi Alfinog mjeseca str. 48
Robert A. Henlein: Zvjezdani jurišnici str. 51
EX - YU SF:Irena Rašeta : Kako netko može ne voljeti znanstvenu fantastiku? str. 51
Robert Silverberg:Legende str. 51
Isaac Asimov: Zadužbina i zemlja str. 52
STEPHEN KING - snovolovka str. 53
Greg Ber, EON str. 53
kolebanje smrti str. 53
Niccolo Ammaniti: Ja se ne bojim, Pokupit ću te i odvesti, Kako Bog zapovijeda str. 54
Greg Bear: Legat str. 55
Clarke/Baxter: Oko vremena str. 55
Albert Camus: Stranac str. 56
Aleksandar Solženjicin: Jedan dan Ivana Denisoviča str. 56
JOHANES MARIO SIMMEL:Pustite cvijeće cvjetati str. 56
Greg Ber, PUT SVIH DUHOVA str. 56
R.A. Heinlein: Luna je okrutna ljubavnica str. 56
Riftwar saga str. 57
Charles Bukowski: Post - Office str. 57
Isaac Asimov:Čelične pećine i Golo sunce str. 57
Goran Skrobonja: Istinite laži str. 57
Stiven Presfild: ALEKSANDAR - vrline rata str. 57
Kliford Simak:Vreme je najednostavnija stvar str. 58
POLARISOVA SF ANTOLOGIJA 1998. g. str. 58
Den Simons:Pesme Boginje Kali str. 58
Den Simons: Ilion str. 58
STEAMPUNK str.59
Ursula Leguin: Pričanje str. 59
Stephen King:Cell str. 59
POLARISOVA sf antologija:2000 str. 60
Michael Swanwick - mali traktat str. 60
Filip Dik, UBIK str. 60
N. Calder: Magic Universe (Grand Tour of Modern Science) str. 60
S. Baxter: Dark Future str. 60
B. Knight: Figure of Hate str. 60
Val McDermid: A Place of Execution str. 61
J. Theorin: Echoes from the Dead str. 61
K. Maitland: Company of Liars str. 61
David Icke - Priče Iz Vremenske Omče str. 61
C. Palliser: Quincunx str. 61
C. J. Sansom: Dissolution str. 61
C. J. Sansom: Dark Fire str. 61
C. J. Sansom: Sovereign str. 61
C. J. Sansom: Revelation str. 61
Stanislav Lem:Fijasko str. 61
James Ellroy:Veliko ništavilo str. 61
L. Penny: A Fatal Grace str. 62
M. Crighton: 13. borac str. 62
L. Grosmann: Codex str.62
I. Banks: Excession str. 62
I. Banks: The Algebraist str. 62
A. Mathews: The Apotecary's House str. 62
S. Berry: The Templar Legacy str. 62
I. Pears: An Instance of the Fingerpost str. 62
White, Haft, White: The Key to the Name of the Rose str. 62
Bates: Liječenje oči bez pomoči naočala str. 62
Jefremov: Tajna tamne planete (Tumannost Andromedi) str. 62
Lem: Eden str. 62
Lem: Nepremagljiva str. 62
Christie: Misteriozni događaji u Stylesu str. 62
Christie: I poslije toga više nije bilo nikoga str. 62
Dexter: Misa za mrtve str. 62
Mankell: Muž, koji se je smijao str. 62
Gregory: Zavjera nasilja str. 62
Feynman: Ma sigurno se šalite, gospodine Feyman! str. 63
Petančič: Anor Kath - putevi magova str. 63
Verne: Tajnoviti otok str. 63
Jaroslav Hašek: Doživljaji dobrog vojnika Švejka str. 63
Jaroslav Hašek: Lik i djelo str. 63
Phillip K. Dick: Tamno skeniranje str. 63
Kod Kalicha - birtija koju je proslavio Švejk str. 64
Oscar Wilde: Slika Doriana Greya str. 64
Mark Nykannen: Search Angel str. 64
Lovecraft: Planine ludila str. 64
William Dietrich: Napoleonove piramide str. 65
Josef Škvorecky: Oklopni bataljon str. 65
Greg Bear: Premještanje Marsa (Vope) str. 65
Roberts: Kraj nafte (Panzer) str. 65
Taleb: Crni labud (Panzer) str. 65
Smith: Child 44 (Panzer) str. 65
Sigurdardottir: Poslednji rituali (Panzer) str. 66
Akunin: Ahilova smrt (Panzer) str. 66
Den Simons:Šuplji čovjek (Vope) str. 66
Pratchett: Barva magije (Panzer) str. 66
Khoury: Poslednji templar (Panzer) str. 66
Gibbins: Atlantida (Panzer) str. 66
Sussman: Kambizova zagonetka (Panzer) str. 66
Preston: Kodeks (Panzer) str. 67
Rollins: Karta kosti (Panzer) str. 67
Bourne: The righteous men (Panzer) str. 67
MacLean: Polarna postaja Zebra (Panzer) str. 67
Džef Vandermer:Zaljubljeni Dradin (Vope) str. 67
Balard:Četverodimenzionalni košmar (Vope) str. 67
MacDermid: Pjesma sirena (Panzer) str. 67
Clifford Simmak:Tranzitna stanica (Mladjo) str. 67
Hrvoje Kovačević: Putnikova smrt (Rock.BobRock.) str. 68
Guareschi: Don Camillo (Panzer) str. 68
Deutsch: Urota srebra (Panzer) str. 68
Goli otoci Jovo Kapičić (Osim) str. 68
Space - Opera (Mladjo) str. 68
Miroslav Krleža (Mladjo) str. 69
Martin, Carranza: Gaudijev ključ (Panzer) str. 69
Harris: Archangel (Panzer) str. 69
Morrison: The Ark (Barka) (Panzer) str. 69
Cooper: Tajna sedmog sina (u Evropi Knjižara mrtvih) (Panzer) str. 69
Robert A. Heinlein: Dvostruka zvijezda (ZG Naklada, 2008./org. izdanje 1956.) (Rock. Bob Rock)
Asimov:Roboti zore (Lord Vader 89 ) str. 70
TEMA:Domaći autori str. 70
Asimov:Roboti i carstvo (Lord Vader 89) str. 71
Smith: Gorky park (Panzer) str. 72
Monaldi, Sorti: Secretum (Panzer) str. 72
Zoran Žmirić:BLOCKBUSTER (Mladjo) str. 72
Sacks: Muž, koji je imao ženu za šešir (Panzer) str. 72
Singh: Lijek ili sljepilo? (Panzer) str. 72
Nesbo: Rodstrupe (Panzer) str. 72
Indridason: Grad čaša (Panzer) str. 72
Dahl: Zbirka kratkih priča (Panzer) str.72
Bram Stoker: DRACULA (mladjo) str. 72
Belani (Blažič): Obzidani grad (Panzer) str. 72
Smith: Ruins (Panzer) str. 72
Preston: the Cobra Event (Panzer) str. 72
Marr, Baldwin: The Eleventh Plague (Panzer) str. 72
Kurt Vonnegut: Mali traktat (Kunoichi) str. 73
Stephen King:Izmaglica (Mhejl) str. 74
Zoran Žmirić:VRIJEME KOJE NAM JE POJEO PAC - MAN (mladjo) str. 74
Asimov: Život u svemiru (Panzer) str 75
Bujold: "Pripravnik za ratnika". (DeeCay) str. 75
''Ljeto noći''(Den Simons) (Mhejl) str. 75
Arthur Clarke i Frederic Pohl: POSLJEDNJI TEOREM (Mladjo) str. 76
Theodor Stergen: VENERA PLUS X (Mladjo) str. 76
Hanlon: The science of the Hitchhiker's guide to the galaxy (Panzer) str. 76
STIEG LARSSON: TRILOGIJA MILLENIUM (Ken2) str.76
Panzer:Pilgrim (from the Chronicles of Un) (Mladjo) str. 76
Cornwell: Portrait of a killer, Jack the Ripper, Case Closed (Panzer)str. 76
Krakauer: Into the wild str. (Panzer)76
Frederick Pohl:DOLAZE KVANTNE MAČKE (Mladjo) str. 77
Parasvemir (Mentor und SFera, 2010.) str. 77
Panzer: Changes in Heaven (Mladjo) str. 77
Arthur C Clarke: serijal o Rami (Mladjo) str. 77
Rock.Bob Rockovih "par brzopoteznih":)) - King, Coben...
J. K. Jerome: Three men in a boat, to say nothing about the dog (Panzer) str. 77
KENTAUR - biblioteka znanstvene fantastike (mladjo) str. 78
Robert Silverberg: Noćna krila (Nightwings) (mladjo) str. 78
Kliford Simak: GRAD (mladjo) str. 78
Robert A. Heinlein: VRATA U LJETO (mladjo) str. 78
Arkadij i Boris Strugacki: HOTEL KOD POGINULOG ALPINISTE (mladjo) str. 79
Predrag Raos:MNOGO VIKE NIZAŠTO (mladjo) str. 79
Đoko Ostojić:SUČELICE NA TARI (Mhejl) str. 79
Atkinson(Yogi Ramacharaka): Science of Breath (Panzer) str. 79
Krunić: Med i krv (Panzer) str. 79
Gene Wolfe: The Book of the New Sun (Panzer) str. 80
Arkadij i Boris Strugacki:PUŽ GOLAĆ NA URVINI (mladjo) str. 81
William Tenn(Philip Mass): Of Men and Monsters (Panzer) str. 81
Thomas M. Disch: The Genocides (Panzer) str. 81
Stephen King: The girl who loved Tom Gordon (Vope) str. 82
Cordwainer Smith: A Planet named Shaygol (Panzer) str. 82
Alan Dean Foster: Midworld (Panzer) str. 82
James Blish:ZVIJEZDANE SPORE (mladjo) str. 83
Philip Jose Farmer: Dark is the Sun (Panzer) str. 83
Eric Frank Russell: Wasp (Panzer) str. 85
Kim Stanley Robinson: LEDENI HRAM (mladjo) str. 85
Hal Clement: Iceworld (Panzer) str. 85
Hal Clement: Mission of Gravity (Panzer) str. 86
Feldman: Svakidašnje tajne (Imponderables) (Panzer) str. 87
Lewis: Smijeh i kladivo (Komunistični vicevi 1917-1989) (Panzer) str.87
Isaac Asimov i Robert Silverberg: Spuštanje noći (Vope) str. 88
Jack Vance: Tales of the dying earth (Panzer) str. 88
Džo Haldemen:Večiti mir (Vope) str. 89
Ellison: I have no mouth, and I must scream (Panzer) str. 89
Isak Asimov - Nemsezis (Vope) str. 89
Somoza: Špilja ideja a.k.a The Athenian Murders (Panzer) str. 89
Risto V. Radunovića "Istorijska osnova završnice Njegoševog Gorskog vijenca" (Mhejl) str. 89
Christie: Murder of Roger Ackroyd (Panzer) str. 89
Gregori Benford - Saga o centru galaksije (Vope) str. 89
Kladnik: Ljubljana sa nostalgijom (Panzer) str. 89
