Ni jedan (strip)autor ne izrasta iz niceg. Cak i ako nije svjestan, uvijek su tu djela koja mu predhode, koja se prepoznaju u njegovom radu i na kojima doticni gradi svoj osobni izraz. Zato me uvjek zanimalo gdje je su granice izmedu poticaja na rad, utjecaja na osobni izraz, pa do svjesne krade "stila", a i sadržaja... O cemu to ovisi, gdje su motivi?
Sjecam se jedne SF price iz prastarog siriusa u kojoj je glavni lik umjetnik koji se odlikuje originalnošci i kojem su zabranili da blo što cuje ( mislim da se radilo o kompozitoruu, ali ne sjecam se više tocno detalja )On poželi poslušti kradimice kompozicije drugih velikih skladatelja i diktati ubzo shvacaju da je izgubio svoju originalnalnost i da se kradomice upostio u ono što mu je jedino bilo zabranjeno..