Subject and Script-writer: Paola Barbato Artwork: Nicola Mari Cover Illustration: Angelo Stano
Brighton Whitaker bio je veliki pisac, a možda i samo reporter koji je radio u sjeni zvjerskih zlocina serijskog ubojice. Bez obzira što bje istina, Smrt obvezuje Dylana na sudjelovanje u cudnoj i uznemirujucoj igri: skenirati um cudovišta, obuc njegove cipele, apsorbirati njegovu osobnost... No protiv koga bi se Dylan trebo borit, ako ubojica nije ništa doli pukog odraza u "Zrcalu duše"?
Danas na kioscima... (a možda je bio i jucer)
Kad nas vidiš, ne bi rekao da možemo stvarati svjetove, zar ne?
Procitao. Zapravo prilicno nelos strip, na stranu sto Barbatova i dalje neda Dylanu pi... Zaplet za dlaku inventivniji i intrigantniji od uobicajenih. Zna ona pisati, ali odvlaci serijal u nekom svom smjeru, dalje od Sclavija. S obzirom da su je stavili za glavnog scenarista u Bonelliju smatraju da je to dobro.
Inace, Mari mi nije nešto na Dylanu, no ovdje je baš pogoden i ugoden ugodaj price sa crtežom. Dylanova postupna metamorfoza u nešto strano i dijabolicno, poistovjecivanje i sumnja da postaje nešto protiv cega se oduvijek bori i strahuje. Da je stvarno previše gledao u ponor i konacno je došao do tocke kad ce ga taj ponor obgrliti, ne vlastitom krivnjom, ali... Doduše, fali mi zadnjih 15-tak stranica do kraja, pa eto, nestrpljivo išcekujem konacni rasplet. Cvrsti, odmjereni tijek razvoja radnje, prekidan Dylanovim flasbackovima što fino pokazuje kako naginje prema psihopatiji jednog serijskog ubojice. Dobro, dobro...
Kad nas vidiš, ne bi rekao da možemo stvarati svjetove, zar ne?
Vrlo dobro i primamljivo gradi Barbatova pricu, ubacivši par scenaristicki vrlo jakih trenutaka (Dylan je vrlo dobar ovdje), no rasplet trpi neke neuvjerljivosti te dosta toga banalizira dotadašnje scenaristicke postupke (a i nekako ostadoh razocaran, ocekivah možda nešto više, drugacije s obzirom na razvoj price)... a i sam kraj vec dobrano prelazi u teatralnu litaniju (karakteristika Barbatinog djelovanja).
Vidim da se u iducem broju opet pojavljuje Pearl iz "Skenera"... Jel itko kojim slucajem prije procitao broj na tal. pa ako može reci jel valja što? Skener mi je bio poprilicno dobar pa sam se ponadao...
Nakon Rijeke zaborava koju sam vec srecom zaboravio,u ruke mi došao i Zrcalo duše.Epizoda je zanimljiva,intrigantna,na kraju možda malo popušta ali sve u svemu - stvarno OK.Svida mi se kako Dylan postepeno gubi razum a i Mari je to odlicno docarao(posebno Dylanov pogled pun ocaja na kraju).Konacno da i njega vidim u nekom normalnom izdanju na Dylanu.Ne mogu vjerovati kako se srozao u usporedbi za prvim Nathanima koje je radio.
a meni baš obrnuto. jedini NN kojeg je dobro nacrtao je "zabranjena zona/ljudi sjene". s druge strane, na dylanu djeluje odlicno i vidi se da mu je dylan ipak "first choice" jer se mnogo više trudi.
"Experience is simply the name we give our mistakes"
Jebo mater ako mu je ovo kad se trudi, da izvines na kontra-misljenju. Jeboteeee, dokle vise, svaki put sve gore i gore! A tek posle broja dvesta (recimo u Masijerovom "Papirnatom demonu" ili neki slican naslov) - pa covek apsolutno "briljira". I meni je bio super pri pocetku Nathana, i vala bas bas se promenio. I ta slicica sa raspamecenim Dilanom, koja jeste najbolja u ovoj epizodi, isto mi jedva prolazi. A o tome kako tek izgledaju sporedni likovi, kod Marija ne vredi ni pricati. Onaj prosjak koji je davao izjavu policiji, onaj debeljuskasti... ne, to se stvarno ne moze gledati, sto se mog skromnog misljenja tice.