Panzer: IDEAL FAMILY (mladjo) str. 91
Po: Viljem Vilson (Mhejl) str. 91
Milisav Popović:Zaboravljena gora (Culfis) str. 91
Djordje Balašević:TRI POSLERATNA DRUGA (Mladjo) str. 92
Roberts: The end of food (Panzer) str. 92
Albom: Tuesdays with Morrie (Panzer) str. 92
Scott Card: Kraljevski ručak (Panzer) str. 92
Stephen King:Under the done (Vope) str. 93
Olga Larionova:Leopard sa Kilimandžara (Pirgavi) str. 94
Isak Asimov i Robert Silverberg: Dete vremena (Vope) str. 94
NICCOLO AMMANITI - nek' zabava počne (Ken2) str. 95
Panzer:INSANE ASYLUM (Mladjo) str. 95
Pötzsch: Krvnikova kčer (Panzer) str. 95
George Orwell:Životinjska farma (Mhejl) str. 95
Paolo Koeljo:Đavo i gospođica Prim (Bruce S.) str. 96
Damir Hoyka:XAVIA (mladjo) str. 97
Riel: Otkvačene arktičke priče (Panzer) str. 98
Mara R. Sirako: Dangober (Panzer) str. 98
Gartner: Praznina napretka (iz pradavnine u daljnu budučnost) (Panzer) str. 99
Phillp K. Dick:UBIK (mladjo) str. 99
Kurkov: Piknik na ledu a.k.a Smrt i pingvin (Panzer) str. 99
Alfred Bester: RAZORENI ČOVJEK (mladjo) str.101
Aldiss: Hothouse a.k.a The Long Afternoon in Earth (Panzer) str. 101
Miljenko Jergović:SARAJEVSKI MARLBORO (mladjo) str. 101
Paolo Koeljo:Anđeo ćuvar (Bruce Springsteen) str. 101
Isak Asimov:Zvezde prah nebeski (Lord Vader89) str. 101
Miljenko Jergović:Ruta Tannenbaum (Osim) str. 102
Phillip K. Dick:TECITE SUZE MOJE, REČE POLICAJAC (mladjo) str. 102
Isaac Asimov:Svemirske struje (LordVader89) str. 102
Kurt Vonegut jr.:KLAONICA 5 (mladjo) str. 103
Predrag Crnković: BEOGRAD ZA POKOJNIKE (mladjo) str. 104
Vladimir Pištalo:MILENIJUM U BEOGRADU (mladjo) str. 105
Aleksandar Novaković:VOĐA (mladjo) str. 105
Buzzati: Sedam katova (Iz knjige 60 priča) (Panzer) str.105
Dule Nedeljković:PONEDJELJAK (mladjo) str. 106
Mankell: Muškarac iz Pekinga (Panzer) str. 106
Hochgatterer: Slatkost života (Panzer) str. 106
Veselin Gatalo: GETO (mladjo) str. 108
Veselin Gatalo:CAFE OXYGEN (mladjo) str. 108
Monaldi & Sorti: Veritas (Panzer) str. 108
Mordecai Roshwald:LEVEL 7 (Panzer) str. 110
Michelle Moran: "Nefertiti" (DeeCay) str. 110
David Albahari:SNEŽNI ČOVEK (mladjo) str.110
Jaroslav Hašek:DOBRI VOJAK ŠVEJK UOČI RATA I DRUGE ČUDNOVATE ZGODE (mladjo) str. 111
Robert Heinlein:Stranger in a strange land (Pirgavi) str.111
Patrick Ness:The knife of never letting go (Panzer) str. 112
David Morrell:The Totem (Mhejl) str.114
Collins: Arena smrti, 1. dio Igre gladi trilogije (Panzer) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 1:ZVIJEZDE ĆE BITI NJIHOVE (mladjo) str. 114
Mahabharata (Mhejl) str. 114
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 2:ŽIVOT ZA ZVEZDE (mladjo) str. 114
Jevgenij Zamjatin:MI (ordell) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 3:ZEMLJANINE VRATI SE KUĆI (mladjo) str. 115
James Blish:GRADOVI U LETU, Knjiga 4:TRESAK CIMBALA (mladjo) str. 115
George R.R. Martin:DYING OF THE LIGHT (Panzer) str. 116
Giljermo Del Toro/Čak Hogan:SOJ (Swamp thing) str. 116
Robert A. Heinlein:DVOSTRUKA ZVIJEZDA (mladjo) str. 116
Philip K. Dick - Čovjek u visokom dvorcu (Pirgavi) str. 116
Robert A. Heinlein:LUNA JE OKRUTNA LJUBAVNICA (mladjo) str. 117
Beckett: Geneza (panzer) str. 117
Patrik MekKejb - Snježna šuma (Mhejl) str.117
Toole: Urota idiota (Panzer) str.119
Stanislaw Lem. nepobedivi (Pirgavi) str.119
Roger Zelazny:The dream master (Pirgavi) str.121
Zusak: Kradljivka knjiga (Panzer) str.122
Phillp K. Dick: Sanjaju li androidi električne ovce? (mladjo) str.123
Viktor Peljevin:Život insekata )Gil-galad) str.123
Džordž Orvel - Niko i ništa u Parizu i Londonu (zorglub) str.123
Srđan Valjarević - Dnevnik druge zime (zorglub) str.123
Phillip K. Dick: FILMSKE PRIČE (mladjo) str.124
Neal Stephenson:ANATHEM (Panzer) str.124
Stanislav Lem:FIJASKO (mladjo) str.126
Stanislav Lem:SOLARIS (mladjo) str.127
Stanislav Lem:GLAS GOSPODARA (mladjo) str.128
Joe Haldeman:VJEČNI RAT (Pirgavi) str.129
Odraslima Slovenije (Panzer) str.130
John Brosnan:NEBESKI GOSPODARI (Pirgavi) str.130
Vikas Swarup:ŠESTORICA OSUMNJIČENIH (Panzer) str.133.
George Orwel:1984. (mladjo) str.134
Arthur Clarke i Gentry Lee:KOLEVKA (mladjo) str.134
Brian Aldiss:HELIKONIJA PROLEĆE (Pirgavi) str.135
Matej Mertik:KAPETANE NA ZEMLJI IMA SVE MANJE I MANJE TRATINČICA (Panzer) str.136
Ivan Ivanji:NA KRAJU OSTAJE REČ (mladjo) str. 136
Dennis Lehane:LIK I DJELO (Johnny Difool) str.136
Luis McMaster Bujold:ZIMOSLAVNI DAROVI (mladjo) str.138
Jerzy Kosinski:BEING THERE (Jonny Difool) str.139
David Hewson:THE KILLING (Panzer) str.140
Brian Aldiss: HALIKONIJA LETO (Pirgavi) str. 140
Luis McMaster Bujold:DIPLOMATSKI IMUNITET (mladjo) str. 141
Luis McMaster Bujold:LEDENE OPEKLINE (mladjo) str. 141
Dean Koontz:ISKORISTI NOĆ (Pirgavi) str. 142
Dean Koontz:ŽESTINA (Pirgavi) str. 142
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str. 142
China Mieville:STANICA PERDIDO (DeeCay) str.143
MONOLITH 002 (Pirgavi) str. 143
Greg Bear:THE FORGE OF GOD (Vope) str.143
George R.R. Martin i Lisa Tuttle:VJETROVITO UTOČIŠTE (Pirgavi) str. 143
Zoran Živković:BIBLIOTEKA (Pirgavi) str.144
C.J.Cherrych:DOWNBELOW STATION (Vope) str.144
Adam Troy Castro:LIK I DJELO (Ernie Pike) str.144
Harper Lee:UBITI PTICU RUGALICU (Johnny Difool) str.144
Peter Pišćanek:RIVERS OF BABYLON - KAKO JE LOŽAČ POSTAO TAJKUN (Panzer) str.144
Peter Terrin:STRAŽAR (Panzer) str.144
Inka Parei:RASHLADNA STANICA (Panzer) str.145
Fred Saberhagen:BERSEKERSKI TRON (mladjo) str.145
J.K. Rowling: THE CASUAL VACANCY (pANZER) STR.145
Branislav Glumac:FIUMIANKA (Just_Charlie) str.145
Srećko Cuculić:ZAGREPČANKA (Just_Charlie) str.145
C.J.Cherryh:CYTEEN (Vope) str.146
Hannu Rajaniemi:THE QUANTUM THIEF (Vope) str.146
Khaled Alkhamissi:TAXI (Panzer) str.146
Roger Zelazny:ZOVEM SE KONRAD (Pirgavi) str. 146
J.G. Ballard:POTOPLJENI SVIJET (Pirgavi) str. 147
Manuel De Pedrolo:MESANOSCRIT DEL SEGON ORIGEN (Panzer) str.147
Volter Trevis:ČOVJEK KOJI JE PAO NA ZEMLJU (mladjo) str.147
Rod Rees:POLUSVIJET(ZIMA) (mladjo) str.150
John Scalzi:OLD MAN'S WAR (Pirgavi) str.151
Thompson Walker: DOBA ČUDA (Panzer) str.151
Julianna Baggott: ČISTI (PRVI DIO TRILOGIJE) (Panzer) str.151
Martin Cruz Smith:PARK GORKOG (mladjo) str.151
Ray Bradbury:VATRA I LED (DeeCay) str.151
H.G. Wells:ZVIJEZDA (DeeCay) str.151
Martin Cruz Smith:VUKOVI JEDU PSE (mladjo) str.152
H.P Lovecraft:POTRAGA ZA NEZNANIM KADATHOM (DeeCay) str.151
Robert A. Heinlein:ZVIJEZDANI JURIŠNICI (DeeCay) str.154
Phillip K.Dick:SANJAJU LI ANDROIDI ELEKTRIČNE OVCE? (DeeCay) str.154
Martin Cruz Smith:STALJINOV DUH (mladjo) str.154
J.K. Rowling:THE CUCKOO'S CALLING (Panzer) str.154
Forest Carter: THE EDUCATION OF LITTLE TREE (Panzer) str.154
Martin Cruz Smith:ZVIJEZDA SJEVERNJAČA (mladjo) str.155
Martin Cruz Smith:HAVANSKI ZALJEV (mladjo) str.155
John Burdett:BANGKOK 8 (mladjo) str.156
John Wyndham:DAN TRIFIDA (DeeCay) str.156
Sam J. Lundwall:NIJE VREME ZA HEROJE (DeeCay) str.156
K.W. Jeter:BLADE RUNNER 2 - NA RUBU LJUDSKOSTI (DeeCay) str.157
Brian W. Aldiss:NON-STOP (DeeCay) str.158
Antti Tuomainen:ISCJELJITELJ (DeeCay) str.158
Stanislaw Lem:NEPOBEDIVI (DeeCay) str.158
Orson Scott Card:ENDAROVA IGRA (DeeCay) str.159
Orson Scott Card:GOVORNIK ZA MRTVE (DeeCay) str.160
Harry Harrison:SVIJET SMRTI (mladjo) str.160
SIRIUS BROJ 19 (mladjo) str.161
SIRIUS BROJ 19 (DeeCay) str.162
Lee Child:JEDAN HITAC (Johnny Difool) str.163
Kim Stanley Robinson:2312 (Vope) str.164
Darko Macan:KOŽA BOJE MASLINE (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny:GOSPODAR SVJETLOSTI (Johnny Difool) str.164
Roger Zelazny: THIS IMMORTAL (Erine Pike) str.164
John Scalzi:REDSHIRTS (Ernie Pike) str.164
Goran Vojnović:ČEFURI RAUS! (Johnny Difool) str. 164
John Scalzi:REDSHIRTS (Vope) str. 164
Fred Saberhagen:BERSERKERS:THE BEGINNING (Vope) str. 164
Robert Bryndza:SMRTONOSNE TAJNE (mladjo) str. 237


















