forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 Stripovi
 Bonelli
 Stripovske traume iz djetinjstva

Note: You must be registered in order to post a reply.
To register, click here. Registration is FREE!

Screensize:
UserName:
Password:
Format Mode:
Format: BoldItalicizedUnderlineStrikethrough Align LeftCenteredAlign Right Horizontal Rule Insert HyperlinkInsert EmailYoutubeInsert Image Insert CodeInsert QuoteInsert List
   
Message:

Smilies
Angry [:(!] Approve [^] Big Smile [:D] Black Eye [B)]
Blush [:I] Clown [:o)] Cool [8D] Dead [xx(]
Disapprove [V] Eight Ball [8] Evil [}:)] Facepalm [facepalm]
Hail [hail] Kisses [:X] LOL [lol] Mister No [mrno]
Pirat [pirat] Question [?] Sad [:(] Shock [:O]
Shy [8)] Sleepy [|)] Smile [:)] Tongue [:P]
Wink [;)] Zagor! [zagor]    

   -  HTML is OFF | Forum Code is ON
Check here to include your profile signature.
    

T O P I C    R E V I E W
grofica Varga Posted - 29/07/2013 : 22:49:40
Pitanje se odnosi na ljude koji uglavnom prate one strip junake kojima jedna priča izlazi u nekoliko nastavaka. Čekate li da izađe cijela priča pa je tek onda u miru pročitate ili kupite i odmah pročitate taj broj pa čekate nastavak?
Poll sam nazvala ovako dramatično čisto iz tog razloga što spadam među ljude koji čekaju da izađu svi nastavci. Opravdanje leži u sljedećem - nakon dugačkog psihoanaliziranja same sebe shvatila sam da to proizlazi iz trauma iz djetinjstva u kojima sam često pročitala neki nastavak a da nisam imala ni kraja ni početka. A pravo da vam kažem, mnogi od njih nisu imali ni naslovnicu. I zbog tih trauma imam potrebu pričekati sve nastavke i rijetko mi se dogodi da ću krenuti čitati strip a da nemam sve nastavke.

Da Poll ne bude suhoparan i dosadan možemo malo i čavrljati.
Za Zagorovu epizodu Put straha/Nepoznati svijet/Ukleta zemlja trebalo mi je 20 godina da je pročitam u cijelosti. Upravo tako, Put Straha i Nepoznati svijet sam pročitala kao dijete a zadnji nastavak tek prije par godina.
U ovom pollu možete slobodno dijeliti slična iskustva pa ćemo se međusobno tješiti oko tih nemilih stripovskih muka na kojima smo bili.
I pomognite mi da riješim još jednu traumu, radi se o nekoj epizodi Mr. Noa gdje je njega neki Japanac mučio a ovaj je vikao "No" "No" i navodno je tako dobio nadimak. Kraj tog stripa nikad nisam pročitala. To je bilo toliko davno da iskreno rečeno ni nemam pojma postoji li uopće ta epizoda ili sam možda sanjala. Ako to uistinu postoji i netko zna koje su to epizode neka javi, da i to pročitam da mi srce bude na mjestu. I da jedan dan mogu mirno umrijeti.


25   L A T E S T    R E P L I E S    (Newest First)
ziro Posted - 13/08/2019 : 19:41:56
Čekam sve nastavke da izađu pa čitam, a to se veoma oduži kada je u pitanju npr. Teks Veselog Četvrtka.
dzoni Posted - 11/09/2018 : 15:43:32
citam odmah i cekam sa nestrpjenjem nastavak...
teller Posted - 11/09/2018 : 09:45:07
ja kad posuđujem višak stripova jednom starijem gospodinu on samo traži da se strip završi...čim vidi ono NASTAVLJA SE on to neče iako mu kažem da imam sve nastavke i cijelu priču..zato voli Zagor klasik, Bleka,Mikija, maxije,specijale....
velka031 Posted - 11/09/2018 : 07:55:59
Jbt, ni ja nisam mogao naći taj strip, to nešto nije došlo na sve kioske ili šta, ne mogu se sjetiti, znam da nisam mogao kupiti nigdje Živi pokopani... Toliko sam popizdio da sam neko vrijeme stao sa kupovini, mislim da sam prvi slijedeći kupio tek Zmajevi gusari...
acestroke Posted - 31/07/2013 : 17:06:41
Predpostavljam za odprilike 3 godine. Tesko je reci, jer kad je Mr. No u pitanju, LL nema bas neki tacan ritam.
Rahazlam Posted - 31/07/2013 : 17:02:35
quote:
Originally posted by acestroke

