|
Archy
stripovi.com suradnik
Croatia
1448 Posts
Member since 27/11/2008 |
 Posted - 05/12/2009 : 17:35:12
|
S obzirom kako je danas deseta godišnjica Eddyjeve smrti, mogli bi se malo prisjetiti ovog velikana hrvatskog stripa...
Bilo bi lijepo da i oni koji su ga poznavali kažu koju rijec o njemu.
Zanimljivo je recimo da je moj brat radio u videoteci gdje je Eddy cesto posudivao filmove... On je tada malo pratio strip scenu, pa kad mu je prvi put došao u videoteku, prepozno ga je i razgovarali su. Kaže da je stekao dojam o njemu kao vrlo ugodnoj osobi. Dosta se žalio na domacu strip scenu, pa cak i na neke domace crtace, koje je cesto nazivao ljenim guzicama... Cesto je kasnio sa vracanjima kazeta.
Jednom je posudio par filmova i dugo nije vratio. Buraz je mislio da je otišao u Ameriku, jer je cesto pricao kako radi za amere. I tako, kad su napravili krajem godine inventuru, skužili su da im fali nekoliko kazeta koje su kod njega. Buraz ga je nazvao doma, ali se javila njegova mama ili tako neko. Uglavnom, tražio ga je na telefon, ali je ona rekla:"Edvin je umro." Kaže da se tog trenutka sav smrzno, nije mogao vjerovati, jer ga je prije par mjeseci vidio u videoteci...
Evo nešto o njemu sa homepagea:
EDVIN BIUKOVIC (1969-1999)
Kad god bismo se mi, stripaši, našli te ako bi nam ponestalo tema za razgovor, uvijek smo mogli racunati da cemo veselo utuci sat vremena ogovarajuci Edija. A materijala je uvijek bilo. Edvin Biukovic, zvani Edi, bio je jednako cuven po svojim kašnjenjima, po svojim gundjanjima ili po kronicnoj besparici, kao što je bio prešutno priznat kao ono najbolje što je naša generacija dala. Bilo je nekako pravedno da netko kao Edi, s tako mnogo talenta i s instiktivnim razumijevanjem i crteža i stripa i svega vizualnog ima i toliko mana; nekako je životna šlampavost upotpunjavala njegov radni perfekcionizam, nekako je tako bio svima bliži, više covjek, manje zvijezda.
Edi nikad nije želio biti zvijezda. Ma koliko mu mi govorili da to jest, ma koliko mu se svi divili, koliki mu god klinci dolazili po potpis, koliko god prezime Biukovic postajalo poznatije i cjenjenije - i ovdje i s druge strane bare gdje je zadnjih šest godina radio na nekoliko beziznimno odlicno prihvacenih serijala - Edi je sebe zvao "geekom" i najviše je od svega volio crtati cijelu noc okružen "ekipicom" sebi slicnih, "brijuci" uz to na stripove i B-filmove, kujuci planove i rezirajuci, u svojoj glavi, prvi pravi hrvatski niskobudžetni trash-horror film kojim ce svima pokazati "kako se to može napraviti".
Ljutila ga je nekvaliteta. Za loše stripove i loše filmove nije imao opravdanja i danima bi se pjenio zbog njihovih propusta te smišljao kako bi mogli biti bolji. U svojoj glavi vidio ih je bez greške, nabrijane "do jaja", onako kako bi ih on napravio. Jednako je pristupao svojim stripovima, kršeci sve rokove, kasneci preko svake mjere samo da ono sto je imao u glavi prenese što vjernije na papir, samo da nikad ne krene lakšim putem. Postavljao je stvari ambicioznije od bilo koga, sam sebi zadavao probleme kakve jos nije riješio, da bi se tjerao naprijed, da bi bio bolji. Kad su svi hvalili njegov crtež na "Grendelima", Edi je svjesno odabrao drukciji pristup za svoj rad na "Ratovima zvijezda". Na "Human Targetu" (izg: hjumen targitu) ucio se radu s kistom, gundjajuci zbog svega što još ne zna izvesti. "Zasto kompliciraš?" pitali smo ga, a on je gundjao kako ga ne razumijemo, kako zeli nauciti crtati - on? crtati?! - kako ne želi da mu strip bude samo posao, da bi radio u tvornici da je htio tako nešto.
I, kad se sve zbroji, bio je potpuno u pravu.
Gorjeti jasno i blistavo, davati sve od sebe, nikad ne poci linijom manjeg otpora, beskompromisno se goniti, zanemarivati sve na racun svog rada - bila je to njegova jedina opcija. Nista drugo ne bi bilo dostojno njegovog dara i kratkog vremena koje mu je bilo dano, jedino je potpuna žrtva bila prikladna.
Edvin Biukovic, svega trideset godina star i jedino dijete, umro je u rano nedjeljno jutro, petoga prosinca, na zagrebackoj klinici "Rebro". Hospitaliziranom radi tumora na mozgu, otkazalo mu je srce pa potom pluca. Reanimacija nije pomogla.
Holivudsko dijete, Edvin Biukovic izrezirao je svoj život poput filma kakvog bi volio gledati: efektnog i nabrijanog do jaja, onakvog koji vas, kad završi, ostavi da želite još. Otišao je da medju legendama potraži ekipicu sebi ravnih, ostavljajuci nas da za sebe nadjemo neki smisao, da starimo bez njega, siromašniji, i da, svaki put kad se nadjemo, pricamo, ili šutimo, o njemu, našem Ediju.
Blog Nenada Barinica
http://blog.vecernji.hr/barinic/?__utma=1.519057220.1260030615.1260030615.1260030615.1&__utmb=1.1.10.1260030615&__utmc=1&__utmx=-&__utmz=1.1260030615.1.1.utmcsr=(direct)|utmccn=(direct)|utmcmd=(none)&__utmv=-&__utmk=210343061
vecernji.hr
http://www.vecernji.hr/lifestyle/bogovi-stripa-voljeli-su-eddyja-podarivsi-mu-nesvakidasnju-ruku-clanak-60759
|
No sikiriki |
|
Topic Locked