Popis će redovito biti ažuriran...







Evo, na početku, počeo bih sa jednom isprikom;imam samo dvadesetak min vremena između obaveza, pa Vas molim za razumijevanje glede gramatičkih i inih grešaka;shvatite ovo prvenstveno kao jedan tok misli.
Dugo se već pripremam otvoriti ovakav jedan topic, topic gdje bi (uvjeren sam) veliki broj ljubitelja dobre knjige mogao popričati i iznijeti svoje mišljenje o pročitanom djelu. Svakako, postoje specijaliziraniji forumi za ovu temu, ali zašto ne otvoriti jedan ovakav topic i među ljubiteljima stripa, te na taj način uvidjeti kakva je čitalačka kultura, razina razmišljanja, pa i tolerancija različitih mišljenja glede (ne)pročitanih knjiga.Dakle, ne mislim ovdje ni na koji žanr posebno; ovaj topic otvoren je za apsolutno sve vrste pisane riječi. Stoga, pucajte sa svojim recenzijama (malim, srednjim, velikim ) komentarima, mišljenjima, prodikama, iživljavajte se slobodno:). Nadam se da će se barem par ljudi odvažiti da nešto napiše, a ako se nitko ne javi...ha, pa barem sam pokušao

Evo jedne moje:

TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO, IZA SVAKOG UGLA JE SAZNANJE NEKO

Vernor Vinge: Jazbina na nebu
A deepness in the sky
Žanr:SF
Hugo i Nebula winner
Algoritam, 2006.
745 str.
Prijevod:Kristijan Vlašić
Lektura: Zinka Joh

Science-fiction oduvijek je od strane "stručne" kritike bio prikazivan kao "pulp" žanr namijenjen prvenstveno nezahtijevnoj publici željnoj lakoga štiva. Ti argumenti, na žalost, i dan danas su aktualni i ne pokazuje se mogućnost njihova skorog iskorijenjivanja. Jedan banalan primjer to dokazuje: što mislite da li je moguće da jedna sf knjiga završi u lektiri za srednju školu? Naravno da ne, ta ideja Vam je smiješna sama po sebi. Zašto? Jer znate, kao i ja, da će "stručni" milje takvu ideju odbaciti kao nešto izrazito neozbiljno. Zašto ovo sve govorim? Zato što je knjiga koju predstavljam jedno istinsko remek djelo, ne samo u domeni žanrovske kritike, nego uopće. Međutim, nikada ovakvo dijelo nećete naći u lektiri, ali zato će "Madam Bovary", koja je, kako god okreneš, jedan obični ljubić, uvijek biti sveprisutna.Također, dosta često se čuje mišljenje da je veliki dio sf književnosti loš. Tu bih citirao velikog sf barda Theodora Sturgeona:"Točno je da je 95% sf-a smeće. Ali 95% bilo kojeg drugog žanra je također smeće". Mislim da je s tim sve rečeno.
Ali, okrznimo malo konačno i samu knjigu:Evo kratkog sadržaja(LIGHT SPOILER):
Radiosignal s ugasle zvijezde koja nikako nije mogla nastati prirodnim putem poput zova sirene privući će dvije ekspedicije iz različitih dijelova svemira naseljenog ljudkom rasom. Zvijezda koja se pali i gasi svakih 250 godina ima planet koja naseljavaju inteligentna bića. Prva koja bi ljudi mogli susresti otkad su krenuli u istraživanje svemira. Genijalni umovi sva tri svijeta sukobiti će se u bitci na život i smrt u kojoj su ulozi daleko veći nego što bilo tko od njih može pretpostaviti (SP OFF).
Karakterizacija likova u ovoj knjizi dovedena je do savršenstva. Likova je popriličan broj, međutim količina osobnih podataka te iznenađujućih preokreta, kako u osobnom pogledu likova, tako i glede njihovog identiteta, na vrlo je visokom nivou. Ljudi su ovdje prikazani onakvima kakvima jesu, u pravom smislu riječi. Međutim, kao i u stvarnom životu, na sreću cijeloga ljudskog roda, uvijek postoji nekolicina pojedinaca koji su u stanju promijeniti stvari. Genijalnost jednog pojedinca vanzemaljske rase( namjerno Vam neću reći ništa glede njihovog izgleda:)), toliko očarava i ponovno me uvjerava u jednu činjenicu primjenjivu na ljudski rod; nisu ljudi zaslužni za napredak na raznim poljima znanosti tokom tisućljeća. nije čovječanstvo postiglo napredak i svijet u kakvom živimo. Ne, nije to zasluga ljudskog roda nego nekolicine pojedinaca. Da, imamo sreću da se svako malo u ovom našem svijetu rodi genijalac poput Einstena ili Tesle, i zahvaljujući njihovoj mudrosti i genijalnosti čovječanstvo (ipak) gura naprijed. Takav je i Shakner Underhill,vanzemaljac i jedan od glavnih junaka ove priče.
Također, kaže se da su svi ljudi jednaki u svojim pravima. Proširio bih malo tu izjavu i dodao da smo svi mi, bića u svemiru jednaki u logici i bez obzira gdje se nalazili, uvijek će iza nekog kutka vrebati neko saznanje koje jedva čeka da bude ubrano.

P.S. za Vope-a (koji je jedini ovo pročitao do kraja:)) Radnja ove knjige se dešava 30 000 godina prije knjige "Vatra nad dubinom.

Eto. Pucajte!


<
25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
ridiculus Posted - 18/02/2025 : 16:33:39
Kjerkegora sam čitao u mladosti i vraćam mu se i ovih dana. Najveći psiholog i veliki ironičar. Teško mi je da zamislim da neko čita Ponavljanje i da shvati šta je tu glavni argument, ili čak pozicija, pre samog kraja.

Ali neću pričati o njemu, niti o Gogolju, Bradbury-ju, ili Turgenjevu, čije sam neke kratke priče čitao. Dickensovi predgovori za različita knjiška izdanja The Pickwick Papers su bili izvor radosti, ali Hazlittov esej On the Conversation of Authors dobija svu moju pažnju na ovom prostoru.

William Hazlitt je jedan od osnova engleske esejistike, stub, bukvar "jezika" slabo poznatog u našoj akademiji, i sigurno jedan od nekoliko kritičara književnosti (a i vizuelnih umetnosti) koji su najviše pokidali sve prepreke izražavanju, ali koje je baš zato praktično nemoguće imitirati; karika u lancu najvećih engleskih kritičara, onih koji nisu posmatrali to umeće kao kavez ili ne-daj-bože ludačku košulju kojima treba ograničiti predmet: Dr. Johnson, pomenuti, John Ruskin, Walter Pater, William Empson... - da tu prekinemo. Ovde pravim distinkciju u odnosu na teoretičare, kao što su Hazlittov savremenik Coleridge ili Kanađanin Northrop Frye. Ali nadalje ćemo zanemariti kritički aspekat njegovog rada, koliko je to moguće (verovatno ne mnogo ), i ograničiti se na esejistički pristup temi - to jest, ne na ocenjivanje umetničkih vrednosti, nego na promišljanje života.

Dakle, kakav je razgovor između pisaca? Da li je sadržajniji ili instruktivniji nego razgovor između, recimo, lekara? Ovde mislimo na privatne, opuštajuće razgovore, ne profesionalne sastanke. Izašli smo negde na piće, mi ljudi iz neke struke, i sad ćaskamo, diskutujemo, eventualno se svađamo... Posebno me je dojmilo to što su skice o konverzaciji lekara koju daju Hazlitt (pre dvesta godina) i jedna moja poznanica, lekarka, gotovo identične.

Ali Hazlitt nije doživeo da čuje razgovore programera, koji su neopozivo zastrašujući. Jedno IF ovde, jedno > tamo; eventualno neko praktično iskustvo, neki opis kontakta sa homo sapiensima pri primeni tog magičnog koda je nešto najbliže ljudskosti u tim razgovorima, barem dok se ne dođe do seksualnih pustolovina. Kako reče Emerson, svaka formalna kategorizacija se odbija sa predmeta na subjekat i vezuje ga isto toliko. Tako Richard Dawkins ne može da vidi svet van biološke perspektive.

Ali esej - lični ogled - nije naučni rad, već samo promišljanje o zadatoj temi. Može da se snabdeva iz skladišta anegdota, a mogu da ga vode i opšte, univerzalne, apstraktne moći uma, i Hazlitt koristi oba načina, veličanstveno. Poznavao je neke od najvećih ličnosti kulture svog vremena i zemlje, i klub koji su oni formirali bio je mesto na kome su se sukobljavale najinspirativnije i najluđe ideje. Tako je Wordsworth bio neko ko je umeo ponekad da dobro govori o (tuđoj) poeziji - sopstvena se podrazumeva, jer kažu "piši šta znaš", a on je pisao o sebi - Coleridge uvek o svemu, a [William] Godwin ni o čemu . Godwin, otac anarhizma, i jedan od prastričeva marksizma! Ko bi rek'o?