quote:
Originally posted by grofica Varga
I pomognite mi da riješim još jednu traumu, radi se o nekoj epizodi Mr. Noa gdje je njega neki Japanac mučio a ovaj je vikao "No" "No" i navodno je tako dobio nadimak. Kraj tog stripa nikad nisam pročitala. To je bilo toliko davno da iskreno rečeno ni nemam pojma postoji li uopće ta epizoda ili sam možda sanjala.




Grofice, evo ti naslovnica te price. Originalni naslov ove epizode u italiji je "Moje ime je Mister No". Libellus ce je sigurno tako prevesti kad je budu objavili.



Kad ce to doc u libeliusu????
ZoranC Posted - 30/07/2013 : 23:09:27
quote:
Originally posted by piquet

quote:
Originally posted by ZoranC

Ja procitam odmah prvu epizodu pa kad izadje druga procitam prvu i drugu pa kad izadje treca... Uvijek sam mrzio nastavke. Analogno s groficinom traumom bilo mi je s Ostrvom magle. Tu epizodu sam procitao cim je izasla, a Tajnu gejzira tek u Ludensovom izdanju 100 godina kasnije. I to razdoblje neizvjesnosti mi je unistilo i djetinjstvo i mladost i brak i posao i socijalnost i...



čitam odmah...ali interesantno i meni je tajna gejzira nastavak koji sam tražio i čekao...ostrvo magle sam dobio kod prijatelja...a tajnu gejzira tek kada je dnevnik počeo izdavati one "specijale" tj reprinte starih priča.

@piquet:
Eto vidis ti imas i naslovnicu doticne epizode kao nick, ti si jos traumatiziraniji od mene.
@grofica:
Puuh, to je moralo biti krajem 70-ih ili pocetkom 80-ih proslog vijeka. A reprint koji piquet pominje nisam registrirao, jer je i to bilo u fazi necitanja stripova.
zlatko900 Posted - 30/07/2013 : 23:02:07
Zna li itko od forumaša osobu pod imenom Višnja Ziegelmeyer? Živjela je u Zagrebu,a sada nemam pojma jel još u zg-u ili negdje drugdje. Pitam zato što mislim da bi ona štošta mogla reći na ovu temu ako bi ovo pročitala.
Davor2403 Posted - 30/07/2013 : 20:41:29
Nekad prije kad sam bio manji definitivno bih čitao odmah i onda nestrpljivo čekao nastavke...
Sada nekako ne čitam redovno općenito, zna mi se najčešće dogoditi da ne pročitam nijedan strip po 2-3 mjeseca, a uredno ih kupujem, pa onda u 2-3 dana pročitam 20ak brojeva, tako da sam na kraju glasao za opciju broj 1, mada sam recimo Greystorma pročitao prvih 6 brojeva i onda sam rekao poluditi čovjek dok dočeka kraj i odlučio sam definitivno čekati dok skupim sve brojeve..
Combatrock Posted - 30/07/2013 : 17:27:39
kupim Pod nadzorom, pročitam... završim školu, srednju školu, fakultet, odslužim vojsku, oženim se, zaposlim, bla bla bla... sačekam libellus kupim urotu pročitam i eto kraj... i na robiju da sam otišo ne bi čekao 20 godina... ali to je moguće samo ovde... u ''našim'' krajevima...
Poli Posted - 30/07/2013 : 13:49:39

Kako kada, ali sve cesce radije prickam na kompletnu pricu. Pogotovo ako je recimo u pitanju VC Tex (za 4-djelnu pricu treba se strpiti cjelu je**nu godinu!).


