Ocekivao sam stare ljubavi, pricu punu jada, cemera i tuge, nocne more o Bree, Lilly i Morgani i jutrašnjeg budenja sa znojem na celu. I zombije, dakako... De Nardo mi je nekako ograniceni scenarist, ili obraduje filmove ili radi neke lajt krimice, ništa što bi ga moglo uzdici na neku casniju poziciju unutar DD staffa. MAda se malkice poigrao sa strukturom price, odnosno ne sadrži prave flasbackove, vec je to više nelinearno vracanje u prošlost da bi se rasplet desio na samom cvorištu tih dvaju linija. PRica i nije toliko loša koliko mi je banalan rasplet, i nenadahnut (premalo nadrealan) scenarij. Nema lijepih digresija o životu, smrti, ljubavi, vjecnoj ljubavi, pa cak je i kraj lišen pesimizma. Imamo sjetni pogled u cašu i optimistican pogled u buducnost, jer vrijeme lijeci bol. Idemo dalje.
Nekako imam osjecaj da je mogla biti puno "jaca" epizoda, mesmerizirajuce sjetnija, na kakve smo navikli kod Sclavija. No De Nardo ima niske kriterije.
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one."