S druge strane, esej je izdašan u svojim zaključcima, kao što je onaj da je za dobru konverzaciju potrebna veština slušanja isto kao i ona da se bude čut. Zato su dobre konverzacije retke na današnjim forumima i društvenim mrežama. Komunikacija na društvenim mrežama je zapravo nešto između razgovora i pisanja, jer ipak daje vremena da se razmisli... ok, možda ipak ne . Ako današnje društvo nema neku stvar i ne upražnjava neku aktivnost, onda su to, generalno govoreći, vreme i razmišljanje . Razmišljanje je zamenjeno linkovanjem. Evo vam pa čitajte! Jeste da ne znam detalje, ali verujem! Još ako je tema političke prirode, imamo gomilu monologa, buku, metež, urnebes, karambol, virtuelnu penu; svako malo pa neko otrči na Google, koji "zna sve", ali vidi vas bolje nego vi njega; svako malo pa neko koristi najsavremenija istraživanja, ali preskače kontekst pa prelazi direktno na pretpostavke... Eto naše političke realnosti.

Hajmo zato o nečem drugom, jer "nothing was ever learned by either side in a dispute." Lepše i plodonosnije je reći, kao Doktor Johnson, koga Hazlitt ovde citira, "lepo smo ćaskali". Ali treba i zaslužiti takvu ocenu. Čitanje Hazlitta je jedan od najboljih puteva da se nauči kako.

(Elem, nema ga na srpskom, koliko sam svestan, a ne verujem da se može naći na drugim eks-jugoslovenskim jezicima.)
Salkan Posted - 17/02/2025 : 20:09:10



1977.godine veliki J.L.Borges je sedam uzastopnih dana držao predavanja na Univerzitetu u rodnom Buenos Airesu i svojim studentima pokušao približiti teme poput Dantea, važnosti košmara, Hiljadu i jedne noći i uticaja Orijenta na Zapad, Budizmu, Kabali, svome sljepilu kao daru s neba, te o čitanju poezije.
No, ovo nisu samo puka predavanja niti rasprave, ovaj transkript je dodir sa običnim čovjekom koji želi da uči, saznaje i da se kupa u ljubavi prema spoznaji. Borges, u tom trenutku skoro potpuno slijep, iako pod intenzivnim medicinskim tretmanima, ponavlja svoj najpotresniji stih iz Pjesme o darovima:
"Niko ne može umanjiti suze prijekora, a ta izjava je velika, Boga koji mi je svojom čudesnom ironijom dao u isto vrijeme
knjige i noć".
da bi dočarao momenat kada 1955.godine biva imenovan za direktora Nacionalne biblioteke koja je smještena u južnoj četvrti Buenos Airesa, koja ga neodoljivo podsjeća na ulicu u kojoj su živjeli njegovi roditelji.

Uz bezbroj fascinantnih ideja svojstvenih njegovoj magičnoj moći pripovjedanja, koje prožima taj nikad izgubljeni ushit za opijenosti umjetnošću, posebno jak utisak ostavlja i definisanje poezije kao estetskog iskustva, te njegove vizije o Raju kao ogromnoj biblioteci, pa i ovaj redak (odlomak iz predavanja o Kabali):
"Nemaju sve knjige u sebi ekstazu, i nije uvijek ono što je imao Kierkegaard kada je rekao da ako je samo jedna duša u Paklu potrebna za raznolikost ovog svijeta i kada bi ta duša bila njegova, pjevao bi sa dna Pakla hvalospjeve Svemogućem".

Velike preporuke svim Borgesoljupcima, jer ove zabilješke zaokružuju impresiju o jednom od najvećih književnika prošlog vijeka kao običnom, poniznom i sretnom čovjeku koji je hrabro tražio i konačno našao svoj mir u vječnosti.
Salkan Posted - 16/02/2025 : 13:43:58



...jednom je A.S., čuveni brčanski serator rekao: "Okruži se stvarima koje voliš, čini dobro drugima ili se ukloni da ne smetaš, i ako uspiješ u pronalasku ljubavi prema saznanjima da ne povrijediš nikog, a sebe da nahraniš - nećeš nikad imat' problema sa erekcijom!".

naker Posted - 15/02/2025 : 21:09:20



Seča šume (Tomas Bernhard)


Smrt poznate bečke umetnice je povod koji će okupiti umetničku elitu Beča na umetničku večeru. Iako se okupljaju zbog smrti osobe koju svi znaju, ona je za njih već prošlost, i žele da se dobro provedu, da pričaju o umetnosti i filosofiji, da se duhovno i intelektualno uzdignu jer im se na ovoj večeri pridružuje najveći glumac bečkog pozorišta. Oni na smrt čuvene umetnice gledaju kao na nelagodnost o kojoj je bolje ne pričati. Jedan gost na ovoj večeri, pisac koji nije video domaćine dvadeset godina jer ih mrzi, skida koprenu sa ove umetničke večere i unutrašnjim monolozima nemilosrdno kritikuje i ismeva ovu takozvanu bečku umetničku elitu...

Bernhardov furiozni način pisanja u monološkom maniru gde repetitivno ponavlja jednoteiste stvari kako bi isterao svoju poentu u ovom romanu dostiže svoj vrhunac. Pisac nije prijatelj ni sa kim na ovoj pseudo umetničkoj večeri, on ismeva što se ovo naziva umetničkom večerom, on iz dna duše ismeva sve zvanice jer nisu ljudi dostojni razgovora. Autor upoređuje bečko dramsko pozorište sa mlinom, to je mlin koji melje, melje i uništava, drobi talente i ljudsku dušu, ubija svaki vid umetnosti i svaki vid lepote duha generalno govoreći. Šuma, visoko drveće, drvoseča, seča šume, priroda je jedino što nas može spasiti od loših ljudi, autor kritikuje kvazi umetničku elitu kao da seče šumu, stabla padaju na zemlju kao što sva ta lažna umetnička iluzija bledi pred oštrim i britkim komentarima isprovociranog glumca koji skida koprenu sa ove nedostojne umetničke elite Beča.

Dobro je što nisam odustao od Bernharda nakon prve dve knjige koje sam iščitao od njega jer su ostavile mlak utisak na mene. Sledeće dve drastično popravljaju utisak jer Vitgenštajnov nećak i Seča šume su remek-dela
Salkan Posted - 13/02/2025 : 19:07:42


„...oni (Kaljajev i njegova braća iz cijelog svijeta) su donijeli odluku, napravili su izbor, i dali nam svojim primjerom najvažnije pravilo života: ako hoćemo da živimo i umremo kao ljudi ne smijemo od sebe napraviti bogove“.

Šta je pobuna? Apstrakt, težnja, smisao ili dokaz u istoriji?

„...U istoriji, kao i u psihologiji, pobuna je kao klatno koje se nepravilno, gotovo abnormalno klati, tražeći svoj pravi i duboki ritam. Ali ta nepravilnost nije potpuna. Ona ima određeni oslonac oko kojeg se okreće. Pobuna, koja nagovještava postojanje zajedničke ljudske prirode, istovremeno objelodanjuje mjeru i granicu ugrađene u tu prirodu“.

Od Prometeja do Staljina, čovjek se kao svjesno biće buni protiv svega oko i u sebi. Pompezna najava ovog kompleksnog eseja o istoriji ljudske misli navodi i floskulu koju je Kami plasirao u svojoj beletristici, tj. da je čovjek jedino biće koje odbija da bude ono što jeste“. Ali to nikako, nipošto i ni u kom smislu ne može vjerodostojno predstaviti značaj i snagu Pobunjenog čovjeka, niti odrediti granicu dosega ovog eseja, u kome će ovaj veliki majstor-lutalica, nesmirena duša, uspješno povući paralelu od antičkih Grka (koji su smatrali da čovjek treba da bude dio prirode) do revolucionarne misli XX vijeka (po kojoj čovjek treba da osvoji prirodu i pretvori je u sredstvo za proizvodnju).

U suštini, (ako se iko smije usuditi pa tražiti siže ovog velikog djela), Kami podvlači poganost ljudske prirode, koja je u prošlosti uporno i manijakalno pokušavala da „ubije istoriju“ i da „označi novu zoru“, „nove početke“, a koji su napori zbog pomjeranja ravnoteže, u svakom narednom, značajnijem vremenskom odmaku izgledali kao dječja igra, sve neozbiljniji projekti i stihijski izljevi mržnje prema najbližima. Naime, kada je u jednom trenutku čovjek odbacio vertikalu prema nebesima i prema Bogu, ubio ga u svom srcu (kao referentne tačke Kami koristi i Društveni ugovor i 1789 i Ničeovu fazu ludila), poželio je stvoriti Carstvo zemaljsko. Slijedom takve mahnitosti i kreacije tzv.“religijske horizontale“, čovjek je kroz vijekove trebao da shvati da „opšta volja“ i „jedinstvena misao“ nikada ne mogu postojati i svaki će naredni pokret koji isklije iz pobune voditi ka totalitetu i na kraju, ubistvu i nasilju. Pobuna se kao proces samoizjeda, ali je njena snaga nemjerljiva sa svim ostalim kretnjama na istorijskoj ljestvici.

Pored kritike Hegela (u pogledu rigidnosti apsolutnog čovjeka), Marksa pa sve unazad do Platona, možda je najinteresantniji dio koji dotiče tangente umjetnosti i filozofije, odnosno pobune. On kaže:
„...Svaki stvaralački čin samim svojim postojanjem poriče svijet gospodara i roba. Odbojno društvo tirana i robova u kojem živimo nestaće i preobraziće se na nivou stvaralaštva“.

„...Sve više vjerujem – piše Van Gog – da o Bogu ne treba suditi po ovom svijetu. On je samo jedna od Njegovih zamisli koja se nije ostvarila“. Svaki umjetnik nastoji da iznova popravi Njegovu zamisao i pruži joj stil koji joj nedostaje.

Osim ovog, vrlo je zanimljiv i dio u kome se neke moje generacije mogu naći, sada i ovdje:
„...čežnja za mirom i spokojstvom mora se ostaviti po strani, ona se poklapa sa prihvatanjem nepravde. Oni koji liju suze za srećnim dobom, u kome su nekad živjeli, priznaju šta stvarno žele; to nije ublažavanje bijede, to je tjeranje bijede da ćuti. Za razliku od njih, mi hvalimo ovo vrijeme, u kome bijeda ječi na sav glas i onima koji su siti remeti san“.