Milac Posted - 30/07/2013 : 13:28:33
Strip sam uvijek čitao kao strip, bez obzira da li je nastavak ili ne. Nastavak kad nabavim ili ne nabavim, evo skoro sam kompletirao prvi Zagorov susret sa Kandraksom, mada sam "Meklaudov karavan" pročitao prije nekih 30 - tak godina i opet mi je drago. Moji roditelji mi nisu eksplicitno branili čitanje, ali je stalno bilo "mekog" pritiska u stilu "pusti te gluposti, čitaj prave knjige, uči nešto korisno" i sl. Kad sam krenuo u srednju školu stripovi su mi došli u drugi ili treći plan, pa one koje su bili "kupus" sam uglavnom podijelio djeci u komšiluku, a one vrijedne skupio u jednu veću kartonsku kutiju i arhivirao u ormar u svojoj sobi. Jedan dan sam se vratio iz škole kući i, kao da sam znao, pogledao u ormar. Tamo, nema kutije, ni stripova koji su bili u njoj. Pitam mamu gdje je, a ona mrtva hladna: "Bacila". Ja trk do kontejnera za smeće, iza zgrade i stvarno u jednom od kontejnera kutija i pola stripova se prosulo po smeću ( ljetno doba, smrdi, užas ) , a pola još ostalo u kutiji. Uskočim u kontejner, pokupim stripove koji su poispadali ( nekoliko ih je čak i ostalo u smeću, strašno je smrdilo pa ih nisam mogao sve pokupiti, a i bojao sam se da me neko ne vidi - prebiram po kontejneru ). Vratim kutiju u stan, obrišem stripove koji su se isprljali i pitam roditelje šta im je to trebalo. Oni slože priču " pa ti si to prerastao, samo zauzima prostor, skuplja prašinu, čistili smo kuću, šta će ti te papirine". Šta im je to zaista trebalo nije mi jasno ni dan danas.
acestroke Posted - 30/07/2013 : 13:09:23
quote:
Originally posted by grofica Varga
I pomognite mi da riješim još jednu traumu, radi se o nekoj epizodi Mr. Noa gdje je njega neki Japanac mučio a ovaj je vikao "No" "No" i navodno je tako dobio nadimak. Kraj tog stripa nikad nisam pročitala. To je bilo toliko davno da iskreno rečeno ni nemam pojma postoji li uopće ta epizoda ili sam možda sanjala.




Grofice, evo ti naslovnica te price. Originalni naslov ove epizode u italiji je "Moje ime je Mister No". Libellus ce je sigurno tako prevesti kad je budu objavili.

zlatko900 Posted - 30/07/2013 : 10:58:06
A što se samih trauma tiče-neznam ima li koga da ih nije imao. Ja osobno-od zabranjivanja roditelja, nevraćanja onih koje posudim prijateljima za čitanje,a kada ih i vrate(ako ih vrate) nisu više kakvi su bili jer se to gužva,mota... Pa onda kidanja naslovnica od očeve strane ako se kojega dočepa,jer ih je mrzio,pa sve do provale u kuću,kad mi je susjed ušao kroz prozor u sobu i odneo koliko je mogao u rukama ponijeti... Sreća pa sam ga brzo skužio,pa je vratio. A bilo je i pozitivnih strana-kad nabavim neki broj koji sam dugo tražio,i to još dobro očuvan,pa kad mi je školski odlazio u australiju,pa mi ostavio svoju kolekciju... Sve u svemu-kad stavim na vagu-sve je to tu negdje. A pamti se samo bezbrižno djetinjstvo kroz koje sam prolatio uz stripove.
zlatko900 Posted - 30/07/2013 : 10:47:47
U djetinjstvu sam odmah čitao šta mi je došlo u ruke,a valjda sam bio takve sreće da nisam dugo čekao na nastavak,bilo da ga kupujem,mijenjam ili samo posudim za čitanje. Sada imam popriličan broj stripova koje 90% i ne pročitam,nego ih imam iz jednostavno emotivnih razloga-kad ih provučem kroz prste da me malo vrate u bezbrižno djetinjstvo,jer se svakoga sjećam gdje-kada-i kako mi je obilježio pojedinu životnu epizodu. Epilog-prerastao sam stripove i morala bi biti strahovito napeta i zanimljiva epizoda da bi me držala u neizvjesnosti dok ne izađe nastavak,bez obzira o kojem se junaku radilo.
bjelolasica Posted - 30/07/2013 : 10:41:14
Pa ovisi o tome koliko volim junaka.
piquet Posted - 30/07/2013 : 10:18:37
quote:
Originally posted by ZoranC