A Paola na momente ovako, na momente onako. I dalje sadrzajnija nego ostali u tom periodu, ali nisam se nesto raspametio bas. Fino tece prica, ali kako neko vec rece - pri kraju nije bas najsrecnije. Mislim na objasnjenje cele price, ne toliko na zavrsnu scenu. To je ono kad se u prici desava nesto neverovatno i nemoguce, a onda se pravi rasplet koji sve to objasni samo spletkom iz realnosti - i onda to objasnjenje ispadne nategnutije i fantasticnije milion puta vise nego da je ostalo na tome da tu prste mesa nesto natprirodno. Stajaznam, to mi uvek zasmeta kad ispadne takvo.
Ali nije losa prica, sve u svemu. Neka sedmica, recimo.
Ma ne znam, ja sam ocekivao slican rasplet... Scenarij mi izgleda kao da Sherlock Holmes u svojim dvadesetima ( kad je bio na hašišu)rješava slucaj. Pravi krimic sa twistom na kraju.
Kad nas vidiš, ne bi rekao da možemo stvarati svjetove, zar ne?
ocajna epizoda od ocajne paole barbato previše teksta, tj. dosadnog teksta. crtež dosadan. sve dosadno to ja ne priznajem pod DD. nije fantasmagorija a nije ni slasher. nije ništa. a kako bi i bilo kad stavljaju ženu za pisca. ovakve epizode su dno dna. petparacka krimi prica sa urednim objašnjenjem. kilometrima je to od DD. 1.5/10
Procitao sam ga neki dan, odnosno zadnjih šest brojeva, jer sam bio u "malom" zaostatku! A što reci, svakako mi je najlošiji od njih. I nije mi baš neka prica, kao niti Marijev crtež samoga Dylana, ali uspjela me je zadržati da ju s guštom procitam do kraja, jer nije predvidljiva. Baš me je zanimalo što je to tako jako moglo utjecati na Dylana, da se toliko promjeni i postane druga osoba. U zadnjih šest brojeva izdvojio bih odlicne price "Pasji otok" i "Meduza", koje necu tako brzo zaboraviti, dok su mi "Urlatorica" "Preživjeti u raju" i Rijeka zaborava" tek prosjecne dylandogovske epizode...
'Moj je dojam, za koji doista nemam egzaktnih argumenata, da nigdje nema toliko banalnosti i trivijalnsti kao u tekstovima na ekranima'
@Stinky : mogao bi ti ovo recenzirati.Iako ti moram replicirati(hehe) da je Zrcalo duše OK epizoda,pogotovo jer ide nakon Rijeka zaborava,dno svih dna.
ma ne da mi se recenzirati a zrcalo duše - ha, gle, imalo je tu nesrecu da sam baš procitao ovaj spec. kuca izgubljenih, pa onda zrcalo, jedno za drugim. dvije, na neki nacin, slicne epizode - dylan odlazi u napuštenu kucu da bi istraživao itd- kuca je ipak puno bolja, i crtežom i sadržajno, tak da mi je ovo bilo dosadno. nema dušu, što bi se reklo. samo gomilanje rješenja, koje svako stoji posebno u lancu, skrpano na silu, ne tece. ma, loše je.
Da, zanimljiva je ta koincidencija sa kucama u nepunih mesec dana: Kuca izgubljenih ---- ->Komsija sa treceg sprata------>Zrcalo duse U sve tri price Dilan dolazi ziveti u tudjem prostoru, prezivljava fizicke i psihicke lomove, sumnja u samog sebe i u tome gde lezi istina. I trebam li reci da je zrcalo daleko, daleko ispod ostalih prica. Lepo veli stinky, ovo nit je slasher, nit je fantasmagorija. Iako krene solidno, i dalje sa previse teksta u kojem se sve nesto objasnjava nadugacko i nasiroko, do kraja zapadamo u banalnost jednaku onoj Kjavijevim raspletima: kiselina u lice, dvojnik u USA, bla -bla, i jos bla -bla, i na kraju bla.
Ja bih prije rekao da je to rasplet ala krimi roman tipa Agatha Christie. Dakako da rasplet ocekujem da samom kraju, a sve ono što je bilo prije su samo citateljeve deluzije i nagadanja... S tekstom nemam problema.
Kad nas vidiš, ne bi rekao da možemo stvarati svjetove, zar ne?
Topic Locked
Posted - 20/11/2006 : 09:14:53
e to još nisam vidio
.GIF)