Dakle, Pobunjeni čovjek je najkomplikovanije i ujedno najdublje Kamijevo filozofsko štivo, u kome, nepažljivom čitaču nudi vrlo pretenciozan naslov i krivu sliku osnovne namjere. Podijeljeno u nekoliko poglavlja, koja nisu precizno i „hronološki“ posložena, Kami-filozof mijenja ritam u svojim rastakanjima i analizama. Na čas ćete osjetiti kako se divi DeSadu kao djetetu prvobitne revolucije i njegovoj imaginaciji u otuđenju, namjeri i snazi ideje da stvori novi svijet (pa makar i u tamnicama) – a u narednom pasusu oštro ga kritikuje i ujedno osuđuje kao luđaka koji je prešao sve mjere. Isti je slučaj i sa Ničeom, čiju misao i nihilizam, tek kao nastavak Štirnerove filozofije, odnosno zaokruženu DeSadovu misiju vidi kao živući okvir postupanja i u današnje doba, doduše nešto produbljeniju i mističniju – ali je u svakom kontekstu implementiranja osuđuje kao mahnitu i eksplicitnu. Kada je rekao da je Bog mrtav, da, Niče je mislio da su ljudi ubili Boga u sebi i svom srcu.

Esej je prepun osuda Inkvizicije i postupanja Crkve u periodu Srednjeg vijeka, kada se uporedo sa sazrijevanjem ideje da se relacija u društvenom poretku „gospodar-rob“ raskine, vrhovna civilizacijska institucija počela tresti i gubiti uticaj onda kada se posvetila uzimanju moći u profanoj sferi.

Na nekoliko mjesta Kami ponavlja primjere (Nečajev, španski redovnici) u kojima pobunjeni čovjek odbija prihvatiti kanon kao obavezu i pričestiti se. Čak se San-Žist, tužilac Luja XVI zavjetuje ćutnjom kao odgovor na derivaciju od izvorne ideje revolucije, nakon najznačajnijih i najrječitijih govora koji su kroz istoriju nosili francusku slobodnu misao. U tom aktu nepoštovanja Kami vidi klicu pobune gdje ju je teško zamisliti, a kao suprotni primjer vodi nas u ekstrem i naširoko posvećuje pažnju XX vijeku i rađanju lenjinizma, ludosti poput diktature proleterijata i socijalizma kao nus-produkte Marksovog pogrešno nasađenog determinizma i vid profetizma (političkog cinizma). Nacizam je takođe derivat nihilizma, kao i nacionalizam, gdje iz najčistije namjere pobunjivanja protiv ovozemaljskih nepravdi i nereda koji nastoji ustrojiti, čovjek-rob iz slobodnog ponovo prekucava krug i vraća se na početni stadij ovce za klanje. U tom kontekstu, posebno poglavlje, pri samom zaključivanju ovog masivnog eseja Kami naglašava bitnost mjere kao vrline koja među ostalim vrlinama mora isplivati na površinu močvare i omeđiti granicu svemu, pa i slobodi.

Ne znam kako će Pobunjeni čovjek uticati na druge, ali meni je ovo fantastično iskustvo, sedmica upornog čitanja i otvaranje sasvim nove perspektive. Ako sam imao sumnji da Kami nije filozof i/ili nije bitan na rosteru najuticajnijih mislilaca Novog doba, one su sad odstranjene i jedva čekam da se bacim na njegove ostale radove kao što su Srećna smrt, Kuga, Pad i Izgnanstvo. A iako sam se posvetio, nit mi je cvijeće u kući uvelo, nit mi je sarma zagorila, nit me je moja draga ooo-ostavila. Nevjerovatno kako je filozofija čudna i kako se odmah, nakon prvog čitanja ovog štiva osjeti da je Kami svu silinu iskrene ideje o Pobuni vidljivo kontrolisao i sprečavao da se prelije van formata ove knjige.
naker Posted - 11/02/2025 : 23:51:00



Vitgenštajnov nećak (Tomas Bernhard)


Priča o prijateljstvu između bolesnog pisca i ludog rođaka čuvenog filozofa iz imućne austrijske porodice. Pisac je plućni bolesnik, a nećak duševni bolesnik, i njih dvojica iako na prvi pogled nemaju ništa zajedničko dele mišljenje da je boravak u sanatorijumu kao boravak u zatvoru i sa prezirom gledaju na svoju okolinu i društvo u celini. Pisac pokušava da se priseti i rekonstruiše razgovore koje je imao sa ovim čovekom i bar u nekoj meri osvetli život ovog ludog ekscentrika koji je rođen u bogatstvu, ali je u svojoj ludosti sve odbacio...

Roman je u suštini u velikoj meri autobiografsko delo. Knjiga obiluje filosofskim i egzistencijalnim mislima. Bernhard piše svojim karakterističnim i zaista unikatnim načinom pisanja gde kao manijak ponavlja jednoteiste stvari nekoliko rečenica zaredom kao da pati od opsesivno-kompulsivnog poremaćaja. Roman nema strukturu, nema celina, nema poglavlja, nekada jedna rečenica zna da bude pola stranice, ceo roman je u suštini jedna tirada autora gde kritički i sa prezirom napada ono što prezire od početka do kraja bez stajanja. Iako je autor mrtav ozbiljan u svom pisanju, mene uvek nasmeju pojedine Bernhardove tvrdnje i komentare apsurdnih situacija u kojima se nalaze njegovi likovi. Pojedine paralele koje autor povlači između plućnog i duševnog odeljenja u bolnici su zaista presmešne.

Nekada je stvarno tanka granica između ludaka i genija, sa Bernhardom nikada nisi siguran kojoj strani pripada. Gubitnik i Beton mi se nisu preterano svideli i drago mi je što nisam digao ruke od ovog autora jer Vitgenštajnov nećak je odlično štivo
Salkan Posted - 08/02/2025 : 16:07:50




Evo šta kaže Alber Kami u samom uvodu, kada objašnjava samoubistvo (misli, čovjeka, smisla i filozofije):
„Jedino ravnoteža očiglednog i lirskog može da omogući istovremen pristup i emocijama i jasnoći. U jednom predmetu, istovremeno tako skromnom i tako prepunom patetike, učena i klasična dijalektika, dakle, mora da ustupi mjesto jednom skromnijem duhovnom stavu, koji u isti mah proističe iz zdravog smisla i iz simpatije“.


E pa, pošto imam dozvolu, dozvolite da se obratim.

Generacije čiji su stavovi uveliko i umnogome vajani Kamijevom filozofijom apsurda su izrodile narednu generaciju – koja je zapela u limbu apsurda i osujećena je i osakaćenih udova, osuđena na parazitiranje kao vrhunac svoje ideje o postojanju i užitku i kao takva, očito, nema ni snage ni volje da se odupre galopirajućem napretku ljudske misli, pa samim tim se može definisati kao najjače i ujedno najbanalnije oružje vladajuće strukture, koja je umjesto „duhovnog skoka“ načinila „materijalistički skok“, iskoristila znanja koja posjeduje i lukavo ih i promišljeno upotrijebila da maltretira prirodnu hijerarhiju i izopači je u užas koji nam danas visi iznad glave. Prepoznajem, naime, bezličnost, zombifikaciju, odsustvo ideje i motiva upravo kod tih i takvih komada mesine koji nekontrolisano žive, troše zrak drugima i smetaju ovom svijetu da nastavi da se kreće. Oni nisu transportno sredstvo, oni su metastazirani tumor društva, jer su osuđeni da se ne pitaju, nego da izvršavaju naredbe Starijih – onih kojima je Apsurd, kao vrhunac iracionalnog, zamijenio pojam o svemogućem i milosnom Bogu, potkresao pozitivan aspekt potentnosti i gurnuo ih u moralnu provaliju onda kada su umjesto desno otišli lijevo. Prevedeno na naš jezik: da, to su oni koji nam yebu mater – da, i u Kamijevim naporima da ljude dobronamjerno usmjeri ka Sebi i Svojstvo prije Jedinstvenosti, oni su pronašli, ničim izazvani osim primarnim nagonom za preživljavanje među pametnijima, recept da unište sve pozitivno što je preostalo u nama.
Od primarne ideje da pronađem momenat u kojem su se Sartre i Camus razdvojili, pronašao sam rađanje ekstrema u egzistencijalističkoj filozofiji. Iako nastaje u isto vrijeme kad i Stranac, Mit o Sizifu kapitalno je djelo u formi sistematičnog eseja koje će vremenom postati i najznačajnija kritika iz pera Albera Kamija, a ujedno i najformalnije štivo koje predstavlja suštinu njegovog učenja. Važno je istaći vrijeme kada ono nastaje, 1942.godine, u jeku WWII, znači kada Camus ima 29 godina. Izrađeno je u cilju pažljivog praćenja rađanja ideje o Pobuni kao drugoj opciji shvatanja apsurdnosti, drugom rezultatu takvog rađanja i suprotnosti izvjesnog nakon saznanja: samoubistvu. Mit o Sizifu nije teško probavljiv u slučaju ikakvih prethodnih saznanja o egzistencijalizmu u filozofiji i književnosti, jer se u dubini ovog eseja nalazi osnova – a to je kritika rada nekih velikih imena poput Jaspersa, Kierkergaarda, Shestova, Platona, pa i Aristotela. Camus želi da učvrsti poziciju čovjeka ponovo rođenog, dovoljno svjesnog svojih besmislenih pokreta u metarelaciji sa ukupnošću i silinom neskladnog svemira. Tako i Sizifa, koja pričica zaključuje ovo izdanje Kontrasta, moramo sresti tek na kraju eseja, kao pokazni model osnove Kamijevog napora: trenutak kada Sizif gleda kako se objekat koji gura uzbrdo vrati nazad u početni položaj i opet odluči, svjestan svog besmisla, da ga pogura uzbrdo. Pronalazak smisla u svemu, svugdje i uvijek.