Ja procitam odmah prvu epizodu pa kad izadje druga procitam prvu i drugu pa kad izadje treca... Uvijek sam mrzio nastavke. Analogno s groficinom traumom bilo mi je s Ostrvom magle. Tu epizodu sam procitao cim je izasla, a Tajnu gejzira tek u Ludensovom izdanju 100 godina kasnije. I to razdoblje neizvjesnosti mi je unistilo i djetinjstvo i mladost i brak i posao i socijalnost i...



čitam odmah...ali interesantno i meni je tajna gejzira nastavak koji sam tražio i čekao...ostrvo magle sam dobio kod prijatelja...a tajnu gejzira tek kada je dnevnik počeo izdavati one "specijale" tj reprinte starih priča.
zagor fan Posted - 30/07/2013 : 09:43:05
Druga opcija, jer ne mogu izdrzati dok kupim sve nastavke
velka031 Posted - 30/07/2013 : 08:07:49
Kako kad, nekad pročitam odmah, nekad čekam...
selanne Posted - 30/07/2013 : 08:06:37
Da, baš epizode koje je Vlaadisha naveo, kad zaglavi u Kini, a izvuče ga ona cura.
Opti Posted - 30/07/2013 : 07:56:00
Mislim da je ovaj MN u pitanju Samuraj Saiko, ali nisam siguran.
selanne Posted - 30/07/2013 : 06:50:36
Sve po redu, nema čekanja. Ako zaboravim što se događalo, uvijek ima ponovo pročitati.
Rahazlam Posted - 30/07/2013 : 03:59:46
Iskreno muka mi je oda nastavlja se... tako da citam sve odjednom
Vlaadisha Posted - 30/07/2013 : 03:32:29
Pre desetak godina sam pokupovao gomilu random nastavaka koje nisam uspeo da nabavim kao klinac... i razocarao se u sve do jednog. Valjda su vremenom moja ocekivanja rasla a ukus se promenio od kad sam imao 10 godina.
quote:
Originally posted by grofica Varga

I pomognite mi da riješim još jednu traumu, radi se o nekoj epizodi Mr. Noa gdje je njega neki Japanac mučio a ovaj je vikao "No" "No" i navodno je tako dobio nadimak. Kraj tog stripa nikad nisam pročitala. To je bilo toliko davno da iskreno rečeno ni nemam pojma postoji li uopće ta epizoda ili sam možda sanjala. Ako to uistinu postoji i netko zna koje su to epizode neka javi, da i to pročitam da mi srce bude na mjestu. I da jedan dan mogu mirno umrijeti.

Davno bilo, ali recimo LMS 888-891?
nagor Posted - 30/07/2013 : 02:30:20
Inače, kad sam vidio naslov topica, pomislio sam da se radi o nečemu poput ovog ispod. Ako je ovo ispod istina, onda je to jedna od najbrutalnijih i najtužnijih stripovskih priča u povijesti:

quote:

Svi mi koji smo odrastali uz romane, slažemo se da su nam oni djetinjstvo učinili ljepšim i bezbrižnijim. To nažalost nikada neće shvatiti oni koji se nikada na romane nisu ''navukli'', i koji su svoje djetinjstvo proveli uz neke druge ''poroke''. Međutim, šta mislite da li je moguće da su romani uništili nečije djetinjstvo i bili ključni razlog da život dotične osobe u konačnici zbog stripova bude upropašten?