Tu sam gdje jesam, tavorim i sretan sam da koristim svaki trenutak svog limba u putovanju, pronalasku, istraživanju i otkrivanju novog i sakrivenog: tako skučen u birokratskom toru imam dovoljno vremena da uvijek razmišljam o ideji – da li je potrebno ići linijom većeg otpora, tj. je li ispravan put onaj koji prvo otkriva uzroke da bi pronašao lijek? Osobe u ljudskom obliku koje me okružuju na poslu u suštini mi pomažu svojim nehajem i nadobudnošću: nikad nisam pripadao grupaciji koja se ulizuje, nego onim malobrojnijim što uvijek glasno šire svoje ralje i vrište o nepravdama i greškama. Ne tražim veću platu, tražim razumijevanje i sagovornike, tražim one od kojih ću nešto naučiti, eto šta tražim, eto šta je moj cilj. Taj me metod dosad služio ispravno, jer je sinkronicitet iznad kauzalnosti odradio svoj posao i radi ga i dalje brižno i marljivo: ne prestajem da se iznenađujem kako uvijek nabasam na prava štiva, dovoljno i gradirano jaka, postepeno se uvodim u viši nivo svijesti, razlučujem misao, ideju, intenciju i kretnju i što je najbitnije – ne skrećem sa puta iskrenog i dobronamjernog traženja uzroka naše propasti.
A gdje si ti u svemu tome, Albere, htio bih da znam?

„Ljudi koji umiru od svoje sopstvene ruke slijede tako do kraja silazni put svojih osjećanja“.

„Dešava se da se dekor sruši. Ustajanje, tramvaj, četiri sata u kancelariji ili fabrici, obrok, tramvaj, četiri sata rada, obrok, san, pon-uto-sri-čet-pet-sub, sve u istom ritmu, ovaj se put najčešće lako slijedi. Ali jednog dana pojavljuje se ZAŠTO i sve započinje umorom u znaku čuđenja. ZAPOČINJE, a to je značajno (najznačajnije, zaista, op.a.). Umor se nalazi na kraju postupaka mahinalnog nesvjesnog života, ali upravo s njim i započinje kretanje svijesti“.

„...ipak dođe jedan dan kad čovjek utvrdi ili kaže da mu je 30 godina...on se istovremeno postavlja u odnos prema vremenu i zauzima u njemu svoje sopstveno mjesto...on pripada vremenu i zbog užasa koji ga obuzima, u vremenu prepoznaje svog najgoreg neprijatelja...sutra, on želi sutra! Iako bi cijelim svojim bićem morao to da odbije. Ta pobuna tijela, to je apsurd“.

„...kakve god bile igre riječi i logičke vratolomije, SHVATITI prije svega znači UJEDINITI. Duboka želja samog duha, i u njegovim najsavršenijim pokretima, pridružuje se nesvjesnom osjećanju čovjeka pred svojim svijetom: zahtjev je to za bliskošću, žeđ za jasnoćom, shvatiti svijet za jednog čovjeka znači svesti ga na ljudsku mjeru, potvrditi ga vlastitim pečatom...“

„...međutim, naše doba je svjedok ponovnog nastanka (ovih) paradoksalnih sistema koji se trude svom snagom da sapletu razum, kao da je on zaista uvijek išao samo naprijed. Ali to nije toliko dokaz djelotvornosti razuma koliko žilavosti njegovih nadanja. Na istorijskom planu, ova stalnost dva stava ilustruje suštinsku strast čovjeka, podvojenog između svog poziva ka jedinstvu i jasne vizije zidova koji ga stežu“.


O Kierkegaardu: „...osjećamo da se kroz cijelo ovo djelo (Strah i drhtanje, Brevijar i Dnevnik jednog zavodnika, op.a.), pojavljuje kao predosjećanje istovremeno kao i strepnja, jedina istina koja na kraju izbija i u njegovim posljednjim djelima (Kierkegaard takođe pravi „skok“). Hrišćanstvo, kojeg se u svom djetinjstvu tako plašio, vraća mu se konačno u svom najsurovijem obliku. Za njega, takođe, antonimija i paradoks postaju kriterijumi religioznog. Dakle, samo to što je učinilo da odbaci nadu u smisao i dubinu ovog života, donosi mu sada svoju istinu i svoju jasnoću. Hrišćanstvo, to je sablazan, i ono što mu Kiergegaard sasvim jednostavno zahtijeva jeste treća žrtva, koju je zahtijevao i DeLoyola, a to je žrtva koja Bogu najviše prija: žrtva intelekta...“

„...dajem sebi slobodu da egzistencijalni stav ovde nazovem filozofskim samoubistvom...ali ovo ne podrazumjeva i vrijednosni sud...za egzistencijaliste, negacija je njihov Bog. Sasvim precizno, taj bog opstaje samo osporavanjem ljudskog razuma. Ali, kao i samoubistva, i bogovi se mijenjaju sa ljudima. Postoji više načina da se skoči, suština je u „skoku“...“


O slobodi: „...a ko može da ostane rob bez revolucije i bez prezira? Kakva sloboda može da postoji, u punom smislu riječi, bez pouzdanja u vječnost?“

Po Kamiju, Pobuna je oporavak svjesnog čovjeka koji se suočava sa apsurdom, onom krajnom tačkom racionalnog, opisanoj kao zid(ovi). Ovaj esej najčešće je spočitavan zbog manjka logike, ali uzdizan zbog te slatke lirike koju Kami plete po bremenitim hipotezama i velikim riječima. Očigledno je da mu pjesničko umijeće služi kao vezivno tkivo u pletenju mreže svoje filozofije. Pametniji kažu da je faza filozofije apsurda samo uvod u značajniju, onu koja se tiče pobune, gdje čovjek nakon prihvatanja apsurdnosti svog postojanja mora ispraviti kičmu i rehabilitovati svoj razum kroz pobunjivanje iznad otpora. To ćemo vidjeti u narednoj komori, Pobunjenom čoveku, koji me čeka.

Vrlo je važno posmatrati ovaj esej iz prizme vremena nastanka. Početak II svjetskog rata, rušenje evropskih imperija, tanjušni glas o slobodi Crnog kontinenta – njegove lične otadžbine. Koliko bijesa i gnjeva viri između Kamijevih velikih riječi o pogrešnim nahođenjima Čovjeka tokom jednog življenja, mislim da je pitanje lične percepcije. Govorimo o genijalcu koji je istovremeno stvarao ogranak jedne filozofske misli, odvojio se od vrlo produktivne (egzistencijalne) škole i pisao novele koje će ostati klasici i bezvremenska vrijednost u svim umjetničkim aršinima. Govorimo o čovjeku čije je djelo izmanipulisano i izmaltretirano tokom decenija i decenija postratnog perioda, govorimo o načinu pronalaska Istine (koja nije univerzalna) u modusu koji priliči najpedantnijim analitičarima i o neprestanim lutanjima između tih svojih riječi. Od krvi i mesa, običan Alžirac, stranac u svakom gradu i svakom mjestu, potpuno otuđen od svjetine i osuđen da upozori na greške koje vode u propast i sam je postao sredstvo manipulacije i u određenom tonu mogu razumjeti i osjetiti gdje se Sartre okanio da ga koristi za svoje lične potrebe. To mora da je pitanje pobune i jedva čekam da je se dočepam.
S druge strane, postavlja se još veće pitanje, a vezano je direktno za Devetu umjetnost. Meni se recimo čini da su velika većina slice-of-life uradaka sa kraja XX i početka XXI zasnovani na filozofiji apsurda, gdje se heroji pronalaze u svakom pojedincu a pobjede ne prevazilaze njihove lične svjetove. Znači li to da smo svi mi ovdje povlašteni jer odrastosmo uz Bonelijanu, uz Bleka i Zagora, uz herojstvo, uz potpuno ispravno poimanje Dobrog i Lošeg, kao što je jasno da su ljudi prije nas tako bezobrazno i drsko koristili nepriznavanje Boga u socijalizmu, jer su znali da poslije njih mora doći generacija koja će pružiti otpor, pa da bi svojoj poluretardiranoj, nesposobnoj djeci obezbjedili funkcije i užitke, promovisali ih u „elitu“, morali su eliminisati nas, gurnuti nas u rov i okrenuti nas daleko od promišljanja, u svijet koji funkcioniše od 7-15h (fabrike, kancelarije, gubljenje vremena)? Jer siguran sam u jedno i za to mi je poslužio Alber Kami: nisam često ulazio u kuće i stanove svojih drugova u djetinjstvu. Oni iz uticajnijeg i bogatijeg sloja u svojim vitrinama imali su debele knjige sa lijepim uvezima. Sjećam se žutog dustjacketa Hegela, sjećam se Hemingveja, sjećam se Remarka i Sartra, sjećam se i Kamija. Jesu li ih čitali, roditelji mojih drugova? Znam da su ih dobijali preko sindikata, na rate, većini su služile kao ukras kada dođu gosti. Je li ih neko čitao i kasnije koristio ta znanja da nas pocijepa i uništi, pretvori u zombije, da se klanjamo njihovom polupismenom nakotu?

Ako je ovo istina makar i djelimično, sada znam zašto je Kami napustio komunističku partiju i potkresao sve veze sa njom: jer je znao kuda njihova izopačena ideja vodi. Filozofija apsurda koju promoviše samo je jedan kamičak u komplikovanom stremljenju ka odgovoru na Pitanje svih pitanja.


Salkan Posted - 06/02/2025 : 21:21:18
Kamijev put se ne može okarakterisati kao pravolinijski.



A zašto "bijes" i "tuga" da budu riječi kojima bi se u najkraćem opisao ovaj veliki umjetnik, paćenik, oslobodilac i pjesnik? Možda bi trebalo krenuti ispočetka, kao što sam se ja usudio.

Iako je kratki, nazivni esej nastao još 1937, davno prije Stranca, Pada ili Kuge, na nagovor prijatelja i - čovjeka koji je stradao sa njim u saobraćajnoj nesreći, Michela Gallimarda, ponovo je štampan 1958.godine i satkan je od pet tekstova i podužim "predgovorom" (koji je više samokritika njegovog dotadašnjeg rada). Zbirka koju štampa Kontrast iz više razloga može poslužiti kao uvod u filozofiju Albera Kamija, jer na vrlo pitak i jednostavan način objašnjava polove koje njegova duša obilazi da bi se prosvijetlila, tj. njegovo biće da bi se pod velikim teretima življenja otisnulo u providnost.

Eseji su brižno i vrlo delikatno poredani, tako da čitaocu precizno dočaraju stanja u kojima se Kami nalazio; od haotičnih prisjećanja na djetinjstvo i siromaštvo, koje ga je (po meni) i načinilo jereznim i oblikovalo jedinstveni pogani yet pjesnički jezik - pa sve do lutanja po svijetu u potrazi za smirajem koji nije došao, onako kako ga je on tražio.