Ja mislim da jeste, i skoro sam u to siguran. Naravno, nisu bukvalno romani upropastili nečiji život, već osobe koje su smatrale da su romani veliko zlo koje djeci treba strogo zabraniti. Pokušat ću ispričati priču iz djetinjstva kojoj sam bio svjedok i u kojoj i ja imam priličan udio, ali hvala Bogu, u njoj nisam glavna uloga.

Znam da se dugi postovi po pravilu ne čitaju već se samo nasumično ''prelete'', pa ću iz tog razloga nastojati biti što kraći i direktniji, premda mi to ovaj put vjerovatno neće poći za rukom jer je priča duga. Da počnem.

U mojoj generaciji je bio jedan tip (zvaću ga M. DŽ., a to su mu inicijali) koji je bio veliki stripoljubac. Išli smo i istu školu i bili smo generacija, samo što je on bio drugo odjeljenje. Bio je miran, tih i povučen, uglavnom potpuno bezazlen tip. Čak je imao i neku manu koja nije bila mnogo izražajna. Danas znam da je to bila vrsta ''tikova''. Donja vilica bi mu se svakih nekoliko desetaka sekundi kretala dole-gore što on vjerovatno nije mogao kontrolirati.

Redovno je navraćao kod mene da mijenjamo romane. Moja mama je bila skoro stopostotno liberalna po pitanju romana, i imao sam punu slobodu po tom pitanju. Kod njega nije bio isti slučaj, ali o tome malo kasnije. Ulazio bi mi u kuću i odmah kibicirao Zagorove romane koji sam imao priličan broj. To je bio period u kojem sam još uvijek gajio iluzije da ću sakupiti sve ZS i LMS romane, tako da sam u kolekciji znao imati i skoro 800 brojeva. On je bio veći strateg od mene i mnogo lukaviji, pa se odmah u početku fokusirao na sakupljanje isključivo Zagora. Zbog toga sam mu često davao Zagore za druge romane. Nudio je mnogo Blekovih, Markovih i drugih romana za jedan Zagorov. Tada sam mislio da mi se to isplati, jer sam velikom brzinom povećavao kolekciju.

Govorio mi je o svojoj kolekciji, ali je nikada nisam vidio svojim očima. Sve do jednog dana kada me je pozvao sebi u kuću. Sjećam sa da je od roditelja dobio ''specijalnu propusnicu'' za mene, a nikad nisam saznao kako ju je dobio. Možda je u školi malo popravio icjene jer je s tim uvijek imao problema. Roditelji su mu branili romane i uvijek su ih smatrali ključnim razlogom njegovih slabih ocjena u školi, što je naravno bila velika glupost. Uglavnom, ušao sam u njegovu sobu, te mi je otvorio vrata donjeg dijela ormara. Ostao sam bez teksta!!! Ne znam koliko je bilo brojeva ali ih je bilo mnogo. Skoro su stopostotno bili glanceri. Sjećam se da sam tada kod njega vidio komplet ''Svemirska braća'', legendarne epizode koju ja nikad nisam uspio kompletirati.

Bilo je tu svega i svačega. Ja sam se skoro izgubio, neću reći od zavisti, već jednostavno od tuge jer ja nisam imao svo to blago. Ne znam kako sam doteturao do kuće, ali znam da sam bio kao uboden. Možda je taj pogled na tu predivnu kolekciju Zagora i bio ključni motiv da se i ja fokusiram samo na prikupljanje Zagora i kasnije Mister-Noa.

Dani su prolazili, a on je svoju kolekciju samo uvećavao. Bio je neumoran, stalno je hodao u potrazi za novim brojevima. Bog zna koliko je stotina (možda i hiljada) kilometara prešao u potrazi za Zagorovim epizodama, i uvijek je bio korak ispred mene. Ja mu nisam bio ni do koljena. Jednostavo nisam mogao shvatiti gdje je i kako uvijek uspio da nabavi neki novi glaner i da me nanovo oneraspoloži...

Tako je bilo sve do jednog kobnog dana kada sam čuo strašnu vijest. Nakon jednog odlaska u školu na informacije, mama mu se izuzetno razljutila zbog slabih ocjena, te je odlučila da sto puta izrečenu prijetnju praktično sprovede u (ne)djelo. Došla je kući i sve Zagore izbacila napolje. Potpalila je vatru i uništila sve i jedan broj! To mora da je bila velika vatra.
Šta mislite kako se osjećao moj jadni prijatelj? Zamislite jadnog dječaka od nekih 12-13 godina kako zaključan u sobi čuje pucketanje vatre koja nemilice guta plod njegovog dugogodišnjeg rada? (Možda je sve gledao kroz prozor) Stotine sati rada, nade i straha, pretvara se u pepeo. Siguran sam da je preživio jednu veliku noćnu moru koja će obilježiti njegov život, jednom zauvijek.

Roditelji to nisu kontali. Ja bi ih nazvao primitivnim seljačinama koje su svome djetetu nanijeli toliko boli koje ja ne bih poželio ni svome neprijatelju, a kamoli vlastitom djetetu. Hvala Bogu kada ja nisam imao takvu mamu (oca nisam imao, rođen sam tek nakon njegove smrti).

Međutim, M.Dž. se nije predao. Iako od toga dana više nije bio isti, ipak je opet počeo da sakuplja Zagora. Krenuo je s nule, i vjerovali ili ne, u relativno kratkom vremenu je u velikoj mjeri obnovio izgorjelu kolekciju. Mislim da me nije bio stigao jer sam se i ja posvetio samo Zagoru i Mister –No-u. Preuzeo sam njegovu taktiku i životnu filozofiju, te sam sve junake davao za ova dva spomenuta. Broj romana se smanjivao ali je kvalitet kolekcije rastao. Redovno je navraćao kod mene i nastavljao raditi ono što je najbolje znao: sakupljati i arhivirati Zagora.

Ali budućnost mu je donijela nova iskušenja i duševnu patnju. Vjerovali ili ne, tragediju koju sam maloprije opisao, doživio je još jednom, nekako pred rat. Roditelju su mu po drugi put spalili obnovljeno kolekciju! Ne znam šta je ovaj put bio razlog, ali vjerovatno ocjene kao i prvi put. Od tada više M.DŽ.-a, nisam prepoznavao.

Počeo je neki svoj novi život. U općoj ekonomskoj i ratnoj krizi, prvo su došle cigarete, pa alkohol pa i ''trava''. Iako smo skoro postali stranci, ipak me svaki put pri susretu pozdravljao riječima ''đe si''. Na sve to, mobiliziran je pred sami kraj rata i prošao tešku obuku. Ja sam to izbjegao jer sam bio mlađi od njega godinu dana ili samo nekoliko mjeseci, (bili smo različito godište -on '76 a ja '77) iako smo išli u istu generaciju. U krvavom bratoubilačkom ratu i Bosanskoj krajini je bilo svega. On je završio na pogrešnoj strani i u pogrešnoj armiji koja je bila izdajnička. To naravno nije bila njegova greška niti njegov izbor, već samo ''prst sudbine'' koji mene hvala Bogu nije pritisnuo. Uglavnom, skoro pred Dejton, teško je ranjen i jedva je preživio. Nakon rata se vratio drogi koju je uživao sve do zločina kojeg će počiniti. Postao je jako agresivan i nasilan, pogotovo kada se napije. Po gradu je stalno pravio probleme, i psihički je skroz ''odlijepio''. Sada se više nismo ni pozdravljali. Prošao bi pored mene kao mumija i ne bi prozborio ni riječi. Iskreno, bojao sam ga se jer je bio totalno nepredvidiv. Jednom je po gradu polupao nekoliko centralnih izloga pa ga je policija po ko zna koji put privela. Roditelji su bili u stalnom strahu jer je kod kuće pravio najviše problema. Pričali su mi ljudi iz čaršije u koje imam povjerenje, da je jednom za sitnu opkladu potpuno go protrčao gradom!