Ironija govori o starosti, pjeva o samoći koju ona donosi i neredima koje u univerzalnom Balansu proizvode ljudske slabosti i nesređene želje za životom protiv potrebe za smrću. O starici koja treba da umre i koja žudi za nečijom pažnjom i društvom, a koju ostavljaju da bi otišli u bioskop. O starcu koji luta ulicama svog grada da bi se pomirio sa svojim krajem, tamo gdje više nije bitan, jer ga nema ko slušati.

Između "da" i "ne" je najpotresnija ujedno i najznačajnija crtica iz života ovog nobelovca, akvarel pomiješanog sjećanja na turobne sličice djetinjstva sa miomirisima alžirskog Mediterana u jednoj usamljenoj noći, gdje on između prazne čaše i mrkih pogleda kafandžije doziva početak ljubavi prema majci. Prema majci, napaćenoj ženi koju je život toliko i tako užasno samljeo da je u očima njenog sina bila jedna koščata, prazna i bezlična sjena koja se nasadila na siromašnu stolicu u sredini siromašne sobice. Dok pokušava da prosudi da li je momenat kada se tih dana razboljela ustvari početak njegove iskrene ljubavi ispred poštovanja prema njoj, Kami se prisjeća banalnih detalja i posljednjih razgovora sa njom, godinama poslije, kada su uspijevali da progovore koju riječ:
"Kada ćeš mi opet doći?"
"Ali još nisam krenuo. Zašto to pitaš?"
"Čisto da nešto kažem".
Prolazi tramvaj. Pa automobil.


Smrt u duši je kratki esej o Kamijevom putovanju od Praga, preko Beča do Vićence; kada se srce otvori na najneočekivanijem mjestu, tamo gdje se radost življenja nudi krotko i skromno u širini pokockanih talijanskih ulica pokrivenih popodnevnim sjenama. Da li je to samo bila reakcija na još jedno suočavanje sa smrću u Pragu ili nešto drugo, ni on sam to ne otkriva, iako kaže da se u Vićencu ponovo vraćao da bi našao smiraje kao i prvi put.

Ljubav prema životu osvrt je na scenu iz pučke kafane u kojoj spoznaje intenzitet radosti i dodira proste duše sa životom. On kaže:
"Svjestan sam da griješim, da čovjek treba da sebi postavi granice. Pod tim uslovom se stvara. Ali nema granica za ljubav i šta mari što mi je stisak slab, ako mogu sve da obgrlim".

Naličje i lice kratka je priča/esej o jednoj neobičnoj, samotnoj ženi, koja nakon što naslijedi nešto novca od sestre, odluči kupiti sebi najljepšu grobnicu i redovno je obilaziti, čistiti i održavati, dok jedne nedjelje ne primjeti kako su prolaznici ostavili nešto cvijeća, pa shvati da su ti neznanci pomislili kako je već umrla.

Kami se dugo borio, sigurno čitav svoj život, da iskorijeni svoju ravnodušnost, kako je sam definiše, popuni prazninu koja mu je od djetinjstva tekla venama i pretvori je u providnost i sazna o radostima života. Ova zbirka eseja je idealan početak saznanja o ovom velikom umjetniku što je Čovjeku odredio mjesto između naličja i lica života
jer nema ljubavi prema životu bez očaja zbog života.

Combatrock Posted - 04/02/2025 : 22:14:18
Dragi Zeljko u bespucima srpskog Kupinda moze se naci i originalno ali avaj i piratsko izdanje.
zeljko Posted - 04/02/2025 : 22:12:10
toliki je raritet da je nikad fizicki nisam vidio samo na slikama
kao ni solaris od kentuara npr
Combatrock Posted - 04/02/2025 : 18:21:37
Cenjeni forumski sapatnicke u pravu ste.

Cela ta biblioteka je izabrana i odradjena sa puno paznje.

Preporucio bih i Milana Stojadinovica Ni rat ni pakt.
zeljko Posted - 02/02/2025 : 21:37:55
to je bas raritet
Combatrock Posted - 02/02/2025 : 15:18:16
Albert Speer Sjecanja iz Treceg Reicha,
Biblioteka Sjecanja - Otokar Kersovani Rijeka 1980.

Pere se. Pomalo se i kaje. Odgulio 20 godina.
Ima dosta ekonomske istorije sto generalno fali.
naker Posted - 27/01/2025 : 22:30:01



Madam Bovari - Gistav Flober


Lekar prostih životnih shvatanja ostaje bez supruge i dok je lečio jednog pacijenta upoznaje njegovu kćerku koja mu se svidi. Za nju je to bio prvi muškarac kojeg je imala priliku da bliže upozna i nedugo potom usledio je brak iako ona nije bila toliko sigurna da je zaljubljena. Ali verovala je da će tokom vremena uspeti da nauči da voli lekara i da će osetiti ljubav, ali kako godine prolaze ona se sve više razočara u svog supruga i njegov malograđanski pogled na život, njeno srce i duša žude za ljubavnom romansom kakva se viđa u ljubavnim romanima...

Klasična literatura, u momentu izlaska kontraverzna zbog sadržaja jer glavna protagonistkinja romana vara muža i ima ljubavnike što je za društvo tog vremena bilo nezamislivo. Madam Bovari je tragičan lik, arhetip praktički svakog ženskog lika u literaturi od momenta izlaska ovog romana pa na dalje. Žena koja ceni umetnost i lepotu, koja provodi vreme čitajući romane, ona je izgubljena u fantaziji gde slepo veruje da je moguće ostvariti romansu iz romana u stvarnom životu. Večito nezadovoljna i frustrirana jer suprug ne može da joj pruži ono što ište. Voli poeziju, muziku, slikarstvo, želi sladostrašće, lepe reči, ljubavna pisma i cveće. Iako ima dete, smatra da ne može da voli svoju kćerku jer nikada nije osećala ljubav prema mužu. Flober voli da piše romane gde se glavni lik muškarac zaljubljuje u stariju ženu. Ovo je radio i u romanima Novembar i Sentimentalno vaspitanje, a krije u sebi i ono autobiografsko jer Flober je u stvarnom životu bio zaljubljen u stariju ženu. Roman je klasična literatura i ima tragičan kraj.

Knjiga je de facto ljubavni roman i ne dotiče se neke šire slike francuskog društva kao što će Flober uraditi u svom kasnijem romanu Sentimentalno vaspitanje. Roman je poprilično sveden i jednostavan jer nikada ne izlazi iz okvira malog sela/gradića i žitelja tog mesta. Najvažniji atribut romana je način na koji je napisan. Roman je struktuiran tako da iako se zove po glavnom liku Madam Bovari se ne pojavljuje u prvih, kao i u poslednjih tridesetak stranica. Flober piše o jednostavnim stvarima, ali na složen način jer njegovo poznavanje gramatike i semantike je vrhunsko. Svaka rečenica je na mestu, fond reči koji koristi je hvale vredan, roman je pitak, dijalozi su odlični, kao i karakterizacija likova (posebno obratiti pažnju na evoluciju lika Apotekara). Mogu da razumem zašto mnogi smatraju da se Madam Bovari smatra za savršeno napisanim romanom. Flober je veliki znalac.

Iskreno nisam znao da je Tolstoj dobio inspiraciju da napiše Anu Karenjinu nakon što je iščitao Madam Bovari. Ovaj roman ne samo da je odlično napisan već je izvršio nemerljiv uticaj na svetsku književnost. Prust, Džojs, Kafka, Nabokov, sve su to bili učenici Flobera. Više mi se svidelo Sentimentalno vaspitanje zbog portreta francuskog društva tog vremena, u Madam Bovari to izostaje jer ovo je pre svega ljubavni roman, ali savršeno napisan. Madam Bovari diskutabilno jedna od najznačajnijih ženskih likova svetske književnosti

............




Prostodušno srce - Gistav Flober


Kratka novela koja se smatra duhovnim naslednikom i epilogom romana Madam Bovari. Kao glavni lik se pojavljuje Felisiti, koja je bila sluškinja Madam Bovari. Kao i u Madam Bovari, radnja je smeštena u Normandiji gde je Flober živeo. Priča o sluškinji koja je ceo život posvetila služeći svojoj Madam i njenoj deci. Njihova životna radost je i njena radost, njihova tuga je i njena tuga. Ona svoj život živi kroz život porodice kojoj služi. Vaistinu žena prostodušnog srca. Njeno ime Felisiti na francuskom znači sreća.

Kratko štivo koje se nadopunjuje sa Madam Bovari. Flober je veliki pisac
naker Posted - 20/01/2025 : 21:53:57



Put - Kormak Makarti


Otac i sin pokušavaju da prežive u postapokaliptičnom svetu gde je sva nada nestala. Sve je uništeno (flora i fauna, žitarice, ribe, životinje, insekti itd., požari divljaju, drveće se ruši, sivi pepeo sve pokriva). U ovom novom svetu vlada zakon jačeg, preživljaju jaki i snalažljivi. Ljudi se pretvaraju u životinje, spuštaju se ponovo na onaj najniži nivo gde je preživljavanje po svaki cenu jedino što je bitno. U nedostatku hrane kanibalizam je česta pojava, deca se smatraju delikatesom. Otac i sin hodaju putem i oni predstavljaju retku možda i jedinu nadu čovečanstva da u sebi još imaju sačuvano ono što je davno izgubljeno - ljudskost.

Generalno govoreći nisam fan kada se forma stavlja ispred sadržaja, ali Put je tip romana koji je izuzetak koji potvrđuje pravilo jer ovde forma jeste bitan doživljaj prilikom čitanja. Pisanje je svedeno, minimalističko, preovladava neki monotoni i depresivni ton, ne poštuju se neka osnovna pravila interpunkcije, dijalozi su prosti i svedeni, često se ni ne zna ko izgovara već ionako siromašne i kratke rečenice, preovlada neko sivilo gde je svaka nada umrla i to se vidi u načinu govora.

Film iz '09 odlično adaptirao knjigu gde su zadržane sve bitne stvari i umešno skinuta mračna siva i depresivna atmosfera iz knjige. Viggo-va naracija je monotona i depresivna kao i ton knjige. Pohvalno što su zadržane flešbek scene kada se otac priseća lepih i tužnih momenata sa svojom suprugom koja ih je napustila. Glumačka postava odlična, i zanimljivo da su za sporedne uloge uzeti poznati glumci (Sharlize Theron, Robert Duvall, Guy Pearce). Jedino je klinja problematičan jer mi izgleda previše lupaškasto i nisam ga tako zamišljao dok sam čitao knjigu. Mortensen izgleda mršavo u filmu, iako iz očiglednih razloga nije toliko mršav koliko bi trebao biti jer u knjizi su svi akteri mršavi kao da žive u koncentracionom logoru zbog nedostatka hrane. Strip je ovo najbolje ilustrovao u odnosu na knjigu i film. U filmu je malo izmenjen kraj gde je za mrvicu optimističniji od knjige.