A onda se i to desilo. To je bila glavna vijest tog dana. M.DŽ. je nožem na smrt izbo svog jarana, narkomana kao i on. Dvadeset sedam puta ga je uboo kuhinjskim nožem, i onda otišao u obližnju kafanu da se napije. Ni za ubicom ni za ubijenim niko nije mnogo žalio. Ubijeni je bio teški kriminalac i narkoman koji je bio na teretu cijelom gradu i društvu uopće, a ubica isto tako. Roditelji su ga se ''riješili'' na duže vrijeme, a možda i zauvijek. To se desilo prije par godina, i od tada prijatelja iz djetinjstva više nisam vidio niti sam išta u vezi njega čuo. Povremeno mu vidim starijeg brata, ali mi nezgodno da išta pitam.

Nakon svirepog ubistva svi koji su M. DŽ.-a poznavali iz djetinjstva, čudili su se šta se desilo s tim nekad mirnim i povučenim dječakom iz komšiluka. Šta je to što ga je za relativno kratko vrijeme preobrazilo u nasilnog i napasnog tipa od kojeg je zazirao cijeli grad, pa i svi mi koji smo djetinjstvo proveli s njim? Svi su imali neke svoje teorije i skoro stopostotno su to vezali za traume iz rata. Međutim, ja imam svoju teoriju. Njegov problem je nastao prije rata, a rat je samo finalizirao totalni razumski krah koji je nastao onog trenutka kada je vidio i čuo kako mu u plamenu nestaje Zagorova vrijedna kolekcija. Zagor i Čiko su gorjeli na lomači, a on im nije mogao pomoći. Kako bi se vi osjećali? Kasnije je istu traumu doživio još jednom, a onda je došao rat...

Ne znam u kakvom bosanskom kazamatu leži moj drug. Vjerovatno je to neki zatvor za psihičke bolesnike (ako takav uopće kod nas postoji). Samo Bog zna šta sve tamo proživljava. Odavno mi je na um pala jedna ideja, ali će se najvjerovatnije sve zadržati samo na ideji, jer život nije film niti roman sa sretnim završetkom. Nešto sve mislim, da mu je sada, nakon toliko godina bez romana, pokloniti cijelu kolekciju Zagora (najbolje bi bilo da je to ZS i LMS jer je ta edicija obilježila njegovo djetinjstvo), kako bi se osjećao? Da li bi se desilo čudo, i da li bi njegova duša i um opet progledali? (kao što je progovorila ona djevojka u Zagorovom romanu ''Tajna manastira'' i ''Živi zakopani'') Da li bi mu se na lice barem za trenutak vratio dječački osmjeh a dušom zavladao osjećaj neizmjerne radosti koju smo mi osjećali kada bi se nekim čudom uspjeli dokopati nekog Zagorovog romana, niske cijene i broja? Ne znam, ali mislim da ne bi. Kako rekoh, život često nije bajka a traume iz djetinjstva se baš i ne liječe tako lako. Ipak, da imam priliku, možda bi mu poslao barem DVD-ove na koje bih spržio čitavu kolekciju, ali ko zna da li bi je imao priliku pregledati jer sigurno nema pristup računaru.

Eto to je bila priča o mom drugu kojem su po mom skromnom mišljenju roditelji uništili djetinjstvo, a samim tim i život. O njemu često mislim, a ovo je jedan vid prisjećanja na njega. To vjerovatno nikada neće saznati, ali sam s vama podijelio teret koji me tišti. Možda će nekom ove riječi biti od koristi.



Izvor:
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=38125&whichpage=18

forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.11 seconds. Snitz Forums 2000