Larcenet napravio strip po ovom delu. Vizuelno i grafički u potpunosti pogodio atmosferu iz knjige. Pohvalno što su akteri prikazani jako mršavi kao da su upravo pobegli iz Aušvica. Po ovoj stavci strip je superiorniji u odnosu na knjigu i film. Najveće odstupanje je što je Manu u potpunosti izbacio delove kada se otac priseća svoje žene, i ovaj deo priče je sveo na jednu jedinu scenu kada čovek čita pismo žene gde se ona oprošta od njega. Ovo je bitan deo priče i knjiga i film su ovo mnogo bolje prikazali.

Ne znam šta sam do sada čekao da iščitam ovaj čuveni roman. Odličan
naker Posted - 14/01/2025 : 21:03:02



Novembar - Gistav Flober


Priča o mladom momku kojeg izjedaju ljubavni jadi. On želi ljubav, ali ne uspeva da dođe do nje pa duša počinje da mu pati. Vreme provodi u voajerizmu gde posmatra druge ljude, i često se prepušta maštanju gde mu lutaju misli. Prvo seksualno iskustvo doživi sa jednom starijom kurtizanom i ona mu se poveri i ispriča mu njenu životnu i ljubavnu priču. I ona kao i on ne može u ljubavi da pronađe ono što želi. U epilogu pratimo sad već starijeg muškarca koji ponovo pokušava da pronađu svoju nekadašnju kurtizanu ali ne uspeva. Novembar je godišnje doba kada pada kiša, lišće opada, zima dolazi, ljubav se gasi.

Kratak roman koji predstavlja prvo delo koje je Flober napisao kada je imao samo 20god. Mlad i previše neiskusan pisac i to se vidi. Pisano bez neke strukture, vidi se da je stavljao na papir prvo što mu padne na pamet. U pojedinim momentima piše besmislene i trivijalne stvari što zna biti iritantno. Najbolji deo knjižice je drugi deo kada iskusna kurtizana priča o svom neispunjenom ljubavnom životu. Iako je imala brojna seksualna iskustva nije uspela da pronađe sreću i ljubav. Neka seta i melanholija prožima njenu priču jer naslućuje da se završilo leto njenog života i da dolazi jesen.

Može Flober mnogo bolje od ovoga
ridiculus Posted - 12/01/2025 : 12:16:47
Manje iskrenosti i više promišljanja!

Kafka je XX vek u malom - najreprezentativniji pisac, ako hoćete da se tako izrazim. Na dobro ili zlo, tako je kako je.

Kod njega je sve fragmentarno, napušteno, prekinuto, nezavršeno, ili zapostavljeno.

Faktičko pravo ga se manje tiče - to je Dickensov Bleak House, to što naker vidi u Procesu - stvar je u sumnjama i strahovima, u izolovanosti pojedinca od društva (i od sebe samog, u drugim pričama).

zeljko Posted - 10/01/2025 : 23:34:33
pročitao sam sve i od priča valja preobražaj a od "romana"
proces...amerika je duža jedna priča koja valja ali ameerika je smor kao i dvorac
jogurt Posted - 10/01/2025 : 23:17:08
Ja čitao Ameriku, Proces i pripovetke. Naravno sve mi je bilo fenomenalno.

I od svega toga Amerika mi je najbolja od Kafke a i generalno mi je u samom vrhu :D
Shaner Posted - 10/01/2025 : 23:13:56
Ma Kafka je bio genijalac. Uz Preobrazbu i Proces, čitao sam i nešto kratkih priča i Dvorac i to je sve odlično. Dvorac mi je možda i najbolji.

naker Posted - 10/01/2025 : 21:24:09
Proces je odlično štivo, nažalost ono što je za mnoge apsurdno u toj knjizi je svagdanja borba za nas Balkance jer ovde vladavina prava ne postoji.
zeljko Posted - 10/01/2025 : 09:08:33
jedina koja i valja iskreno
naker Posted - 09/01/2025 : 22:23:33



Preobražaj - Franc Kafka


Mladi muškarac se jednog dana iznenadno transformiše u insektoliko stvorenje, na sveopšte gađenje njegove porodice koja ga iz straha zatvara u svojoj sobi koja mu postaje tamnica. Momak je pre preobražaja svojim radom finansijski izdržavao svoju porodicu, ali nakon što mu se fizički izgled izmenio on izaziva gađenje i članovi domaćinstva se otuđuju od njega. Jedino je njegova sestra voljna da mu ulazi u sobu i donosi hranu, ali vremenom i ona se distancira od njega. Kako je došlo do metamorfoze njegovog izgleda, tako je došlo i do metamorfoze ponašanja njegove porodice.

Klasična literatura čuvenog autora koji je poznat po tome što aktere svojih romana stavlja u apsurdne i nadrealne situacije. Delo veoma jednostavno u svojoj izradi, ali kompleksno i složeno za tumačenje. I dan danas postoje brojne teorije o tome šta ovo delo zapravo simboliše. Na prvi pogled deluje da se naziv romana odnosi na momka jer on je taj koji je fizički doživeo transformaciju, ali što više listate stranice shvatate da je njegova sestra kao sporedni lik postaje u suštini glavni lik jer i ona je ta koja se i fizički i psihički preobražava. Pretvara se iz devojčice u ženu, i njen odnos prema bratu se takođe iz korena menja. Po meni, mislim da je ključ razumevanja ovog dela ako bi se ono posmatralo iz ugla ako bi hipotetički postavili pitanje da li bi se išta promenilo u radnji da se muškarac nikada nije pretvorio u insektoliko stvorenje?

Kafkin klasik koji i dan danas tera na razmišljanje
naker Posted - 04/01/2025 : 21:56:52



Mis Lonliharts (Natanijel Vest)


Mis Lonliharts je pseudonim radnika u novinskoj agenciji koji piše kolumnu i odgovara na pisma čitalaca koji predstavljaju njihov poslednji poziv u pomoć. Radnja romana je smeštena za vreme Velike depresije u Americi i pisma predstavljaju ogledalo stanja duše ljudi tog podneblja. Ovaj nezahvalan posao je predmet sprdnja u agenciji jer niko ne želi da se bavi sa tim. Lonliharts na početku pokušava nekako da pomogne ljudima, ali vremenom mu postaje sve teže i teže i počinje da tone spiralom ka dnu.. Počinje da ispoljava kompleks Isusa gde misli da je njegova odgovornost i dužnost da pomogne ljudima, da im podari koju reč utehe. Ali kako pomoći drugima kada ne može da pomogne ni samom sebi, jer njegovi problemi su problemi društva u kojem živi..

Kratak roman koji je napisan na veoma jednostavan način, kratkim i sažetim rečenicama, sa poprilično crnog humora, stil podseća na Fantea (obojica počeli kao pisci da bi kasnije postali scenaristi za filmove). Ali koji se bavi kompleksnim temama i idejama. Amerika u vreme Velike depresije; marketinške/novinske agencije koje masovno proizvode novine/vesti; religija kao opijum za mase; ljudi koji fizički i psihički posustaju jer žive u lošem vremenu i ne mogu da se otrgnu od vihora koji ih je zaveo; loš život koji vodi ka alkoholizmu i ljubavnim jadima; maltretiranje na poslu itd. Roman je pisan tridesetih i ako sam dobro shvatio glavna ideja romana je kritika Marksizma. Ljudi kao roboti, mašine, šrafovi koji pokreću fabrike, ali iznutra prazni, fizički i psihički prazne ljušture, odgovori na pisma čitalaca koja se masovno proizvode kao što fabrike gde rade rade masovno proizvode proizvode.

"Mi raspravljamo o Hristu, o Mis Lonliharts svih Mis Lonliharts..."

Na ovaj roman slučajno naleteo dok sam čitao Čovek u visokom dvorcu od Dik-a jer autor ga spominje u toj knjizi što me podsetilo da imam ovaj roman u kolekciji, a da ga nikada nisam pročitao. Što se mene tiče jedno od najprijatnijih iznenađenja, nikad čuo za autora, nikad čuo za ovaj roman, a ispao i više nego odličan. Generalno volim stil pisanja autora američke književnosti tokom Velike depresije. U tom periodu su se pisale odlične stvari.

Mis Lonlinaharts je roman koji nepravedno prolazi ispod radara
naker Posted - 28/12/2024 : 21:35:18



Sidarta (Herman Hese)


Sin imućnog bramana odlučuje da napusti porodicu i krene duhovnim putem kako bi doživeo prosvetljenje i duhovno sazrevanje kroz Hinduizam i Budizam. Kada sa saputnikom upozna novog Budu shvata da ono za šta mu duša žudi ne može da se ostvari kroz slepo učenje od učitelja-Bude, već da svaka osoba mora sama kroz sopstvena proživljena iskustva da stigne do produhovljenja i vraća se svetovnom i putenom putu kroz zgrtanje bogatstva i fizičke ljubavi. Ali ni tamo neće dugo pustiti korenje, jer će se ispostaviti da će najveći užitelj i prijatelj u njegovom životu biti jedan skeledžija..

Hese sklon filosofskim i egzistencijalnim promišljanjima o samoj prirodi čoveka i njegovom sazrevanju. Na njega bitan uticaj vrši Hinduizam, Budizam, i istočnjačka-orijentalna filozofija. Hese je pacifista, okrenut prirodi, i koristiće metafore sa rekom kako bi objasnio suštinu života. Tematski delo ima sličnosti sa Koeljovim Alhemičarom. Knjiga nije dugačka, Hese ne ulazi preterano u dubinu tematike Hinduizma i Budizma već se zadržava na lako shvatljivom nivou. To je u neku ruku i mana knjige jer je rekao bih više namenjena mlađima kojima bi ovo bio prvi susret sa pomenutim životnim filozofijama. Malo više upućeni u tematiku će verovatno primetiti previše pojednostavljeno korišćenje pojedinih termina i izraza.

Dobra je Sidarta, ali rekao bih da više gađa mlađe pa ne bih ovo rangirao među bolje Heseove radove kao što su Stepski vuk, Demijan, Narcis i Zlatousti, Igra staklenih perli itd. Ali dobra knjiga

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.19 seconds. Snitz Forums 2000